PRILOG

1.   POLITIČKI KONTEKST I SVRHA

Energetska učinkovitost Europi nosi trostruku dobit: energetsku sigurnost, priuštivost i dekarbonizaciju.

U Europskom zakonu o klimi (1) naglašena je potreba za većim doprinosom energetske učinkovitosti i energije iz obnovljivih izvora troškovno učinkovitom postizanju neto smanjenja emisija stakleničkih plinova za 55 %, a Draghijevo izvješće potvrdilo je da se za rješavanje pitanja konkurentnosti s kojima se EU suočava moraju iskoristiti sve dostupne tehnologije i rješenja, uključujući energetsku učinkovitost (2). Energetska učinkovitost jedna je od najčišćih i najisplativijih mjera za okončanje ovisnosti o uvozu energije i povećanje sigurnosti opskrbe energijom u EU-u (3), posebno u kontekstu postupnog ukidanja ruske energije (4).

Energetskom učinkovitošću podupire se brzo uvođenje energije iz obnovljivih izvora, povećava učinkovitost sustava, ograničavaju potrebe za dodatnim kapacitetima za proizvodnju energije, a time i smanjuju troškovi prijenosa i distribucije te se rješava problem ograničenja kapaciteta (5).

Strukturne mjere energetske učinkovitosti ublažavaju učinak visokih i nestabilnih cijena energije na račune potrošača. Energetska učinkovitost pridonosi smanjenju računa za energiju i borbi protiv energetskog siromaštva, kao i boljim životnim uvjetima i nižim zdravstvenim troškovima (6).

Kad je riječ o ponudi, politike energetske učinkovitosti potiču inovacije u tehnologiji i poslovnim modelima te nastoje prevladati izazove konkurentnosti (7). U potražnji, s druge strane, energetska učinkovitost povećava konkurentnost jer poduzeća mogu profitabilno proizvoditi i ulagati sredstva ušteđena na računima za energiju kako bi povećala produktivnost.

U tom se kontekstu Komisija ponovno obvezala na energetsku učinkovitost te je 13. lipnja 2025. predstavila Plan za energetsku učinkovitost (8) u kojem je navedeno deset prioritetnih područja za djelovanja EU-a. Jedno od tih ključnih područja odnosi se na podupiranje i pojednostavnjenje provedbe. Ova Preporuka Komisije dio je tog tekućeg rada na tome da se državama članicama pruže smjernice i alati za djelotvornu i usklađenu provedbu (9).

2.   PRAVNI KONTEKST

Načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu”, kako je definirano u članku 2. točki 18. Uredbe (EU) 2018/1999 o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, temelji se na pretpostavci da se strateškim ulaganjima u energetsku učinkovitost može smanjiti potražnja, čime se smanjuju potreba za dodatnom proizvodnjom energije i infrastrukturom te troškovi povezani s njima.

Cilj je tog načela da se rješenja za energetsku učinkovitost, uključujući resurse na strani potražnje i fleksibilnost sustava, smatraju potencijalno troškovno učinkovitijom alternativom za zadovoljavanje potreba.

U članku 3. stavku 5. točki (a) preinake Direktive (EU) 2023/1791 o energetskoj učinkovitosti (preinaka Direktive o energetskoj učinkovitosti) od država članica zahtijeva se da promiču i, ako se zahtijevaju analize troškova i koristi, osiguravaju primjenu metodologija troškova i koristi na temelju kojih je moguće primjereno procijeniti šire koristi rješenja za energetsku učinkovitost pri primjeni načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu”.

U skladu s člankom 3. stavkom 6. Komisija donosi smjernice kojima se pruža zajednički opći okvir, uključujući nadzor te postupak praćenja i izvješćivanja, koji države članice mogu upotrebljavati za izradu metodologija troškova i koristi za potrebe usporedivosti, ostavljajući pritom mogućnost državama članicama da se prilagode nacionalnim i lokalnim okolnostima.

Ove su Smjernice u skladu s tim zahtjevom i osmišljene su kako bi se nacionalnim, regionalnim, lokalnim i privatnim donositeljima odluka pružila potpora pri primjeni načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” u odlukama o planiranju, politikama i velikim ulaganjima u energetskom i neenergetskom sektoru.

U skladu s člankom 3. stavkom 5. točkom (a) preinake Direktive o energetskoj učinkovitosti države članice pri primjeni načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu „promiču i, ako se zahtijevaju analize troškova i koristi, osiguravaju primjenu metodologija troškova i koristi i objavljuju te metodologije na temelju kojih je moguće primjereno procijeniti šire koristi rješenja za energetsku učinkovitost, prema potrebi, uzimajući u obzir cijeli životni ciklus i dugoročnu perspektivu, učinkovitost sustava i troškovnu učinkovitost, sigurnost opskrbe i kvantifikaciju iz društvene, zdravstvene i gospodarske perspektive te iz perspektive klimatske neutralnosti, te načela održivosti i kružnog gospodarstva u prijelazu na klimatsku neutralnost”.

3.   TERMINI I POJMOVI KOJI SE KORISTE U OVIM SMJERNICAMA

3.1.   Termini definirani u zakonodavnom okviru EU-a u području energetike

„Energetska učinkovitost na prvom mjestu” znači da se pri planiranju te pri donošenju politika i odluka o ulaganju u području energije u najvećoj mogućoj mjeri uzimaju u obzir alternativne troškovno učinkovite mjere energetske učinkovitosti za povećanje učinkovitosti potražnje za energijom i opskrbe energijom, osobito pomoću troškovno učinkovite uštede energije u krajnjoj potrošnji, inicijativa za upravljanje potražnjom te učinkovitije pretvorbe, prijenosa i distribucije energije, pri čemu se i dalje ostvaruju ciljevi tih odluka (Uredba (EU) 2018/1999, članak 2. točka 18.).

„Energetska učinkovitost” znači omjer između ostvarenog učinka, usluga, robe ili energije i utroška energije (članak 2. točka 8. preinake Direktive o energetskoj učinkovitosti).

„Poboljšanje energetske učinkovitosti” znači povećanje energetske učinkovitosti kao rezultat bilo kakvih promjena u tehnologiji, ponašanju ili gospodarstvu (članak 2. točka 10. preinake Direktive o energetskoj učinkovitosti).

„Energetski sustav” znači sustav ponajprije osmišljen za pružanje energetskih usluga kako bi se zadovoljila potražnja sektorâ krajnje potrošnje za energijom u obliku topline, goriva i električne energije (članak 2. točka 3. preinake Direktive o energetskoj učinkovitosti).

„Krajnja potrošnja energije” ili „FEC” znači cjelokupna energija kojom se opskrbljuju industrija, promet, uključujući potrošnju energije u međunarodnom zračnom prometu, kućanstva, javne i privatne usluge, poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo i drugi sektori krajnji korisnici, isključujući potrošnju energije u međunarodnim pomorskim spremnicima, energiju iz okoliša i isporuke sektoru pretvorbe i energetskom sektoru te gubitke zbog prijenosa odnosno transporta i distribucije kako su definirani u Prilogu A Uredbi (EZ) br. 1099/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (10) (članak 2. točka 6. preinake Direktive o energetskoj učinkovitosti).

3.2.   Ostali glavni termini i pojmovi koji se koriste u ovim Smjernicama

„Analiza troškova i koristi” ili „CBA” odnosi se na postupak kojim se pokušavaju mjeriti svi učinci odluke u novčanim jedinicama i primjenjuje se za davanje preporuke o opciji s najvećom neto koristi (ponekad se naziva i najučinkovitijim rješenjem) (11).

„Analiza odluka na temelju više kriterija” ili „MCDA” odnosi se na vrstu analize koja omogućuje uzimanje u obzir širokog raspona kriterija procjene, koji su svi prikazani u njihovim izvornim mjernim jedinicama; nije ih potrebno mijenjati u monetarnom smislu kako je to potrebno za analizu troškova i koristi (12).

„Rješenja za energetsku učinkovitost” odnose se na tehnologije, procese i prakse kojima se s vremenom smanjuje ili mijenja količina energije potrebna za pružanje jednake učinkovitosti, usluge ili robe. Ta rješenja mogu uključivati uštede energije u krajnjoj potrošnji, resurse na strani potražnje i fleksibilnost sustava te učinkovitu konverziju, prijenos i distribuciju energije.

„Energetski sektori” odnose se na sektore koji su uključeni u proizvodnju i distribuciju energije, kao što su električna energija, plin i toplinska energija.

„Neenergetski sektori” odnose se na dijelove gospodarstva koji se ne bave prvenstveno proizvodnjom, prijenosom, distribucijom ili prodajom energije. Iako ti sektori troše energiju i ovise o njoj za svoj rad, njihova osnovna funkcija nije usmjerena na proizvodnju energije ili opskrbu energijom. U članku 3. stavku 1. preinake Direktive o energetskoj učinkovitosti navedeni su neki od primjera neenergetskih sektora, koji uključuju sektor zgradarstva, prometni i vodni sektor, sektor informacijskih i komunikacijskih tehnologija te poljoprivredni i financijski sektor.

Prema Eurostatovoj metodologiji energetske bilance (13) neenergetski sektori mogli bi se shvatiti kao sektori uključeni u krajnju potrošnju energije (oznaka Eurostata FC_E). Ti sektori obuhvaćaju industrijski sektor (FC_IND_E), prometni sektor (FC_TRA_E) i druge sektore (FC_OTH_E), npr. komercijalne i javne usluge, kućanstva, poljoprivredu i šumarstvo te ribarstvo. Stoga bi se okvirni popis iz članka 3. stavka 1. također mogao uskladiti s Eurostatovim sektorima krajnje potrošnje energije ili s nacionalnim grupiranjem sektora krajnje potrošnje energije.

„Uvjeti granica” odnose se na izričitu definiciju granica unutar kojih se troškovi i (šire) koristi uzimaju u obzir u procjeni troškova i koristi, npr. koje sektore treba uključiti ili bi li trebalo uključiti učinke izvan državne granice odnosno trajanje razdoblja procjene.

„Dvostruko računanje” odnosi se na situaciju u kojoj se u analizi troškova i koristi dvaput računaju isti troškovi ili koristi, na primjer ako postoji preklapanje koristi između dviju kategorija učinka, a obje su koristi uključene u analizu. Dvostruko računanje može dovesti do podcjenjivanja ili precjenjivanja troškova i koristi.

„Izravne koristi” odnose se na koristi ili učinke koji izravno proizlaze iz mjere energetske učinkovitosti, kao što je smanjena potražnja za energijom (Međunarodna agencija za energiju, 2014.).

„Neizravne koristi” odnose se na koristi i/ili učinke koji su posljedica izravnih koristi/učinaka. Primjerice, uštede energije temelj su niza neizravnih koristi kao što su potrošački višak, bolje javno zdravlje zbog bolje kvalitete zraka, niže cijene energije i uporaba resursa (14). Neizravna korist može biti u obliku rasta potrošnje, zapošljavanja ili BDP-a.

„Proizašli učinak (na zapošljavanje)” odnosi se na učinke koji nastaju dalje u uzročno-posljedičnom lancu kao posljedica neizravnih učinaka (15). Proizašli učinci na zapošljavanje odnose se na radna mjesta koja se otvaraju zbog dodatne potrošnje izravnih i neizravnih radnika. Na primjer, u slučaju više projekata naknadne ugradnje u gradu, građevinski radnici obavljaju radove naknadne ugradnje (izravna radna mjesta), a proizvođači izrađuju potrebne materijale (neizravna radna mjesta). Tako se u područjima u kojima se nalaze gradilišta i proizvodna postrojenja mogu izgraditi novi restorani i objekti za skrb za djecu, što su primjeri proizašlog otvaranja radnih mjesta.

„Povratni učinak” odnosi se na situaciju u kojoj poboljšana učinkovitost služi pristupu većem broju robe i usluga, a ne smanjenju potražnje za energijom. Stoga bi stvarna smanjenja potražnje za energijom mogla biti manja od procjena iz faze razvoja politike (16).

„Analiza osjetljivosti” odnosi se na razumijevanje načina na koji se nesigurnost u rezultatima modela može pripisati različitim izvorima nesigurnosti ulaznih podataka modela (17). Kad je riječ o energetskoj učinkovitosti, izvori ulaznih podataka koji podliježu analizi osjetljivosti trebali bi uključivati prognoze cijena energije, diskontne stope i sve druge varijable s visokim stupnjem nesigurnosti ili znatnim učinkom na ishod izračuna.

„Društvena diskontna stopa” odnosi se na stopu koja se primjenjuje za evaluaciju budućih društvenih troškova i koristi javnih politika. Društvena diskontna stopa određuje sadašnju vrijednost troškova i koristi koji će nastati u budućnosti.

3.3.   Drugi alati i koncepti u ovim smjernicama koji su korisni za primjenu načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” u državama članicama

„Smjernice za bolju regulativu” odnose se na načela uvedena u Radnom dokumentu službi Europske komisije iz studenog 2021. kojih se Europska komisija pridržavala u razvoju, oblikovanju, upravljanju i evaluaciji novih inicijativa i postojećeg zakonodavstva (18).

„Paket instrumenata za bolju regulativu” dopunjuje Smjernice za bolju regulativu i osigurava upute, savjete i primjere najbolje prakse.

„Priručnik o energetskoj bilanci” (19) je najpotpunije statističko računovodstvo energetskih proizvoda i njihova toka u gospodarstvu. Korisnici prema energetskoj bilanci mogu vidjeti ukupnu količinu energije iz okoliša kojom krajnji korisnici trguju, koju pretvore i koju potroše. To je operativni vodič za Eurostatov alat za izgradnju energetske bilance s opisom njegove uporabe.

4.   ŠIRE KORISTI ENERGETSKE UČINKOVITOSTI

Primjenom načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” omogućit će se ostvarivanje širih koristi. Pojam „šire koristi” odnosi se na društvene, okolišne i gospodarske ishode provedenih poboljšanja energetske učinkovitosti, koji nadilaze jednostavniji učinak uštede energije i povezanih energetskih troškova za predviđenog korisnika (20). Drugi slični široko korišteni pojmovi uključuju „neenergetske koristi”, „posredne koristi” ili „višestruke koristi”. U izvješću Međunarodne agencije za energiju iz 2014. pod naslovom „Capturing the Multiple Benefits of Energy Efficiency” (21) obrađeno je to pitanje i pružen sveobuhvatan pregled neenergetskih aspekata na koje (pozitivno) mogu utjecati poboljšanja energetske učinkovitosti, kako je prikazano na slici 1 (sadržano i u tablicama 1, 2 i 3). To je izvješće ažurirano 2025. kako bi se proširila analiza višestrukih koristi koje su rezultat energetske učinkovitosti (22).

Slika 1

Višestruke koristi energetske učinkovitosti (preuzeto iz izvješća Međunarodne agencije za energiju iz 2025. i prilagođeno)

Kako bi se pravilno evaluirale i utvrdile šire koristi energetske učinkovitosti, trebalo bi razmotriti gdje će se, kada i koji učinci ostvariti. Time se olakšava preciznija kvantifikacija ili monetizacija koristi koje su potrebne kao ulazni podaci za sveobuhvatnu analizu troškova i koristi. Dodatne pojedinosti o definiranju širih koristi dostupne su u tablicama 1, 2 i 3.

Kategorizacija širih koristi unutar sustavnog okvira pomaže u pojašnjenju interakcija među kategorijama koristi, posebno kad je riječ o društvenim i gospodarskim koristima te koristima za okoliš.

Društvene koristi odnose se na poboljšanje zdravlja i ugode zbog, na primjer, poboljšane izolacije i sustava grijanja i hlađenja, čime se može poboljšati i kvaliteta zraka u zatvorenim i vanjskim prostorima. Osim toga, nižom potrošnjom fosilnih goriva smanjuju se emisije iz elektrana i prometa, a time i negativni učinci onečišćenja zraka na zdravlje. Ublažavanje energetskog siromaštva i smanjenje buke također su važni učinci provedbe mjera energetske učinkovitosti, koje su obično povezane s društvenom domenom.

Koristi za okoliš odnose se na šire koristi koje su općenito rezultat smanjene potražnje i potrošnje energije, čime se smanjuje proizvodnja energije. Takve šire koristi uključuju smanjenje emisija stakleničkih plinova i onečišćenja zraka te poboljšanje gospodarenja energijom i resursima (vodom, otpadom i zemljištem).

Gospodarske koristi odnose se na neenergetske koristi koje utječu na gospodarski razvoj. Među njima su učinci na BDP, učinci na zapošljavanje, povećana industrijska produktivnost, poboljšanja javnog proračuna, energetska sigurnost, inovacije i konkurentnost. Kad je riječ o poduzećima, energetskom učinkovitošću smanjuje se količina energije potrebne za proizvodnju robe ili pružanje usluga. Smanjenjem troškova energije poduzećima se oslobađaju resursi za ulaganje u njihove konkurentske prednosti. Osim toga, na produktivnost zaposlenika znatno utječe fizičko radno okruženje, konkretno temperatura, kvaliteta zraka i rasvjeta. Mjere energetske učinkovitosti mogu pozitivno utjecati na svaku od tih kategorija jer je u zdravijem i ugodnijem radnom okruženju bolja produktivnost, a zaposlenici manje izostaju s posla (23).

Taj pristup koji se temelji na tri stupa najjednostavniji je za utvrđivanje širih koristi. Međutim, države članice mogle bi razmotriti i političke, pravne i tehnološke koristi (pristup PESTLE (24)).

Vremenski okviri (kratkoročni, srednjoročni i dugoročni) i područje primjene važni su za razmatranje u kontekstu širih koristi jer je za neke koristi, ovisno o korisniku, dionicima i dotičnoj hijerarhijskoj razini, potrebno vrijeme da se osjete, dok su druge odmah očite. Na primjer, učinak zdravstvenih koristi na pojedinačnoj razini može biti gotovo neposredan nakon dubinske energetske naknadne ugradnje u stambenoj zgradi. Međutim, zdravstvene koristi ne mogu se na nacionalnoj razini osjetiti istodobno, nego u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju. Stoga je potrebno definirati vremenski okvir i područje primjene kako bi se pravilno evaluirale i agregirale šire koristi povezane s odlukama o planiranju, politikama i ulaganjima.

4.1.   Primjeri širih koristi

Tablice 1, 2 i 3 sadržavaju informacije o širim koristima rješenja za energetsku učinkovitost nakon kategorizacije u društvene i gospodarske koristi te koristi za okoliš. Ti popisi nisu iscrpni. Navedene koristi možda se ne primjenjuju u svakoj situaciji, ali su korisni primjeri koje treba imati na umu pri izradi analiza troškova i koristi.

Tablica 1

Šire društvene koristi rješenja za energetsku učinkovitost

Šira korist	Opis
(Javno) zdravlje	Mjerama energetske učinkovitosti mogu se poboljšati unutarnji klimatski uvjeti i smanjiti onečišćenje zraka u zatvorenim i vanjskim prostorima, što može dovesti do poboljšanja zdravlja (u smislu pobolijevanja i smrtnosti) na razini pojedinca i javnog zdravlja (25). Međutim, potrebno je razmotriti cjelovita rješenja za energetsku učinkovitost kako bi se izbjegli štetni učinci (npr. zamjena prozora ponekad rezultira smanjenom prirodnom ventilacijom kroz pukotine, što može uzrokovati povećanu vlažnost i plijesan, a time i negativne učinke na zdravlje).
Ugoda i dobrobit u zatvorenim prostorima	Izolacija i sustavi grijanja i hlađenja utječu na životne i radne uvjete, što može doprinijeti zdravlju i produktivnosti. Osim toga, uvjeti izgradnje, toplinska (ne)ugoda i (ne)sposobnost plaćanja računa za energiju mogu utjecati na mentalnu dobrobit (26).
Priuštivost i energetsko siromaštvo	Provedba mjera energetske učinkovitosti može ublažiti energetsko siromaštvo povećanjem priuštivosti energetskih usluga, što utječe i na raspoloživi dohodak pojedinaca i kućanstava.
Vrijednost nekretnina i imovine	Energetska učinkovitost zgrada može utjecati na tržišnu vrijednost. Na primjer, tržišna vrijednost može se povećati zbog smanjenih troškova energije, usklađenosti s nacionalnim normama te poboljšane ugode i zdravlja. To se, među ostalim, odnosi na tržište najma nekretnina i moglo bi biti sporno kad je riječ o višim cijenama najma za stanare, a time i o distributivnoj pravdi (27).
Učinak buke, vizualnih podražaja i svjetla	Energetski učinkovitim projektiranjem i izolacijom zgrada općenito se smanjuje buka iz vanjskih izvora i unutarnjih sustava te se može poboljšati rasvjeta, čime se poboljšavaju životni i radni uvjeti. Javni prijevoz i učinkovitija vozila također mogu smanjiti gradsku i prometnu buku. Međutim, neke mjere energetske učinkovitosti mogle bi se smatrati smetnjom ovisno o vrsti, lokaciji i perspektivi.
Produktivnost	Mjere energetske učinkovitosti utječu na kvalitetu zraka, (toplinsku) ugodu, izloženost dnevnom svjetlu i onečišćenje zraka u zatvorenim i vanjskim prostorima, što može utjecati na produktivnost pojedinca, primjerice na radnom mjestu ili u obrazovnim zgradama (28). Produktivnost može uključivati poboljšanu kognitivnu sposobnost, koncentraciju i uspješnost (29).
(25)  Međunarodna agencija za energiju, Multiple Benefits of Energy Efficiency, 2025.; Europska komisija: Zajednički istraživački centar, Azzini, I., Listorti, G., Mara, T. i Rosati, R., Analiza nesigurnosti i osjetljivosti za donošenje odluka o politikama – uvodni priručnik, Ured za publikacije, 2020., https://data.europa.eu/doi/10.2760/922129; Mzavanadze, Nora, Završno izvješće: kvantifikacija učinaka energetske učinkovitosti koji su povezani s energetskim siromaštvom na zdravlje, projekt COMBI D5.4 (završno izvješće), 2018.b; Urlaub, S. i Grün, G., Mould and dampness in European homes and their impact on health, 2016. (26)  Ibid. (27)  Suerkemper i dr., Overall quantification and monetisation concept, 2022. MICAT – alat za izračun višestrukih učinaka (Deliverable 2.1). (28)  Thema i dr., Widening the Perspective: An Approach to Evaluating the Multiple Benefits of the 2030 EU energy efficiency potential, 2016.; Europska komisija: Zajednički istraživački centar, Azzini, I., Listorti, G., Mara, T. i Rosati, R., Analiza nesigurnosti i osjetljivosti za donošenje odluka o politikama – uvodni priručnik, Ured za publikacije, 2020., https://data.europa.eu/doi/10.2760/922129; Mzavanadze, Nora, Završno izvješće: kvantifikacija učinaka energetske učinkovitosti koji su povezani s energetskim siromaštvom na zdravlje, projekt COMBI D5.4 (završno izvješće), 2018.b. (29)  Međunarodna agencija za energiju, Capturing the Multiple Benefits of Energy Efficiency, 2014.

Tablica 2

Šire koristi za okoliš koje proizlaze iz rješenja za energetsku učinkovitost

Šira korist	Opis
Klimatska neutralnost i emisije stakleničkih plinova	Energetski učinkovita rješenja smanjuju potražnju za energijom, potrošnjom energije i izgaranjem goriva, čime se smanjuju emisije stakleničkih plinova. Emisije stakleničkih plinova, a time i njihovo smanjenje, utječu na zdravlje, ekosustave i cjelokupno gospodarstvo (30).
Kvaliteta zraka i onečišćujuće tvari u zraku	Smanjena potrošnja energije dovodi do manjeg onečišćenja zraka iz elektrana i industrijskih procesa, što koristi javnom zdravlju i okolišu.
Korištenje voda (i gospodarenje ostalim prirodnim resursima)	Energetski učinkovite tehnologije i prakse mogu utjecati na potrošnju vode jer je voda često potrebna za proizvodnju energije i procese proizvodnje energije, što utječe na nedostatak vode i tržišno natjecanje. Mjerama energetske učinkovitosti smanjuje se i potražnja za prirodnim resursima, a time i crpljenje prirodnih resursa, koji bi inače bili potrebni za pogon elektrana. To pak utječe na ekosustave i bioraznolikost (31).
Otpad	Energetska učinkovitost u nekim situacijama može smanjiti stvaranje otpada. Za proizvodnju energije moglo bi biti potrebno manje sirovina, a učinkovitijim procesima mogla bi se smanjiti količina otpadnih nusproizvoda. Međutim, mjere energetske učinkovitosti mogle bi ubuduće stvoriti novi otpad i trebale bi biti popraćene politikama kružnosti.
Zahtjevi u pogledu zemljišta	Smanjenjem potražnje za energijom i proizvodnjom energije energetska učinkovitost može doprinijeti smanjenju potražnje za zemljištem koja je povezana s proizvodnjom energije. To može doprinijeti očuvanju ekosustava i bioraznolikosti.
Bitni učinci	Provedbom mjera energetske učinkovitosti može se omogućiti učinkovitija upotreba resursa (materijali, tehnološka voda itd.). Osim toga, upotreba energetski učinkovitih materijala ima ulogu u smanjenju potrošnje energije i resursa te smanjenju proizvodnje otpada (32).
(30)  Mzavanadze, 2018.a; Thema i dr., 2016.; Ürge-Vorsatz i dr., 2015. (31)  Međunarodna agencija za energiju, Capturing the Multiple Benefits of Energy Efficiency, 2014. (32)  Međunarodna agencija za energiju, Multiple Benefits of Energy Efficiency, 2025.; JRC, 2020.; Wagner i dr., 2023.

Tablica 3

Šire gospodarske koristi rješenja za energetsku učinkovitost

Šira korist	Opis
Sigurnost opskrbe energijom / sigurnost energije	Energetska učinkovitost može pomoći u smanjenju ovisnosti zemlje o uvezenim izvorima energije, što podupire nacionalnu energetsku sigurnost. Ovisno o okolnostima zemlje, učinci na raznolikost dobavljača mogli bi postati relevantni (33).
Konkurentnost i inovacije	Ulaganja u energetsku učinkovitost mogu potaknuti inovacije u tehnologiji i poslovnim modelima, a to bi pomoglo poduzećima da steknu konkurentsku prednost na globalnim tržištima. Povećanje energetske učinkovitosti stoga može poboljšati konkurentnost na razini poduzeća i na razini zemlje smanjenjem količine energije potrebne za gospodarsku proizvodnju (34).
Gospodarska aktivnost i BDP	Mjere energetske učinkovitosti mogu poboljšati zdravlje i produktivnost, kao i raspoloživi dohodak, što dovodi do povećanja gospodarske aktivnosti i BDP-a (35). Učinci povezani s početnim uvođenjem mjera obično dovode do jednokratnih koristi.
Učinci na zapošljavanje	Ulaganjima u energetsku učinkovitost mogu se stvoriti izravna i neizravna lokalna radna mjesta u različitim sektorima (građevinarstvo, proizvodnja, energetske usluge itd.) (36). Mogući su i proizašli učinci na zapošljavanje. Međutim, neki od tih poslova obično su privremeni (jednokratni) (37). Važna je i (ne)dostupnost potrebne kvalificirane radne snage za provedbu energetske učinkovitosti.
Raspoloživi dohodak	Pod pretpostavkom da su mjere energetske učinkovitosti troškovno učinkovite, raspoloživi dohodak može se povećati zbog smanjenih troškova povezanih s energijom (38).
Produktivnost radne snage (i učenika)	Energetski učinkovita mjesta za rad mogu dovesti do boljih radnih uvjeta (na primjer s poboljšanom kvalitetom zraka u zatvorenim prostorima), čime se poboljšava produktivnost zaposlenika i zadovoljstvo poslom. To može utjecati na uspjeh poduzeća, kao i na odgovarajuće gospodarske učinke (39). Isto vrijedi za obrazovne zgrade i učenike. Trebalo bi razmotriti i kako (nedostatak) produktivnosti učenika može utjecati na produktivnost pružatelja skrbi (npr. izostajanje s posla i prezentizam) (40).
Javni proračun	Mjere energetske učinkovitosti utječu na javni proračun poboljšanjem javnog zdravlja (npr. smanjena potrošnja za javno zdravstvo), otvaranjem radnih mjesta (npr. promjene poreza na dohodak i naknada za nezaposlenost), smanjenjem javnih rashoda za potrošnju energije u javnom sektoru i smanjenom potrebom za ulaganjem u infrastrukturu za opskrbu (41).
Transakcijski troškovi	Transakcijski troškovi odnose se na ukupni trošak izvršenja transakcije, koji se razlikuje po prirodi i opsegu ovisno o predmetnom sektoru ili intervenciji u području energetske učinkovitosti. Transakcijski troškovi relevantni su za planiranje mjera energetske učinkovitosti ili osposobljavanje kvalificirane radne snage i mogu uključivati novčane vrijednosti (npr. provizije ili naknade) ili nenovčane troškove (npr. vrijeme utrošeno na planiranje, pregovaranje ili provedbu, vrijeme bez ugode itd.) (42).
Aspekti održivosti i kružnog gospodarstva	Mjere energetske učinkovitosti bitne su za postizanje klimatskih ciljeva. Kad je riječ o provedbi, određene tehnologije inherentno su održivije i kružnije od drugih. Takvi su aspekti relevantni u kontekstu tranzicije prema klimatskoj neutralnosti.
(33)  Couder, J., Pregled literature o energetskoj učinkovitosti i energetskoj sigurnosti, uključujući pouzdanost opskrbe energijom i troškove izbjegnutih kapaciteta, Izvješće COMBI D7.1., 2015. https://wupperinst.org/en/p/wi/p/s/pd/524. (34)  Međunarodna agencija za energiju, 2025. (35)  Copenhagen Economics, 2012.; Suerkemper i dr., 2022.; Thema i dr., 2016.; Ürge-Vorsatz i dr., 2015. (36)  Europski institut za energetska svojstva zgrada (BPIE), 2020. (37)  Međunarodna agencija za energiju, 2025.; JRC, 2020.; Suerkemper i dr., 2022. (38)  Međunarodna agencija za energiju, 2025.; Mzavanadze, 2018.b; Thema i dr., 2016. (39)  Mzavanadze, 2018.b; Thema i Rasch, 2018.; Urlaub i Grün, 2016. (40)  Gehrt i dr., 2019. (41)  Copenhagen Economics, 2012.; Thema i dr., 2016. (42)  Ürge-Vorsatz i dr., Pregled literature o metodologijama kvantifikacije višestrukih učinaka, Izvješće D2.1, projekt COMBI, 2015.

Pri razmatranju učinaka u analizi troškova i koristi važno je znati za moguća udvostručavanja. Rezultati bi mogli ukazati na potencijal za ponovnu evaluaciju i prilagodbu popisa stavki ili učinaka kako bi ih se točno kvantificiralo i monetiziralo. Iako se postupak može ubrzati, ključno je naglasiti da je potrebna dužna pažnja kako bi se izbjeglo udvostručavanje i osigurala valjanost analize.

4.2.   Kvantifikacija i monetizacija širih koristi

Za koncept oblikovanja politika na temelju dokaza, koji se temelji na utvrđenim, pouzdanim, testiranim i transparentnim dokazima, potrebna je opsežna procjena troškova i koristi ulaganja povezanih s energijom tijekom vremena te raznovrsnih učinaka na različite vrste dionika. Analizom troškova i koristi, kad se primjenjuje na predloženu politiku energetske učinkovitosti, u najužem se smislu mjeri smanjenje potrošene energije u usporedbi s protučinjeničnim ili osnovnim scenarijem, a u nekim slučajevima mjeri se i smanjenje emisija. Međutim, tim se pristupom propuštaju šire potencijalne koristi energetske učinkovitosti (43).

Stoga ovaj odjeljak sadržava sintezu širih koristi koje treba uzeti u obzir u kontekstu analize troškova i koristi. Prvo, u njemu se detaljno opisuje potencijalna kvantifikacija i monetizacija širih koristi mjera energetske učinkovitosti, uključujući utvrđivanje odgovarajućih metoda vrednovanja, u kontekstu elemenata sustava i područja učinka. Zatim se dodatno prikazuju pristupi kojima se šire koristi izvan konvencionalne perspektive ulagača uključuju u analizu troškova i koristi za mjere energetske učinkovitosti i procjenjuju. Prikazani su i primjeri kvantifikacije i monetizacije širih koristi.

4.2.1.   Razmatranja za kvantifikaciju i monetizaciju širih koristi

Trenutačno je procjena širih koristi zahtjevna jer su istraživanja i dokazi o odgovarajućim metodologijama za kvantifikaciju, a posebno monetizaciju širih koristi, ograničeni. Međutim, treba uložiti trud kako bi se pospješile političke odluke utemeljene na čvrstim dokazima.

Sljedeći koraci osiguravaju pravilnu procjenu širih koristi:

(a)	utvrditi lanac odluka povezanih s poboljšanjem energetske učinkovitosti koje donosi šire koristi. Za uravnoteženu procjenu i izbjegavanje pristranosti trebalo bi razmotriti dostatnu pokrivenost kad je riječ o različitim sektorima, kao i subjekte i fazu donošenja odluka;

(b)	definirati područja učinka predmetne odluke. Osim toga, kvalitativno opisati utvrđene šire koristi, uključujući uzročne veze između njih i značajnih krajnjih točaka;

(c)	kvantificirati šire koristi u fizičkim jedinicama. Fizičke jedinice mogu varirati ovisno o učinku koji se evaluira. Ta početna evaluacija temelj je za usporedbu mjera ulaganja;

(d)

monetizirati pojedinačne koristi (ako je moguće) dodjelom novčane vrijednosti (u eurima ili u nacionalnoj službenoj valuti) učincima bez inherentne tržišne cijene kako bi se agregirale šire koristi. Može se primijeniti više metoda vrednovanja, među ostalim oportunitetni trošak, spremnost za plaćanje (WTP) ili spremnost za prihvaćanje (WTA), hedoničko određivanje cijena, izravno tržišno vrednovanje itd. Riječ je o složenom, pa čak i kontroverznom postupku, ovisno o tome na koju se širu korist odnosi (na primjer, kad je riječ o monetizaciji, vrednovanje ljudskog života);

(e)	sveobuhvatno evaluirati šire koristi kako bi se izbjeglo preklapanje i dvostruko računanje naknada. Pristup mapiranja smjera učinka mogao bi se primijeniti za uočavanje svih koristi, njihovih interakcija i krajnjih točaka koje treba monetizirati.

U tablicama 4, 5 i 6 navedene su informacije o zajedničkim pokazateljima i dostupnim metodama kvantifikacije i monetizacije za šire društvene i gospodarske koristi te koristi za okoliš kad je riječ o rješenjima za energetsku učinkovitost. Općenito, odabir metode ovisi o čimbenicima kao što su vrijeme i dostupni resursi te kvaliteta podataka (44). U svakom slučaju, najbolje je u najvećoj mjeri evaluirati i izvijestiti o širim koristima, čak i ako su dostupne samo grube procjene, a ne pretpostaviti nultu vrijednost, jer sav uloženi trud pomaže u donošenju pouzdanih odluka o politikama i ulaganjima (45).

Osim toga, razni alati i metodologije za kvantifikaciju i monetizaciju širih koristi koji mogu poslužiti kao potpora tom postupku procjene razvijeni su u okviru istraživačkih projekata, uključujući COMBI, MICAT, Odyssee-Mure i Enefirst (46). Dodatne detaljne informacije o metodama kvantifikacije i pomoćnim alatima za šire koristi mogu se pronaći i u Preporuci (EU) 2021/1749.

4.2.2.   Metode za kvantifikaciju i monetizaciju širih koristi

Oblikovatelji politika koji se oslanjaju na analize troškova i koristi moraju imati pristup pouzdanim kvantifikacijama koristi da bi donijeli utemeljene odluke o politikama i ulaganjima (47). Nakon što se odrede i utvrde šire koristi, potrebno ih je kvantificirati u fizičkim jedinicama. Taj se postupak oslanja na ulazne podatke, često iz studija scenarija i evaluacija učinka politika (48). Osim toga, fizičke se jedinice razlikuju ovisno o široj koristi koja se evaluira.

U skladu s Paketom instrumenata za bolju regulativu, kvantifikacija koristi trebala bi početi „od najobjektivnijih i najpouzdanijih mjera do onih koje su spekulativnije i uključuju više pretpostavki” (49). Pokazatelji kvantifikacije mogu biti izravni ili neizravni. Na primjer, medicinske intervencije izravni su zdravstveni pokazatelj, dok su izostanci s posla/nastave neizravni zdravstveni pokazatelj. Mogla bi se provesti i analiza osjetljivosti kako bi se pojasnio raspon vrijednosti i utvrdili parametri na koje je analiza najosjetljivija.

Kvantifikaciju bi trebalo dopuniti monetizacijom ako je moguće. Kako bi se agregirale koristi s različitim fizičkim jedinicama, jedinice se moraju pretvoriti u novčanu vrijednost (u eurima ili u nacionalnoj službenoj valuti). To omogućuje točnu usporedbu učinaka i mogućnosti uključivanja širih koristi u analizu troškova i koristi. Nažalost, ne postoje pouzdane metode kojima bi se u dovoljnoj mjeri monetizirale mnoge šire koristi. Osim toga, monetizacija širih koristi uključuje širok raspon nesigurnosti zbog različitih metoda koje daju različite rezultate. Ta se nesigurnost zatim prenosi u analizu troškova i koristi pa je uključivanje analize osjetljivosti u analizu troškova i koristi još potrebnije kako bi se ispitalo kako promjene parametara utječu na rezultate i osigurala transparentnost. Na primjer, u instrumentu br. 65 (Analiza nesigurnosti i osjetljivosti) u Paketu instrumenata za bolju regulativu (50) i izvješću JRC-a iz 2020. (51) navode se pojedinosti o tome kako provesti analize nesigurnosti i osjetljivosti.

Monetizacija bi mogla biti kontroverzna zbog implicitne etičke složenosti, kao što je vrednovanje ljudskog života (patnja), te bi je trebalo pažljivo provoditi primjenom pouzdanih metoda. Nadalje, prije provedbe analize troškova i koristi trebalo bi uzeti u obzir i preklapanje i dvostruko računanje širih koristi.

U standardnom pristupu monetiziranju šire koristi primjenjuje se tržišna cijena robe (izravno tržišno vrednovanje) ako je dostupna. Druga je mogućnost, u slučajevima kad je tržišna cijena nedostupna (vjerojatno zbog nepostojećeg tržišta, na primjer zdravlje i ekosustavi), da se vrijednost robe mjeri zamjenskom vrijednošću (na primjer, izbjegnuti troškovi) ili primjenom metode netržišnog vrednovanja, kao što su metode WTP ili WTA. Te se informacije mogu dobiti pomoću studija koje uključuju tehniku otkrivenih preferencija, tehniku navedenih preferencija i/ili eksperimente. Međutim, za takve studije mogu biti potrebna znatna sredstva. Druga je opcija preuzeti vrijednosti iz različitih studija (na primjer primjenom prijenosa koristi). Inače se primjenjuje načelo proporcionalnosti: je li učinak vrijedan truda? Više informacija i pojedinosti dostupno je u MICAT-u (52) i izvješćima u okviru projekta COMBI (53).

U tablicama 4, 5 i 6 navedene su informacije o zajedničkim pokazateljima i dostupnim metodama kvantifikacije i monetizacije za raznovrsne šire koristi rješenja za energetsku učinkovitost. Predstavljene metode temelje se na ažuriranim istraživanjima i rezultatima projekata, uključujući, među ostalim, COMBI, MICAT, Odyssee-Mure i Enefirst. Napominjemo da nisu navedene sve šire koristi, a one koje su navedene možda se ne primjenjuju na sve situacije.

Tablica 4

Metode kvantifikacije i monetizacije širih društvenih koristi rješenja za energetsku učinkovitost

Šira korist	Metode kvantifikacije i monetizacije
(Javno) zdravlje (54)	Kvantificirano u smislu ukupnog pobolijevanja ili smrtnosti, što se dokazuje provedenim intervencijama, posjetima liječniku i hospitalizacijom, a neizravno izostancima s posla/nastave i čimbenicima rizika (na primjer toplinski uvjeti i buka) (55). Pristupi tržišne vrijednosti za monetizaciju (izbjegnutih) troškova liječenja, hospitalizacije, lijekova itd. i neizravni troškovi povezani s gubitkom produktivnosti (godine života prilagođene invaliditetu, DALY) kao zamjenske vrijednosti. Zdravlje se može monetizirati i u obliku ušteda ili procijenjene gospodarske vrijednosti povezane s brojem izbjegnutih slučajeva preuranjene smrti/bolesti zbog poboljšanja energetske učinkovitosti. Pristupi netržišne vrijednosti uključuju ispitivanja kojima se procjenjuje vrijednost statističkog života (VSL) ili vrijednost godine života (VOLY) odnosno ispitivanja na temelju metode WTP.
(Toplinska) ugoda i dobrobit u zatvorenim prostorima	Mjerenja ugode na temelju ispitivanja za mjerenje zadovoljstva životom (na primjer unutarnja temperatura kao zamjenska vrijednost za ugodu); monetizirano putem ušteda zdravstvenih troškova (metode WTP/WTA) ili povećanjem produktivnosti (metoda otkrivenih preferencija).
Energetsko siromaštvo	Uštede na računima za energiju koje utječu na raspoloživi dohodak kućanstava (izravno tržišno vrednovanje).
Vrijednost nekretnina i imovine	Promjena vrijednosti nekretnine / tržišne vrijednosti nakon poboljšanja u odnosu na prethodnu vrijednost; monetizirano pomoću podataka o tržištu nekretnina (hedoničko određivanje cijena).
Učinak buke, vizualnih podražaja i svjetla	Smanjenje buke kvantificirano u decibelima; monetizirano primjenom učinaka na vrijednost nekretnine (hedoničko određivanje cijena) ili uštedama zdravstvenih troškova (metode WTP/WTA).
Produktivnost	Kvantificirano primjenom aktivnih dana (uključujući izostajanje s posla i prezentizam), uspješnosti radne snage i sposobnosti zarađivanja kao pokazatelja; monetizirano na temelju sposobnosti zarađivanja po satu ili aktivnog rada / nastavnog dana nakon provedbe mjere energetske učinkovitosti u odnosu na prethodno stanje (56).
(54)  Više informacija o procjeni učinaka na zdravlje dostupno je u Paketu instrumenata za bolju regulativu u instrumentu br. 32 (Učinci na zdravlje). (55)  Mzavanadze, Nora, Završno izvješće: kvantifikacija učinaka energetske učinkovitosti koji su povezani s energetskim siromaštvom na zdravlje, projekt COMBI D5.4 (završno izvješće), 2018.b. (56)  Thema, J. i dr., The Multiple Benefits of the 2030 EU Energy Efficiency Potential, 2019. Thema, J. i dr., Widening the Perspective: An Approach to Evaluating the Multiple Benefits of the 2030 EU energy efficiency potential, 2016.

Tablica 5

Metode kvantifikacije i monetizacije širih koristi za okoliš koje proizlaze iz rješenja za energetsku učinkovitost

Šira korist	Metode kvantifikacije i monetizacije
Klimatska neutralnost i emisije stakleničkih plinova	Kvantificirano u tonama smanjenog ekvivalenta CO2 (tj. izbjegnute izravne emisije zbog izgaranja goriva) u usporedbi s utvrđenim osnovnim scenarijem (vidjeti odjeljak 6.1.); monetizirano određivanjem cijena ugljika (izravno tržišno vrednovanje) i društvenim troškom ugljikova dioksida (57). Više informacija o monetizaciji CO (58) može se pronaći u „2nd ENTSO-E Guideline for Cost-Benefit Analysis of Grid Development Projects” (2018.) (2).
Kvaliteta zraka i onečišćujuće tvari u zraku	Kvantificirano smanjenjem onečišćujućih tvari nastalih izgaranjem goriva, prijevozom i drugim gospodarskim djelatnostima u usporedbi s utvrđenim osnovnim scenarijem; monetizirano pomoću troškova utjecaja na zdravlje (metoda izbjegnutih troškova štete).
Korištenje voda (i gospodarenje ostalim prirodnim resursima)	Uštede vode (ili drugih resursa) kvantificirane obujmom u usporedbi s utvrđenim osnovnim scenarijem; monetizirano određivanjem cijene vode (izravno tržišno vrednovanje). Monetiziranje resursa omogućuje primjena ugrađenih troškova na temelju tržišnih cijena za prerađene sirovine koji su povezani s potražnjom za sirovinama (za metale i fosilna goriva) ili neizravnih troškova materijala monetiziranih na temelju procjena budućih troškova (59).
Otpad	Smanjenje otpada kvantificirano masom/obujmom u usporedbi s utvrđenim osnovnim scenarijem; monetizirano troškovima zbrinjavanja ili recikliranja otpada (metoda izbjegnutih troškova).
Zahtjevi u pogledu zemljišta	Uštede zemljišta kvantificirane prema površini u usporedbi s utvrđenim osnovnim scenarijem; monetizirano primjenom vrijednosti zemljišta (izravno tržišno vrednovanje) ili vrednovanja usluga ekosustava (metoda WTP).
Bitni učinci	Kvantificirano u smislu količine (masa/obujam) ušteđenih materijala/resursa (60) u usporedbi s utvrđenim osnovnim scenarijem. Relevantne su različite zamjenske vrijednosti, kao što su izbjegnuta proizvodnja otpada i potrošnja resursa. Monetizirano na temelju izbjegnutih troškova ili smanjenih troškova nakon provedbe mjere energetske učinkovitosti (ili tijekom njezina životnog ciklusa) u usporedbi s prethodnim stanjem.
(57)  Wagner, F. i dr., Environmental Impacts D2.5 Empirical basis of Environmental Impacts, 2023. Metodologija kvantifikacije/monetizacije i izvedeni čimbenici učinka. Projekt MICAT. (58)  ENTSO-E, 2nd ENTSO-E Guideline for Cost Benefit Analysis of Grid Development Projects, 2018., https://eepublicdownloads.entsoe.eu/clean-documents/tyndp-documents/Cost%20Benefit%20Analysis/2018-10-11-tyndp-cba-20.pdf. (59)  Suerkemper, F. i dr., Overall quantification and monetisation concept, 2022. MICAT – alat za izračun višestrukih učinaka (Deliverable 2.1). (60)  Teubler, J. & Hackspeil, S., Empirical Basis of Environmental Impacts Savings on material resources, 2023. Projekt MICAT.

Tablica 6

Metode kvantifikacije i monetizacije širih gospodarskih koristi rješenja za energetsku učinkovitost

Šira korist	Metode kvantifikacije i monetizacije
Gospodarska aktivnost i BDP	Povećanje zaposlenosti ili bruto dodane vrijednosti po zaposleniku kao ključni pokazatelji za izračun BDP-a godišnje, mogu se odvojiti po sektorima i povezati s energetskom učinkovitošću (61). Za kvantificiranje se mogu primijeniti drugi makroekonomski pokazatelji, kao što su ulaganja i potrošnja (62). Input-output analize koje se koriste za procjenu učinaka na BDP ex post i modeli opće ravnoteže koji se mogu izračunati primjenjuju se za ex ante procjene i za analizu fiskalnih multiplikatora (63).
Učinci na zapošljavanje	Kvantificirano brojem otvorenih radnih mjesta (izravnih, neizravnih i proizašlih; po sektoru i zemlji); monetizirano pomoću podataka o plaćama (izravno tržišno vrednovanje) otvorenih radnih mjesta. Input-output analize koje se koriste za procjenu učinaka na BDP ex post i modeli opće ravnoteže koji se mogu izračunati primjenjuju se za ex ante procjene i za analizu fiskalnih multiplikatora (64). Usp. instrument br. 30 Paketa instrumenata za bolju regulativu.
Raspoloživi dohodak	Monetizirano smanjenjem računa za energiju nakon provedbe mjere energetske učinkovitosti u odnosu na prethodne račune (65). Taj se izračun može prilagoditi kako bi se uključili drugi čimbenici koji utječu na raspoloživi dohodak, kao što je, na primjer, određivanje cijene ugljika iz ETS-a 2.
Produktivnost radne snage (i učenika)	Kvantifikacija odnosno monetizacija je zahtjevna, ali potencijalni pokazatelji uključuju povećanje produktivnosti kvantificirano pomoću pokazatelja uspješnosti; monetizirano pomoću podataka o plaćama ili rezultatima (metoda otkrivenih preferencija).
Javni proračun	Primjena input-output analiza, analize fiskalnih multiplikatora i poluelastičnosti proračunskog salda s relevantnim pokazateljima povezanima s uštedama energije, javnom potrošnjom na zdravlje, usluge socijalne skrbi itd. (66).
Sigurnost opskrbe energijom / sigurnost energije	Uštede energije kvantificirane energetskim jedinicama; monetizirane pomoću prognoza cijena energije (izravno tržišno vrednovanje). Druge moguće metode monetizacije uključuju učinak na integraciju obnovljivih izvora energije (potencijal za odgovor na potražnju po zemlji u MW/%) i izbjegnuta ulaganja u proširenje mreže i kapaciteta zbog smanjene potražnje za energijom. Ovisnost o uvozu i agregirana energetska sigurnost (raznolikost dobavljača) također su važni pokazatelji, ali monetizacija još nije moguća.
Inovacije i konkurentnost	Izravna kvantifikacija ili monetizacija je zahtjevna, ali potencijalni pokazatelji uključuju prijavljene patente, nove proizvode, statističke podatke o vanjskoj trgovini ili promjene tržišnog udjela.
Transakcijski troškovi	Nenovčani transakcijski troškovi mogu se kvantificirati u smislu vremena utrošenog na provedbu „X”. Mogućnost monetizacije transakcijskih troškova i primjene odgovarajućih metoda ovisi o utvrđenim transakcijskim troškovima. Na primjer, nenovčani troškovi transakcija (na primjer troškovi pregovaranja ili provedbe) mogli bi se monetizirati primjenom vrijednosti vremena utrošenog na provedbu „X”. Novčani transakcijski troškovi već se iskazuju u monetiziranim vrijednostima (na primjer plaćene provizije ili naknade).
(61)  Azzini, I., Listorti, G., Mara, T. and Rosati, R., Analiza nesigurnosti i osjetljivosti za donošenje odluka o politikama, EUR 30432 EN, Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg, 2020., ISBN 978-92-76-24752-4, doi:10.2760/922129, JRC122132. (62)  Suerkemper, F. i dr., Overall quantification and monetisation concept, 2022. MICAT – alat za izračun višestrukih učinaka (Deliverable 2.1). (63)  Ibid. (64)  Ibid. (65)  Međunarodna agencija za energiju, Spreading the net: The multiple benefits of energy efficiency improvements, 2012. (66)  Ürge-Vorsatz, D. i dr., Pregled literature o metodologijama kvantifikacije višestrukih učinaka, Izvješće D2.1, projekt COMBI, 2015.

Iako energetska učinkovitost donosi brojne koristi, neophodno je metodologijom obuhvatiti ne samo evaluaciju tih koristi nego i potencijalne kompromise i društvene troškove. Za to je potrebna temeljita procjena učinaka tijekom cijelog životnog ciklusa projekta. Kad je riječ o koristima i troškovima za okoliš, u analizi troškova i koristi trebalo bi primijeniti metodologije za mjerenje ekološkog otiska i procjenu životnog ciklusa (67) te procijeniti učinak predviđene mjere na 16 kategorija učinka utvrđenih u metodologiji. Kako bi se to olakšalo, te metodologije nude niz pokazatelja za dokumentiranje učinaka posebnih mjera na čimbenike povezane s okolišem (npr. na klimatske promjene, oštećenje ozonskog omotača, zakiseljavanje itd.).

4.2.3.   Preklapanje i dvostruko računanje širih koristi

Niz međuodnosa širih koristi javlja se u više područja učinka. Stoga je pri agregiranju širih koristi potrebna sveobuhvatna evaluacija kako bi se utvrdila preklapanja i izbjeglo dvostruko računanje koristi. Ako se to pravilno ne razmotri, vjerojatno će se rješenja za energetsku učinkovitost precjenjivati ili podcjenjivati. Ako korist treba izostaviti iz analize troškova i koristi kako bi se izbjeglo preklapanje s drugom koristi, na primjer, korist se i dalje može smatrati dijelom analize odluka na temelju više kriterija (MCDA).

Na primjer, preklapaju se vrednovanja učinaka pobolijevanja i smrtnosti te učinaka na produktivnost; budući da se poboljšanjem zdravlja općenito pospješuje produktivnost, koristi od produktivnosti često su već obuhvaćene koristima za zdravlje. U tom slučaju uključivanje koristi za zdravlje i za produktivnost u analizu troškova i koristi uzrokuje dvostruko računanje i dovelo bi do precjenjivanja koristi za energetsku učinkovitost. Mogli bi se preklapati i učinci na zdravlje i kvaliteta zraka, na primjer ako su oba učinka kvantificirana/monetizirana primjenom smanjenja emisija kao čimbenika.

Mapiranje smjera učinka upotrebljava se za prikaz svih relevantnih širih koristi u određenom slučaju te pomaže u utvrđivanju uzroka i učinaka mjera energetske učinkovitosti s definiranim početnim i krajnjim točkama. Taj pristup omogućuje odgovarajuću procjenu interakcija i mogućih preklapanja širih koristi. Razmjere (pojedinačne, regionalne/lokalne, nacionalne, nadnacionalne) svake šire koristi trebalo bi definirati u okviru mapiranja smjera učinka kako bi se točno razdvojili rezultati jednog učinka od drugog i time izbjeglo dvostruko računanje.

Što je evaluacija šira i obuhvatnija, to je veća mogućnost preklapanja širih koristi. Stoga je važno utvrditi i uzeti u obzir preklapanja kako bi se osigurala pravilna i sveobuhvatna procjena širih koristi.

Prvi je korak popisivanje svih društvenih ili gospodarskih koristi odnosno koristi za okoliš koje su jednostavno agregirani mikrorazinski učinci i koje bi trebale biti uključene u analizu troškova i koristi.

U drugom koraku treba utvrditi svaku pojedinačnu gospodarsku korist na regionalnoj ili lokalnoj razini i/ili na nacionalnoj razini koja je uključena u analizu troškova i koristi te utvrditi sastavnice tih koristi, na primjer koje se brojke ili varijable upotrebljavaju za kvantificiranje pojedinačne koristi.

Treći je korak provjeravanje jesu li te sastavnice povezane s društvenim i gospodarskim koristima te koristima za okoliš na mikrorazini ili proizlaze iz njih. To se može provjeriti odgovaranjem na sljedeće pitanje: ovisi li bilo koja sastavnica odgovarajućih gospodarskih koristi na bilo koji način o agregiranim mikrorazinskim učincima? Na primjer, smanjeni izdaci za energiju kućanstava pogođenih energetskim siromaštvom kao agregirani mikrorazinski učinak mogu se uzeti u obzir u makroekonomskom modelu pomoću varijable „raspoloživi dohodak” ili „potražnja za drugim proizvodima”, čime se potiče ukupna potrošnja, a time i gospodarski rast.

Četvrto, ako postoji bilo kakva povezanost, odgovarajuća korist „na mikrorazini” ne bi se trebala dodavati drugim koristima.

Peto, svaka korist koja je utvrđena kao šira korist, ali se nije mogla agregirati i uključiti u „širu” analizu troškova i koristi, ipak predstavlja širu korist i kao takva se može prikazati zasebno.

4.2.4.   Primjeri monetiziranih širih koristi

U ovom su odjeljku prikazana dva primjera upravljanja kvantifikacijom i monetizacijom širih koristi. Dodatne informacije o tehnikama vrednovanja za monetizaciju širih koristi koje će se upotrebljavati u analizi troškova i koristi razrađene su u okviru projekta COMBI (68) i alata MICAT (69).

1. primjer: Onečišćenje zraka Metode i nalazi iz ovog primjera temelje se na završnom izvješću COMBI-ja (70). Učinak: izbjegnute emisije onečišćujućih tvari u zraku (sumporov dioksid, dušikovi oksidi, hlapivi organski spojevi, lebdeće čestice promjera manjeg od 10 μm i većeg od 2,5 μm). Definicija: količine emisija onečišćujućih tvari koje bi bile ispuštene u okoliš da nisu poduzete mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti. Jedinice: tone. Način kvantifikacije: ukupne godišnje emisije primarnih onečišćujućih tvari po državi članici za osnovnu vrijednost (2015.) i dva scenarija za 2030.: — emisije sumporova dioksida za 25 % manje 2030. nego 2015.; ambicioznijom politikom moglo bi se postići dodatno smanjenje godišnjih emisija u zrak za 7 %, — usporedne procjene za dušikove okside iznose 37 % i 5 %; za hlapive organske spojeve 18 % i 3 %; za PM10 iznose 19 % i 4 %; za PM2,5 iznose 30 % i 4 %. U 2015. u EU-28 je s PM2,5 bilo povezano 285 000 slučajeva preuranjene smrti, a s prizemnim ozonom 21 000 slučajeva. U procjenama za 2030. PM2,5 pripisuje se 219 000 slučajeva, a prizemnom ozonu 17 000. Gubitak očekivanog životnog vijeka za preživjelo stanovništvo zbog izloženosti PM2,5 2015. iznosio je oko 6 milijuna izgubljenih godina života (YOLL) za EU-28; u nepromijenjenom scenariju to se 2030. smanjuje na 4,6 milijuna izgubljenih godina života. U okviru projekta COMBI za scenarij s energetskom učinkovitošću procjena iznosi 4,4 milijuna izgubljenih godina života do 2030. Način monetizacije: Predlaže se da se monetiziraju samo učinci na ljudsko zdravlje, jer se mjere u standardiziranim jedinicama koje je lakše povezati s procjenama ekonomske vrijednosti. Izbjegnuta preuranjena smrtnost pripisana izloženosti PM2,5 : može povezati ekonomsku vrijednost gubitka očekivanog životnog vijeka s prosječnim gubitkom očekivanog životnog vijeka zbog PM2,5 u 2015. Izbjegnuta preuranjena smrtnost pripisana izloženosti prizemnom ozonu: prosječni gubitak očekivanog životnog vijeka nije poznat u slučaju izloženosti prizemnom ozonu, pa se pretpostavlja da bi broj pogođenih osoba živio barem jednu dodatnu godinu; stoga se pripisuje puna vrijednost godine životnog vijeka (VOLY). Izbjegnut gubitak očekivanog životnog vijeka preživjelog stanovništva zbog izloženosti PM2,5 : YOLL-ovi se mogu monetizirati putem VOLY-ja kao 1 YOLL = 1 VOLY. Izbjegnuta preuranjena smrtnost zbog PM2,5 u 2030. za EU-28 je 460 milijuna EUR; 46 milijuna EUR za izloženost prizemnom ozonu; i 26 milijuna EUR za gubitak očekivanog životnog vijeka preživjelog stanovništva.

2. primjer: Makroekonomski učinci Metode i nalazi primijenjeni u ovom primjeru temelje se na završnom izvješću COMBI-ja (71). Makroekonomski učinci podijeljeni su na kratkoročne (poslovni ciklus) i strukturne (dugoročne) učinke. Kratkoročni makroekonomski učinci odnose se na učinke koji su posljedica promjenjivog poslovnog ciklusa. Ulaganjima u energetsku učinkovitost povećavaju se aktivnost i kratkoročni BDP u usporedbi s nedostatkom ulaganja, što pak kratkoročno utječe na zapošljavanje, BDP i javne financije. — Ulaganja u energetsku učinkovitost 2018. ukupno su iznosila oko 89 milijardi EUR, što je gospodarski poticaj od oko 135 milijardi EUR. To je jednako 0,9 % BDP-a EU-a. — Učinak na zapošljavanje iznosi više od 550 000 godina rada u EU-u 2018., a povećanje javnih prihoda gotovo 20 milijardi EUR (pod pretpostavkom da se ulaganja financiraju iz privatnih izvora). Dugoročni makroekonomski učinci odnose se na učinke koji nisu relevantni u kontekstu poslovnog ciklusa. Na primjer, relevantne su cijene goriva i strukturne promjene u gospodarstvu i konkurentnosti. — Troškovi goriva bitni su u odnosu na troškove proizvodnje u EU-u u različitim sektorima (poljoprivreda, industrija, prijevoz, električna energija, grijanje). Učinkovitiji sektori bit će manje podložni promjenama cijena goriva. Velika ulaganja u energetsku učinkovitost mogu smanjiti i lokalne cijene energije. — Poboljšanja energetske učinkovitosti mogu se smatrati ulaganjem u sredstvo kojim se mogu smanjiti troškovi u budućnosti, što može utjecati na strukturne promjene u gospodarstvu. Sektori u kojima su poboljšanja energetske učinkovitosti troškovno učinkovitija povećat će svoju konkurentnost.

(70)  Mzavanadze, Nora, 2018.a. Kvantifikacija učinaka energetske učinkovitosti na onečišćenje zraka, projekt COMBI D3.4. (završno izvješće). (71)  Naess-Schmidt, H. S., Hansen, M. B. W., Wilke, S., Lumby, B. M., Makroekonomski učinci energetske učinkovitosti na onečišćenje zraka, projekt COMBI D6.4. (završno izvješće), 2018.

5.   PRIMJENA ANALIZE TROŠKOVA I KORISTI PREMA NAČELU „ENERGETSKA UČINKOVITOST NA PRVOM MJESTU”

5.1.   Priprema primjene načela

Da bi se doprinijelo troškovno učinkovitoj dekarbonizaciji i omogućile šire koristi, načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” potrebno je primijeniti u analizama troškova i koristi prije provedbe određene mjere u svim sektorima.

U mnogim slučajevima odluka o mjerama sastoji se od odluke o i. planiranju, ii. politici i iii. velikom ulaganju. Načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” trebalo bi razmotriti na svakoj od tri razine odlučivanja, u skladu s člankom 3. stavkom 1. preinake Direktive o energetskoj učinkovitosti, ako pojedinačna vrijednost dosegne relevantni prag od 100 000 000 EUR ili 175 000 000 EUR za projekte prometne infrastrukture. To ne znači da svakoj odluci uvijek prethode sve tri razine analize. Neke odluke donose se samo na razini planiranja, a druge na razini politike ili ulaganja.

Države članice trebale bi prvo tumačiti članak 3. stavak 1., u kojem se navode opći kriteriji i pragovi iznad kojih se načelo mora primjenjivati, i kvalitativnu ili kvantitativnu definiciju „utjecaja na potrošnju energije”, na temelju koje bi se utvrdilo u kojoj se mjeri treba primijeniti načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu”. Te bi kriterije zatim mogla primjenjivati odgovarajuća javna tijela u fazi odobravanja i mogli bi postati dio službenih smjernica za evaluaciju odluka o planiranju, politikama i ulaganjima.

Treba podsjetiti na to da se, u skladu s Preporukom Komisije (EU) 2024/2143 (72) o utvrđivanju smjernica za tumačenje članka 3. Direktive (EU) 2023/1791, pragovi iz članka 3. stavka 1. primjenjuju na odluke o velikim ulaganjima. Kad je riječ o odlukama o planiranju i politikama, relevantni dionici trebali bi procijeniti bi li određena odluka mogla dovesti do odluka o ulaganjima koje premašuju pragove iz članka 3. stavka 1. i utječu li te odluke na potrošnju energije. Ako je odgovor na oba pitanja potvrdan, načelo bi trebalo primijeniti.

5.2.   Postupak utvrđivanja alternativnih energetski učinkovitih rješenja

U situaciji u kojoj početni projekt koji se razmatra nije energetski učinkovit, prvi važan korak u primjeni načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” trebalo bi biti utvrđivanje mogućih energetski učinkovitih alternativnih opcija kojima bi se mogao ostvariti isti cilj kao i početnom opcijom projekta, koje bi trebalo razmotriti pod jednakim uvjetima. Te opcije mogle bi uključivati resurse na strani potražnje i fleksibilnost sustava.

Treba napomenuti da bi se pri utvrđivanju alternativnih opcija mogli razmotriti drugi glavni ciljevi i obveze, što bi moglo pojednostavniti postupak. Na primjer, trebalo bi izbjegavati alternativnu opciju koja pruža ograničena poboljšanja energetske učinkovitosti i produljuje upotrebu fosilnih goriva i s njima povezane emisije stakleničkih plinova.

Ako mjera nadilazi razinu planiranja, trebalo bi ponovno tražiti rješenja za energetsku učinkovitost i primijeniti analizu troškova i koristi na razini politike ili na razini odluke o velikom ulaganju, jer bi svaka razina mogla promijeniti područje primjene i omogućiti druga alternativna rješenja za energetsku učinkovitost.

U sljedećoj tablici, koja obuhvaća energetski sektor i neenergetski sektor, prikazani su primjeri kako bi se alternativna rješenja za energetsku učinkovitost mogla utvrditi na tri navedene razine.

Tablica 7

Primjeri postupaka utvrđivanja rješenja za energetsku učinkovitost

	Primjer u centraliziranom grijanju Grad namjerava proširiti svoj sustav centraliziranog grijanja.	Primjer u prometu Grad namjerava proširiti obilaznicu.
Planiranje	Moguća orijentacijska pitanja za utvrđivanje energetski učinkovitih rješenja: — Je li urbani plan optimiziran za klimatske uvjete? — Jesu li planirane zgrade zgrade s nultim emisijama? — Može li se promicati lokalna proizvodnja energije? — Je li koncept „samo dizalica topline” izvediv?	Moguća orijentacijska pitanja za utvrđivanje energetski učinkovitih rješenja: — Je li urbani plan optimiziran za održivu gradsku mobilnost? — Je li proširenje sustava javnog prijevoza primjereno? — Bi li trebalo ulagati u novu tramvajsku/željezničku prugu umjesto u šire ceste?
Politike	Primjeri mogućih energetski učinkovitih rješenja: — Program subvencija za dekarbonizirana rješenja za grijanje i (prethodno provedena) energetska obnova. — Sustav obveza uštede energije u kojem se daje prednost energetskoj obnovi u odnosu na modernizaciju sustava grijanja.	Primjeri mogućih energetski učinkovitih rješenja: — Plan održive gradske mobilnosti u kojem se daje prednost lakoj mobilnosti u odnosu na korištenje automobila. — Izgradnja biciklističke infrastrukture umjesto novih parkirnih mjesta za automobile.
Odluke o velikim ulaganjima	Orijentacijska pitanja za utvrđivanje potencijalnih energetski učinkovitih rješenja: — Koje će se gorivo koristiti (u slučaju nove jedinice)? — Koju će temperaturu vode sustav koristiti? — Postoje li izvori otpadne topline? — …	Orijentacijska pitanja za utvrđivanje potencijalnih energetski učinkovitih rješenja: — Mogu li se koristiti alternativne vrste površine ceste koje doprinose smanjenju potrošnje goriva? — …

6.   ETAPE METODOLOGIJA TROŠKOVA I KORISTI

Nakon što se utvrdi odgovarajući broj potencijalnih alternativnih rješenja, odluku bi trebalo donijeti nakon analize troškova i koristi uz primjenu odgovarajuće metodologije.

U ovom se odjeljku navode smjernice o tehničkim aspektima etapa koje bi se mogle provesti u analizi troškova i koristi.

Tablica 8

Sedam etapa analize troškova i koristi

1. etapa	Utvrđivanje osnovnog scenarija
2. etapa	Utvrđivanje vremenskog okvira za uštede energije i utvrđivanje društvene diskontne stope
3. etapa	Utvrđivanje učinaka i monetizacija troškova i koristi
4. etapa	Odabir matematičkog pravila agregacije
5. etapa	Jasna i transparentna usporedba opcija politika i alternativnih mjera poredanih prema uspješnosti.
6. etapa	Provjera pouzdanosti rezultata
7. etapa	Uračunavanje distribucijskih i kumulativnih učinaka predložene politike

Za analize troškova i koristi koje se koriste pri primjeni načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” ključna je etapa 3, tj. utvrđivanje učinka i monetizacija troškova i koristi iz društvene perspektive. Pravilna analiza troškova i koristi ključan je element tog načela. U okviru primjene načela u obzir se uzima društvena perspektiva procjene učinaka raznih alternativa pri analiziranju troškovne učinkovitosti i sveobuhvatnijih koristi ušteđene energije.

6.1.   1. etapa: Utvrđivanje osnovnog scenarija

Preporučuje se utvrditi osnovni scenarij i usporediti ga s početnom mjerom. U mnogim se slučajevima može upotrijebiti statična osnovna vrijednost, koja se oslanja na prošlost kao prediktor budućih rezultata. Statična osnovna vrijednost sastoji se od procjene potrošnje energije prvotno predviđene mjere i troškova i ulaganja potrebnih za ostvarenje cilja planiranja, politike ili ulaganja. To se može među ostalim postići procjenom energije korištene prije provedbe politike (73).

U nekim slučajevima dinamična osnovna vrijednost može biti primjerenija od statične za usporedbu alternativnih opcija (74). Dinamični osnovni scenarij definira se kao scenarij „bez mjera” (BAU) u budućnosti, koji uključuje pokretačke sile koje mogu utjecati na provedbu prvotno predviđene mjere (75). Pokretačke sile mogu biti klimatske promjene, društveno-gospodarski razvoj ili nova politička i zakonodavna kretanja, koji se s vremenom razvijaju.

Primjer dinamičnog osnovnog scenarija: „Mjera politike za smanjenje emisija CO2 iz cestovnog prometa” U slučaju kad se emisije CO2 iz cestovnog prometa trebaju smanjiti u apsolutnom smislu poboljšanjem učinkovitosti potrošnje goriva automobila tako da se ograniči potrošnja voznog parka. Ako se pretpostavi da je ukupna kilometraža (broj vozila pomnožen s brojem prijeđenih kilometara) automobila i dalje uglavnom konstantna, tada bi poboljšanje učinkovitosti potrošnje goriva za 10 % trebalo s vremenom, kako se učinkovitiji automobili stavljaju u promet, smanjiti emisije za otprilike 10 %. S druge strane, ako se pretpostavlja da će se ukupna kilometraža s vremenom povećati za 20 %, npr. zbog povećanog broja vozila na cesti, poboljšanje učinkovitosti potrošnje goriva od 10 % neće rezultirati potrebnim smanjenjem emisija te će možda biti potrebne dodatne mjere (76).

Pri izračunu osnovne vrijednosti trebalo bi uzeti u obzir načelo proporcionalne analize, što podrazumijeva uravnoteženje očekivanih širih koristi s vremenom i resursima koji su potrebni donositelju odluka za točnu osnovnu vrijednost (77).

6.2.   2. etapa: Utvrđivanje vremenskog okvira za uštede energije i utvrđivanje društvene diskontne stope

U drugoj se etapi preporučuje praćenje (potencijalnih) ušteda energije i širih koristi odluka u pogledu energetske učinkovitosti tijekom određenog razdoblja. Trajanje razdoblja praćenja može se razlikovati ovisno o vrsti projekta i fazi odlučivanja u okviru ciklusa donošenja politika. U tom je kontekstu važno uzeti u obzir očekivane kratkoročne, srednjoročne i dugoročne učinke intervencije jer će neki učinci (npr. trošak provedbe mjere) imati brže učinke od drugih (na primjer, dugoročne koristi za zdravlje). Osim toga, potrebno je odabrati odgovarajuću društvenu diskontnu stopu (78). Odabir društvene diskontne stope može bitno utjecati na rezultate analize troškova i koristi (79).

Analiza osjetljivosti može povećati transparentnost odabrane stope i učinak promjene društvene diskontne stope na ekonomsku privlačnost različitih stupnjeva poboljšanja energetske učinkovitosti i njihovih alternativa.

U okviru prvih dviju etapa može se provesti ograničena analiza troškova i koristi bruto ušteda energije, ušteda troškova i smanjenja emisija stakleničkih plinova, koje je relativno lako izravno ili neizravno monetizirati.

6.3.   3. etapa: Utvrđivanje učinaka i monetizacija troškova i koristi

6.3.1.   Utvrđivanje učinaka i monetizacija

U analizi troškova i koristi trebalo bi uzeti u obzir raznovrsne šire koristi odluke koja se razmatra kako bi se ta analiza proširila i dobile detaljnije informacije. Utvrđivanje relevantnih širih koristi ključno je za temeljito razumijevanje cjelokupnih učinaka određene odluke o planiranju, politici ili ulaganju.

Analiza troškova i koristi trebala bi uzeti u obzir slučajeve u kojima se donose primarne odluke ili pokreću sekundarne odluke na pojedinačnoj, lokalnoj ili regionalnoj, nacionalnoj i nadnacionalnoj hijerarhijskoj razini. Analiza troškova i koristi trebala bi se temeljiti i na područjima sa slike 1 kako bi se utvrdilo gdje će te odluke vjerojatno donijeti najznačajnije koristi. Taj postupak utvrđivanja širih koristi mogao bi biti ad hoc (poseban postupak za svaku odluku) ili bi se mogao temeljiti na standardiziranom pristupu čiji su učinci prepoznati kao bitni za svaki sektor.

Pretpostavka o cijeni energije važan je element monetizacije troškova i koristi. Ta bi pretpostavka trebala uključivati trošak ugljika tijekom razdoblja izračuna tako da se godišnje emisije stakleničkih plinova pomnože s očekivanim cijenama po toni ekvivalenta CO2 stakleničkih plinova. Preporučuje se primjena trenda cijena ugljika u okviru sustava ETS1 ili ETS2.

Ako se koristi mogu samo procijeniti, preporučuje se primjena konzervativnih vrijednosti, među ostalim, ili grubih procjena novčanih vrijednosti, a ne pretpostavljenih učinaka (80). Općenito, pretpostavke koje se razmatraju trebale bi biti transparentne.

Nakon monetizacije, ali prije provedbe sljedećih etapa analize troškova i koristi mogu se razmotriti jednostavnije metode za usporedbu alternativnih opcija, kao što je analiza troškovne učinkovitosti (81). To je primjenjivo ako su razmotrene samo jedna ili dvije šire koristi, zahvaljujući čemu je usporedba alternativnih opcija jednostavna.

U slučajevima u kojima monetizacija učinaka nije moguća, uz analizu troškova i koristi trebala bi se upotrebljavati analiza odluka na temelju više kriterija (MCDA) za evaluaciju širih koristi jer su i kvalitativne i kvantitativne informacije važne donositeljima odluka pri donošenju odluka o planiranju, politikama i ulaganjima.

6.3.2.   Alternativni pristup (MCDA)

U slučaju proturječnih kriterija i kako bi se smanjila razina potencijalne nesigurnosti u okviru analize troškova i koristi, preporučuje se provesti analizu osjetljivosti rezultata analize troškova i koristi, uključujući raspon procijenjenih novčanih vrijednosti za te učinke (vidjeti etapu 6).

U nekim slučajevima moglo bi biti nerazumno ili preteško utvrditi ili procijeniti ukupni učinak alternativnih rješenja. U takvim se slučajevima preporučuje primjena MCDA-a, definiranog u odjeljku 3.2., koji je dopunski alat za utemeljeno donošenje odluka i procjenu širih koristi. (82)

Primjena MCDA-a i analize troškova i koristi zajedno obuhvaća cijeli raspon troškova i koristi širih koristi energetske učinkovitosti.

6.4.   Šire koristi koje treba uključiti u analizu troškova i koristi

Ako su dostupne pouzdane metode za pravilnu monetizaciju šire koristi, trebalo bi ih uključiti u analizu troškova i koristi (pod pretpostavkom da su uzeta u obzir preklapanja). Međutim, praktična odluka o tome hoće li se u analizu troškova i koristi uključiti šire koristi i koje učinke treba uključiti ovisi o nekoliko varijabli. Prvo, države članice trebale bi odlučiti koje će koristi uključiti u analizu troškova i koristi na temelju dostupnosti i kvalitete podataka. Osim toga, načelo proporcionalnosti može biti relevantno. Relativna važnost i učinak koristi trebali bi opravdati resurse i rad potrebne za njezinu monetizaciju.

U kontekstu određene politike neke šire koristi mogu više utjecati na redoslijed uspješnosti nego na druge. Treba napomenuti i da, iako se neke šire koristi u načelu mogu monetizirati, dostupna metoda možda neće biti dovoljno pouzdana da bi se osiguralo da su preferencije pojedinaca da plate određenu robu ili prihvate naknadu za odricanje od robe u skladu sa zahtjevima dugoročne održivosti. Stoga bi neke metode netržišnog vrednovanja, kao što su spremnost za plaćanje (WTP) ili spremnost za prihvaćanje (WTA), trebalo primjenjivati s oprezom ako su uključene u analizu troškova i koristi (83).

Nedostupnost i nedovoljna kvaliteta podataka, nemogućnost monetizacije koristi i potreba za izbjegavanjem dvostrukog računanja iziskuju utvrđivanje najvjerojatnije ili primjerene šire koristi, koja bi se mogla uključiti u analizu troškova i koristi.

Primjeri problema u utvrđivanju primjerenog skupa širih koristi: Koristi za zdravlje, smanjene emisije stakleničkih plinova te povećana gospodarska aktivnost i BDP obično su monetizirane. Dostupne su pouzdane metode monetizacije i te koristi često imaju vrlo visok omjer troškova i koristi. Međutim, te koristi imaju višestruke povezane i neizravne učinke i stoga već obuhvaćaju razne druge šire koristi. Na primjer, učinci na zapošljavanje upotrebljavaju se kao ključni pokazatelj za monetizaciju učinaka na BDP. Zbog toga se učinci na zapošljavanje ne bi trebali zasebno monetizirati kako bi se izbjeglo dvostruko računanje. Međutim, u ovom primjeru, iako su monetizirani učinci na zapošljavanje već obuhvaćeni, evaluacija kvalitativnih i kvantitativnih učinaka (npr. u okviru MCDA-a) i dalje može biti bitna.

U tu svrhu dionici koji provode to načelo mogli bi utvrditi najvažnije šire koristi (npr. od tri do pet) odluke koja se razmatra i pravilno procijeniti one u analizi troškova i koristi.

U tablicama u nastavku iznose se prijedlozi za najvažnije šire koristi u raznim energetskim i neenergetskim sektorima koje bi države članice mogle uzeti u obzir u analizama troškova i koristi.

Tablica 9

Šire koristi energetske učinkovitosti u energetskom sustavu

Energetski sustav	Šira korist energetske učinkovitosti
Električna energija Plin Toplina	1. Pristupačnije cijene energije (za svu proizvedenu energiju) 2. Smanjene emisije stakleničkih plinova 3. Bolja kvaliteta zraka 4. Veća energetska sigurnost 5. Smanjeno korištenje zemljišta u sektoru proizvodnje i prijenosa energije 6. Izbjegnuto ulaganje u dodatni kapacitet

Tablica 10

Šire koristi energetske učinkovitosti u neenergetskim sektorima

Neenergetski sektor	Šira korist energetske učinkovitosti
Zgrade	1. Ublažavanje energetskog siromaštva 2. Učinci na zdravlje 3. Smanjene emisije stakleničkih plinova 4. Bolja kvaliteta zraka 5. Otvaranje radnih mjesta 6. Veća vrijednost nekretnina
Promet	1. Smanjene emisije stakleničkih plinova 2. Bolja kvaliteta zraka 3. Veća energetska sigurnost 4. Smanjeno korištenje zemljišta u prometnom sektoru
Voda	1. Smanjena potrošnja vode
IKT	1. Smanjene emisije stakleničkih plinova
Poljoprivreda	1. Smanjene emisije stakleničkih plinova 2. Korištenje zemljišta i bioraznolikost
Financijski sektori	1. Povećanje gospodarske aktivnosti 2. Izbjegnuta ulaganja u dodatni kapacitet 3. Otvaranje radnih mjesta 4. Povećanje financijskih inovacija i konkurentnosti

U tablici 11 naveden je primjer procesa donošenja odluke o tome hoće li se određene šire koristi uključiti u analizu troškova i koristi ili u MCDA. Tablica nije ni sveobuhvatna ni preskriptivna. Utvrđene su razne vrste širih koristi od provedbe projekta, ali nisu sve konačno uključene u analizu troškova i koristi. MCDA se može koristiti za šire koristi koje se ne mogu uključiti u analizu troškova i koristi jer ih je teško kvantificirati i monetizirati.

Tablica 11

Uključivanje širih koristi u analizu troškova i koristi

Područja učinaka	Šira korist	Uključiti u analizu troškova i koristi?
Društvo	Zdravlje (pobolijevanje)	Da
Društvo	Zdravlje (smrtnost)	Da
Društvo	Zdravlje (ugoda i dobrobit)	Ne, zbog nedostatka odgovarajućih metoda monetizacije
Društvo	Vrijednost nekretnina i imovine	Ne, zbog preklapanja s BDP-om
Društvo	Poboljšanja u pogledu svjetla i buke	Ne, zbog nedostatka odgovarajućih metoda monetizacije
Društvo	Produktivnost	Da, ali s oprezom kako bi se izbjegla preklapanja
Okoliš	Smanjene emisije stakleničkih plinova	Da
Okoliš	Smanjeno onečišćenje zraka	Ne, zbog preklapanja sa zdravljem
Okoliš	Bitni učinci	Ne, zbog vrlo zahtjevne provedbe monetizacije za relativno malu vrijednost učinka
Gospodarstvo	Učinci na BDP	Da
Gospodarstvo	Učinci na zapošljavanje	Ne, zbog preklapanja s BDP-om
Gospodarstvo	Raspoloživi dohodak	Da
Gospodarstvo	Javni proračun	Ne, zbog preklapanja s BDP-om
Gospodarstvo	Energetska sigurnost	Ne, zbog nedostatnih podataka

Nakon završetka odabira, ako je to moguće, monetizirane vrijednosti trebalo bi integrirati u analizu troškova i koristi. U analizu bi trebalo uključiti i potencijalne troškove i kompromise. Ako nije moguće monetizirati moguće negativne učinke, trebalo bi ih barem kvantificirati. Ako ih nije moguće kvantificirati, trebalo bi ih barem uključiti u analizu odluka na temelju više kriterija.

Uključivanje tih širih koristi bitno utječe na rezultat analize troškova i koristi energetske učinkovitosti, s izraženom tendencijom prema znatnom povećanju troškovne učinkovitosti, a time i vjerojatnosti da će se pristup energetske učinkovitosti odabrati kao najpoželjnija opcija politike. Naposljetku, uključivanje širih koristi u analizu troškova i koristi i MCDA moglo bi dovesti do boljih političkih odluka jer podupire znatni učinak energetske učinkovitosti.

6.5.   4. etapa: Odabir matematičkog pravila agregacije

Sljedeća etapa služi kao metoda za izračun vrijednosti troškova i koristi alternativnih opcija.

Najčešći financijski ključni pokazatelji uspješnosti su neto sadašnja vrijednost (NPV) ili omjer koristi i troškova (84). Odabir pokazatelja neto sadašnje vrijednosti prikladniji je za procjenu privlačnosti opcije u apsolutnom smislu, a omjer koristi i troškova pokazuje privlačnost opcije bez obzira na opseg razmatranih opcija.

Kako je prikazano u sljedećem primjeru, primjena neto sadašnje vrijednosti ili omjera koristi i troškova može dovesti do različitog redoslijeda prioriteta za različite opcije odluka. Iako neto sadašnja vrijednost (NPV) daje apsolutnu razliku između diskontiranih koristi (neto sadašnja korist, NPB) i troškova (neto sadašnji troškovi, NPC), omjer troškova i koristi (BCR) je omjer istih brojeva: diskontiranih koristi podijeljenih s diskontiranim troškovima.

Primjer: Primjena neto sadašnje vrijednosti / omjera koristi i troškova Primjer opcije 1:   NPV1 vs BAU = NPB1 vs BAU – NPC1 vs BAU = 1 000 – 500 = 500 > 0   BCR1 vs BAU = NPB1 vs BAU / NPC1 vs BAU = 1 000 / 500 = 2 > 1 Primjer opcije 2:   NPV2 vs BAU = NPB2 vs BAU – NPC2 vs BAU = 700 – 300 = 400 > 0   BCR2 vs BAU = NPB2 vs BAU / NPC2 vs BAU = 700 / 300 = 2,3 > 1 Rezultati tih izračuna prikazani su u tablici 12. Tablica 12 Odabir matematičkog pravila agregacije NPV u odnosu na BCR za dvije opcije   Opcija 1 Opcija 2 NPBx vs BAU 1 000 700 NPCx vs BAU 500 300 Ukupna NPV 500 400 Ukupni BCR 2 2,3 Opcija 1 povoljnija je od druge mogućnosti ako se primijeni neto sadašnja vrijednost, ali manje povoljna ako se primijeni omjer koristi i troškova. Opcija 1 skuplja je od opcije 2 (500 u odnosu na 300 dodatnih ulaganja (+ 67 %) u usporedbi s nepromijenjenim scenarijem (BAU), ali donosi i veću korist (1 000 u odnosu na 700 (+ 43 %)). Dodatnim ulaganjem od 300 ostvaruje se samo dodatna korist od 100. Ako se može staviti na raspolaganje 1 000, a u slučaju odabira opcije 2 nema dodatnog ulaganja od 300 kojim bi se ostvarila dodatna korist veća od 100, trebalo bi odabrati opciju 1. Primjer pokazuje da je korisno izračunati oba ključna pokazatelja uspješnosti, a zatim donijeti odluku na temelju dostupnih financijskih sredstava i mogućnosti za ulaganja (85).

6.6.   5. etapa: Jasna i transparentna usporedba opcija politika i alternativnih mjera poredanih prema uspješnosti.

U većini slučajeva korisno je rangirati različite opcije. To bi se rangiranje trebalo temeljiti na rezultatima matematičkog agregiranja, uzimajući u obzir sve relevantne kvalitativne informacije o nemonetiziranim koristima, i na raznovrsnim učincima na niz uključenih dionika (86). Opcije bi trebalo provjeriti i u odnosu na početni cilj koji se namjerava postići.

6.7.   6. etapa: Provjera pouzdanosti rezultata

Države članice mogle bi navesti metodologije, specifikacije i primjere dobre prakse za procjenu pouzdanosti i transparentnosti postupka, npr. osigurati da su opcije ispitane ili da je provjereno dvostruko računanje. U tom bi slučaju dionici koji provode načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” trebali koristiti te metodologije, specifikacije i primjere dobre prakse za generiranje rezultata potrebne kvalitete.

U tom kontekstu i s ciljem pravilne provedbe načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” države članice mogle bi predvidjeti da će nadležna tijela sustavno ili ad hoc ocjenjivati rezultate koje su dostavili dionici.

Jedan od načina za ispitivanje pouzdanosti monetiziranih informacija je primjena analize osjetljivosti. To se može postići prilagodbom najneizvjesnijih, ali ujedno najutjecajnijih aspekata ulaznih podataka za model matematičkog agregiranja. Za energetsku učinkovitost to su često korištene buduće cijene energije i odabrana društvena diskontna stopa. Zahvaljujući korištenju ulaznih podataka u rasponu od najnižih do najviših budućih cijena energije i društvene diskontne stope, svaka opcija politike imat će i raspon rezultata povezanih s učincima, čime se osigurava granična vrijednost dopuštene pogreške. Opcija politike A mogla bi se nakon etape 5 činiti najprivlačnijom, ali donja granica raspona mogućih učinaka mogla bi biti niža nego donja granica za opciju politike B. Budući da opcija politike B ima manji ukupni raspon, bilo bi razumnije odabrati tu opciju (vidjeti sliku 2).

Slika 2

Vizualni prikaz za provjeru pouzdanosti opcija politike

U ovom je postupku jednako važno da se sve donesene odluke mogu opravdati u pogledu utjecaja nemonetiziranih informacija o učinku i stajališta dionika na rangiranje rezultata.

6.8.   7. etapa: Uračunavanje distribucijskih i kumulativnih učinaka predložene politike

Distribucijski učinci uključuju različit učinak politike na različite države članice, različite dionike (npr. MSP-ove) ili različite društvene skupine (na primjer, utječe li opcija politike nerazmjerno na ranjivije skupine ili skupine s nižim dohotkom). Neke opcije politike mogu pozitivno ili negativno utjecati na neke dionike više od drugih, stoga je potrebno uzeti u obzir sve takve neočekivane posljedice. Uzimanje u obzir kumulativnih učinaka znači da bi učinak na buduće generacije trebalo razmotriti na razmjeran način, a odabir društvene diskontne stope znatno utječe na modelirani učinak na buduće generacije (vidjeti etapu 2).

7.   PRAĆENJE I IZVJEŠĆIVANJE

Članak 3. preinake Direktive o energetskoj učinkovitosti uključuje razne zahtjeve relevantne za praćenje i izvješćivanje o primjeni načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu”, a posebno ističe njegovu važnost za širok raspon sektora i odluka o velikim ulaganjima, uključujući energetski sektor, zgradarstvo, prometni i vodni sektor, sektor informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT) te poljoprivredni i financijski sektor. Stoga se zahtjevi za praćenje i izvješćivanje trebaju primjenjivati na odluke u cijelom gospodarstvu, što dodatno potvrđuju članak 3. stavak 1., u kojem su navedeni sektori u kojima se načelo mora primjenjivati, i članak 3. stavak 4., u kojem se od država članica zahtijeva da odrede nadležna tijela za praćenje primjene načela. U članku 3. stavku 5. točkama (c) i (d) od država članica dodatno se zahtijeva da utvrde specifične subjekte odgovorne za praćenje primjene načela i odgovarajućeg regulatornog okvira.

Države članice odgovorne su i za procjenu primjene i koristi načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” u svojim energetskim sustavima, posebno u pogledu potrošnje energije, i za pružanje kataloga provedenih mjera za uklanjanje regulatornih ili neregulatornih prepreka, kako bi se olakšala provedba načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” i rješenja povezanih s potražnjom.

7.1.   Praćenje primjene načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” i obavješćivanje o postignutim rezultatima

U članku 3. stavku 4. od država članica zahtijeva se da „prate primjenu načela ‚energetska učinkovitost na prvom mjestu’, uključujući, prema potrebi, integraciju sektora i međusektorske učinke, u slučajevima u kojima su odluke o politikama, planiranju i ulaganjima podložne zahtjevima u pogledu odobrenja i praćenja”. Države članice trebaju utvrditi nadležna tijela za obavljanje dužnosti praćenja. Praćenje je obvezno za odluke koje već podliježu postojećim zahtjevima za odobrenje i praćenje. Time se smanjuje opterećenje za države članice jer se zahtjev primjenjuje samo na slučajeve u kojima su već uspostavljeni postupci praćenja.

Praćenje primjene načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” moglo bi se integrirati u šire postupke praćenja na različitim razinama. Tijela zadužena za praćenje primjene načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” ne moraju biti tijela zadužena za odobravanje i praćenje drugih aspekata postupka donošenja odluka. Međutim, dodavanje praćenja načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” postojećim aktivnostima praćenja ima očite prednosti.

Slično tome, izvješćivanje o načelu „energetska učinkovitost na prvom mjestu” može se definirati kao poseban postupak ili kao dio šireg postupka izvješćivanja:

(a)

kao novi postupci ili kao dio postojećih postupaka izvješćivanja o energetskoj učinkovitosti: ovisno o tome kako države članice trenutačno prikupljaju informacije o energetskoj učinkovitosti i djelovanju u području klime, izvješćivanje o energetskoj učinkovitosti na prvom mjestu moglo bi se uključiti u aktualne aktivnosti prikupljanja podataka ili tijelo nadležno za praćenje može razviti posebne postupke;

(b)

kao dio šireg procesa izvješćivanja: države članice mogle bi zahtijevati da godišnje izvješće svih javnih tijela (ili svih javnih tijela koja ispunjavaju određeni skup zahtjeva) sadržava poseban odjeljak o primjeni načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu”. U idealnom slučaju dionici koji su proveli načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” mogu unijeti potrebne informacije u unaprijed definirane predloške kako bi agregiranje na nacionalnoj razini bilo jednostavno. Kako bi se iskoristili postojeći postupci koji obuhvaćaju privatni sektor, države članice mogle bi zahtijevati i da privatni subjekti izvješćuju o tome kako se načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” primjenjivalo u okviru postojećih postupaka izdavanja dozvola, kao što su postupci predviđeni Direktivom o industrijskim emisijama.

Ključno pitanje za države članice je kako pratiti odluke o velikim ulaganjima subjekata u javnom vlasništvu ili reguliranih subjekata i dionika na energetskom tržištu. Prema članku 3. stavku 4. izvješćivanje se provodi samo u okviru odluka koje se već prate. To upućuje na to da u slučaju odluka o planiranju i ulaganjima koje donose subjekti koji nisu pod potpunom kontrolom javnog tijela (neovisni subjekti, regulirani subjekti, dionici na tržištu), javno tijelo zaduženo za odobravanje odluke može biti i ono koje je obvezno izvješćivati.

Važno je pojašnjenje da ograničenja utvrđena u članku 3. ne sprečavaju države članice da odaberu niže pragove za primjenu načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” i zahtjeva za izvješćivanje.

U članku 3. stavku 4. zahtijeva se da se, prema potrebi, integracija sektora i međusektorski učinci prate u slučajevima u kojima su odluke o politikama, planiranju i ulaganjima podložne zahtjevima u pogledu odobrenja i praćenja.

Zbog međusobne povezanosti energetskih sustava s drugim sektorima potrebno je pratiti kako načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” poboljšava integraciju sustava i stvara međusektorske koristi. To uključuje ispitivanje načina na koji energetska učinkovitost može poduprijeti stabilnost mreže, smanjiti ovisnost o uvozu energije i doprinijeti kružnom gospodarstvu.

Vremenski okvir za mjerenje tih ključnih pokazatelja uspješnosti trebao bi biti usklađen s postupcima donošenja odluka, rasporedima provedbe i razdobljima strateškog preispitivanja predmetne odluke o planiranju, politici ili velikom ulaganju.

7.2.   Postupci prikupljanja podataka (od javnih tijela i dionika na tržištu)

Države članice trebale bi uspostaviti postupke i sustave za prikupljanje podataka kako bi se osigurala pravodobna i dosljedna dostupnost informacija. Vrlo je preporučljivo uspostaviti digitalne platforme kojima se smanjuje administrativno opterećenje za dionike i javna tijela. Države članice trebale bi nastojati koristiti postupke kojima se osigurava da se isti podaci prikupljaju samo jednom, ali i da se relevantnim tijelima omogući pristup bazi podataka.

Na temelju informacija o kojima se izvješćuje države članice trebale bi uspostaviti sustav koji im pruža potrebne dokaze za to izvješćivanje. Dokazi bi se mogli pružiti izravnim prikupljanjem relevantnih informacija (npr. popis svih važnih odluka o kojima su izvijestili različiti dionici) ili upotrebom drugih informacija koje su već prikupljene i dostupne (npr. popis svih ulaganja iznad praga iz članka 3. na temelju analize proračunskih odobrenja na ministarskoj razini).

Osim podataka o primjeni načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” na odluke o planiranju, politikama i ulaganjima, države članice trebale bi drugim sredstvima (npr. namjenskim istraživanjima) prikupljati mjere za uklanjanje prepreka primjeni načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu”. Takvo prikupljanje podataka trebalo bi koordinirati s drugim planiranim aktivnostima za ažuriranje nacionalnih energetskih i klimatskih planova kako bi se rad na prikupljanju podataka sveo na najmanju moguću mjeru i kako bi se osiguralo da se učinci drugih politika (na primjer politika energetske učinkovitosti općenito) mogu uzeti u obzir pri izvješćivanju o preprekama za energetsku učinkovitost na prvom mjestu.

7.3.   Izvješćivanje o načelu „energetska učinkovitost na prvom mjestu”

U skladu s člankom 3. stavkom 5. točkom (d) preinake Direktive o energetskoj učinkovitosti države članice u okviru svojih nacionalnih energetskih i klimatskih izvješća o napretku izvješćuju o tome „kako je načelo ‚energetska učinkovitost na prvom mjestu’ uzeto u obzir u nacionalnim i, ako je primjenjivo, regionalnim i lokalnim odlukama o politikama, planiranju i velikim ulaganjima povezanima s nacionalnim i regionalnim energetskim sustavima”. U odjeljku 5. Priloga Preporuci (EU) 2024/2143 navedene su određene smjernice o zahtjevima za izvješćivanje.

U članku 3. stavku 5. točki (d) navode se podaci o kojima države članice trebaju izvješćivati:

(a)	procjena primjene i koristi načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” u energetskim sustavima;

(b)	djelovanja poduzeta kako bi se uklonile sve nepotrebne regulatorne ili neregulatorne prepreke provedbi načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu”.

Ta dva elementa trebalo bi smatrati minimalnima, a države članice mogu dostaviti više informacija o tome kako su uključile načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” u svoje postupke donošenja odluka.

7.3.1.   Izvješćivanje o primjeni i koristima načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu”

Izvješćivanje o primjeni načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” mora uključivati odluke o planiranju, politikama i ulaganjima na koje utječe primjena načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” i biti usmjereno na koristi za koje države članice očekuju da će se ostvariti.

Za svaku odluku države članice mogle bi:

(a)	navesti je li osmišljena i odabrana jedna ili više konkretnih opcija primjene načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” (da/ne);

(b)	prikazati kvantifikaciju ukupnih koristi, uz navođenje vrijednosti širih koristi zasebno za svako pojedinačno rješenje (u EUR);

(c)	prikazati kvantifikaciju ukupne potrošnje energije u svim rješenjima (u GWh). To bi trebalo uključivati potrošnju energije tijekom cijelog životnog vijeka rješenja;

(d)

uključiti napomenu o: (1) pojedinostima o mjeri u kojoj rješenje i dalje uključuje pitanja energetske učinkovitosti (kvalitativni pokazatelj/opis) ako odabrano rješenje nije opcija utemeljena na načelu „energetska učinkovitost na prvom mjestu”; (2) aspektima povezanima s odgovorom na potražnju i fleksibilnošću za oba rješenja; (3) svim drugim objašnjenjima, npr. u pogledu nesigurnosti u procjeni koristi ili pitanja je li uključivanje širih koristi promijenilo odabir najpoželjnije opcije.

Iste bi se informacije mogle upotrijebiti za izvješćivanje Europske komisije. Na primjer, države članice mogle bi zahtijevati da se u svim važnim odlukama za koje je potrebno službeno odobrenje u procjeni učinka ili u sličnoj procjeni prije odobrenja jasno navedu sljedeći elementi:

(a)	opcije koje su, među razmatranim opcijama, bile primjena načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” (opcija/opcije u kojima je energetska učinkovitost bila prioritet);

(b)	troškovi i koristi opcija „energetska učinkovitost na prvom mjestu” i još barem jedne glavne opcije (odabrane opcije ili druge najbolje opcije ako je odabrana opcija „energetska učinkovitost na prvom mjestu”);

(c)	u izvješću o procjeni učinka, zasebno navedene izravne koristi i šire koristi opcija definiranih u prethodnoj točki.

7.3.2.   Izvješćivanje o mjerama poduzetima za uklanjanje regulatornih i neregulatornih prepreka

U članku 3. stavku 5. točki (d) podtočki ii. od država članica zahtijeva se da u izvješće uključe „popis djelovanja poduzetih kako bi se uklonile sve nepotrebne regulatorne ili neregulatorne prepreke provedbi načela ‚energetska učinkovitost na prvom mjestu’ i rješenja na strani potražnje, među ostalim identificiranjem nacionalnog zakonodavstva i mjera koji su u suprotnosti s načelom ‚energetska učinkovitost na prvom mjestu’”.

To upućuje na to da bi izvješća država članica trebala obuhvaćati sljedeće:

(a)	mjere za uklanjanje nepotrebnih regulatornih prepreka provedbi načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” i rješenja na strani potražnje;

(b)	mjere za uklanjanje neregulatornih prepreka provedbi načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” i rješenja na strani potražnje;

(c)	popis nacionalnog zakonodavstva i mjera za koje je utvrđeno da su u suprotnosti s načelom „energetska učinkovitost na prvom mjestu”.

Stoga je prvi korak za osiguravanje pravilne provedbe načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” preispitivanje postojećih politika i procjena jesu li u skladu s tim načelom ili barem ne ometaju njegovu provedbu (87). Uvođenje načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” kao sveobuhvatnog načela nije dovoljno za osiguravanje njegova izvršavanja: njegovu provedbu treba pažljivo planirati, a prilagodbe donošenja odluka, upravljačkih struktura i okvira za ulaganja treba uvesti u svim područjima, uključujući politike u vezi sa zgradama, energetski sektor, klimatsku politiku, sustave upravljanja, ciljeve politike itd. Provedba načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” najčešće ne znači donošenje novih politika, nego prije svega zahtijeva osiguravanje usklađenosti postojećih politika i propisa s načelom „energetska učinkovitost na prvom mjestu”.

To može uključivati opće mjere, kao što su smjernice, metodologije i zahtjevi za postupke kako bi se osiguralo da se načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” može primijeniti na relevantne odluke o planiranju, politikama i velikim ulaganjima. Te mjere mogu biti općenite ili usmjerene na određene sektore ili tijela koja donose odluke.

---

(1)  Uredba (EU) 2021/1119.

(2)  Budućnost europske konkurentnosti, Dio B: dubinska analiza i preporuke, str. 25.

(3)  Plan REPowerEU, COM(2022) 230 final.

(4)  Plan za okončanje ovisnosti o uvozu ruske energije, COM(2025) 440.

(5)  Budućnost europske konkurentnosti, Dio B: dubinska analiza i preporuke, str. 106.

(6)  Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Akcijski plan za priuštivu energiju: Iskorištavanje svih prednosti energetske unije radi osiguravanja cjenovno pristupačne, učinkovite i čiste energije za sve Europljane, COM(2025) 79 final.

(7)  Kompas konkurentnosti za EU, COM(2025) 30 final.

(8)  Novi poticaj za energetsku učinkovitost, https://energy.ec.europa.eu/topics/energy-efficiency/new-impetus-energy-efficiency_hr.

(9)  Jednostavnija i brža Europa: Komunikacija o provedbi i pojednostavnjenju (Europska komisija, 2024. – 2029.). https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:52025DC0047&qid=1750662424291.

(10)  Uredba (EZ) br. 1099/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o energetskoj statistici (SL L 304, 14.11.2008., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2008/1099/oj).

(11)  Paket instrumenata za bolju regulativu koji dopunjuje Smjernice za bolju regulativu predstavljene u SWD(2021) 305 final, srpanj 2023., str. 556., https://commission.europa.eu/law/law-making-process/planning-and-proposing-law/better-regulation/better-regulation-guidelines-and-toolbox_hr.

(12)  Ibid., str. 552.

(13)  Europska komisija, Priručnik o energetskoj bilanci, Priručnik za metodologiju za izgradnju energetskih bilanci i Operativni vodič za alat za izgradnju energetske bilance, 2019.

(14)  Međunarodna agencija za energiju, Spreading the net: The multiple benefits of energy efficiency improvements, 2012.

(15)  Europski institut za energetska svojstva zgrada (BPIE), Building renovation: a kick-starter for the EU economy, 2020., https://www.renovate-europe.eu/2020/06/10/building-renovation-a-kick-starter-for-the-eu-economy/.

(16)  Međunarodna agencija za energiju, Capturing the Multiple Benefits of Energy Efficiency, 2014., str. 38.

(17)  Paket instrumenata za bolju regulativu koji dopunjuje Smjernice za bolju regulativu predstavljene u SWD(2021) 305 final, srpanj 2023., str. 566.

(18)  Radni dokument službi Komisije „Smjernice za bolju regulativu”, SWD(2021) 305 final.

(19)  Priručnik o energetskoj bilanci: Priručnik za metodologiju za izgradnju energetskih bilanci i Operativni vodič za alat za izgradnju energetske bilance, 31. siječanj 2019.

(20)  Međunarodna agencija za energiju, Spreading the net: The multiple benefits of energy efficiency improvements, 2012.

(21)  Međunarodna agencija za energiju, Capturing the Multiple Benefits of Energy Efficiency, 2014.

(22)  Međunarodna agencija za energiju, Multiple Benefits of Energy Efficiency, 2025.

(23)  The Economics of Biophilia, 1. izdanje., Why designing with nature in mind makes financial sense, 2012.

(24)  F. J. Aguilar, Scanning the business environment, 1967.

(43)  Međunarodna agencija za energiju, Capturing the Multiple Benefits of Energy Efficiency, 2014., str. 41.

(44)  Međunarodna agencija za energiju, Capturing the Multiple Benefits of Energy Efficiency, 2014., str. 137.

(45)  Ibid., str. 189.

(46)  Alat MICAT omogućuje oblikovateljima politika i stručnjacima da provedu pojednostavnjene analize za poboljšanja energetske učinkovitosti, da usporede i procijene relevantnost višestrukih učinaka te da ojačaju izvješćivanje i praćenje. MICAT omogućuje korisniku da odabere mjeru politike u određenom sektoru, vremenskom okviru i zemljopisnoj regiji, a zatim kvantificira učinke te mjere pomoću različitih društvenih, gospodarskih i ekoloških pokazatelja. Ulazni podaci mogu se prilagoditi specifičnoj situaciji korisnika (tj. stambenom fondu i stopi obnove). Ti se učinci pomoću alata mogu i monetizirati te će se provesti jednostavna analiza troškova i koristi s varijablama osjetljivosti cijena energije, osjetljivosti ulaganja i diskontne stope koje se mogu prilagođavati.

(47)  Thema, J. i dr., The Multiple Benefits of the 2030 EU Energy Efficiency Potential, 2019.

(48)  Suerkemper, F. i dr., Overall quantification and monetisation concept, 2022. MICAT – alat za izračun višestrukih učinaka (Deliverable 2.1).

(49)  Paket instrumenata za bolju regulativu koji dopunjuje Smjernice za bolju regulativu predstavljene u SWD(2021) 305 final, srpanj 2023., str. 286.

(50)  Ibid, str. 566.

(51)  Azzini, I., Listorti, G., Mara, T. and Rosati, R., Analiza nesigurnosti i osjetljivosti za donošenje odluka o politikama, EUR 30432 EN, Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg, 2020., ISBN 978-92-76-24752-4, doi:10.2760/922129, JRC122132.

(52)  Suerkemper, F. i dr., Overall quantification and monetisation concept, 2022. MICAT – alat za izračun višestrukih učinaka (Deliverable 2.1).

(53)  Ürge-Vorsatz, D. i dr., Pregled literature o metodologijama kvantifikacije višestrukih učinaka, Izvješće D2.1, projekt COMBI, 2015.

(67)  Procjena životnog ciklusa i metode za mjerenje ekološkog otiska: detaljno navođenje učinaka, https://green-forum.ec.europa.eu/green-business/environmental-footprint-methods/life-cycle-assessment-ef-methods_en?prefLang=hr.

(68)  Ürge-Vorsatz, D. i dr., Pregled literature o metodologijama kvantifikacije višestrukih učinaka, Izvješće D2.1, projekt COMBI, 2015.

(69)  Suerkemper, F. i dr., Overall quantification and monetisation concept, 2022. MICAT – alat za izračun višestrukih učinaka (Deliverable 2.1).

(70)  Mzavanadze, Nora, 2018.a. Kvantifikacija učinaka energetske učinkovitosti na onečišćenje zraka, projekt COMBI D3.4. (završno izvješće).

(71)  Naess-Schmidt, H. S., Hansen, M. B. W., Wilke, S., Lumby, B. M., Makroekonomski učinci energetske učinkovitosti na onečišćenje zraka, projekt COMBI D6.4. (završno izvješće), 2018.

(72)  Preporuka Komisije (EU) 2024/2143 оd 29. srpnja 2024. o smjernicama za tumačenje članka 3. Direktive (EU) 2023/1791 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu načela energetska učinkovitost na prvom mjestu (SL L, 2024/2143, 9.8.2024., ELI: http://data.europa.eu/eli/reco/2024/2143/oj).

(73)  Međunarodna agencija za energiju, Capturing the Multiple Benefits of Energy Efficiency, 2014., str. 190.

(74)  Paket instrumenata za bolju regulativu koji dopunjuje Smjernice za bolju regulativu predstavljene u SWD(2021) 305 final, srpanj 2023., alat br. 60.

(75)  Macias Moy, D., Bisselink, B., Dutiel, O., Ferreira Cordeiro, N., Garcia Gorriz, E., Grizzetti, B., Hanke, G., Miladinova-Marinova, S., Parn, O., Piroddi, C., Pistocchi, A., Polimene, L., Ruiz Orejon Sanchez Pastor, L., Serpetti, N., Stips, A., Trichakis, I., Udias Moinelo, A. i Vigiak, O., Prikaz dinamičnog osnovnog scenarija za analizu troškova i koristi ODMS-a u kontekstu inicijative Okvira za modeliranje Blue2, Ured za publikacije Europske unije, Luksemburg, 2023., doi:10.2760/747000, JRC134027.

(76)  Paket instrumenata za bolju regulativu koji dopunjuje Smjernice za bolju regulativu predstavljene u SWD(2021) 305 final, srpanj 2023., alat br. 60.

(77)  Radni dokument službi Komisije SWD(2021) 305 final, Smjernice za bolju regulativu, Bruxelles, 3.11.2021., str. 33.

(78)  Paket instrumenata za bolju regulativu koji dopunjuje Smjernice za bolju regulativu predstavljene u SWD(2021) 305 final, srpanj 2023., alat br. 64.

(79)  Hermelink, A.H. i de Jager, D., Evaluating our future: The crucial role of discount rates in European Commission energy system modelling, 2015.

(80)  Međunarodna agencija za energiju, Capturing the Multiple Benefits of Energy Efficiency, 2014., str. 189.

(81)  Paket instrumenata za bolju regulativu koji dopunjuje Smjernice za bolju regulativu predstavljene u SWD(2021) 305 final, srpanj 2023., str. 520.

(82)  Paket instrumenata za bolju regulativu koji dopunjuje Smjernice za bolju regulativu predstavljene u SWD(2021) 305 final, srpanj 2023. MCDA je posebno primjeren u slučajevima složenih interakcija u kojima se različiti kvantificirani učinci mjere u različitim jedinicama, kao što su šire koristi.

(83)  Ürge-Vorsatz, D., Kelemen, A., Gupta, M., Chatterjee, S., Egyed, M., Reith, A., Pregled literature o metodologijama kvantifikacije višestrukih učinaka, Izvješće D2.1, projekt COMBI, 2015. Dostupno na: https://combi-project.eu/wp-content/uploads/2015/09/D2.1_LR-methodologies.pdf.

(84)  Paket instrumenata za bolju regulativu koji dopunjuje Smjernice za bolju regulativu predstavljene u SWD(2021) 305 final, srpanj 2023., str. 557.

(85)  Preporučuje se i analiza osjetljivosti u vezi s odabranom diskontnom stopom (vidjeti etapu 2).

(86)  Paket instrumenata za bolju regulativu koji dopunjuje Smjernice za bolju regulativu predstavljene u SWD(2021) 305 final, srpanj 2023., str. 557.

(87)  ENEFIRST, 2022. How to operationalise Energy Efficiency First (EE1st) in the EU? Key recommendations to Member States. Deliverable D5.3 projekt ENEFIRST, koji se financira iz programa Obzor 2020., D.5.3_ENEFIRST_recommendations_FINAL.pdf.