Samo izvorni tekstovi UNECE-a imaju pravni učinak prema međunarodnom javnom pravu. Status i datum stupanja na snagu ovog Pravilnika treba provjeriti u najnovijem izdanju dokumenta UNECE-a TRANS/WP.29/343/, koji je dostupan na: https://unece.org/status-1958-agreement-and-annexed-regulations

Pravilnik UN-a br. 13 – Jedinstvene odredbe o homologaciji vozila kategorija M, N i O s obzirom na kočenje [2026/746]

Obuhvaća sav važeći tekst do:

Dopuna br. 1 seriji izmjena 15 – datum stupanja na snagu: 11. siječnja 2026.

Ovaj je dokument isključivo informativne prirode. Vjerodostojni i pravno obvezujući tekstovi su:

ECE/TRANS/WP.29/2014/3

ECE/TRANS/WP.29/2014/45/Rev.1

ECE/TRANS/WP.29/2015/6

ECE/TRANS/WP.29/2016/49

ECE/TRANS/WP.29/2018/9 (kako je izmijenjen stavkom 90. izvješća ECE/TRANS/WP.29/1137)

ECE/TRANS/WP.29/2018/53 (kako je izmijenjen stavkom 83. izvješća ECE/TRANS/WP.29/1139)

ECE/TRANS/WP.29/2020/119

ECE/TRANS/WP.29/2021/12

ECE/TRANS/WP.29/2022/12

ECE/TRANS/WP.29/2022/78

ECE/TRANS/WP.29/2022/138

ECE/TRANS/WP.29/2023/66

ECE/TRANS/WP.29/2024/6

ECE/TRANS/WP.29/2024/58

ECE/TRANS/WP.29/2024/150

ECE/TRANS/WP.29/2024/143

ECE/TRANS/WP.29/2025/11

ECE/TRANS/WP.29/2025/6

ECE/TRANS/WP.29/2025/59

ECE/TRANS/WP.29/2025/60

SADRŽAJ

Pravilnik

Područje primjene

Definicije

Zahtjev za homologaciju

Homologacija

Specifikacije

Ispitivanja

Preinake tipa vozila ili kočnog sustava i proširenje homologacije

Sukladnost proizvodnje

Sankcije za nesukladnost proizvodnje

10.

Trajno obustavljena proizvodnja

11.

Imena i adrese tehničkih službi odgovornih za provođenje homologacijskih ispitivanja te imena i adrese homologacijskih tijela

12.

Prijelazne odredbe

Prilozi

Kočni uređaji, oprema, metode i uvjeti koji nisu obuhvaćeni ovim Pravilnikom

Izjava

Dodatak 1. –

Popis podataka o vozilu za potrebe homologacija na temelju Pravilnika br. 90

Dodatak 2. –

Certifikat o homologaciji kočnih uređaja vozila

Izgled homologacijskih oznaka

Ispitivanja kočenja i učinak kočnih sustava

Dodatak –

Postupak za praćenje napunjenosti baterija

Dodatne odredbe koje se primjenjuju na određena vozila u skladu s Europskim sporazumom o međunarodnom cestovnom prijevozu opasnih tvari (ADR)

Metoda za mjerenje vremena reakcije vozila s pneumatskim kočnim sustavima

Dodatak –

Primjeri simulatora

Odredbe koje se odnose na izvore energije i uređaje za pohranu energije (akumulatore)

Odredbe koje se odnose na posebne uvjete za pneumatske kočne sustave s opružnim kočnim sustavima

Odredbe koje se odnose na parkirne kočne sustave s uređajem za mehaničko blokiranje kočnog cilindra (aktuator blokade)

10.

Raspodjela kočne sile po osovinama vozila i zahtjevi za kompatibilnost vučnih vozila i prikolica

11.

Slučajevi u kojima izvođenje ispitivanja tipa I. i/ili II. (ili II.A) ili III. nije obavezno

Dodatak 1.

Dodatak 2. –

Alternativni postupci za ispitivanja tipa I. i III. za kočnice prikolica

Dodatak 3. –

Predložak ispitnog izvješća kako je propisano u stavku 3.9. Dodatka 2. ovom Prilogu

Dodatak 4. –

Predložak ispitnog izvješća o ispitivanju alternativne naprave za automatsko namještanje kočnih obloga kako je propisano u stavku 3.7.3. Dodatka 2. ovom Prilogu

Dodatak 5. –

Opisni dokument za osovinu i kočnicu prikolice s obzirom na alternativni postupak tipa I. i III.

12.

Uvjeti za ispitivanje vozila s inercijskim (naletnim) kočnim sustavima

Dodatak 1.

Dodatak 2. –

Ispitno izvješće o ispitivanju naletne naprave inercijskog kočnog sustava

Dodatak 3. –

Izvješće o ispitivanju kočnica

Dodatak 4. –

Ispitno izvješće o kompatibilnosti naletne naprave inercijske kočnice, prijenosa i kočnica prikolice

13.

Zahtjevi za ispitivanje vozila s protublokirajućim sustavima

Dodatak 1. –

Simboli i definicije

Dodatak 2. –

Iskorištenje prianjanja

Dodatak 3. –

Kočni učinak na površinama s različitim prianjanjem

Dodatak 4. –

Metoda izbora površine s niskim prianjanjem

14.

Ispitni uvjeti za prikolice s električnim kočnim sustavima

Dodatak –

Kompatibilnost stupnja kočenja prikolice i prosječnog punog postignutog usporenja skupa tegljač/prikolica (s opterećenom i neopterećenom prikolicom)

15.

Ispitna metoda za ispitivanje kočnih obloga na inercijskom dinamometru

16.

Kompatibilnost vučnih vozila i prikolica s obzirom na prijenos podataka u skladu s normom ISO 11992

17.

Postupak ispitivanja za ocjenjivanje funkcionalne kompatibilnosti vozila s električnim upravljačkim vodovima

18.

Posebni zahtjevi za sigurnosne aspekte elektroničkih upravljačkih sustava

Dodatak –

Obrazac za ocjenjivanje modela za elektroničke i/ili složene elektroničke upravljačke sustave

19.

Ispitivanje radnog učinka sastavnih dijelova kočnog sustava

Dodatak 1. –

Predložak izvješća o provjeri membranskih kočnih cilindara

Dodatak 2. –

Predložak za zapisnik referentnih rezultata ispitivanja membranskih kočnih cilindara

Dodatak 3. –

Predložak izvješća o provjeri opružnih kočnica

Dodatak 4. –

Predložak za zapisnik referentnih rezultata ispitivanja opružnih kočnica

Dodatak 5. –

Opisni dokument protublokirajućeg kočnog sustava prikolice

Dodatak 6. –

Ispitno izvješće o ispitivanju protublokirajućeg kočnog sustava prikolice

Dodatak 7. –

Opisni dokument kontrole stabilnosti vozila (prikolice)

Dodatak 8. –

Ispitno izvješće o ispitivanju kontrole stabilnosti vozila (prikolice)

Dodatak 9. –

Simboli i definicije

Dodatak 10. –

Obrazac za dokumentiranje terenskog ispitivanja kako je propisano u stavku 4.4.2.9. ovog Priloga

Dodatak 11. –

Opisni dokument kontrole stabilnosti vozila (motornog vozila)

Dodatak 12. –

Ispitno izvješće o ispitivanju kontrole stabilnosti vozila (motornog vozila)

20.

Alternativni postupak za homologaciju prikolica

Dodatak 1. –

Metoda izračunavanja visine težišta

Dodatak 2. –

Kontrolni dijagram za stavak 3.2.1.5. – Poluprikolice

Dodatak 3. –

Kontrolni dijagram za stavak 3.2.1.6. – Prikolice sa središnjom osovinom

Dodatak 4. –

Kontrolni dijagram za stavak 3.2.1.7. – Obične prikolice

Dodatak 5. –

Simboli i definicije

21.

Posebni zahtjevi za vozila s kontrolom stabilnosti vozila

Dodatak 1. –

Korištenje simulacije dinamičke stabilnosti

Dodatak 2. –

Alat za simulaciju dinamičke stabilnosti i provjera njegove valjanosti

Dodatak 3. –

Ispitno izvješće o simulatorskom ispitivanju kontrole stabilnosti vozila

22.

Zahtjevi za električno/elektroničko sučelje automatskog priključka kočnice

Dodatak 1. –

Primjeri rasporeda automatskog povezivanja među vozilima

Dodatak 2.

Dodatak 3.

1. Područje primjene

1.1.

Ovaj se Pravilnik primjenjuje na vozila kategorija M2, M3, N i O (1) s obzirom na kočenje (2).

1.2.

Ovaj se Pravilnik ne primjenjuje na:

1.2.1.

vozila čija konstrukcijska brzina nije veća od 25 km/h;

1.2.2.

prikolice koje se ne smiju priključivati na motorna vozila čija je konstrukcijska brzina veća od 25 km/h;

1.2.3.

vozila opremljena za vozače s invaliditetom;

1.2.4.

potporna kolica s rudom na šarkama, kako je definirano u stavku 2.43.1.;

1.2.5.

vozila kategorija M2, M3 i N koja nemaju ručne komande kočnica namijenjene za uporabu tijekom normalnog rada.

1.3.

U skladu s njegovim primjenjivim odredbama, ovaj se Pravilnik ne odnosi na opremu, uređaje, metode i uvjete nabrojane u Prilogu 1.

2. Definicije

Za potrebe ovog Pravilnika:

2.1.

„homologacija vozila” znači homologacija tipa vozila s obzirom na kočenje;

2.2.

„tip vozila” znači kategorija vozila koja se ne razlikuju prema bitnim aspektima kao što su:

2.2.1.

za motorno vozilo:

2.2.1.1.

kategorija vozila (vidjeti stavak 1.1.);

2.2.1.2.

najveća masa, kako je definirano u stavku 2.16.;

2.2.1.3.

raspodjela mase po osovinama;

2.2.1.4.

najveća konstrukcijska brzina;

2.2.1.5.

različiti tip kočnih uređaja, osobito s obzirom na prisutnost ili odsutnost uređaja za kočenje prikolice ili prisutnost električnog regeneracijskog kočnog sustava;

2.2.1.6.

broj i raspored osovina;

2.2.1.7.

tip motora;

2.2.1.8.

broj i omjeri stupnjeva prijenosa;

2.2.1.9.

konačni prijenosni omjeri;

2.2.1.10.

dimenzije guma;

2.2.2.

za prikolice:

2.2.2.1.

kategorija vozila (vidjeti stavak 1.1.);

2.2.2.2.

najveća masa, kako je definirano u stavku 2.16.;

2.2.2.3.

raspodjela mase po osovinama;

2.2.2.4.

različit tip kočnog uređaja;

2.2.2.5.

broj i raspored osovina;

2.2.2.6.

dimenzije guma;

2.3.

„kočni sustav” znači kombinacija dijelova čija je funkcija postupno smanjivanje brzine vozila u pokretu, zaustavljanje vozila ili održavanje vozila u stanju mirovanja ako je već zaustavljeno; te su funkcije definirane u stavku 5.1.2. Sustav se sastoji od komande, prijenosa i same kočnice;

2.4.

„komanda” znači dio koji izravno aktivira vozač (ili suvozač kod nekih prikolica) kako bi prijenos dobio energiju potrebnu za kočenje odnosno upravljanje kočenjem. Ta energija može biti vozačeva snaga ili energija iz drugog izvora kojim upravlja vozač ili, u određenim slučajevima, kinetička energija prikolice ili kombinacija tih različitih vrsta energije;

2.4.1.

„aktiviranje” znači i pritisak na komandu i otpuštanje komande;

2.5.

„prijenos” znači kombinacija sastavnih dijelova između komande i kočnica koji ih funkcionalno povezuju. Prijenos može biti mehanički, hidraulični, pneumatski, električni ili kombinirani. Ako snaga kočenja potječe iz energetskog izvora neovisnog o vozaču ili ako takav izvor pridonosi snazi kočenja, i zaliha energije u sustavu dio je prijenosa;

Prijenos se dijeli na dvije neovisne funkcije: prijenos upravljanja i prijenos energije. Na mjestima u ovom Pravilniku na kojima se izraz „prijenos” koristi samostalno, on znači i „prijenos upravljanja” i „prijenos energije”. Upravljački i energetski vodovi između vučnih vozila i prikolica ne smatraju se dijelovima prijenosa.

2.5.1.

„prijenos upravljanja” znači kombinacija sastavnih dijelova prijenosa kojima se upravlja radom kočnica, uključujući upravljačku funkciju i potrebne zalihe energije;

2.5.2.

„prijenos energije” znači kombinacija sastavnih dijelova kojima se kočnice opskrbljuju energijom koja im je potrebna za rad, uključujući zalihe energije potrebne za rad kočnica;

2.6.

„kočnica” znači dio u kojem nastaju sile koje se suprotstavljaju gibanju vozila. To može biti tarna kočnica (u kojoj sile nastaju zbog trenja između dva dijela vozila koji se kreću relativno jedan prema drugom), električna kočnica (u kojoj sile nastaju zbog elektromagnetskog djelovanja između dva dijela vozila koji se kreću relativno jedan prema drugom, ali koji se međusobno ne dodiruju), hidraulična kočnica (u kojoj sile nastaju zbog djelovanja tekućine koja se nalazi između dva dijela vozila koji se kreću u relativnom međusobnom odnosu) ili motorna kočnica (u kojoj sile nastaju zbog umjetnog povećanja kočnog rada motora koje se prenosi na kotače);

2.7.

„različiti tipovi kočnih sustava” znači uređaji koji se razlikuju prema bitnim aspektima kao što su:

2.7.1.

sastavni dijelovi s različitim karakteristikama;

2.7.2.

sastavni dio izrađen od materijala različitih karakteristika ili sastavni dio različitog oblika ili veličine;

2.7.3.

drugačiji način sklapanja sastavnih dijelova;

2.8.

„sastavni dio kočnog sustava” znači jedan od pojedinačnih dijelova koji, sklopljeni, čine kočni sustav;

2.9.

„povezano kočenje” znači kočenje skupa vozila postavom sljedećih karakteristika:

2.9.1.

jedna komanda koju vozač aktivira postupno, samo jednim pokretom, sa svojeg sjedala;

2.9.2.

energija za kočenje vozila koja čine skup vozila mora dolaziti iz istog izvora (to može biti vozačeva snaga);

2.9.3.

kočnim se postavom mora postići istovremeno ili prikladno stupnjevano kočenje svakog sastavnog vozila skupa bez obzira na međusobne položaje vozila;

2.10.

„polupovezano kočenje” znači kočenje skupa vozila postavom sljedećih karakteristika:

2.10.1.

jedna komanda koju vozač aktivira postupno, samo jednim pokretom, sa svojeg sjedala;

2.10.2.

energiju za kočenje vozila koja čine skup vozila mora dolaziti iz dva različita izvora (jedan od njih može biti vozačeva snaga);

2.10.3.

kočnim se postavom mora postići istovremeno ili prikladno stupnjevano kočenje svakog sastavnog vozila skupa bez obzira na međusobne položaje vozila;

2.11.

„automatsko kočenje” znači kočenje prikolica koje nastupa automatski ako dođe do odvajanja vozila koja su dio skupa vozila, uključujući odvajanje zbog loma spojnice, pri čemu time djelotvornost kočenja preostalog dijela skupa nije poništena;

2.12.

„inercijsko kočenje” odnosno „naletno kočenje” znači kočenje pomoću sila koje nastaju kad se priključno vozilo približava vučnom vozilu;

2.13.

„progresivno i postupno kočenje” znači kočenje dok su uređaji unutar normalnog radnog područja uređaja i dok traje aktiviranje kočnica (vidjeti stavak 2.4.1.):

2.13.1.

vozač može komandom u bilo kojem trenutku povećati ili smanjiti silu kočenja;

2.13.2.

sila kočenja mijenja se razmjerno sili na komandi (monotona funkcija); i

2.13.3.

silu kočenja može se lako dovoljno točno regulirati;

2.14.

„stupnjevano kočenje” znači funkcija koja se može upotrebljavati kad se s najmanje dva izvora kočenja upravlja zajedničkom komandom, a koja služi da bi se dalo prednost jednom izvoru tako što će se ograničiti druge izvore zahtijevanjem da se prije njihova uključenja u rad mora učiniti jači upravljački pokret;

2.15.

„sustav za kontinuirano kočenje” odnosno „usporivač” znači dodatni kočni sustav koji omogućuje postizanje i održavanje kočnog učinka tijekom dugog razdoblja bez znatnog smanjenja radnog učinka. Izraz „usporivač” obuhvaća cijeli sustav, uključujući komandu;

2.15.1.

Usporivač može biti jedan uređaj ili kombinacija više uređaja. Svaki uređaj može imati svoju komandu.

2.15.2.

Upravljačke konfiguracije usporivača:

2.15.2.1.

„neovisni usporivač” znači usporivač čija je komanda odvojena od komandi radnih i drugih kočnih sustava;

2.15.2.2.

„integrirani usporivač” znači usporivač čija je komanda povezana s komandom radnog kočnog sustava tako da se i usporivač i radni kočni sustav aktiviraju istodobno ili uz odgovarajuće stupnjevanje zajedničkom komandom;

2.15.2.3.

„kombinirani usporivač” znači integrirani usporivač s napravom za isključivanje koja omogućuje da se zajedničkom komandom aktivira samo sustav radne kočnice;

2.16.

„opterećeno vozilo” znači, ako nije drukčije navedeno, vozilo opterećeno tako da postigne svoju „najveću masu”;

2.17.

„najveća masa” znači najveća masa prema proizvođačevim specifikacijama (može biti veća od „najveće dopuštene mase” koju je propisalo nadležno nacionalno tijelo);

2.18.

„raspodjela mase po osovinama” znači raspodjela utjecaja sile teže na masu vozila i/ili njegova tereta po osovinama;

2.19.

„opterećenje kotača/osovine” znači vertikalna statička reakcija (sila) površine ceste u području dodira na kotače osovine;

2.20.

„najveće statičko opterećenje kotača/osovine” znači statičko opterećenje kotača/osovine kad je vozilo opterećeno;

2.21.

„električno regeneracijsko kočenje” znači kočni sustav u kojem se tijekom usporavanja kinetička energija vozila pretvara u električnu energiju;

2.21.1.

„komanda električnog regeneracijskog kočenja” znači naprava kojom se modulira rad električnog regeneracijskog kočnog sustava;

2.21.2.

„električni regeneracijski kočni sustav kategorije A” znači električni regeneracijski kočni sustav koji nije dio radnog kočnog sustava;

2.21.3.

„električni regeneracijski kočni sustav kategorije B” znači električni regeneracijski kočni sustav koji je dio radnog kočnog sustava;

2.21.4.

„električna napunjenost” znači trenutačan omjer količine električne energije pohranjene u uređaju za pohranu električne energije (npr. baterija, kondenzator itd.) i maksimalne količine električne energije koja se može spremiti u taj uređaj;

2.21.5.

„pogonska baterija” znači sklop akumulatora koji služi za pohranu električne energije za napajanje pogonskih motora vozila;

2.22.

„hidraulični kočni sustav s pohranjenom energijom” znači kočni sustav koji se energijom opskrbljuje iz radne tekućine pod tlakom pohranjene u jednom ili više akumulatora koje puni najmanje jedna tlačna pumpa, koja mora imati napravu kojom je tlak ograničen na najveću vrijednost. Tu vrijednost navodi proizvođač;

2.23.

„istodobno blokiranje prednjih i stražnjih kotača” odnosi se na stanje kad je interval između prve pojave blokiranja zadnjeg (drugog) kotača na stražnjoj osovini i prve pojave blokiranja zadnjeg (drugog) kotača na prednjoj osovini kraći od 0,1 sekunde;

2.24.

„električni upravljački vod” znači električni spoj između dva vozila kojim se omogućuje upravljanje kočenjem na vučenom vozilu u skupu vozila. Sastoji se od električnog ožičenja i priključka te sadržava dijelove za prijenos podataka i napajanja električnom energijom za prijenos upravljanja prikolicom;

2.25.

„prijenos podataka” znači prijenos digitalnih podataka prema specifikacijama protokola;

2.26.

„od točke do točke” znači topologija komunikacijske mreže sa samo dva čvora. Svaki čvor ima ugrađen zaključni otpornik za komunikacijski vod;

2.27.

„regulacija sile na spojnici” znači sustav ili funkcija koja automatski uravnotežuje stupanj kočenja između vučnog vozila i prikolice;

2.28.

Definicije nazivnih vrijednosti za referentni kočni učinak potrebne za utvrđivanje vrijednosti prijenosne funkcije kočnog sustava kojom se povezuju izlazne i ulazne veličine za pojedinačna vozila i skupove vozila

2.28.1.

„nazivna vrijednosti” znači, kad je riječ o motornom vozilu, karakteristika koja se može pokazati u okviru homologacije koja stupanj kočenja samostalnog vozila povezuje s razinom ulazne kočne varijable;

2.28.2.

„nazivna vrijednosti” znači, kad je riječ o prikolici, karakteristika koja se može pokazati u okviru homologacije koja stupanj kočenja povezuje sa signalom na spojnoj glavi;

2.28.3.

„nazivna vrijednost zahtjeva” znači, kad je riječ o regulaciji sile na spojnici, karakteristika koja signal spojne glave povezuje sa stupnjem kočenja za koju se može pokazati u okviru homologacije da je unutar graničnih vrijednosti pojaseva kompatibilnosti iz Priloga 10.;

2.29.

„automatski naloženo kočenje” znači funkcija u složenom elektroničkom upravljačkom sustavu koja aktivira kočni sustavi ili kočnice nekih osovina radi usporavanja vozila na temelju automatske procjene informacija dostavljenih iz sustava vozila, pri čemu je moglo, ali nije moralo biti vozačeve radnje;

2.30.

„selektivno kočenje” znači funkcija u složenom elektroničkom upravljačkom sustavu koja automatski aktivira pojedine kočnice u situaciji kad je promjena ponašanja vozila važnija od njegova usporavanja;

2.31.

„referentne kočne sile” znači kočne sile jedne osovine nastale na obodu gume na valjcima za ispitivanje kočnica u odnosu na tlak u kočnom cilindru ili vrijednost zahtjeva za kočenje i deklarirane u okviru homologacije;

2.32.

„kočni signal” znači logički signal koji upozorava na aktiviranje kočnice kako je navedeno u stavku 5.2.1.30.

2.33.

„signal kočenja u nuždi” znači logički signal koji upozorava na kočenje u nuždi kako je navedeno u stavku 5.2.1.31.;

2.34.

„kontrola stabilnosti vozila” znači elektronička regulacijska funkcija vozila za poboljšanje dinamičke stabilnosti vozila.

2.34.1.

Kontrola stabilnosti vozila obuhvaća barem jedno od sljedećeg:

(a)	održavanje smjera;

(b)	sprečavanje prevrtanja.

2.34.2.

Kontrolne funkcije u okviru kontrole stabilnosti vozila:

2.34.2.1.

„održavanje smjera” znači funkcija u okviru kontrole stabilnosti vozila koja vozaču pomaže da, u granicama fizičkih mogućnosti vozila, u slučaju podupravljanja i preupravljanja održi željeni smjer motornog vozila te da prikolicu održi na smjeru kretanja vučnog vozila;

2.34.2.2.

„sprečavanje prevrtanja” znači funkcija u okviru kontrole stabilnosti vozila koja se aktivira u slučaju opasnosti od prevrtanja kako bi tijekom dinamičnih manevara stabilizirala, unutar granica fizičkih mogućnosti vozila, motorno vozilo ili skup vučnog vozila i prikolice ili prikolicu;

2.35.

„predmetna prikolica” znači prikolica reprezentativna za tip prikolice za koji je zatražena homologacija;

2.36.

„faktor kočnice (BF)” znači omjer koji pokazuje koliko kočnica pojačava ulazni moment u odnosu na izlazni;

2.37.

„identifikacijski kod” znači kod koji služi za identifikaciju kočnih diskova ili bubnjeva obuhvaćenih homologacijom kočnog sustava na temelju ovog Pravilnika. Sadržava barem trgovačko ime ili žig proizvođača i identifikacijski broj;

2.38.

„skupina osovina” znači više osovina kod kojih je razmak između susjednih osovina jednak ili manji od 2,0 m. Ako je razmak između susjednih osovina veći od 2,0 m, svaka se pojedina osovina smatra neovisnom skupinom osovina;

2.39.

„vrsta vozila” znači opisni izraz za vozilo – tegljač za poluprikolicu, kamion, autobus, poluprikolica, obična prikolica, prikolica sa središnjom osovinom;

2.40.

„električno/elektroničko sučelje kočnice” znači dio odvojive električne/elektroničke veze između vučenog vozila i vučnog vozila namijenjene za kočni sustav;

2.41.

„automatski priključak” znači sustav kojim se automatski, bez izravne intervencije rukovatelja, uspostavlja električna i pneumatska veza između vučenog vozila i vučnog vozila;

2.42.

„procjena radnog učinka kočnice” znači funkcija kojom se procjenjuje raspoloživi radni učinak tarne kočnice uzimajući u obzir učinak topline kočnice, pri čemu se upotrebljavaju predlošci koji uzimaju u obzir ulazne podatke kao što su tip i položaj kočnica, učestalost i intenzitet aktiviranja kočnica, brzina vozila ili temperatura okoline;

2.43.

„prikolica za vuču” je prikolica opremljena za vuču druge prikolice:

2.43.1.

„potporna kolica” znači prikolica za vuču konstruirana isključivo za vuču poluprikolice. Potporna kolica mogu imati kruto rudo ili rudo sa šarkama;

2.43.2.

„vezna prikolica” je poluprikolica koja straga ima sedlo koje omogućuje vuču druge poluprikolice;

2.44.

„sustav za automatiziranu vožnju” odnosno „ADS” znači hardver i softver vozila koji u kombinaciji mogu trajno obavljati aktivnost dinamičke vožnje (DDT):

2.44.1.

„aktivnost dinamičke vožnje” odnosno „DDT” znači operativne i taktičke funkcije u stvarnom vremenu potrebne za upravljanje vozilom;

2.45.

„vrijednost zahtjeva za kočenje” znači tražena vrijednost kočne sile pojedinačnog kotača ili osovine koja se pokreće električnim aktiviranjem;

2.46.

„radni učinak uređaja za pohranu električne energije” znači njegova sposobnost osiguravanja snage (W) i količine energije (Wh) nakon potpunog punjenja;

2.47.

„PW” (W) znači upozorenje na nisku razinu napajanja električnom energijom u skladu sa stavkom 5.2.1.35.9. ako je riječ o kočnom sustavu s električnim prijenosom;

2.48.

„izvor energije” znači uređaj koji proizvodi i dostavlja energiju potrebnu za kočni sustav;

2.49.

„uređaj za pohranu električne energije” znači uređaj ili kombinacija pojedinačnih uređaja, od kojih svaki može pohraniti električnu energiju i slati je prijenosu kočnog sustava. Električni uređaji za pohranu podataka koji su serijski i/ili paralelno spojeni za potrebe napajanja pojedinačnog strujnog kruga smatraju se pojedinačnim uređajem za pohranu električne energije u okviru ovog Pravilnika;

2.50.

„učinak starenja” kvantificira nepovratnu degradaciju radnog učinka uređaja za pohranu električne energije zbog npr. učinaka vremena, korištenja i izlaganja okolišu;

2.51.

„napajanje električnom energijom” znači uređaj (npr. akumulator, REESS, generator, gorivni članak ili kombinacija tih sastavnih dijelova) koji električnom energijom napaja uređaje za pohranu električne energije kočnog sustava;

2.52.

„sustav za upravljanje energijom” znači električni uređaji koji su dio kočnog sustava s električnim prijenosom ili ih taj sustav koristi, a koji prate kritične varijable koje utječu na radni učinak i stanje uređaja za pohranu električne energije (npr. napon, temperatura, unutarnji otpor, učinak starenja, napunjenost, potrošnja energije, ciklusi punjenja itd.) i koji osigurava stvarnu sposobnost uređaja da ispune zahtjeve za radni učinak iz ovog Pravilnika;

2.53.

„elektronički upravljani kočni sustav” odnosno „EBS” znači radni kočni sustav u kojem komanda stvara električni signal u prijenosu upravljanja, a električni izlaz daje signale uređajima koji stvaraju aktivacijske sile iz pohranjene ili proizvedene pneumatske energije;

2.54.

„kočni sustav s električnim prijenosom” znači kočni sustav u kojem sila radne kočnice i prijenos ovise isključivo o energiji iz uređaja za pohranu električne energije kojom upravlja vozač;

2.55.

„pomoćna oprema”, za potrebe ovog Pravilnika, znači skup sustava, funkcija ili sastavnih dijelova, uključujući one koji su bitni za rad vozila, koji se opskrbljuju energijom iz istih zaliha energije kao i kočni sustav;

2.56.

„stanje uređaja za pohranu električne energije” znači njegova sposobnost da u određenom trenutku isporuči snagu (W) i količinu energije (Wh).

3. Zahtjev za homologaciju

3.1.

Zahtjev za homologaciju tipa vozila s obzirom na kočenje podnosi proizvođač vozila ili njegov ovlašteni zastupnik.

3.2.

Zahtjevu se prilažu dokumenti u nastavku u tri primjerka. On mora sadržavati sljedeće:

3.2.1.

opis tipa vozila s obzirom na elemente iz stavka 2.2. Moraju se navesti brojevi i/ili simboli za identifikaciju tipa i, ako je riječ o motornim vozilima, tip motora;

3.2.2.

popis sastavnih dijelova, propisno identificiranih, koji čine kočni sustav;

3.2.3.

dijagram sastavljenog kočnog sustava i naznaka položaja njegovih sastavnih dijelova u vozilu;

3.2.4.

detaljne crteže svakog sastavnog dijela na temelju kojih ih se može lako pronaći i identificirati.

3.3.

Tehničkoj službi odgovornoj za provođenje homologacijskih ispitivanja dostavlja se vozilo reprezentativno za koji je zatražena homologacija.

3.4.

Prije dodjele homologacije homologacijsko tijelo provjerava da postoje zadovoljavajuće mjere za osiguravanje djelotvorne kontrole sukladnosti proizvodnje.

4. Homologacija

4.1.

Ako tip vozila dostavljenog za homologaciju na temelju ovog Pravilnika ispunjava zahtjeve iz stavaka od 5. do 6., dodjeljuje mu se homologacija tipa.

4.2.

Svakom se homologiranom tipu dodjeljuje broj homologacije. Prve dvije znamenke (trenutačno 13) označavaju niz izmjena koji obuhvaća najnovije bitne tehničke izmjene Pravilnika u trenutku kad je homologacija dodijeljena. Ista ugovorna stranka ne smije dodijeliti isti broj istom tipu vozila s drugim tipom kočnog sustava ili drugom tipu vozila.

4.3.

Obavijest o dodjeli ili odbijanju homologacije tipa vozila na temelju ovog Pravilnika dostavlja se strankama Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik na obrascu u skladu s predloškom iz Priloga 2. ovom Pravilniku zajedno sa sažetkom informacija iz dokumenata iz stavaka od 3.2.1. do 3.2.4., pri čemu crteži koje je podnositelj zahtjeva za homologaciju dostavio u formatu koji nije veći od A4 (210 × 297 mm) ili presavijenima na veličinu tog formata i u odgovarajućem mjerilu.

4.4.

Na svako se vozilo koje je sukladno s tipom vozila homologiranim na temelju ovog Pravilnika pričvršćuje, na vidljivom i lako dostupnom mjestu naznačenom na homologacijskom obrascu, međunarodna homologacijska oznaka koja se sastoji od:

4.4.1.

kružnice oko slova „E” iza kojeg slijedi razlikovna brojčana oznaka zemlje koja je dodijelila homologaciju (3);

4.4.2.

desno od kružnice propisane u stavku 4.4.1., broja ovog Pravilnika iza kojeg slijede slovo „R”, crtica i broj homologacije.

4.5.

Ako je vozilo kategorije M2 ili M3 homologirano na temelju odredaba iz stavka 1.8. Priloga 4. ovom Pravilniku, iza broja Pravilnika slijedi slovo M.

4.6.

Ako je vozilo sukladno s tipom vozila homologiranim na temelju najmanje jednog drugog pravilnika priloženog Sporazumu u zemlji koja je dodijelila homologaciju na temelju ovog Pravilnika, simbol propisan stavkom 4.4.1. ovog Pravilnika ne treba ponavljati; u tom se slučaju brojevi pravilnika, brojevi homologacija i dodatni simboli svih pravilnika na temelju kojih je homologacija dodijeljena u zemlji koja je dodijelila homologaciju na temelju ovog Pravilnika navode u okomitim stupcima desno od simbola opisanog u stavku 4.4.1.

4.7.

Homologacijska oznaka mora biti lako čitljiva i neizbrisiva.

4.8.

Homologacijska oznaka postavlja se na ili blizu pločice s podacima o vozilu.

4.9.

U Prilogu 3. ovom Pravilniku prikazani su primjeri homologacijskih oznaka.

5. Specifikacije

5.1.

Opće odredbe

5.1.1.

Kočni sustav

5.1.1.1.

Kočni sustav mora biti konstruiran, proizveden i ugrađen tako da vozilo, u uobičajenoj uporabi vozila i bez obzira na vibracije kojima može biti izložen, ispunjava odredbe ovog Pravilnika.

5.1.1.2.

Posebno je važno da kočni sustav bude konstruiran, izrađen i ugrađen tako da je otporan na utjecaje korozije i starenja kojima je izložen.

5.1.1.3.

Kočne obloge ne smiju sadržavati azbest.

5.1.1.4.

Magnetska ili električna polja ne smiju štetno utjecati na djelotvoran rad kočnih sustava, uključujući električni upravljački vod. To se dokazuje ispunjavanjem tehničkih zahtjeva i poštovanjem prijelaznih odredaba iz Pravilnika br. 10 primjenom:

(a)	niza izmjena 03 za vozila bez priključnog sustava za punjenje sustava za pohranu električne energije s mogućnošću ponovnog punjenja (pogonske baterije);

(b)	niza izmjena 04 za vozila s priključnim sustavom za punjenje sustava za pohranu električne energije s mogućnošću ponovnog punjenja (pogonske baterije).

5.1.1.5.

Signal o otkrivenom kvaru može na trenutak prekinuti (< 10 ms) signal zahtjeva u prijenosu upravljanja ako se time ne smanjuje kočni učinak.

5.1.2.

Funkcije kočnog sustava

Kočni sustav definiran u stavku 2.3. ovog Pravilnika mora ispunjavati sljedeće funkcije:

5.1.2.1.

Radni kočni sustav

Radni kočni sustav mora omogućivati vozaču upravljanje kretanjem vozila i sigurno, brzo i uspješno zaustavljanje vozila neovisno o brzini i opterećenju na svakoj uzbrdici i nizbrdici. Mora biti moguće regulirati stupanj kočenja. Vozač mora moći kočiti sa svojeg sjedala, a da pri tome ne mora maknuti ruke s upravljača.

5.1.2.2.

Pomoćni kočni sustav

Pomoćni kočni sustav omogućuje zaustavljanje vozila uz prihvatljiv zaustavni put u slučaju kvara radnog kočnog sustava. Mora biti moguće regulirati stupanj kočenja. Vozač mora moći kočiti sa svojeg sjedala, a da mu pri tome barem jedna ruka bude na upravljaču. Za potrebe ovih odredaba pretpostavlja se da se istodobno može pojaviti samo jedan kvar radnog kočnog sustava.

5.1.2.3.

Parkirni kočni sustav

Parkirni kočni sustav mora zadržati vozilo u stanju mirovanja na nizbrdici ili uzbrdici čak i kad vozača nema u vozilu, pri čemu radne dijelove ovog kočnog sustava u blokiranom položaju mora držati potpuno mehanička naprava. Vozač mora moći kočiti sa svojeg sjedala, pri čemu u slučaju prikolice vrijede zahtjevi iz stavka 5.2.2.10. ovog Pravilnika. Pneumatskom kočnicom i parkirnim kočnim sustavom vučnog vozila smije se upravljati istodobno pod uvjetom da vozač može u bilo kojem trenutku provjeriti da je učinak parkirnog kočnog sustava skupa vozila koji se ostvaruje potpuno mehaničkim djelovanjem parkirnog kočnog sustava dovoljan.

5.1.2.4.

Usporivač

Usporivač mora omogućiti da se bez korištenja tarnih kočnica na nizbrdici dulje vrijeme održava stalna brzina.

Sljedeći se zahtjevi primjenjuju samo na vozila navedena u stavku 1.8.1. Priloga 4. Smatra se da su ti zahtjevi ispunjeni ako su ispunjeni odgovarajući ispitni zahtjevi navedeni u stavku 1.8. Priloga 4.

5.1.2.4.1.

Primjerenim ekvivalentom duljeg vremena smatra se razdoblje od najmanje 12 minuta.

5.1.2.4.2.

Tijekom razdoblja iz stavka 5.1.2.4.1. usporivač mora moći održavati prosječnu brzinu od 30 km/h na nizbrdici od 7 %. za najveću masu vozila ili, ako vozilo smije vući prikolicu kategorije O4, za najveću masu skupa vozila, pri čemu masa ne smije biti veća od 44 tone.

Međutim, u slučaju vozila u kojima se energija apsorbira samo kočnim radom motora na prosječnu brzinu primjenjuje se dopušteno odstupanje, kako je utvrđeno u stavku 1.8.2.3. Priloga 4.

5.1.2.4.3.

Posebni zahtjevi za usporivač s ugrađenim električnim regeneracijskim kočnim sustavima

5.1.2.4.3.1.

Smatra se da su zahtjevi iz stavaka 5.1.2.4.1. i 5.1.2.4.2. ispunjeni ako vozilo s usporivačem može pohraniti i/ili raspršiti (npr. s dodatnim usporivačem) energiju najveće negativne razlike u vertikalnoj visini (za koju je potreban kapacitet pohrane energije u pogonskoj bateriji), koja je ograničena na razinu energije potrebnu za ispunjavanje zahtjeva iz stavaka 5.1.2.4.1. i 5.1.2.4.2., koju vozilo može postići (potrošnjom energije pohranjene u pogonskoj bateriji na putu prema relevantnoj negativnoj razlici u vertikalnoj visini), uzimajući u obzir trenutačnu napunjenost, primjenom metoda kao što je globalni navigacijski satelitski sustav u kombinaciji s topografskim modelom i inteligentan sustav upravljanja baterijom.

To se mora dokazati tehničkoj službi, među ostalim ispitivanjem iz stavka 1.8.2.5. točke (a) Priloga 4. i dostavljanjem detaljne dokumentacije u kojoj se objašnjavaju strategije rada sustava i način na koji se time osigurava da se zahtjevi koji se odnose na rad usporivača uvijek mogu ispuniti.

5.1.2.4.3.2.

Kao alternativa stavku 5.1.2.4.3.1. radni kočni sustav mora ispunjavati zahtjeve iz stavka 1.8.2.5. Priloga 4.

Procjene radnog učinka kočnice uz to mora upozoravati vozača u skladu sa stavkom 5.2.1.29.7.

5.1.2.4.3.3.

Dodatni zahtjev za usporivač koji se temelji isključivo na električnom regeneracijskom kočnom sustavu

Prije nego što nestane kočna sila električnog regeneracijskog kočenja (npr. kad je baterija potpuno napunjena), vozača se mora obavijestiti o situaciji (npr. informacije o preostalom kapacitetu usporavanja, smanjenju postignute sile usporavanja).

5.1.3.

Spojevi pneumatskih kočnih sustava među vozilima u skupu

5.1.3.1.

Spojevi pneumatskih kočnih sustava među vozilima moraju biti izvedeni u skladu sa stavkom 5.1.3.1.1., 5.1.3.1.2. ili 5.1.3.1.3.:

5.1.3.1.1.

jedan pneumatski vod za napajanje i jedan pneumatski upravljački vod;

5.1.3.1.2.

jedan pneumatski vod za napajanje, jedan pneumatski upravljački vod i jedan električni upravljački vod;

5.1.3.1.3.

jedan pneumatski vod za napajanje i jedan električni upravljački vod; ta mogućnost ovisi o bilješci. (4)

5.1.3.2.

Električni upravljački vod pogonskog vozila ili prikolice za vuču daje informacije o tome može li ispuniti zahtjeve iz stavka 5.2.1.18.2. bez pomoći pneumatskog upravljačkog voda. Daje također informacije o tome je li opremljen s dva upravljačka voda u skladu sa stavkom 5.1.3.1.2. ili samo s električnim upravljačkim vodom u skladu sa stavkom 5.1.3.1.3.

5.1.3.3.

Pogonsko vozilo opremljeno u skladu sa stavkom 5.1.3.1.3. mora prepoznati da vučna spojnica prikolice opremljene u skladu sa stavkom 5.1.3.1.1. nije kompatibilna. Kad su takva vozila električno spojena električnim upravljačkim vodom vučnog vozila, vozača na to mora upozoriti crveni svjetlosni signal upozorenja iz stavka 5.2.1.29.1.1., a kad se sustavu uključi napajanje, kočnice vučnog vozila moraju se automatski aktivirati. Tim aktiviranjem kočnica mora se postići barem propisani kočni učinak parkirne kočnice iz stavka 2.3.1. Priloga 4. ovom Pravilniku.

5.1.3.4.

U slučaju pogonskog vozila ili prikolice za vuču s dva upravljačka voda kako je definirano u stavku 5.1.3.1.2. i električnom vezom spojene s prikolicom koja također ima dva upravljačka voda moraju biti ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

5.1.3.4.1.

oba signala moraju biti prisutna na spojnoj glavi, pri čemu sljedeća prikolica šalje električni upravljački signal, osim ako se smatra da je taj signal u kvaru. U tom se slučaju prikolica automatski prebacuje na pneumatski upravljački vod;

5.1.3.4.2.

svako vozilo mora ispunjavati odgovarajuće odredbe Priloga 10. ovom Pravilniku za električne i pneumatske upravljačke vodove; i

5.1.3.4.3.

kad električni upravljački signal prijeđe ekvivalent od 100 kPa na dulje od 1 s, prikolica mora provjeriti prisutnost pneumatskog signala; ako pneumatski signal nije prisutan, vozača se mora upozoriti iz prikolice odvojenim žutim signalom upozorenja iz stavka 5.2.1.29.2.

5.1.3.5.

Prikolica smije biti opremljena kako je definirano u stavku 5.1.3.1.3. pod uvjetom da može raditi samo u kombinaciji s pogonskim vozilom s električnim upravljačkim vodom koji ispunjava zahtjeve iz stavka 5.2.1.18.2.

Na temelju vrijednosti bajta 3 poruke EBS 12 provjerava se može li električni upravljački vod prikolice za vuču ispuniti te zahtjeve bez pneumatskog upravljačkog voda. U svim drugim slučajevima, prikolica, kad je električno spojena, mora automatski uključiti kočnice ili ostati zakočena. Vozač mora biti upozoren zasebnim žutim signalom upozorenja iz stavka 5.2.1.29.2.

5.1.3.6.

(a)

Električni upravljački vod mora biti u skladu s normama ISO 11992-1 i 11992- 2:2003 uključujući njezinu izmjenu 1:2007 te mora biti tipa od točke do točke s

i.	priključkom sa sedam pinova u skladu s normom ISO 7638-1 ili 7638-2:2003; ili

ii.	u slučaju sustava kod kojih je priključak elektroničkog upravljačkog voda automatski, automatski priključak mora minimalno nuditi jednak broj pinova kao spomenuti priključak u skladu s normom ISO 7638 i ispunjavati zahtjeve iz Priloga 22. ovom Pravilniku.

(b)

Kontakti za prijenos podataka priključka u skladu s normom ISO 7638 moraju se koristiti isključivo za prijenos podataka za funkcije kočenja (uključujući protublokirajući kočni sustav (ABS)) i podvozja (upravljanje, gume i ovjes) koje su utvrđene u normi ISO 11992-2:2003 i njezinoj izmjeni 1:2007. Kočne funkcije imaju prednost te moraju ostati funkcionalne u stanjima uobičajenog rada i kvara. Prijenos podataka podvozja ne smije odgađati kočne funkcije.

(c)

Napajanje energijom kroz priključak u skladu s normom ISO 7638 mora služiti isključivo za kočne funkcije, funkcije podvozja i funkcije prijenosa podataka o prikolici koji se ne prenose električnim upravljačkim vodom. Međutim, u svim slučajevima vrijede odredbe iz stavka 5.2.2.18. ovog Pravilnika. Sve ostale funkcije moraju se opskrbljivati energijom iz drugih izvora.

5.1.3.6.1.

Podrška za poruke definirane u normi ISO 11992-2:2003 i njezinoj izmjeni 1:2007 propisana je u Prilogu 16. ovom Pravilniku za vučno vozilo i prikolicu, ovisno o slučaju.

5.1.3.6.2.

Funkcionalna kompatibilnost vučnog i vučenih vozila s električnim upravljačkim vodovima, kako su gore definirani, ocjenjuje se u homologacijskom postupku provjerom jesu li ispunjene odgovarajuće odredbe norme ISO 11992:2003, uključujući normu ISO 11992-2:2003 i dijelove 1. i 2. njezine izmjene 1:2007. Primjeri ispitivanja koja se mogu upotrijebiti za to ocjenjivanje navedeni su u Prilogu 17. ovom Pravilniku.

5.1.3.6.3.

Ako pogonsko vozilo ima električni upravljački vod te je električnom vezom spojeno s prikolicom koja ima električni upravljački vod, u pogonskom se vozilu mora otkriti neprekinuti kvar (>40 ms) u električnom upravljačkom vodu te se na njega mora upozoriti vozača žutim signalom upozorenja iz stavka 5.2.1.29.1.2.

Ako prikolica za vuču ima električni upravljački vod i te je električnom vezom spojena s prikolicom koja ima električni upravljački vod, u prikolici za vuču mora se otkriti neprekinuti kvar (> 40 ms) u električnom upravljačkom vodu na stražnjem dijelu prikolice za vuču te se na njega mora upozoriti vozača žutim signalom upozorenja iz stavka 5.2.1.29.2.

5.1.3.6.4.

Prikolica mora koristiti signalizaciju upravljačkog voda utvrđenu u stavcima 5.1.3.2. i 4.3.2.1. ili 4.3.2.2. Priloga 17. koju proizvodi vozilo (motorno vozilo ili prikolica za vuču) koje prvo generira signal.

5.1.3.7.

Ako aktiviranje parkirnog kočnog sustava na pogonskom vozilu znači i aktiviranje kočnog sustava prikolice, kako je dopušteno stavkom 5.1.2.3., moraju biti ispunjeni sljedeći dodatni zahtjevi:

5.1.3.7.1.

ako je pogonsko vozilo opremljeno u skladu sa stavkom 5.1.3.1.1., aktiviranje parkirnog kočnog sustava pogonskog vozila mora aktivirati kočni sustav na prikolici pneumatskog upravljačkog voda;

5.1.3.7.2.

ako je pogonsko vozilo opremljeno u skladu sa stavkom 5.1.3.1.2., aktiviranje parkirnog kočnog sustava pogonskog vozila mora aktivirati kočni sustav na prikolici kako je propisano u stavku 5.1.3.7.1. Uz to, aktiviranje parkirnog kočnog sustava može električnim upravljačkim vodom aktivirati i kočni sustav prikolice;

5.1.3.7.3.

ako je pogonsko vozilo opremljeno u skladu sa stavkom 5.1.3.1.3. ili ako ispunjava zahtjeve iz stavka 5.2.1.18.2. bez korištenja pneumatskog upravljačkog voda, stavak 5.1.3.1.2., aktiviranje parkirnog kočnog sustava na pogonskom vozilu mora kroz električni upravljački vod aktivirati kočni sustav prikolice. Ako se prekine dovod električne energije kočnim uređajima pogonskog vozila, kočenje prikolice izvodi se pražnjenjem voda za napajanje (uz to, pneumatski upravljački vod smije ostati pod tlakom); vod za napajanje smije ostati prazan samo do povratka električne energije za kočne uređaje pogonskog vozila i istodobnog povratka mogućnosti kočenja prikolice kroz električni upravljački vod.

5.1.3.8.

Nisu dopuštene isklopne naprave koje se ne aktiviraju automatski.

5.1.3.9.

Savitljiva crijeva i kabeli koji se upotrebljavaju za povezivanje vučnog vozila za poluprikolicu i sljedeće poluprikolice moraju biti dio vučnog vozila.

Savitljiva crijeva i kabeli koji se upotrebljavaju za spajanje vučnog vozila za prikolicu koja nije poluprikolica i sljedeće prikolice moraju biti dio sljedeće prikolice.

Ako je priključak automatski, taj se zahtjev za savitljiva crijeva i kabele ne primjenjuje.

5.1.4.

Odredbe za redoviti tehnički pregled kočnih sustava

5.1.4.1.

Mora se moći ocijeniti istrošenost dijelova radne kočnice koji se troše, npr. tarnih obloga i bubnjeva/diskova (u slučaju bubnjeva ili diskova, istrošenost se ne mora se nužno ocjenjivati na redovitom tehničkom pregledu). Metoda za to ocjenjivanje utvrđena je u stavcima 5.2.1.11.2. i 5.2.2.8.2. ovog Pravilnika.

5.1.4.2.

U svrhu utvrđivanja kočnih sila u radu za svaku osovinu vozila s pneumatskim kočnim sustavom potrebni su spojevi za provjeru tlaka zraka:

5.1.4.2.1.

na svakom samostalnom sklopu kočnog sustava, na najbližem lako dostupnom mjestu u odnosu na kočni cilindar koji je najnepovoljnije postavljen s obzirom na vrijeme odziva opisano u Prilogu 6.;

5.1.4.2.2.

na kočnom sustavu s uređajem za moduliranje tlaka iz stavka 7.2. Priloga 10., na najbližem dostupnom mjestu na vodu pod tlakom ispred i iza tog uređaja. Ako se tim uređajem upravlja pneumatski, za simulaciju opterećenog stanja potreban je dodatni spoj za provjeru. Ako taj uređaj nije ugrađen, mora postojati jedan spoj za provjeru tlaka koji je istovjetan prethodno navedenom spoju iza uređaja. Ti spojevi za provjeru moraju biti smješteni tako da budu lako dostupni s tla ili iz vozila;

5.1.4.2.3.

na najbližem lako dostupnom mjestu u odnosu na najnepovoljnije smješten uređaj za pohranu energije u smislu stavka 2.4. dijela A Priloga 7.;

5.1.4.2.4.

na svakom samostalnom sklopu kočnog sustava tako da bude moguće provjeriti ulazni i izlazni tlak cijelog prijenosnog voda;

5.1.4.2.5.

ti spojevi za provjeru tlaka moraju biti sukladni s točkom 4. norme ISO 3583:1984.

5.1.4.3.

Dostupnost potrebnih spojeva za provjeru tlaka ne smiju ometati preinake i sklopovi dodatne opreme ili nadgradnja vozila.

5.1.4.4.

Maksimalne kočne sile moraju se moći postići u statičkim uvjetima na dinamometru s valjcima ili na valjcima za ispitivanje kočnica.

5.1.4.5.

Podaci za kočne sustave

5.1.4.5.1.

Podaci o ispitivanju funkcionalnosti i radnog učinka pneumatskog kočnog sustava ili kočnog sustava s električnim prijenosom moraju se postaviti na vidljivom mjestu u vozilu i u neizbrisivom obliku ili moraju biti slobodno dostupni na drugi način (npr. u priručniku ili elektroničkoj evidenciji).

5.1.4.5.2.

Za vozila s pneumatskim kočnim sustavima potrebni su barem sljedeći podaci:

Podaci o pneumatskim karakteristikama:

Kompresor / rasteretni ventil (1)	Maks. isklopni tlak= … kPa	Min. uklopni tlak = … kPa
Četverokružni zaštitni ventil	Statički tlak zatvaranja = … kPa
Regulacijski ventil ili razvodni (2) ventil prikolice, prema potrebi	Odgovarajući tlak dobave na regulacijskom tlaku od 150 kPa = … kPa
Minimalni konstrukcijski tlak u radnom kočnom sustavu za izračun (1), (3)

	Osovine
Tip kočnog cilindra (4) Radni/parkirni	/	/	/
Maksimalni hod (4) smax = … mm
Duljina poluge (4) = … mm
Napomene:

5.1.4.5.3.

Ako je riječ o motornom vozilu s kočnim sustavom s električnim prijenosom, proizvođač vozila u okviru homologacije opisuje postupak kojim se može provjeriti da detekcija znači aktiviranje signala upozorenja iz stavaka 5.2.1.35.6., 5.2.1.35.7. i 5.2.1.35.9.

5.1.4.6.

Referentne kočne sile

5.1.4.6.1.

Referentne kočne sile za vozila s pneumatskim kočnicama definiraju se pomoću valjaka za ispitivanje kočnica.

5.1.4.6.1.1.

Referentne kočne sile utvrđuju se za raspon tlaka u kočnom cilindru od 100 kPa do tlaka nastalog u uvjetima ispitivanja tipa 0. za svaku osovinu. Podnositelj homologacijskog zahtjeva mora navesti referentne kočne sile za tlak u kočnom cilindru od 100 kPa. Te podatke proizvođač vozila mora staviti na raspolaganje u skladu sa stavkom 5.1.4.5.1.

5.1.4.6.1.2.

Deklarirane referentne kočne sile moraju biti takve da vozilo može razviti stupanj kočenja ekvivalentan onom koji je definiran u Prilogu 4. ovom Pravilniku za relevantno vozilo (50 % u slučaju vozila kategorija M2, M3, N2, N3, O3 i O4 osim poluprikolica, 45 % u slučaju poluprikolica) kad izmjerena kočna sila na valjcima za svaku osovinu neovisno o opterećenju nije manja od referentne kočne sile za dani tlak u kočnom cilindru unutar deklariranog radnog raspona tlaka (5).

5.1.4.6.2.

Referentne kočne sile za kočni sustav s električnim prijenosom na valjku za ispitivanje kočnica definiraju se u skladu sa zahtjevima u nastavku.

5.1.4.6.2.1.

Mora se moći procijeniti odnos između vrijednosti zahtjeva za kočenje i izmjerenih kočnih sila na valjku za ispitivanje kočnica. Vrijednosti zahtjeva za kočenje moraju biti prikazane u vozilu i lako čitljive s vozačeva sjedala tijekom ispitivanja kočnica s valjkom (u sustavu izbornika, automatskim zahtjevom itd.). Proizvođač vozila mora opisati kako se te vrijednosti mogu vidjeti odnosno pokazati u skladu sa stavkom 5.1.4.5.1.

5.1.4.6.2.2.

Referentne kočne sile utvrđuju se za svaku osovinu za traženu vrijednost kočenja od nule do vrijednosti koja odgovara kočnoj sili nastaloj u uvjetima ispitivanja tipa 0. Podnositelj zahtjeva za homologaciju tipa mora odrediti te referentne kočne sile. Te podatke proizvođač vozila mora staviti na raspolaganje u skladu sa stavkom 5.1.4.5.1.

5.1.4.6.2.3.

Deklarirane referentne kočne sile moraju biti takve da vozilo može razviti stupanj kočenja ekvivalentan onom koji je utvrđen u Prilogu 4. ovom Pravilniku za relevantno vozilo (50 % u slučaju vozila kategorija M2, M3, N2 i N3) kad izmjerena kočna sila na valjcima za svaku osovinu neovisno o opterećenju nije manja od referentne kočne sile za traženu vrijednost kočenja unutar deklariranog radnog raspona tražene vrijednosti kočenja (6).

5.1.4.7.

Ispravnost radnog stanja složenih elektroničkih sustava kojima se upravlja kočenjem mora se moći jednostavno i često provjeravati. Ako su potrebne specifične informacije, one moraju biti slobodno dostupne.

5.1.4.7.1.

Ako se vozaču šalju signali upozorenja o radnom stanju, kako su određeni u ovom Pravilniku, na redovitom tehničkom pregledu mora se moći potvrditi ispravnost radnog stanja vizualnim promatranjem signala upozorenja nakon pokretanja vozila.

5.1.4.7.2.

U trenutku homologacije moraju se povjerljivo i u glavnim crtama opisati primijenjeni načini zaštite od jednostavnih neovlaštenih preinaka rada mehanizama za provjeru koje je izabrao proizvođač (npr. signal upozorenja).

Alternativno, taj je zahtjev za zaštitu ispunjen ako postoje sekundarna sredstva za provjeru ispravnosti funkcioniranja sustava.

5.1.5.

Zahtjevi iz Priloga 18. primjenjuju se na sigurnosne aspekte svih složenih elektroničkih upravljačkih sustava vozila koji obavljaju prijenos upravljanja za funkciju kočenja ili su njegov dio, uključujući one koji upotrebljavaju kočne sustave za automatski upravljano kočenje ili selektivno kočenje.

Sustavi ili funkcije, međutim, kojima je kočni sustav sredstvo za ostvarenje cilja višeg reda podliježu Prilogu 18. samo ako imaju izravan učinak na kočni sustav. Ako takvi sustavi postoje, ne smiju se deaktivirati tijekom homologacijskog ispitivanja kočnog sustava.

5.2.

Karakteristike kočnih sustava

5.2.1.

Vozila kategorije M2, M3 i N

5.2.1.1.

Skup kočnih sustava kojima je opremljeno vozilo mora ispunjavati zahtjeve propisane za radni, pomoćni i parkirni kočni sustav.

5.2.1.2.

Sustavi kojima se izvodi radno, pomoćno i parkirno kočenje mogu imati zajedničke sastavne dijelove ako oni ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

5.2.1.2.1.

moraju postojati najmanje dvije međusobno neovisne komande koje vozač može lako dosegnuti u svojem uobičajenom položaju za vožnju.

Za sve kategorije vozila, osim kategorija M2 i M3, svaka komanda kočnice (osim komande usporivača) mora biti konstruirana tako da se nakon otpuštanja vrati u potpuno isključeni položaj. Taj se zahtjev ne odnosi na komandu parkirne kočnice (ili onu koja je dio kombinirane komande) kad je mehanički blokirana u radnom položaju;

5.2.1.2.2.

komanda radnog kočnog sustava mora biti neovisna o komandi parkirnog kočnog sustava;

5.2.1.2.3.

ako radni i pomoćni kočni sustav imaju istu komandu, spoj između te komande i raznih sastavnih dijelova prijenosa ne smije nakon određene uporabe izgubiti na funkcionalnosti;

5.2.1.2.4.

ako radni i pomoćni kočni sustav imaju istu komandu, parkirni kočni sustav mora biti konstruiran tako da se može aktivirati kad se vozilo kreće. Taj se zahtjev ne primjenjuje ako se radni kočni sustav vozila može, barem djelomično, aktivirati pomoćnom komandom;

5.2.1.2.5.

ne dovodeći u pitanje zahtjeve iz stavka 5.1.2.3. ovog Pravilnika, radni kočni sustav i parkirni kočni sustav smiju u svojem prijenosu koristiti zajedničke sastavne dijelove ako su u slučaju kvara bilo kojeg dijela prijenosa zahtjevi koji se odnose na pomoćno kočenje i dalje ispunjeni;

5.2.1.2.6.

u slučaju loma bilo kojeg sastavnog dijela osim kočnica (kako su definirane u stavku 2.6. ovog Pravilnika) ili sastavnih dijelova navedenih u stavku 5.2.1.2.8. ili u slučaju bilo kojeg drugog kvara radnog kočnog sustava (neispravnost, djelomično ili potpuno pražnjenje zalihe energije), vozilo se mora moći zaustaviti korištenjem pomoćnog kočnog sustava ili dijela radnog kočnog sustava koji nije pogođen kvarom pod uvjetima propisanima za kočenje pomoćnom kočnicom;

5.2.1.2.7.

konkretno, ako pomoćni i radni kočni sustav imaju zajedničku komandu i zajednički prijenos:

5.2.1.2.7.1.

ako radni kočni sustav aktivira vozač svojom snagom uz pomoć najmanje jedne zalihe energije, u slučaju da ta zaliha energije nije dostupna zbog kvara pomoćno kočenje mora osigurati vozač svojom snagom uz pomoć zaliha energije na koje kvar nije utjecao, ako ih ima, pri čemu sila primijenjena na komandu ne smije premašiti propisanu gornju granicu;

5.2.1.2.7.2.

ako sila radne kočnice i prijenosa ovisi isključivo o zalihi energije kojom upravlja vozač, moraju postojati najmanje dvije neovisne zalihe energije, pri čemu svaka od njih treba imati neovisan prijenosni mehanizam; svaka od njih smije djelovati na kočnice samo onih kotača (najmanje dva) koji su odabrani jer sami mogu ostvariti propisani stupanj učinka pomoćne kočnice a da se ne ugrozi stabilnost vozila kod kočenja; uz to svaka od tih zaliha energije mora imati uređaj za upozoravanje kako je utvrđeno u stavku 5.2.1.13. Ako je riječ o pneumatskom kočnom sustavu, svaki radni kočni sklop mora u najmanje jednom od spremnika zraka na prikladnom i lako dostupnom mjestu imati uređaj za odvod i ispuh;

5.2.1.2.7.3.

ako sila radne kočnice i prijenos ovise isključivo o upotrebi zalihe energije, smatra se da je za prijenos dovoljna jedna zaliha energije pod uvjetom da propisano pomoćno kočenje osigurava primjena vozačeve snage na komandu radne kočnice i da su ispunjeni zahtjevi iz stavka 5.2.1.6.;

5.2.1.2.8.

određeni dijelovi, kao što su pedala i njezin ležaj, glavni kočni cilindar i njegovi klipovi (hidraulični sustavi), upravljački ventil (hidraulični i/ili pneumatski sustavi), spojni dijelovi između pedale i glavnog cilindra ili upravljačkog ventila, kočnih cilindara i njihovih klipova (hidraulični i/ili pneumatski sustavi) te sklop poluge i ekscentra, ne smatraju se sklonima lomovima ako su dovoljno veliki, lako dostupni za održavanje i ako posjeduju sigurnosne karakteristike barem jednake onima koje su propisane za druge bitne sastavne dijelove vozila (poput poluga upravljačkog sustava). Svaki od tih dijelova čiji bi kvar onemogućio kočenje vozila s učinkom koji je barem jednak onom propisanom za pomoćno kočenje mora biti izrađen od metala ili materijala ekvivalentnih svojstava i ne smije se vidljivo izobličiti tijekom uobičajena rada kočnih sustava.

5.2.1.3.

Ako postoje odvojene komande za radni i pomoćni kočni sustav, istodobno aktiviranje tih komandi ne smije onesposobiti radni i pomoćni kočni sustav, neovisno o tome jesu li oba kočna sustava ispravna ili samo jedan od njih.

5.2.1.4.

Radni kočni sustav mora, neovisno o tome je li u kombinaciji s pomoćnim kočnim sustavom, biti takav da se u slučaju kvara dijela njegova prijenosa i dalje aktivira kočenje dovoljnog broja kotača aktiviranjem komande radne kočnice; ti kotači moraju biti izabrani tako da preostali kočni učinak radnog kočnog sustava ispunjava zahtjeve navedene u stavku 2.4. Priloga 4. ovom Pravilniku.

5.2.1.4.1.

Prethodne se odredbe, međutim, ne primjenjuju na tegljače za poluprikolice ako je prijenos radnog kočnog sustava poluprikolice neovisan o radnom kočnom sustavu tegljača.

5.2.1.4.2.

Na grešku dijela hidrauličnog prijenosa vozača mora upozoriti uređaj koji se sastoji od crvenog signala upozorenja kako je određeno u stavku 5.2.1.29.1.1. Alternativno, dopušteno je i da taj uređaj zasvijetli kad se tekućina u spremniku spusti ispod vrijednosti koju je odredio proizvođač.

5.2.1.5.

Ako vrsta energije nije snaga vozača, dovoljno je samo jedno napajanje (izvor energije ili napajanje električnom energijom, prema potrebi) tom energijom (hidraulična pumpa, zračni kompresor itd.), ali tada pogon uređaja koji čini to napajanje mora biti što pouzdaniji.

5.2.1.5.1.

U slučaju kvara na bilo kojem dijelu prijenosa kočnog sustava napajanje ispravnog dijela mora biti zajamčeno ako je to potrebno za zaustavljanje vozila s razinom sposobnosti propisanom za preostalo i/ili pomoćno kočenje. Taj se uvjet mora ispuniti uređajima koji se mogu jednostavno aktivirati dok vozilo miruje ili automatski.

5.2.1.5.2.

Uz to, uređaji za pohranu energije koji se u sklopu nalaze iza tog uređaja moraju biti takvi da se u slučaju nemogućnosti napajanja energijom nakon četiri potpuna aktiviranja komande radnog kočnog sustava u uvjetima koji su propisani u stavku 1.2. Priloga 7. ovom Pravilniku vozilo još uvijek može zaustaviti petim aktiviranjem, s učinkom propisanim za pomoćno kočenje.

5.2.1.5.3.

Ipak, kad je riječ o hidrauličnim kočnim sustavima s pohranjenom energijom može se smatrati da su ti zahtjevi ispunjeni ako su ispunjeni zahtjevi iz stavka 1.2.2. dijela C Priloga 7. ovom Pravilniku.

5.2.1.5.4.

Međutim, kao alternativa odredbama stavaka 5.2.1.5.1. i 5.2.1.5.2., kad je riječ o kočnom sustavu s električnim prijenosom smatra se da su ti zahtjevi ispunjeni ako su ispunjeni zahtjevi iz stavka 5.2.1.5.4.1.

5.2.1.5.4.1.

Nakon svakog pojedinačnog kvara prijenosa, nakon osam aktiviranja komande radnog kočnog sustava, kod devetog aktiviranju još uvijek se mora moći postići najmanje učinak propisan za pomoćni kočni sustav ili, ako se učinak propisan za pomoćni kočni sustav koji zahtijeva korištenje pohranjene energije postiže odvojenom komandom, nakon osam punih aktiviranja, kod devetog aktiviranja još uvijek se mora moći postići preostali kočni učinak propisan u stavku 5.2.1.4. ovog Pravilnika. Svako puno aktiviranje mora biti u skladu sa stavkom 1.2.3.3. dijela D Priloga 7.

5.2.1.6.

Zahtjevi iz stavaka 5.2.1.2., 5.2.1.4. i 5.2.1.5. ovog Pravilnika moraju biti ispunjeni bez upotrebe bilo kakvog automatskog uređaja čija bi se neučinkovitost mogla previdjeti jer dijelovi koji su obično u položaju mirovanja počnu djelovati tek u slučaju kvara kočnog sustava.

5.2.1.7.

Radni kočni sustav djeluje na sve kotače vozila te svoj rad na odgovarajući način raspoređuje po osovinama.

5.2.1.7.1.

Kako bi se spriječilo blokiranje kotača ili zaglađenje kočnih obloga kad je riječ o vozilima s više od dvije osovine, kočna sila na određenim osovinama smije se automatski smanjiti na nulu ako je opterećenje vrlo malo pod uvjetom da vozilo ispunjava sve zahtjeve za radni učinak koji su propisani u Prilogu 4. ovom Pravilniku.

5.2.1.7.2.

Ako je riječ o vozilima kategorije N1 s električnim regeneracijskim kočnim sustavima kategorije B, doprinos kočenju iz drugih izvora može se prikladno stupnjevati kako bi se omogućilo da se primijeni samo električni regeneracijski kočni sustav pod uvjetom da su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

5.2.1.7.2.1.

inherentne promjene izlaznog momenta električnog regeneracijskog kočnog sustava (npr. kao posljedica promjena električnog stanja punjenja pogonskih akumulatora) automatski se kompenziraju odgovarajućim promjenama odnosa stupnjevanja ako su ispunjeni zahtjevi (7) iz jednog od sljedećih priloga ovom Pravilniku:

stavak 1.3.2. Priloga 4. ili

stavak 5.3. Priloga 13. (uključujući slučaj s uključenim elektromotorom); i

5.2.1.7.2.2.

ako je to potrebno, kako bi se osiguralo da stupanj kočenja6 ostane povezan sa zahtjevom vozača za kočenje, uzimajući u obzir raspoloživo prianjanje gume/ceste, automatski se mora izazvati kočenje svih kotača vozila.

5.2.1.7.3.

Kompenzacija se ostvaruje u svakom trenutku kako bi se osiguralo da je stupanj kočenja vozila (8) i dalje povezan sa zahtjevom vozača za kočenje. Proizvođač tehničkoj službi dostavlja opis kompenzacijskih funkcija, uključujući ograničenja rada, i strategiju kojom se osigurava da ta kompenzacija ne ugrožava sigurnost vozila, njegovih putnika ili drugih sudionika u prometu.

5.2.1.8.

Rad radnog kočnog sustava mora biti raspoređen po kotačima iste osovine simetrično s obzirom na uzdužnu središnju ravninu vozila. Moraju se navesti kompenzacije i funkcije, npr. protublokirajući sustav, zbog kojih može doći do odstupanja od te simetrične raspodjele.

5.2.1.8.1.

Vozača se na kompenziranje pogoršanja ili kvara u električnom prijenosu upravljanja mora upozoravati žutim signalom upozorenja utvrđenim u stavku 5.2.1.29.1.2. Taj se zahtjev primjenjuje na sve uvjete opterećenja kad kompenziranje prelazi sljedeće granične vrijednosti:

5.2.1.8.1.1.

razliku u poprečnom kočnom tlaku ili vrijednost zahtjeva za kočenje kotača, na bilo kojoj osovini od:

(a)	25 %više vrijednosti za usporavanja vozila ≥ 2 m/s2;

(b)	vrijednost koja odgovara 25 % na 2 m/s2 za usporavanja ispod tog stupnja;

5.2.1.8.1.2.

pojedinačne kompenzacijske vrijednosti na bilo kojoj osovini:

(a)	> 50 % nazivne vrijednosti za usporavanja vozila ≥ 2 m/s2;

(b)	vrijednosti koja odgovara 50 % nazivne vrijednosti na 2 m/s2 za usporenja ispod tog stupnja.

5.2.1.8.2.

Prethodna kompenzacija dopuštena je samo kod početnog aktiviranja kočnice na brzinama vozila većim od 10 km/h.

5.2.1.9.

Zbog neispravnosti prijenosa električnog upravljanja kočnice se ne smiju aktivirati u suprotnosti s namjerama vozača ili ADS-om.

5.2.1.10.

Radni, pomoćni i parkirni kočni sustav moraju djelovati na kočne površine koje su s kotačima trajno povezane dijelovima odgovarajuće čvrstoće.

Ako se kočni moment za određenu osovinu ili osovine ostvaruje tarnim kočnim sustavom i električnim regeneracijskim kočnim sustavom kategorije B, dopušteno je odvajanje potonjeg ako je izvor tarnog kočenja trajno povezan i može ostvarivati kompenzaciju iz stavka 5.2.1.7.2.1.

Međutim, u slučaju kratkih prolaznih odvajanja, prihvatljiva je nepotpuna kompenzacija, no ta kompenzacija mora postići najmanje 75 % svoje krajnje vrijednosti u jednoj sekundi. Bez obzira na to, u svim slučajevima trajno spojeni izvor tarnog kočenja mora osigurati da radni i pomoćni kočni sustav nastave raditi s propisanom djelotvornosti.

Odvajanje kočnih površina parkirnog kočnog sustava dopušteno je samo pod uvjetom da tim odvajanjem upravlja vozač sa svojeg sjedala ili komandom za daljinsko upravljanje, ili ADS, pri čemu odvajanje izvodi sustav koji se ne može aktivirati zbog propuštanja.

Ta komanda za daljinsko upravljanje mora biti dio sustava koji ispunjava tehničke zahtjeve za ACSF kategorije A u nizu izmjena 02 ili kasnijem nizu izmjena Pravilnika UN-a br. 79.

5.2.1.11.

Trošenje kočnica mora se moći jednostavno kompenzirati sustavom za ručno ili automatsko namještanje kočnih obloga. Osim toga, komanda i sastavni dijelovi prijenosa i kočnica moraju imati rezervu hoda i, ako je potrebno, odgovarajući način za kompenzaciju kojim se osigurava učinkovito kočenje bez potrebe za trenutačnim namještanjem kočnih obloga ako se kočnice pregriju ili ako se dosegne određena razina istrošenosti kočnih obloga.

5.2.1.11.1.

Namještanje kočnih obloga zbog istrošenosti radnih kočnica mora biti automatsko. Međutim, ugradnja uređaja za automatsko namještanje kočnih obloga za terenska vozila kategorija N2 i N3 i za stražnje kočnice vozila kategorije N1 nije obvezna. Kočnice s uređajima za automatsko namještanje kočnih obloga moraju, nakon što se kočnice zagriju i potom ohlade, omogućavati slobodno okretanje kotača kako je utvrđeno u stavku 1.5.4. Priloga 4. nakon ispitivanja tipa I., utvrđenog u tom prilogu.

5.2.1.11.2.

Provjera istrošenosti tarnih sastavnih dijelova radne kočnice

5.2.1.11.2.1.

Istrošenost obloga radne kočnice mora se moći lako procijeniti izvana ili s donje strane vozila, bez skidanja kotača, kroz odgovarajuće otvore za pregled ili na drugi način. To se može napraviti uobičajenim jednostavnim automehaničarskim alatom ili uobičajenom opremom za pregled vozila.

Alternativno, prihvatljivi su senzori na kotaču (dvostruki kotači smatraju se jednim kotačem) koji će upozoriti vozača na vozačkom sjedištu da je potrebno zamijeniti obloge. Ako je upozorenje svjetlosno, može se upotrijebiti žuti signal upozorenja određen u stavku 5.2.1.29.1.2.

5.2.1.11.2.2.

Ocjenjivanje istrošenosti tarnih površina kočnih diskova ili bubnjeva smije se vršiti samo izravnim mjerenjem tog sastavnog dijela ili pregledom pokazatelja istrošenosti kočnog diska ili bubnja, za što može biti potrebno barem djelomično rastavljanje. Proizvođač vozila stoga u okviru homologacijskog postupka utvrđuje sljedeće:

(a)	način na koji se ocjenjuje trošenje tarnih površina bubnjeva i diskova, uključujući koliko je rastavljanja potrebno te potrebne alate i postupke;

(b)	podatke koja je najveća prihvatljiva istrošenost nakon koje zamjena postaje nužna.

Ti podaci moraju biti slobodno dostupni, npr. u priručniku vozila ili u elektroničkoj evidenciji.

5.2.1.12.

Kod kočnih sustava s hidrauličnim prijenosom otvori za punjenje spremnika tekućine moraju biti lako dostupni; uz to, posude za rezervnu tekućinu moraju biti konstruirane i proizvedene tako da se razinu tekućine može jednostavno provjeriti bez otvaranja posuda. Ako taj uvjet nije ispunjen, crveni signal upozorenja iz stavka 5.2.1.29.1.1. mora upozoriti vozača svaki put kad razina rezervne tekućine padne dovoljno nisko da može uzrokovati kvar u kočnom sustavu. Tip tekućine koja se upotrebljava u kočnim sustavima s hidrauličnim prijenosom označava se simbolom u skladu sa slikom 1 ili 2 iz norme ISO 9128:2006. Simbol mora biti neizbrisiv i postavljen na vidljivom mjestu najviše 100 mm od otvora za punjenje spremnika tekućine, a proizvođač može dati i dodatne informacije.

5.2.1.13.

Uređaj za upozoravanje

5.2.1.13.1.

Svako vozilo s radnom kočnicom koja se aktivira iz zalihe energije mora, ako se propisani kočni učinak pomoćne kočnice ne može postići bez korištenja pohranjene energije, biti imati uređaj za upozoravanje, uz pokazatelja raspoložive energije (npr. manometar), ako je ugrađen, koji svjetlosnim ili zvučnim signalom (osim kod kočnog sustava s električnim prijenosom) upozorava najkasnije kad razina pohranjene energije (ili stanje uređaja za pohranu električne energije, ovisno o slučaju) u bilo kojem dijelu sustava padne na razinu na kojoj je bez ponovnog punjenja spremnika i bez obzira na opterećenost vozila:

(a)	kad je riječ o kočnim sustavima koji nisu kočni sustavi s električnim prijenosom, moguće nakon četiri potpuna aktiviranja i peti put aktivirati komandu radne kočnice i postići propisani kočni učinak pomoćnog kočenja;

(b)

kad je riječ o kočnim sustavima s električnim prijenosom, nemoguće postići propisani kočni učinak radne kočnice ili je nakon četiri potpuna (9) aktiviranja još uvijek moguće i peti put aktivirati komandu radne kočnice i postići barem propisani kočni učinak pomoćnog kočenja, ovisno o tome što nastupi ranije.

Bez kvarova u prijenosu radne kočnice i s kočnicama namještenima s najmanjim mogućim zazorom.

Uređaj za upozoravanje mora biti izravno i stalno priključen na kočni sustav. Kao svjetlosni signal upozorenja upotrebljava se crveni signal upozorenja utvrđen u stavku 5.2.1.29.1.1. Ako motor radi ili tijekom radnog ciklusa (npr. u slučaju vozila koje pokreće elektromotor) u normalnim radnim uvjetima i ako u kočnom sustavu nema kvarova, kao što je slučaj u homologacijskim ispitivanjima za taj tip, uređaj za upozoravanje ne smije davati nikakav signal osim za vrijeme punjenja spremnika energije nakon svakog pokretanja motora ili radnog ciklusa, ovisno o slučaju.

5.2.1.13.1.1.

Međutim, kad je riječ o vozilima za koja se smatra da ispunjavaju zahtjeve iz stavka 5.2.1.5.1. ovog Pravilnika samo zbog toga što ispunjavaju zahtjeve iz stavka 1.2.2. dijela C Priloga 7. ovom Pravilniku, uređaj za upozoravanje mora osim svjetlosnoga imati i zvučni signal. Ti uređaji ne trebaju raditi istodobno pod uvjetom da oba ispunjavaju navedene zahtjeve i da se zvučni signal ne aktivira prije svjetlosnog. Kao svjetlosni signal upozorenja upotrebljava se crveni signal upozorenja utvrđen u stavku 5.2.1.29.1.1.

5.2.1.13.1.2.

Na vozilima s kočnim sustavom s električnim prijenosom mora uz to postojati zvučni signal koji se aktivira najkasnije 60 sekundi nakon aktiviranja crvenog signala upozorenja iz stavka 5.2.1.13.1. točke (b) ili kod prvog aktiviranja komande radne kočnice nakon aktiviranja tog crvenog signala upozorenja, ovisno o tome što nastupi ranije.

Smatra se da vozila pogonjena energijom iz uređaja za pohranu električne energije ispunjavaju ovaj zahtjev ako se energija pogonskog motora zaustavi prije nego što energija u uređajima za pohranu električne energije padne na razinu na kojoj se aktivira crveni signal upozorenja.

5.2.1.13.1.3.

Taj se zvučni uređaj smije isključiti kad se aktivira ručna kočnica i/ili, prema izboru proizvođača, kad je ručica automatskog mjenjača u položaju za parkiranje.

5.2.1.13.2.

Uz to, svako vozilo s kočnim sustavom s električnim prijenosom mora imati indikator koji prikazuje učinak starenja na svaki uređaj za pohranu električne energije. Taj se zahtjev ne primjenjuje na pogonsku bateriju koja također ima funkciju uređaja za pohranu energije (u smislu dijela D Priloga 7.).

Indikatori za električne uređaje za pohranu mogu biti u zajedničkom prostoru u skladu s Pravilnikom UN-a br. 121. Ne moraju biti trajno vidljivi, ali moraju odmah biti vidljivi vozaču kao odgovor na ručni zahtjev svaki put kad se prekidač za paljenje/pokretanje nalazi u položaju „on” (uključeno).

Indikator mora pokazivati najmanje četiri različite razine starenja iznad razine na kojoj je preporučeno održavanje uređaja za pohranu električne energije. Ta se peta razina mora pokazati prije aktiviranja signala upozorenja iz stavka 5.2.1.35.6. Razine iznad te posljednje moraju biti ravnomjerno raspoređene s obzirom na radni učinak uređaja za pohranu električne energije.

5.2.1.14.

Ne dovodeći u pitanje zahtjeve iz stavka 5.1.2.3. ovog Pravilnika, ako je upotreba pomoćnog izvora energije nužna za funkcioniranje kočnog sustava, zaliha energije mora biti takva da može osigurati kočni učinak koji je dostatan za zaustavljanje vozila u propisanim uvjetima ako se zaustavi motor ili u slučaju kvara pogona izvora energije. Ako snagu koju vozač primjenjuje na parkirni kočni sustav podupire servouređaj, mora se uz to osigurati aktiviranje parkirnog kočnog sustava u slučaju kvara servouređaja, ako je potrebno i korištenjem zalihe energije neovisne o onoj iz koje se inače opskrbljuje servouređaj. Ta zaliha energije može biti ona koja je namijenjena za radni kočni sustav.

5.2.1.15.

Ako je riječ o motornom vozilu na koje je dopušteno spajanje prikolice s kočnicom kojom upravlja vozač motornog vozila, radni kočni sustav motornog vozila mora imati uređaj koji je konstruiran tako da, u slučaju kvara kočnog sustava prikolice ili prekida u vodu za dovod zraka (ili drugoj vrsti veze te namjene) između motornog vozila i njegove prikolice, motorno vozilo može zakočiti učinkovitošću propisanom za pomoćni kočni sustav; u skladu s tim posebno je propisano da se taj uređaj mora nalaziti na motornom vozilu.

5.2.1.16.

Pomoćni pneumatski/hidraulični/električni uređaji moraju se napajati energijom tako da se za vrijeme njihova rada postignu propisane vrijednosti usporenja i da u slučaju oštećenja izvora energije rad pomoćnih uređaja neće smanjiti zalihe energije (tj. zalihe unutar spremnika, akumulatora ili uređaja za pohranu električne energije (10)) kojom se napajaju kočni sustavi ispod razine navedene u stavku 5.2.1.13.

5.2.1.17.

Ako prikolica pripada kategoriji O3 ili O4, mora imati radni kočni sustav povezanog ili polupovezanog tipa.

5.2.1.18.

Ako je riječ o vozilu koje smije vući prikolicu kategorije O3 ili O4, koja ima pneumatski kočni sustav, njegovi kočni sustavi moraju ispunjavati sljedeće uvjete:

5.2.1.18.1.

kad se pomoćni kočni sustav motornog vozila aktivira, mora doći do postupnog kočenja na prikolici;

5.2.1.18.2.

u slučaju kvara u radnom kočnom sustavu motornog vozila, ako se sustav sastoji od najmanje dvije neovisne jedinice, jedinice koje nisu pokvarene moraju biti sposobne djelomično ili potpuno aktivirati kočnice prikolice. Mora biti moguće regulirati stupanj kočenja. Ako se regulacija postiže ventilom koji u uobičajenom radu nije aktivan, tada se takav ventil smije koristiti samo ako vozač može jednostavno provjeriti ispravnost njegova rada bez alata, ili iz kabine ili s vanjske strane vozila;

5.2.1.18.3.

u slučaju kvara (npr. loma ili propuštanja) jednog od pneumatskih priključnih vodova, prekida ili kvara u električnom upravljačkom vodu vozač unatoč tome mora biti u mogućnosti potpuno ili djelomično aktivirati kočnice prikolice komandom radne kočnice ili komandom pomoćne kočnice ili komandom parkirne kočnice, osim ako kvar automatski ne uzrokuje kočenje prikolice s učinkom propisanim u stavku 3.3. Priloga 4. ovom Pravilniku;

5.2.1.18.4.

smatra se da je automatsko kočenje iz stavka 5.2.1.18.3. postignuto ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

5.2.1.18.4.1.

ako je komanda kočenja navedena među komandama iz stavka 5.2.1.18.3. potpuno aktivirana, tlak u vodu za napajanje mora u sljedeće dvije sekunde pasti na 150 kPa; uz to se pri otpuštanju komande kočnice u vodu za napajanje mora ponovno stvoriti tlak;

5.2.1.18.4.2.

kod pada tlaka u vodu za napajanje brzinom od najmanje 100 kPa/s automatsko kočenje prikolice mora nastupiti prije nego što tlak u vodu za napajanje padne na 200 kPa;

5.2.1.18.5.

u slučaju kvara na jednom od upravljačkih vodova koji povezuju dva vozila, opremljena u skladu sa stavkom 5.1.3.1.2., upravljački vod koji nije pogođen kvarom mora automatski osigurati kočni učinak propisan za prikolice u stavku 3.1. Priloga 4.

5.2.1.19.

Kad je riječ o motornom vozilu opremljenom za vuču prikolice s električnim kočnim sustavom, u skladu sa stavkom 1.1. Priloga 14. ovom Pravilniku, moraju biti ispunjeni sljedeći zahtjevi:

5.2.1.19.1.

napajanje motornog vozila električnom energijom (generator i akumulator) mora imati dostatnu snagu da električni kočni sustav opskrbljuje strujom. Dok motor radi u praznom hodu brzinom vrtnje koju preporučuje proizvođač i s uključenim svim električnim uređajima koje proizvođač isporučuje kao serijsku opremu vozila, napon u električnim vodovima na najvišoj potrošnji struje električnog kočnog sustava (15 A) ne smije pasti ispod vrijednosti od 9,6 V, mjereno na priključku. Električni vodovi ne smiju izazvati kratki spoj, čak ni kad su preopterećeni;

5.2.1.19.2.

u slučaju kvara u radnom kočnom sustavu motornog vozila, ako se sustav sastoji od najmanje dvije neovisne jedinice, jedinice koje nisu u kvaru trebale bi biti sposobne djelomično ili potpuno aktivirati kočnice prikolice;

5.2.1.19.3.

korištenje prekidača i strujnog kruga kočnog svjetla za aktiviranje električnog kočnog sustava dopušteno je samo ako je vod za aktiviranje paralelno spojen s kočnim svjetlom i ako postojeći prekidač i krug kočnog svjetla mogu podnijeti to dodatno opterećenje.

5.2.1.20.

Ako je riječ o pneumatskom kočnom sustavu koji se sastoji od najmanje dvije neovisna elementa, svako se propuštanje između elemenata koji se nalaze na komandi ili nakon nje mora stalno ispuštati u atmosferu.

5.2.1.21.

Ako je riječ o motornom vozilu koje smije vući prikolicu kategorije O3 ili O4, radni kočni sustav prikolice smije se aktivirati samo zajedno s radnim, pomoćnim ili parkirnim kočnim sustavom motornog vozila. Međutim, dopušteno je automatsko aktiviranje samo kočnica prikolice ako motorno vozilo automatski aktivira kočnice prikolice isključivo radi stabilizacije vozila.

5.2.1.22.

Motorna vozila kategorija M2, M3, N2 i N3 koja nemaju više od četiri osovine moraju imati protublokirajuće sustave kategorije 1 u skladu s Prilogom 13. ovom Pravilniku.

5.2.1.23.

Motorna vozila koja smiju vući prikolicu s protublokirajućim sustavom moraju imati barem jedan od sljedećih elemenata radi električnog prijenosa upravljanja:

(a)	specijalni električni priključak u skladu s normom ISO 7638:2003 (11);

(b)	automatski priključak koji ispunjava zahtjeve utvrđene u Prilogu 22.

5.2.1.24.

Dodatni zahtjevi koji se odnose na vozila kategorija M2, N1 i kategorije N2 < 5 tona s električnim regeneracijskim kočnim sustavom kategorije A:

5.2.1.24.1.

električno regeneracijsko kočenje smije se aktivirati samo smanjenjem zahtjeva za ubrzanjem i/ili neutralnim položajem ručice mjenjača za vozila kategorije N1;

5.2.1.24.2.

za vozila kategorija M2 i N2 (< 5 tona) komanda električnog regeneracijskog sustava može uz to biti zasebni prekidač ili ručica;

5.2.1.24.3.

zahtjevi iz stavaka 5.2.1.25.6. i 5.2.1.25.7. primjenjuju se i na regeneracijske kočne sustave kategorije A.

5.2.1.25.

Dodatni zahtjevi koji se odnose na vozila kategorija M2, N1 i kategorije N2 < 5 tona s električnim regeneracijskim kočnim sustavom kategorije B:

5.2.1.25.1.

dio radnog kočnog sustava ne smije se odspojiti, ni djelomično ni potpuno, ni na koji drugi način osim automatski. Taj se zahtjev ne smije tumačiti kao odstupanje od zahtjeva iz stavka 5.2.1.10.;

5.2.1.25.2.

radni kočni sustav mora imati samo jednu komandu;

5.2.1.25.3.

na vozila s električnim regeneracijskim kočnim sustavima obje kategorije primjenjuju se sve odgovarajuće odredbe osim stavka 5.2.1.24.1.

U tom slučaju električno regeneracijsko kočenje može se aktivirati smanjenjem zahtjeva za ubrzanjem i/ili neutralnim položajem ručice mjenjača za vozila kategorije N1.

Uz to se aktivacijom komande radne kočnice ne smije smanjiti navedeni kočni učinak nastao otpuštanjem papučice gasa;

5.2.1.25.4.

prestanak rada motora ili uključeni prijenosni omjer ne smiju nepovoljno utjecati na radni kočni sustav;

5.2.1.25.5.

ako se rad električne komponente kočenja osigurava odnosom uspostavljenim između informacija iz komande radne kočnice i kočne sile na odgovarajućim kotačima, vozača se na pogrešku u tom odnosu zbog koje se mijenja raspodjela kočenja po osovinama (Prilog 10. ili Prilog 13., ovisno o tome što je primjenjivo) mora upozoriti svjetlosnim signalom upozorenja najkasnije u trenutku aktiviranja komande, pri čemu signal mora svijetliti sve dok pogreška postoji i dok je glavni prekidač vozila (ključ) u položaju „ON”;

5.2.1.25.6.

magnetska i električna polja ne smiju štetno utjecati na rad električnog regeneracijskog kočenja;

5.2.1.25.7.

ako vozilo ima protublokirajući uređaj, taj uređaj mora kontrolirati električni regeneracijski kočni sustav.

5.2.1.26.

Posebni dodatni zahtjevi za električni prijenos parkirnog kočnog sustava

5.2.1.26.1.

U slučaju kvara unutar električnog prijenosa mora se spriječiti svako nenamjerno aktiviranje parkirnog kočnog sustava.

5.2.1.26.2.

U slučaju tako utvrđenog električnog kvara moraju se ispuniti sljedeći zahtjevi:

5.2.1.26.2.1.

Vozila kategorije M 2, M3, N2 i N3

u slučaju električnog kvara komande ili prekida ožičenja unutar električnog prijenosa upravljanja izvan elektroničkih upravljačkih jedinica, isključujući napajanje energijom, i dalje se mora moći aktivirati parkirni kočni sustav s vozačkog sjedala koji mora biti sposoban držati opterećeno vozilo u stanju mirovanja na nizbrdici ili uzbrdici od 8 %. Alternativno, u tom je slučaju dopušteno automatsko aktiviranje parkirne kočnice kad je vozilo u mirovanju pod uvjetom da je postignut prethodno navedeni učinak i da, jednom kad je aktiviran, parkirni kočni sustav ostane uključen neovisno o položaju prekidača za pokretanje. U tom se slučaju parkirni kočni sustav automatski otpušta čim vozač ili ADS ponovno počne pokretati vozilo. Mora se moći otpustiti i parkirni kočni sustav, ako je potrebno upotrebom alata i/ili pomoćnog uređaja koji se nalazi u vozilu ili je ugrađen u njega;

5.2.1.26.2.2.

Vozila kategorije N1

u slučaju električnog kvara komande ili prekida ožičenja unutar električnog prijenosa upravljanja između komande i s njom izravno povezane elektroničke upravljačke jedinice, isključujući opskrbu energijom, s vozačkog sjedala i dalje se mora moći aktivirati parkirni kočni sustav koji mora biti sposoban držati opterećeno vozilo u stanju mirovanja na nizbrdici ili uzbrdici od 8 %. Alternativno, u tom je slučaju dopušteno automatsko aktiviranje parkirne kočnice kad je vozilo u mirovanju pod uvjetom da je postignut prethodno navedeni učinak i da, jednom kad je aktiviran, parkirni kočni sustav ostane uključen neovisno o položaju prekidača za pokretanje. U tom se slučaju parkirni kočni sustav automatski otpušta čim vozač ili ADS ponovno počne pokretati vozilo. Za postizanje navedenog učinka ili kao pomoć u njegovu postizanju može se upotrijebiti motor / ručni mjenjač ili automatski mjenjač (u položaju za parkiranje);

5.2.1.26.2.3.

na prekid ožičenja unutar električnog prijenosa upravljanja ili električni kvar komande parkirnog kočnog sustava vozača mora upozoriti žuti signal upozorenja kako je utvrđeno u stavku 5.2.1.29.1.2. Ako mu je uzrok prekid ožičenja u električnom prijenosu upravljanja parkirnog kočnog sustava, taj se žuti signal upozorenja mora uključiti čim dođe do tog prekida. Na takav električni kvar komande ili prekid ožičenja izvan elektroničkih upravljačkih jedinica, isključujući napajanje energijom, vozača uz već navedeno mora upozoriti treptanje crvenog signala upozorenja utvrđenog u stavku 5.2.1.29.1.1. sve dok se prekidač za pokretanje nalazi u položaju „on” (uključeno), uključujući i razdoblje od najmanje 10 sekundi nakon toga, i dok je komanda u položaju „on”(aktivirano).

Međutim, ako parkirni kočni sustav detektira ispravan rad parkirnog kočnog sustava, treptanje crvenog signala upozorenja može se prekinuti, a za označavanje aktiviranja parkirnog kočnog sustava mora se upotrijebiti netreptavo crveno svjetlo.

Ako se aktiviranje parkirne kočnice obično označava zasebnim crvenim signalom upozorenja koji ispunjava sve zahtjeve iz stavka 5.2.1.29.3., taj se signal koristi za ispunjavanje zahtjeva za crveni signal.

5.2.1.26.3.

Pomoćni uređaji mogu se napajati energijom iz električnog prijenosa parkirnog kočnog sustava ako je opskrba energijom dovoljna da omogući aktiviranje parkirnog kočnog sustava uz električno opterećenje vozila u stanjima bez kvara. Ako zalihu energije upotrebljava i radni kočni sustav, primjenjuju se i zahtjevi iz stavka 5.2.1.27.7. odnosno, u slučaju kočnog sustava s električnim prijenosom, iz stavka 5.2.1.35.12.

5.2.1.26.4.

Nakon što se prekidač za pokretanje koji upravlja električnom energijom kočnog uređaja postavi u isključeni položaj i/ili se ukloni ključ za paljenje, i dalje se mora moći aktivirati parkirni kočni sustav, a njegovo otpuštanje ne smije biti moguće radnjom na komandi parkirne kočnice.

Međutim, parkirni kočni sustav može se i otpustiti kad je nalog za to došao iz sustava za daljinsko upravljanje koji ispunjava tehničke zahtjeve za ACSF kategorije A, kako su utvrđeni u Pravilniku UN-a br. 79, niz izmjena 02 ili kasniji.

Nadalje, parkirna kočnica automatski se mora aktivirati barem kad se otkrije je vozilo u stanju mirovanja i ako je uz to ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a)	prekidač za pokretanje koji upravlja električnom energijom kočnog uređaja postavljen je u isključeni položaj i/ili je ključ uklonjen;

(b)	zaključeno je da je vozač napustio vozačko sjedalo (npr. detektirano je otvaranje vrata ili odvezivanje sigurnosnog pojasa). Druga je mogućnost da se za vozila kategorije M parkirna kočnica aktivira automatski ako u razdoblju duljem od 30 sekundi vozač ne aktivira nijednu komandu ni kočnice.

Međutim, vozač može spriječiti automatsko aktiviranje parkirnog kočnog sustava (npr. tijekom održavanja, manevriranja ili kako bi se izbjeglo zamrzavanje parkirne kočnice u zimskim uvjetima) namjenskom radnjom (npr. aktiviranjem papučice, prekidačem).

5.2.1.26.5.

Ako parkirni kočni sustav otkrije zahtjev (koji se generira automatski ili ga generira vozač):

(a)	za potpuno aktiviranje parkirne kočnice (tj. za dopiranje do mehanički zaključanog položaja parkirne kočnice); ili

(b)

za postupnu kontrolu rada parkirne kočnice, aktiviranje upozorenja propisanog u stavku 2.6. Priloga 8. može se odgoditi dok parkirni kočni sustav ne detektira ispravan rad parkirne kočnice. Ako se ne postigne stabilno stanje, žuti signal upozorenja iz stavka 5.2.1.29.1.2. mora se prikazati najkasnije 10 s nakon zahtjeva za potpuno aktiviranje parkirne kočnice.

5.2.1.27.

Posebni dodatni zahtjevi za elektronički upravljane kočne sustave

5.2.1.27.1.

Ako je parkirni kočni sustav otpušten, radni kočni sustav mora moći proizvesti ukupnu statičku kočnu silu koja je najmanje istovrijedna sili koju zahtijeva ispitivanje tipa 0., čak i nakon isključivanja prekidača za pokretanje i/ili uklanjanja ključa. Motorna vozila koji smiju vući prikolice kategorije O3 ili O4 moraju davati puni upravljački signal za radni kočni sustav prikolice. Podrazumijeva se da u prijenosu električne energije radnog kočnog sustava na raspolaganju mora biti dovoljno energije.

5.2.1.27.2.

Pojedinačni privremeni kvar (< 40 ms) u električnom prijenosu upravljanja, isključujući napajanje energijom (npr. nepreneseni signal ili pogreška u podacima), ne smije znatno utjecati na kočni učinak radne kočnice.

5.2.1.27.3.

Na kvar u električnom prijenosu upravljanja (12), osim u njegovoj zalihi energije, koji utječe na funkciju i učinak sustava na koje se odnosi ovaj Pravilnik vozača se mora, prema potrebi, upozoriti crvenim ili žutim signalom upozorenja iz stavka 5.2.1.29.1.1., odnosno stavka 5.2.1.29.1.2. Ako se propisani učinak radne kočnice više ne može postići (crveni signal upozorenja), vozača se na kvarove zbog gubitka električne veze (npr. prekid, odvajanje) mora upozoriti čim do njih dođe, a propisani preostali kočni učinak mora se postići radnjama na komandi radne kočnice u skladu sa stavkom 2.4. Priloga 4. ovom Pravilniku. Ti se zahtjevi ne smiju tumačiti kao odstupanje od zahtjeva koji se odnose na pomoćno kočenje.

5.2.1.27.4.

Motorno vozilo koje je električnim upravljačkim vodom spojeno s prikolicom mora jasno upozoriti vozača kad prikolica šalje podatke o kvaru kod kojeg energija pohranjena u bilo kojem dijelu radnog kočnog sustava prikolice padne ispod granice upozorenja kako je utvrđeno u stavku 5.2.2.16. Slično se upozorenje daje i kad trajni kvar (> 40 ms) u električnom prijenosu upravljanja, osim u njegovoj zalihi energije, sprečava postizanje propisanog kočnog učinka radne kočnice prikolice, kako je utvrđeno u stavku 5.2.2.15.2.1. U tu se svrhu mora upotrebljavati crveni signal upozorenja utvrđen u stavku 5.2.1.29.2.1.

5.2.1.27.5.

U slučaju kvara izvora energije električnog prijenosa upravljanja, mora se, počevši od nazivne vrijednosti razine energije, osigurati puni raspon rada radnog kočnog sustava nakon dvadeset uzastopnih potpunih aktiviranja komande radne kočnice. Tijekom ispitivanja komanda kočnice mora biti potpuno aktivirana 20 sekundi i otpuštena 5 sekundi nakon svakog aktiviranja. Smatra se da je, tijekom prethodno navedenog ispitivanja, u prijenosu električne energije na raspolaganju dovoljno energije za osiguravanje potpunog aktiviranja radnog kočnog sustava. Taj se zahtjev ne smije tumačiti kao odstupanje od zahtjeva iz Priloga 7.

5.2.1.27.6.

Ako napon baterije padne ispod vrijednosti koju je proizvođač naveo kao vrijednost na kojoj se propisani kočni učinak radne kočnice više ne može jamčiti i/ili koja sprečava da najmanje dva neovisna radna kočna sklopa postignu propisani kočni učinak pomoćne kočnice ili preostali kočni učinak, mora se aktivirati crveni signal upozorenja iz stavka 5.2.1.29.1.1. Nakon što se uključi signal upozorenja, mora se moći aktivirati komanda radne kočnice i postići barem preostali učinak propisan u stavku 2.4. Priloga 4. ovom Pravilniku. Podrazumijeva se da u prijenosu električne energije radnog kočnog sustava mora biti na raspolaganju dovoljno energije. Taj se zahtjev ne smije tumačiti kao odstupanje od zahtjeva koji se odnose na pomoćno kočenje.

5.2.1.27.7.

Ako se pomoćni uređaji napajaju iz iste zalihe energije kao i električni prijenos upravljanja, mora se osigurati da je, dok motor radi brzinom vrtnje koja nije veća od 80 % brzine na kojoj je snaga motora najveća, napajanje energijom dovoljno za postizanje propisanih vrijednosti usporenja, bilo napajanjem koje može spriječiti pražnjenje te zalihe kad su uključeni svi pomoćni uređaji, bilo automatskim isključivanjem unaprijed određenih dijelova pomoćnih uređaja u slučaju napona iznad kritične razine iz stavka 5.2.1.27.6. ovog Pravilnika tako da se spriječi daljnje pražnjenje te zalihe. Sukladnost se može dokazati izračunom ili praktičnim ispitivanjem. Ako vozilo smije vući prikolicu kategorije O3 ili O4, računa se da je potrošnja energije prikolice 400 W. Ovaj se stavak ne primjenjuje na vozila kod kojih se propisane vrijednosti usporenja mogu postići bez električne energije.

5.2.1.27.8.

Ako se pomoćni uređaji napajaju energijom iz električnog prijenosa upravljanja, moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:

5.2.1.27.8.1.

u slučaju kvara izvora energije tijekom vožnje, u spremniku mora biti dovoljno energije za aktiviranje kočnica nakon aktiviranja komande;

5.2.1.27.8.2.

u slučaju kvara izvora energije dok vozilo miruje i aktiviran je parkirni kočni sustav, u spremniku mora biti dovoljno energije za aktiviranje svjetala čak i kad su aktivirane kočnice.

5.2.1.27.9.

U slučaju kvara električnog prijenosa upravljanja radnog kočnog sustava motornog vozila s električnim upravljačkim vodom u skladu sa stavkom 5.1.3.1.2. ili 5.1.3.1.3., i dalje se mora osigurati puno aktiviranje kočnica prikolice.

5.2.1.27.10.

U slučaju kvara električnog prijenosa upravljanja prikolice koja je spojena samo električnim upravljačkim vodom, u skladu sa stavkom 5.1.3.1.3., kočenje prikolice mora se osigurati u skladu sa stavkom 5.2.1.18.4.1. Tako mora biti svaki put kad prikolica pošalje signal „zahtjev za kočenje kroz vod za napajanje” kroz dio električnog upravljačkog voda koji služi za prijenos podataka ili u slučaju trajne odsutnosti tog prijenosa podataka. Ovaj se stavak ne primjenjuje na pogonska vozila koja ne mogu raditi s prikolicama spojenima samo preko električnog upravljačkog voda, kako je opisano u stavku 5.1.3.5.

5.2.1.28.

Posebni zahtjevi za regulaciju sile na spojnici

5.2.1.28.1.

Regulacija sile na spojnici dopuštena je samo na motornom vozilu.

5.2.1.28.2.

Učinak regulacije sile na spojnici mora biti smanjenje razlike između dinamičkih stupnjeva kočenja motornih i vučenih vozila. Rad regulacije sile na spojnici provjerava se u okviru homologacijskog postupka. Metodu kojom se obavlja ta provjera zajednički određuju proizvođač vozila i tehnička služba, pri čemu se metoda ocjenjivanja i rezultati prilažu homologacijskom izvješću.

5.2.1.28.2.1.

Regulacija sile na spojnici može regulirati stupanj kočenja TM/PM i/ili vrijednosti zahtjeva za kočenje za prikolicu. Ako je riječ o motornom vozilu s dva upravljačka voda u skladu sa stavkom 5.1.3.1.2., reguliraju se oba signala.

5.2.1.28.2.2.

Regulacija sile na spojnici ne smije spriječiti primjenu najvećih mogućih kočnih tlakova.

5.2.1.28.3.

Vozilo mora ispunjavati zahtjeve za kompatibilnost u opterećenom stanju iz Priloga 10., ali za vrijeme regulacije sile na spojnici vozilo može odstupati od tih zahtjeva u svrhu postizanja ciljeva iz stavka 5.2.1.28.2.

5.2.1.28.4.

Kvar regulacije sile na spojnici mora se otkriti i na njega se vozača mora upozoriti žutim signalom upozorenja poput signala utvrđenog u stavku 5.2.1.29.1.2. U slučaju kvara moraju biti ispunjeni odgovarajući zahtjevi iz Priloga 10.

5.2.1.28.5.

Na kompenzaciju regulacijom sile na spojnici mora upozoriti žuti signal upozorenja utvrđen u stavku 5.2.1.29.1.2. ako je ta kompenzacija veća od nazivne vrijednosti zahtjeva iz stavka 2.28.3. za više od 150 kPa do granične vrijednosti, u pm, od 650 kPa (ili ekvivalentne digitalne vrijednosti zahtjeva). Iznad 650 kPa upozorenje se mora aktivirati ako se zbog kompenzacije radna točka našla izvan pojasa kompatibilnosti u opterećenom stanju kako je određeno u Prilogu 10. za motorno vozilo.

Dijagram 1

Vučna vozila za prikolice (osim poluprikolica)

Dijagram 2

Tegljači za poluprikolice

5.2.1.28.6.

Regulacija sile na spojnici mora regulirati samo sile na spojnici koje stvara radni kočni sustav motornog vozila i prikolice. Radni kočni sustav motornog vozila ili prikolice ne smije kompenzirati sile na spojnici koje proizlaze iz učinka usporivača. Smatra se da usporivači nisu dio radnih kočnih sustava.

5.2.1.29.

Signali upozorenja na kvarove i neispravnost kočnica

Opći zahtjevi za svjetlosne signale upozorenja čija je funkcija upozoriti vozača na određene kvarove ili neispravnosti u kočnim uređajima motornog vozila ili, prema potrebi, njegove prikolice utvrđeni su u podstavcima u nastavku. Osim kako je opisano u stavku 5.2.1.29.6., ti se signali moraju upotrebljavati samo za namjene propisane ovim Pravilnikom.

5.2.1.29.1.

Motorna vozila moraju moći davati sljedeće svjetlosne signale upozorenja na kvar i neispravnost kočnica:

5.2.1.29.1.1.

crveni signal upozorenja koji označava kvarove, definirane u drugim dijelovima ovog Pravilnika, u kočnom uređaju vozila koji onemogućavaju postizanje propisanog kočnog učinka radne kočnice i/ili onemogućavaju rad najmanje jednog od dva neovisna radna kočna sklopa;

5.2.1.29.1.2.

ako je primjenjivo, žuti signal upozorenja koji označava neispravnost u kočnim uređajima vozila otkrivenu električnom detekcijom, a koja se ne označava crvenim signalom upozorenja opisanim u stavku 5.2.1.29.1.1.

5.2.1.29.1.3.

Signali upozorenja propisani u ovom stavku moraju koristiti simbol za neispravnost kočnog sustava iz Pravilnika UN-a br. 121.

5.2.1.29.2.

Motorna vozila s električnim upravljačkim vodom i/ili koja smiju vući prikolicu s električnim prijenosom upravljanja moraju moći davati zasebni žuti signal upozorenja kako bi ukazali na neispravnost u električnom prijenosu upravljanja kočnog uređaja prikolice. Signal se mora aktivirati iz prikolice kako slijedi:

(a)	preko petog pina električnog priključka u skladu s normom ISO 7638:2003 (13) ili, prema potrebi, preko ekvivalentnog pina automatiziranog priključka koji ispunjava zahtjeve iz Priloga 22.; i

(b)	žutim signalom upozorenja svaki put kad prikolica dostavi odgovarajuće informacije o kvaru kroz dio električnog upravljačkog voda za prijenos podataka.

U svim slučajevima motorno vozilo mora bez znatne odgode ili promjene prikazivati signal koji šalje prikolica. Taj signal upozorenja ne smije zasvijetliti ako spojena prikolica nema električni upravljački vod i/ili električni prijenos upravljanja ili ako prikolica nije spojena. Ta funkcija mora biti automatska.

Zahtjev za žuto upozorenje smije služiti samo za prijenos ekvivalentnih informacija kako je utvrđeno za peti pin priključka iz norme ISO 7638:2003 ili, prema potrebi, kroz ekvivalentan pun automatiziranog priključka koji ispunjava zahtjeve iz Priloga 22.

5.2.1.29.2.1.

Ako je riječ o motornom vozilu s električnim upravljačkim vodom koje je električno spojeno s prikolicom s električnim upravljačkim vodom, crveni signal upozorenja iz stavka 5.2.1.29.1.1. mora se koristiti i za upozoravanje na određene kvarove kočnih uređaja prikolice svaki put kad prikolica pošalje odgovarajuće podatke o kvaru kroz dio električnog upravljačkog voda koji služi za prijenos podataka. Taj se zahtjev primjenjuje i ako prikolica za vuču priključena na motorno vozilo pošalje zahtjev za crveni signal upozorenja s bilo koje sljedeće prikolice koju se vuče, kako je utvrđeno u normi ISO 11992-2:2014. Ovo je upozorenje dodatno uz žuti signal upozorenja iz stavka 5.2.1.29.2. Alternativno, umjesto korištenja crvenog signala upozorenja utvrđenog u stavku 5.2.1.29.1.1. i tog popratnog žutog signala, u motornom se vozilu na takav kvar kočnog uređaja prikolice može upozoravati zasebnim crvenim signalom upozorenja.

5.2.1.29.3.

Signali upozorenja moraju biti vidljivi i na dnevnom svjetlu; vozač mora moći s vozačeva sjedala lako provjeriti njihovu ispravnost, a kvar sastavnog dijela uređaja za upozoravanje ne smije dovesti do smanjenja učinka kočnog sustava.

5.2.1.29.4.

Ako nije drukčije navedeno:

5.2.1.29.4.1.

ti signali upozorenja moraju upozoriti vozača na navedeni kvar ili neispravnost najkasnije u trenutku aktiviranju odgovarajuće komande za kočenje;

5.2.1.29.4.2.

signali upozorenja moraju se prikazivati sve dok postoji kvar ili neispravnost, a prekidač za pokretanje nalazi se u položaju „on” (uključeno); i

5.2.1.29.4.3.

signal upozorenja mora biti stalan (ne smije treptati).

5.2.1.29.4.4.

U slučaju kočnog sustava s električnim prijenosom koji koristi uređaje za pohranu električne energije, mora se osigurati da se vrijednost električnog učinka na kojoj se aktivira signal upozorenja iz stavaka 5.2.1.35.6. i 5.2.1.35.7. poštuje neovisno o utjecaju okolišnih uvjeta (npr. temperature) i starenja. Proizvođač mora tehničkoj službi pokazati kako se to postiže.

5.2.1.29.5.

Signali upozorenja moraju zasvijetliti kad je električna oprema vozila (i kočnog sustava) opskrbljena energijom. Kad je vozilo u stanju mirovanja, kočni sustav prije isključivanja signala mora provjeriti je li došlo do navedenih kvarova ili neispravnosti. Navedeni kvarovi ili neispravnosti koji bi trebali aktivirati prethodno navedene signale upozorenja, ali se ne mogu detektirati u statičkim uvjetima, moraju se nakon detekcije pohraniti i prikazati prilikom pokretanja vozila i uvijek kad je prekidač za pokretanje u položaju „on” (uključeno) sve dok postoji taj kvar ili neispravnost.

5.2.1.29.6.

Na nenavedene kvarove ili neispravnosti ili druge informacije o kočnicama i/ili podvozju motornog vozila može upozoriti žuti signal utvrđen u stavku 5.2.1.29.1.2. ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

5.2.1.29.6.1.

vozilo je u stanju mirovanja;

5.2.1.29.6.2.

nakon prve opskrbe kočnih uređaja energijom i nakon što signal javi da nakon postupaka iz stavka 5.2.1.29.5. nisu utvrđeni navedeni kvarovi (ili neispravnosti) i

5.2.1.29.6.3.

na nenavedene kvarove i druge informacije mora se upozoravati samo treptavim signalom upozorenja. Međutim, signal upozorenja mora se ugasiti do trenutka kad vozilo prvi put prijeđe brzinu od 10 km/h.

5.2.1.29.7.

Vozila s električnim regeneracijskim kočnim sustavom kategorije A ili B (kako je utvrđeno u stavcima 2.21.2. i 2.21.3.), koja uz usporivač koriste radni kočni sustav samo ako visoka napunjenost pogonske baterije ne dopušta pohranu energije, moraju upozoriti vozača najkasnije kad se kočni učinak radne kočnice smanji ispod najmanje vrijednosti radnog učinka navedene u

(a)	stavku 1.6.3. Priloga 4., žutim signalom upozorenja u skladu sa stavkom 5.2.1.29.1.2.; i

(b)	stavku 2.2.1. Priloga 4., crvenim signalom upozorenja u skladu sa stavkom 5.2.1.29.1.1.

Proizvođač vozila mora opisati postupak ocjenjivanja kočnog učinka radne kočnice (npr. izračunavanjem temperature/energije i/ili korištenjem komande usporenja) i priložiti ga opisnoj dokumentaciji propisanoj u Prilogu 18. ovom Pravilniku, koja je namijenjena tehničkoj službi.

5.2.1.30.

Signal kočenja za aktiviranje kočnih svjetala

5.2.1.30.1.

Vozačevo aktiviranje radnog kočnog sustava mora proizvesti signal koji će aktivirati kočna svjetla.

5.2.1.30.2.

Zahtjevi za vozila koja koriste elektroničko slanje signala za upravljanje početnim aktiviranjem radnog kočnog sustava koja imaju usporivač i/ili regeneracijski kočni sustav kategorije A:

Usporavanje usporivačem i/ili regeneracijskim kočnim sustavom
≤ 1,3 m/s2	> 1,3 m/s2
može proizvesti signal	mora proizvesti signal

5.2.1.30.3.

U slučaju vozila s kočnim sustavom čija se specifikacija razlikuje od specifikacije iz stavka 5.2.1.30.2., rad usporivača i/ili regeneracijskog kočnog sustava kategorije A može proizvesti signal neovisno o nastalom usporenju.

5.2.1.30.4.

Signal se ne smije proizvesti ako je usporenje nastalo prirodnim kočnim učinkom samog motora.

5.2.1.30.5.

Aktiviranje radnog kočnog sustava sustavom za automatiziranu vožnju ili „automatski upravljanim kočenjem” mora proizvesti prethodno navedeni signal. Međutim, signal se može prekinuti kad usporenje padne na manje od 0,7 m/s2 (14).

5.2.1.30.6.

Prethodno navedeni signal ne smije se proizvesti aktiviranjem dijela radnog kočnog sustava selektivnim kočenjem (15).

5.2.1.30.7.

U slučaju vozila s električnim upravljačkim vodom motorno vozilo mora proizvesti signal kad iz prikolice dobije poruku „aktiviraj kočna svjetla” preko električnog upravljačkog voda.

5.2.1.31.

Ako vozilo ima uređaje za upozoravanje na kočenje u nuždi, aktiviranje radnog kočnog sustava smije dovesti do aktiviranja i deaktiviranja signala za kočenje u nuždi samo kad su ispunjeni sljedeći uvjeti: (14)

5.2.1.31.1.

signal se ne smije aktivirati ako je usporenje vozila manje od vrijednosti navedenih u sljedećoj tablici, no može se proizvesti kod svakog usporenja koje nije manje od tih vrijednosti, a stvarnu vrijednost određuje proizvođač vozila:

	Signal se ne smije aktivirati ispod
N1	6 m/s2
M2, M3, N2 i N3	4 m/s2

Signal se mora deaktivirati za sva vozila najkasnije kad se usporenje smanji na manje od 2,5 m/s2.

5.2.1.31.2.

Mogu se koristiti i sljedeći uvjeti:

(a)	signal se može proizvesti na temelju predviđenog usporenja vozila koje je rezultat zahtjeva za kočenje uzimajući u obzir pragove za aktiviranje i deaktiviranje utvrđene u stavku 5.2.1.31.1.; ili

(b)	signal se može aktivirati kad se radni kočni sustav aktivira na brzini većoj od 50 km/h i kad se regulira cijeli ciklus protublokirajućeg sustava (kako je utvrđeno u stavku 2. Priloga 13.).

Signal se mora deaktivirati kad se više ne regulira cijeli ciklus protublokirajućeg sustava.

5.2.1.32.

Ovisno o odredbama iz stavka 12.3. ovog Pravilnika, sva vozila sljedećih kategorija moraju imati kontrolu stabilnosti vozila:

(a)	M2, M3, N2 (16):

(b)	N3 12 s najviše tri osovine;

(c)	N3 12 s četiri osovine, najvećom masom koja nije veća od 25 t i najvećim kodom promjera kotača koji nije veći od 19,5;

(d)	N3 12 s četiri osovine, s dvije pogonske osovine u skupini stražnjih osovina i samo nepogonskim osovinama u drugim skupinama osovina, uključujući terenska vozila (bez obzira na bilješku 12.).

Kontrola stabilnosti vozila mora obuhvaćati sprečavanje prevrtanja i održavanje smjera te ispunjavati tehničke zahtjeve iz Priloga 21. ovom Pravilniku.

5.2.1.33.

Vozila kategorije N1 s najviše tri osovine mogu imati kontrolu stabilnosti vozila. Ako je ugrađena, ona mora obuhvaćati sprečavanje prevrtanja i održavanje smjera te ispunjavati tehničke zahtjeve iz Priloga 21. ovom Pravilniku.

5.2.1.34.

Posebni zahtjevi koji se primjenjuju na motorna vozila koja smiju vući više od jedne prikolice kategorije O3 ili O4.

5.2.1.34.1.

Motorno vozilo mora imati pneumatski i električni upravljački vod u skladu sa stavkom 5.1.3.1.2.

5.2.1.35.

Posebni dodatni zahtjevi za motorna vozila s kočnim sustavima s električnim prijenosom.

5.2.1.35.1.

Ako napunjenost uređaja za pohranu električne energije nije dovoljna da se postigne kočni učinak pomoćnog kočenja aktiviranjem komande radne kočnice, otpuštanje parkirnog kočnog sustava ne smije biti moguće. Međutim, ako se učinak pomoćnog kočenja može postići pomoću zasebne komande, dovoljno je da radni kočni sustav ostvari preostali kočni učinak kako je utvrđeno u stavku 2.4. Priloga 4.

5.2.1.35.2.

Ako je parkirna kočnica otpuštena, radni kočni sustav mora:

u slučaju vozila kategorija M2, M3, N2 i N3, moći proizvesti ukupnu statičku kočnu silu koja je najmanje istovrijedna sili koju zahtijeva ispitivanje tipa 0., čak i nakon isključivanja prekidača za pokretanje i/ili uklanjanja ključa. Motorna vozila sa sučeljem u skladu sa stavkom 5.1.3. koja smiju vući prikolice kategorije O3 ili O4 moraju osigurati puni upravljački signal za radni kočni sustav prikolice. Podrazumijeva se da u prijenosu električne energije radnog kočnog sustava na raspolaganju mora biti dovoljno energije.

u slučaju vozila kategorije N1:

(a)	radni kočni sustav mora ostvariti ukupnu statičku kočnu silu koja je barem ekvivalentna sili iz ispitivanja tipa 0. za radni učinak radne kočnice kako je propisano u stavku 2.1. Priloga 4. ovom Pravilniku ako je prekidač za pokretanje uključen;

(b)

tijekom prvih 60 sekundi nakon deaktiviranja pogonskog sustava stavljanjem u položaj „isključeno” ili „zaključano” i/ili izvlačenja kontaktnog ključa, tri kočenja moraju ostvariti ukupnu statičku kočnu silu koja je barem ekvivalentna sili iz ispitivanja tipa 0. za kočni učinak radne kočnice kako je propisano u stavku 2.1. Priloga 4. ovom Pravilniku; i

(c)

nakon gore navedenog razdoblja, ili počevši od četvrtog aktiviranja kočnice u razdoblju od 60 sekundi, ovisno o tome što prije nastupi, mora se ostvariti ukupna statička kočna sila ekvivalentna sili iz ispitivanja tipa 0. za radni učinak pomoćne kočnice kako je propisano u stavku 2.2. Priloga 4. ovom Pravilniku.

Podrazumijeva se da u prijenosu električne energije radnog kočnog sustava na raspolaganju mora biti dovoljno energije.

5.2.1.35.3.

Kad je riječ o uređaju za pohranu električne energije koji napaja samo električni prijenos upravljanja, puni raspon rada radnog kočnog sustava mora se jamčiti nakon postupka ispitivanja navedenog u nastavku.

To se ispitivanje izvodi počevši od nazivne vrijednosti razine energije i nenapajanog uređaja za pohranu električne energije. S uključenim prijenosom upravljanja, komanda kočnice mora biti otpuštena najmanje 20 minuta prije 20 potpunih (17) aktiviranja komande radne kočnice s vremenom otpuštanja od 5,0 sekundi između svakog aktiviranja.

Taj se zahtjev ne smije tumačiti kao odstupanje od zahtjeva iz stavka 1. dijela D Priloga 7.

Kako bi se izbjeglo aktiviranje crvenog signala upozorenja zbog prekomjerne potrošnje električne energije u okviru prijenosa električne energije, taj se prijenos može isključiti.

5.2.1.35.4.

Ako uređaji za pohranu električne energije osiguravaju električnu energiju za upravljanje i prijenos energije, primjenjuju se zahtjevi iz stavka 1.2.1. dijela D Priloga 7.

5.2.1.35.5.

Kao alternativa zahtjevima iz stavka 1.2. dijela D Priloga 7., uređaji za pohranu električne energije koji napajaju samo prijenos upravljanja kočnog sustava mogu ispuniti sljedeći zahtjev.

Ako se energija u uređaju za pohranu električne energije spusti na vrijednost na kojoj će to utjecati na funkciju ili učinak prijenosa upravljanja, prijenos upravljanja mora dobivati energiju potrebnu za ispravan rad izravno iz električnog napajanja. Podrazumijeva se da nema neispravnosti ni kvara napajanja električnom energijom.

To alternativno napajanje mora se automatski osigurati najkasnije kod aktiviranja komande. Proizvođač vozila mora u dokumentaciji namijenjenoj tehničkoj službi navesti energetsku vrijednost za koju je potrebno to alternativno napajanje, a prelazak se mora verificirati u trenutku homologacije.

To se također mora signalizirati vozaču pomoću crvenog signala upozorenja iz stavka 5.2.1.29.1.1.

5.2.1.35.6.

Signal upozorenja mora se prikazati najkasnije kad je učinak starenja na uređaje za pohranu električne energije takav da njihov radni učinak nije dovoljan za ispunjavanje zahtjeva iz stavka 1.2.1. dijela D Priloga 7. Koristi se žuti signal upozorenja opisan u stavku 5.2.1.29.1.2.

5.2.1.35.7.

Signal upozorenja mora se prikazati najkasnije kad razina napunjenosti uređaja za pohranu električne energije dulje od 60 sekundi nije dovoljna da bi se mogao ostvariti propisani kočni učinak iz stavka 1.2.1. dijela D Priloga 7. Koristi se žuti signal upozorenja opisan u stavku 5.2.1.29.1.2.

5.2.1.35.8.

Za uređaje za pohranu električne energije prijenosa mora postojati sustav za upravljanje energijom.

5.2.1.35.8.1.

Sustav za upravljanje energijom mora moći kontinuirano ocjenjivati uređaje za pohranu električne energije kako bi utvrdio njihovu sposobnost da tijekom vremena napajaju kočni prijenos energijom koja je potrebna kako bi se ispunili zahtjevi za radni učinak iz ovog Pravilnika i, prema potrebi, aktivirali njime propisani signali upozorenja.

Ako u trenutku kad se prekidač za pokretanje/uključivanje pomakne u položaj uključenog motora ocjenjivanje nije dovršeno, aktivira se crveni signal upozorenja koji ostaje upaljen dok se ne potvrdi siguran status kočnog sustava s električnim prijenosom. Može se koristiti crveni signal upozorenja propisan u stavku 5.2.1.29.1.1. Taj se zahtjev primjenjuje čak i nakon postupka održavanja uređaja za pohranu električne energije i/ili sustava za upravljanje energijom (npr. zamjena / privremeno odspajanje uređaja za pohranu električne energije ili zamjena samog sustava za upravljanje energijom).

U okviru homologacijskog postupka proizvođač mora opisati način na koji sustav za upravljanje energijom određuje siguran status, među ostalim i nakon postupka održavanja. Tehnička služba mora dokazati sukladnost s tim zahtjevima, uključujući ocjenjivanje u skladu s Prilogom 18.

5.2.1.35.8.2.

Mora se dokazati da sustav za upravljanje energijom točno utvrđuje uvjete pod kojima se aktiviraju signali upozorenja propisani ovim Pravilnikom.

Tehnička služba uzima u obzir utjecaj pojedinačnih varijabli koje koristi sustav za upravljanje energijom na radni učinak i na stanje uređaja za pohranu električne energije.

Tehnička služba provjerava je li preciznost sustava za upravljanje energijom osigurana u svim radnim uvjetima (na primjer, u različitim okolišnim uvjetima) koji se mogu razumno predvidjeti pregledom dokumentacije koju je dostavio proizvođač i izvođenjem ispitivanja sustava za upravljanje energijom u različitim uvjetima (npr. promjene temperature).

5.2.1.35.8.3.

U okviru ocjenjivanja opisanog u stavku 5.2.1.35.8.2. proizvođač u dokumentaciji koja se zahtijeva u stavku 3. Priloga 18. dostavlja sljedeće informacije:

(a)

u pogledu sustava za upravljanje energijom:

i.	detaljan pregled sustava za upravljanje energijom u kojem se objašnjava njegova arhitektura, sastavni dijelovi i funkcionalnost;

ii.	opis načina na koji sustav nadzire uređaje za pohranu električne energije;

iii.	dostatne informacije o strategiji sustava za upravljanje energijom kako bi se ilustrirali algoritmi i logika koji se koriste za procjenu stanja i učinkovitosti uređaja za pohranu električne energije;

iv.	popis svih ulaznih varijabli koje sustav za upravljanje energijom uzima u obzir u procjeni stanja i radnog učinka uređaja za pohranu električne energije;

v.	analizu osjetljivosti koja pokazuje kako svaka od navedenih varijabli utječe na sposobnost sustava za upravljanje energijom da točno utvrdi kada se aktivira signal upozorenja;

(b)

kad je riječ o relevantnoj ispitnoj provjeri, dokumentacija uključuje:

i.	pragove ili kriterije koji aktiviraju signale upozorenja opisane u stavcima 5.2.1.29.1.1. i 5.2.1.29.1.2.;

ii.	rezultate ispitnih provjera u svrhu ocjenjivanja preciznosti sustava za upravljanje energijom;

iii.	podatke o različitim radnim uvjetima, kao što su temperatura ili starenje baterije;

iv.	pregled graničnih uvjeta koji bi mogli utjecati na preciznost sustava za upravljanje energijom (npr. temperatura, obilježja starenja);

v.	u skladu sa stavkom 3.4.4. Priloga 18. opis strategije u slučaju kvara sustava za upravljanje energijom ili ulaznog kanala tog sustava, ako je to relevantno za funkciju kočenja;

vi.	ako je primjenjivo, postupke za ažuriranje sustava za upravljanje energijom i osiguravanje njegova kontinuiranog održavanja;

vii.	primjerene ispitne postupke koje treba uzeti u obzir u provođenju odgovarajućih ispitnih provjera u svrhu ocjenjivanja sukladnosti sa stavcima 5.2.1.35.6. i 5.2.1.35.7.

5.2.1.35.8.4.

U slučaju kvara sustava za upravljanje energijom ili njegova ulaznog kanala koji sprečava ocjenjivanje stanja uređaja za pohranu energije, crveni vizualni signal upozorenja popraćen zvučnim signalom aktivira se u trenutku otkrivanja kvara (tj. prvi put kad se aktivira, a zatim nakon svakog pokretanja). Rad zvučnog signala može biti privremen, ali vizualno upozorenje mora ostati aktivno sve dok traje kvar. Kao vizualno upozorenje može se koristiti crveni signal upozorenja propisan u stavku 5.2.1.29.1.1. Ako proizvođačeva strategija u slučaju kvara utječe na funkciju kočenja, pojedinosti se navode u dokumentaciji koja se zahtijeva u stavku 5.2.1.35.8.3.

Čak i u slučaju prethodno opisanog kvara, ako sustav za upravljanje energijom još uvijek može ocijeniti stanje uređaja za pohranu energije, dovoljno je upotrijebiti samo žuti signal upozorenja iz stavka 5.2.1.29.1.2.

5.2.1.35.9.

Ako napajanje električnom energijom ne može zadovoljiti potrebe za energijom električnog prijenosa, vozaču se mora aktivirati upozorenje na napajanje (Pw) najkasnije 5,0 s nakon nastanka/otkrivanja te situacije. Može se koristiti žuti signal upozorenja utvrđen u stavku 5.2.1.29.1.2.

Proizvođač vozila mora tehničkoj službi opisati funkcionalnost sustava za aktiviranje upozorenja razine Pw u okviru opisne dokumentacije koja se zahtijeva u Prilogu 18. ovom Pravilniku.

5.2.1.35.10.

Ako se pomoćni uređaji napajaju iz istih uređaja za pohranjivanje električne energije kao i kočni sustav, te u slučaju kvara napajanja električnom energijom (uključujući izvor energije, ako je ugrađen) koje daje energiju tim uređajima za pohranjivanje električne energije:

—	pomoćna oprema mora biti isključena, i/ili

—	vozilo se automatski stavlja u mirovanje,

prije dosezanja kritične razine iz stavka 5.2.1.13.1. točke (b) ovog Pravilnika.

Ni u jednom se slučaju ne smije utjecati na rad pomoćne opreme koja mora ispunjavati zahtjeve za radni učinak iz drugog pravilnika UN-a povezanog sa sigurnošću.

U slučaju vozila bez ugrađenog električnog napajanja (npr. električno vozilo s pogonskom baterijom koja ima funkciju uređaja za pohranjivanje energije) ublažavanje koje se zahtijeva ovim stavkom također se primjenjuje prije dosezanja kritične razine iz stavka 5.2.1.13.1. točke (b) ovog Pravilnika ili nakon kvara zbog kojeg pogonska baterija ne može osigurati napajanje kočnog sustava.

5.2.1.35.11.

Crveni signal upozorenja iz stavka 5.2.1.29.1.1. mora se aktivirati kad više nije sigurno da se kočni učinak pomoćnog kočenja može postići s barem dva neovisna kočna sklopa, pri čemu je najmanje jedan od tih sklopova dio radnog kočnog sustava.

5.2.1.35.12.

Električno napajanje mora moći osigurati da uređaj za pohranjivanje električne energije ostane dovoljno napunjen za postizanje propisanog kočnog učinka radne kočnice.

Osim toga, ako se pomoćni uređaji opskrbljuju iz istog električnog napajanja (uključujući izvor energije, ako je ugrađen) kao i kočni sustav, prethodno navedeni zahtjev mora biti ispunjen čak i kad rade svi pomoćni uređaji. Ako najmanje dva sastavna dijela pomoćnih uređaja ne mogu raditi istovremeno (npr. sustav za klimatizaciju ne može istodobno grijati i hladiti), tijekom ocjenjivanja se uzima u obzir samo sustav, funkcija ili komponenta s najvećom potrošnjom energije. Proizvođač mora navesti ukupnu potrebnu snagu pomoćnih uređaja i podnijeti dokaze koji opravdavaju isključivanje bilo kojeg pomoćnog uređaja.

To se ocjenjuje u skladu sa zahtjevima iz odjeljka 2. dijela D Priloga 7. ovom Pravilniku.

U slučaju vozila koje pokreće motor s unutarnjim izgaranjem i koje ima pogonski izvor električne energije (npr. alternator) za održavanje napajanja električnom energijom, sukladnost s ovim stavkom može se ocijeniti tako da motor radi brzinom koja nije veća od 80 % brzine na kojoj je snaga motora najveća.

U slučaju motornih vozila sa sučeljem u skladu sa stavkom 5.1.3. koja smiju vući prikolicu kategorije O3 ili O4, u obzir se uzima potrošnja energije prikolice na opterećenju od 400 W ako tu potrošnju osiguravaju uređaji za pohranu električne energije.

5.2.1.35.13.

Na kvar u električnom prijenosu (18) koji utječe na funkciju i radni učinak sustava na koje se odnosi ovaj Pravilnik vozača se mora, prema potrebi, upozoriti crvenim ili žutim signalom upozorenja iz stavka 5.2.1.29.1.1., odnosno stavka 5.2.1.29.1.2.

Ako se propisani kočni učinak radne kočnice više ne može postići (crveni signal upozorenja), vozača se na kvarove zbog gubitka električne veze (npr. prekid, odspajanje) mora upozoriti čim do njih dođe, a propisani kočni učinak pomoćne kočnice mora se postići aktiviranjem komande radne kočnice. Međutim, ako deklarirani pomoćni kočni sustav upotrebljava zasebnu komandu i taj se radni učinak može postići, dovoljno je da radni kočni sustav postigne preostali kočni učinak kako je utvrđeno u stavku 2.4. Priloga 4.

5.2.1.35.14.

5.2.1.35.15.

U slučaju motornog vozila koje je električnim upravljačkim vodom spojeno s prikolicom vozača se mora jasno upozoriti kad prikolica šalje podatke o kvaru kod kojeg energija pohranjena u bilo kojem dijelu radnog kočnog sustava prikolice padne ispod granice upozorenja kako je utvrđeno u stavku 5.2.2.16. Slično se upozorenje daje i kad trajni kvar (> 40 ms) u električnom prijenosu upravljanja, osim u njegovoj zalihi energije, sprečava postizanje propisanog kočnog učinka radne kočnice prikolice, kako je utvrđeno u stavku 5.2.2.15.2.1. U tu se svrhu mora upotrebljavati crveni signal upozorenja utvrđen u stavku 5.2.1.29.2.1.

5.2.1.35.16.

U slučaju kvara električnog prijenosa upravljanja radnog kočnog sustava vučnog vozila s električnim upravljačkim vodom u skladu sa stavkom 5.1.3.1.2. ili 5.1.3.1.3., potpuno aktiviranje kočnica prikolice mora i dalje biti osigurano.

5.2.1.35.17.

Ako se pomoćni uređaji napajaju energijom iz električnog prijenosa, moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:

5.2.1.35.17.1.

u slučaju kvara povezanog s izvorom energije ili napajanjem električnom energijom tijekom vožnje, u uređajima za pohranjivanje električne energije mora biti dovoljno energije za ispunjavanje zahtjeva radnog učinka kočnice utvrđenih u stavku 5.2.1.13.1. točki (b).

Ako to napajanje električnom energijom ima i ulogu uređaja za pohranjivanje električne energije za jedan strujni krug prijenosa, kvar tog napajanja ne smije utjecati na sposobnost uređaja za pohranjivanje električne energije drugog strujnog kruga da osigura snagu potrebnu za postizanje propisanog učinka pomoćne kočnice;

5.2.1.35.17.2.

u slučaju kvara povezanog s izvorom energije ili električnim napajanjem dok vozilo miruje i aktiviran je parkirni kočni sustav, u uređajima za pohranjivanje električne energije mora biti dovoljno energije za aktiviranje svjetala čak i kad su aktivirane kočnice.

5.2.1.35.18.

Funkcija za izvanredno stanje zbog niske razine energije

5.2.1.35.18.1.

U roku od 60 sekundi od aktiviranja zvučnog signala upozorenja u skladu sa stavkom 5.2.1.13.1.2. aktivira se automatska funkcija za postupno smanjivanje brzine vozila tako da ne smije prijeći 20 km/h. Nakon što se vozilo zaustavi, njegovo se pomicanje mora spriječiti, a na raspolaganju mora biti dovoljno električne energije da bi se mogla aktivirati parkirna kočnica. Kad je riječ o kategorijama N2, N3, M2, M3, uz to se prema potrebi mora moći otpustiti i parkirni kočni sustav, alatom i/ili pomoćnim uređajem koji se nalazi u vozilu ili koji je ugrađen u njega.

5.2.2.

Vozila kategorije O

5.2.2.1.

Prikolice kategorije O1 ne moraju imati radni kočni sustav, ako prikolica te kategorije ima radni kočni sustav, mora ispunjavati iste zahtjeve kao prikolica kategorije O2.

5.2.2.2.

Prikolice kategorije O2 moraju imati radne kočne sustave povezanog, polupovezanog ili inercijskog (naletnog) tipa. Posljednji je tip dopušten samo za prikolice sa središnjom osovinom. Međutim, dopušteni su električni kočni sustavi usklađeni sa zahtjevima iz Priloga 14. ovom Pravilniku.

5.2.2.3.

Prikolice kategorije O3 ili O4 moraju imati radni kočni sustav povezanog ili polupovezanog tipa.

5.2.2.4.

Radni kočni sustav mora:

5.2.2.4.1.

primijeniti silu na sve kotače vozila;

5.2.2.4.2.

na odgovarajući način raspodijeliti silu koju proizvodi po osovinama;

5.2.2.4.3.

u barem jednom od spremnika zraka imati uređaj za odvod i ispuh na prikladnom i lako dostupnom mjestu.

5.2.2.5.

5.2.2.5.1.

Vozača se na kompenziranje pogoršanja ili kvara u kočnom sustavu električnim prijenosom upravljanja mora upozoravati zasebnim žutim signalom upozorenja utvrđenim u stavku 5.2.1.29.2. Taj se zahtjev primjenjuje na sve uvjete opterećenja kad kompenziranje prelazi sljedeće granične vrijednosti:

5.2.2.5.1.1.

razliku u poprečnom kočnom tlaku na bilo kojoj osovini od:

(a)	25 % više vrijednosti za usporavanja vozila ≥ 2 m/s2;

(b)	vrijednost koja odgovara 25 % na 2 m/s2 za usporavanja ispod tog stupnja;

5.2.2.5.1.2.

pojedinačne kompenzacijske vrijednosti na bilo kojoj osovini:

(a)	> 50 % nazivne vrijednosti za usporavanja vozila ≥ 2 m/s2;

(b)	vrijednosti koja odgovara 50 % nazivne vrijednosti na 2 m/s2 za usporenja ispod tog stupnja.

5.2.2.5.2.

Prethodno utvrđena kompenzacija dopuštena je samo kod početnog aktiviranja kočnice na brzinama vozila većim od 10 km/h.

5.2.2.6.

Zbog neispravnosti prijenosa električnog upravljanja kočnice se ne smiju aktivirati u suprotnosti s namjerama vozača.

5.2.2.7.

Kočne površine potrebne za postizanje propisane razine učinkovitosti moraju biti u stalnom dodiru s kotačima, bilo čvrsto pričvršćene ili povezane sastavnim dijelovima koji nisu skloni kvarovima.

5.2.2.8.

5.2.2.8.1.

Namještanje kočnih obloga zbog istrošenosti radnih kočnica mora biti automatsko. Međutim, ugradnja naprava za automatsko namještanje nije obavezna za vozila kategorije O1 i O2. Kočnice s uređajima za automatsko namještanje kočnih obloga moraju, nakon što se kočnice zagriju i potom ohlade, omogućavati slobodno okretanje kotača kako je utvrđeno u stavku 1.7.3. Priloga 4. nakon ispitivanja tipa I. ili III., koje je također utvrđeno u tom prilogu.

5.2.2.8.1.1.

Ako je riječ o prikolicama kategorije O4, zahtjevi za radni učinak iz stavka 5.2.2.8.1. smatraju se ispunjenima ako su ispunjeni zahtjevi iz stavka 1.7.3. iz Priloga 4.

5.2.2.8.1.2.

Ako je riječ o prikolicama kategorija O2 i O3, zahtjevi za radni učinak iz stavka 5.2.2.8.1. smatraju se ispunjenima ako su ispunjeni zahtjevi iz stavka 1.7.3. (19) iz Priloga 4.

5.2.2.8.2.

Provjera istrošenosti tarnih sastavnih dijelova radne kočnice

5.2.2.8.2.1.

Alternativno, prihvatljiv je zaslon na prikolici na kojem se prikazuju informacije o nužnosti zamjene obloga ili senzori na kotaču (dvostruki se kotači smatraju jednim kotačem) koji će vozača na njegovu mjestu upozoriti da je nužno zamijeniti obloge. Ako je riječ o svjetlosnom upozorenju, smije se upotrijebiti žuti signal upozorenja utvrđen u stavku 5.2.1.29.2. pod uvjetom da je u skladu sa zahtjevima iz stavka 5.2.1.29.6.

5.2.2.8.2.2.

(a)	metodu za procjenu istrošenosti tarnih površina bubnjeva i diskova, uključujući potreban stupanj rastavljanja te alate i postupak za to;

(b)	podatke pomoću kojih se utvrđuje najveća prihvatljiva razina istrošenosti u trenutku kad zamjena postaje nužna.

Ti podaci moraju biti slobodno dostupni, npr. u priručniku vozila ili u elektroničkoj evidenciji.

5.2.2.9.

Kočni sustavi moraju biti takvi da se prikolica automatski zaustavi ako se spojnica odvoji dok se prikolica kreće.

5.2.2.10.

Na svakoj prikolici koja mora biti imati radni kočni sustav mora se osigurati kočenje parkirnom kočnicom i kad je prikolica odvojena od vučnog vozila. Parkirni kočni uređaj mora moći aktivirati osoba koja stoji na tlu, iako, u slučaju prikolice koja se koristi za prijevoz putnika, ta se kočnica mora moći aktivirati iz unutrašnjosti prikolice.

5.2.2.11.

Ako prikolica ima napravu koja omogućuje isključivanje pneumatskog aktiviranja kočnog sustava koji nije parkirni kočni sustav, taj sustav mora biti konstruiran i izrađen tako da se vrati u položaj mirovanja najkasnije u trenutku kad započne ponovni dotok stlačenog zraka u prikolicu.

5.2.2.12.

Prikolice kategorija O3 i O4 moraju ispunjavati uvjete određene u stavku 5.2.1.18.4.2. Potreban je lako dostupan spoj za provjeru tlaka iza spojne glave upravljačkog voda.

5.2.2.12.1.

U slučaju prikolica koje nisu namijenjene za vuču s električnim upravljačkim vodom koje su električno spojene s vučnim vozilom s električnim upravljačkim vodom, rad automatskog kočenja iz stavka 5.2.1.18.4.2. može se obustaviti dok je tlak u spremnicima stlačenog zraka prikolice dovoljan za postizanje kočnog učinka iz stavka 3.3. Priloga 4. ovom Pravilniku.

5.2.2.13.

Prikolice kategorije O3 moraju imati protublokirajući sustav u skladu sa zahtjevima iz Priloga 13. ovom Pravilniku. Prikolice kategorije O4 moraju imati protublokirajući sustav u skladu sa zahtjevima iz Priloga 13. ovom Pravilniku koji se odnose na kategoriju A.

5.2.2.14.

Ako se pomoćni uređaji opskrbljuju energijom iz radnog kočnog sustava, radni kočni sustav mora biti zaštićen kako bi se osiguralo da je zbroj kočnih sila na obodu kotača najmanje 80 % vrijednosti propisane za predmetnu prikolicu kako je utvrđeno u stavku 3.1.2.1. Priloga 4. ovom Pravilniku. Taj zahtjev mora biti ispunjen u oba sljedeća radna uvjeta:

tijekom rada pomoćnih uređaja; i

u slučaju loma i propuštanja iz pomoćnih uređaja, osim ako taj lom ili to propuštanje utječe na upravljački signal iz stavka 6. Priloga 10. ovom Pravilniku, a u tom se slučaju primjenjuju zahtjevi za radni učinak iz tog stavka.

5.2.2.14.1.

Prethodne se odredbe smatraju ispunjenima kad se tlak u uređajima za pohranu energije radne kočnice održava na najmanje 80 % tražene vrijednosti zahtjeva u upravljačkom vodu ili ekvivalentne tražene digitalne vrijednosti kako je utvrđeno u stavku 3.1.2.2. Priloga 4. ovom Pravilniku.

5.2.2.15.

Posebni dodatni zahtjevi za radne kočne sustave s električnim prijenosom upravljanja

5.2.2.15.1.

5.2.2.15.2.

U slučaju kvara električnog prijenosa upravljanja (20) (npr. lom, odspajanje) mora se održati kočni učinak koji je najmanje 30 % učinka propisanog za radni kočni sustav predmetne prikolice. Kad je riječ o prikolicama koje su električnom vezom spojene samo pomoću električnog upravljačkog voda u skladu sa stavkom 5.1.3.1.3. i koje ispunjavaju zahtjeve iz stavka 5.2.1.18.4.2. radnim učinkom propisanim u stavku 3.3. Priloga 4. ovom Pravilniku, ako se više ne može osigurati barem 30 % kočnog učinka propisanog za radni kočni sustav prikolice, dovoljno je pozvati se na odredbe stavka 5.2.1.27.10. bilo upućivanjem signala „zahtjev za kočenje kroz vod za napajanje” kroz dio električnog upravljačkog voda koji služi za prijenos podataka bilo trajnom odsutnošću takvog prijenosa podataka.

5.2.2.15.2.1.

Na kvar u električnom prijenosu upravljanja prikolice koji utječe na funkciju i učinak sustava iz ovog Pravilnika i na kvarove napajanja energijom kroz priključak u skladu s normom ISO 7638:1997 (21) vozača se mora upozoriti odvojenim signalom upozorenja iz stavka 5.2.1.29.2. preko petog pina električnog priključka iz norme ISO 7638:200315. Prikolice s električnim upravljačkim vodom koje su tim vodom spojene s motornim vozilom ili prikolicom za vuču moraju kroz dio električnog upravljačkog voda koji služi za prijenos podataka poslati podatke o kvaru kako bi se, ako se više ne može osigurati propisani kočni učinak radne kočnice prikolice, aktivirali crveni signal upozorenja iz stavka 5.2.1.29.2.1. i žuti signal upozorenja iz stavka 5.2.1.29.2.

5.2.2.16.

Vozača vučnog vozila mora se upozoriti ako se energija pohranjena u bilo kojem dijelu radnog kočnog sustava prikolice s električnim upravljačkim vodom i spojene s vučnim vozilom električnim upravljačkim vodom smanji ispod vrijednosti utvrđene u skladu sa stavkom 5.2.2.16.1. Upozorenje se daje aktiviranjem crvenog signala iz stavka 5.2.1.29.2.1., a prikolica mora poslati podatke o kvaru kroz dio električnog upravljačkog voda koji služi za prijenos podataka. Kako bi se vozača upozorilo na nisku razinu energije u prikolici, kroz peti pin električnog priključka u skladu s normom ISO 7638:200315 aktivira se i zasebni žuti signal upozorenja iz stavka 5.2.1.29.2.

5.2.2.16.1.

Vrijednost niske razine energije iz stavka 5.2.2.16. mora biti vrijednost na kojoj se, bez ponovnog punjenja spremnika energije i bez obzira na opterećenost prikolice, nakon četiri puna aktiviranja ne može i peti put aktivirati komanda radnog kočnog sustava i postići najmanje 50 % propisanog učinka radnog kočnog sustava predmetne prikolice.

5.2.2.17.

Prikolice s električnim upravljačkim vodom i prikolice kategorija O3 i O4 s protublokirajućim sustavom moraju, za električni prijenos upravljanja, imati barem jedan od ovih priključaka:

(a)	posebni električni priključak za kočni sustav i/ili protublokirajući sustav u skladu s normom ISO 7638:200315 (22);

(b)	automatski priključak koji ispunjava zahtjeve utvrđene u Prilog 22.

Signali upozorenja na kvar koji su u ovom Pravilniku propisani za prikolicu moraju se aktivirati putem tog priključka. Zahtjev koji se primjenjuje na prikolice s obzirom na prijenos signala upozorenja na kvarove mora, prema potrebi, biti onaj propisan za motorna vozila u stavcima 5.2.1.29.4., 5.2.1.29.5. i 5.2.1.29.6.

Prikolice s priključkom u skladu s normom ISO 7638:2003, kako je prethodno utvrđeno, moraju imati neizbrisivu oznaku o radu kočnog sustava s obzirom na to je li priključak u skladu s normom ISO 7638:2003 spojen (23).

Oznaka mora biti postavljena tako da je vidljiva pri spajanju pneumatskih i električnih spojeva.

5.2.2.17.1.

Prikolice s kontrolom stabilnosti vozila kako je definirana u stavku 2.34. ovog Pravilnika moraju u slučaju kvara ili neispravnosti te funkcije signalizirati kvar ili neispravnost zasebnim žutim signalom upozorenja utvrđenim u stavku 5.2.1.29.2. preko petog pina priključka iz norme ISO 7638:2003.

Signal upozorenja mora biti stalan i prikazivati se sve dok postoji kvar ili neispravnost, a prekidač za pokretanje nalazi se u položaju „on” (uključeno).

5.2.2.17.2.

Uz opskrbu energijom iz navedenog priključka u skladu s normom ISO 7638:2003, kočni sustav smije se priključiti i na dodatnu opskrbu energijom. Međutim, u slučaju dodatne opskrbe energijom primjenjuju se sljedeće odredbe:

(a)	opskrba energijom u skladu s normom ISO 7638:2003 mora u svakom slučaju biti primarni izvor energije za kočni sustav bez obzira na dodatnu opskrbu energijom. Dodatna opskrba energijom namijenjena je kao rezerva u slučaju kvara opskrbe energijom u skladu s normom ISO 7638:2003;

(b)	dodatna opskrba energijom ne smije negativno utjecati na rad kočnog sustava u stanjima normalnog rada i kvara;

(c)	u slučaju kvara u opskrbi energijom u skladu s normom ISO 7638:2003 energija koju troši kočni sustav ne smije premašiti najveću energiju dostupnu iz dodatne opskrbe energijom;

(d)	prikolica ne smije imati nikakve oznake koje bi ukazivale na to da ima dodatnu opskrbu energije;

(e)	na prikolici se ne smije koristiti uređaj za upozoravanje na kvar ako je do kvara na kočnom sustavu prikolice došlo dok se kočni sustav napajao iz dodatne opskrbe;

(f)	ako je dostupna dodatna opskrba energijom, mora se moći provjeriti rad kočnog sustava tijekom napajanja iz tog izvora energije;

(g)	u slučaju kvara u opskrbi električnom energijom kroz priključak u skladu s normom ISO 7638:2003 primjenjuju se zahtjevi iz stavka 5.2.2.15.2.1. i stavka 4.1. Priloga 13. u pogledu upozoravanja na kvar bez obzira na rad kočnog sustava pomoću napajanja iz dodatne opskrbe energijom.

5.2.2.17.3.

Repetitor

Ako je duljina električnog upravljačkog voda ugrađenog u prikolicu veća od najveće dopuštene duljine u skladu s normom ISO 11992-1:2003, potrebno je ugraditi uređaj za ponavljanje prenesenih poruka kako bi se električni upravljački vod razdvojio u dva električna segmenta koji oba ispunjavaju zahtjev za najveću dopuštenu duljinu u skladu s normom ISO 11992-1:2003. Zahtjevi norme ISO 11992 i odgovarajući zahtjevi ovog Pravilnika i dalje moraju biti ispunjeni. Kad je riječ o primjeni norme ISO 11992-2:2014, funkcija repetitora smatra se posebnom funkcijom za usmjeravanje poruka koja sve poruke usmjerava izravno i bez promjena.

5.2.2.18.

Ako se energija koju se dobiva kroz priključak u skladu s normom ISO 7638:2003 koristi za funkcije utvrđene u stavku 5.1.3.6., kočni sustav mora imati prednost i biti zaštićen od preopterećenja koje ne proizlazi iz kočnog sustava. Ta zaštita mora biti funkcija kočnog sustava.

5.2.2.19.

U slučaju kvara jednog od upravljačkih vodova koji povezuju dva vozila opremljena u skladu sa stavkom 5.1.3.1.2., prikolica mora koristiti upravljački vod koji nije pogođen kvarom kako bi se automatski osigurao kočni učinak propisan za prikolice u stavku 3.1. Priloga 4.

5.2.2.20.

Ako napon napajanja prikolice padne ispod vrijednosti koju je naveo proizvođač i na kojoj se propisani kočni učinak radne kočnice više ne može jamčiti, mora se aktivirati zasebni žuti signal upozorenja iz stavka 5.2.1.29.2. preko petog pina priključka iz norme ISO 7638:2003 (24). Kad su prikolice s električnim upravljačkim vodom električno spojene s vučnim vozilom s električnim upravljačkim vodom, moraju kroz dio električnog upravljačkog voda koji služi za prijenos podataka poslati podatke o kvaru potrebne za aktiviranje crvenog signala upozorenja iz stavka 5.2.1.29.2.1.

5.2.2.21.

Uz zahtjeve iz stavaka 5.2.1.18.4.2. i 5.2.1.21. kočnice prikolice mogu se automatski aktivirati i ako tu aktivaciju pokrene kočni sustav prikolice nakon procjene podataka dobivenih iz vozila.

5.2.2.22.

Aktiviranje radnog kočnog sustava

5.2.2.22.1.

Prikolica s električnim upravljačkim vodom mora prenijeti poruku „aktiviranje kočnih svjetala” električnim upravljačkim vodom ako se kočni sustav prikolice aktivira tijekom „automatski upravljanog kočenja” koje pokrene prikolica. Međutim, signal se može prekinuti kad usporenje padne na manje od 0,7 m/s2 (25).

5.2.2.22.2.

Prikolica s električnim upravljačkim vodom ne smije poslati poruku „aktiviranje kočnih svjetala” električnim upravljačkim vodom tijekom „selektivnog kočenja” koje je pokrenula prikolica (26).

5.2.2.23.

Ovisno o odredbama stavka 12.3. ovog Pravilnika, sva vozila kategorija O3 i O4 (27) s najviše tri osovine i zračnim ovjesom moraju imati kontrolu stabilnosti vozila. Ta funkcija mora obuhvaćati barem sprečavanje prevrtanja i ispunjavati tehničke zahtjeve iz Priloga 21. ovom Pravilniku.

5.2.2.24.

Posebni zahtjevi koji se primjenjuju na vučne prikolice kategorije O3 ili O4 koje mogu vući drugu prikolicu kategorije O3 ili O4.

5.2.2.24.1.

Vučne prikolice moraju imati pneumatske upravljačke vodove / vodove za napajanje i električni upravljački vod kako je utvrđeno u stavku 5.1.3.1.2. ovog Pravilnika kako bi preko prednjih i stražnjih spojnih glava i električnog priključka bile povezane s vozilima za vuču odnosno vučenim vozilima.

5.2.2.24.2.

Funkcija usmjeravanja poruka

Vučne prikolice moraju imati funkciju usmjeravanja poruka kako je utvrđena u stavku 6.3. norme ISO 11992-2:2014. Smatra se da uređaj koji podržava tu funkciju ispunjava zahtjeve za vezu od točke do točke iz stavka 5.1.3.6. za električni upravljački vod između elektroničkih upravljačkih jedinica.

5.2.2.24.3.

Signal petog pina koji se šalje iz vučene prikolice preko petog pina električnog priključka u skladu s normom ISO 7638:2003 (ili, prema potrebi, preko ekvivalentnog pina automatiziranog priključka koji ispunjava zahtjeve iz Priloga 22.) spojen je električnom vezom sa signalom petog pina koji proizvodi vučna prikolica i koji se šalje vučnom vozilu.

5.2.2.24.4.

Vučne prikolice ne smiju podržavati podatke „zahtjeva za relativnu kočnicu”, kako je utvrđen u bajtovima 7 i 8 poruke EBS 11 koji se odnose na dio električnog upravljačkog voda koji služi za prijenos podataka. Motorno vozilo obavještava se o tom statusu prenošenjem podataka „podrške osovinske ili bočne raspodjele kočne sile” (vidjeti bajt 2, bit 3 i 4 poruke EBS 21) s vrijednosti 00b (onesposobljena) ili 11b (nije podržana).

5.2.2.24.5.

Ako je riječ o vučnoj prikolici na koju se smije spojiti prikolica koja ima kočnicu kojom upravlja vučna prikolica, radni kočni sustav vučne prikolice mora imati uređaj koji je konstruiran tako da se u slučaju kvara kočnog sustava vučene prikolice ili prekida u vodu za dovod zraka (ili drugoj vrsti veze te namjene) između vučne i vučene prikolice vučna prikolica može zakočiti uz postizanje najmanje 50 % učinka propisanog za radni kočni sustav predmetne prikolice. Taj se uređaj mora nalaziti na vučnoj prikolici.

5.2.2.24.6.

Ako je riječ o vučnoj prikolici koja smije vući prikolicu kategorije O3 ili O4, njezin kočni sustav mora zadovoljavati sljedeće uvjete:

5.2.2.24.6.1.

u slučaju kvara (npr. loma ili propuštanja) jednog od pneumatskih priključnih vodova, prekida ili kvara u električnom upravljačkom vodu između vučne prikolice i prikolice koju vuče, unatoč tome mora biti moguće u potpunosti aktivirati kočnice vučene prikolice pomoću radnog kočnog sustava vučne prikolice, osim ako kvar automatski uzrokuje kočenje vučene prikolice s radnim učinkom propisanim u stavku 3.3. Priloga 4. ovom Pravilniku;

5.2.2.24.6.2.

smatra se da je automatsko kočenje iz stavka 5.2.2.24.5.1. postignuto ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

5.2.2.24.6.2.1.

kad se radni kočni sustav vučne prikolice u potpunosti aktivira, tlak u vodu napajanja na stražnjoj spojnoj glavi mora pasti na 150 kPa u sljedeće dvije sekunde; uz to se kod otpuštanja radnog kočnog sustava u vodu za napajanje mora ponovno stvoriti tlak;

5.2.2.24.6.2.2.

ako tlak u vodu za napajanje između vučne prikolice i prikolice koju vuče padne brzinom od najmanje 100 kPa/s, automatsko kočenje vučene prikolice mora nastupiti prije nego što tlak u vodu za napajanje padne na 200 kPa;

5.2.2.24.6.3.

vučna prikolica može raditi samo zajedno s motornim vozilom koje ima barem pneumatski i električni upravljački vod u skladu sa stavkom 5.1.3.1.2. Ako je ta prikolica priključena na motorno vozilo samo s električnim upravljačkim vodom u skladu sa stavkom 5.1.3.1.3., smatra se da taj skup nije kompatibilan. U tom slučaju vučna prikolica, ako je električno spojena s motornim vozilom, mora automatski aktivirati kočnice prikolice ili ostati zakočena. Vozača se na to mora upozoriti odvojenim žutim signalom upozorenja iz stavka 5.2.1.29.2.;

5.2.2.24.6.4.

ako se kočnica vučne prikolice automatski aktivira pražnjenjem voda za napajanje u prethodno vozilo, mora se zakočiti i sljedeća prikolica davanjem upravljačkog signala od najmanje 650 kPa na stražnjoj pneumatskoj spojnoj glavi.

5.2.2.24.7.

Kočni sustav vučene prikolice smije raditi samo zajedno s radnim, parkirnim kočnim sustavom ili automatskim kočnim sustavom vučne prikolice. Međutim, dopušteno je automatsko aktiviranje samo kočnica prikolice ako vučno vozilo automatski aktivira kočnice prikolice isključivo radi stabilizacije vozila.

5.2.2.24.8.

Za potrebe provjere pouzdanosti između signala pneumatskog i električnog upravljačkog voda kad su vučne prikolice i prikolice skup vozila, primjenjuje se sljedeće:

ako električni upravljački signal prijeđe ekvivalent od 100 kPa, vučena prikolica mora provjeriti prisutnost pneumatskog signala. Ovisno o položaju prikolice u skupu vozila, primjenjuje se vremensko kašnjenje između signala električnog i pneumatskog upravljačkog voda utvrđeno u sljedećoj tablici; ako pneumatski signal nije prisutan, vozača se mora upozoriti iz prikolice odvojenim žutim signalom upozorenja iz stavka 5.2.1.29.2.:

prikolica br. 2:	2 sekunde
prikolica br. 3:	3 sekunde
prikolica br. 4:	4 sekunde
prikolica br. 5:	5 sekundi

5.2.2.24.9.

Zahtjev za kočenje na stražnjem upravljačkom vodu vučne prikolice ne smije u statičkim uvjetima odstupati od zahtjeva u prednjem upravljačkom vodom vučne prikolice:

(a)	pneumatski upravljački vodovi:	od 0 do +20 kPa na zahtjevu prednje spojne glave od 100 kPa i od 0 do +50 kPa na 650 kPa;
(b)	električni upravljački vod:	odstupanje nije dopušteno.

Zahtjevi koji se primjenjuju na pneumatski upravljački vod iz ovog stavka moraju biti ispunjeni čak i ako se prikolica ne napaja električnom energijom.

5.2.2.24.10.

Parkirni kočni sustav

5.2.2.24.10.1.

Radni učinak parkirne kočnice vučne prikolice postiže se primjenom opružnih kočnica koje ispunjavaju odgovarajuće zahtjeve iz priloga 4. i 8.

5.2.2.24.10.2.

Aktiviranje parkirnog kočnog sustava vučne prikolice mora zakočiti vučenu prikolicu.

5.2.2.24.11.

Posebni zahtjevi za potporna kolica

5.2.2.24.11.1.

Potporna kolica s krutim rudom

Potporna kolica s krutim rudom, kako je utvrđeno u stavku 2.43.1. ovog Pravilnika, smatraju se prikolicom sa središnjom osovinom s obzirom na zahtjeve iz stavka 3. Priloga 4. i stavka 5. Priloga 10.

5.2.2.24.11.2.

Potporna kolica s rudom na šarkama

(Rezervirano; nije obuhvaćeno ovim Pravilnikom)

5.2.2.24.12.

Posebni zahtjevi za vezne prikolice

Vezna prikolica kako je utvrđena u stavku 2.43.2. ovog Pravilnika smatra se poluprikolicom s obzirom na zahtjeve iz stavka 3. Priloga 4. i stavka 5. Priloga 10.

5.2.2.25.

Posebni zahtjevi koji se primjenjuju na prikolice koje nisu vučne prikolice kategorije O3 ili O4, a smiju se priključiti na vučnu prikolicu

5.2.2.25.1.

Prikolica mora imati pneumatski i električni upravljački vod u skladu sa stavkom 5.1.3.1.2.

5.2.2.25.2.

Radni učinak parkirne kočnice prikolice postiže se primjenom opružnih kočnica koje ispunjavaju odgovarajuće zahtjeve iz priloga 4. i 8.

5.3.

Posebne odredbe za vozila sa sustavom za automatiziranu vožnju (ADS)

Kočni sustav svakog vozila sa sustavom za automatiziranu vožnju, osim automatiziranih sustava za zadržavanje u prometnoj traci kako su utvrđeni u Pravilniku UN-a br. 157, mora ispunjavati zahtjeve u nastavku.

5.3.1.

ADS može imati kontrolu nad kočnim sustavom pod uvjetom da je konstruiran u skladu s relevantnim nacionalnim i/ili međunarodnim tehničkim propisima i relevantnim nacionalnim zakonodavstvom kojim se uređuje njegov rad te pod uvjetom da je njegovo aktiviranje tehničkim sredstvima ograničeno na područja u kojima se ti propisi primjenjuju. Sukladnost s ovim zahtjevom proizvođač deklarira u trenutku podnošenja zahtjeva za homologaciju.

5.3.2.

Sukladnost s primjenjivim zahtjevima za radni učinak iz ovog Pravilnika UN-a za vrijeme aktivnosti ADS-a dokazuje se u skladu s Prilogom 18.

5.3.2.1.

Na prijenosne veze između ADS-a i kočnog sustava (osim samog ADS-a) primjenjuju se zahtjevi iz Priloga 18.

5.3.3.

Za vrijeme aktivnosti ADS-a, otkriveni kvarovi navedeni u ovom Pravilniku UN-a šalju se ADS-u.

6. Ispitivanja

Ispitivanja kočenja koja su obvezna za vozila za koja je zatražena homologacija te zahtijevani kočni učinak opisani su u Prilogu 4. ovom Pravilniku.

7. Preinake tipa vozila ili kočnog sustava i proširenje homologacije

7.1.

Homologacijsko tijelo koje je homologiralo tip vozila mora se obavijestiti o svakoj preinaci tog tipa vozila odnosno njegovih kočnih uređaja s obzirom na karakteristike iz Priloga 2. ovom Pravilniku. To tijelo zatim može:

7.1.1.

smatrati da učinjene preinake vjerojatno neće imati znatan štetan učinak i da vozilo u svakom slučaju i dalje ispunjava zahtjeve; ili

7.1.2.

zahtijevati dodatno ispitno izvješće od tehničke službe odgovorne za provođenje ispitivanja.

7.2.

Stranke Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik obavješćuju se o potvrđivanju ili odbijanju homologacije, uz navođenje preinaka, putem postupka iz stavka 4.3.

7.3.

Homologacijsko tijelo koje izda proširenje homologacije dodjeljuje serijski broj svakoj izjavi sastavljenoj za takvo proširenje te je o tome dužno obavijestiti ostale ugovorne stranke Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik izjavom u skladu s predloškom iz Priloga 2. ovom Pravilniku.

8. Sukladnost proizvodnje

8.1.

Sva vozila homologirana na temelju ovog Pravilnika moraju biti proizvedena tako da budu sukladna s homologiranim tipom, što se postiže ispunjavanjem zahtjeva iz stavka 5.

8.2.

Da bi se provjerilo da su zahtjevi iz stavka 8.1. ispunjeni, provode se prikladni postupci za provjeru sukladnosti proizvodnje.

8.3.

Nositelj homologacije konkretno mora:

8.3.1.

osigurati postojanje postupaka za djelotvornu kontrolu kvalitete proizvoda;

8.3.2.

imati pristup kontrolnoj opremi nužnoj za provjeru sukladnosti sa svakim homologiranim tipom;

8.3.3.

osigurati da podaci o rezultatima ispitivanja budu evidentirani i da priloženi dokumenti budu dostupni za razdoblje koje treba utvrditi u dogovoru s nadležnim homologacijskim tijelom;

8.3.4.

analizirati rezultate svakog tipa ispitivanja radi provjere i osiguranja stabilnosti karakteristika proizvoda, uzimajući u obzir odstupanja svojstvena industrijskoj proizvodnji;

8.3.5.

osigurati da se za svaku vrstu proizvoda naprave neka ili sva ispitivanja propisana u ovom Pravilniku;

8.3.6.

osigurati da se nakon svakog uzorka ili ispitnog komada koji pokaže nesukladnost s predmetnim tipom ispitivanja napravi drugo uzorkovanje i drugo ispitivanje. Moraju se poduzeti svi potrebni koraci da se ponovno postigne sukladnost odgovarajuće proizvodnje.

8.4.

homologacijsko tijelo koje je dodijelilo homologaciju može u bilo kojem trenutku provjeriti metode za provjeru sukladnosti proizvodnje koje se primjenjuju u svakom proizvodnom pogonu.

8.4.1.

U svakoj inspekciji inspektoru se na uvid daje dokumentacija o ispitivanjima i nadgledanju proizvodnje.

8.4.2.

Inspektor može nasumično uzeti uzorke koji će se ispitati u laboratoriju proizvođača. Minimalni broj uzoraka može se odrediti na temelju rezultata provjere koju je napravio proizvođač.

8.4.3.

Ako se pokaže da razina kvalitete ne zadovoljava ili da treba provjeriti valjanost ispitivanja provedenih u primjeni stavka 8.4.2., inspektor bira uzorke za slanje u tehničku službu koja je provela homologacijska ispitivanja.

8.4.4.

Homologacijsko tijelo može izvesti bilo koje ispitivanje propisano ovim Pravilnikom.

8.4.5.

Inspekcije koje obavlja homologacijsko tijelo obično se provode jednom u dvije godine. Ako se tijekom nekog od ovih posjeta utvrde nezadovoljavajući rezultati, homologacijsko tijelo mora osigurati poduzimanje svih neophodnih mjera za što brže ponovno uspostavljanje sukladnosti proizvodnje.

9. Sankcije za nesukladnost proizvodnje

9.1.

Homologacija dodijeljena tipu vozila na temelju ovog Pravilnika može se povući ako nisu ispunjeni zahtjevi utvrđeni u stavku 8.1.

9.2.

Ako ugovorna stranka Sporazuma koja primjenjuje ovaj Pravilnik povuče homologaciju koju je prethodno dodijelila, dužna je o tome odmah obavijestiti ostale ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik izjavom u skladu s predloškom iz Priloga 2. ovom Pravilniku.

10. Trajno obustavljena proizvodnja

Ako nositelj homologacije potpuno obustavi proizvodnju tipa vozila homologiranog na temelju ovog Pravilnika, dužan je o tome obavijestiti homologacijsko tijelo koje je dodijelilo homologaciju. Nakon što primi odgovarajuću izjavu, to je tijelo dužno o tome obavijestiti ostale ugovorne stranke Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik izjavom u skladu s predloškom iz Priloga 2. ovom Pravilniku.

11. Imena i adrese tehničkih službi odgovornih za provođenje homologacijskih ispitivanja te imena i adrese homologacijskih tijela

Stranke Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik prijavljuju Tajništvu Ujedinjenih naroda imena i adrese tehničkih službi odgovornih za provođenje homologacijskih ispitivanja te homologacijskih tijela koja dodjeljuju homologacije i kojima se dostavljaju obrasci kojima se potvrđuje dodjela, proširenje, odbijanje odnosno povlačenje homologacije izdani u drugim državama.

12. Prijelazne odredbe

12.1.

Od službenog datuma stupanja na snagu niza izmjena 12 nijedna ugovorna stranka koja primjenjuje ovaj Pravilnik ne smije odbijati dodijeliti niti odbijati prihvatiti homologacije tipa na temelju ovog Pravilnika kako je izmijenjen nizom izmjena 12.

12.1.1.

Od službenog datuma stupanja na snagu niza izmjena 14 nijedna ugovorna stranka koja primjenjuje ovaj Pravilnik ne smije odbijati dodijeliti niti odbijati prihvatiti homologacije tipa na temelju ovog Pravilnika kako je izmijenjen nizom izmjena 14.

12.1.2.

Nakon službenog datuma stupanja na snagu niza izmjena 14 ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik smiju dodjeljivati homologacije za vozilo s kočnim sustavom s električnim prijenosom samo ako tip vozila za koji je zatražena homologacija ispunjava zahtjeve ovog Pravilnika kako je izmijenjen nizom izmjena 14.

12.1.3.

Od 1. rujna 2028. ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik nisu dužne prihvaćati homologacije tipa dodijeljene na temelju prethodnih nizova izmjena, za vozilo s kočnim sustavom s elektroničkim upravljačkim sustavom, koje su prvobitno dodijeljene nakon 1. rujna 2028.

12.1.4.

Od 1. rujna 2030. ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik nisu dužne prihvaćati homologacije tipa dodijeljene na temelju prethodnih nizova izmjena ovog Pravilnika.

12.1.5.

Ne dovodeći u pitanje stavak 12.1.4., ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik dužne su i dalje prihvaćati homologacije tipa dodijeljene na temelju prethodnih nizova izmjena ovog Pravilnika za vozila na koje ne utječu odredbe uvedene nizom izmjena 14.

12.1.6.

Ne dovodeći u pitanje prethodne prijelazne odredbe, ugovorne stranke koje počinju primjenjivati ovaj Pravilnik nakon datuma stupanja na snagu najnovijeg niza izmjena nisu dužne prihvaćati homologacije tipa dodijeljene na temelju bilo kojeg prethodnog niza izmjena ovog Pravilnika te su dužne samo prihvaćati homologacije tipa dodijeljene na temelju niza izmjena 14.

12.2.

Od 1. rujna 2024. ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik nisu dužne prihvaćati homologacije tipa dodijeljene na temelju prethodnih nizova izmjena koje su prvobitno dodijeljene nakon 1. rujna 2024.

12.3.

Do 1. rujna 2026. ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik dužne su prihvaćati homologacije tipa dodijeljene na temelju prethodnih nizova izmjena koje su prvobitno dodijeljene prije 1. rujna 2024.

12.4.

Od 1. rujna 2026. ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik nisu dužne prihvaćati homologacije tipa dodijeljene na temelju prethodnih nizova izmjena ovog Pravilnika.

12.5.

Ne dovodeći u pitanje stavak 12.4., ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik dužne su i dalje prihvaćati homologacije tipa dodijeljene na temelju prethodnih nizova izmjena ovog Pravilnika za vozila na koje ne utječu odredbe uvedene nizom izmjena 12.

12.6.

Ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik smiju dodjeljivati homologacije tipa na temelju bilo kojeg prethodnog niza izmjena ovog Pravilnika.

12.7.

Ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik dužne su dodjeljivati proširenja homologacijama na temelju svakog prethodno niza izmjena ovog Pravilnika.

12.8.

Prijelazne odredbe koje se primjenjuju na niz izmjena 13

12.8.1.

Od službenog datuma stupanja na snagu niza izmjena 13 nijedna ugovorna stranka koja primjenjuje ovaj Pravilnik ne smije odbijati dodijeliti niti odbijati prihvatiti homologacije tipa na temelju ovog Pravilnika kako je izmijenjen nizom izmjena 13.

12.8.2.

Od 1. rujna 2026. ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik nisu dužne prihvaćati homologacije tipa dodijeljene na temelju prethodnih niza izmjena 12 koje su prvobitno dodijeljene nakon 1. rujna 2026.

12.8.3.

Do 1. rujna 2028. ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik dužne su prihvaćati homologacije tipa dodijeljene na temelju niza izmjena 12 koje su prvobitno dodijeljene prije 1. rujna 2026.

12.8.4.

Od 1. rujna 2028. ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik nisu dužne prihvaćati homologacije tipa dodijeljene na temelju niza izmjena 12 ovog Pravilnika.

12.8.5.

Ne dovodeći u pitanje stavak 12.8.4., ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik dužne su i dalje prihvaćati homologacije tipa dodijeljene na temelju ovog Pravilnika, niz izmjena 12, za vozila na koje ne utječu odredbe uvedene nizom izmjena 13.

12.8.6.

Ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik smiju dodjeljivati homologacije tipa na temelju bilo kojeg prethodnog niza izmjena ovog Pravilnika.

12.8.7.

Ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik dužne su dodjeljivati proširenja homologacijama na temelju svakog prethodno niza izmjena ovog Pravilnika.

12.9.

Prijelazne odredbe koje se primjenjuju na niz izmjena 15

12.9.1.

Od službenog datuma stupanja na snagu niza izmjena 15 nijedna ugovorna stranka koja primjenjuje ovaj Pravilnik ne smije odbijati dodijeliti niti odbijati prihvatiti homologacije tipa na temelju ovog Pravilnika kako je izmijenjen nizom izmjena 14.

12.9.2.

Od 1. rujna 2029. ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik nisu dužne prihvaćati homologacije tipa dodijeljene na temelju prethodnih nizova izmjena koje su prvobitno dodijeljene nakon 1. rujna 2029.

12.9.3.

Do 1. rujna 2031. ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik dužne su prihvaćati homologacije tipa dodijeljene na temelju prethodnih nizova izmjena koje su prvobitno dodijeljene prije 1. rujna 2029.

12.9.4.

Od 1. rujna 2031. ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik nisu dužne prihvaćati homologacije tipa dodijeljene na temelju prethodnih nizova izmjena ovog Pravilnika.

12.9.5.

Ne dovodeći u pitanje stavak 12.9.4., ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik dužne su i dalje prihvaćati homologacije tipa dodijeljene na temelju prethodnih nizova izmjena ovog Pravilnika za vozila na koje ne utječu odredbe uvedene nizom izmjena 15.

12.9.6.

Ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik smiju dodjeljivati homologacije tipa na temelju bilo kojeg prethodnog niza izmjena ovog Pravilnika.

12.9.7.

Ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik dužne su dodjeljivati proširenja postojećim homologacijama na temelju svakog prethodnog niza izmjena ovog Pravilnika.

(1) Kako je definirano u Konsolidiranoj rezoluciji o konstrukciji vozila (R.E.3), dokument ECE/TRANS/WP.29/78/Rev.7/stavak 2.

https://unece.org/transport/standards/transport/vehicle-regulations-wp29/resolutions.

(2) U skladu s datumima primjene iz stavka 12. ovog Pravilnika, zahtjevi za kočenje za vozila kategorije M1 obuhvaćeni su isključivo Pravilnikom br. 13-H UN-a. Kad je riječ o vozilima kategorije N1 ugovorne stranke koje primjenjuju Pravilnik br. 13-H UN-a i ovaj Pravilnik potvrđuju da su homologacije na temelju jednog i drugog Pravilnika jednako valjane.

(3) Razlikovne brojčane oznake ugovornih stranaka Sporazuma iz 1958. navedene su u Prilogu 3. Konsolidiranoj rezoluciji o konstrukciji vozila (R.E.3), dokument ECE/TRANS/WP.29/78/Rev. 6, Prilog 3. – https://unece.org/transport/standards/transport/vehicle-regulations-wp29/resolutions.

(4) Spojevi između pogonskih vozila i prikolica koji ispunjavaju odredbe stavka 5.1.3.1.3. nisu dopušteni prije usvajanja jedinstvenih tehničkih normi koje osiguravaju kompatibilnost i sigurnost.

(1) Nije primjenjivo za prikolice.

(2) Nije primjenjivo za vozila s elektroničkim upravljanjem kočnim sustavima.

(3) Ako se razlikuje od minimalnog uklopnog tlaka.

(4) Primjenjivo samo za prikolice.

(5) Za potrebe redovitog tehničkog pregleda možda će trebati prilagoditi minimalne granične vrijednosti stupnja kočenja utvrđene za cijelo vozilo kako bi bile u skladu s nacionalnim ili međunarodnim zahtjevima za rad.

(6) Za potrebe redovitog tehničkog pregleda možda će trebati prilagoditi minimalne granične vrijednosti stupnja kočenja utvrđene za cijelo vozilo kako bi bile u skladu s nacionalnim ili međunarodnim zahtjevima za rad.

(7) Homologacijsko tijelo koje dodjeljuje homologaciju ima pravo provjeriti radni kočni sustav provođenjem dodatnih ispitnih postupaka na vozilu.

(8) Homologacijsko tijelo koje dodjeljuje homologaciju ima pravo provjeriti radni kočni sustav provođenjem dodatnih ispitnih postupaka na vozilu. Ocjena funkcije mora biti evidentirana u ispitnom izvješću.

(9) Potpuno aktiviranje znači aktiviranje komande u skladu sa stavkom 1.2.3.3. dijela D Priloga 7. u trajanju od 8,0 sekundi ili tijekom vremena T kako je opisano u tom stavku.

(10) Podrazumijeva se da elektronički upravljani kočni sustav u skladu sa stavkom 5.2.1.27. nema uređaj za pohranu električne energije u smislu ovog Pravilnika.

(11) Smiju se koristiti izvedbe priključka iz norme ISO 7638:2003 s pet i sedam pinova, prema potrebi.

(12) Dok se ne postigne dogovor o jedinstvenim ispitnim postupcima, proizvođači moraju tehničkoj službi dostavljati analizu mogućih kvarova prijenosa upravljanja i njihovih učinaka. Tehnička služba i proizvođač vozila dužni su raspraviti i postići dogovor o tim informacijama.

(13) Smiju se koristiti izvedbe priključka iz norme ISO 7638:2003 s pet i sedam pinova, prema potrebi.

(14) Sukladnost s tim zahtjevom proizvođač vozila mora potvrditi u okviru homologacijsko postupka.

(15) Tijekom selektivnog kočenja funkcija se može promijeniti na automatski upravljano kočenje.

(16) Ovaj zahtjev ne moraju ispunjavati: terenska vozila, vozila za posebne namjene (npr. pokretni stroj na nestandardnoj šasiji vozila, pokretne dizalice, hidrostatički pogonjena vozila kod kojih se hidraulični pogon upotrebljava i za kočenje i pomoćne funkcije, vozila s nestandardnom šasijom kod kojih se senzori za vrijednosti bočnog ubrzanja i/ili kutnog zaokreta, potrebni za funkciju kontrole stabilnosti, ne mogu ugraditi u određenom području blizu težišta vozila bez ugrožavanja njegove posebne namjene), vozila kategorije N2 koja imaju sve sljedeće karakteristike: bruto masa vozila između 3,5 i 7,5 tona, nestandardna šasija s niskim okvirom, više od dvije osovine i hidraulični prijenos, autobusi razreda I i razreda A kategorija M2 i M3, zglobni autobusi, tegljači kategorije N2 za poluprikolice bruto mase vozila između 3,5 i 7,5 tona.

(17) Potpuno aktiviranje znači aktiviranje komande u skladu sa stavkom 1.2.3.3. dijela D Priloga 7. u trajanju od 8,0 sekundi ili tijekom vremena T kako je opisano u tom stavku.

(18) Dok se ne postigne dogovor o jedinstvenim ispitnim postupcima, proizvođači moraju tehničkoj službi dostavljati analizu potencijalnih kvarova električnog prijenosa i njihovih učinaka. Tehnička služba i proizvođač vozila dužni su raspraviti i postići dogovor o tim informacijama.

(19) Do usvajanja jedinstvenih tehničkih odredaba za pravilno ocjenjivanje funkcije uređaja za automatsko namještanje kočnih obloga zahtjev za slobodno okretanje kotača smatra se ispunjenim ako je slobodno okretanje kotača primijećeno tijekom svih ispitivanja kočnica propisanih za predmetnu prikolicu.

(20) Dok se ne postigne dogovor o jedinstvenim ispitnim postupcima, proizvođači moraju tehničkoj službi dostavljati analizu mogućih kvarova prijenosa upravljanja i njihovih učinaka. Tehnička služba i proizvođač vozila dužni su raspraviti i postići dogovor o tim informacijama.

(21) Smiju se koristiti izvedbe priključka iz norme ISO 7638:2003 s pet i sedam pinova, prema potrebi.

(22) Poprečni presjeci vodiča utvrđeni u normi ISO 7638:2003 za prikolice mogu se smanjiti ako prikolica ima vlastiti neovisni osigurač. Nazivna struja osigurača ne smije biti veća od nazivne struje vodiča. To se odstupanje ne odnosi na prikolice opremljene za vuču druge prikolice.

(23) Ako prikolica ima i priključak u skladu s normom ISO 7638 i automatski priključak, iz oznake se mora vidjeti da priključak u skladu s normom ISO 7638 ne treba biti spojen kad se koristi automatski priključak.

(24) Smiju se koristiti izvedbe priključka iz norme ISO 7638:2003 s pet i sedam pinova, prema potrebi.

(25) Sukladnost s tim zahtjevom proizvođač vozila mora potvrditi u okviru homologacijsko postupka.

(26) Tijekom selektivnog kočenja funkcija se može promijeniti na automatski upravljano kočenje.

(27) Taj zahtjev ne vrijedi za prikolice za prijevoz posebnih tereta i prikolice s površinama za stajanje putnika.

PRILOG 1.

Kočni uređaji, oprema, metode i uvjeti koji nisu obuhvaćeni ovim Pravilnikom

Metode za mjerenje vremena reakcije („odziva”) kočnica koje nisu pneumatske

PRILOG 2.

Izjava

(najveći format: A4 (210 × 297 mm))

(1)

koju je izdalo:

ime tijela

…

o (2):

dodjeli homologacije

proširenju homologacije

odbijanju homologacije

povlačenju homologacije

Trajno obustavljena proizvodnja

tipa vozila s obzirom na kočnice na temelju Pravilnika UN-a br. 13.

Broj homologacije: … Broj proširenja: …

Trgovačko ime ili marka vozila: …

Kategorija vozila: …

Tip vozila: …

Ime i adresa proizvođača: …

…

Ako postoji, ime i adresa proizvođačeva zastupnika:

…

Masa vozila:

6.1.

Najveća masa vozila: …

6.2.

Najmanja masa vozila: …

Raspodjela mase na svakoj osovini (maksimalna vrijednost): …

Marka i tip kočnih obloga, diskova i bubnjeva:

8.1.

Obloge kočnica

8.1.1.

Kočne obloge, ispitane prema svim odgovarajućim uputama u Prilogu 4 …

8.1.2.

Alternativne kočne obloge ispitane u skladu s Prilogom 15 …

8.2.

Kočni diskovi i bubnjevi

8.2.1.

Identifikacijski kod kočnih diskova obuhvaćenih homologacijom kočnog sustava …

…

8.2.2.

Identifikacijski kod kočnih bubnjeva obuhvaćenih homologacijom kočnog sustava …

…

Za motorno vozilo

9.1.

Tip motora: …

9.2.

Broj prijenosnih stupnjeva i prijenosni omjeri: …

9.3.

Završni prijenosni omjeri: …

9.4.

Ako je primjenjivo (3), maksimalna masa prikolice koja se može spojiti:

9.4.1.

Obična prikolica: …

9.4.2.

Poluprikolica: …

9.4.3.

Prikolica sa središnjom osovinom

(navesti i maksimalni omjer između prepusta spojnice (4) i međuosovinskog razmaka): …

9.4.4.

Prikolica bez kočnica: …

9.4.5.

Najveća masa skupa vozila: …

9.4.6.

Motorno vozilo smije / ne smije2 vući više od jedne prikolice kategorije O3 ili O4.

10.

Dimenzije guma: …

10.1.

Dimenzije rezervnog kotača/gume za privremenu upotrebu …

11.

Broj i raspored osovina: …

12.

Sažeti opis kočnih uređaja: …

…

12.1.

Vozilo ima ADS: … da/ne

13.

Masa vozila na ispitivanju: …

	Neopterećenog [kg]	Opterećenog [kg]
Opterećenje vučnog svornjaka / potporno opterećenje3
1. osovina
2. osovina
3. osovina
4. osovina
Ukupno

14.

Rezultati ispitivanja i karakteristike vozila

Rezultati ispitivanja

Ispitna brzina (km/h)

Izmjereni učinak

Izmjerena sila kojom se djelovalo na komandu [daN]

14.1.

Ispitivanje tipa 0. s odspojenim motorom

Radno kočenje

Pomoćno kočenje

14.2.

Ispitivanje tipa 0. sa spojenim motorom

Radno kočenje u skladu sa stavkom 2.1.1. Priloga 4.

14.3.

Ispitivanja tipa I.

S višekratnim kočenjem (5)

S povezanim kočenjem6

Slobodno okretanje kotača u skladu sa stavcima 1.5.4.5. i 1.7.3.7. Priloga 4.

14.4.

Ispitivanja tipa II. ili II.A2, prema potrebi:

Radno kočenje

14.5.

Ispitivanja tipa III. (5)

Slobodno okretanje kotača u skladu sa stavkom 1.7.3. Priloga 4.

14.6.

Kočni sustavi u upotrebi tijekom ispitivanja tipa II./II.A2: …

14.7.

Vrijeme reakcije i dimenzije savitljivih cijevi:

14.7.1.

Vrijeme reakcije kod kočnog cilindra: … s

14.7.2.

Vrijeme reakcije na spojnoj glavi upravljačkog voda: … s

14.7.3.

Savitljive cijevi tegljača / vučnih prikolica2 poluprikolica:

duljina (m): …

unutarnji promjer (mm): …

14.8.

Informacije potrebne na temelju stavka 7.3. Priloga 10. ovom Pravilniku: …

… da/ne2

14.9.

Vozilo je/nije2 opremljeno za vuču prikolice s električnim kočnim sustavima

14.10.

Vozilo ima/nema2 protublokirajući sustav

14.10.1.

Kategorija protublokirajućeg sustava:

kategorija 1/2/32, (6)

kategorija A/B2, (7)

14.10.2.

Vozilo ispunjava zahtjeve iz Priloga 13.: … da/ne2

14.10.3.

Vozilo je/nije2 opremljeno za vuču prikolice s protublokirajućim sustavima

14.10.4.

Ako je korišteno izvješće o ispitivanju protublokirajućeg sustava iz Priloga 19., potrebno je navesti brojeve svih tih izvješća:

14.11.

Vozilo mora ispunjavati zahtjeve iz Priloga 5. (ADR): … da/ne2

14.11.1.

Vozilo ispunjava zahtjeve koji se odnose na kočni učinak usporivača u skladu s ispitivanjem tipa II.A do ukupno najveće mase od … tona: da/ne2

14.11.2.

Motorno vozilo ima komandu za usporivač na prikolici: … da/ne2

14.11.3.

U slučaju prikolice, vozilo ima usporivač: … da/ne2

14.12.

Vozilo ima upravljačke vodove u skladu sa: stavcima 5.1.3.1.1./5.1.3.1.2./5.1.3.1.3.2

14.13.

Odgovarajuća dokumentacija u skladu s Prilogom 18. dostavljena je za sljedeće sustave: …

… da / ne / nije primjenjivo2

14.14.

Vozilo ima kontrolu stabilnosti vozila: da/ne2

ako ste odgovorili „da”:

Kontrola stabilnosti vozila ispitana je u skladu sa

zahtjevima iz Priloga 21. i ispunjava te zahtjeve: … da/ne2

Kontrola stabilnosti dodatna je oprema: … da/ne2

Kontrola stabilnosti vozila obuhvaća održavanje smjera: … da/ne2

Kontrola stabilnosti vozila obuhvaća sprečavanje prevrtanja: … da/ne2

14.14.1.

Ako je korišteno ispitno izvješće iz Priloga 19., potrebno je navesti broj izvješća o ispitivanju: …

14.15.

Vozilo ima automatski priključak: … da/ne2

14.15.1.

Ako je odgovor „da”, ispunjava li automatski priključak zahtjeve iz Priloga 22.:

… da/ne2

14.15.2.

Automatski priključak pripada kategoriji A/B/C/D2

14.16.

Vučna prikolica smije / ne smije2 vući prikolicu kategorije O3 ili O4

14.17.

Prikolicu smije / ne smije2 vući vučna prikolica (kategorije O3 ili O4)

15.

Dodatne informacije za potrebe alternativnog homologacijskog postupka iz Priloga 20.

15.1.

Opis ovjesa …

15.1.1.

proizvođač: …

15.1.2.

Marka: …

15.1.3.

Tip: …

15.1.4.

Model: …

15.2.

Međuosovinski razmak ispitanog vozila: …

15.3.

Aktivacijska razlika (ako je ima) unutar skupine osovina: …

16.

Prikolica homologirana postupkom iz Priloga 20.: … da/ne2

(Ako je odgovor „da”, potrebno je ispuniti Dodatak 2. ovom Prilogu)

17.

Dodatne informacije u slučaju motornog vozila s kočnim sustavom s električnim prijenosom.

17.1.

Vozilo ima/nema2 kočni sustav s električnim prijenosom.

17.2.

Ako vučno vozilo ima kočni sustav s električnim prijenosom, vozilo je/nije2 ovlašteno za vuču prikolice s pneumatskim kočnim sustavom.

18.

Datum dostavljanja vozila na homologaciju: …

19.

Tehnička služba odgovorna za provođenje homologacijskih ispitivanja: …

…

20.

Datum izvješća koje je izdala ta služba: …

21.

Broj izvješća koje je izdala ta služba: …

22.

Homologacija dodijeljena/odbijena/proširena/povučena2

23.

Položaj homologacijske oznake na vozilu: …

24.

Mjesto: …

25.

Datum: …

26.

Potpis: …

27.

Ovoj se izjavi prilaže sažetak iz stavka 4.3. ovog Pravilnika.

(1) Razlikovna brojčana oznaka zemlje koja je dodijelila/proširila/odbila/povukla homologaciju (vidjeti odredbe o homologaciji u Pravilniku).

(2) Prekrižiti suvišno.

(3) U slučaju poluprikolice ili prikolice sa središnjom osovinom, upisati masu koja odgovara opterećenju na spojnici.

(4) „Prepust spojnice” znači vodoravni razmak između spojnice prikolice sa središnjom osovinom i središnjice stražnjih osovina.

(5) Primjenjuje se samo na vozila kategorije O4.

(6) Primjenjuje se samo na motorna vozila.

(7) Primjenjuje se samo na vozila kategorija O2, O3 i O4.

Prilog 2. – Dodatak 1. (*1)

Popis podataka o vozilu za potrebe homologacija na temelju Pravilnika br. 90

Opis tipa vozila …

1.1.

Trgovačko ime ili marka vozila, ako je dostupno …

1.2.

Kategorija vozila …

1.3.

Tip vozila u skladu s homologacijom na temelju Pravilnika UN-a br. 13 …

1.4.

Modeli ili trgovačka imena vozila koja čine tip vozila, prema potrebi …

1.5.

Ime i adresa proizvođača: …

Marka i tip kočnih obloga, diskova i bubnjeva:

2.1.

Obloge kočnica

2.1.1.

Kočne obloge, ispitane prema svim odgovarajućim uputama u Prilogu 4 …

2.1.2.

Alternativne kočne obloge ispitane u skladu s Prilogom 15 …

2.2.

Kočni diskovi i bubnjevi

2.2.1.

Identifikacijski kod kočnih diskova obuhvaćenih homologacijom kočnog sustava …

…

2.2.2.

Identifikacijski kod kočnih bubnjeva obuhvaćenih homologacijom kočnog sustava

…

Najmanja masa vozila …

3.1.

Raspodjela mase na svakoj osovini (najveća vrijednost) …

Najveća masa vozila …

4.1.

Raspodjela mase na svakoj osovini (najveća vrijednost) …

Najveća brzina vozila …

Dimenzije guma i kotača …

Konfiguracija kočnog sklopa (npr. sprijeda/straga ili dijagonalno) …

Deklaracija koji je sustav pomoćni kočni sustav …

Specifikacija kočnih ventila (ako postoje) …

9.1.

Specifikacija namještanja regulatora kočne sile …

9.2.

Postavka tlačnog ventila …

10.

Konstrukcijski predviđena raspodjela kočne sile …

11.

Opis kočnice …

11.1.

Tip disk-kočnice (npr. broj klipova s promjerima, ventilirajući ili puni disk) …

11.2.

Tip bubanj-kočnice (npr. „duo servo”, s veličinom klipa i dimenzijama bubnja) …

…

11.3.

Za pneumatske kočne sustave, npr. tip i veličina komora, poluge itd …

…

12.

Tip i veličina glavnog kočnog cilindra …

13.

Tip i veličina servo pojačivača …

(*1) Na traženje podnositelja zahtjeva za homologaciju na temelju Pravilnika br. 90, homologacijsko tijelo dužno je dostaviti podatke sadržane u Dodatku 1. ovom Prilogu. Međutim, te se informacije dostavljaju samo za potrebe homologacija na temelju Pravilnika br. 90.

Prilog 2. – Dodatak 2.

Certifikat o homologaciji kočnih uređaja vozila

1. Opće odredbe

Ako je prikolica homologirana alternativnim postupkom utvrđenim u Prilogu 20. ovom Pravilniku, unose se sljedeći dodatni podaci.

2. Ispitna izvješća iz Priloga 19.

2.1.	Membranski kočni cilindri:

Izvješće br. …

2.2.	Opružne kočnice

Izvješće br. …

2.3.	Karakteristike radnog učinka hladnih kočnica prikolice:

Izvješće br. …

2.4.	Protublokirajući kočni sustav:

Izvješće br. …

3. Provjere radnog učinka

3.1.

Prikolica ispunjava zahtjeve iz stavaka 3.1.2. i 1.2.7. Priloga 4.

(radni učinak hladne radne kočnice)

da/ne (1)

3.2.

Prikolica ispunjava zahtjeve iz stavka 3.2. Priloga 4.

(radni učinak hladne parkirne kočnice)

da/ne (1)

3.3.

Prikolica ispunjava zahtjeve iz stavka 3.3. Priloga 4.

(radni učinak kočenja u nuždi / automatskog kočenja)

da/ne (1)

3.4.

Prikolica ispunjava zahtjeve iz stavka 6. Priloga 10.

(kočni učinak u slučaju kvara sustava za raspodjelu kočenja)

da/ne (1)

3.5.

Prikolica ispunjava zahtjeve iz stavka 5.2.2.14.1. ovog Pravilnika

(kočni učinak u slučaju propuštanja iz pomoćnih uređaja)

da/ne (1)

3.6.

Prikolica ispunjava zahtjeve iz Priloga 13.

(protublokirajući sustav)

da/ne (1)

(1) Prekrižiti suvišno.

PRILOG 3.

Izgled homologacijskih oznaka

PREDLOŽAK A

(vidjeti stavak 4.4. ovog Pravilnika)

a = 8 mm (najmanje)

Gornja homologacijska oznaka pričvršćena na vozilo znači da je taj tip vozila, s obzirom na kočenje, homologiran u Ujedinjenoj Kraljevini (E 11) u skladu s Pravilnikom UN-a br. 13 pod homologacijskim brojem 132439. Taj broj znači da je homologacija dodijeljena u skladu sa zahtjevima iz Pravilnika UN-a br. 13 kako je izmijenjen nizom izmjena 13. Za vozila kategorija M2 i M3 ta oznaka znači da je taj tip vozila ispitan ispitivanjem tipa II.

PREDLOŽAK B

(vidjeti stavak 4.5. ovog Pravilnika)

a = 8 mm (najmanje)

PREDLOŽAK C

(vidjeti stavak 4.6. ovog Pravilnika)

a = 8 mm (najmanje)

Ova homologacijska oznaka postavljena na vozilo označava da je taj tip vozila homologiran u Ujedinjenoj Kraljevini (E 11) na temelju pravilnika br. 13 i 24 (1). (U slučaju potonjeg Pravilnika korigirani koeficijent apsorpcije je 1,30 m-1).

(1) Ovaj je broj naveden samo kao primjer.

PRILOG 4.

Ispitivanja kočenja i učinak kočnih sustava

1. Ispitivanja kočenja

1.1.

Opće odredbe

1.1.1.

Učinak propisan za kočne sustave temelji se na zaustavnom putu i/ili prosječnom punom usporenju. Učinak kočnog sustava određuje se mjerenjem zaustavnog puta u odnosu na početnu brzinu vozila i/ili mjerenjem prosječnog punog usporenja prilikom ispitivanja.

1.1.2.

Zaustavni put je udaljenost koju vozilo prijeđe od trenutka kad vozač počne aktivirati komandu kočnog sustava do trenutka kad se vozilo zaustavi, a početna brzina je brzina u trenutku kad vozač počne aktivirati komandu kočnog sustava; početna brzina ne smije biti manja od 98 % brzine propisane za to ispitivanje.

Prosječno puno usporenje (dm) znači prosječno usporenje izračunano na udaljenosti prijeđenoj od brzine vb do brzine ve sljedećom formulom:

pri čemu je:

vo	=	početna brzina vozila u km/h
vb	=	brzina vozila na 0,8 vo u km/h
ve	=	brzina vozila na 0,1 vo u km/h
sb	=	udaljenost prijeđena od brzine vo do brzine vb u metrima
se	=	udaljenost prijeđena od brzine vo do brzine ve u metrima

Brzina i udaljenost određuju se mjernim instrumentima s točnošću od ±1 % na propisanoj ispitnoj brzini. Prosječno puno usporenje može se odrediti i drugim metodama osim mjerenjem brzine i udaljenosti, a u tom slučaju točnost prosječnog punog usporenja mora biti unutar ±3 %.

1.2.

Za homologaciju bilo kojeg vozila kočni učinak mora se izmjeriti u cestovnim ispitivanjima koja se izvode u sljedećim uvjetima:

1.2.1.

stanje vozila s obzirom na masu mora biti takvo kako je propisano za svaki tip ispitivanja i mora biti navedeno u ispitnom izvješću;

1.2.2.

ispitivanje se izvodi na brzinama propisanima za svaki tip ispitivanja; ako je najveća konstrukcijska brzina vozila manja od propisane ispitne brzine, ispitivanje se izvodi na najvećoj konstrukcijskoj brzini vozila;

1.2.3.

sila koja se tijekom ispitivanja primjenjuje na komandu kočnog sustava da bi se ostvario propisani učinak ne smije premašiti najveću silu utvrđenu za kategoriju vozila koja se ispituje;

1.2.4.

cesta mora imati površinu dobre prionjivosti, osim ako je drukčije određeno u odgovarajućim prilozima;

1.2.5.

ispitivanja se moraju izvoditi kad nema vjetra koji bi mogao utjecati na rezultate;

1.2.6.

na početku ispitivanja gume moraju biti hladne i pod tlakom koji je propisan za opterećenje kojem su izloženi kotači kad vozilo miruje;

1.2.7.

propisani kočni učinak mora se ostvariti bez blokiranja kotača, bez skretanja vozila s putanje i bez neuobičajenih vibracija (1);

1.2.8.

sva ispitivanja vozila koja potpuno ili djelomično pogone elektromotori trajno spojeni s kotačima moraju se izvoditi sa spojenim elektromotorima;

1.2.9.

ispitivanja ponašanja utvrđena u stavku 1.4.3.1. ovog Priloga na vozilima opisanima u stavku 1.2.8. s električnim regeneracijskim kočnim sustavom kategorije A moraju se izvoditi na stazi s niskim koeficijentom prianjanja (kako je utvrđeno u stavku 5.2.2. Priloga 13.). Maksimalna ispitna brzina ne smije premašiti maksimalnu ispitnu brzinu utvrđenu u stavku 5.3.1. Priloga 13. za površinu niske prionjivosti i odgovarajuću kategoriju vozila;

1.2.9.1.

ako vozilo ima električni regeneracijski kočni sustav kategorije A, prijelazni uvjeti kao što su promjene prijenosnih stupnjeva ili otpuštanja papučice gasa ne smiju utjecati na ponašanje vozila u ispitnim uvjetima opisanima u stavku 1.2.9.;

1.2.10.

tijekom ispitivanja iz stavaka 1.2.9. i 1.2.9.1. blokiranje kotača nije dopušteno. Dopušteno je ispravljanje upravljanja ako je kutno zakretanje upravljača tijekom prve dvije sekunde unutar 120° i ukupno nije veće od 240°;

1.2.11.

stanje zalihe energije tijekom ispitivanja iz Priloga 4.:

(a)

ako vozilo ima radne kočnice s električnim aktiviranjem koje se napajaju iz pogonskih baterija (ili pomoćne baterije) koje energiju dobivaju samo iz neovisnog vanjskog sustava za punjenje, napunjenost tih baterija tijekom ispitivanja kočnog učinka prosječno ne smije biti za više od 5 % veća od napunjenosti na kojoj se mora dati upozorenje na kvar kočnice iz stavka 5.2.1.27.6.

Ako se da to upozorenje, baterije se smije malo dopuniti tijekom ispitivanja kako bi bile unutar zahtijevanog raspona napunjenosti;

(b)	ako vozilo ima kočni sustav s električnim prijenosom, a nema simuliranog kvara, stanje uređaja za pohranjivanje električne energije mora se održavati iznad razine utvrđene u stavku 5.2.1.13.1.b.

1.3.

Ponašanje vozila tijekom kočenja

1.3.1.

Tijekom ispitivanja kočenja, posebno onih koja se izvode na velikim brzinama, provjerava se opće ponašanje vozila.

1.3.2.

Ponašanje vozila kod kočenja na cesti smanjene prionjivosti. Ponašanje vozila kategorija M2, M3, N1, N2, N3, O2, O3 i O4 na cesti smanjene prionjivosti mora ispunjavati odgovarajuće zahtjeve iz Priloga 10. i/ili Priloga 13. ovom Pravilniku.

1.3.2.1.

Ako je riječ o kočnom sustavu u skladu sa stavkom 5.2.1.7.2., kad postoji više od jednog izvora kočnog momenta za kočenje na konkretnim osovinama, a doprinos svakog pojedinačnog izvora može se mijenjati u odnosu na ostale, vozilo mora ispunjavati zahtjeve iz Priloga 10. ili, alternativno, Priloga 13. u svim odnosima koji su dopušteni u njegovoj strategiji upravljanja (2).

1.4.

Ispitivanje tipa 0. (obično ispitivanje kočnog učinka s hladnim kočnicama)

1.4.1.

Opće odredbe

1.4.1.1.

Kočnice moraju biti hladne; smatra se da su kočnice hladne ako je temperatura izmjerena na disku ili na vanjskoj strani bubnja niža od 100 °C.

1.4.1.2.

Ispitivanje se obavlja u sljedećim uvjetima:

1.4.1.2.1.

vozilo mora biti opterećeno, pri čemu raspored mase po osovinama mora biti prema proizvođačevoj deklaraciji; ako su predviđena različita osovinska opterećenja, raspodjela maksimalne mase po osovinama mora biti takva da je opterećenje pojedine osovine razmjerno njezinu najvećem dopuštenom opterećenju. Ako je riječ o tegljačima poluprikolica, opterećenje se smije preraspodijeliti na približno pola udaljenosti između položaja vučnog svornjaka u uvjetima navedenog opterećenja i središnje crte stražnje osovine (osovina);

1.4.1.2.2.

svako se ispitivanje mora ponoviti na neopterećenom vozilu. U motornim vozilima uz vozača na prednjem sjedalu smije biti i osoba zadužena za bilježenje rezultata ispitivanja.

Ako je riječ o tegljaču poluprikolice, ispitivanja u neopterećenom stanju izvode se dok je vozilo bez poluprikolice, zajedno s masom vučnog sedla. Treba uzeti u obzir i masu rezervnog kotača ako je on dio standardne specifikacije vozila.

Ako je riječ o vozilu dostavljenom kao šasija s kabinom, za simuliranje mase nadogradnje može se dodati opterećenje koje ne smije premašiti najmanju masu vozila koju je deklarirao proizvođač u Prilogu 2. ovom Pravilniku.

Ako vozilo ima električni regeneracijski kočni sustav, zahtjevi ovise o kategoriji tog sustava:

kategorija A: tijekom ispitivanja tipa 0. ne smije se koristiti nikakva zasebna komanda električnog regeneracijskog kočenja,

kategorija B: doprinos električnog regeneracijskog kočnog sustava nastaloj kočnoj sili ne smije biti veći od te minimalne razine zajamčene konstrukcijom sustava.

Smatra se da je taj zahtjev ispunjen ako je napunjenost baterije na jednoj od sljedećih razina (3) (pri čemu se napunjenost utvrđuje metodom iz dodatka ovom Prilogu):

(a)	na maksimalnoj razini koju preporučuje proizvođač u specifikaciji vozila; ili

(b)	baterija je napunjena na najmanje 95 % razine pune napunjenosti ako proizvođač nije dao nikakve posebne preporuke; ili

(c)	na maksimalnoj razini koja se postiže automatskim upravljanjem punjenjem u vozilu; ili

(d)	na bilo kojoj razini napunjenosti kad se ispitivanja izvode bez regeneracijske kočne komponente;

1.4.1.2.3.

granične vrijednosti propisane za najmanji učinak na ispitivanjima s neopterećenim vozilom i ispitivanjima s opterećenim vozilom su one utvrđene u nastavku za svaku kategoriju vozila; vozilo mora ispunjavati zahtjeve za propisani zaustavni put i za propisano prosječno puno usporenje za odgovarajuću kategoriju vozila, no ne mora biti nužno izmjeriti oba parametra;

1.4.1.2.4.

cesta mora biti vodoravna.

1.4.2.

Ispitivanje tipa 0. s odspojenim motorom

Ispitivanje se izvodi na brzini propisanoj za kategoriju kojoj vozilo pripada, a za vrijednosti propisane u vezi s tim dopuštena su određena odstupanja. Potrebno je postići minimalni učinak propisan za pojedinu kategoriju.

1.4.3.

Ispitivanje tipa 0. sa spojenim motorom

1.4.3.1.

Ispitivanja se uz to moraju izvesti na različitim brzinama, pri čemu je najmanja brzina 30 % maksimalne brzine vozila, a najveća 80 % te brzine. Ako vozilo ima ograničivač brzine, brzina određena tim uređajem mora se uzeti kao maksimalna brzina vozila. Mjere se maksimalne vrijednosti stvarnog kočnog učinka te se ponašanje vozila bilježi u ispitnom izvješću. Tegljači za poluprikolice, umjetno opterećeni radi simuliranja učinaka opterećene poluprikolice ne smiju se ispitivati na brzinama većim od 80 km/h.

1.4.3.2.

Dodatna se ispitivanja izvode sa spojenim motorom od brzine koja je propisana za kategoriju kojoj vozilo pripada. Potrebno je postići minimalni učinak propisan za pojedinu kategoriju. Tegljači za poluprikolice, umjetno opterećeni radi simuliranja učinaka opterećene poluprikolice, ne smiju se ispitivati na brzinama većim od 80 km/h.

1.4.4.

Ispitivanje tipa 0. za vozila kategorije O s pneumatskim kočnicama

1.4.4.1.

Kočni učinak prikolice može se izračunati iz stupnja kočenja vučnog vozila s prikolicom i izmjerene sile na vučnoj spojnici ili, u određenim slučajevima, iz stupnja kočenja vučnog vozila s prikolicom pri čemu koči samo prikolica. Motor vučnog vozila tijekom ispitivanja mora biti odvojen.

Ako koči samo prikolica, kako bi se u obzir uzela dodatna masa koju se usporava, kao kočni učinak uzima se prosječno puno usporenje.

1.4.4.2.

Osim primjera u skladu sa stavcima 1.4.4.3. i 1.4.4.4. ovog Priloga, za određivanje stupnja kočenja prikolice potrebno je izmjeriti stupanj kočenja vučnog vozila s priključnim vozilom i silu na vučnoj spojnici. Vučno vozilo mora ispunjavati zahtjeve utvrđene u Prilogu 10. ovom Pravilniku s obzirom na odnos između omjera TM/PM i tlaka pm. Stupanj kočenja prikolice izračunava se sljedećom formulom:

pri čemu je:

zR	=	stupanj kočenja prikolice
zR+M	=	stupanj kočenja vučnog vozila s prikolicom
D	=	sila na vučnoj spojnici; (vučna sila: +D), (tlačna sila: –D)
PR	=	ukupna vertikalna statička reakcija između površine ceste i kotača prikolice (Prilog 10.).

1.4.4.3.

Ako prikolica ima povezani ili polupovezani kočni sustav u kojem se tlak u kočnim cilindrima ne mijenja tijekom kočenja unatoč pomaku dinamičkog opterećenja po osovinama i u slučaju poluprikolica, može se kočiti i samu poluprikolicu. Stupanj kočenja prikolice izračunava se sljedećom formulom:

pri čemu je:

R	=	vrijednost otpora kotrljanja 0,01
PM	=	ukupna vertikalna statička reakcija između površine ceste i kotača vučnih vozila prikolica (Prilog 10.)

1.4.4.4.

Alternativno, stupanj kočenja prikolice može se odrediti kočenjem same prikolice. U tom slučaju tlak koji se koristi mora biti jednak tlaku izmjerenom u kočnim cilindrima tijekom kočenja skupa vozila.

1.5.

Ispitivanje tipa I. (ispitivanje slabljenja kočnog učinka)

1.5.1.

Višekratno kočenje

1.5.1.1.

Radni kočni sustav svih motornih vozila ispituje se višekratnim uzastopnim aktiviranjem i otpuštanjem kočnica opterećenog vozila u uvjetima iz sljedeće tablice.

Kategorija vozila	Uvjeti
Kategorija vozila	v1 [km/h]	v2 [km/h]	Δt [s]	n
M2	80 % vmax ≤ 100	1 /2 v1	55	15
N1	80 % vmax ≤ 120	1 /2 v1	55	15
M3, N2, N3	80 % vmax ≤ 60	1 /2 v1	60	20

pri čemu je:

v1	=	početna brzina na početku kočenja
v2	=	brzina na kraju kočenja
vmax	=	najveća brzina vozila
n	=	broj aktiviranja kočnice
Δt	=	trajanje ciklusa kočenja: vrijeme od početka jednog aktiviranja kočnica do početka sljedećeg aktiviranja

1.5.1.2.

Ako je zbog karakteristika vozila nemoguće poštovati trajanje propisano za Δt, to se trajanje može produljiti; u svakom slučaju, u svakom se ciklusu uz vrijeme potrebno za kočenje i ubrzavanje vozila mora ostaviti 10 sekundi radi stabiliziranja brzine v1.

1.5.1.3.

Sila koja se u tim ispitivanjima primjenjuje na komandu prilagođava se tako da se prosječno puno usporenje od 3 m/s2 postigne kod prve primjene kočnica. Ta sila mora ostati jednaka u svakoj sljedećoj primjeni kočnica.

1.5.1.4.

Tijekom kočenja stupanj prijenosa mora biti najviši (osim štednog hoda itd.).

1.5.1.5.

Za postizanje brzine nakon kočenja stupnjevi prijenosa mjenjača mijenjaju se tako da se u što kraćem vremenu postigne brzina v1 (najveće ubrzanje koje dopuštaju motor i mjenjač).

1.5.1.6.

Ako vozilo nema dovoljnu autonomiju za izvođenje ciklusa zagrijavanja kočnica, ispitivanje se obavlja tako da se propisana brzina postigne prije prve upotrebe kočnica, nakon čega se brzina ponovno postiže najvećim raspoloživim ubrzanjem i zatim se uzastopno koči na brzini postignutoj na kraju svakog vremenskog ciklusa kako je utvrđeno za odgovarajuću kategoriju vozila u stavku 1.5.1.1.

1.5.1.7.

Ako je riječ o vozilima s napravama za automatsko namještanje kočnih obloga, prije prethodno navedenog ispitivanja tipa I. kočne se obloge moraju namjestiti u skladu sa sljedećim postupcima, prema potrebi:

1.5.1.7.1.

ako je riječ o vozilima s pneumatskim kočnicama, namještanje kočnica mora omogućiti funkcioniranje uređaja za automatsko namještanje kočnih obloga. Zbog toga se hod kočnog cilindra mora namjestiti na:

so ≥ 1,1 x sre-adjust

(gornja granična vrijednost ne smije premašiti vrijednost koju preporučuje proizvođač)

pri čemu je:

sre-adjust

hod za ponovno namještanje u skladu sa specifikacijom proizvođača uređaja za automatsko namještanje kočnih obloga, tj. hod, gdje počinje ponovno prilagođavati zazor kočnice s tlakom u kočnom cilindru od 15 % radnog tlaka kočnog sustava, ali ne nižim od 100 kPa.

Ako je u dogovoru s tehničkom službom zaključeno da mjerenje hoda klipa kočnog cilindra nije izvedivo, početno se namještanje mora dogovoriti s tehničkom službom.

Iz prethodnog se stanja kočnica uzastopno aktivira 50 puta s tlakom u kočnom cilindru koji je 30 % radnog tlaka kočnog sustava, ali nije manji od 200 kPa. Nakon toga slijedi jednokratno aktiviranje kočnice s tlakom u kočnom cilindru ≥ 650 kPa;

1.5.1.7.2.

ako je riječ o vozilima s hidrauličnim disk-kočnicama ili električno upravljanim mehanizmima za namještanje, smatra se da zahtjevi koji se odnose na namještanje nisu potrebni;

1.5.1.7.3.

ako je riječ o vozilima s hidrauličnim bubanj-kočnicama, namještanje kočnica određuje proizvođač.

1.5.1.8.

Ako je riječ o vozilima s električnim regeneracijskim kočnim sustavom kategorije B, stanje baterije vozila na početku ispitivanja mora biti takvo da doprinos električnog regeneracijskog kočnog sustava kočnoj sili ne prelazi minimum koji je zajamčen konstrukcijom sustava.

Smatra se da je taj zahtjev ispunjen ako se napunjenost baterije nalazi na jednoj od razina navedenih u četiri točke stavka 1.4.1.2.2.

1.5.2.

Povezano kočenje

1.5.2.1.

Radne kočnice kategorija O2 i O3 (ako prikolica kategorije O3 nije, alternativno, zadovoljila na ispitivanju tipa III. u skladu sa stavkom 1.7. ovog Priloga) ispituju se tako da je na opterećenom vozilu energija za kočenje jednaka onoj koja je zabilježena u istom razdoblju kod opterećenog vozila koje prijeđe put od 1,7 km konstantnom brzinom od 40 km/h na nizbrdici od 7 %.

1.5.2.2.

Ispitivanje se može izvesti i na ravnoj cesti tako da motorno vozilo vuče prikolicu, a tijekom ispitivanja sila primijenjena na komandu mora biti prilagođena tako da otpor prikolice bude konstantan (7 % najvećeg osovinskog opterećenja prikolice). Ako snaga potrebna za vuču nije dovoljna, ispitivanje se smije izvesti i na manjoj brzini, ali na duljem putu, kako je navedeno u sljedećoj tablici:

Brzina [km/h]	Udaljenost (u metrima)
40	1 700
30	1 950
20	2 500
15	3 100

1.5.2.3.

Ako je riječ o prikolicama s uređajima za automatsko namještanje kočnih obloga, prije prethodno propisanog ispitivanja tipa I. kočnice se moraju namjestiti u skladu s postupkom utvrđenim u stavku 1.7.1.1. ovog Priloga.

1.5.3.

Radni učinak kod kočenja zagrijanim kočnicama

1.5.3.1.

Na kraju ispitivanja tipa I. (ispitivanje opisano u stavku 1.5.1. ili stavku 1.5.2. ovog Priloga) mjeri se učinak radnog kočnog sustava sa zagrijanim kočnicama pod istim uvjetima (posebno s konstantnom silom za aktiviranje koja nije veća od stvarno upotrijebljene prosječne sile ili vrijednosti zahtjeva za kočenje) kao u ispitivanju tipa 0. s odspojenim motorom (toplinski uvjeti mogu biti različiti).

Sustav i funkcije koji kompenziraju za gubitak radnog učinka kočnice zbog gubitka topline ne smiju biti aktivni tijekom tog ispitivanja.

1.5.3.1.1.

Ako je riječ o motornim vozilima, radni učinak sa zagrijanim kočnicama ne smije biti manji od 80 % radnog učinka propisanog za predmetnu kategoriju ni manji od 60 % vrijednosti zabilježene tijekom ispitivanja tipa 0. s odspojenim motorom.

1.5.3.1.2.

Ako vozilo ima električni regeneracijski sustav kategorije A, tijekom kočenja stalno mora biti u najvišem stupnju prijenosa, a odvojena se komanda električnog regeneracijskog sustava, ako postoji, ne smije koristiti.

1.5.3.1.3.

Ako je riječ o vozilima s električnim regeneracijskim sustavom kategorije B, nakon obavljenih ciklusa zagrijavanja u skladu sa stavkom 1.5.1.6. ovog Priloga, ispitivanje radnog učinka sa zagrijanim kočnicama mora se provesti na najvećoj brzini koju vozilo može postići na kraju ciklusa zagrijavanja kočnica, osim ako se može postići brzina utvrđena u stavku 1.4.2. ovog Priloga.

Da bi se moglo usporediti rezultate, ispitivanje tipa 0. s hladnim kočnicama ponavlja se od iste brzine i sa sličnim doprinosom električnog regeneracijskog kočenja, u skladu s odgovarajućom razinom napunjenosti baterije, koja je bila na raspolaganju tijekom ispitivanja radnog učinka zagrijanih kočnica.

Prije ispitivanja dopušteno je obnavljanje obloga kako bi se to drugo ispitivanje učinka hladnih kočnica tipa 0. usporedilo s učinkom na ispitivanju zagrijanih kočnica u odnosu na kriterije iz stavaka 1.5.3.1.1. i 1.5.3.2. ovog Priloga.

Ispitivanja se mogu izvoditi bez regeneracijske kočne komponente. U tom slučaju ne primjenjuju se zahtjevi koji se odnose na napunjenost baterija.

1.5.3.1.4.

Ako je riječ o prikolicama, kočna sila zagrijanih kočnica na obodu kotača izmjerena na 40 km/h ne smije biti manja od 36 % najvećeg statičkog opterećenja kotača ni manja od 60 % vrijednosti ostvarene na ispitivanju tipa -0. na istoj brzini.

1.5.3.2.

Motorno vozilo koje ispunjava zahtjev od 60 % iz stavka 1.5.3.1.1., ali ne može ispuniti zahtjev od 80 % radnog učinka iz tog stavka, može se podvrgnuti dodatnom ispitivanju kočenja sa zagrijanim kočnicama i primjenom sile za aktiviranje kočnica koja nije veća od one iz stavka 2. ovog Priloga za odgovarajuću kategoriju vozila. Rezultati oba ispitivanja unose se u izvješće.

1.5.4.

Ispitivanje slobodnog okretanja kotača

Ako je riječ o motornim vozilima s uređajima za automatsko namještanje kočnih obloga, nakon završetka ispitivanja iz stavka 1.5.3. kočnice se moraju ohladiti na temperaturu hladnih kočnica (tj. ≤ 100 °C) pa je potrebno provjeriti da je slobodno okretanje kotača vozila moguće ispunjavanjem jednog od sljedećih uvjeta:

(a)	kotači se slobodno okreću (tj. može ih se vrtjeti rukom);

(b)	potvrđeno je da se, ako asimptotske temperature nisu veće od temperature bubnja/diska od 80 °C dok vozilo vozi konstantnom brzinom v = 60 km/h s otpuštenim kočnicama, preostali kočni moment može smatrati prihvatljivim.

1.6.

Ispitivanje tipa II. (ispitivanje ponašanja vozila na nizbrdici)

1.6.1.

Opterećena motorna vozila ispituju se tako da se postigne energija za kočenje jednaka onoj koja je u istom razdoblju zabilježena na opterećenom vozilu koje prijeđe put od 6 km na nizbrdici od 6 % prosječnom brzinom od 30 km/h u odgovarajućem stupnju prijenosa i uz upotrebu usporivača, ako ga vozilo ima. Trenutačni stupanj prijenosa mora onemogućavati da motor prekorači najveću brzinu vrtnje (min-1) koju je propisao proizvođač.

1.6.2.

Za vozila kod kojih se energija apsorbira samo kočenjem motora dopušteno je odstupanje prosječne brzine od ±5 km/h te vozilo mora biti u stupnju prijenosa koji omogućuje da se brzina stabilizira na vrijednosti koja je najbliža 30 km/h na nizbrdici od 6 %. Ako se kočni učinak samog motora utvrđuje mjerenjem usporenja, dovoljno je ako je prosječno usporenje barem 0,5 m/s2.

1.6.3.

Na kraju ispitivanja učinak radnog kočnog sustava sa zagrijanim kočnicama mjeri se pod istim uvjetima kao u ispitivanju tipa 0. s odspojenim motorom (toplinski uvjeti mogu biti različiti). U tom ispitivanju učinka s vrućim kočnicama zaustavni put ne smije premašiti sljedeće vrijednosti, a prosječno puno postignuto usporenje ne smije biti manje od sljedećih vrijednosti, pri čemu sila za aktiviranje ne smije prijeći 70 daN:

Kategorija M3	0,15 v + (1,33 v2/130) (drugi izraz odgovara prosječnom punom usporenju dm = 3,75 m/s2);
Kategorija N3	0,15 v + (1,33 v2/115) (drugi izraz odgovara prosječnom punom usporenju dm = 3,3 m/s2).

1.6.4.

Vozila navedena u stavcima 1.8.1.1., 1.8.1.2. i 1.8.1.3. moraju zadovoljiti na ispitivanju tipa II.A opisanom u stavku 1.8. umjesto na ispitivanju tipa II.

1.6.5.

Ako je riječ o vozilima s električnim regeneracijskim kočnim sustavom, stanje baterije vozila na početku ispitivanja mora biti takvo da doprinos električnog regeneracijskog kočnog sustava kočnoj sili ne prelazi minimum koji je zajamčen konstrukcijom sustava.

Smatra se da je taj zahtjev ispunjen ako se napunjenost baterije nalazi na jednoj od razina navedenih u četiri točke stavka 1.4.1.2.2.

1.7.

Ispitivanje tipa III. (ispitivanje slabljenja kočenja opterećenih vozila kategorije O4 ili, alternativno kategorije O3)

1.7.1.

Ispitivanje na ispitnoj stazi

1.7.1.1.

Prije ispitivanja tipa III. opisanog u nastavku kočnice se, prema potrebi, moraju namjestiti sljedećim postupcima:

1.7.1.1.1.

ako je riječ o prikolicama s pneumatskim kočnicama, namještanje kočnica mora biti takvo da omogući funkcioniranje naprave za automatsko namještanje kočnih obloga. Zbog toga se hod klipa kočnog cilindra mora namjestiti na s0 ≥ 1,1 x sre-adjust (gornja granična vrijednost ne smije biti viša od vrijednosti koju preporučuje proizvođač):

pri čemu je:

sre-adjust

hod klipa za ponovno namještanje u skladu sa specifikacijom proizvođača naprave za automatsko namještanje kočnih obloga, tj. hod klipa, pri čemu ponovno namještanje zazora kočnice počinje s tlakom u kočnom cilindru od 100 kPa

Ako je u dogovoru s tehničkom službom zaključeno da mjerenje hoda klipa kočnog cilindra nije izvedivo, početno se namještanje mora dogovoriti s tehničkom službom.

Iz prethodnog se stanja kočnica mora aktivirati 50 puta zaredom s tlakom u kočnom cilindru od 200 kPa. Nakon toga slijedi jednokratno aktiviranje kočnice s tlakom u kočnom cilindru koji je ≥ 650 kPa;

1.7.1.1.2.

ako je riječ o prikolicama s hidrauličnim disk-kočnicama, smatra se da zahtjevi koji se odnose na namještanje nisu potrebni;

1.7.1.1.3.

ako je riječ o prikolicama s hidrauličnim bubanj-kočnicama, namještanje kočnica određuje proizvođač.

1.7.1.2.

Za ispitivanja na cesti moraju biti zadovoljeni sljedeći uvjeti:

Broj aktiviranja kočnice	20
Trajanje ciklusa kočenja	60 s
Početna brzina na početku kočenja	60 km/h
Kočenja	Silu koja se u tim ispitivanjima primjenjuje na komandu mora se prilagoditi tako da se prosječno puno usporenje od 3 m/s2 s obzirom na masu prikolice PR postigne u prvoj upotrebi kočnica; Ta sila mora ostati jednaka u svakoj sljedećoj primjeni kočnica.

Stupanj kočenja prikolice izračunava se prema formuli iz stavka 1.4.4.3. ovog Priloga:

brzina na kraju kočenja (stavak 3.1.5. Dodatka 2. Prilogu 11.):

pri čemu je:

zR	=	stupanj kočenja prikolice
zR+M	=	stupanj kočenja skupa vozila (motorno vozilo s prikolicom);
R	=	vrijednost otpora kotrljanja = 0,01;
PM	=	ukupna vertikalna statička reakcija između površine ceste i kotača vučnog vozila prikolice (kg);
PR	=	ukupna vertikalna statička reakcija između površine ceste i kotača prikolice (kg);
P1	=	dio mase prikolice koju nose nekočene osovine (kg);
P2	=	dio mase prikolice koju nose kočene osovine (kg);
v1	=	početna brzina (km/h);
v2	=	konačna brzina (km/h).

1.7.2.

Radni učinak kod kočenja zagrijanim kočnicama

Na kraju ispitivanja u skladu sa stavkom 1.7.1. potrebno je izmjeriti učinak radnog kočnog sustava sa zagrijanim kočnicama pod istim uvjetima kao u ispitivanju tipa 0., ali u različitim toplinskim uvjetima i od početne brzine od 60 km/h. Kočna sila zagrijanih kočnica na obodu kotača ne smije biti manja od 40 % najvećeg statičkog opterećenja kotača ni manja od 60 % vrijednosti zabilježene u ispitivanju tipa 0. na istoj brzini.

1.7.3.

Ispitivanje slobodnog okretanja kotača

Nakon završetka ispitivanja iz stavka 1.7.2. kočnice se moraju ohladiti na temperaturu hladnih kočnica (tj. ≤ 100 °C) te je potrebno provjeriti da je slobodno okretanje kotača prikolice moguće ispunjavanjem jednog od sljedećih uvjeta:

(a)	kotači se slobodno okreću (tj. može ih se vrtjeti rukom);

(b)	potvrđeno je da se, ako asimptotske temperature nisu veće od temperature bubnja/diska od 80 °C dok prikolica vozi konstantnom brzinom v = 60 km/h s otpuštenim kočnicama, preostali kočni moment može smatrati prihvatljivim.

1.8.

Ispitivanje tipa II.A (kočni učinak usporivača)

1.8.1.

Ispitivanju tipa II.A moraju se podvrgnuti vozila sljedećih kategorija:

1.8.1.1.

vozila kategorije M3 koja pripadaju razredima II., III. ili B kako su utvrđeni u Konsolidiranoj rezoluciji o konstrukciji vozila (R.E.3);

1.8.1.2.

vozila kategorije N3 koja smiju vući prikolicu kategorije O4.

1.8.1.3.

određena vozila koja podliježu ADR-u (vidjeti Prilog 5.).

1.8.2.

Ispitni uvjeti i zahtjevi za radni učinak

1.8.2.1.

Učinak usporivača ispituje se s najvećom masom vozila ili skupa vozila na način potreban za dokazivanje učinka propisanog u stavku 5.1.2.4. ovog Pravilnika.

1.8.2.2.

Opterećena vozila ispituju se tako da se postigne energija za kočenje jednaka onoj koja je u istom razdoblju zabilježena na opterećenom vozilu koje prijeđe 6 km na nizbrdici od 7 % prosječnom brzinom od 30 km/h. Tijekom ispitivanja ne smiju se uključivati radni kočni sustav, pomoćni kočni sustav ni parkirni kočni sustav. Stupanj prijenosa mora onemogućavati da motor prekorači najveću brzinu vrtnje koju je propisao proizvođač. Integrirani usporivač smije se upotrijebiti pod uvjetom da je stupnjevan tako da se radni kočni sustav ne aktivira; to se može provjeriti kontroliranjem topline kočnica, kako je utvrđeno u stavku 1.4.1.1. ovog Priloga.

1.8.2.3.

Za vozila kod kojih se energija apsorbira samo kočenjem motora dopušteno je odstupanje prosječne brzine od ±5 km/h te vozilo mora biti u stupnju prijenosa koji omogućuje da se brzina stabilizira na vrijednosti koja je najbliža 30 km/h na nizbrdici od 7 %. Ako se kočni učinak samog motora utvrđuje mjerenjem usporenja, dovoljno je ako je prosječno usporenje barem 0,6 m/s2.

1.8.2.4.

Smatra se da je taj zahtjev ispunjen ako se napunjenost baterije nalazi na jednoj od razina navedenih u četiri točke stavka 1.4.1.2.2.

1.8.2.5.

Ako je riječ o vozilima s usporivačem s ugrađenim električnim regeneracijskim kočnim sustavima u kojima se radni kočni sustav upotrebljava kad pohranjivanje energije u pogonskoj bateriji nije moguće samo zbog najveće razine napunjenosti baterije, izvode se dva različita tipa ispitivanja:

(a)	ispitivanje u skladu sa stavkom 1.8. Priloga 4. ako razina napunjenosti pogonske baterije omogućuje izvođenje ispitivanja bez korištenja radnog kočnog sustava (npr. razina napunjenosti pogonske baterije dovoljno je niska); i

(b)

ispitivanje pod uvjetima iz stavka 1.6.1. s nagibom od 7 %. Tijekom ispitivanja koristi se radni kočni sustav koji može poduprijeti usporivač (npr. električni regeneracijski kočni sustav, dodatni usporivač kao što je hlađeni otpornik). Nakon tog ispitivanja i uzimajući u obzir da se radne kočnice ne smiju znatno ohladiti, izvodi se dodatno ispitivanje u skladu s odredbama stavka 1.6.3. Priloga 4. Prosječno puno usporenje mora odgovarati vrijednosti od najmanje 5 m/s2.

Stanje baterije vozila na početku ispitivanja u skladu sa stavkom 1.6.1. mora biti takvo da doprinos električnog regeneracijskog kočnog sustava ne prelazi minimum zajamčen konstrukcijom sustava.

Smatra se da je taj zahtjev ispunjen ako se napunjenost baterije nalazi na jednoj od razina navedenih u četiri točke stavka 1.4.1.2.2.

2. Radni učinak kočnih sustava vozila kategorija M2, M3 i N

2.1.

Radni kočni sustav

2.1.1.

Radni kočni sustavi vozila kategorija M2, M3 i N moraju se ispitivati pod uvjetima navedenima u sljedećoj tablici:

	Kategorija	M2	M3		N1	N2		N3
	Vrsta ispitivanja	0.-I.	0.-I.-II. ili II.A		0.-I.	0.-I.		0.-I.-II.
Ispitivanje tipa 0. s odspojenim motorom	v	60 km/h	60 km/h		80 km/h	60 km/h		60 km/h
	s ≤
	dm ≥	5,0 m/s2
Ispitivanje tipa 0. sa spojenim motorom	v = 0,80 v max no ne više od	100 km/h		90 km/h	120 km/h	100 km/h	90 km/h
	s ≤
	dm ≥	4,0 m/s2
	F ≤	70 daN

pri čemu je:

v	=	propisana ispitna brzina u km/h;
s	=	zaustavni put u metrima;
dm	=	prosječno puno usporenje u m/s2;
F	=	sila primijenjena na nožnu komandu u daN;
vmax	=	maksimalna konstrukcijska brzina vozila u km/h.

2.1.2.

U slučaju motornog vozila koje smije vući nekočenu prikolicu mora se postići najmanji učinak propisan za odgovarajuću kategoriju motornog vozila (za ispitivanje tipa 0. s odspojenim motorom) kad je nekočena prikolica priključena na motorno vozilo i opterećena do najveće tehnički dopuštene mase koju je deklarirao proizvođač motornog vozila.

Učinak skupa vozila provjerava se izračunom koji se odnosi na najveći kočni učinak koji je motorno vozilo (opterećeno) samostalno stvarno postiglo u ispitivanju tipa 0. s odspojenim motorom, koji se sastoji od sljedeće formule (nisu potrebna stvarna ispitivanja s priključenom nekočenom prikolicom):

pri čemu je:

dM+R	=	izračunano prosječno puno usporenje motornog vozila kad je na njega priključena nekočena prikolica u m/s2;
dM	=	najveće prosječno puno usporenje samog motornog vozila postignuto tijekom ispitivanja tipa 0. s odspojenim motorom u m/s2;
PM	=	masa motornog vozila (opterećenog);
PR	=	najveća masa nekočene prikolice koja se smije priključiti, kako ju je deklarirao proizvođač motornog vozila.

2.2.

Pomoćni kočni sustav

2.2.1.

Pomoćni kočni sustav, čak i ako se komanda koja ga aktivira upotrebljava i za druge kočne funkcije, mora omogućiti zaustavni put koji ne prelazi sljedeće vrijednosti i prosječno puno usporenje koje nije manje od sljedećih vrijednosti:

Kategorije M2 i M3	0,15 v + (2v2/130) (drugi član ovog izraza odgovara prosječnom punom usporenju dm = 2,5 m/s2)
Kategorija N:	0,15 v + (2v2/115) (drugi član ovog izraza odgovara prosječnom punom usporenju dm = 2,2 m/s2)

2.2.2.

Ako je komanda ručna, propisani učinak mora se postići primjenom sile na komandu koja nije veća od 60 daN, a komanda mora biti postavljena tako da je vozač može jednostavno i lako dosegnuti.

2.2.3.

Ako je komanda nožna, propisani učinak mora se postići primjenom sile na komandu koja nije veća od 70 daN, a komanda mora biti postavljena tako da je vozač može jednostavno i lako aktivirati.

2.2.4.

Učinak pomoćnog kočnog sustava provjerava se ispitivanjem tipa 0. s odspojenim motorom. Početne brzine su:

M2: 60 km/h M3: 60 km/h

N1: 70 km/h N2: 50 km/h N3: 40 km/h

2.2.5.

Ispitivanje radnog učinka pomoćnog kočnog sustava izvodi se simuliranjem stvarnih kvarova u radnom kočnom sustavu.

2.2.6.

U vozilima s električnim regeneracijskim kočnim sustavima kočni učinak dodatno se provjerava u sljedeća dva stanja kvara:

2.2.6.1.

potpuni kvar električnog sastavnog dijela radnog kočnog sustava;

2.2.6.2.

kvar električnog sastavnog dijela zbog kojeg taj dio proizvodi svoju najveću kočnu silu.

2.3.

Parkirni kočni sustav

2.3.1.

Parkirni kočni sustav mora, makar u kombinaciji s nekim od drugih kočnih sustava, moći zadržati opterećeno vozilo na nizbrdici ili uzbrdici od 18 %.

2.3.2.

Parkirni kočni sustav vučnog motornog vozila na koje se smije priključiti barem jedna prikolica mora moći zadržati skup vozila na nizbrdici ili uzbrdici od 12 %.

2.3.3.

Ako je komanda ručna, na nju se ne smije primijeniti sila veća od 60 daN.

2.3.4.

Ako je komanda nožna, na nju se ne smije primijeniti sila veća od 70 daN.

2.3.5.

Dopušten je parkirni kočni sustav koji treba višekratno aktivirati da bi se postigao propisani kočni učinak.

2.3.6.

Za provjeru sukladnosti sa zahtjevom iz stavka 5.2.1.2.4. ovog Pravilnika izvodi se ispitivanje tipa 0. s odspojenim motorom s početnom brzinom od 30 km/h. Prosječno puno postignuto usporenje nakon aktiviranja komande parkirnog kočnog sustava i usporenje neposredno prije zaustavljanja vozila ne smiju biti manji od 1,5 m/s2. Ispitivanje se izvodi na opterećenom vozilu. Sila primijenjena na komandu kočnice ne smije biti veća od propisanih vrijednosti.

2.3.7.

Kako bi se provjerila sukladnost sa zahtjevima iz stavka 5.2.1.26.4. ovog Pravilnika, automatsko aktiviranje parkirne kočnice provjerava se zaustavljanjem motora i uz to napuštanjem kabine u skladu s deklariranim kriterijima aktivacije i/ili za vozila kategorije M tako da se nijedna komanda ni kočnica ne diraju tijekom najmanje 30 sekundi.

2.4.

Preostali kočni učinak nakon kvara prijenosa

2.4.1.

Preostali kočni učinak radnog kočnog sustava mora, u slučaju kvara dijela njegova prijenosa, postići zaustavni put koji nije dulji od vrijednosti u nastavku i prosječno puno usporenje koje nije manje od vrijednosti u nastavku, pri čemu sila na komandi ne smije biti veća od 70 daN tijekom ispitivanja tipa 0. s odspojenim motorom sa sljedećim početnim brzinama prema kategorijama vozila:

Zaustavni put (m) i prosječno puno usporenje (dm) [m/s2]

Kategorija vozila	v [km/h]	Zaustavni put (OPTEREĆENO) [m]	dm [m/s2]	Zaustavni put (NEOPTEREĆENO) [m]	dm [m/s2]
M2	60	0,15v + (100/30) · (v2/130)	1,5	0,15v + (100/25) · (v2/130)	1,3
M3	60	0,15v + (100/30) · (v2/130)	1,5	0,15v + (100/30) · (v2/130)	1,5
N1	70	0,15v + (100/30) · (v2/115)	1,3	0,15v + (100/25) · (v2/115)	1,1
N2	50	0,15v + (100/30) · (v2/115)	1,3	0,15v + (100/25) · (v2/115)	1,1
N3	40	0,15v + (100/30) · (v2/115)	1,3	0,15v + (100/30) · (v2/115)	1,3

2.4.2.

Ispitivanje preostalog radnog učinka kočenja izvodi se simuliranjem stvarnih kvarova u radnom kočnom sustavu.

3. Radni učinak kočnih sustava vozila kategorije O

3.1.

Radni kočni sustav

3.1.1.

Odredba se odnosi na ispitivanja vozila kategorije O1:

ako vozilo mora imati radni kočni sustav, njegov radni učinak mora ispunjavati zahtjeve utvrđene za vozila kategorija O2 i O3.

3.1.2.

Odredbe koje se odnose na ispitivanja vozila kategorija O2 i O3:

3.1.2.1.

Ako je riječ o radnom kočnom sustavu povezanog ili polupovezanog tipa, zbroj sila na obodu kočenih kotača mora biti najmanje X % najvećeg statičkog opterećenja kotača, pri čemu X ima sljedeće vrijednosti:

	x [%]
Obična prikolica, opterećena i neopterećena:	50
Poluprikolica, opterećena i neopterećena:	45
Prikolica sa središnjom osovinom, opterećena i neopterećena:	50

3.1.2.2.

Ako prikolica ima pneumatski kočni sustav, tlak u vodu za napajanje ne smije biti veći od 700 kPa tijekom ispitivanja kočenja, a vrijednost signala u upravljačkom vodu ne smije premašiti sljedeće vrijednosti, ovisno o postavu:

(a)	650 kPa u pneumatskom upravljačkom vodu;

(b)	digitalna vrijednost koja odgovara 650 kPa (kako je utvrđena u normi ISO 11992:2003, uključujući normu ISO 11992-2:2003 i njezinu izmjenu 1:2007 o električnom upravljačkom vodu).

Ispitna je brzina 60 km/h. Radi usporedbe s rezultatima ispitivanja tipa I. na opterećenom se vozilu izvodi dodatno ispitivanje na brzini od 40 km/h.

3.1.2.3.

Ako je kočni sustav inercijskog tipa, mora ispunjavati zahtjeve iz Priloga 12. ovom Pravilniku.

3.1.2.4.

Vozila se uz to podvrgavaju ispitivanju tipa I. ili, ako je riječ o prikolici kategorije O3, tipa III.

3.1.2.5.

U ispitivanju tipa I. ili tipa III. za poluprikolice, masa koja se koči njezinim osovinama mora odgovarati najvećem opterećenju osovina (koje ne obuhvaća opterećenje sedla).

3.1.3.

Odredbe koje se odnose na ispitivanja vozila kategorije O4:

3.1.3.1.

Ako je radni kočni sustav povezanog ili polupovezanog tipa, zbroj sila na obodu kočenih kotača mora biti barem X % najvećeg statičkog opterećenja kotača, pri čemu X ima sljedeće vrijednosti:

	x [%]
Obična prikolica, opterećena i neopterećena:	50
Poluprikolica, opterećena i neopterećena:	45
Prikolica sa središnjom osovinom, opterećena i neopterećena:	50

3.1.3.2.

Ako prikolica ima pneumatski kočni sustav, tlak u upravljačkom vodu tijekom ispitivanja ne smije premašiti 650 kPa, a tlak u vodu za napajanje ne smije premašiti 700 kPa. Ispitna je brzina 60 km/h.

3.1.3.3.

Osim toga, vozila se moraju podvrgnuti ispitivanju tipa III.

3.1.3.4.

U ispitivanju tipa III. za poluprikolice, masa koja se koči njezinim osovinama mora odgovarati najvećem opterećenju osovina.

3.2.

Parkirni kočni sustav

3.2.1.

Parkirni kočni sustav kojim je prikolica opremljena mora moći opterećeno vozilo odspojeno od vučnog vozila zadržati na nizbrdici ili uzbrdici od 18 %. Sila primijenjena na komandu kočnice ne smije biti veća od 60 daN.

3.3.

Automatski kočni sustav

3.3.1.

Automatski kočni učinak u slučaju kvara, kako je opisano u stavku 5.2.1.18.3. ovog Pravilnika, u ispitivanju opterećenog vozila počevši od brzine od 40 km/h ne smije biti manji od 13,5 % najvećeg statičkog opterećenja kotača. Blokiranje kotača dopušteno je na razinama radnog učinka većim od 13,5 %.

4. Vrijeme odziva

4.1.

Ako je u vozilo ugrađen radni kočni sustav koji potpuno ili djelomično ovisi o izvoru energije koji nije snaga vozača, moraju biti ispunjeni sljedeći zahtjevi:

4.1.1.

kod kočenja u nuždi vrijeme koje prođe od trenutka početka aktiviranja komande do trenutka kad kočna sila na najnepovoljnije smještenoj osovini dostigne razinu koja odgovara propisanom učinku ne smije biti dulje od 0,6 sekundi;

4.1.2.

smatra se da vozila s pneumatskim kočnim sustavom ispunjavaju zahtjeve iz stavka 4.1.1. ako ispunjavaju odredbe iz Priloga 6. ovom Pravilniku;

4.1.3.

smatra se da vozila s hidrauličnim kočnim sustavom ispunjavaju zahtjeve iz stavka 4.1.1. ako kod kočenja u nuždi u roku od 0,6 sekundi u najnepovoljnije postavljenom kočnom cilindru ostvare usporenje ili tlak koji odgovara propisanom učinku;

4.1.4.

smatra se da vozila s kočnim sustavom s električnim prijenosom ispunjavaju zahtjeve iz stavka 4.1.1. ako kod kočenja u nuždi u roku od 0,6 sekundi u najnepovoljnije postavljenom kočnom cilindru ostvare usporenje koje odgovara propisanom učinku.

(1) Blokiranje kotača dopušteno je samo ako je to izričito navedeno.

(2) Proizvođač mora tehničkoj službi dostaviti porodicu kočnih krivulja koje su dopuštene u primijenjenoj automatskoj strategiji upravljanja. Tehnička služba smije provjeriti te krivulje.

(3) U dogovoru s tehničkom službom procjena napunjenosti nije potrebna za vozila s ugrađenim izvorom energije za punjenje pogonskih baterija i regulacijom njihove napunjenosti.

Prilog 4. – Dodatak

Postupak za praćenje napunjenosti baterija

Postupak je primjenjiv na baterije vozila koje se upotrebljavaju za pogon i regeneracijsko kočenje.

Za postupak je potreban dvosmjerni vatmetar istosmjerne struje ili dvosmjerni ampersatmetar istosmjerne struje.

1. Postupak

1.1.

Nove ili dugo uskladištene baterije moraju se puniti i prazniti u skladu s preporukom proizvođača. Nakon ciklusa punjenja i pražnjenja potrebno je omogućiti najmanje osmosatnu aklimatizaciju na temperaturi okoline.

1.2.

Potpuna se napunjenost mora postići punjenjem u skladu s preporukom proizvođača.

1.3.

U ispitivanjima kočenja iz stavaka 1.2.11., 1.4.1.2.2., 1.5.1.6. i 1.5.3.1.3. Priloga 4., vatsati koje potroše pogonski motori i isporuči regeneracijski kočni sustav bilježe se kao kumulativni zbroj na temelju kojeg se zatim utvrđuje napunjenost na početku i na kraju pojedinog ispitivanja.

1.4.

Kako bi se postigla jednaka razina napunjenosti baterija radi usporedivih ispitivanja, kao što su ona iz stavka 1.5.3.1.3. Priloga 4., baterije se mora ponovno napuniti na tu ili višu razinu pa isprazniti na poznatom opterećenju i približno stalnoj snazi da bi se postigla zahtijevana napunjenost. Alternativno, ako vozilo ima samo električni pogon koji se napaja iz baterija, napunjenost se može prilagoditi tako da vozilo radi. Ispitivanja u kojima je baterija na početku djelomično napunjena moraju početi što prije nakon što se postigne željena napunjenost.

PRILOG 5.

Dodatne odredbe koje se primjenjuju na određena vozila u skladu s Europskim sporazumom o međunarodnom cestovnom prijevozu opasnih tvari (ADR)

1. Područje primjene

Ovaj se Prilog primjenjuje na određena vozila koja podliježu odredbama odjeljka 9.2.3. Priloga B Europskom sporazumu o međunarodnom cestovnom prijevozu opasnih tvari (ADR).

2. Zahtjevi

2.1.

Opće odredbe

Motorna vozila i prikolice namijenjeni za upotrebu kao jedinice za prijevoz opasnih tvari moraju ispunjavati sve odgovarajuće tehničke zahtjeve iz ovog Pravilnika. Uz to, prema potrebi primjenjuju se tehničke odredbe navedene u nastavku.

2.2.

Usporivač

2.2.1.

Motorna vozila čija najveća masa prelazi 16 tona ili koja smiju vući prikolicu kategorije O4 moraju imati usporivač u skladu sa stavkom 2.15. ovog Pravilnika i u skladu sa sljedećim zahtjevima:

2.2.1.1.

tip upravljačke konfiguracije usporivača mora biti jedan od tipova opisanih u stavcima od 2.15.2.1. do 2.15.2.3. ovog Pravilnika;

2.2.1.2.

u slučaju električnog kvara protublokirajućeg sustava, integrirani ili kombinirani usporivač mora se automatski isključiti;

2.2.1.3.

učinkovitost usporivača mora se kontrolirati protublokirajućim sustavom i to tako da taj sustav ne može blokirati osovine koje usporivač koči na brzinama većima od 15 km/h. Taj se zahtjev, međutim, ne primjenjuje na dio kočnog sustava koji se odnosi na prirodno kočenje motorom;

2.2.1.4.

usporivač mora imati više stupnjeva učinkovitosti, uključujući niski stupanj prikladan za neopterećeno stanje. Ako je usporivač motornog vozila njegov motor, smatra se da različiti prijenosni omjeri daju različite stupnjeve učinkovitosti;

2.2.1.5.

radni učinak usporivača mora osigurati ispunjenje zahtjeva iz stavka 1.8. Priloga 4. ovom Pravilniku (ispitivanje tipa II.A), pri čemu se masa opterećenog vozila sastoji od mase opterećenog motornog vozila i njegove dopuštene najveće mase vučenog vozila, što ukupno ne prelazi 44 tone.

2.2.2.

Ako je riječ o prikolici s usporivačem, on mora ispunjavati zahtjeve iz stavaka od 2.3.1.1. do 2.3.1.4., prema potrebi.

2.3.

Zahtjevi za kočenje za vozila EX/III kategorija O1 i O2

2.3.1.

Ne dovodeći u pitanje odredbe iz stavka 5.2.2.9. ovog Pravilnika, vozila EX/III, kako su definirana u Pravilniku br. 105, kategorija O1 i O2, neovisno o masi, moraju imati kočni sustav koji automatski koči prikolicu do zaustavljanja ako se spojnica odvoji dok se prikolica kreće.

PRILOG 6.

Metoda za mjerenje vremena reakcije vozila s pneumatskim kočnim sustavima

1. Opće odredbe

1.1.

Vremena odziva radnog kočnog sustava utvrđuju se na vozilu u stanju mirovanja, a tlak se mjeri na ulazu cilindra najnepovoljnije smještene kočnice. Na vozilima s kombiniranim pneumatskim i hidrauličnim kočnim sustavom tlak se može mjeriti na otvoru najnepovoljnije postavljene pneumatske jedinice. Na vozilima s regulatorima kočne sile regulatori moraju biti postavljeni u položaj „opterećeno”.

1.2.

Tijekom ispitivanja hod kočnih cilindara pojedinih osovina mora odgovarati onom koji se zahtijeva za kočnice koje su namještene s najmanjim zazorom.

1.3.

Vremena odziva koja se utvrđuju u skladu s odredbama iz ovog Priloga zaokružuju se na najbližu desetinku sekunde. Ako je znamenka stotice jednaka ili veća od pet, vrijeme reakcije zaokružuje se naviše na najbližu deseticu.

2. Motorna vozila

2.1.

Na početku svakog ispitivanja tlak u uređaju za pohranu energije mora biti jednak tlaku na kojem regulator tlaka ponovno uključuje napajanje sustava. Kod sustava koji nemaju regulator tlaka (npr. kompresor s ograničenim tlakom) tlak u uređaju za pohranu energije na početku svakog ispitivanja mora biti 90 % vrijednosti tlaka koji navodi proizvođač, a utvrđen je u stavku 1.2.2.1. dijela A Priloga 7. ovom Pravilniku za ispitivanja propisana u ovom Prilogu.

2.2.

Vremena odziva kao funkcija vremena aktiviranja (tf) dobivaju se uzastopnim nizom punih aktiviranja, pri čemu se počinje s najkraćim mogućim vremenom aktiviranja i povećava do vremena od približno 0,4 sekunde. Izmjerene vrijednosti moraju se iscrtati na dijagramu.

2.3.

Vrijeme odziva koje treba uzeti u obzir za potrebe ispitivanja odgovara vremenu aktiviranja od 0,2 sekunde. To se vrijeme odziva može ustanoviti iz dijagrama interpolacijom.

2.4.

Za vrijeme aktiviranja od 0,2 sekunde vrijeme koje prođe od početka aktiviranja komande kočnog sustava do trenutka kad tlak u kočnom cilindru dosegne 75 % svoje asimptotske vrijednosti ne smije biti dulje od 0,6 sekundi.

2.5.

Motornim vozilima s pneumatskim upravljačkim vodom za prikolice, uz uzimanje u obzir zahtjeva iz stavka 1.1. ovog Priloga, vrijeme odziva mjeri se na kraju cijevi duljine 2,5 m s unutarnjim promjerom od 13 mm koja mora biti priključena na spojnu glavu upravljačkog voda radnog kočnog sustava. Tijekom tog ispitivanja na spojnu glavu voda napajanja mora biti priključen obujam od 385 cm3 ± 5 cm3 (što odgovara obujmu cijevi dužine 2,5 m s unutarnjim promjerom od 13 mm pod tlakom od 650 kPa).

Tegljači poluprikolica moraju imati savitljive cijevi za priključivanje poluprikolica. Spojne glave stoga će se nalaziti na krajevima tih savitljivih cijevi. Duljinu i unutarnji promjer cijevi potrebno je unijeti pod stavkom 14.7.3. obrasca koji je u skladu s predloškom iz Priloga 2. ovom Pravilniku.

Ako je priključak automatski, potrebno je provesti mjerenje koje uključuje upotrebu 2,5-metarske cijevi i obujma od 385 cm3 ±5 cm3 kako je opisano, pri čemu se spojnim glavama smatra sučelje priključka.

2.6.

Vrijeme koje prođe od početka aktiviranja pedale kočnice do trenutka kad:

(a)	tlak izmjeren na spojnoj glavi pneumatskog upravljačkog voda;

(b)	digitalna vrijednost zahtjeva u električnom upravljačkom vodu izmjerena u skladu s normom ISO 11992:2003, uključujući normu ISO 11992-2:2003 i njezinu izmjenu 1:2007,

dosegne x % asimptotske, odnosno konačne, vrijednosti ne smije biti dulje od vremena prikazanih u tablici u nastavku:

x [%]

t [s]

0,2

0,4

2.7.

Kad je riječ o motornim vozilima koja smiju vući prikolice kategorije O3 ili O4 s pneumatskim kočnim sustavima, uz gore navedene zahtjeve moraju se provjeriti i odredbe iz stavka 5.2.1.18.4.1. ovog Pravilnika što se utvrđuje sljedećim ispitivanjem:

(a)	mjerenjem tlaka na kraju cijevi duljine 2,5 m s unutarnjim promjerom od 13 mm koja se priključuje na spojnu glavu voda za napajanje;

(b)	simulacijom kvara upravljačkog voda na spojnoj glavi;

(c)	aktiviranjem komande radne kočnice za 0,2 sekunde, kako je opisano u stavku 2.3.

3. Prikolice

3.1.

Vremena odziva prikolice mjere se bez motornog vozila. Umjesto motornog vozila potrebno je osigurati simulator na koji se spajaju spojne glave voda za napajanje, pneumatskog upravljačkog voda i/ili priključak električnog upravljačkog voda.

3.2.

Tlak u vodu za napajanje mora biti 650 kPa.

3.3.

Simulator za pneumatske upravljačke vodove mora imati sljedeće karakteristike:

3.3.1.

mora imati tlačni spremnik obujma 30 litara koji se prije svakog ispitivanja napuni do tlaka od 650 kPa i koji se ne smije nadopunjavati tijekom ispitivanja. Na izlazu komande za kočenje simulator mora imati otvor promjera od 4,0 do 4,3 mm, uključujući te vrijednosti. Obujam cijevi mjeren od otvora do spojne glave, uključujući i spojnu glavu, mora biti 385 ±5 cm3 (što se smatra ekvivalentom obujma cijevi duljine 2,5 m s unutarnjim promjerom od 13 mm pod tlakom od 650 kPa). Tlakovi u upravljačkom vodu navedeni u stavku 3.3.3. ovog Priloga mjere se neposredno iza otvora;

3.3.2.

komanda kočnog sustava mora biti konstruirana tako da ispitna naprava ne utječe na njezin radni učinak;

3.3.3.

simulator se mora namjestiti, npr. izborom otvora u skladu sa stavkom 3.3.1. ovog Priloga, tako da ako je na njega priključen spremnik od 385 cm3 ±5 cm3, vrijeme potrebno za dizanje tlaka sa 65 kPa na 490 kPa (što je 10 %, odnosno 75 %, nazivnog tlaka od 650 kPa) mora biti 0,2 ±0,01 sekundu. Ako se prethodno navedeni spremnik zamijeni spremnikom obujma 1 155 cm3 ± 15 cm3, vrijeme potrebno za dizanje tlaka sa 65 kPa na 490 kPa bez dodatnog namještanja mora biti 0,38 ± 0,02 sekunde. Između te dvije vrijednosti tlak se mora dizati približno linearno.

Spremnici moraju biti spojeni na glavu spojnice bez primjene savitljivih cijevi. Spoj između spremnika i glave spojnice mora imati unutarnji promjer od najmanje 10 mm.

Namještanje se izvodi s izvedbom spojne glave koja je reprezentativna za tip ugrađen na prikolicu za koju se traži homologacija;

3.3.4.

dijagrami u dodatku ovom Prilogu prikazuju primjer ispravne konfiguracije simulatora s obzirom na namještanje i korištenje.

3.4.

Simulator za provjeru odziva na signale koji se prenose električnim upravljačkim vodom mora imati sljedeće karakteristike:

3.4.1.

simulator mora proizvesti digitalni signal zahtjeva u električnom upravljačkom vodu u skladu s normom ISO 11992-2:2003 i njezinom izmjenom 1:2007 te dostaviti odgovarajuće podatke prikolici preko šestog i sedmog pina priključka iz norme ISO 7638:2003. Za mjerenje vremena odziva simulator može na zahtjev proizvođača prikolici poslati podatak da nema pneumatskog upravljačkog voda i da se signal u električnom upravljačkom vodu proizvodi iz dva neovisna sklopa (vidjeti stavke 6.4.2.2.24. i 6.4.2.2.25. norme ISO 11992-2:2003 i njezine izmjene 1:2007);

3.4.2.

komanda kočnog sustava mora biti konstruirana tako da ispitna naprava ne utječe na njezin radni učinak;

3.4.3.

za mjerenje vremena odziva signal koji je proizveo električni simulator mora biti ekvivalentan linearnom povećanju pneumatskog tlaka od 0,0 kPa do 650 kPa tijekom 0,2 ±0,01 s;

3.4.4.

dijagrami u dodatku ovom Prilogu prikazuju primjer ispravne konfiguracije simulatora s obzirom na namještanje i korištenje.

3.5.

Zahtjevi za radni učinak

3.5.1.

Za prikolice s pneumatskim upravljačkim vodom vrijeme koje prođe od trenutka kad tlak koji u upravljačkom vodu stvori simulator dosegne 65 kPa do trenutka kad tlak u kočnom cilindru prikolice dosegne 75 % svoje asimptotske vrijednosti ne smije biti dulje od 0,4 sekunde.

3.5.1.1.

Prikolice s pneumatskim upravljačkim vodom i električnim prijenosom upravljanja provjeravaju se tako da ih se napaja električnom energijom preko priključka iz norme ISO 7638:2003 (s pet ili sedam pinova).

3.5.2.

Za prikolice s električnim upravljačkim vodom vrijeme koje prođe od trenutka kad signal koji proizvede simulator dosegne ekvivalent od 65 kPa do trenutka kad tlak u kočnom cilindru prikolice dosegne 75 % svoje asimptotske vrijednosti ne smije biti dulje od 0,4 sekunde.

3.5.3.

Za prikolice s pneumatskim i električnim upravljačkim vodom vrijeme odziva mjeri se zasebno za svaki upravljački vod u skladu s odgovarajućim prethodno opisanim postupkom.

4. Vučne prikolice

4.1.

Uz zahtjeve iz stavka 3. vučne prikolice moraju ispunjavati i sljedeće zahtjeve.

4.1.1.

Vrijeme odziva upravljačkog voda vučne prikolice mjeri se bez motornog vozila. Umjesto motornog vozila potreban je simulator na koji se spajaju prednje spojne glave voda za napajanje, pneumatskog upravljačkog voda i/ili priključak električnog upravljačkog voda. Za potrebe ispitivanja koristi se simulator definiran u stavcima 3.3. i 3.4.

4.1.2.

Zahtjevi za vučne prikolice: osim zahtjeva iz stavka 1.1. ovog Priloga, vrijeme odziva mjeri se na kraju cijevi duljine 2,5 m s unutarnjim promjerom od 13 mm koja je priključena na krajnju stražnju spojnu glavu upravljačkog voda radnog kočnog sustava. Tijekom tog ispitivanja na spojnu glavu voda za napajanje mora biti priključen obujam od 385 cm3 ±5 cm3 (što odgovara obujmu cijevi dužine 2,5 m s unutarnjim promjerom od 13 mm) pod tlakom od 650 kPa. Vučne prikolice za poluprikolice moraju imati savitljive cijevi za priključivanje poluprikolica. Spojne glave stoga će biti na krajevima tih savitljivih cijevi. Duljina i unutarnji promjer cijevi unose se u stavku 14.7.3. obrasca u skladu s predloškom iz Priloga 2. ovom Pravilniku.

4.1.3.

Tlak u vodu za napajanje na prednjem dijelu vučene prikolice mora biti 650 kPa.

4.1.4.

Zahtjevi za radni učinak

4.1.4.1.

Vrijeme koje prođe od trenutka kad tlak, koji u upravljački vod nabije simulator, dosegne 65 bara do trenutka kad tlak u stražnjoj spojnoj glavi vučne prikolice dosegne 75 % svoje asimptotske vrijednosti ne smije biti dulje od 0,4 sekunde.

4.1.4.2.

Vučne prikolice provjeravaju se električnom energijom kojom se prikolica opskrbljuje kroz priključak iz norme ISO 7638:2003 (sedmi pin).

4.1.4.3.

Nije potrebno provjeravati razliku između vremena reakcije električnog upravljačkog voda između prednjih i stražnjih spojnih glava vučne prikolice jer je utvrđena u normi ISO 11992:2014 i stoga čini dio ocjenjivanja iz Priloga 17.

4.1.4.4.

Za vučne prikolice s pneumatskim i električnim upravljačkim vodom mjerenje vremena odziva provodi se zasebno za svaki upravljački vod, u skladu s odgovarajućim prethodno utvrđenim postupkom.

Prilog 6. – Dodatak

Primjeri simulatora

(vidjeti stavak 3. Priloga 6.)

1. Namještanje simulatora

2. Ispitivanje prikolice

A	=	dovodni spoj sa zapornim ventilom
C1	=	tlačni prekidač u simulatoru namješten na 65 kPa i na 490 kPa
C2	=	tlačni prekidač koji treba priključiti na kočni cilindar prikolice kako bi radio na 75 % asimptotskog tlaka u kočnom cilindru CF
CF	=	kočni cilindar
L	=	vod od otvora O do spojne glave TC (uključujući i nju), koji ima unutarnji obujam od 385 cm3 ±5 cm3 pod tlakom od 650 kPa
M	=	manometar
O	=	otvor promjera od najmanje 4 mm i najviše 4,3 mm
PP	=	spoj za provjeru tlaka
R1	=	30-litarski zračni spremnik s ispusnim ventilom
R2	=	spremnik za umjeravanje koji, sa spojnom glavom TC, treba imati obujam od 385 cm3 ±5 cm3
R3	=	spremnik za umjeravanje koji, sa spojnom glavom TC, treba imati obujam od 1 155 cm3 ±15 cm3
RA	=	zaporni ventil
TA	=	spojna glava, vod za napajanje
V	=	naletna naprava kočnog sustava
TC	=	spojna glava, upravljački vod
VRU	=	sigurnosni ventil vučenog vozila

3. Primjer simulatora za električne upravljačke vodove

ECL	=	električni upravljački vod u skladu s normom ISO 7638
SIMU	=	simulator bajta 3 i 4 poruke EBS 11 u skladu s normom ISO 11992-2:2003, uključujući njezinu izmjenu 1-2007, s izlaznim signalima na početku, 65 kPa i 650 kPa
A	=	dovodni spoj sa zapornim ventilom
C2	=	tlačni prekidač koji treba spojiti na kočni cilindar prikolice kako bi radio na 75 % asimptotskog tlaka u kočnom cilindru CF
CF	=	kočni cilindar
M	=	manometar
PP	=	spoj za provjeru tlaka
TA	=	spojna glava, vod za napajanje
VRU	=	sigurnosni ventil vučenog vozila

PRILOG 7.

Odredbe koje se odnose na izvore energije i uređaje za pohranu energije (akumulatore)

A. Pneumatski kočni sustavi

1. Kapacitet uređaja za pohranu energije (spremnika energije)

1.1.

Opće odredbe

1.1.1.

Vozila kojima za rad kočnog sustava treba stlačeni zrak moraju imati uređaje za pohranu energije (spremnike energije) koji ispunjavaju zahtjeve iz stavaka 1.2. i 1.3. ovog Priloga (dio A).

1.1.2.

Spremnici različitih sklopova moraju se moći lako identificirati.

1.1.3.

Međutim, uređaji za pohranu energije ne moraju biti propisanog kapaciteta ako je kočni sustav takav da se u slučaju da nema nikakve zalihe energije može postići barem kočni učinak koji je propisan za pomoćni kočni sustav.

1.1.4.

U provjeri sukladnosti sa zahtjevima iz stavaka 1.2. i 1.3. ovog Priloga kočnice moraju biti namještene s najmanjim mogućim zazorom.

1.2.

Motorna vozila

1.2.1.

Uređaji za pohranu energije (spremnici energije) motornih vozila moraju biti takvi da nakon osam punih aktiviranja komande radnog kočnog sustava preostali tlak u uređajima za spremanje energije ne bude niži od tlaka potrebnog za postizanje propisanog kočnog učinka pomoćnog kočenja.

1.2.2.

Ispitivanje se izvodi u skladu sa sljedećim zahtjevima:

1.2.2.1.

početna razina energije u uređajima za pohranu energije je ona koju je naveo proizvođač (1). Mora biti takva da omogući postizanje propisanog učinka radnog kočnog sustava;

1.2.2.2.

uređaji za pohranu energije ne smiju se napajati; osim toga, svi uređaji za pohranu energije za pomoćne uređaje moraju biti odspojeni;

1.2.2.3.

ako je riječ o motornom vozilu s pneumatskim upravljačkim vodom na koje je dopušteno spajanje prikolice, vod za napajanje mora se zatvoriti, a spremnik stlačenog zraka kapaciteta 0,5 l priključiti izravno na spojnu glavu pneumatskog upravljačkog voda. Prije svakog kočenja mora se u potpunosti ukloniti tlak iz tog spremnika stlačenog zraka. Nakon ispitivanja navedenog u stavku 1.2.1., kod dodatnog (devetog) aktiviranja komande radnog kočnog sustava, razina energije kojom se napaja pneumatski upravljački vod ne smije se smanjiti ispod razine koja odgovara polovini vrijednosti izmjerenoj kod prvog aktiviranja kočnica.

1.3.

Prikolice

1.3.1.

Uređaji za pohranu energije (spremnici energije) u prikolicama moraju biti takvi da se, nakon osam punih aktiviranja radnog kočnog sustava vučnog vozila, razina energije kojom se opskrbljuju radni dijelovi koji troše energiju dobivenu kod dodatnog (devetog) aktiviranja radnog kočnog sustava vučnog vozila ne smanji ispod razine koja odgovara polovini vrijednosti izmjerene kod prvog aktiviranja kočnice i bez aktiviranja automatskog ili parkirnog kočnog sustava prikolice.

1.3.2.

Ispitivanje se izvodi u skladu sa sljedećim zahtjevima:

1.3.2.1.

na početku ispitivanja tlak u uređajima za pohranu energije mora biti 850 kPa;

1.3.2.2.

vod za napajanje mora se zatvoriti; osim toga, svi uređaji za pohranu energije za pomoćne uređaje moraju biti odspojeni;

1.3.2.3.

tijekom ispitivanja uređaje za pohranu energije ne smije se ponovno napajati;

1.3.2.4.

kod svakog aktiviranja kočnica tlak u pneumatskom upravljačkom vodu mora biti 750 kPa;

1.3.2.5.

kod svakog aktiviranja kočnica digitalna vrijednost zahtjeva u električnom upravljačkom vodu mora odgovarati tlaku od 750 kPa.

1.3.3.

Kad je riječ o vučnim prikolicama, ispitivanje utvrđeno u stavku 1.3.2. izvodi se sa zatvorenim stražnjim vodom napajanja, a spremnik stlačenog zraka kapaciteta 0,5 litara spaja se izravno na stražnju spojnu glavu pneumatskog upravljačkog voda. Prije svakog kočenja mora se u potpunosti ukloniti tlak iz tog spremnika stlačenog zraka. Nakon ispitivanja navedenog u stavku 1.3.1., razina energije kojom se napaja stražnji pneumatski upravljački vod ne smije se smanjiti ispod razine koja odgovara polovini vrijednosti izmjerene kod prvog aktiviranja kočnica.

2. Kapacitet izvora energije

2.1.

Opće odredbe

Izvori energije moraju ispunjavati zahtjeve utvrđene u sljedećim stavcima.

2.2.

Definicije

2.2.1.

Vrijednost „p1” tlak je koji odgovara 65 % tlaka p2 utvrđenog u stavku 2.2.2.

2.2.2.

Vrijednost „p2” određuje proizvođač i navedena je u stavku 1.2.2.1.

2.2.3.

Vrijednost „t1” vrijeme je potrebno da relativni tlak naraste od 0 do p1, dok je „t2” vrijeme potrebno da relativni tlak naraste od 0 do p2.

2.3.

Uvjeti mjerenja

2.3.1.

U svim slučajevima brzina vrtnje kompresora mora biti ona koja se postigne na brzini vrtnje motora koja odgovara njegovoj najvećoj snazi ili brzini koju dopušta regulator.

2.3.2.

Tijekom ispitivanja za utvrđivanje vremena t1 i t2 uređaji za pohranu energije za pomoćne uređaje moraju biti odspojeni.

2.3.3.

Ako je na motorno vozilo predviđeno spajanje prikolice, prikolicu predstavlja uređaj za pohranu energije čiji je najviši relativni tlak p (izražen u kPa/100) onaj koji se može dovesti preko sustava napajanja vučnog vozila i čiji je obujam V (u litrama) određen formulom p x V = 20 R (pri čemu je R najveća dopuštena masa, u tonama, na osovinama prikolice).

2.4.

Tumačenje rezultata

2.4.1.

Vrijeme t1 zabilježeno za najnepovoljnije smješten uređaj za pohranu energije ne smije biti veće od:

2.4.1.1.

tri minute ako je riječ o vozilima na koja se ne smije spojiti prikolica; ili

2.4.1.2.

šest minuta ako je riječ o vozilima na koja se smije spojiti prikolica.

2.4.2.

Vrijeme t2 zabilježeno za najnepovoljnije smješten uređaj za pohranu energije ne smije biti veće od:

2.4.2.1.

šest minuta ako je riječ o vozilima na koja se ne smije spojiti prikolica; ili

2.4.2.2.

devet minuta ako je riječ o vozilima na koja se smije spojiti prikolica.

2.5.

Dodatno ispitivanje

2.5.1.

Ako motorno vozilo ima uređaje za pohranu energije za pomoćne uređaje čiji ukupni kapacitet prelazi 20 % ukupnog kapaciteta uređaja za spremanje energije kočnog sustava, mora se obaviti dodatno ispitivanje tijekom kojeg se ne smije pojaviti ni jedna nepravilnost u radu ventila koji reguliraju punjenje uređaja za pohranu energije za pomoćne uređaje.

2.5.2.

Tijekom tog ispitivanja mora se provjeriti da je vrijeme t3 potrebno za porast tlaka od 0 do p2 u najnepovoljnije smještenom uređaju za pohranu energije kočnog sustava kraće od:

2.5.2.1.

osam minuta ako je riječ o vozilima na koja se ne smije spojiti prikolica; ili

2.5.2.2.

11 minuta ako je riječ o vozilima na koja se smije spojiti prikolica.

2.5.3.

Ispitivanje se izvodi u uvjetima propisanima u stavcima 2.3.1. i 2.3.3.

2.6.

Vučna vozila

2.6.1.

Motorna vozila na koja se smije spojiti prikolica moraju također ispunjavati zahtjeve za vozila na koja se prikolica ne smije spojiti. U tom slučaju ispitivanja iz stavaka 2.4.1. i 2.4.2. (i 2.5.2.) ovog Priloga izvode se bez uređaja za pohranu energije iz stavka 2.3.3.

B. Podtlačni kočni sustavi

1. Kapacitet uređaja za pohranu energije (spremnika energije)

1.1.

Opće odredbe

1.1.1.

Vozila kojima za rad kočnog sustava treba podtlak moraju imati uređaje za pohranu energije (spremnicima energije) kapaciteta u skladu sa zahtjevima iz stavaka 1.2. i 1.3. ovog Priloga (dio B).

1.1.2.

1.1.3.

U provjeri sukladnosti sa zahtjevima iz stavaka 1.2. i 1.3. ovog Priloga kočnice moraju biti namještene s najmanjim mogućim zazorom.

1.2.

Motorna vozila

1.2.1.

Uređaji za pohranu energije (spremnici energije) motornih vozila moraju biti takvi da se učinak propisan za pomoćni kočni sustav još može postići:

1.2.1.1.

nakon osam punih aktiviranja komande radnog kočnog sustava pri čemu je izvor energije vakuumska pumpa; i

1.2.1.2.

nakon četiri puna aktiviranja komande radnog kočnog sustava čiji je izvor energije motor.

1.2.2.

Ispitivanje se izvodi u skladu sa sljedećim zahtjevima:

1.2.2.1.

početna razina energije u uređajima za pohranu energije je ona koju je naveo proizvođač (2). Početna razina energije mora biti takva da omogući propisani učinak radnog kočenja i mora odgovarati podtlaku koji nije veći od 90 % najvećeg podtlaka koji je osigurao izvor energije;

1.2.2.2.

uređaji za pohranu energije ne smiju se napajati; osim toga, svi uređaji za pohranu energije za pomoćne uređaje moraju biti odspojeni;

1.2.2.3.

ako je riječ o motornom vozilu koje smije vući prikolicu, vod za napajanje mora se zatvoriti, a na upravljački vod mora se priključiti spremnik od 0,5 litara. Nakon ispitivanja navedenog u stavku 1.2.1., kod dodatnog aktiviranja komande radnog kočnog sustava, razina podtlaka u upravljačkom vodu ne smije se smanjiti ispod razine koja odgovara polovini vrijednosti izmjerenoj kod prvog aktiviranja kočnica.

1.3.

Prikolice (samo kategorije O1 i O2)

1.3.1.

Uređaji za pohranu energije (spremnici energije) s kojima su prikolice opremljene moraju biti takvi da se nakon ispitivanja koje se sastoji od četiri puna aktiviranja radnog kočnog sustava prikolice razina podtlaka na točkama korištenja kod dodatnog (petog) aktiviranja ne smije smanjiti ispod polovine vrijednosti dobivene kod prvog aktiviranja kočnice.

1.3.2.

Ispitivanje se izvodi u skladu sa sljedećim zahtjevima:

1.3.2.1.

početna razina energije u uređajima za pohranu energije mora biti u skladu sa specifikacijama proizvođača1. Mora biti takva da omogući postizanje propisanog učinka radnog kočnog sustava;

1.3.2.2.

uređaji za pohranu energije ne smiju se napajati; osim toga, svi uređaji za pohranu energije za pomoćne uređaje moraju biti odspojeni.

2. Kapacitet izvora energije

2.1.

Opće odredbe

2.1.1.

Počevši od atmosferskog tlaka okoliša, izvor energije mora omogućiti da se u uređajima za pohranu energije u roku od tri minute dosegne početna razina propisana u stavku 1.2.2.1. Kad je riječ o vozilu na koje se smije spojiti prikolica, vrijeme za postizanje te razine, pod uvjetima propisanima u stavku 2.2., ne smije biti dulje od šest minuta.

2.2.

Uvjeti mjerenja

2.2.1.

Brzina vrtnje izvora podtlaka mora biti:

2.2.1.1.

ako je izvor podtlaka motor vozila, brzina vrtnje motora izmjerena dok je vozilo u mirovanju s mjenjačem u neutralnom položaju i motorom u praznom hodu;

2.2.1.2.

ako je izvor podtlaka vakuumska pumpa, brzina izmjerena dok motor radi na 65 % brzine koja odgovara njegovoj najvećoj izlaznoj snazi; i

2.2.1.3.

ako je izvor podtlaka vakuumska pumpa, a motor ima regulator, brzina izmjerena dok motor radi na 65 % najveće brzine vrtnje koju dopušta regulator.

2.2.2.

Ako je motorno vozilo namijenjeno za vuču prikolice koja ima podtlačni radni kočni sustav, prikolicu predstavlja uređaj za pohranu energije obujma V u litrama koji se određuje prema formuli V = 15 R, pri čemu je R najveća dopuštena masa u tonama na osovinama prikolice.

C. Hidraulični kočni sustavi s pohranjenom energijom

1. Kapacitet uređaja za pohranu energije (akumulatora)

1.1.

Opće odredbe

1.1.1.

Vozila kojima za rad kočnog sustava treba pohranjena energija koja se dobiva iz radne tekućine pod tlakom moraju imati uređaje za pohranu energije (akumulatorima) čiji kapacitet ispunjava zahtjeve iz stavka 1.2. ovog Priloga (dio C).

1.1.2.

Međutim, uređaji za pohranu energije ne moraju biti propisanog kapaciteta ako je kočni sustav takav da je u slučaju odsutnosti svake zalihe energije moguće komandom radnog kočnog sustava postići barem kočni učinak koji je propisan za pomoćni kočni sustav.

1.1.3.

U provjeri sukladnosti sa zahtjevima iz stavaka 1.2.1., 1.2.2. i 2.1. ovog Priloga kočnice moraju biti namještene s najmanjim mogućim zazorom, a za stavak 1.2.1. brzina punih aktiviranja kočnice mora biti takva da između pojedinih aktiviranja postoji stanka od najmanje 60 sekundi.

1.2.

Motorna vozila

1.2.1.

Motorna vozila s hidrauličnim kočnim sustavom s pohranjenom energijom moraju ispunjavati sljedeće zahtjeve:

1.2.1.1.

nakon osam punih aktiviranja komande radnog kočnog sustava, kod devetog aktiviranja još se mora moći postići učinak propisan za pomoćni kočni sustav;

1.2.1.2.

Ispitivanje se izvodi u skladu sa sljedećim zahtjevima:

1.2.1.2.1.

ispitivanje mora početi na tlaku koji je odredio proizvođač, ali koji nije viši od uklopnog tlaka;

1.2.1.2.2.

uređaji za pohranu energije ne smiju se napajati; osim toga, svi uređaji za pohranu energije za pomoćne uređaje moraju biti odspojeni.

1.2.2.

Smatra se da motorna vozila s hidrauličnim kočnim sustavom s pohranjenom energijom koja ne mogu ispuniti zahtjeve iz stavka 5.2.1.5.1. ovog Pravilnika ispunjavaju te zahtjeve ako su ispunjeni sljedeći zahtjevi:

1.2.2.1.

nakon svakog pojedinačnog kvara prijenosa, nakon osam punih aktiviranja komande radnog kočnog sustava, kod devetog aktiviranja još uvijek se mora moći postići najmanje učinak propisan za pomoćni kočni sustav ili, ako se učinak propisan za pomoćni kočni sustav koji zahtijeva korištenje pohranjene energije postiže odvojenom komandom, nakon osam punih aktiviranja, kod devetog aktiviranja još uvijek se mora moći postići preostali kočni učinak propisan u stavku 5.2.1.4. ovog Pravilnika;

1.2.2.2.

Ispitivanje se izvodi u skladu sa sljedećim zahtjevima:

1.2.2.2.1.

ako je izvor energije u stanju mirovanja ili radi brzinom vrtnje koja odgovara brzini vrtnje motora u praznom hodu, može se izazvati bilo kakav kvar u prijenosu. Prije izazivanja takvog kvara uređaji za pohranu energije moraju biti pod tlakom koji može odrediti proizvođač, ali koji ne smije biti veći od uklopnog tlaka;

1.2.2.2.2.

pomoćni uređaji i njihovi uređaji za pohranu energije, ako postoje, moraju biti odspojeni.

2. Kapacitet hidrauličnih izvora energije

2.1.

Izvori energije moraju ispunjavati zahtjeve utvrđene u sljedećim stavcima:

2.1.1.

Definicije

2.1.1.1.

Vrijednost „p1” najveći je radni tlak sustava (isklopni tlak) u uređajima za pohranu energije koji je odredio proizvođač.

2.1.1.2.

Vrijednost „p2” znači tlak nakon četiri puna aktiviranja komande radnog kočnog sustava, počevši od tlaka p1 bez napajanja uređaja za pohranu energije.

2.1.1.3.

Vrijednost „t” vrijeme je potrebno da tlak naraste od p2 do p1 u uređajima za pohranu energije bez aktiviranja komande radnog kočnog sustava.

2.1.2.

Uvjeti mjerenja

2.1.2.1.

Tijekom ispitivanja za utvrđivanje vremena t, brzina napajanja izvora energije mora biti ona koja se postigne na brzini vrtnje motora koja odgovara njegovoj najvećoj snazi ili brzini koju dopušta regulator.

2.1.2.2.

Tijekom ispitivanja za utvrđivanje vremena t uređaji za pohranu energije za pomoćne uređaje ne smiju se odspojiti, osim automatski.

2.1.3.

Tumačenje rezultata

2.1.3.1.

Za sva vozila, osim onih kategorije M3, N2 i N3, vrijeme t ne smije biti dulje od 20 sekundi.

2.1.3.2.

Za vozila kategorije M3, N2 i N3 vrijeme t ne smije biti dulje od 30 sekundi.

3. Karakteristike uređaja za upozoravanje

S motorom u mirovanju i početnim tlakom koji može odrediti proizvođač, ali koji nije veći od uklopnog tlaka, uređaj za upozoravanje ne smije se uključiti nakon dva puna aktiviranja komande radnog kočnog sustava.

D. Kočni sustav s električnim prijenosom

1. Radni učinak uređaja za pohranjivanje električne energije

1.1.

Opće odredbe

1.1.1.

Vozila s kočnim sustavom s električnim prijenosom moraju imati uređaje za pohranu električne energije koji ispunjavaju zahtjeve iz stavka 1.2. ovog Priloga (dio D).

1.1.2.

Uređaji za pohranu električne energije koji napajaju samo prijenos upravljanja kočnog sustava mogu, kao alternativu, ispuniti zahtjeve iz stavka 5.2.1.35.5. ovog Pravilnika.

1.1.3.

Uređaji za pohranu električne energije različitih sklopova moraju se moći lako identificirati.

1.2.

Motorna vozila

1.2.1.

Radni učinak uređaja za pohranjivanje električne energije mora biti takav da nakon najmanje osam punih aktiviranja komande radnog kočnog sustava (kako je opisano u stavku 1.2.3.3.) kod devetog kočenja ispunjava barem zahtjeve utvrđene za pomoćno kočenje. Osim toga, mora barem kod prvog aktiviranja omogućiti postizanje propisanog učinka radnog kočnog sustava.

1.2.2.

Ispitivanje se izvodi u skladu sa sljedećim zahtjevima:

1.2.2.1.

na početku ispitivanja stanje uređaja za pohranjivanje električne energije svakog kočnog kruga mora biti takvo da je ispunjen uvjet potreban za prikazivanje žutog signala upozorenja iz stavka 5.2.1.35.7. Osim toga, njegova napunjenost ne smije biti veća od vrijednosti koju može isporučiti uređaj za pohranjivanje električne energije čiji se radni učinak pogoršao do točke na kojoj je prikazano upozorenje iz članka 5.2.1.35.6.

Ako pogonska baterija ima i funkciju uređaja za pohranu energije (u smislu ovog Priloga), stanje pogonske baterije na početku ispitivanja može biti takvo da ta baterija više ne može osiguravati napajanje pogonskih motora. To može biti posljedica nedovoljnog stvarnog kapaciteta pogonske baterije ili trenutka kad strategija upravljanja vozila prekine opskrbu pogonskog motora energijom;

1.2.2.2.

za vozila koja vuku prikolicu kategorije O3 ili O4 ispitivanje se izvodi u skladu sa sljedećim zahtjevima:

—	početna razina energije u uređajima za pohranu energije je ona koju je naveo proizvođač. Mora biti takva da omogući barem propisani najmanji tlak na spojnim glavama voda za napajanje i pneumatskog upravljačkog voda kako je utvrđeno u stavcima 3.1.3.1. i 3.1.3.4. Priloga 10.;

—	uređaji za pohranu energije ne smiju se napajati; osim toga, svi uređaji za pohranu energije za pomoćne uređaje moraju biti odspojeni.

Početna razina energije mora se navesti u homologacijskom dokumentu.

1.2.3.

Tijekom ispitivanja uređaje za pohranu električne energije ne smije se dodatno napajati.

1.2.3.1.

Postupak kojim se uređaji za pohranu električne energije pripremaju za ovo ispitivanje dogovaraju proizvođač i tehnička služba. Taj se postupak navodi u ispitnom izvješću i uključuje u homologacijsku dokumentaciju.

1.2.3.2.

Svako potpuno aktiviranje mora trajati najmanje 8,0 sekundi s razmakom od najmanje 5,0 sekundi između otpuštanja komande kočnice i njezina kasnijeg aktiviranja, prema specifikacijama proizvođača vozila.

Proizvođač vozila može osigurati hlađenje elektromehaničkih aktuatora tijekom statične faze ispitivanja.

1.2.3.3.

Svako aktiviranje mora dovesti do zahtjeva (aref) na kočnim cilindrima koji su potrebni za postizanje najvećeg mogućeg usporenja koje sustav treba ostvariti u uvjetima tipa 0. (npr. hladne kočnice, brzina ispitivanja tipa 0., opterećeno vozilo, potpuno napunjeni uređaji za pohranjivanje električne energije), uz ograničenje na 8,0 m/s2.

Vrijednost zahtjeva za kočne cilindre može se smanjiti na nižu vrijednost areduced, ali ne smije biti niža od propisanog usporenja radne kočnice. U tom se slučaju trajanje-T svakog punog aktiviranja hoda povećava u skladu sa sljedećom formulom:

T = aref / areduced * 8 sekundi

Proizvođač i tehnička služba dogovaraju metodu kojom se zahtjev umjerava kako bi se postigao aref ili areduced, ovisno o slučaju. Taj se postupak navodi u ispitnom izvješću i uključuje u homologacijsku dokumentaciju.

Potrebno je osigurati da energiju isporučenu prijenosu kočnog sustava tijekom tog ispitivanja daju samo uređaji za pohranjivanje električne energije.

1.2.3.4.

Ako je riječ o motornim vozilima s pneumatskim upravljačkim vodom na koja je dopušteno spajanje prikolice, vod za napajanje mora se zatvoriti, a spremnik stlačenog zraka kapaciteta 0,5 l priključiti izravno na spojnu glavu pneumatskog upravljačkog voda. Prije svakog kočenja mora se u potpunosti ukloniti tlak iz tog spremnika stlačenog zraka. Nakon osam punih aktiviranja (3), kod dodatnog (devetog) aktiviranja komande radnog kočnog sustava razina energije kojom se napaja pneumatski upravljački vod ne smije se smanjiti ispod razine koja odgovara polovini vrijednosti izmjerenoj kod prvog aktiviranja kočenja.

1.2.3.5.

U ispitivanju tijekom mirovanja u odnosu na ispitivanje u vožnji mora se osigurati da se energija koju potroši radni kočni sustav ne smanji ispod zahtjeva navedenih u stavku 1.2.3.3. za funkcije uštede energije.

1.2.3.6.

Sposobnost postizanja propisanog kočnog učinka pomoćne kočnice (kod devetog aktiviranja komande kočnice) potvrđuje se dinamičkim ispitivanjem u skladu s Prilogom 4., pri čemu se u ispitnim uvjetima utvrđenima u odgovarajućim ispitivanjima iz stavka 1.2.3. koristi samo električna energija dostupna iz uređaja za pohranu električne energije nakon osam punih3 aktiviranja u statičkom stanju (tj. dok je vozilo u mirovanju). Međutim, ne primjenjuje se zahtjev iz stavka 2.2.5. Priloga 4. za simuliranje kvara u kočnom sustavu.

Umjesto prethodno navedenog dinamičkog ispitivanja, deveto aktiviranje komande kočnice može se provesti u statičkom stanju. Proizvođač vozila mora dokazati da je snaga osigurana tijekom aktiviranja dovoljna barem za postizanje propisanog kočnog učinka pomoćne kočnice u uvjetima ispitivanja iz Priloga 4. Proizvođač i tehnička služba dogovaraju metodu koja se upotrebljava za izradu tih dokaza (npr. na temelju usporedbe snage koju su potrošili kočni cilindri s vrijednošću izmjerenom tijekom dinamičkog ispitivanja), tehnička služba je provjerava, a zatim se evidentira u izvješću o ispitivanju i prilaže homologacijskoj dokumentaciji.

1.2.3.7.

Sposobnost postizanja propisanog kočnog učinka radne kočnice kod prvog aktiviranja mora se potvrditi dinamičkim ispitivanjem tipa 0. u skladu s Prilogom 4., pri čemu početna razina energije u uređajima za pohranu električne energije nije veća od vrijednosti navedenih u stavku 1.2.2.1.

Umjesto prethodno navedenog dinamičkog ispitivanja, aktiviranje komande kočnice može se provesti u statičkom stanju. Snaga potrebna za postizanje tog radnog učinka utvrđuje se primjenom istih postupaka kao što su oni opisani u stavku 1.2.3.6.

2. Kapacitet napajanja električnom energijom

2.1.

Opće odredbe

Električno napajanje (uključujući izvor energije, prema potrebi) mora ispunjavati zahtjeve utvrđene u stavcima u nastavku.

Ako pogonska baterija ima i funkciju uređaja za pohranjivanje električne energije (u smislu ovog Priloga) i ako nema izvora za punjenje pogonske baterije (koji nije regenerativno kočenje), sljedeći zahtjevi ne primjenjuju se na te krugove.

Ispitivanje se izvodi u skladu sa sljedećim zahtjevima:

2.2.

Uvjeti mjerenja

2.2.1.

Kapacitet napajanja električnom energijom ocjenjuje se u skladu s postupcima iz stavka 1.5.1. (ispitivanje tipa I.) i stavka 1.5.3.1. (radni učinak sa zagrijanim kočnicama) Priloga 4. Suprotno zahtjevima ispitivanja tipa I., kočnica se u svim slučajevima mora aktivirati 20 puta.

2.2.2.

To se ispitivanje može provesti u statičkim uvjetima. U tom se slučaju trajanje kočenja, energija koju je kočni sustav potrošio i razmak između kočenja utvrđuju tijekom dinamičkih ispitivanja radnog učinka tipa I. i radnog učinka sa zagrijanim kočnicama iz Priloga 4.

(a)

U slučaju vozila kategorija M3, N2 i N3, energija isporučena električnom prijenosu tijekom statičkog ispitivanja mora biti jednaka vrijednosti energije koju napajanje električnog prijenosa osigurava tijekom 20 aktiviranja dinamičkog tipa I., nakon čega slijedi jedno aktiviranje u okviru ispitivanja radnog učinka sa zagrijanim kočnicama iz Priloga 4.

(b)

U slučaju vozila kategorija M2 i N1 trajanje i potrošnja energije od 16. do 20. aktiviranja moraju biti jednaki kao oni u 15. aktiviranju. Interval između aktiviranja kočnice mora biti jednak. Energija isporučena električnom prijenosu tijekom statičkog ispitivanja mora biti jednaka srednjoj vrijednosti energije koju napajanje električnog prijenosa električnom energijom osigurava tijekom 15 aktiviranja dinamičkog tipa I., nakon čega slijedi jedno aktiviranje u okviru ispitivanja radnog učinka sa zagrijanim kočnicama iz Priloga 4.

2.2.3.

Na početku ispitivanja:

(a)	napajanje električnom energijom odvija se bez kvara;

(b)	stanje uređaja za pohranjivanje električne energije ne smije premašiti vrijednost utvrđenu u stavku 1.2.2.1.

2.2.4.

Ako se električnom energijom napaja pomoćni uređaj, ukupna potrebna snaga pomoćnih sustava navedena u stavku 5.2.1.35.12. mora se tijekom ispitivanja prikazati ekvivalentnom snagom električnog napajanja.

Ukupna potrebna snaga mora kontinuirano biti prisutna tijekom cijelog ispitnog postupka.

2.2.5.

U slučaju vozila koja smiju vući prikolice kategorije O3 ili O4 potrebe za električnom energijom prikolice moraju se pokriti snagom od 400 W. Ta se snaga primjenjuje izravno na napajanje električnom energijom ili na zalihe energije koja se koristi za opskrbu prikolice (neizravno napajanje), ovisno o tome što je primjereno.

Ukupna potrebna snaga mora kontinuirano biti prisutna tijekom cijelog ispitnog postupka.

2.2.6.

Stanje uređaja za pohranjivanje električne energije nakon završetka ispitivanja iz stavka 2.2. ne smije se smanjiti na vrijednost na kojoj se aktivira crveni signal upozorenja iz stavka 5.2.1.13.1. točke (b) ovog Pravilnika.

2.2.7.

Vrijednost snage električnog napajanja ne smije se smanjiti do razine na kojoj se aktivira signal upozorenja (PW) propisan u stavku 5.2.1.35.9.

3. Kapacitet izvora pneumatske energije

Kad je riječ o vozilima na koja se smiju spajati prikolice s pneumatskim kočnim sustavom primjenjuju se i sljedeće odredbe:

3.1.

Definicije

3.1.1.

Vrijednost „p” je tlak u pneumatskim uređajima za pohranu energije spojenih prikolica čiji je kapacitet jednak barem obujmu utvrđenom u stavku 3.2.4.

3.1.2.

Vrijednost „p3” je tlak je koji odgovara 65 % tlaka p4 utvrđenog u stavku 3.1.3.

3.1.3.

Vrijednost „p4” = kPa određuje proizvođač i navedena je u stavku 1.2.2.2.

3.1.4.

„t4” znači vrijeme potrebno da relativni tlak (uređaja za pohranu energije spojenih prikolica obujma utvrđenog u stavku 3.2.4.) naraste s 0 na p3, a „t5” je vrijeme potrebno da relativni tlak naraste s 0 na p4.

3.2.

Uvjeti mjerenja

3.2.1.

U svim slučajevima brzina vrtnje kompresora mora biti ona koja se postigne na brzini vrtnje motora koja odgovara njegovoj najvećoj snazi ili brzini koju dopušta regulator.

3.2.2.

Tijekom ispitivanja za utvrđivanje vremena t4 i t5 pneumatski uređaji za pohranu energije za pomoćne uređaje moraju biti odspojeni.

3.2.3.

Ako se vod za napajanje ne napaja samo izravno iz izvora energije nego i iz uređaja za pohranu energije motornog vozila, tlak u tom spremniku stlačenog zraka također se smanjuje na nulu.

3.2.4.

Prikolicu predstavlja pneumatski uređaj za pohranu energije čiji je najviši relativni tlak p (izražen u kPa/100) onaj koji se može dovesti preko sustava napajanja vučnog vozila i čiji je obujam V (u litrama) određen formulom p x V = 20 R (pri čemu je R najveća dopuštena masa, u tonama, na osovinama prikolice).

3.3.

Tumačenje rezultata

3.3.1.

Vrijeme t4 zabilježeno za najnepovoljnije smješten uređaj za pohranu energije ne smije biti dulje od šest minuta.

3.3.2.

Vrijeme t5 zabilježeno za najnepovoljnije smješten uređaj za pohranu energije ne smije biti dulje od devet minuta.

3.4.

Dodatno ispitivanje

3.4.1.

Ako motorno vozilo ima najmanje jedan pneumatski uređaj za pohranu energije za pomoćne uređaje, potrebno je dodatno ispitivanje tijekom kojeg se ne smije pojaviti ni jedna nepravilnost u radu ventila koji reguliraju punjenje pneumatskih uređaja za pohranu energije za pomoćne uređaje.

3.4.2.

U slučaju kvara na pneumatskoj pomoćnoj opremi potrebno je spriječiti da taj kvar može uzrokovati pad tlaka u vodu za napajanje (ako postoji) ispod 650 kPa.

3.4.3.

Tijekom tog ispitivanja mora se provjeriti je li vrijeme t5 potrebno za porast tlaka od 0 do p4 u uređaju za pohranu energije spojene prikolice kraće od 11 minuta.

3.4.3.1.

Ispitivanje se izvodi sa svim pneumatskim uređajima za pohranu energije ugrađenima u vučno vozilo i s pneumatskim uređajima za pohranu energije spojenih prikolica čiji je obujam onakav kakav je utvrđen u stavku 3.2.4.

(1) Početna razina energije mora se navesti u homologacijskom dokumentu.

(2) Početna razina energije mora se navesti u homologacijskom dokumentu.

(3) Potpuno aktiviranje znači aktiviranje komande u skladu sa stavkom 1.2.3.3. dijela D Priloga 7. u trajanju od 8,0 sekundi ili tijekom vremena T kako je opisano u tom stavku.

PRILOG 8.

Odredbe koje se odnose na posebne uvjete za pneumatske kočne sustave s opružnim kočnim sustavima

1. Definicija

1.1.

„Opružni kočni sustavi” znači kočni sustavi kojima energiju potrebnu za kočenje daje najmanje jedna opruga koje radi kao uređaj za pohranu energije (akumulator).

1.1.1.

Energija potrebna za stlačivanje opruge kako bi se otpustila kočnica osigurava se i regulira „komandom” koju aktivira vozač (vidjeti definiciju u stavku 2.4. ovog Pravilnika).

1.2.

„Opružni cilindar” znači cilindar u kojem se stvara promjena tlaka koja dovodi do stlačivanja opruge.

1.3.

Ako stlačivanje opruga uzrokuje podtlačna naprava, izraz „tlak” u ovom Prilogu znači podtlak.

2. Opće odredbe

2.1.

Opružni se kočni sustav ne smije upotrebljavati kao radni kočni sustav. Međutim, u slučaju kvara dijela prijenosa u radnom kočnom sustavu za postizanje preostalog kočnog učinka propisanog u stavku 5.2.1.4. ovog Pravilnika smije se upotrijebiti opružni kočni sustav ako vozač njime može postupno kočiti. Za motorna vozila, osim vučnih vozila za poluprikolice koja ispunjavaju zahtjeve utvrđene u stavku 5.2.1.4.1. ovog Pravilnika, opružni kočni sustav ne smije biti jedini izvor preostalog kočnog učinka. Podtlačni opružni kočni sustavi ne smiju se upotrebljavati za prikolice.

2.2.

Male promjene tlaka koje se mogu pojaviti u krugu napajanja tlačne komore opruge ne smiju uzrokovati znatnije promjene kočne sile.

2.3.

Na motorna vozila s opružnim kočnicama primjenjuju se sljedeći zahtjevi:

2.3.1.

vod za napajanje opružnog cilindra mora imati vlastitu zalihu energije ili ga moraju napajati najmanje dvije neovisne zalihe energije. Vod za napajanje prikolice može se granati iz tog voda pod uvjetom da pad tlaka u vodu priključnog vozila ne uzrokuje aktiviranje opružnih kočnih cilindara;

2.3.2.

pomoćni uređaji smiju crpiti potrebnu energiju iz voda za napajanje opružnih kočnih cilindara ako svojim radom, čak i u slučaju oštećenja izvora energije, neće uzrokovati da se zaliha energije za opružne kočne cilindre spusti ispod razine dovoljne za barem jedno otpuštanje opružnih kočnih cilindara;

2.3.3.

u svakom slučaju, tijekom punjenja spremnika stlačenog zraka kočnog sustava čiji je tlak pao na 0, opružne kočnice moraju ostati potpuno aktivirane, bez obzira na položaj naletne naprave, dok tlak u radnom kočnom sustavu ne postane dovoljan barem za postizanje propisanog kočnog učinka pomoćne kočnice opterećenog vozila upotrebom komande radnog kočnog sustava;

2.3.4.

jednom kad su aktivirane, opružne kočnice ne smiju se otpustiti dok se u radnom kočnom sustavu ne postigne dovoljan tlak za postizanje barem propisanog preostalog kočnog učinka opterećenog vozila upotrebom komande radne kočnice.

2.4.

Ako je riječ o motornim vozilima, sustav mora biti konstruiran tako da je kočnice moguće aktivirati i otpustiti najmanje tri puta ako je početni tlak u tlačnoj komori opruge jednak najvećem konstrukcijskom tlaku. Ako je riječ o prikolici, kočnice se moraju moći otpustiti najmanje tri puta nakon odvajanja prikolice, pri čemu tlak u vodu za napajanje prije odvajanja mora biti 750 bara. Međutim, prije te provjere mora se otpustiti kočnica za nuždu. Ti uvjeti moraju biti ispunjeni kad su kočnice namještene s najmanjim mogućim zazorom. Osim toga, parkirni kočni sustav mora se moći aktivirati i otpustiti kako je utvrđeno u stavku 5.2.2.10. ovog Pravilnika kad je prikolica priključena na vučno vozilo.

2.5.

Kad je riječ o motornim vozilima, vrijednost tlaka u tlačnoj komori opruge od koje opruge počnu aktivirati kočnice, namještene s najmanjim mogućim zazorom, ne smije biti veća od 80 % najniže vrijednosti uobičajeno raspoloživog tlaka.

Kad je riječ o prikolicama, vrijednost tlaka u tlačnoj komori opruge od koje opruge počnu aktivirati kočnice ne smije biti veća od vrijednosti tlaka dobivene nakon četiri puna aktiviranja radnog kočnog sustava u skladu sa stavkom 1.3. dijela A Priloga 7. ovom Pravilniku, osim ako smanjenje tlaka u zalihi energije radnog kočnog sustava dovede do odgovarajućeg smanjenja tlaka u tlačnoj komori opruge. Početni tlak utvrđen je na 700 kPa.

2.6.

Kad tlak u vodu koji dovodi energiju u opružni cilindar – osim vodova pomoćnog uređaja za otpuštanje kočnica u kojima se upotrebljava tekućina pod tlakom – padne na vrijednost na kojoj se dijelovi kočnica počinju pomicati, mora se aktivirati svjetlosni ili zvučni uređaj za upozoravanje. Ako je taj zahtjev ispunjen, uređaj za upozoravanje može uključivati crveni signal upozorenja iz stavka 5.2.1.29.1.1. ovog Pravilnika. Ta odredba ne vrijedi za prikolice.

2.7.

Ako motorno vozilo koje smije vući prikolicu s povezanim ili polupovezanim kočnim sustavom ima opružni kočni sustav, automatsko aktiviranje tog sustava mora aktivirati kočnice prikolice.

2.8.

Prikolice koje koriste zalihe energije radnog kočnog sustava za ispunjavanje zahtjeva za automatski kočni sustav, kako je utvrđeno u stavku 3.3. Priloga 4., moraju ispunjavati i jedan od sljedećih zahtjeva kad je prikolica odvojena od vučnog vozila, a komanda parkirne kočnice prikolice u otpuštenom je položaju (opružne kočnice nisu aktivirane):

(a)	kad se zalihe energije radnog kočnog sustava smanje na tlak ne manji od 280 kPa, tlak u opružnoj tlačnoj komori mora se smanjiti na 0 kPa za puno aktiviranje opružnih kočnica. Taj se zahtjev provjerava dok je u zalihi energije radnog kočnog sustava stalan tlak od 280 kPa;

(b)	smanjenje tlaka u zalihi energije radnog kočnog sustava mora dovesti do odgovarajućeg smanjenja tlaka u tlačnoj komori opruge.

3. Pomoćni sustav za otpuštanje kočnica

3.1.

Opružni kočni sustav mora biti konstruiran tako da se kočnice mogu otpustiti i u slučaju kvara tog sustava. To se može postići upotrebom pomoćne naprave za otpuštanje kočnica (pneumatske, hidraulične, mehaničke itd.).

Pomoćni uređaji koji upotrebljavaju zalihu energije za otpuštanje kočnica moraju svoju energiju crpiti iz zalihe energije koja je neovisna o onoj koja se uobičajeno upotrebljava za opružni kočni sustav. Stlačeni zrak ili radna tekućina u takvom pomoćnom uređaju za otpuštanje kočnica može djelovati na istu površinu klipa u tlačnoj komori opruge koja se upotrebljava za uobičajeni opružni kočni sustav pod uvjetom da pomoćni uređaj za otpuštanje kočnica ima zasebni vod. Ako spoj tog voda s uobičajenim vodom koji povezuje naletnu napravu s opružnim kočnim cilindrima nije ugrađen u tijelo opružnog kočnog cilindra, taj spoj mora biti izveden kod opružnog kočnog cilindra neposredno ispred otvora tlačne komore opruge. Taj spoj mora uključivati uređaj koji sprečava utjecaj jednog voda na drugi. Zahtjevi iz stavka 5.2.1.6. ovog Pravilnika primjenjuju se i na taj uređaj.

3.1.1.

Za potrebe zahtjeva iz stavka 3.1. sastavni dijelovi prijenosa kočnog sustava ne smatraju se podložnim kvarovima ako se u skladu sa stavkom 5.2.1.2.7. ovog Pravilnika ne smatra da su podložni lomovima, pod uvjetom da su načinjeni od kovine ili materijala sličnih karakteristika i da u uobičajenom kočenju nisu izloženi znatnim deformacijama.

3.2.

Ako rad pomoćnog uređaja iz stavka 3.1. zahtijeva upotrebu alata ili ključa, taj alat ili ključ mora se nalaziti u vozilu.

3.3.

Ako pomoćni sustav za otpuštanje kočnica upotrebljava spremljenu energiju za otpuštanje opružnih kočnica, moraju biti ispunjeni sljedeći dodatni zahtjevi:

3.3.1.

ako pomoćni sustav za otpuštanje opružnih kočnica ima zajedničku komandu s pomoćnom/parkirnom kočnicom, u svim slučajevima vrijede zahtjevi iz stavka 2.3.;

3.3.2.

ako je komanda pomoćnog sustava za otpuštanje opružnih kočnica odvojena od komande pomoćne ili parkirne kočnice, za oba upravljačka sustava vrijede zahtjevi iz stavka 2.3. Međutim, zahtjevi iz stavka 2.3.4. ne primjenjuju se na pomoćni sustav za otpuštanje opružnih kočnica. Uz to, pomoćni uređaj za otpuštanje kočnica mora biti smješten tako da ga vozač ne može aktivirati sa svojeg uobičajenog položaja.

3.4.

Ako se u pomoćnom sustavu za otpuštanje kočnica upotrebljava stlačeni zrak, sustav se mora aktivirati odvojenom komandom koja nije povezana s komandom opružnih kočnica.

PRILOG 9.

Odredbe koje se odnose na parkirne kočne sustave s uređajem za mehaničko blokiranje kočnog cilindra (aktuator blokade)

1. Definicija

„Uređaj za mehaničko blokiranje kočnog cilindra” znači uređaj koji osigurava rad parkirnog kočnog sustava tako da mehanički blokira polugu kočnog klipa. Mehaničko blokiranje provodi se ispuštanjem stlačenog fluida pohranjenog u komori uređaja za blokiranje, koji je konstruiran tako da se otpuštanje blokiranja može provesti ponovnom uspostavom tlaka u komori.

2. Posebni zahtjevi

2.1.

Kad se tlak u komori uređaja za blokiranje približi razini na kojoj nastupa mehaničko blokiranje, aktivira se uređaj za svjetlosno ili zvučno upozoravanje. Ako je taj zahtjev ispunjen, uređaj za upozoravanje može uključivati crveni signal upozorenja iz stavka 5.2.1.29.1.1. ovog Pravilnika. Ta odredba ne vrijedi za prikolice.

Kad je riječ o prikolicama, tlak u uređaju za mehaničko blokiranje kočnog cilindra ne smije biti veći od 400 kPa. Kočni učinak parkirne kočnice mora se moći ostvariti i u slučaju bilo kakvog kvara radnog kočnog sustava prikolice. Uz to se kočnice moraju moći otpustiti najmanje tri puta nakon odvajanja prikolice, pri čemu tlak u vodu za napajanje prije odvajanja mora biti 650 kPa. Ti uvjeti moraju biti ispunjeni kad su kočnice namještene s najmanjim mogućim zazorom. Osim toga, ako je prikolica priključena na vučno vozilo, mora se moći aktivirati i otpustiti parkirni kočni sustav kako je utvrđeno u stavku 5.2.2.10. ovog Pravilnika.

2.2.

U cilindrima s uređajem za mehaničko blokiranje gibanje kočnog klipa mora se osigurati energijom iz bilo kojeg od dva neovisna uređaja za pohranu energije.

2.3.

Blokirani se kočni cilindar ne smije moći otpustiti osim ako je sigurno da se kočnica može ponovno koristiti nakon tog otpuštanja.

2.4.

U slučaju kvara izvora energije koji napaja komoru uređaja za blokiranje, na raspolaganju mora biti pomoćni uređaj za otpuštanje kočnica (npr. mehanički ili pneumatski, koji može koristiti zrak iz jedne od guma vozila).

2.5.

Komanda mora biti takva da nakon aktiviranja redom izvodi sljedeće operacije: aktivira kočnice tako da se postigne stupanj radnog učinka potreban za parkirno kočenje, blokira kočnice u tom položaju i zatim poništava silu ga je aktivirala.

PRILOG 10.

Raspodjela kočne sile po osovinama vozila i zahtjevi za kompatibilnost vučnih vozila i prikolica

1. Opći zahtjevi

1.1.

Vozila kategorija M2, M3, N, O2, O3 i O4 ispunjavaju sve zahtjeve iz ovog Priloga. Ako se upotrebljava poseban uređaj, on mora raditi automatski (1).

Međutim, vozila iz navedenih kategorija s protublokirajućim sustavom koja ispunjavaju odgovarajuće zahtjeve iz Priloga 13. moraju ispunjavati i sve odgovarajuće zahtjeve iz ovog Priloga uz sljedeće iznimke:

(a)	nije potrebna sukladnost sa zahtjevima za iskorištenje prianjanja povezanima s dijagramima 1.A, 1.B ili 1.C, ovisno o slučaju;

(b)

ako je riječ o vučnim vozilima i prikolicama s pneumatskim kočnim sustavom, ne zahtijeva se sukladnost sa zahtjevima za kompatibilnost u neopterećenom stanju povezanima s dijagramom 2, 3, 4 ili 5, ovisno o slučaju. Međutim, u svim uvjetima opterećenja stupanj kočenja mora se razvijati između tlaka od 20 kPa i 100 kPa (pneumatski kočni sustavi) ili ekvivalentne digitalne vrijednosti zahtjeva na spojnoj glavi upravljačkih vodova.

1.1.1.

Ako vozilo ima usporivač, u utvrđivanju učinka vozila s obzirom na odredbe ovog Priloga u obzir se ne uzima sila usporavanja.

1.2.

Zahtjevi koji se odnose na dijagrame iz stavaka 3.1.5., 3.1.6., 4.1., 5.1. i 5.2. ovog Priloga vrijede za vozila s pneumatskim upravljačkim vodom u skladu sa stavkom 5.1.3.1.1. ovog Pravilnika i za vozila s električnim upravljačkim vodom u skladu sa stavkom 5.1.3.1.3. ovog Pravilnika. U oba slučaja referentna vrijednost (apscisa dijagrama) bit će vrijednost prenesenog tlaka u upravljačkom vodu:

(a)	za vozila opremljena u skladu sa stavkom 5.1.3.1.1. ovog Pravilnika to će biti stvarni pneumatski tlak u upravljačkom vodu (pm);

(b)	za vozila opremljena u skladu sa stavkom 5.1.3.1.3. ovog Pravilnika ta će vrijednost biti tlak koji odgovara digitalnoj vrijednosti zahtjeva koja se prenosi električnim upravljačkim vodom u skladu s normom ISO 11992:2003 i njezinom izmjenom 1:2007.

Vozila opremljena u skladu sa stavkom 5.1.3.1.2. ovog Pravilnika (s pneumatskim i električnim upravljačkim vodom) moraju ispunjavati zahtjeve iz dijagrama koji se odnose na oba upravljačka voda. Međutim, krivulje karakteristika kočenja povezane s oba upravljačka voda ne moraju biti jednake.

1.3.

Provjera razvoja kočne sile

1.3.1.

Tijekom homologacije mora se utvrditi odgovara li razvoj kočenja na osovini svake nezavisne skupine osovina sljedećim rasponima tlaka:

(a)

opterećena vozila:

najmanje jedna osovina mora početi razvijati kočnu silu ako se tlak na spojnoj glavi kreće unutar raspona od 20 kPa do 100 kPa ili odgovara ekvivalentnoj digitalnoj vrijednosti zahtjeva.

Najmanje jedna osovina iz svih ostalih skupina osovina mora početi razvijati kočnu silu ako je tlak na spojnoj glavi ≤ 120 kPa ili na ekvivalentnoj digitalnoj vrijednosti zahtjeva;

(b)	neopterećena vozila: najmanje jedna osovina mora početi razvijati kočnu silu ako se tlak na spojnoj glavi kreće unutar raspona od 20 kPa do 100 kPa ili na ekvivalentnoj digitalnoj vrijednosti zahtjeva.

1.3.1.1.

Kad su kotači osovina podignuti i kad se slobodno okreću, potrebno je povećavati kočnu silu i izmjeriti tlak na spojnoj glavi u trenutku kad se kotači više ne mogu zavrtjeti rukom. To se stanje utvrđuje kao razvoj kočne sile.

1.4.

Ako je riječ o vozilima kategorije O s pneumatskim kočnim sustavima i ako se primjenjuje alternativni homologacijski postupak iz Priloga 20., odgovarajući izračuni koji se zahtijevaju u ovom Prilogu moraju se napraviti koristeći značajke radnog učinka iz odgovarajućih ispitnih izvješća iz Priloga 19. i visinu težišta utvrđenu metodom iz Dodatka 1. Prilogu 20.

2. Simboli

i	=	indeks osovine (i = 1, prednja osovina; i = 2, stražnja osovina; itd.)
Pi	=	vertikalna reakcija površine ceste na osovinu i u statičkim uvjetima
Ni	=	vertikalna reakcija površine ceste na osovinu i prilikom kočenja
Ti	=	sila koju kočnice primjenjuju na osovinu i u uobičajenim uvjetima kočenja na cesti
fi	=	Ti/Ni, iskorišteno prianjanje na osovini i (2)
J	=	usporenje vozila
g	=	ubrzanje zbog sile teže: g = 9,81 m/s2
z	=	stupanj kočenja vozila = J/g (3)
P	=	masa vozila
h	=	visina težišta od tla koju je naveo proizvođač i s kojom se složila tehnička služba koja izvodi homologacijsko ispitivanje
E	=	međuosovinski razmak
k	=	teoretski koeficijent prianjanja između gume i površine ceste
Kc	=	korekcijski faktor: opterećena poluprikolica
Kv	=	korekcijski faktor: neopterećena poluprikolica
TM	=	zbroj kočnih sila na obodu svih kotača vučnih vozila za prikolice
PM	=	ukupna vertikalna statička reakcija površine ceste na kotače vučnih vozila za prikolice (4)
pm	=	tlak na spojnoj glavi upravljačkog voda
TR	=	zbroj kočnih sila na obodu svih kotača prikolice
PR	=	ukupna vertikalna statička reakcija ceste na sve kotače prikolice (4)
PRmax	=	vrijednost PR na najvećoj masi prikolice
ER	=	razmak između vučnog svornjaka i središta osovine ili osovina poluprikolice
hR	=	visina težišta od tla poluprikolice koju je naveo proizvođač i s kojom se složila tehnička služba koja izvodi homologacijsko ispitivanje

3. Zahtjevi za motorna vozila

3.1.

Dvoosovinska vozila

3.1.1.

Za sve kategorije vozila s vrijednošću k između 0,2 i 0,8 (5):

z ≥ 0,10 + 0,85 (k – 0,20)

3.1.2.

Ni u jednom stupnju opterećenja vozila krivulja iskorištenja prianjanja stražnje osovine ne smije se nalaziti iznad krivulje iskorištenja prianjanja prednje osovine:

3.1.2.1.

za sve stupnjeve kočenja između 0,15 i 0,80 u slučaju vozila kategorije N1 čiji odnos opterećenja u stanju opterećenosti i neopterećenosti ne prelazi 1,5 ili čija je najveća masa manja od 2 tone, u rasponu vrijednosti z između 0,3 i 0,45, dopuštena je inverzija krivulja iskorištenja prianjanja ako krivulja iskorištenja prianjanja stražnje osovine ne prelazi crtu određenu formulom k = z (crta idealnog iskorištenja prianjanja na dijagramu 1.A ovog Priloga) za više od 0,05;

3.1.2.2.

za sve stupnjeve kočenja između 0,15 i 0,30 za druga vozila kategorije N1 taj se uvjet smatra ispunjenim ako se za stupnjeve kočenja između 0,15 i 0,30 krivulje iskorištenja prianjanja svake osovine nalaze između dvije crte usporedne s crtom idealnog iskorištenja prianjanja određenog jednadžbom k = z ± 0,08 kako je prikazano na dijagramu 1.C ovog Priloga i ako krivulja iskorištenja prianjanja stražnje osovine može prijeći crtu određenu formulom k = z – 0,08; a za stupanj kočenja između 0,30 i 0,50 odgovara odnosu z ≥ k – 0,08; dok za onaj između 0,50 i 0,61 odgovara odnosu z ≥ 0,5k + 0,21;

3.1.2.3.

za sve stupnjeve kočenja između 0,15 i 0,30 za druge kategorije vozila:

taj se uvjet smatra ispunjenim i ako se za stupnjeve kočenja između 0,15 i 0,30 krivulje iskorištenja prianjanja svake osovine nalaze između dvije crte usporedne s crtom idealnog iskorištenja prianjanja određenog jednadžbom k = z ± 0,08 kako je prikazano na dijagramu 1.B ovog Priloga i ako krivulja iskorištenja prianjanja stražnje osovine za stupnjeve kočenja z ≥ 0,3 odgovara odnosu:

z ≥ 0,3 + 0,74 (k – 0,38).

3.1.3.

Za motorna vozila koja smiju vući prikolice kategorije O3 ili O4 s pneumatskim kočnim sustavima:

3.1.3.1.

u ispitivanju s isključenim izvorom energije, blokiranim vodom za napajanje, spremnikom obujma 0,5 litara povezanim s pneumatskim upravljačkim vodom i s tlakom sustava koji odgovara uklopnom i isklopnom tlaku tlačnog regulatora, tlak kod punog aktiviranja komande za kočenje mora biti od 650 kPa do 850 kPa na spojnim glavama voda za napajanje i pneumatskog upravljačkog voda bez obzira na opterećenje vozila;

3.1.3.2.

za vozila s električnim upravljačkim vodom puno aktiviranje upravljačkog uređaja radnog kočnog sustava mora osigurati digitalnu vrijednost zahtjeva koja odgovara tlaku od 650 kPa do 850 kPa (vidjeti normu ISO 11992:2003, uključujući normu ISO 11992-2:2003 i njezinu izmjenu 1:2007);

3.1.3.3.

te vrijednosti moraju biti dokazivo prisutne na motornom vozilu kad se ono odvoji od prikolice. Pojasevi kompatibilnosti u dijagramima iz stavaka 3.1.5., 3.1.6., 4.1., 5.1. i 5.2. ovog Priloga ne smiju se proširiti preko 750 kPa i/ili odgovarajuće digitalne vrijednosti zahtjeva (vidjeti normu ISO 11992:2003, uključujući normu ISO 11992-2:2003 i njezinu izmjenu 1:2007);

3.1.3.4.

potrebno je osigurati da, u trenutku kad je sustav na uklopnom tlaku, tlak na spojnoj glavi voda za napajanje bude najmanje 700 kPa. Taj se tlak mora dokazati bez upotrebe radnih kočnica.

3.1.4.

Provjera zahtjeva iz stavaka 3.1.1. i 3.1.2.

3.1.4.1.

Za provjeru zahtjeva iz stavaka 3.1.1. i 3.1.2. ovog Priloga proizvođač mora dostaviti krivulje iskorištenja prianjanja za prednje i stražnje osovine koje se izračunavaju prema formulama u nastavku.

Krivulje se iscrtavaju za oba sljedeća stanja opterećenosti:

3.1.4.1.1.

neopterećeno stanje, u voznom stanju s vozačem u vozilu; ako je riječ o vozilu koje čini šasija s kabinom, za simuliranje mase nadogradnje može se dodati opterećenje koje ne smije premašiti najmanju masu vozila koju je proizvođač deklarirao u Prilogu 2. ovom Pravilniku;

3.1.4.1.2.

opterećeno stanje; ako postoje različite mogućnosti raspodjele opterećenja, u obzir se uzima ona u kojoj prednja osovina podnosi najveće opterećenje.

3.1.4.2.

Ako za vozila s(a) (stalnim) pogonom na sve kotače nije moguće provesti matematičku provjeru u skladu sa stavkom 3.1.4.1., proizvođač umjesto toga može ispitivanjem redoslijeda blokiranja kotača provjeriti da se za sve stupnjeve kočenja od 0,15 do 0,8 prednji kotači blokiraju istodobno ili prije blokiranja stražnjih kotača.

3.1.4.3.

Postupak za provjeru zahtjeva iz stavka 3.1.4.2.:

3.1.4.3.1.

ispitivanje redoslijeda blokiranja kotača izvodi se na površini ceste s koeficijentom prianjanja koji nije veći od 0,3 i s koeficijentom od približno 0,8 (na suhoj cesti) od početnih ispitnih brzina navedenih u stavku 3.1.4.3.2.;

3.1.4.3.2.

ispitne brzine:

60 km/h, ali ne smije premašiti 0,8 vmax za usporenja na površini ceste s niskim koeficijentom trenja;

80 km/h, ali ne smije premašiti vmax za usporenja na površini ceste s visokim koeficijentom trenja;

3.1.4.3.3.

sila pritiska na pedalu kočnice može premašiti dopuštene sile za aktiviranje u skladu sa stavkom 2.1.1. Priloga 4.;

3.1.4.3.4.

sila pritiska na pedalu povećava se tako da se drugi kotač na vozilu blokira između 0,5 s i 1 s nakon početka aktiviranja kočnice sve dok se ne blokiraju oba kotača na jednoj osovini (tijekom ispitivanja mogu se blokirati i dodatni kotači, npr. u slučaju istodobnog blokiranja).

3.1.4.4.

Ispitivanja propisana u stavku 3.1.4.2. moraju se provesti dvaput na svakoj površini ceste. Ako rezultat jednog ispitivanja ne zadovolji, mora se provesti treće ispitivanje koje je odlučujuće.

3.1.4.5.

Ako vozila imaju električni regeneracijski kočni sustav kategorije B, pri čemu na sposobnost električnog regeneracijskog kočenja utječe električna napunjenost, krivulje se iscrtavaju uzimajući u obzir električnu regeneracijsku kočnu komponentu na najmanjoj i najvećoj proizvedenoj kočnoj sili. Ako je riječ o vozilu s protublokirajućim sustavom koji kontrolira kotače povezane s električnim regeneracijskim kočenjem, taj se zahtjev ne primjenjuje i zamjenjuje se zahtjevima iz Priloga 13.

3.1.5.

Vučna vozila osim tegljača poluprikolica

3.1.5.1.

Ako je riječ o motornom vozilu koje smije vući prikolice kategorije O3 ili O4 s pneumatskim kočnim sustavom, za svaki tlak od 20 kPa do 750 kPa dopušteni se odnos između stupnja kočenja TM/PM i tlaka pm mora nalaziti unutar područja prikazanih na dijagramu 2 ovog Priloga.

3.1.6.

Tegljači poluprikolica

3.1.6.1.

Vučna vozila s neopterećenom poluprikolicom. Neopterećenim skupom smatra se tegljač u voznom stanju s vozačem u kabini spojen s neopterećenom poluprikolicom. Dinamičko opterećenje poluprikolice na tegljaču mora biti statička masa Ps postavljena na mjestu sedla koja je 15 % najveće mase na sedlu. Kočne sile moraju se regulirati između stanja „tegljača s neopterećenom poluprikolicom” i stanja „samo tegljača”. Kočne sile koje se odnose na „samo tegljač” moraju se provjeriti.

3.1.6.2.

Vučna vozila s opterećenom prikolicom. Opterećenim skupom se smatra tegljač u voznom stanju s vozačem u kabini spojen s opterećenom poluprikolicom. Dinamičko opterećenje poluprikolice na tegljaču mora biti statička masa Ps postavljena na mjestu sedla koja je:

Ps = Pso (1 + 0,45z)

pri čemu je:

Pso	razlika između najveće mase opterećenog tegljača i neopterećenog tegljača

Za h se uzima sljedeća vrijednost:

pri čemu je:

ho	visina težišta tegljača
hs	visina sedla na koje je oslonjena poluprikolica
Po	masa neopterećenog samog tegljača

3.1.6.3.

Ako je riječ o vozilu s pneumatskim kočnim sustavom, za svaki tlak od 20 kPa do 750 kPa dopušteni odnos između stupnja kočenja TM/PM i tlaka pm mora biti unutar područja prikazanih na dijagramu 3 ovog Priloga.

3.2.

Vozila s više od dvije osovine

Za vozila s više od dvije osovine vrijede zahtjevi iz stavka 3.1. ovog Priloga. Zahtjevi iz stavka 3.1.2. ovog Priloga s obzirom na redoslijed blokiranja kotača smatraju se ispunjenima ako je za stupnjeve kočenja između 0,15 i 0,30 iskorišteno prianjanje barem jedne od prednjih osovina veće od iskorištenog prianjanja barem jedne od stražnjih osovina.

4. Zahtjevi za poluprikolice

4.1.

Za poluprikolice s pneumatskim kočnim sustavima

4.1.1.

Dopušteni odnos između stupnja kočenja TR/PR i tlaka pm mora biti unutar dva područja izvedena iz dijagrama 4.A i 4.B za svaki tlak od 20 kPa do 750 kPa u opterećenom i neopterećenom stanju. Taj zahtjev mora biti ispunjen za sva dopuštena opterećenja osovina poluprikolice.

4.1.2.

Odredbe iz stavka 4.1.1. ne moraju biti ispunjene ako poluprikolica s faktorom Kc manjim od 0,95 ima barem kočni učinak iz stavka 3.1.2.1. ili, ovisno o slučaju, stavka 3.1.3.1. Priloga 4. ovom Pravilniku.

5. Zahtjevi za obične prikolice i prikolica sa središnjom osovinom

5.1.

Za obične prikolice s pneumatskim kočnim sustavima

5.1.1.

Za obične prikolice s dvije osovine vrijede sljedeći zahtjevi:

5.1.1.1.

za vrijednosti k od 0,2 do 0,86:

z ≥ 0,1 + 0,85 (k – 0,2)

5.1.1.2.

za sve stupnjeve opterećenja vozila krivulja iskorištenja prianjanja stražnje osovine ne smije se nalaziti iznad krivulje iskorištenja prianjanja prednje osovine za sve stupnjeve kočenja od 0,15 do 0,30. Taj se uvjet smatra ispunjenim i ako se za stupnjeve kočenja od 0,15 do 0,30 krivulje iskorištenja prianjanja svake osovine nalaze između dvije crte usporedne s crtom idealnog iskorištenja prianjanja određenog jednadžbama k = z + 0,08 i k = z – 0,08 kako je prikazano na dijagramu 1.B ovog Priloga i ako krivulja iskorištenja prianjanja stražnje osovine za stupnjeve kočenja z > 0,3 odgovara odnosu:

z ≥ 0,3 + 0,74 (k – 0,38)

5.1.1.3.

postupak za provjeru zahtjeva iz stavaka 5.1.1.1. i 5.1.1.2. trebao bi biti onaj propisan odredbama stavka 3.1.4.

5.1.2.

Na obične prikolice s više od dvije osovine primjenjuju se zahtjevi iz stavka 5.1.1. ovog Priloga. Zahtjevi iz stavka 5.1.1. ovog Priloga u pogledu redoslijeda blokiranja kotača smatraju se ispunjenima ako je za stupnjeve kočenja od 0,15 do 0,30 iskorišteno prianjanje barem jedne od prednjih osovina veće od iskorištenog prianjanja barem jedne od stražnjih osovina.

5.1.3.

Dopušteni odnos između stupnja kočenja TR/PR i tlaka pm mora se nalaziti unutar područja na dijagramu 5 ovog Priloga za svaki tlak od 20 kPa do 750 kPa u opterećenom i neopterećenom stanju.

5.2.

Za prikolice sa središnjom osovinom s pneumatskim kočnim sustavima:

5.2.1.

dopušteni odnos između stupnja kočenja TR/PR i tlaka pm mora se nalaziti unutar dva područja iz dijagrama 5 ovog Priloga tako da se vrijednosti vertikalne osi množe s 0,95. Taj zahtjev mora biti ispunjen na svakom tlaku od 20 kPa do 750 kPa u opterećenom i neopterećenom stanju;

5.2.2.

ako zahtjevi iz stavka 3.1.2.1. Priloga 4. ovom Pravilniku ne mogu biti ispunjeni zbog nedovoljnog prianjanja, prikolica sa središnjom osovinom mora imati protublokirajući sustav koji je u skladu s Prilogom 13. ovom Pravilniku.

6. Zahtjevi koji moraju biti ispunjeni u slučaju kvara sustava za raspodjelu kočenja (regulatora kočne sile)

Ako su zahtjevi ovog Priloga ispunjeni korištenjem posebnog uređaja (npr. mehanički upravljanim ovjesom vozila) ili ako vozilo ima takav posebni uređaj, u slučaju kvara njegove komande vozilo se mora moći zaustaviti pod uvjetima utvrđenima za pomoćno kočenje motornih vozila; kad je riječ o motornim vozilima koja smiju vući prikolicu s pneumatskim kočnim sustavima, na spojnoj glavi upravljačkog voda mora se moći postići tlak u rasponu iz stavka 3.1.3. ovog Priloga. U slučaju kvara komande tog uređaja na prikolicama, mora se postići kočni učinak radne kočnice koji odgovara barem 30 % učinka propisanog za predmetno vozilo.

7. Oznake

7.1.

Na vozilima koja ispunjavaju zahtjeve ovog Priloga korištenjem uređaja koji je mehanički upravljan ovjesom vozila ili na vozilima koja imaju takav uređaj, moraju biti oznake koje pokazuju korisni hod uređaja između položaja koji odgovaraju neopterećenom odnosno opterećenom stanju vozila te ostalim podacima koji omogućuju provjeru podešenosti uređaja.

7.1.1.

Ako se regulatorom kočne sile za različita opterećenja vozila upravlja preko ovjesa vozila na bilo koji drugi način, na vozilu moraju biti oznake s podacima koji omogućuju provjeru kako je taj uređaj podešen.

7.2.

Ako su zahtjevi iz ovog Priloga ispunjeni upotrebom uređaja koji modulira pneumatski tlak u prijenosu kočnice, na vozilu moraju biti oznake koje prikazuju opterećenja osovina na tlu, nominalni izlazni tlak u uređaju i ulazni tlak koji ne smije biti manji od 80 % najvećeg konstrukcijskog tlaka koji je deklarirao proizvođač vozila za sljedeće stupnjeve opterećenja:

7.2.1.

najveće tehnički dopušteno opterećenje osovina koje upravljaju uređajem;

7.2.2.

opterećenja osovina koja odgovaraju masi neopterećenog vozila u voznom stanju kako je navedeno u stavku 13. Priloga 2. ovom Pravilniku;

7.2.3.

opterećenja osovina koja približno odgovaraju masi vozila s predviđenom nadogradnjom u voznom stanju, pri čemu se opterećenja osovina navedena u stavku 7.2.2. ovog Priloga odnose na šasiju s kabinom;

7.2.4.

opterećenja osovina koje je odredio proizvođač radi provjere podešenosti uređaja u upotrebi ako se ta opterećenja razlikuju od onih stavaka od 7.2.1. do 7.2.3. ovog Priloga.

7.3.

Stavak 14.8. Priloga 2. ovom Pravilniku mora sadržavati podatke koji omogućuju provjeru sukladnosti sa zahtjevima iz stavaka 7.1. i 7.2. ovog Priloga.

7.4.

Oznake iz stavaka 7.1. i 7.2. ovog Priloga moraju se pričvrstiti na vozilo na vidljivo mjesto i u neizbrisivom obliku. U dijagramu 5 ovog Priloga prikazan je primjer oznaka za mehanički upravljani uređaj na vozilu s pneumatskim kočnim sustavom.

7.5.

Elektronički upravljani sustavi raspodjele kočne sile koji ne mogu ispuniti zahtjeve iz stavaka 7.1., 7.2., 7.3. i 7.4. moraju uključivati postupak samoprovjere funkcija koje utječu na raspodjelu kočne sile. Osim toga, provjere utvrđene u stavku 1.3.1. moraju se moći obaviti dok vozilo miruje, stvaranjem nazivne vrijednosti tlaka koja odgovara početku kočenja u opterećenom i neopterećenom stanju.

8. Ispitivanje vozila

Tijekom homologacije tehnička služba mora provjeriti sukladnost sa zahtjevima u ovom Prilogu i provesti sva dodatna ispitivanja koja smatra potrebnim za to. Rezultati svih dodatnih ispitivanja moraju se priložiti homologacijskom izvješću.

Dijagram 1.A

Određena vozila kategorije N1

(vidjeti stavak 3.1.2.1. ovog Priloga)

Dijagram 1.B

Vozila koja ne pripadaju kategoriji N1 i obične prikolice

(vidjeti stavke 3.1.2.3. i 5.1.1.2. ovog Priloga)

Napomena:

Donja granica k = z – 0,08 nije primjenjiva za iskorištenje prianjanja stražnje osovine.

Dijagram 1.C

Vozila kategorije N1

(uz određene iznimke nakon 1. listopada 1990.)

(vidjeti stavak 3.1.2.2. ovog Priloga)

Napomena:

Donja granica k = z – 0,08 nije primjenjiva za iskorištenje prianjanja stražnje osovine.

Dijagram 2

Vučna vozila

(osim cestovnih tegljača za poluprikolice)

(vidjeti stavak 3.1.5.1. ovog Priloga)

Napomena:

Odnosi koji se zahtijevaju u tom dijagramu moraju se postupno primjenjivati za međuopterećenja između opterećenog i neopterećenog stanja i moraju se postići automatski.

Dijagram 3

Tegljači poluprikolica

(vidjeti stavak 3.1.6.3. ovog Priloga)

Napomena:

Odnosi koji se zahtijevaju u tom dijagramu moraju se postupno primjenjivati za međuopterećenja između opterećenog i neopterećenog stanja i moraju se postići automatski.

Dijagram 4.A

Poluprikolice

(vidjeti stavak 4. ovog Priloga).

Napomena:

Odnos između stupnja kočenja TR/PR i tlaka upravljačkog voda u opterećenom i neopterećenom stanju određuje se na sljedeći način:

Faktori Kc (opterećeno), Kv (neopterećeno) određuju se pomoću dijagrama 4.B. Kako bi se utvrdila područja koja odgovaraju opterećenom i neopterećenom stanju, vrijednosti na ordinati gornjih i donjih graničnih vrijednosti osjenčanog područja na dijagramu 4.A množe se faktorom Kc odnosno Kv.

Dijagram 4.B

(vidjeti stavak 4. i dijagram 4.A ovog Priloga)

Objašnjenje uporabe dijagrama 4.B

1. Dijagram 4.B izveden je iz sljedeće formule:

2. Opis metode upotrebe s praktičnim primjerom

2.1.

Isprekidane crte na dijagramu 4.B služe za određivanje faktora Kc i Kv za sljedeće vozilo, pri čemu je:

	Opterećeno	Neopterećeno
P	24 tone (240 kN)	4,2 tone (42 kN)
PR	150 kN	30 kN
PRmax	150 kN	150 kN
hR	1,8 m	1,4 m
ER	6,0 m	6,0 m

U sljedećim se stavcima vrijednosti u zagradama odnose samo na vozilo koje se upotrebljava za ilustraciju metode upotrebe dijagrama 4.B.

2.2.

Izračuni omjera

2.3.

Utvrđivanje korekcijskog faktora za opterećeno vozilo, Kc:

(a)	započeti na odgovarajućoj vrijednosti hR (hR = 1,8 m);

(b)	pomaknuti se vodoravno na odgovarajuću crtu g.P/P R (g P/PR = 1,6);

(c)	pomaknuti se po vertikali na odgovarajuću crtu ER (ER = 6,0 m);

(d)	pomaknuti se vodoravno na ljestvicu Kc; KC je traženi korekcijski faktor za opterećeno vozilo (KC = 1,04).

2.4.

Utvrđivanje korekcijskog faktora za neopterećeno vozilo, Kv:

2.4.1.

Utvrđivanje faktora K2:

(a)	započeti na odgovarajućoj vrijednosti hR (hR = 1,4 m);

(b)	pomaknuti se po vertikali na odgovarajuću crtu PR/PRmax u skupini krivulja najbližoj vertikalnoj oj osi (PR/PRmax = 0,2);

(c)	pomaknuti se po vertikali na vodoravnu os i očitati vrijednost K2 (K2 = 0,13 m).

2.4.2.

Utvrđivanje faktora K1:

(a)	započeti na odgovarajućoj vrijednosti hR (hR = 1,4 m);

(b)	pomaknuti se vodoravno na odgovarajuću crtu g.P/PR (g.P/PR = 1.4);

(c)	pomaknuti se po vertikali na odgovarajuću crtu ER (ER = 6,0 m);

(d)	pomaknuti se vodoravno na odgovarajuću crtu PR/PRmax u skupini krivulja najudaljenijoj od vertikalne osi (PR/PRmax = 0,2);

(e)	pomaknuti se po vertikali na vodoravnu os i očitati vrijednost K1 (K1 = 1,79 m).

2.4.3.

Utvrđivanje faktora KV:

korekcijski faktor KV za neopterećeno vozilo izračunava se prema sljedećoj formuli:

KV = K1 – K2 (KV = 1,66)

Dijagram 5

Obične prikolice i prikolice sa središnjom osovinom

(vidjeti stavak 5. ovog Priloga)

Dijagram 6

Regulator kočne sile

(vidjeti stavak 7.4. ovog Priloga)

Kontrolni podaci

Opterećenje vozila

Opterećenje osovine br. 2 na tlu

[daN]

Ulazni tlak [kPa]

Nazivni izlazni tlak

[kPa]

Opterećeno

Neopterećeno

10 000

1 500

600

240

(1) U slučaju prikolice s elektronički upravljanom raspodjelom kočne sile zahtjevi iz ovog Priloga primjenjuju se samo ako je prikolica električnom vezom spojena s vučnim vozilom kroz priključak u skladu s normom ISO 7638:2003.

(2) „Krivulje iskorištenja prianjanja” vozila znači krivulje koje prikazuju iskorišteno prianjanje na svakoj osovini i u odnosu na stupanj kočenja vozila pod određenim uvjetima opterećenja.

(3) U slučaju poluprikolica, z je kočna sila podijeljena sa statičkim opterećenjem na osovinama poluprikolice.

(4) Kako je navedeno u stavku 1.4.4.3. Priloga 4. ovom Pravilniku.

(5) Odredbe iz stavka 3.1.1. ili 5.1.1. ne utječu na zahtjeve iz Priloga 4. ovom Pravilniku koji se odnose na kočni učinak. Međutim, ako se tijekom ispitivanja na temelju odredaba iz stavka 3.1.1. ili 5.1.1. ustanovi da je kočni učinak veći od onih propisanih u Prilogu 4., primjenjuju se odredbe koje se odnose na krivulje iskorištenja prianjanja na područjima dijagrama 1.A, 1.B i 1.C ovog Priloga koje su određene ravnim crtama k = 0,8 i z = 0,8.

PRILOG 11.

Slučajevi u kojima izvođenje ispitivanja tipa I. i/ili II. (ili II.A) ili III. nije obavezno

Ispitivanja tipa I. i/ili II. (ili II.A) ili III. ne moraju se provesti na vozilu dostavljenom za homologaciju u sljedećim slučajevima:

1.1.

predmetno je vozilo motorno vozilo ili prikolica koje je, s obzirom na gume, apsorbiranu kočnu energiju po osovini i način ugradnje guma te kočnički sklop, jednako u pogledu kočenja motornom vozilu ili prikolici koje je:

1.1.1.

prošlo ispitivanje tipa I. i/ili II. (ili II.A) ili tipa III.; i

1.1.2.

homologirano, s obzirom na potrošenu energiju za kočenje, za masu po osovini koja nije manja od one na predmetnom vozilu;

1.2.

predmetno je vozilo motorno vozilo ili prikolica čije su osovine, s obzirom na gume, apsorbiranu kočnu energiju po osovini i način ugradnje guma te kočnički sklop, jednake u pogledu kočenja osovinama koje su pojedinačno prošle ispitivanje tipa I. i/ili II. (ili II.A) ili III. za mase po osovini koje nisu manje od one na predmetnom vozilu, pod uvjetom da potrošena energija za kočenje po osovini nije veća od energije potrošene po osovini u referentnom ispitivanju ili ispitivanjima provedenim na pojedinačnoj osovini;

1.3.

predmetno vozilo ima usporivač koji nije motorna kočnica i koji je jednak usporivaču koji je već ispitan u sljedećim uvjetima:

1.3.1.

u ispitivanju koje se izvodi na nagibu od najmanje 6 % (ispitivanje tipa II.) ili najmanje 7 % (ispitivanje tipa II.A) usporivač je sam svojim radom stabilizirao vozilo čija najveća masa u trenutku ispitivanja nije bila manja od najveće mase vozila za koje je zatražena homologacija;

1.3.2.

u tom se ispitivanju mora provjeriti da je brzina vrtnje rotirajućih dijelova usporivača takva da moment sile usporenja, kad vozilo za koje je zatražena homologacija dosegne brzinu na cesti od 30 km/h, nije manji od onoga u ispitivanju iz stavka 1.3.1.;

1.4.

predmetno je vozilo prikolica s pneumatskim kočnicama s brijegom u obliku slova S ili pneumatskim disk-kočnicama (1) koja ispunjava zahtjeve provjere iz Dodatka 2. ovom Prilogu koji se odnose na nadzor karakteristika u odnosu na karakteristike navedene u izvješću o ispitivanju referentne osovine kako je prikazano u Dodatku 3. ovom Prilogu.

Pojam „jednak” kako se upotrebljava u stavcima 1.1., 1.2. i 1.3. znači jednak s obzirom na geometrijske i mehaničke karakteristike i materijale upotrijebljene za sastavne dijelove vozila navedenih u tim stavcima.

Kad je riječ o prikolicama ti se zahtjevi smatraju ispunjenima s obzirom na stavke 1.1. i 1.2. ako su identifikacijske oznake iz stavka 3.7. Dodatka 2. ovom Prilogu za osovinu/kočnicu predmetne prikolice navedene u izvješću o referentnoj osovini/kočnici.

„Referentna osovina/kočnica” znači osovina/kočnica za koju postoji ispitno izvješće iz stavka 3.9. Dodatka 2. ovom Prilogu.

Ako se primjenjuju prethodno navedeni zahtjevi, izjava o homologaciji (Prilog 2. ovom Pravilniku) mora obuhvaćati sljedeće podatke:

3.1.

u slučaju iz stavka 1.1. navodi se homologacijski broj vozila koje je prošlo referentno ispitivanje tipa I. i/ili II. (ili II.A) ili tipa III.;

3.2.

u slučaju iz stavka 1.2. ispunjava se tablica I. u Dodatku 1. ovom Prilogu;

3.3.

u slučaju iz stavka 1.3. ispunjava se tablica II. u Dodatku 1. ovom Prilogu;

3.4.

ako se primjenjuje stavak 1.4., ispunjava se tablica III. u Dodatku 1. ovom Prilogu.

Ako se podnositelj zahtjeva za homologaciju u državi koja je stranka Sporazuma i primjenjuje ovaj Pravilnik poziva na homologaciju dodijeljenu u drugoj državi koja je stranka Sporazuma i primjenjuje ovaj Pravilnik, on mora dostaviti dokumentaciju o toj homologaciji.

(1) Uz predočenje ekvivalentnih podataka mogu se homologirati i druge konstrukcije kočnica.

Prilog 11. – Dodatak 1.

Tablica I

	Osovine vozila			Referentne osovine
	Statička masa (P) (1)	Potrebna kočna sila na kotačima	Brzina	Ispitna masa (Pe) (1)	Razvijena kočna sila na kotačima	Brzina
	kg	N	km/h	kg	N	km/h
Osovina 1 Osovina 2 Osovina 3 Osovina 4

Tablica II

Ukupna masa vozila dostavljenog na homologaciju … kg

Potrebna kočna sila na kotačima … N

Moment sile usporenja potreban na glavnom vratilu usporivača … Nm

Moment sile usporenja postignut na glavnom vratilu usporivača (na temelju dijagrama)… Nm

Tablica III

Referentna osovina … Izvješće br.… Datum …

(priložena kopija)

Tip I.

Tip III.

Kočna sila po osovini (N)

(vidjeti stavak 4.2.1. Dodatka 2.)

Osovina 1

Osovina 2

Osovina 3

T1 = ....... % Fe

T2 = ....... % Fe

T3 = ....... % Fe

T1 = ...... % Fe

T2 = ...... % Fe

T3 = ...... % Fe

Predviđeni hod kočnog cilindra (mm)

(vidjeti stavak 4.3.1.1 Dodatka 2.)

Osovina 1

Osovina 2

Osovina 3

S1 = .......

S2 = .......

S3 = .......

s1 = ......

s2 = ......

s3 = ......

Prosječni izlazni potisak (N)

(vidjeti stavak 4.3.1.2 Dodatka 2.)

Osovina 1

Osovina 2

Osovina 3

ThA1 = .......

ThA2 = .......

ThA3 = .......

ThA1 = ......

ThA2 = ......

ThA3 = ......

Kočni učinak (N)

(vidjeti stavak 4.3.1.4 Dodatka 2.)

Osovina 1

Osovina 2

Osovina 3

T1 = .......

T2 = .......

T3 = .......

T1 = ......

T2 = ......

T3 = ......

Rezultat ostvaren na ispitivanju tipa 0. predmetne prikolice

(E)

Tip I.

zagrijane kočnice

(predviđeno)

Tip III.

zagrijane kočnice

(predviđeno)

Kočni učinak vozila

(vidjeti stavak 4.3.2. Dodatka 2.)

Zahtjevi za zagrijane kočnice

(vidjeti stavke 1.5.3., 1.6.3. i 1.7.2. Priloga 4.)

≥ 0,36

≥ 0,60 E

≥ 0,40

≥ 0,60 E

(1) Vidjeti stavak 2.1. Dodatka 2. ovom Prilogu.

Prilog 11. – Dodatak 2.

Alternativni postupci za ispitivanja tipa I. i III. za kočnice prikolica

1. Opće odredbe

1.1.

U skladu sa stavkom 1.4. ovog Priloga u postupku homologacije vozila ispitivanje tipa I. ili tipa III. može se izostaviti ako sastavni dijelovi kočnog sustava ispunjavaju zahtjeve iz ovog Dodatka i ako rezultirajući predviđeni kočni učinak ispunjava zahtjeve iz ovog Pravilnika za odgovarajuću kategoriju vozila.

1.2.

Smatra se da ispitivanja provedena u skladu s metodama navedenima u ovom Dodatku ispunjavaju prethodne zahtjeve.

1.2.1.

Smatra se da ispitivanja provedena u skladu sa stavkom 3.5.1. ovog Dodatka od dopune 7. niza izmjena 09 (uključujući tu dopunu), čiji je rezultat pozitivan, ispunjavaju odredbe iz stavka 3.5.1. ovog Priloga kako je zadnje izmijenjen. Ako se upotrebljava taj alternativni postupak, u ispitnom se izvješću mora navesti upućivanje na izvješće o izvornom ispitivanju iz kojeg su uzeti ispitni rezultati za novo, ažurirano izvješće. Nova ispitivanja, međutim, moraju biti provedena u skladu sa zahtjevima iz zadnje izmijenjene verzije ovog Pravilnika.

1.2.2.

Ispitivanja izvedena u skladu s ovim Dodatkom prije dopune 2. niza izmjena 11 ovog Pravilnika koja, uz sve popratne podatke proizvođača vozila/osovine/kočnice, nude dostatne informacije za ispunjavanje zahtjeva iz dopune 2. niza izmjena 11, mogu se iskoristiti za novo izvješće ili proširenje postojećeg ispitnog izvješća bez potrebe za provođenjem stvarnih ispitivanja.

1.3.

Ispitivanja provedena u skladu sa stavkom 3.6. ovog Dodatka i rezultati navedeni u dijelu 2. Dodatka 3. ili Dodatka 4. ovom Prilogu prihvatljiva su kao način dokazivanja ispunjenosti zahtjeva iz stavka 5.2.2.8.1. ovog Pravilnika.

1.4.

Prije ispitivanja tipa III. opisanog u nastavku, kočnice se, prema potrebi, moraju namjestiti u skladu sa sljedećim postupcima:

1.4.1.

u slučaju pneumatskih kočnica prikolice, kočnice moraju biti namještene tako da je omogućeno funkcioniranje naprave za automatsko namještanje kočnih obloga. Zbog toga se hod kočnog cilindra mora namjestiti na:

s0 > 1,1 x sre-adjust

(gornja granična vrijednost ne smije premašiti vrijednost koju preporučuje proizvođač),

pri čemu je:

sre-adjust

hod za ponovno namještanje u skladu sa specifikacijom proizvođača uređaja za automatsko namještanje kočnih obloga, tj. hod, gdje počinje ponovno prilagođavati zazor kočnica s tlakom u kočnom cilindru od 100 kPa.

Ako je u dogovoru s tehničkom službom zaključeno da mjerenje hoda klipa kočnog cilindra nije izvedivo, početno se namještanje mora dogovoriti s tehničkom službom.

1.4.2.

u slučaju hidrauličnih disk-kočnica prikolice, smatra se da zahtjevi koji se odnose na namještanje nisu potrebni;

1.4.3.

u slučaju hidrauličnih bubanj-kočnica prikolice kočnice moraju se namjestiti prema uputi proizvođača.

1.5.

U slučaju prikolica s uređajima za automatsko namještanje kočnih obloga kočnice se, prije ispitivanja tipa I. navedenog u nastavku, moraju namjestiti u skladu s postupkom utvrđenim u stavku 1.4.

2. Simboli i definicije

2.1.

Simboli

dio mase vozila koju nosi osovina u statičkim uvjetima

vertikalna reakcija površine ceste na osovinu u statičkim uvjetima = P g

ukupna vertikalna statička reakcija ceste na sve kotače prikolice

ispitno opterećenje osovine

Fe / g

ubrzanje zbog sile teže: g = 9,81 m/s2

ulazni kočni moment

prag ulaznog kočnog momenta, vidjeti definiciju u stavku 2.2.2.

C0,dec

deklarirani prag ulaznog kočnog momenta

Cmax

najveći ulazni kočni moment

(dinamični) polumjer kotrljanja gume

kočna sila u točki dodira gume i ceste

ukupna kočna sila u točki dodira gume prikolice i ceste

kočni moment = T.R

stupanj kočenja = T/F ili M/(R· F)

hod klipa kočnog cilindra (radni hod plus prazni hod)

vidjeti Dodatak 9. Prilogu 19.

ThA

vidjeti Dodatak 9. Prilogu 19.

duljina poluge

unutarnji polumjer kočnih bubnjeva ili radni polumjer kočnih diskova

tlak u kočnom cilindru

Napomena:

simboli s indeksom „e” odnose se na parametre povezane s referentnim ispitivanjem kočnica i prema potrebi se može dodati drugim simbolima.

2.2.

Definicije

2.2.1.

Masa diska ili bubnja

2.2.1.1.

„Deklarirana masa” znači masa koju deklarira proizvođač reprezentativna za identifikacijsku oznaku kočnice (vidjeti stavak 3.7.2.2. ovog Dodatka).

2.2.1.2.

„Nazivna ispitna masa” znači masa koju proizvođač utvrđuje za disk ili bubanj koju tehnička služba koristi za izvođenje odgovarajućeg ispitivanja.

2.2.1.3.

„Stvarna ispitna masa” znači masa koju tehnička služba izmjeri prije ispitivanja.

2.2.2.

„Prag ulaznog kočnog momenta”:

2.2.2.1.

prag ulaznog kočnog momenta „C0” ulazni je moment potreban da se proizvede mjerljivi kočni moment. Taj se moment može utvrditi ekstrapolacijom mjerenja u okviru raspona koji ne prelazi 15 % stupnja kočenja ili drugim ekvivalentnim metodama (npr. stavak 1.3.1.1. Priloga 10.);

2.2.2.2.

prag ulaznog kočnog momenta „C0,dec” znači prag ulaznog kočnog momenta koji deklarira proizvođač reprezentativan za kočnicu (vidjeti stavak 3.7.2.2.1. ovog Dodatka) potreban za dobivanje dijagrama 2 iz dijela 1. Priloga 19.;

2.2.2.3.

prag ulaznog kočnog momenta „C0,e” određuje se postupkom definiranim u stavku 2.2.2.1., a mjeri ga tehnička služba na kraju ispitivanja.

2.2.3.

„Vanjski promjer diska”

2.2.3.1.

„Deklarirani vanjski promjer” znači vanjski promjer diska koji deklarira proizvođač reprezentativan za disk (vidjeti stavak 3.7.2.2.1. ovog Dodatka).

2.2.3.2.

„Nazivni vanjski promjer” znači vanjski promjer koji proizvođač određuje za disk na kojem tehnička služba izvodi odgovarajuće ispitivanje.

2.2.3.3.

„Stvarni vanjski promjer” znači vanjski promjer koji tehnička služba izmjeri prije ispitivanja.

2.2.4.

„Efektivna duljina bregastog vratila” znači udaljenost od središnje crte brijega u obliku slova S do središnje crte upravljačke poluge.

3. Ispitne metode

3.1.

Ispitivanja na stazi

3.1.1.

Ispitivanja kočnog učinka po mogućnosti se obavljaju samo na jednoj osovini.

3.1.2.

Rezultati ispitivanja na skupini osovina mogu se upotrijebiti u skladu sa stavkom 1.1. ovog Priloga ako svaka osovina doprinese jednakom količinom kočne energije tijekom ispitivanja (otpora) vuče priključnog vozila i ispitivanja sa zagrijanim kočnicama.

3.1.2.1.

To je osigurano ako je za svaku osovinu jednako sljedeće: geometrija kočenja, obloge, ugradnja kotača, gume, aktiviranje i raspodjela tlaka u kočnim cilindrima.

3.1.2.2.

Rezultat zabilježen za skupinu osovina bit će prosječna vrijednost izračunata na temelju broja osovina, kao da je upotrijebljena jedna osovina.

3.1.3.

Osovine bi trebale biti, ako je to moguće, opterećene najvećim statičkim osovinskim opterećenjem, iako to nije nužno ako se tijekom ispitivanja uzme u obzir razlika u otporu kotrljanja zbog različitog opterećenja na ispitivanim osovinama.

3.1.4.

Potrebno je uzeti u obzir učinak povećanja otpora kotrljanja do kojeg dolazi zbog korištenja skupa vozila za ispitivanja.

3.1.5.

Početna brzina za ispitivanje mora biti ona koja je propisana. Konačna brzina izračunava se prema sljedećoj formuli:

pri čemu je:

v1	=	početna brzina (km/h)
v2	=	konačna brzina (km/h)
Po	=	masa vučnog vozila (kg) u uvjetima ispitivanja
P1	=	dio mase prikolice koju nose nekočene osovine (kg)
P2	=	dio mase prikolice koju nose kočene osovine (kg)

3.2.

Ispitivanja na inercijskom dinamometru

3.2.1.

Ispitna naprava mora imati rotacijsku inerciju koja simulira onaj dio pravocrtne inercije mase vozila koja djeluje na jedan kotač, što je nužno za ispitivanja učinka s hladnim i zagrijanim kočnicama, i koja može raditi na konstantnoj brzini radi ispitivanja opisanog u stavcima 3.5.2. i 3.5.3. ovog Dodatka.

3.2.2.

Ispitivanje se izvodi s cijelim kotačem, uključujući gumu, montiranim na pomični dio kočnice, kao što bi bio na vozilu. Inercijska masa može s kočnicom biti povezana neposredno ili gumama i kotačima.

3.2.3.

Hlađenje zrakom čija brzina i smjer strujanja zraka simuliraju stvarne uvjete smije se upotrijebiti tijekom ciklusa zagrijavanja pri čemu brzina strujanja zraka mora biti:

vair = 0,33 v

pri čemu je:

ispitna brzina vozila na početku kočenja.

Temperatura zraka za hlađenje mora biti jednaka temperaturi okoline.

3.2.4.

Kad se otpor kotrljanja ne kompenzira automatski tijekom ispitivanja, vrijednost momenta primijenjenog na kočnicu mora se prilagoditi oduzimanjem momenta ekvivalentnog koeficijentu otpora kotrljanja od 0,01.

3.3.

Ispitivanja na dinamometru s valjcima

3.3.1.

Osovina bi trebala biti, ako je to moguće, opterećena najvećom statičkom osovinskom masom, iako to nije nužno ako se tijekom ispitivanja uzme u obzir razlika u otporu kotrljanja zbog različite mase na ispitivanoj osovini.

3.3.2.

Hlađenje zrakom čija brzina i smjer strujanja zraka simuliraju stvarne uvjete smije se upotrijebiti tijekom ciklusa zagrijavanja pri čemu brzina strujanja zraka mora biti:

vair = 0,33 v

pri čemu je:

ispitna brzina vozila na početku kočenja.

Temperatura zraka za hlađenje mora biti jednaka temperaturi okoline.

3.3.3.

Vrijeme kočenja mora biti 1 sekunda nakon razdoblja povećanja kočne sile od najviše 0,6 sekundi.

3.4.

Uvjeti ispitivanja (općenito)

3.4.1.

Kočnice koje se ispituju moraju biti opremljene mjernim uređajima za naredna mjerenja:

3.4.1.1.

stalno bilježenje radi utvrđivanja kočnog momenta ili kočne sile na obodu gume;

3.4.1.2.

stalno bilježenje zračnog tlaka u kočnom cilindru;

3.4.1.3.

brzina vozila tijekom ispitivanja;

3.4.1.4.

početna temperatura na vanjskoj strani kočnog bubnja ili kočnog diska;

3.4.1.5.

hod u kočnom cilindru tijekom ispitivanja tipa 0. i tipa I. ili tipa III.

3.5.

Ispitni postupci

3.5.1.

Dodatno ispitivanje kočnog učinka s hladnim kočnicama

Priprema kočnice mora biti u skladu sa stavkom 4.4.2. dijela 1. Priloga 19. ovom Pravilniku.

Ako je provjera faktora kočnice BF i praga kočnog momenta provedena u skladu sa stavkom 4.4.3. dijela 1. Priloga 19. ovom Pravilniku, postupak razrade za dodatno ispitivanje kočnog učinka hladnih kočnica mora biti jednak postupku za provjeru u skladu sa stavkom 4.4.3. dijela 1. Priloga 19.

Ispitivanja kočnog učinka s hladnim kočnicama smiju se izvoditi nakon provjere faktora kočnice BF u skladu sa stavkom 4. dijela 1. Priloga 19. ovom Pravilniku.

Smiju se izvesti i dva ispitivanja slabljenja kočnog učinka, tj. tip I. i tip III., jedno za drugim.

Između svakog ispitivanja slabljenja kočnog učinka i između ispitivanja kočnog učinka s hladnim kočnicama dopušteno je određeno aktiviranje kočnice u skladu sa stavkom 4.4.2.6. dijela 1. Priloga 19. Broj aktiviranja treba deklarirati proizvođač kočnice.

3.5.1.1.

To se ispitivanje izvodi s početnom brzinom od 40 km/h za ispitivanje tipa I. i 60 km/h za ispitivanje tipa III. kako bi se ocijenio kočni učinak sa zagrijanim kočnicama na kraju ispitivanja tipa I. i tipa III. Ispitivanje slabljenja kočnog učinka tipa I. i/ili tipa III. mora se izvesti neposredno nakon ispitivanja učinka s hladnim kočnicama.

3.5.1.2.

Kočnica se aktivira tri puta na istom tlaku (p) i na početnoj brzini ekvivalentnoj 40 km/h (za ispitivanje tipa I.) ili 60 km/h (za ispitivanje tipa III.), s približno jednakom početnom temperaturom kočnica koja nije veća od 100 °C, izmjereno na vanjskoj površini bubnjeva ili diskova. Sva se tri aktiviranja izvode na tlaku kočnog cilindra potrebnom za ostvarivanje kočnog momenta ili sile koja odgovara stupnju kočenja (z) od najmanje 50 %. Tlak u kočnom cilindru ne smije prelaziti 650 kPa, a ulazni kočni moment (C) ne smije prelaziti najveći dopušteni ulazni kočni moment (Cmax). Prosječna vrijednost ta tri rezultata uzima se kao radni učinak kod kočenja hladnim kočnicama.

3.5.2.

Ispitivanje slabljenja kočnog učinka (ispitivanje tipa I.)

3.5.2.1.

To se ispitivanje izvodi na brzini ekvivalentnoj 40 km/h s početnom temperaturom kočnica koja nije veća od 100 °C, izmjereno na vanjskoj površini bubnja ili diska.

3.5.2.2.

Stupanj kočenja održava se na 7 %, uključujući otpor kotrljanja (vidjeti stavak 3.2.4. ovog Dodatka).

3.5.2.3.

Ispitivanje se izvodi tijekom dvije minute i 33 sekunde ili tijekom 1,7 km na brzini vozila od 40 km/h. Ako se ispitna brzina ne može postići, trajanje ispitivanja može se produljiti u skladu sa stavkom 1.5.2.2. Priloga 4. ovom Pravilniku.

3.5.2.4.

Najviše 60 sekundi nakon završetka ispitivanja tipa I. izvodi se ispitivanje kočnog učinka sa zagrijanim kočnicama u skladu sa stavkom 1.5.3. Priloga 4. ovom Pravilniku na početnoj brzini koja odgovara 40 km/h. Tlak u kočnom cilindru mora biti jednak tlaku tijekom ispitivanja tipa 0.

3.5.3.

Ispitivanje slabljenja kočnog učinka (ispitivanje tipa III.)

3.5.3.1.

Ispitne metode za višekratno kočenje

3.5.3.1.1.

Ispitivanja na stazi (vidjeti stavak 1.7. Priloga 4.)

3.5.3.1.2.

Ispitivanje na inercijskom dinamometru

Za ispitivanje na ispitnom stolu kao u stavku 3.2. Dodatka 2. Prilogu 11. uvjeti mogu biti kao za ispitivanje na cesti u skladu sa stavkom 1.7.1. Priloga 4. ovom Pravilniku.

3.5.3.1.3.

Ispitivanje na dinamometru s valjcima

Za ispitivanje na ispitnom stolu kao u stavku 3.3. Dodatka 2. Prilogu 11. vrijede sljedeći uvjeti:

broj aktiviranja kočnice	20
trajanje ciklusa kočenja (kočenje 25 s i ponovno postizanje brzine 35 s)	60 s
ispitna brzina	30 km/h
stupanj kočenja	0,06
otpor kotrljanja	0,01

3.5.3.2.

Najviše 60 sekundi nakon završetka ispitivanja tipa III. izvodi se ispitivanje kočnog učinka sa zagrijanim kočnicama u skladu sa stavkom 1.7.2. Priloga 4. ovom Pravilniku. Tlak u kočnom cilindru mora biti jednak tlaku tijekom ispitivanja tipa 0.

3.6.

Zahtjevi za radni učinak uređaja za automatsko namještanje kočnih obloga

3.6.1.

Na uređaj za automatsko namještanje kočnih obloga koji je ugrađen na kočnicu i čiji se radni učinak provjerava u skladu s odredbama ovog Dodatka primjenjuju se zahtjevi navedeni u nastavku.

Nakon završetka ispitivanja iz stavka 3.5.2.4 (ispitivanje tipa I.) ili 3.5.3.2. (ispitivanje tipa III.), moraju se provjeriti zahtjevi iz stavka 3.6.3.

3.6.2.

Na alternativni uređaj za automatsko namještanje kočnih obloga ugrađen na kočnicu za koji već postoji ispitno izvješće iz Dodatka 3. primjenjuju se zahtjevi navedeni u nastavku.

3.6.2.1.

Učinkovitost kočnica

Nakon zagrijavanja kočnica provedenog u skladu s postupcima iz stavka 3.5.2. (ispitivanje tipa I.) ili 3.5.3. (ispitivanje tipa III.), prema potrebi, primjenjuje se jedna od sljedećih odredaba:

(a)	učinak radnog kočnog sustava sa zagrijanim kočnicama mora biti ≥ 80 % učinka propisanog za ispitivanje tipa 0.; ili

(b)

kočnica se aktivira na tlaku u kočnom cilindru koji je jednak onom koji je primijenjen tijekom ispitivanja tipa 0.; pri tom se tlaku mjeri ukupni hod klipa kočnog cilindra (sA) koji mora biti ≤ 0,9 sp vrijednosti kočnog cilindra.

radni hod klipa znači hod pri kojem je izlazni potisak 90 % prosječnog potiska (ThA) – vidjeti stavak 2. Dodatka 2. Prilogu 11. ovom Pravilniku. Prilogu 11. ovom Pravilniku.

3.6.2.2.

Nakon završetka ispitivanja iz stavka 3.6.2.1., moraju se provjeriti zahtjevi iz stavka 3.6.3.

3.6.3.

Ispitivanje slobodnog okretanja kotača

Nakon završetka ispitivanja iz stavka 3.6.1. ili 3.6.2., kako je primjenjivo, kočnice se moraju ohladiti na temperaturu hladnih kočnica (tj. ≤ 100 °C) te je potrebno provjeriti da je slobodno okretanje kotača odnosno slobodno kretanje prikolice moguće ispunjavanjem jednog od sljedećih uvjeta:

(a)	kotači se slobodno okreću (tj. može ih se vrtjeti rukom);

(b)	potvrđeno je da asimptotske temperature nisu veće od temperature bubnja/diska od 80 °C ako vozilo vozi konstantnom brzinom v = 60 km/h s otpuštenim kočnicama, u kom se slučaju preostali kočni moment smatra prihvatljivim.

3.7.

Identifikacija

3.7.1.

Na osovini su na vidljivom mjestu, čitljivo i neizbrisivo bilo kojim redoslijedom označeni i grupirani barem sljedeći identifikacijski podaci:

(a)	proizvođač i/ili marka osovine;

(b)	identifikacijska oznaka osovine (vidjeti stavak 3.7.2.1. ovog Dodatka);

(c)	identifikacijska oznaka kočnice (vidjeti stavak 3.7.2.2. ovog Dodatka);

(d)	identifikacijska oznaka Fe (vidjeti stavak 3.7.2.3. ovog Dodatka);

(e)	osnovni dio broja ispitnog izvješća (vidjeti stavak 3.9. ovog Dodatka).

U nastavku je naveden primjer:

proizvođač osovine i/ili marka ABC

ID1-XXXXXX

ID2-YYYYYY

ID3-11200

ID4-ZZZZZZZ

3.7.1.1.

Na neintegriranom uređaju za automatsko namještanje kočnih obloga na vidljivom su mjestu čitljivo i neizbrisivo označeni i grupirani barem sljedeći identifikacijski podaci:

(a)	proizvođač i/ili marka;

(b)

tip;

(c)

izvedba.

3.7.1.2.

Marka i tip svake kočne obloge ili kočne pločice moraju biti vidljivi nakon ugradnje obloge/pločice na papuču ili noseću ploču kočnice tako da su čitljivi i neizbrisivi.

3.7.2.

Identifikacijske oznake

3.7.2.1.

Identifikacijska oznaka osovine

Identifikacijskom oznakom osovina se kategorizira s obzirom na njezinu kočnu silu / momentnu sposobnost kako ih navede proizvođač.

Identifikacijska oznaka osovine je alfanumerički niz od četiri znaka „ID1-” nakon kojeg slijedi najviše 20 znakova.

3.7.2.2.

Identifikacijska oznaka kočnice

Identifikacijska oznaka kočnice je alfanumerički niz od četiri znaka „ID2-” nakon kojeg slijedi najviše 20 znakova.

Kočnice s jednakom identifikacijskom oznakom ne razlikuju se prema sljedećim kriterijima:

(a)	tip kočnice (npr. bubanj-kočnica (brijeg u obliku slova S, klin itd.) ili disk-kočnice (nepokretno sedlo, plivajuće sedlo, jednostruki ili dvostruki disk itd.));

(b)	osnovni materijal (npr. obojeni ili neobojeni metal) za kućište čeljusti, nosač kočnice, kočni disk i kočni bubanj;

(c)	dimenzije s indeksom „e” u skladu sa slikama 2.A i 2.B Dodatka 5. ovom Prilogu;

(d)	osnovna metoda kojom u kočnici nastaje kočna sila;

(e)	ako je riječ o disk-kočnicama, metoda ugradnje tarne ploče: nepokretna ili plivajuća;

(f)	faktor kočnice BF;

(g)	razne kočne karakteristike s obzirom na zahtjeve iz Priloga 11. koji nisu obuhvaćenih podstavkom 3.7.2.2.1.

3.7.2.2.1.

Dopuštene razlike među kočnicama s jednakom identifikacijskom oznakom

Jednaka identifikacijska oznaka može obuhvaćati kočnice čije se karakteristike razlikuju po sljedećem:

(a)	povećanje najvećeg deklariranog ulaznog kočnog momenta Cmax;

(b)	odstupanje deklarirane mase mdec kočnog diska i kočnog bubnja: ±20 %;

(c)	metoda pričvršćenja obloge/pločice na kočnoj papuči / nosećoj ploči;

(d)	u slučaju disk kočnica, povećanje najvećeg hoda kočnice;

(e)	efektivna duljina bregastog vratila;

(f)	deklarirani prag momenta sile C0,dec;

(g)	±5 mm od deklariranog vanjskog promjera diska;

(h)	vrsta hlađenja diska (ventilirajući/neventilirajući)

i.	glavina (integrirana ili neintegrirana);

(j)	disk s integriranim bubnjem – s funkcijom parkirnog kočnog sustava ili bez nje;

(k)	geometrijski odnos između tarnih površina diska i držača diska;

(l)	tip kočnih obloga;

(m)	varijacije materijala (osim promjena u osnovnom materijalu, vidjeti stavak 3.7.2.2.) za koje proizvođač potvrdi da takva varijacija materijala ne mijenja učinak u odnosu na propisana ispitivanja;

(n)	noseća ploča i papuče.

3.7.2.3.

Identifikacijska oznaka Fe

Identifikacijska oznaka Fe označava ispitno opterećenje osovine. To je alfanumerički niz od četiri znaka „ID3-” nakon kojeg slijedi vrijednost Fe u daN, bez oznake jedinice „daN”.

3.7.2.4.

Identifikacijska oznaka izvješća o ispitivanju

Identifikacijska oznaka izvješća o ispitivanju je alfanumerički niz od četiri znaka „ID4-” nakon kojeg slijedi osnovni dio broja izvješća o ispitivanju.

3.7.3.

Uređaj za automatsko namještanje kočnih obloga (integrirani i neintegrirani)

3.7.3.1.

Tipovi uređaja za automatsko namještanje kočnih obloga

Uređaji za automatsko namještanje kočnih obloga istog tipa ne razlikuju se s obzirom na sljedeće kriterije:

(a)	tijelo: osnovni materijal (npr. obojeni ili neobojeni metal, lijevano željezo ili kovani čelik);

(b)	najveći dopušteni moment kočnog vratila;

(c)	radno načelo namještanja, npr. ovisno o hodu (putu), ovisno o sili ili elektroničko/mehaničko.

3.7.3.2.

Izvedbe uređaja za automatsko namještanje kočnih obloga s obzirom na ponašanje kod namještanja

Uređaji za automatsko namještanje kočnih obloga istog tipa koje utječu na zazor kočnice smatraju se različitim izvedbama.

3.8.

Kriteriji ispitivanja

Ispitivanje mora dokazati sukladnost sa svim zahtjevima utvrđenima u Dodatku 2. ovom Prilogu.

Ako je za osovinu ili kočnicu koja je izmijenjena unutar graničnih vrijednosti navedenih u stavku 3.7.2.2.1. potrebno novo ispitno izvješće ili proširenje ispitnog izvješća, kriteriji navedeni u nastavku upotrebljavaju se za utvrđivanje je li potrebno dodatno ispitivanje, uzimajući u obzir konfiguracije najgoreg scenarija koje su dogovorene s tehničkom službom.

Kratice u nastavku upotrebljavaju se u sljedećoj tablici:

CT (potpuno ispitivanje)

Ispitivanje u skladu s Dodatkom 2. Prilogu 11.:

3.5.1.:

Dodatno ispitivanje kočnog učinka s hladnim kočnicama

3.5.2.:

Ispitivanje slabljenja kočnog učinka (ispitivanje tipa I.) (*1)

3.5.3.:

Ispitivanje slabljenja kočnog učinka (ispitivanje tipa III.) (*1)

Ispitivanje u skladu s Prilogom 19.:

4.:	Ispitivanje učinka hladnih kočnica prikolica (*1)

FT (ispitivanje slabljenja kočnog učinka)

Ispitivanje u skladu s Dodatkom 2. Prilogu 11.:

3.5.1.:

Dodatno ispitivanje kočnog učinka s hladnim kočnicama

3.5.2.:

Ispitivanje slabljenja kočnog učinka (ispitivanje tipa I.) (*1)

3.5.3.:

Ispitivanje slabljenja kočnog učinka (ispitivanje tipa III.) (*1)

Razlike na temelju stavka 3.7.2.2.1.

Kriteriji ispitivanja

(a)	Povećanje najveće prijavljene vrijednosti ulaznog kočnog momenta Cmax

Promjena je dopuštena bez dodatnog ispitivanja.

(b)	Odstupanje deklarirane mase mdec kočnog diska i kočnog bubnja: ±20 %

CT: ispituje se najlakša varijanta; ako nazivna ispitna masa za novu varijantu odstupa od prethodno ispitane varijante s većom nazivnom vrijednošću za manje od 5 %, može se izostaviti ispitivanje lakše izvedbe.

Stvarna ispitna masa ispitnog uzorka može varirati ±5 % od nazivne ispitne mase.

(c)	Način pričvršćivanja obloga / pločice na kočnoj papuči / noseće ploče

Najnepovoljniji slučaj koji je utvrdio proizvođač i potvrdila tehnička služba koja provodi ispitivanje.

(d)	U slučaju disk-kočnica povećanje najvećeg hoda kočnice

Promjena je dopuštena bez dodatnog ispitivanja.

(e)	Efektivna duljina bregastog vratila

Najnepovoljnijim se slučajem smatra najniža torzijska krutost bregastog vratila i mora se provjeriti:

i.	FT-om; ili

ii.	promjena je dopuštena bez dodatnog ispitivanja ako izračun može prikazati učinak s obzirom na hod i kočnu silu. U tom slučaju izvješće o ispitivanju pokazuje sljedeće ekstrapolirane vrijednosti: se, Ce, Te, Te/Fe.

(f)	Deklarirani prag momenta sile C0,dec

Provjerava se ostaje li kočni učinak unutar područja dijagrama 2 dijela 1. Priloga 19.

(g)	±5 mm od deklariranog vanjskog promjera diska;

Za ispitivanje najnepovoljnijeg slučaja uzima se najmanji promjer.

Stvarni vanjski promjer ispitnog uzorka može varirati ±1 mm od nazivnog vanjskog promjera koji je naveo proizvođač osovine.

(h)	Vrsta hlađenja diska (ventilirajući/neventilirajući)

Ispituje se svaki tip.

(i)	Glavina (integrirana/neintegrirana)

Ispituje se svaki tip.

(j)	Disk s integriranim bubnjem – s funkcijom parkirnog kočnog sustava ili bez nje

Ova karakteristika ne mora se ispitati.

(k)	Geometrijski odnos između tarnih površina diska i držača diska

Ova karakteristika ne mora se ispitati.

(l)	Tip kočnih obloga

Svaki tip kočnih obloga.

(m)	Varijacije materijala (osim promjena u osnovnom materijalu, vidjeti stavak 3.7.2.2.) za koje proizvođač potvrdi da takva varijacija materijala ne mijenja učinak u propisanim ispitivanjima

Za ovaj uvjet ispitivanje nije potrebno.

(n)	Noseća ploča i papuče

Najnepovoljniji ispitni uvjeti: (*2)

noseća ploča: najmanja debljina

papuča: najlakša kočna papuča

3.8.1.

Ako uređaj za automatsko namještanje kočnih obloga odstupa od ispitanog uređaja u skladu sa stavcima 3.7.3.1. i 3.7.3.2., potrebno je dodatno ispitivanje u skladu sa stavkom 3.6.2. ovog Dodatka.

3.9.

Ispitno izvješće

3.9.1.

Broj ispitnog izvješća

Broj ispitnog izvješća sastoji se od dva dijela: osnovnog dijela i sufiksa koji označava razinu objavljivanja ispitnog izvješća.

Osnovni dio, koji se sastoji od najviše 20 znakova, i sufiks moraju biti jasno razdvojeni npr. točkom ili kosom crtom.

Osnovni dio broja ispitnog izvješća mora obuhvaćati samo kočnice s jednakom identifikacijskom oznakom kočnice i jednakim faktorom kočnice (u skladu sa stavkom 4. dijela 1. Priloga 19. ovom Pravilniku).

3.9.2.

Kod ispitivanja

Uz broj ispitnog izvješća mora postojati „kod ispitivanja”, koji se sastoji od najviše osam znakova (npr. ABC123), koji označava rezultate ispitivanja koji vrijede za identifikacijske oznake i za ispitni uzorak, koji je detaljno opisan podacima iz stavka 3.7.

3.9.3.

Ispitni rezultati

3.9.3.1.

Rezultati ispitivanja provedenih u skladu sa stavcima 3.5. i 3.6.1. ovog Dodatka upisuju se u obrazac, čiji je predložak prikazan u Dodatku 3. ovom Prilogu.

3.9.3.2.

Ako kočnica ima alternativni uređaj za namještanje kočnih obloga, rezultati ispitivanja provedenih u skladu sa stavkom 3.6.2. ovog Dodatka upisuju se u obrazac, čiji je predložak prikazan u Dodatku 4. ovom Prilogu.

3.9.4.

Opisni dokument

Opisni dokument koji dostavlja proizvođač vozila ili osovine i sadržava barem podatke određene u Dodatku 5. ovom Prilogu mora biti dio ispitnog izvješća.

Opisni dokument mora, prema potrebi, sadržavati različite varijante opreme kočnice/osovine u odnosu na bitne kriterije navedene u stavku 3.7.2.2.1.

4. Provjera

4.1.

Provjera sastavnih dijelova kočnice

Specifikacija kočnica vozila za koje je zatražena homologacija homologacije mora ispunjavati zahtjeve iz stavaka 3.7. i 3.8.

4.2.

Provjera apsorbirane kočne energije

4.2.1.

Kočne sile (T) za svaku predmetnu kočnicu (na jednakom tlaku pm upravljačkog voda), koje su potrebne za razvijanje sile otpora utvrđene za uvjete ispitivanja tipa I. i tipa III., ne smiju premašiti vrijednosti Te, kako su utvrđene u stavcima 2.3.1. i 2.3.2. Dodatka 3. Prilogu 11., koje su uzete kao osnova za ispitivanje referentne kočnice.

4.3.

Provjeravanje kočnog učinka s vrućim kočnicama

4.3.1.

Kočna sila (T) za svaku predmetnu kočnicu na utvrđenom tlaku (p) u kočnim cilindrima i na tlaku upravljačkog voda (pm) tijekom ispitivanja tipa 0. za predmetnu prikolicu određuje se kako slijedi.

4.3.1.1.

Predviđeni hod klipa kočnog cilindra (s) predmetne kočnice izračunava se na sljedeći način:

Vrijednost ne smije biti veća od sp, pri čemu vrijednost sp mora biti provjerena i zabilježena u skladu s postupkom utvrđenim u stavku 2. dijela 1. Priloga 19. ovom Pravilniku te se može primijeniti samo u rasponu tlaka zabilježenom u stavku 3.3.1. ispitnog izvješća utvrđenog u Dodatku 1. Prilogu 19.

4.3.1.2.

Prosječna sila potiska klipa (ThA) kočnog cilindra ugrađenog na predmetnu kočnicu mjeri se na tlaku navedenom u stavku 4.3.1.

4.3.1.3.

Ulazni kočni moment (C) izračunava se na sljedeći način:

C = ThA • l

C ne smije premašiti Cmax

4.3.1.4.

Predviđeni kočni učinak predmetne kočnice izračunava se prema:

R ne smije biti manji od 0,8 Re

4.3.2.

Predviđeni kočni učinak predmetne prikolice izračunava se prema:

4.3.3.

Kočni učinak sa zagrijanim kočnicama nakon ispitivanja tipa I. ili tipa III. utvrđuje se u skladu sa stavcima od 4.3.1.1. do 4.3.1.4. Predviđeni kočni učinak iz stavka 4.3.2. mora ispunjavati zahtjeve ovog Pravilnika za predmetnu prikolicu. Vrijednost upotrijebljena za:

„Vrijednost zabilježenu u ispitivanju tipa 0. kako je propisano u stavku 1.5.3. ili 1.7.2. Priloga 4.”

mora biti vrijednost zabilježen u ispitivanju tipa 0. predmetne prikolice.

(*1) Ako je primjenjivo.

(*2) Ispitivanje nije potrebno ako proizvođač može dokazati da promjena ne utječe na krutost.

Prilog 11. – Dodatak 3.

Predložak ispitnog izvješća kako je propisano u stavku 3.9. Dodatka 2. ovom Prilogu

Izvješće o ispitivanju	Br. …
Osnovni dio:	ID4- …
Indeks:	…

Opće odredbe …

1.1.

Proizvođač osovine (ime i adresa): …

1.1.1.

Marka proizvođača osovine: …

1.2.

Proizvođač kočnice (ime i adresa): …

1.2.1.

Identifikacijska oznaka kočnice ID2-: …

1.2.2.

Uređaj za automatsko namještanje kočnih obloga: integrirani/neintegrirani (1) (1)

1.3.

Opisni dokument proizvođača: …

Ispitni zapisnik

Sljedeći se podaci moraju zabilježiti za svako ispitivanje:

2.1.

Kod ispitivanja (vidjeti stavak 3.9.2. Dodatka 2. ovom Prilogu): …

2.2.

Ispitni uzorak: (točna identifikacija ispitane varijante s obzirom na opisni dokument proizvođača. Vidjeti i stavak 3.9.2. Dodatka 2. ovom Prilogu)

2.2.1.

Osovina

2.2.1.1.

Identifikacijska oznaka osovine: ID1- …

2.2.1.2.

Identifikacijska oznaka ispitane osovine: …

2.2.1.3.

Ispitno opterećenje osovine (identifikacijska oznaka Fe): ID3- … daN

2.2.2.

Kočnica

2.2.2.1.

Identifikacijska oznaka kočnice: ID2- …

2.2.2.2.

Identifikacijska oznaka ispitane kočnice: …

2.2.2.3.

Najveći hod kočnice (2): …

2.2.2.4.

Efektivna duljina bregastog vratila (3): …

2.2.2.5.

Varijacija materijala u skladu sa stavkom 3.8. točkom (m) Dodatka 2. ovom Prilogu: …

2.2.2.6.

Kočni bubanj/disk1

2.2.2.6.1.

Stvarna ispitna masa diska/bubnja1: …

2.2.2.6.2.

Nazivni vanjski promjer diska2: …

2.2.2.6.3.

Način hlađenja diska (ventilirajući/neventilirajući)1

2.2.2.6.4.

Integrirana ili neintegrirana glavina1

2.2.2.6.5.

Disk s integriranim bubnjem – s funkcionalnošću parkirne kočnice ili bez nje1, 2

2.2.2.6.6.

Geometrijski odnos između tarnih površina diska i držača diska: …

2.2.2.6.7.

Osnovni materijal: …

2.2.2.7.

Kočna obloga ili pločica1

2.2.2.7.1.

proizvođač: …

2.2.2.7.2.

Marka: …

2.2.2.7.3.

Tip: …

2.2.2.7.4.

Metoda pričvršćenja obloge/pločice na kočnoj papuči / nosećoj ploči1: …

2.2.2.7.5.

Debljina noseće ploče, masa papuča ili drugi opisni podaci (opisni dokument proizvođača)1: …

2.2.2.7.6.

Osnovni materijal kočne papuče / noseće ploče1: …

2.2.3.

Uređaj za automatsko namještanje kočnih obloga (nije primjenjivo u slučaju integriranog uređaja za automatsko namještanje kočne obloge)1

2.2.3.1.

Proizvođač (ime i adresa): …

2.2.3.2.

Marka: …

2.2.3.3.

Tip: …

2.2.3.4.

Verzija: …

2.2.4.

Kotači (dimenzije, vidjeti slike 1.A i 1.B u Dodatku 5. ovom Prilogu)

2.2.4.1.

Referentni polumjer kotrljanja gume (Re) na ispitnom opterećenju osovine (Fe): …

2.2.4.2.

Podaci o ugrađenom kotaču tijekom ispitivanja:

Veličina gume	Veličina naplatka	Xe (mm)	De (mm)	Ee (mm)	Ge (mm)

2.2.5.

Duljina poluge le: …

2.2.6.

Kočni cilindar

2.2.6.1.

proizvođač: …

2.2.6.2.

Marka: …

2.2.6.3.

Tip: …

2.2.6.4.

Identifikacijski broj (ispitivanja): …

2.3.

Rezultati ispitivanja (korigirani za otpor kotrljanja od 0,01 • Fe)

2.3.1.

U slučaju vozila kategorija O2 i O3 ako je prikolica kategorije O3 bila na ispitivanju tipa I.:

Tip ispitivanja:	0	I.
Prilog 11., Dodatak 2., stavak:	3.5.1.2.	3.5.2.2./3.	3.5.2.4.
Ispitna brzina … km/h	40	40	40
Tlak u kočnom cilindru pe … kPa		–
Vrijeme kočenja … min	–	2,55	–
Razvijena kočna sila Te … daN
Kočni učinak Te/Fe …–
Hod klipa kočnog cilindra se …mm		–
Ulazni kočni moment Ce … Nm		–
Prag ulaznog kočnog momenta C0,e … Nm

2.3.2.

U slučaju vozila kategorija O3 i O4 ako je prikolica kategorije O3 bila na ispitivanju tipa III.:

Tip ispitivanja:	0	III.
Prilog 11., Dodatak 2., stavak:	3.5.1.2.	3.5.3.1.	3.5.3.2.
Početna ispitna brzina … km/h	60		60
Završna ispitna brzina … km/h
Tlak u kočnom cilindru pe … kPa		–
Broj aktiviranja kočnice …–	–	20	–
Trajanje ciklusa kočenja: … s	–	60	–
Razvijena kočna sila Te … daN
Kočni učinak Te/Fe …–
Hod klipa kočnog cilindra se … mm		–
Ulazni kočni moment Ce … Nm		–
Prag ulaznog kočnog momenta C0,e … Nm		–

2.3.3.

Ovu točku treba ispuniti samo ako je kočnica bila ispitana postupkom definiranim u stavku 4. dijela 1. Priloga 19. ovom Pravilniku za provjeru kočnog učinka hladne kočnice pomoću faktora kočnice (BF).

2.3.3.1.

Faktor kočnice BF:

2.3.3.2.

Deklarirani prag momenta sile C0,dec … Nm

2.3.4.

Učinak uređaja za automatsko namještanje kočnih obloga (ako je primjenjivo)

2.3.4.1.

Slobodno okretanje kotača u skladu sa stavkom 3.6.3. Dodatka 2. Prilogu 11. da/ne1

Raspon primjene

Rasponom primjene određuje se koje su varijante osovine/kočnice obuhvaćene ovim ispitnim izvješćem tako da se prikaže koje su varijable obuhvaćene kodovima pojedinačnih ispitivanja.

Ovo je ispitivanje provedeno i izvještaj o rezultatima ispitivanja sastavljen je u skladu s Dodatkom 2. Prilogu 11. i, prema potrebi, stavkom 4. dijela 1. Priloga 19. Pravilniku UN-a br. 13 kako je zadnje izmijenjen nizom izmjena …

Smatra se da su na kraju ispitivanja utvrđenog u stavku 3.6. Dodatka 2. Prilogu 11. (4) zahtjevi iz stavka 5.2.2.8.1. Pravilnika UN-a br. 13 ispunjeni / nisu ispunjeni1.

Tehnička služba (5) koja je izvela ispitivanje

Potpis: … Datum: …

Homologacijsko tijelo5

Potpis: … Datum: …

(1) Prekrižiti suvišno.

(2) Odnosi se samo na disk-kočnice.

(3) Odnosi se samo na bubanj-kočnice.

(4) Ispuniti samo ako je ugrađen uređaj za automatsko namještanje kočnih obloga.

(5) Moraju potpisati različite osobe čak i ako su tehnička služba i homologacijsko tijelo isti subjekt ili, alternativno, uz izvješće mora biti izdano ovlaštenje zasebnog homologacijskog tijela.

Prilog 11. – Dodatak 4.

Predložak izvješća o ispitivanju alternativnog uređaja za automatsko namještanje kočnih obloga kako je propisano u stavku 3.7.3. Dodatka 2. ovom Prilogu

Broj ispitnog izvješća …

Identifikacija

1.1.

Osovina:

Marka: …

Tip: …

Model: …

Ispitno opterećenje osovine (identifikacijska oznaka Fe): ID3- … daN

Broj ispitnog izvješća iz Dodatka 3. Prilogu 11 …

1.2.

Kočnica:

Marka: …

Tip: …

Model: …

Kočne obloge: …

Marka/tip: …

1.3.

Aktiviranje: …

proizvođač: …

Tip (kočni cilindar / membranski cilindar) (1)…

Model: …

Duljina poluge (l): … mm

1.4.

Uređaj za automatsko namještanje kočnih obloga:

Proizvođač (ime i adresa): …

Marka: …

Tip: …

Verzija: …

Rezultati ispitivanja

2.1.

Radni učinak uređaja za automatsko namještanje kočnih obloga

2.1.1.

Učinak radnih kočnih sustava sa zagrijanim kočnicama utvrđen na temelju ispitivanja utvrđenog u točki (a) stavka 3.6.2.1. Dodatka 2. Prilogu 11.: … %

ili

Hod klipa kočnog cilindra sA utvrđen u skladu s ispitivanjem određenim u točki (b) stavka 3.6.2.1. Dodatka 2. Prilogu 11.: … mm

2.1.2.

Slobodno okretanje kotača u skladu sa stavkom 3.6.3. Dodatka 2. Prilogu 11.: da/ne1

Ime tehničke službe / homologacijskog tijela1 koje je provelo ispitivanje:

…

Datum ispitivanja: …

Ovo je ispitivanje provedeno i izvještaj o rezultatima ispitivanja sastavljen je u skladu sa stavkom 3.6.2. Dodatka 2. Prilogu 11. Pravilnika UN-a br. 13 kako je zadnje izmijenjen nizom izmjena …

Na kraju ispitivanja utvrđenog u stavku 5. smatra se da su zahtjevi iz stavka 5.2.2.8.1. Pravilnika UN-a br. 13: ispunjeni / nisu ispunjeni1

Tehnička služba (2) koja je izvela ispitivanje

Potpis: … Datum: …

Homologacijsko tijelo (2)

Potpis: … Datum: …

(1) Prekrižiti suvišno.

(2) Moraju potpisati različite osobe čak i ako su tehnička služba i homologacijsko tijelo isti subjekt ili, alternativno, uz izvješće mora biti izdano zasebno ovlaštenje homologacijskog tijela. .

Prilog 11. – Dodatak 5.

Opisni dokument za osovinu i kočnicu prikolice s obzirom na alternativni postupak tipa I. i III.

1. Opće odredbe

1.1.

Ime i adresa proizvođača osovine ili vozila:

2. Podaci o osovini

2.1.

Proizvođač (ime i adresa): …

2.2.

Tip/varijanta: …

2.3.

Identifikacijska oznaka osovine: ID1- …

2.4.

Ispitno opterećenje osovine (identifikacijska oznaka Fe): … daN

2.5.

Podaci o kotaču i kočnici u skladu sa sljedećim slikama 1.A i 1.B …

Slika 1.A

Slika 1.B

3. Kočnica

3.1.

Opće informacije

3.1.1.

Marka:

3.1.2.

Proizvođač (ime i adresa):

3.1.3.

Tip kočnice (npr. bubanj/disk):

3.1.3.1.

Varijanta (npr. brijeg u obliku slova S, jedan klin itd.):

3.1.4.

Identifikacijska oznaka kočnice: ID2-

3.1.5.

Podaci o kočnici u skladu sa sljedećim slikama 2.A i 2.B:

Slika 2.A

Slika 2.B

xe (mm)

ae (mm)

he (mm)

ce (mm)

de (mm)

ee (mm)

α0e

α1e

be (mm)

re (mm)

Ae (cm2)

S1e (mm)

S2e (mm)

S3e (mm)

3.2.

Podaci o bubanj-kočnici

3.2.1.

Uređaj za namještanje kočnih obloga (vanjski/integrirani): …

3.2.2.

Deklarirani najveći ulazni kočni moment Cmax: … Nm

3.2.3.

Mehanički radni učinak: η = …

3.2.4.

Deklarirani prag ulaznog kočnog momenta C0,dec: … Nm

3.2.5.

Efektivna duljina bregastog vratila: … mm

3.3.

Kočni bubanj

3.3.1.

Najveći promjer tarne površine (granica istrošenosti): … mm

3.3.2.

Osnovni materijal: …

3.3.3.

Deklarirana masa: … kg

3.3.4.

Nazivna masa: … kg

3.4.

Kočne obloge

3.4.1.

Ime i adresa proizvođača: …

3.4.2.

Marka: …

3.4.3.

Tip: …

3.4.4.

Identifikacija (vrsta identifikacije na oblozi): …

3.4.5.

Najmanja debljina (granica istrošenosti): … mm

3.4.6.

Metoda pričvršćenja tarnog materijala na kočnu papuču: …

3.4.6.1.

Najgori scenarij za pričvršćenje (ako ih ima više): …

3.5.

Podaci o disk-kočnici

3.5.1.

Vrsta spoja s osovinom (aksijalni, radijalni, integrirani itd.): …

3.5.2.

Uređaj za namještanje kočnih obloga (vanjski/integrirani): …

3.5.3.

Najveći hod kočnog cilindra: … mm

3.5.4.

Deklarirana najveća ulazna sila ThAmax: … daN

3.5.4.1.

Cmax = ThAmax • le: … Nm

3.5.5.

Tarni polumjer: re = … mm

3.5.6.

Duljina poluge: le = … mm

3.5.7.

Omjer ulaz/izlaz (le/ee): i = …

3.5.8.

Mehanički radni učinak: η = …

3.5.9.

Deklarirani prag ulazne kočne sile ThA0,dec: … N

3.5.9.1.

C0,dec = ThA0,dec • le: … Nm

3.5.10.

Najmanja debljina diska (granica istrošenosti): … mm

3.6.

Podaci o kočnom disku: …

3.6.1.

Opis tipa diska: …

3.6.2.

Način spajanja/postavljanja na glavinu: …

3.6.3.

Ventiliranje (da/ne): …

3.6.4.

Deklarirana masa: … kg

3.6.5.

Nazivna masa: … kg

3.6.6.

Deklarirani vanjski promjer: … mm

3.6.7.

Najmanji vanjski promjer: … mm

3.6.8.

Unutarnji promjer tarne ploče: … mm

3.6.9.

Širina ventilacijskog otvora (ako je primjenjivo): … mm

3.6.10.

Osnovni materijal: …

3.7.

Podaci o kočnoj pločici: …

3.7.1.

Ime i adresa proizvođača: …

3.7.2.

Marka: …

3.7.3.

Tip: …

3.7.4.

Identifikacija (vrsta identifikacije na nosećoj ploči pločice): …

3.7.5.

Najmanja debljina (granica istrošenosti): … mm

3.7.6.

Metoda pričvršćenja tarnog materijala na noseću ploču pločice: …

3.7.6.1.

Najgori scenarij za pričvršćenje (ako ih ima više): …

PRILOG 12.

Uvjeti za ispitivanje vozila s inercijskim (naletnim) kočnim sustavima

1. Opće odredbe

1.1.

Inercijski (naletni) kočni sustav prikolice sastoji se od naletne naprave, prijenosa i kočnica kotača, u daljnjem tekstu „kočnica”.

1.2.

Naletna naprava sklop je sastavnih dijelova koji su dio vučnog uređaja (spojne glave).

1.3.

Prijenos je sklop sastavnih dijelova koji se nalazi između zadnjeg dijela spojne glave i prvog dijela kočnice.

1.4.

„Kočnica” je dio u kojem se razvijaju sile koje djeluju u smjeru suprotnom od gibanja vozila. Prvi je dio kočnice poluga koja aktivira kočni brijeg (podizač) ili slični sastavni dijelovi (inercijski kočni sustav s mehaničkim prijenosom) ili kočni cilindar (inercijski kočni sustav s hidrauličnim prijenosom).

1.5.

Kočni sustavi kod kojih vučno vozilo prenosi spremljenu energiju (npr. električnu, pneumatsku ili hidrauličku) na prikolicu, a kojim se upravlja samo silom na spojnici nisu inercijski kočni sustavi u smislu ovog Pravilnika.

1.6.

Ispitivanja

1.6.1.

Utvrđivanje bitnih sastavnih dijelova kočnice.

1.6.2.

Utvrđivanje bitnih sastavnih dijelova naletne naprave i provjera sukladnosti naletne naprave s odredbama ovog Pravilnika.

1.6.3.

Provjera na vozilu:

(a)	kompatibilnosti naletne naprave i kočnice; i

(b)	prijenosa.

2. Simboli i definicije

2.1.

Mjerne jedinice:

2.1.1.

masa: kg;

2.1.2.

sila: N;

2.1.3.

ubrzanje zbog sile teže: g = 9,81 m/s2

2.1.4.

momenti: Nm;

2.1.5.

površine: cm2;

2.1.6.

tlakovi: kPa;

2.1.7.

duljine: mjerne jedinice utvrđene su za svaki slučaj posebno.

2.2.

Simboli koji vrijede za sve tipove kočnica (vidjeti sliku 1. u Dodatku 1. ovom Prilogu):

2.2.1.

GA: „najveća tehnički dopuštena masa” prikolice prema izjavi proizvođača;

2.2.2.

G'A: „najveća masa” prikolice koju može kočiti naletni uređaj, prema izjavi proizvođača;

2.2.3.

GB: „najveća masa” prikolice koja se može kočiti zajedničkim radom svih kočnica prikolice

GB = n • GBo;

2.2.4.

GB: dio dopuštene „najveće mase” prikolice koji se može kočiti jednom kočnicom, prema izjavi proizvođača;

2.2.5.

B*: potrebna kočna sila;

2.2.6.

B: potrebna kočna sila uzimajući u obzir otpor kotrljanja;

2.2.7.

D*: dopuštena sila na spojnici;

2.2.8.

D: sila na spojnici;

2.2.9.

P': izlazna sila naletne naprave;

2.2.10.

K: dodatna sila naletne naprave, uobičajeno označena silom D koja odgovara sjecištu apscise ekstrapolirane funkcije P' u ovisnosti od D, izmjerena na polovini hoda upravljačkog uređaja (vidjeti slike 2 i 3 Dodatka 1. ovom Prilogu);

2.2.11.

KA: prag sile naletne naprave uređaja, tj. najveći potisak na spojnoj glavi koji se može primijeniti kratko vrijeme bez stvaranja izlazne sile iz naletne naprave. Simbol KA uobičajeno se koristi za silu koja se izmjeri u trenutku kad se spojna glava počne pomicati prema natrag brzinom od 10 do 15 mm/s, pri odspojenom prijenosu naletnog uređaja;

2.2.12.

D1: najveća sila koja djeluje na spojnu glavu kad se pomiče prema natrag brzinom od s mm/s + 10 %, pri odspojenom prijenosu;

2.2.13.

D2: najveća sila koja djeluje na spojnu glavu kad se vuče naprijed brzinom od s mm/s + 10 % izvan položaja najveće kompresije, kod odspojenog prijenosa;

2.2.14.

ηHo: radni učinak naletne naprave;

2.2.15.

ηH1: učinkovitost sustava prijenosa;

2.2.16.

ηH: ukupna učinkovitost naletne naprave i prijenosa ηH = ηHo• ηH1;

2.2.17.

s: hod komande u milimetrima;

2.2.18.

s': radni (korisni) hod komande u milimetrima, utvrđen kako se propisuje u stavku 10.4. ovog Priloga;

2.2.19.

s": slobodni hod glavnog cilindra, izmjeren u milimetrima na spojnoj glavi;

2.2.19.1.

sHz: hod klipa glavnog cilindra u milimetrima u skladu sa slikom 8 Dodatka 1. ovom Prilogu;

2.2.19.2.

s"Hz: slobodni hod glavnog cilindra, izmjeren u milimetrima na klipu u skladu sa slikom 8;

2.2.20.

so: gubitak hoda, tj. hod spojne glave u milimetrima kad se aktivira tako da se pomakne od točke 300 mm iznad do točke 300 mm ispod vodoravne ravnine, pri čemu prijenos miruje;

2.2.21.

2sB: hod kočnih papuča do nalijeganja (radni hod kočne papuče), u milimetrima, izmjeren na promjeru koji je usporedan s radnim mehanizmom i bez namještanja kočnica tijekom ispitivanja;

2.2.22.

2sB*: minimalno podizanje središta kočne papuče (najmanji radni hod kočne papuče) (u milimetrima) za bubanj-kočnice:

pri čemu je 2r promjer kočnog bubnja u milimetrima; (vidjeti sliku 4. u Dodatku 1. ovom Prilogu).

Za disk kočnice s hidrauličnim prijenosnim mehanizmom:

pri čemu je:

V60

obujam tekućine koji kočnica jednog kotača apsorbira pri tlaku koji odgovara kočnoj sili od 1,2 B* = 0,6 • GBo i najvećem polumjeru gume

2rA

vanjski promjer kočnog diska

(V60 u cm3, FRZ u cm2 i rA u mm);

2.2.23.

M*: kočni moment prema specifikaciji proizvođača u stavku 5. Dodatka 3. Taj kočni moment mora proizvesti barem propisanu kočnu silu B*.

2.2.23.1.

MT: ispitni kočni moment ako nije ugrađen sigurnosni mehanizam protiv preopterećenja (u skladu sa stavkom 6.2.1.);

2.2.24.

R: dinamički polumjer kotrljanja gume (m);

2.2.25.

n: broj kočnica;

2.2.26.

Mr: najveći kočni moment koji je rezultat najvećeg dopuštenog hoda sr ili najvećeg dopuštenog obujma tekućine Vr kad se prikolica kreće unatrag (uključujući otpor kotrljanja = 0,01 • g • GBo);

2.2.27.

sr: najveći dopušteni hod kočne poluge kad se prikolica kreće unatrag;

2.2.28.

Vr: najveći dopušteni obujam tekućine koji apsorbira kočnica jednog kotača kad se prikolica kreće unatrag.

2.3.

Simboli koji vrijede za kočne sustave s mehaničkim prijenosnim sustavom (vidjeti sliku 5. Dodatka 1. ovom Prilogu).

2.3.1.

iHo: prijenosni omjer između hoda spojne glave i hoda poluge na izlaznoj strani naletne naprave;

2.3.2.

iH1: prijenosni omjer između hoda poluge na izlaznoj strani naletne naprave i hoda kočne poluge (prijenosni omjer prijenosa);

2.3.3.

iH: prijenosni omjer između hoda spojne glave i hoda kočne poluge

iH = iHo • iH1;

2.3.4.

ig: prijenosni omjer između hoda kočne poluge i hoda (radnog hoda) središta kočne papuče do nalijeganja (vidjeti sliku 4. u Dodatku 1. ovom Prilogu);

2.3.5.

P: sila na kočnoj poluzi (vidjeti sliku 4 Dodatka 1. ovom Prilogu);

2.3.6.

Po: povratna sila kočnice kad se prikolica kreće naprijed, tj. na krivulji M = f(P) to je vrijednost sile P na sjecištu ekstrapolacije te funkcije s apscisom (vidjeti sliku 6. u Dodatku 1. ovom Prilogu);

2.3.6.1.

Por: povratna sila kočnice kad se prikolica kreće unatrag (vidjeti sliku 6. u Dodatku 1. ovom Prilogu);

2.3.7.

P*: sila na kočnoj poluzi za stvaranje kočne sile B*;

2.3.8.

PT: ispitna sila u skladu sa stavkom 6.2.1.;

2.3.9.

ρ: karakteristika kočnice kad se prikolica kreće naprijed dobivena prema:

M = ρ (P – Po);

2.3.9.1.

ρr: karakteristika kočnice kad se prikolica kreće unatrag dobivena prema:

Mr = ρr (Pr – Por);

2.3.10.

scd:	najveći diferencijalni hod koji kompenzator može prihvatiti zbog svojih geometrijskih i konstruktivnih značajki ako samo jedna kočnica radi u smjeru prema naprijed, a druga u suprotnom smjeru, istodobno omogućujući jednaku napetost u obje sajle/poluge.

(Vidjeti sliku 5.A u Dodatku 1.)

2.4.

Simboli koji vrijede za kočne sustave s hidrauličnim prijenosnim sustavom (vidjeti sliku 8 u Dodatku 1. ovom Prilogu):

2.4.1.

ih: prijenosni omjer između hoda spojne glave i hoda klipa u glavnom cilindru;

2.4.2.

i'g: prijenosni omjer između hoda potisne točke cilindra i hoda (radnog hoda) središta kočne papuče do nalijeganja;

2.4.3.

FRZ: površina klipa jednog cilindra na kotaču za bubanj-kočnice; za disk-kočnice to je ukupna površina klipova u čeljustima na jednoj strani diska;

2.4.4.

FHZ: površina klipa u glavnom cilindru;

2.4.5.

p: hidraulični tlak u kočnom cilindru;

2.4.6.

po: povratni tlak u kočnom cilindru kad se prikolica kreće naprijed; tj. na krivulji M = f(p) to je vrijednost tlaka p na sjecištu ekstrapolacije te funkcije s apscisom (vidjeti sliku 7 u Dodatku 1. ovom Prilogu);

2.4.6.1.

por: povratni tlak kočnice kad se prikolica kreće unatrag (vidjeti sliku 7. u Dodatku 1. ovom Prilogu);

2.4.7.

p*: hidraulički tlak u kočnom cilindru za stvaranje kočne sile B*;

2.4.8.

pT: ispitni tlak u skladu sa stavkom 6.2.1.;

2.4.9.

ρ': karakteristika kočnice kad se prikolica kreće naprijed dobivena prema:

M = ρ'(p – po)

2.4.9.1.

ρ'r: karakteristika kočnice kad se prikolica kreće naprijed određena jednadžbom:

Mr = ρ'r (pr – por)

2.5.

Simboli povezani sa zahtjevima za kočenje koji se odnose na sigurnosne mehanizme protiv preopterećenja:

2.5.1.

Dop: sila aktiviranja na ulaznoj strani naletne naprave pri kojoj se uključuje sigurnosni mehanizam protiv preopterećenja.

2.5.2.

Mop: kočni moment na kojem se uključuje sigurnosni mehanizam protiv preopterećenja (prema specifikaciji proizvođača);

2.5.3.

MTop: najmanji ispitni kočni moment ako je ugrađen sigurnosni mehanizam protiv preopterećenja (u skladu sa stavkom 6.2.2.2.);

2.5.4.

Pop_min: sila primijenjena na kočnicu na kojoj se uključuje sigurnosni mehanizam protiv preopterećenja (u skladu sa stavkom 6.2.2.1.);

2.5.5.

Pop_max: najveća sila (kad je spojna glava potisnuta u krajnji položaj) kojnu sigurnosni mehanizam protiv preopterećenja primjenjuje na kočnicu (u skladu sa stavkom 6.2.2.3.);

2.5.6.

pop_min: tlak na kočnici na kojem se uključuje sigurnosni mehanizam protiv preopterećenja (u skladu sa stavkom 6.2.2.1.);

2.5.7.

pop_max: najveći hidraulički tlak (kad je spojna glava potisnuta u krajnji položaj) koji sigurnosni mehanizam protiv preopterećenja primjenjuje na kočni cilindar (u skladu sa stavkom 6.2.2.3.);

2.5.8.

PTop: najmanja ispitna kočna sila ako je ugrađen sigurnosni mehanizam protiv preopterećenja (u skladu sa stavkom 6.2.2.2.);

2.5.9.

pTop: najmanji ispitni kočni tlak ako je ugrađen sigurnosni mehanizam protiv preopterećenja (u skladu sa stavkom 6.2.2.2.);

3. Opći zahtjevi

3.1.

Sila se sa spojne glave prenosi na kočnice prikolice sustavom poluga ili najmanje jednim fluidom. Za dio prijenosa može se, međutim, upotrijebiti zaštićeno čelično uže (Bowdenovo). Taj dio mora biti što kraći. Užad i šipke za upravljanje ne smiju dodirivati okvir prikolice ili druge površine koje bi mogle utjecati na aktivaciju ili otpuštanje kočnice.

3.2.

Svi svornjaci na zglobovima moraju biti zaštićeni na odgovarajući način. Osim toga, ti zglobovi moraju biti samopodmazujući ili postavljeni tako da ih je lako podmazivati.

3.3.

Inercijski kočni uređaji moraju biti podešeni tako da nijedan dio prijenosnog mehanizma ne otkaže te da se nijedan njegov dio trajno ne izobliči niti slomi ako se spojna glava pomiče u krajnji položaj. To se provjerava odvajanjem krajnjeg elementa prijenosnog mehanizma od kočnih poluga.

3.4.

Inercijski kočni sustav mora omogućiti da se prikolica pomiče unatrag s vučnim vozilom a da ne stvara silu otpora veću od 0,08 g.GA. Uređaji koji se upotrebljavaju za tu namjenu rade automatski i automatski se otpuštaju kad se prikolica kreće naprijed.

3.5.

Svaki posebni uređaj ugrađen radi ispunjavanja zahtjeva iz stavka 3.4. ovog Priloga mora biti takav da ne utječe negativno na radni učinak parkirne kočnice na nagibu.

3.6.

Inercijski kočni sustavi mogu biti opremljeni sigurnosnim mehanizmom protiv preopterećenja. Ti se mehanizmi ne smiju aktivirati na sili manjoj od Dop = 1,2 • D* (ako su ugrađeni na naletnu napravu) ili na sili manjoj od Pop = 1,2 • P* ili na tlaku manjem od pop = 1,2 • p* (ako su ugrađeni na kočnicu) ako sila P* ili tlak p* odgovara kočnoj sili B* = 0,5 • g • GBo.

4. Zahtjevi za naletne naprave

4.1.

Klizni elementi naletne naprave moraju biti dovoljno dugi da omoguće puni hod i kad je prikolica spojena.

4.2.

Klizni elementi moraju biti pokriveni zaštitom u obliku harmonike ili sličnom odgovarajućom napravom. Elementi se moraju podmazivati ili moraju biti izrađeni od samopodmazujućih materijala. Klizne površine moraju biti izrađene od materijala koji trebaju biti tako elektrokemijski i mehanički prilagođeni da ne može doći do zaglavljivanja kliznih dijelova.

4.3.

Prag sile (KA) naletne naprave ne smije biti manji od 0,02 g • G'A ni veći od 0,04 g • G'A.

4.4.

Najveća sila spajanja D1 ne smije premašiti 0,10 g • G'A na prikolicama s krutim rudom i 0,067 g • G'A na višeosovinskim prikolicama sa zakretnim rudom.

4.5.

Najveća vučna sila D2 ne smije biti manja od 0,1 g • G'A ni veća od 0,5 g • G'A.

5. Ispitivanja i mjerenja na naletnim napravama

5.1.

Naletne naprave dostavljene tehničkoj službi koja provodi ispitivanja podliježu provjeri sukladnosti sa zahtjevima iz stavaka 3. i 4. ovog Priloga.

5.2.

Na svim se tipovima kočnica mjeri sljedeće:

5.2.1.

hod s i učinkovit hod s';

5.2.2.

dodatna sila K;

5.2.3.

prag sile KA;

5.2.4.

sila spajanja D1;

5.2.5.

vučna sila D2.

5.3.

Za inercijske kočne sustave s mehaničkim prijenosom potrebno je utvrditi sljedeće:

5.3.1.

prijenosni omjer iHo koji se mjeri na sredini hoda naletnog uređaja;

5.3.2.

izlaznu silu upravljačke naprave P′ kao funkciju sile D na rudu.

Dopunska sila K i učinkovitost izvode se iz reprezentativne krivulje dobivene tim mjerenjima

(vidjeti sliku 2 Dodatka 1. ovom Prilogu).

5.4.

Ako je riječ o inercijskim kočnim sustavima s hidrauličnim prijenosnim sustavom mora se utvrditi sljedeće:

5.4.1.

prijenosni omjer ih koji se mjeri na sredini hoda naletnog uređaja;

5.4.2.

izlazni tlak glavnog cilindra p kao funkcija sile D na rudima i površine FHZ klipa u glavnom cilindru prema specifikaciji proizvođača. Dopunska sila K i učinkovitost izvode se iz reprezentativne krivulje dobivene tim mjerenjima

(vidjeti sliku 3 Dodatka 1. ovom Prilogu);

5.4.3.

slobodni hod glavnog cilindra s" naveden u stavku 2.2.19. ovog Priloga;

5.4.4.

površina FHZ klipa glavnog cilindra;

5.4.5.

hod klipa sHZ glavnog cilindra (u milimetrima);

5.4.6.

slobodan hod s"HZ glavnog cilindra (u milimetrima).

5.5.

Ako je riječ o inercijskom kočnom sustavu na višeosovinskim prikolicama sa zakretnim rudima, potrebno je izmjeriti gubitak hoda so naveden u stavku 9.4.1. ovog Priloga.

6. Zahtjevi za kočnice

6.1.

Osim kočnica koje će se provjeravati, proizvođač mora tehničkoj službi koja provodi ispitivanja dostaviti i crteže kočnica koji prikazuju tip, dimenzije i materijale bitnih sastavnih dijelova i marku i tip kočnih obloga. Za hidrauličke kočnice ti crteži moraju prikazivati površinu FRZ kočnih cilindara. Proizvođač mora navesti i kočni moment M* te masu GBo utvrđene u stavku 2.2.4. ovog Priloga.

6.2.

Ispitni uvjeti

6.2.1.

Ako inercijski (naletni) kočni sustav nema i neće imati sigurnosni mehanizam protiv preopterećenja, kočnicu na kotaču ispituje se na sljedećim ispitnim silama ili tlakovima:

PT = 1,8 P* ili pT = 1,8 p* i MT = 1,8 M*, prema potrebi.

6.2.2.

Ako inercijski (naletni) kočni sustav ima i će imati sigurnosni mehanizam protiv preopterećenja, kočnicu na kotaču ispituje se na sljedećim ispitnim silama ili tlakovima:

6.2.2.1.

najmanje konstrukcijske vrijednosti za sigurnosni mehanizam protiv preopterećenja mora navesti proizvođač i ne smiju biti manje od

Pop = 1,2 P* ili pop = 1,2 p*

6.2.2.2.

rasponi najmanje ispitne sile PTop ili najmanjeg ispitnog tlaka pTop i najmanjeg ispitnog kočnog momenta MTop su:

PTop = od 1,1 do 1,2 P* ili pTop = od 1,1 do 1,2 p*

MTop = od 1,1 do 1,2 M*

6.2.2.3.

najveće vrijednosti (Pop_max ili pop_max) za sigurnosni mehanizam protiv preopterećenja mora navesti proizvođač i ne smiju biti veće od PT odnosno pT.

7. Ispitivanja i mjerenja kočnica

7.1.

Kočnice i sastavni dijelovi dostavljeni tehničkoj službi koja provodi ispitivanja podliježu provjeri sukladnosti sa zahtjevima iz stavka 6. ovog Priloga.

7.2.

Potrebno je utvrditi sljedeće:

7.2.1.

najmanji hod kočnih papuča do nalijeganja (najmanji radni hod kočne papuče), 2sB*;

7.2.2.

hod središta kočnih papuča (radni hod kočne papuče) 2sB (koji mora biti veći od 2sB*).

7.3.

Za mehaničke kočnice potrebno je utvrditi sljedeće:

7.3.1.

prijenosni omjer ig (vidjeti sliku 4 Dodatka 1. ovom Prilogu);

7.3.2.

silu P* za kočni moment M*;

7.3.3.

moment M* kao funkciju sile P* primijenjene na kočnu polugu kod mehaničkih prijenosnih sustava.

Brzina vrtnje kočnih površina mora odgovarati početnoj brzini vozila od 60 km/h kad se prikolica kreće naprijed i 6 km/h kad se kreće unatrag. Iz krivulje dobivene tim mjerenjima izvodi se sljedeće (vidjeti sliku 6 u Dodatku 1. ovom Prilogu):

7.3.3.1.

povratna sila Po i karakteristična vrijednost ρ kad se vučeno vozilo kreće naprijed;

7.3.3.2.

povratna sila Por i karakteristična vrijednost ρ kad se prikolica kreće unatrag;

7.3.3.3.

najveći kočni moment Mr do najvećeg dopuštenog hoda sr kad se prikolica kreće unatrag (vidjeti sliku 6 u Dodatku 1. ovom Prilogu);

7.3.3.4.

najveći dopušteni hod kočne poluge kad se prikolica kreće unatrag (vidjeti sliku 6 u Dodatku 1. ovom Prilogu).

7.4.

Za hidraulične kočnice potrebno je utvrditi sljedeće:

7.4.1.

prijenosni omjer ig' (vidjeti sliku 8 Dodatka 1. ovom Prilogu);

7.4.2.

tlak p* za kočni moment M*;

7.4.3.

moment M* kao funkciju tlaka p* primijenjenog na kočni cilindar kod hidrauličkih prijenosnih sustava.

7.4.3.1.

povratni tlak po i vrijednost ρ′ kad se prikolica kreće naprijed;

7.4.3.2.

povratni tlak por i vrijednost

kad se prikolica kreće unatrag;

7.4.3.3.

najveći kočni moment Mr do najvećeg dopuštenog obujma tekućine Vr kad se prikolica kreće unatrag (vidjeti sliku 7 u Dodatku 1. ovom Prilogu);

7.4.3.4.

najveći dopušteni volumen tekućine Vr koji apsorbira kočnica jednog kotača kad se prikolica kreće unatrag (vidjeti sliku 7 u Dodatku 1. ovom Prilogu);

7.4.4.

površinu FRZ klipa kočnog cilindra.

7.5.

Alternativni postupak za ispitivanje tipa I.

7.5.1.

Ispitivanje tipa I. u skladu sa stavkom 1.5. Priloga 4. nije potrebno na vozilu za koje je zatražena homologacija ako su sastavni dijelovi kočnog sustava ispitani na inercijskom ispitnom uređaju kako bi se provjerila sukladnost s odredbama iz stavaka 1.5.2. i 1.5.3. Priloga 4.

7.5.2.

Alternativni postupak za ispitivanje tipa I. izvodi se u skladu s odredbama utvrđenima u stavku 3.5.2. Dodatka 2. Prilogu 11. (po analogiji vrijedi i za disk-kočnice).

8. Diferencijalna sila parkirnog kočnog sustava na simuliranom nagibu

8.1.

Metoda izračuna

8.1.1.

Ovjesne točke kompenzatora moraju biti u ravnoj liniji s parkirnom kočnicom u položaju mirovanja.

Smiju se upotrijebiti i drugi rasporedi ako osiguravaju jednaku nategnutost obje stražnje sajle, čak i ako između tih stražnjih sajli postoje razlike u hodu.

8.1.2.

Na temelju detaljnih tehničkih crteža mora biti vidljivo da je gibanje kompenzatora dovoljno da se osigura jednaka napetost svih stražnjih sajli. Kompenzator mora biti dovoljno širok da olakša diferencijalno putovanje lijevo na desno. Vilice okvira moraju biti i dovoljno duboke u odnosu na širinu kako ne bi sprečavale pokretljivost kad je kompenzator pod kutom.

Diferencijalni hod kompenzatora (scd) određuje se jednadžbom:

Scd > 1,2 • Sr

9. Ispitna izvješća

Zahtjevima za homologaciju prikolica s inercijskim kočnim sustavima moraju biti priložena izvješća o ispitivanjima naletne naprave i kočnica te izvještaj o ispitivanju kompatibilnosti naletne naprave, prijenosa i kočnica prikolice. Ta izvješća moraju sadržavati barem podatke propisane u dodacima 2., 3. i 4. ovom Prilogu.

10. Kompatibilnost naletne naprave i kočnica vozila

10.1.

Uzimajući u obzir karakteristike naletne naprave (Dodatak 2.), karakteristike kočnica (Dodatak 3.) i karakteristike prikolice iz stavka 4. Dodatka 4. ovom Prilogu, na vozilu se mora provjeriti ispunjava li inercijski kočni sustav prikolice propisane zahtjeve.

10.2.

Opće provjere za sve tipove kočnica

10.2.1.

Svi dijelovi prijenosa koji nisu provjereni istodobno s naletnom napravom ili kočnicama moraju se provjeriti na vozilu. Rezultati provjere unose se u Dodatak 4. ovom Prilogu (npr. iH1 i ηH1).

10.2.2.

Masa

10.2.2.1.

Najveća masa GA prikolice ne smije premašiti najveću masu G'A za koju je odobrena naletna naprava.

10.2.2.2.

Najveća masa GA prikolice ne smije premašiti najveću masu GB koju mogu kočiti sve kočnice prikolice zajedno.

10.2.3.

Sile

10.2.3.1.

Prag sile KA ne smije biti manji od 0,02 g • GA ni veći od 0,04 g • GA.

10.2.3.2.

Najveća sila spajanja D1 ne smije premašiti 0,10 g • GA na prikolicama s krutim rudom i 0,067 g • GA na višeosovinskim prikolicama sa zakretnim rudom.

10.2.3.3.

Najveća vučna sila D2 mora biti između 0,1 g • GA i 0,5 g • GA.

10.3.

Provjera kočnog učinka

10.3.1.

Zbroj kočnih sila na obodu kotača prikolice mora biti najmanje B* = 0,50 g • GA, uključujući otpor kotrljanja od 0,01 g • GA: to odgovara kočnoj sili B od 0,49 g.GA. U tom je slučaju najveća dopuštena sila na spojnici:

D* = 0,067 g • GA za višeosovinske prikolice sa zakretnim rudom;

D* = 0,10 g • GA za prikolice s krutim rudom.

Radi provjere jesu li ti uvjeti ispunjeni moraju se primijeniti sljedeće nejednakosti:

10.3.1.1.

za inercijske kočne sustave s mehaničkim prijenosom:

10.3.1.2.

za inercijske kočne sustave s hidrauličnim prijenosom:

10.4.

Provjera hoda naletne naprave

10.4.1.

Hod naletne naprave s višeosovinskih prikolica sa zakretnim rudima čiji kočni sustav poluga ovisi o položaju naprave za vuču mora biti veći od učinkovitog (korisnog) hoda naletne naprave s', pri čemu razlika mora biti najmanje jednaka gubitku hoda so. Gubitak hoda so ne smije premašiti 10 % učinkovitog hoda s'.

10.4.2.

Učinkoviti hod naletne naprave s' za jednoosovinske i višeosovinske prikolice utvrđuje se na sljedeći način:

10.4.2.1.

ako na kočni sustav poluga utječe kutni položaj naprave za vuču:

s' = s – s0

10.4.2.2.

ako nema gubitka hoda:

s' = s

10.4.2.3.

za hidrauličke kočne sustave:

s' = s – s''

10.4.3.

Sljedeće nejednakosti primjenjuju se za provjeru je li hod naletne naprave prikladan:

10.4.3.1.

za inercijske kočne sustave s mehaničkim prijenosom:

10.4.3.2.

za inercijske kočne sustave s hidrauličnim prijenosom:

10.5.

Dodatne provjere

10.5.1.

Za inercijske kočne sustave s mehaničkim prijenosom provjerava se je li sustav poluga kojim se sile s komande prenose na kočnice pravilno ugrađen.

10.5.2.

Za inercijske kočne sustave s hidrauličkim prijenosom provjerava se da hod glavnog cilindra nije manji od s/ih. Niža razina nije dopuštena.

10.5.3.

Opće ponašanje vozila kod kočenja provjerava se ispitivanjem na cesti koje se izvodi na različitim brzinama s različitim silama potrebnima za kočenje i različitim redoslijedom aktiviranja. Spontane, neprigušene oscilacije nisu dopuštene.

11. Opće napomene

Prethodno navedeni zahtjevi primjenjuju se za najuobičajenije modele inercijskih kočnih sustava s mehaničkim ili hidrauličnim prijenosom, pri čemu svi kotači prikolice moraju biti opremljeni s istim tipom kočnica i istim tipom guma. Za provjeru manje uobičajenih modela potrebno je navedene zahtjeve prilagoditi na odgovarajući način.

Prilog 12. – Dodatak 1.

Slika 1

Simboli koji vrijede za sve tipove kočnica

(vidjeti stavak 2.2. ovog Priloga)

Slika 2

Mehanički prijenos

(vidjeti stavke 2.2.10. i 5.3.2. ovog Priloga)

Slika 3

Hidraulički prijenos

(vidjeti stavke 2.2.10. i 5.4.2. ovog Priloga)

Slika 4

Kontrola kočnica

(vidjeti stavke od 2.2.22. do 2.3.4. ovog Priloga)

Slika 5

Kočni sustav s mehaničkim prijenosom

(vidjeti stavak 2.3. ovog Priloga)

Slika 5.A

Kočni sustav s mehaničkim prijenosom

(vidjeti stavak 2.3. ovog Priloga)

Slika 6

Mehanička kočnica

(vidjeti stavak 2. ovog Priloga)

Slika 7

Hidraulička kočnica

(vidjeti stavak 2. ovog Priloga)

Slika 8

Kočni sustav s hidrauličkim prijenosom

(vidjeti stavak 2. ovog Priloga)

Prilog 12. – Dodatak 2.

Ispitno izvješće o ispitivanju naletne naprave inercijskog kočnog sustava

Proizvođač …

Marka …

Tip …

Karakteristike prikolica za koje je proizvođač namijenio naletnu napravu:

4.1.

Masa G'A = … kg

4.2.

Dopuštena statička vertikalna sila na glavi naprave za vuču … N

4.3.

Prikolica s krutim rudom / višeosovinska prikolica sa zakretnim rudom (1)

Kratki opis

(popis priloženih nacrta i kotiranih crteža)

Dijagram iz kojeg se vidi načelo upravljanja

Hod s = … mm

Prijenosni omjer naletne naprave:

8.1.

s mehaničkim prijenosom (1)

iHo = od … do … (2)

8.2.

s hidrauličnim prijenosom (1)

ih = od … do … (2)

FHZ = … cm2

Hod glavnog cilindra sHz … mm

Slobodni hod glavnog cilindra s"Hz … mm

Rezultati ispitivanja: …

9.1.

Učinkovitost

s mehaničkim prijenosom (1) ηH = …

s hidrauličnim prijenosom (1) ηH = …

9.2.

Dopunska sila K = … N

9.3.

Najveća tlačna sila D1 = … N

9.4.

Najveća vučna sila D2 = … N

9.5.

Prag sile KA = … N

9.6.

Gubitak hoda i slobodni hod: …

ako položaj naprave za vuču ima utjecaj s0 1 = mm …

s hidrauličnim prijenosom s"1 = s"Hz • ih = … mm

9.7.

Učinkoviti (korisni) hod naletne naprave s' = … mm

9.8.

Sigurnosni mehanizam protiv preopterećenja u skladu sa stavkom 3.6. ovog Priloga: postoji / ne postoji1 …

9.8.1.

Ako je sigurnosni mehanizam protiv preopterećenja ugrađen ispred prijenosne poluge naletne naprave …

9.8.1.1.

Prag sile sigurnosnog mehanizma protiv preopterećenja Dop= … N

9.8.1.2.

Ako je sigurnosni mehanizam protiv preopterećenja mehanički1 najveća sila koju može razviti naletna naprava

P'max/iHo = Pop_max = … N

9.8.1.3.

Ako je sigurnosni mehanizam protiv preopterećenja hidraulički1, tlak koji može razviti naletna naprava

p'max/ih = pop_max = … N/cm2

9.8.2.

Ako je sigurnosni mehanizam protiv preopterećenja ugrađen iza prijenosne poluge naletne naprave …

9.8.2.1.

Prag sile na sigurnosnom mehanizmu protiv preopterećenja ako je mehanički1 …

Dop.iHo = … N

ako je sigurnosni mehanizam protiv preopterećenja hidraulički1

Dop.i h = … N

9.8.2.2.

Ako je sigurnosni mehanizam protiv preopterećenja mehanički1 najveća sila koju može razviti naletna naprava

P'max = Pop_max = … N

9.8.2.3.

Ako je sigurnosni mehanizam protiv preopterećenja hidraulički1, tlak koji može razviti naletna naprava

p'max = pop_max = N/cm2

10.

Prethodno opisana naletna naprava ispunjava / ne ispunjava1 zahtjeve iz stavaka 3., 4. i 5. ovog Priloga.

Potpis: … Datum: …

11.

Ovo je ispitivanje provedeno i izvještaj o rezultatima ispitivanja sastavljen je u skladu s odgovarajućim odredbama Priloga 12. Pravilniku UN-a br. 13 kako je zadnje izmijenjen nizom izmjena.

Tehnička služba (3) koja je izvela ispitivanje

Potpis: … Datum: …

12.

Homologacijsko tijelo (3)

Potpis: … Datum: …

(1) Prekrižiti suvišno.

(2) Navesti duljine iz čijeg je omjera utvrđen iHo ili ih.

(3) Moraju potpisati različite osobe čak i ako su tehnička služba i homologacijsko tijelo isti subjekt ili, alternativno, uz izvješće mora biti izdano zasebno ovlaštenje homologacijskog tijela.

Prilog 12. – Dodatak 3.

Izvješće o ispitivanju kočnica

Proizvođač …

Marka …

Tip …

Dopuštena „najveća masa” po kotaču GBo = … kg

Kočni moment M* (prema specifikaciji proizvođača u skladu sa stavkom 2.2.23. ovog Priloga) = … Nm

Dinamički polumjer kotrljanja gume

Rmin = … m; Rmax = … m

Kratki opis

(popis nacrta i kotiranih crteža)

Dijagram iz kojeg se vidi načelo rada kočnice

Rezultat ispitivanja:

	Mehanička kočnica (1)…		Hidraulična kočnica (1)

9.1.	Prijenosni omjer ig = … (2)	9.1.A	Prijenosni omjer i'g= … (2)

9.2.	Hod do nalijeganja (radni hod) sB = … mm	9.2.A	Hod do nalijeganja (radni hod) sB = … m

9.3.	Propisani hod do nalijeganja (propisani radni hod ) sB* = … mm	9.3.A	Propisani hod do nalijeganja (propisani radni hod ) sB* = … mm

9.4.	Povratna sila Po = … N	9.4.A	Povratni tlak po = … N/cm2

9.5.	Koeficijent (karakteristični) ρ = … m	9.5.A	Koeficijent (karakteristični) ρ' = … m

9,6	Sigurnosni mehanizam protiv preopterećenja u skladu sa stavkom 3.6. ovog Priloga postoji / ne postoji (1)	9.6.A	Sigurnosni mehanizam protiv preopterećenja u skladu sa stavkom 3.6. ovog Priloga postoji / ne postoji (1)

9.6.1.	Kočni moment na kojem se uključuje sigurnosni mehanizam protiv preopterećenja Mop = … Nm	9.6.1.A	Kočni moment na kojem se uključuje sigurnosni mehanizam protiv preopterećenja Mop = … Nm

9.7.	Sila za M* P* = … N	9.7.A	Tlak za M* P* = … N/cm2

9.8.		9.8.A	Aktivna površina cilindra kotača FRZ = … cm2

9.9.		9.9.A	Obujam apsorpcije tekućine (za disk kočnice) V60 = … cm3

9.10.

Učinak radnog kočenja kad se prikolica kreće unatrag (vidjeti slike 6 i 7 u Dodatku 1. ovom Prilogu)

9.10.1.

Najveći kočni moment iz slike 6 Mr = … Nm

9.10.1.A

Najveći kočni moment iz slike 7 Mr = … Nm

9.10.2.

Najveći dopušteni hod sr = … mm

9.10.2.A

Najveći dopušteni obujam apsorbirane tekućine Vr = … cm3

9.11.

Druge kočne karakteristike kad se prikolica kreće unatrag (vidjeti slike 6 i 7 u Dodatku 1. ovom Prilogu)

9.11.1.

Povratna sila kočnice Por = … N

9.11.1.A

Povratni tlak kočnice por = … N/cm2

9.11.2.

Karakteristika kočnice ρr = … m

9.11.2.A

Karakteristika kočnice ρ'r = … m

9.12.

Ispitivanja u skladu sa stavkom 7.5. ovog Priloga (ako je primjenjivo) (korigirana za otpor kotrljanja koji odgovara 0,01•g•GBo)

9.12.1.

Ispitivanje kočnice tipa 0.

Ispitna brzina = … km/h

Stupanj kočenja = … %

Sila na komandu = … N

9.12.2.

Ispitivanje kočnice tipa I.

Ispitna brzina = … km/h

Kontinuirani stupanj kočenja = … %

Vrijeme kočenja = … minute

Učinak kočenja zagrijanim kočnicama = … %

(izražen kao postotak rezultata na ispitivanju tipa 0. iz stavka 9.12.1.)

Sila na komandu = … N

10.

Kočnica je sukladna / nije sukladna1 sa zahtjevima iz stavaka 3. i 6. ispitnih uvjeta za vozila s inercijskim kočnim sustavima opisanima u ovom Prilogu.

Kočnica se smije / ne smije1 upotrebljavati u inercijskom kočnom sustavu bez sigurnosnog mehanizma protiv preopterećenja.

Datum: …

Potpis: …

11.

Ovo je ispitivanje provedeno i izvještaj o rezultatima ispitivanja sastavljen je u skladu s odgovarajućim odredbama Priloga 12. Pravilniku UN-a br. 13 kako je zadnje izmijenjen nizom izmjena....

Tehnička služba (3) koja je izvela ispitivanje

Datum: …

Potpis: …

12.

Homologacijsko tijelo (3)

Datum: …

Potpis: …

(1) Prekrižiti suvišno.

(2) Navesti duljine iz kojih je utvrđen ig ili i'g.

Prilog 12. – Dodatak 4.

Ispitno izvješće o kompatibilnosti naletne naprave inercijske kočnice, prijenosa i kočnica prikolice

1. Naletna naprava

opisana u priloženom ispitnom izvješću (vidjeti Dodatak 2. ovom Prilogu)

Izabrani prijenosni omjer:

iHo (1) = … (2) ili ih (1) = … (2)

(mora biti unutar graničnih vrijednosti utvrđenih u stavku 8.1. ili 8.2. Dodatka 2. ovom Prilogu)

2. Kočnice …

opisane u priloženom ispitnom izvješću (vidjeti Dodatak 3. ovom Prilogu)

3. Prijenosne naprave na prikolici

3.1.

Sažeti opis s dijagramom iz kojeg se vidi načelo rada

3.2.

Prijenosni omjer i učinkovitost mehaničkog prijenosa na prikolici

iH1 (1) = … (2)

ηH1 (1) = …

4. Prikolica

4.1.

Proizvođač …

4.2.

Marka …

4.3.

Tip …

4.4.

Vrsta spoja rudom: prikolica s krutim rudom / višeosovinska prikolica sa zakretnim rudom (1)

4.5.

Broj kočnica n = …

4.6.

Najveća tehnički dopuštena masa GA = … kg

4.7.

Dinamički polumjer kotrljanja gume R = … m

4.8.

Dopuštena sila na spojnici

D* = 0,10 g GA (1) = … N

ili

D* = 0,067 g GA (1) = … N

4.9.

Potrebna kočna sila B* = 0,50 g GA = … N

4.10.

Kočna sila B = 0,49 g GA = … N

5. Kompatibilnost – rezultati ispitivanja …

5.1.

Prag sile 100. KA/(g • GA) = …

(mora biti između 2 i 4)

5.2.

Najveća tlačna sila 100. D1/(g • GA) = …

(ne smije premašiti 10 u slučaju prikolica s krutim rudom, odnosno 6,7 u slučaju višeosovinskih prikolica sa zakretnim rudom)

5.3.

Najveća vučna sila 100. D2/(g • GA) = …

(mora biti između 10 i 50)

5.4.

Najveća tehnički dopuštena masa za naletnu napravu

G'A = … kg

(ne smije biti manja od GA)

5.5.

Najveća tehnički dopuštena masa za sve kočnice prikolice

GB = n . GBo = … kg

(ne smije biti manja od GA)

5.6.

Kočni moment kočnica …

n • M* /(B • R) = …

(ne smije biti manji od 1,0)

5.6.1.

Sigurnosni mehanizam protiv preopterećenja u smislu stavka 3.6. ovog Priloga ugrađen je / nije ugrađen1 na naletnu napravu / na kočnice1

5.6.1.1.

ako je sigurnosni mehanizam protiv preopterećenja na naletnoj napravi mehanički1

n • P* /(iH1 • ηH1 • P´max) = …

(ne smije biti manji od 1,2)

5.6.1.2.

ako je sigurnosni mehanizam protiv preopterećenja na naletnoj napravi hidraulični1

p* / p'max = …

(ne smije biti manji od 1,2)

5.6.1.3.

ako je sigurnosni mehanizam na naletnoj napravi:

prag sile Dop/D* = …

(ne smije biti manji od 1,2)

5.6.1.4.

ako je sigurnosni mehanizam protiv preopterećenja ugrađen na kočnicu:

prag momenta n • Mop/(B • R) = …

(ne smije biti manji od 1,2)

5.7.

Inercijski kočni sustav s mehaničkim prijenosom1

5.7.1.

iH = iHo • iH1 = …

5.7.2.

ηH = ηHo • ηH1 = …

5.7.3.

(ne smije biti veći od: iH)

5.7.4.

(ne smije biti manji od: iH)

5.7.5.

Omjer s'/iH = …

kad se prikolica kreće unatrag (ne smije biti veći od: sr)

5.7.6.

Kočni moment kad se prikolica kreće unatrag uključujući otpor kotrljanja

n • Mr = … Nm

(ne smije biti veći od: 0,08•g•GA•R )

5.8.

Naletni kočni sustav s hidrauličnim prijenosom1

5.8.1.

ih/FHZ = …

5.8.2.

(ne smije biti veći od: ih/FHZ)

5.8.3.

(ne smije biti manji od: ih/FHZ)

(ne smije biti veći od hoda aktuatora glavnog cilindra kako je utvrđeno u stavku 8.2. Dodatka 2. ovom Prilogu)

5.8.4.

s/ih = …

(ne smije biti veći od hoda aktuatora glavnog cilindra kako je utvrđeno u stavku 8.2. Dodatka 2. ovom Prilogu)

5.8.5.

Omjer s'/FHZ = …

kad se prikolica kreće unatrag (ne smije biti veći od: Vr)

5.8.6.

Kočni moment kad se prikolica kreće unatrag uključujući otpor kotrljanja

n • Mr = … Nm

(ne smije biti veći od: 0,08 • g•GA• R)

6. Diferencijalni hod na kompenzatoru parkirne kočnice

6.1.1.

Najveći mogući diferencijalni kapacitet za hod kompenzatora

scd=

6.1.2.

Omjer 1,2 * sR = … mm

(ne smije biti veći od scd)

7. Prethodno opisani kočni sustav ispunjava / ne ispunjava1 zahtjeve iz stavaka od 3. do 10. ovog Priloga.

Potpis … Datum …

8. Ovo je ispitivanje provedeno i izvještaj o rezultatima ispitivanja sastavljen je u skladu s odgovarajućim odredbama Priloga 12. Pravilniku UN-a br. 13 kako je zadnje izmijenjen nizom izmjena....

Tehnička služba koja je provela ispitivanje

Potpis … Datum …

(1) Prekrižiti suvišno.

(2) Navesti duljine iz kojih je utvrđen iHo ili ih.

PRILOG 13.

Zahtjevi za ispitivanje vozila s protublokirajućim sustavima

1. Opće odredbe

1.1.

Ovim se Prilogom utvrđuje potrebni kočni učinak za cestovna vozila s protublokirajućim kočnim sustavima.

1.2.

Današnji se protublokirajući sustavi sastoje od najmanje jednog senzora, najmanje jednog regulatora i najmanje jednog modulatora. Svi uređaji drukčije konstrukcije koji se mogu pojaviti u budućnosti ili čija je protublokirajuća funkcija integrirana u drugi sustav smatraju se protublokirajućim kočnim sustavima u smislu ovog Priloga i Priloga 10. ovom Pravilniku ako je njihov radni učinak jednak onom koji je propisan u ovom Prilogu.

2. Definicije

2.1.

„Protublokirajući uređaj” znači dio radnog kočnog sustava koji automatski kontrolira stupanj proklizavanja u smjeru vrtnje kotača na jednom ili više kotača vozila tijekom kočenja.

2.2.

„Senzor” znači sastavni dio konstruiran za prepoznavanje stanja vrtnje kotača ili dinamičkog stanja vozila i prijenos tog stanja regulatoru.

2.3.

„Regulator” znači sastavni dio konstruiran za ocjenjivanje podataka dobivenih od senzora i za njihov prijenos modulatoru.

2.4.

„Modulator” znači sastavni dio konstruiran za promjenu kočnih sila u skladu sa signalom koji šalje regulator.

2.5.

„Neposredno kontrolirani kotač” znači kotač čija se kočna sila prilagođava u skladu s podacima dobivenima barem iz njegova senzora (1).

2.6.

„Posredno kontrolirani kotač” znači kotač čija se kočna sila prilagođava u skladu s podacima dobivenima iz senzora drugih kotača (1).

2.7.

„Regulacija cijelog ciklusa” znači da protublokirajući sustav neprestano prilagođava kočnu silu radi sprečavanja blokiranja neposredno kontroliranih kotača. Smatra se da aktiviranja kočnica tijekom kojih se moduliranje dogodi samo jednom do zaustavljanja ne odgovaraju toj definiciji.

Ako je riječ o prikolicama s pneumatskim kočnim sustavima, regulacija cijelog ciklusa protublokirajućeg kočnog sustava moguća je samo ako je tlak raspoloživ u bilo kojem kočnom cilindru neposredno kontroliranog kotača za 100 kPa viši od najvišeg tlaka tijekom predmetnog ispitivanja. Raspoloživi dobavni tlak ne smije biti viši od 800 kPa.

3. Vrste protublokirajućih sustava

3.1.

Smatra se da motorno vozilo ima protublokirajući sustav u smislu stavka 1. Priloga 10. ovom Pravilniku ako je ugrađen jedan od sljedećih sustava:

3.1.1.

Protublokirajući sustav 1. kategorije

Vozilo s protublokirajućim sustavom 1. kategorije mora ispunjavati sve odgovarajuće zahtjeve iz ovog Priloga.

3.1.2.

Protublokirajući sustav 2. kategorije

Vozilo s protublokirajućim sustavom 2. kategorije mora ispunjavati sve odgovarajuće zahtjeve iz ovog Priloga, osim zahtjeva iz stavka 5.3.5.

3.1.3.

Protublokirajući sustav 3. kategorije

Vozilo s protublokirajućim sustavom 3. kategorije mora ispunjavati sve odgovarajuće zahtjeve iz ovog Priloga, osim zahtjeva iz stavaka 5.3.4. i 5.3.5. Na takvim vozilima svaka pojedinačna osovina (ili skupina osovina) koja nema najmanje jedan neposredno kontrolirani kotač mora ispunjavati uvjete koji se odnose na iskorištenja prianjanja i redoslijed blokiranja kotača iz Priloga 10. ovom Pravilniku s obzirom na stupanj kočenja, odnosno opterećenje. Ti se zahtjevi mogu provjeriti na cesti s površinom visoke i niske prionjivosti (najviše oko 0,8 odnosno 0,3) moduliranjem sile na komandi radne kočnice.

3.2.

Smatra se da prikolica ima protublokirajući sustav u smislu stavka 1. Priloga 10. ovom Pravilniku ako su neposredno kontrolirana barem dva kotača na suprotnim stranama vozila i ako protublokirajući sustav neposredno ili posredno kontrolira sve ostale kotače. Ako je riječ o običnim prikolicama, neposredno se kontroliraju najmanje dva kotača na jednoj prednjoj osovini i dva kotača na jednoj stražnjoj osovini, pri čemu svaka od tih osovina ima najmanje jedan neovisni modulator, a svi su drugi kotači neposredno ili posredno kontrolirani. Uz to, prikolica s protublokirajućim sustavom mora ispunjavati jedan od zahtjeva u nastavku.

3.2.1.

Protublokirajući sustav kategorije A

Prikolica s protublokirajućim sustavom kategorije A mora ispunjavati sve odgovarajuće zahtjeve iz ovog Priloga.

3.2.2.

Protublokirajući sustav kategorije B

Prikolica s protublokirajućim sustavom kategorije B mora ispunjavati sve odgovarajuće zahtjeve iz ovog Priloga, osim zahtjeva iz stavka 6.3.2.

4. Opći zahtjevi

4.1.

Poseban svjetlosni signal upozorenja mora upozoriti vozača na kvarove električnog prijenosa upravljanja protublokirajućeg sustava (2) koji utječu na sustav s obzirom na zahtjeve iz ovog Priloga u pogledu funkcionalnosti i radnog učinka. U tu se svrhu mora upotrebljavati žuti signal upozorenja iz stavka 5.2.1.29.1.2. ovog Pravilnika.

4.1.1.

Nepravilnosti u radu senzora koje se ne mogu otkriti u statičkim uvjetima moraju se otkriti najkasnije kad brzina vozila prijeđe 10 km/h (3). Međutim, radi sprečavanja pogrešne aktivacije pogreške ako senzor ne generira podatke o brzini jer se kotači ne okreću, provjera se može odgoditi, ali do otkrivanja mora doći najkasnije kad brzina vozila prijeđe 15 km/h.

4.1.2.

Kad je protublokirajući kočni sustav pod naponom dok je vozilo u stanju mirovanja, električno regulirani pneumatski ventili moraju napraviti najmanje jedan puni ciklus.

4.2.

Motorna vozila s protublokirajućim sustavom koja smiju vući prikolicu s takvim sustavom moraju imati odvojeni svjetlosni signal upozorenja za protublokirajući sustav prikolice koji ispunjava zahtjeve iz stavka 4.1. ovog Priloga. U tu se svrhu moraju upotrijebiti zasebni žuti signali upozorenja iz stavka 5.2.1.29.2. ovog Pravilnika koji se aktiviraju preko petog pina električnog priključka u skladu s normom ISO 7638:2003 (4).

4.3.

U slučaju kvara iz stavka 4.1., primjenjuju se sljedeći zahtjevi:

Motorna vozila: u slučaju kvara dijela prijenosa radnog kočnog sustava, preostali kočni učinak mora biti onaj koji je propisan za predmetno vozilo kako je utvrđeno u stavku 5.2.1.4. ovog Pravilnika. Taj se zahtjev ne smije tumačiti kao odstupanje od zahtjeva koji se odnose na pomoćno kočenje.

Prikolice: preostali kočni učinak mora biti onaj utvrđen u stavku 5.2.2.15.2. ovog Pravilnika.

4.4.

Magnetska i električna polja ne smiju negativno utjecati na rad protublokirajućeg sustava. To se dokazuje na temelju sukladnosti s Pravilnikom br. 10, kako je propisano u stavku 5.1.1.4. ovog Pravilnika.

4.5.

Ne smije biti ručne naprave za isključivanje ili promjenu načina rada (5) protublokirajućeg sustava, osim na terenskim motornim vozilima kategorija N2 ili N3. Ako su vozila kategorije N2 ili N3 opremljena takvom napravom, potrebno je ispuniti sljedeće uvjete:

4.5.1.

Motorno vozilo kojem je protublokirajući sustav isključen ili čiji je način rada promijenila naprava iz stavka 4.5. mora ispunjavati sve odgovarajuće zahtjeve iz Priloga 10. ovom Pravilniku.

4.5.2.

Mora postojati svjetlosni signal upozorenja koji vozača obavještava da je protublokirajući sustav isključen ili da je njegov način rada promijenjen; u tu svrhu može poslužiti žuti signal upozorenja iz stavka 5.2.1.29.1.2. ovog Pravilnika.

Signal upozorenja može biti stalno uključen ili treptati.

4.5.3.

Protublokirajući sustav mora se automatski uključiti / vratiti u način rada za vožnju kad se prekidač za pokretanje motora ponovo postavi u položaj „on” (uključeno).

4.5.4.

Priručnik vozila koji proizvođač dostavlja uz vozilo mora sadržavati upozorenje o posljedicama ručnog isključivanja ili promjene načina rada protublokirajućeg sustava.

4.5.5.

Naprava iz stavka 4.5. smije, zajedno s vučnim vozilom, isključiti/promijeniti način rada protublokirajućeg sustava kočnice. Nije dopušteno imati zasebnu napravu samo za prikolicu.

4.6.

Vozila s integriranim usporivačem moraju imati i protublokirajući sustav koji može utjecati barem na radne kočnice osovine koju kontrolira usporivač i na sam usporivač te ispunjavati odgovarajuće zahtjeve iz ovog Priloga.

5. Posebne odredbe koje se odnose na motorna vozila

5.1.

Potrošnja energije

Kočni sustavi s protublokirajućim sustavima moraju održati svoj učinak kod dugotrajnog maksimalnog položaja komande radne kočnice. Sukladnost s tim zahtjevom provjerava se sljedećim ispitivanjima:

5.1.1.

Ispitni postupak

5.1.1.1.

početna razina energije u uređajima za pohranu energije je ona koju je naveo proizvođač. Ta razina mora biti barem tolika da se zajamči učinak propisan za radno kočenje kad je vozilo opterećeno.

Uređaji za pohranu energije za pneumatske pomoćne uređaje moraju biti odspojeni;

5.1.1.2.

od početne brzine koja nije manja od 50 km/h, na površini s koeficijentom prianjanja od 0,3 ili manjim (6), kočnice opterećenog vozila moraju biti potpuno aktivirane tijekom vremena t, pri čemu se uzima u obzir energija koju potroše posredno kontrolirani kotači, a svi neposredno kontrolirani kotači moraju ostati pod kontrolom protublokirajućeg sustava;

5.1.1.3.

tijekom tog ispitivanja uređaji za pohranu energije moraju biti isključeni;

5.1.1.4.

potom se, dok vozilo miruje, komanda radne kočnice četiri puta uzastopno aktivira do kraja. U slučaju kočnog sustava s električnim prijenosom svako puno aktiviranje mora biti u skladu sa stavkom 1.2.3.3. dijela D Priloga 7.;

5.1.1.5.

kod petog aktiviranja komande vozilo mora moći zakočiti najmanje s učinkom propisanim za pomoćnu kočnicu opterećenog vozila;

5.1.1.6.

tijekom ispitivanja, u slučaju motornih vozila koja smiju vući prikolicu s pneumatskim kočnim sustavom, vod za napajanje mora biti blokiran, a na pneumatski se upravljački vod, ako je ugrađen, mora spojiti uređaj za pohranu energije obujma 0,5 litara (u skladu sa stavkom 1.2.2.3. dijela A Priloga 7. ovom Pravilniku). Kad se kočnice aktiviraju peti put, kako je propisano u stavku 5.1.1.5., razina energije koja se šalje u pneumatski upravljački vod ne smije biti manja od polovine razine postignute na punom aktiviranju s početnom razinom energije.

5.1.2.

Dodatni zahtjevi

5.1.2.1.

Koeficijent prianjanja površine ceste mora se mjeriti korištenjem ispitnog vozila i to metodom opisanom u stavku 1.1. Dodatka 2. ovom Prilogu.

5.1.2.2.

Ispitivanje kočenja izvodi se s odspojenim motorom u praznom hodu i s opterećenim vozilom.

5.1.2.3.

Vrijeme kočenja t utvrđuje se formulom:

pri čemu je t izraženo u sekundama, a vmax najveća konstrukcijska brzina vozila izražena u km/h, uz gornju granicu od 160 km/h.

5.1.2.4.

Ako se vrijeme t ne može postići u jednoj fazi kočenja, dopuštene su dodatne faze, ali najviše četiri.

5.1.2.5.

Ako se ispitivanje izvodi u više faza, između faza ispitivanja nije dopušteno napajanje novom energijom.

Od druge se faze u obzir može uzeti potrošnja energije koja odgovara početnom aktiviranju kočnice i to oduzimanjem jednog punog aktiviranja kočnice od četiri puna aktiviranja propisana u stavku 5.1.1.4. (i stavcima 5.1.1.5., 5.1.1.6. i 5.1.2.6.) ovog Priloga za drugu, treću i četvrtu fazu, koje su prema potrebi korištene u ispitivanju propisanom u stavku 5.1.1.

5.1.2.6.

Smatra se da je učinak propisan u stavku 5.1.1.5. ovog Priloga postignut ako je na kraju četvrtog aktiviranja, dok vozilo miruje, razina energije u uređajima za pohranu jednaka ili veća od razine propisane za pomoćno kočenje opterećenog vozila.

5.2.

Iskorištenje prianjanja

5.2.1.

Iskorištenje prianjanja protublokirajućeg sustava uzima u obzir stvarno povećanje zaustavnog puta iznad teoretske najmanje vrijednosti. Smatra se da protublokirajući sustav zadovoljava ako je ispunjen uvjet ε ≥ 0,75, pri čemu ε predstavlja iskorišteno prianjanje kako je utvrđeno u stavku 1.2. Dodatka 2. ovom Prilogu.

5.2.2.

Iskorištenje prianjanja ε mora se mjeriti na površinama ceste s koeficijentom prianjanja 0,3 ili manjim6 te približno 0,8 (suha cesta), s početnom brzinom od 50 km/h. Kako bi se izbjegle razlike u temperaturi kočnica preporučljivo je vrijednost zAL utvrditi prije utvrđivanja vrijednosti k.

5.2.3.

Ispitni postupak za utvrđivanje koeficijenta prianjanja (k) i formule za izračun iskorištenja prianjanja (ε) utvrđeni su u Dodatku 2. ovom Prilogu.

5.2.4.

Iskorištenje prianjanja protublokirajućeg sustava provjerava se na potpunim vozilima s protublokirajućim sustavima 1. ili 2. kategorije. U slučaju vozila s protublokirajućim sustavima 3. kategorije, zahtjeve moraju ispunjavati samo osovine s najmanje jednim neposredno kontroliranim kotačem.

5.2.5.

Uvjet ε ≥ 0,75 mora se provjeriti s opterećenim i neopterećenim vozilom (7).

Ispitivanje opterećenog vozila na cesti visoke prionjivosti smije se izostaviti ako se zbog propisane sile na komandi ne postigne regulacija cijelog ciklusa protublokirajućeg sustava.

U ispitivanju neopterećenog vozila sila primijenjena na komandu kočnica smije se povećati na 100 daN ako se rad sustava ne može postići punom silom (8). Ako 100 daN nije dovoljno za postizanje rada sustava, to se ispitivanje smije izostaviti. Kad je riječ o pneumatskim kočnim sustavima, za potrebe tog ispitivanja zračni tlak ne smije se povećati iznad vrijednosti isklopnog tlaka.

5.3.

Dodatne provjere

Na opterećenom i neopterećenom vozilu, dok je motor odspojen, moraju se obaviti sljedeće dodatne provjere.

5.3.1.

Kotači koje neposredno kontrolira protublokirajući kočni sustav ne smiju blokirati ako dođe do iznenadne pune aktivacije komande8, na površinama ceste navedenima u točki 5.2.2. ovog Priloga na početnoj brzini od 40 km/h i na velikoj početnoj brzini iz tablice u nastavku (9). (10)

	Kategorija vozila	Najveća ispitna brzina
Površina visoke prionjivosti	Sve kategorije osim N2, N3 opterećeno	0,8 vmax ≤ 120 km/h
Površina visoke prionjivosti	N2, N3 opterećeno	0,8 vmax ≤ 80 km/h
Površina niske prionjivosti	N1	0,8 vmax ≤ 120 km/h
	M2, M3, N2 osim tegljača poluprikolica	0,8 vmax ≤ 80 km/h
	tegljači poluprikolica iz N3 i N2	0,8 vmax ≤ 70 km/h

5.3.2.

Ako osovina prijeđe s površine s visokim prianjanjem (kH) na površinu s niskim prianjanjem (kL), pri čemu je kH ≥ 0,5 i kH/kL ≥ 2 (11), na punoj sili8 aktiviranja upravljačke naprave, neposredno kontrolirani kotači ne smiju blokirati. Brzina vožnje i trenutak aktiviranja kočnice izračunava se tako da se, dok se regulira cijeli ciklus protublokirajućeg sustava na površini visoke prionjivosti, prelazak s jedne površine na drugu izvede na visokoj i niskoj brzini u uvjetima iz stavka 5.3.1. ovog Priloga10.

5.3.3.

Ako vozilo prijeđe s površine s niskim prianjanjem (kL) na površinu s visokim prianjanjem (kH), pri čemu je kH ≥ 0,5 i kH/kL ≥ 211, na punoj sili8 aktiviranja upravljačke naprave, usporenje vozila mora dosegnuti odgovarajuću visoku vrijednost u prihvatljivom vremenu, a vozilo ne smije skrenuti sa svojeg početnog smjera. Brzina vožnje i trenutak aktiviranja kočnice izračunava se tako da se, dok se regulira cijeli ciklus protublokirajućeg sustava na površini niske prionjivosti, prelazak s jedne površine na drugu izvede na približno 50 km/h.

5.3.4.

Ako je riječ o vozilima s protublokirajućim sustavima 1. ili 2. kategorije, kad se desni i lijevi kotači vozila nalaze na površinama s različitim koeficijentima prianjanja (kH i kL), pri čemu je kH ≥ 0,5 i kH/kL ≥ 211, neposredno kontrolirani kotači ne smiju se blokirati kad se na upravljačku napravu iznenada primjeni puna sila8 na brzini od 50 km/h.

5.3.5.

Opterećena vozila s protublokirajućim sustavima 1. kategorije moraju uz to u uvjetima iz stavka 5.3.4. ovog Priloga postići propisani stupanj kočenja iz Dodatka 3. ovom Prilogu.

5.3.6.

Međutim, u ispitivanjima propisanima u stavcima 5.3.1., 5.3.2., 5.3.3., 5.3.4. i 5.3.5. ovog Priloga dopuštena su kratka razdoblja blokiranja kotača. Uz to, blokiranje kotača dopušteno je kad je brzina vozila manja od 15 km/h; blokiranje posredno kontroliranih kotača dopušteno je na bilo kojoj brzini, ali to ne smije utjecati na stabilnost i upravljivost.

5.3.7.

Tijekom ispitivanja propisanih u stavcima 5.3.4. i 5.3.5. ovog Priloga dopuštene su korekcije upravljanja ako je kutno zakretanje upravljača tijekom prve dvije sekunde unutar 120° i ako ukupno nije veće od 240°. Osim toga, na početku tih ispitivanja središnja uzdužna ravnina vozila mora prelaziti preko granice između površina s visokim i niskim prianjanjem, a tijekom tih ispitivanja ni jedan dio (vanjskih) guma ne smije prijeći preko te granice.

6. Posebne odredbe za prikolice

6.1.

Potrošnja energije

Prikolice s protublokirajućim sustavima moraju biti konstruirane tako da, čak i nakon što je komanda radne kočnice neko vrijeme bila potpuno aktivirana, vozilu ostane dovoljno energije da se može zaustaviti uz prihvatljiv zaustavni put.

6.1.1.

Sukladnost s prethodnim zahtjevom mora se provjeriti postupkom utvrđenim u nastavku, s neopterećenim vozilom na ravnoj i glatkoj cesti s površinom koja ima dobar koeficijent prianjanja (12) i kočnicama namještenima s najmanjim mogućim zazorom te s regulatorom kočne sile sa senzorom opterećenja (ako je ugrađen) u položaju „opterećeno” tijekom ispitivanja.

6.1.2.

U pneumatskim kočnim sustavima početna razina energije u uređajima za pohranu energije mora biti ekvivalentna tlaku od 800 kPa na spojnoj glavi voda za napajanje prikolice.

6.1.3.

Na početnoj brzini vozila od najmanje 30 km/h kočnicu se potpuno aktivira u trajanju t = 15 s tijekom kojeg svi kotači moraju biti pod kontrolom protublokirajućeg sustava. Tijekom tog ispitivanja uređaji za pohranu energije moraju biti isključeni.

Ako se vrijeme t = 15 s ne može ostvariti u jednoj fazi kočenja, dopuštene su dodatne faze. Između tih faza uređaji za pohranu energije ne smiju se napajati novom energijom, a od druge faze mora se uzeti u obzir dodatna potrošnja energije za punjenje kočnih cilindara, npr. u sljedećem ispitnom postupku.

Tlak u spremnicima na početku prve faze treba odgovarati tlaku iz stavka 6.1.2. ovog Priloga. Na početku sljedećih faza tlak u spremnicima nakon aktiviranja kočnica ne smije biti manji od tlaka u spremnicima na kraju prethodne faze.

U svakoj sljedećoj fazi (fazama) u obzir se uzima samo vrijeme od trenutka, kad je tlak u spremniku (spremnicima) jednak tlaku na kraju prethodne faze.

6.1.4.

Na kraju kočenja, dok vozilo miruje, komanda radne kočnice potpuno se aktivira četiri puta. Kod petog aktiviranja tlak u radnom vodu mora biti dovoljan da na obodu kotača omogući ostvarivanje ukupne kočne sile od najmanje 22,5 % najvećeg opterećenja kotača kad vozilo miruje, a da ne izazove automatsko aktiviranje nijednog kočnog sustava kojim ne upravlja protublokirajući sustav.

6.2.

Iskorištenje prianjanja

6.2.1.

Smatra se da su kočni sustavi s protublokirajućim sustavom prihvatljivi ako je ispunjen uvjet ε ≥ 0,75, pri čemu je ε iskorišteno prianjanje kako je određeno u stavku 2. Dodatka 2. ovom Prilogu. Taj se uvjet mora provjeriti s neopterećenim vozilom na ravnoj i glatkoj cesti s površinom koja ima dobar koeficijent prianjanja (12) (13).

6.2.2.

Radi poništavanja učinaka razlike u temperaturi kočnica, preporučljivo je vrijednost zRAL utvrditi prije utvrđivanja vrijednosti kR.

6.3.

Dodatne provjere

6.3.1.

Na brzinama većima od 15 km/h kotači koje neposredno kontrolira protublokirajući sustav ne smiju se blokirati kad se na komandu vučnog vozila iznenada primijeni puna sila8. To se mora provjeriti pod uvjetima propisanima u stavku 6.2. ovog Priloga s početnim brzinama od 40 km/h i 80 km/h.

6.3.2.

Odredbe iz ovog stavka primjenjuju se samo na prikolice s protublokirajućim sustavima kategorije A. Kad se desni i lijevi kotači nalaze na površinama koje daju različite najveće stupnjeve kočenja (zRALH i zRALL), pri čemu je:

Neposredno kontrolirani kotači ne smiju blokirati, kad se na komandu kočnica vučnog vozila na brzini od 50 km/h iznenada primijeni puna sila8. Omjer zRALH/zRALL može se utvrditi postupkom iz stavka 2. Dodatka 2. ovom Prilogu ili izračunavanjem omjera zRALH/zRALL. Pod tim uvjetom neopterećeno vozilo mora postići propisani stupanj kočenja iz Dodatka 3. ovom Prilogu13.

6.3.3.

Na brzinama vozila ≥ 15 km/h neposredno kontrolirani kotači smiju se kratkotrajno blokirati, a na brzinama < 15 km/h dopušteno je svako blokiranje. Posredno kontrolirani kotači smiju se blokirati na bilo kojoj brzini, no to ni u jednom slučaju ne smije utjecati na stabilnost.

(1) Smatra se da protublokirajući sustavi koji rade prema načelu odabira više vrijednosti (select-high ili SH) obuhvaćaju i posredno i neposredno kontrolirane kotače. U sustavima koji rade na načelu odabira niže vrijednosti (select-low ili SL) svi kotači sa senzorima smatraju se neposredno kontroliranim kotačima.

(2) Dok se ne postigne dogovor o jedinstvenim ispitnim postupcima, proizvođači moraju tehničkoj službi dostavljati analizu mogućih kvarova prijenosa upravljanja i njihovih učinaka. Tehnička služba i proizvođač vozila dužni su raspraviti i postići dogovor o tim informacijama.

(3) Signal upozorenja može ponovo zasvijetliti dok vozilo miruje, s tim da se isključi kad vozilo dostigne brzinu od 10 km/h odnosno 15 km/h, ako neispravnost ne postoji.

(4) Smiju se koristiti izvedbe priključka iz norme ISO 7638:2003 s pet i sedam pinova, prema potrebi.

(5) Podrazumijeva se da se stavak 4.5. ovog Priloga ne primjenjuje na naprave koje mijenjaju način upravljanja protublokirajućeg sustava ako su u promijenjenom načinu upravljanja ispunjeni svi zahtjevi za kategoriju protublokirajućeg kočnog sustava kojim je vozilo opremljeno. U tom je slučaju, međutim, potrebno ispuniti zahtjeve iz stavaka 4.5.2., 4.5.3. i 4.5.4. ovog Priloga.

(6) Dok takve ispitne površine ne postanu opće dostupne, prema prosudbi tehničke službe smiju se upotrijebiti gume na granici istrošenosti i više vrijednosti, koja ne smije biti veća od 0,4. Bilježe se dobivena stvarna vrijednost, tip gume i vrsta površine.

(7) Dok se ne uvede jedinstveni ispitni postupak, ispitivanja propisana u ovom stavku možda će se trebati ponoviti za vozila s električnim regeneracijskim kočnim sustavima kako bi se utvrdio učinak različitih vrijednosti raspodjele kočenja koje dolaze iz automatskih funkcija u vozilu.

(8) „Puna sila” znači najveća sila utvrđena u Prilogu 4. ovom Pravilniku za određenu kategoriju vozila. Ako je to potrebno za aktiviranje protublokirajućeg sustava, može se primijeniti veća sila.

(9) Odredbe iz ovog stavka primjenjuju se od 13. ožujka 1992. (Odluka Radne skupine o proizvodnji vozila, TRANS/SC.1/WP.29/341, st. 23.).

(10) Svrha je ovih ispitivanja provjeriti da se kotači ne blokiraju i da vozilo ostaje stabilno pa stoga na površinama niske prionjivosti nije potrebno potpuno zaustaviti vozilo.

(11) Vrijednosti kH i kL mjere se kako je utvrđeno u Dodatku 2. ovom Prilogu.

(12) Ako je koeficijent prianjanja na ispitnoj stazi previsok pa onemogućuje regulaciju cijelog ciklusa protublokirajućeg sustava, ispitivanje se može izvesti na površini s nižim koeficijentom prianjanja.

(13) Ako je riječ o prikolicama s regulatorom kočne sile, tlak se smije povećati tako da se postigne regulacija cijelog ciklusa protublokirajućeg sustava.

Prilog 13. – Dodatak 1.

Simboli i definicije

Simboli	Definicije
E	međuosovinski razmak
ER	razmak između vučnog svornjaka r i središta osovina poluprikolice (ili udaljenost između spojne glave ruda i središta osovina prikolice sa središnjom osovinom)
ε	iskorišteno prianjanje vozila: kvocijent najvećeg stupnja kočenja s uključenim protublokirajućim sustavom (ZAL) i koeficijenta prianjanja (k)
εi	vrijednost ε izmjerena na osovini i (u slučaju motornog vozila s protublokirajućim sustavom 3. kategorije)
εH	vrijednost ε na površini visoke prionjivosti
εL	vrijednost ε na površini niske prionjivosti
F	sila [N]
FbR	kočna sila prikolice s isključenim protublokirajućim sustavom
FbRmax	najveća vrijednost FbR
FbRmaxi	vrijednost FbRmax kod kočenja samo osovine i prikolice
FbRAL	kočna sila prikolice s uključenim protublokirajućim sustavom
FCnd	ukupna vertikalna reakcija ceste na nekočene i nepogonske osovine skupa vozila u statičkim uvjetima
FCd	ukupna vertikalna reakcija ceste na nekočene i pogonske osovine skupa vozila u statičkim uvjetima
Fdyn	vertikalna reakcija ceste u dinamičkim uvjetima s uključenim protublokirajućim sustavom
Fidyn	Fdyn na osovini i u slučaju motornih vozila ili prikolica
Fi	vertikalna reakcija površine ceste na osovinu i u statičkim uvjetima
FM	ukupna vertikalna statička reakcija ceste na sve kotače motornog (vučnog) vozila
FMnd (1)	ukupna vertikalna statička reakcija ceste na nekočene i nepogonske osovine motornog vozila
FMd (1)	ukupna vertikalna statička reakcija površine ceste na nekočene i pogonske osovine motornog vozila
FR	ukupna vertikalna statička reakcija ceste na sve kotače prikolice
FRdyn	ukupna vertikalna dinamička reakcija ceste na osovine poluprikolice ili prikolice sa središnjom osovinom
FWM (1)	0,01 FMnd + 0,015 FMd
g	ubrzanje zbog gravitacije (9,81 m/s2)
h	visina težišta koju definira proizvođač i potvrđuje tehnička služba koja izvodi homologacijsko ispitivanje
hD	visina ruda (zakretnog zgloba na prikolici)
hK	visina sedla (vučnog svornjaka)
hR	visina težišta prikolice
k	koeficijent prianjanja između gume i ceste
kf	faktor k jedne prednje osovine
kH	vrijednost k utvrđena na površini visoke prionjivosti
kI	vrijednost k utvrđena na osovini i za vozilo s protublokirajućim sustavom 3. kategorije
kL	vrijednost k utvrđena na površini niske prionjivosti
klock	vrijednost prianjanja na 100-postotnom proklizavanju
kM	faktor k motornog vozila
kpeak	najviša vrijednost krivulje odnosa prianjanja i proklizavanja
kr	faktor k jedne stražnje osovine
kR	faktor k prikolice
P	masa pojedinačnog vozila [kg]
R	omjer vrijednosti kpeak i klock
t	vrijeme (s)
tm	prosječna vrijednost t
tmin	najmanja vrijednost t
z	stupanj kočenja
zAL	stupanj kočenja z vozila s uključenim protublokirajućim sustavom
zC	stupanj kočenja z skupa vozila kad je kočena samo prikolica, a protublokirajući sustav isključen
zCAL	stupanj kočenja z skupa vozila kad je kočena samo prikolica, a protublokirajući sustav uključen
zCmax	najveća vrijednost zC
zCmaxi	najveća vrijednost zC kad je kočena samo osovina i prikolice
zm	prosječni stupanj kočenja
zmax	najveća vrijednost z
zMALS	vrijednost zAL motornog vozila na površini s različitim koeficijentima trenja
zR	stupanj kočenja z prikolice s isključenim protublokirajućim sustavom
zRAL	vrijednost zAL prikolice postignuta kočenjem svih osovina, pri čemu je vučno vozilo nekočeno, a njegov motor odspojen
zRALH	vrijednost zRAL na površini s visokim koeficijentom prianjanja
zRALL	vrijednost zRAL na površini s niskim koeficijentom prianjanja
zRALS	vrijednost zRAL na površini s različitim koeficijentima trenja
zRH	vrijednost zR na površini s visokim koeficijentom prianjanja
zRL	vrijednost zR na površini s niskim koeficijentom prianjanja
zRHmax	najveća vrijednost zRH
zRLmax	najveća vrijednost zRL
zRmax	najveća vrijednost zR

(1) FMnd i FMd u slučaju dvoosovinskih motornih vozila: ti se simboli mogu pojednostavniti odgovarajućim simbolima Fi.

Prilog 13. – Dodatak 2.

Iskorištenje prianjanja

1. Mjerna metoda za motorna vozila

1.1.

Utvrđivanje koeficijenta prianjanja (k)

1.1.1.

Koeficijent prianjanja (k) određuje se kao kvocijent najvećih kočnih sila ostvarenih bez blokiranja kotača i odgovarajućeg dinamičkog opterećenja na kočenoj osovini.

1.1.2.

Kočnice se aktiviraju na samo jednoj osovini ispitivanog vozila na početnoj brzini od 50 km/h. Kočne sile moraju biti raspoređene po kotačima te osovine tako da se postigne najveći kočni učinak. Protublokirajući sustav mora se odspojiti ili prestati s radom na brzini između 40 km/h i 20 km/h.

1.1.3.

Za utvrđivanje najvećeg stupnja kočenja vozila (zmax) potrebno je izvesti više ispitivanja s postupnim povećanjem tlaka u vodu. Tijekom svakog ispitivanja ulazna sila mora biti stalna, a stupanj kočenja utvrđuje se u odnosu na vrijeme (t) potrebno za smanjenje brzine s 40 km/h na 20 km/h formulom:

zmax najveća vrijednost z t vrijeme izraženo u sekundama

1.1.3.1.

Blokiranje kotača dopušteno je na brzinama manjima od 20 km/h.

1.1.3.2.

Počinje se s najnižom izmjerenom vrijednosti t, tmin, a zatim se odaberu tri vrijednosti t između tmin i 1,05 tmin te se izračuna njihova aritmetička srednja vrijednost tm. Zatim se izračuna:

Ako se pokaže da se iz praktičnih razloga tri prethodno utvrđene vrijednosti ne mogu dobiti, može se uzeti tmin. Međutim, zahtjevi iz stavka 1.3. i dalje vrijede.

1.1.4.

Kočne sile izračunavaju se iz izmjerenog stupnja kočenja i otpora kotrljanja nekočenih osovina koji je 0,015 statičkog osovinskog opterećenja za pogonsku osovinu i 0,010 za nepogonsku osovinu.

1.1.5.

Dinamičko opterećenje na osovini je opterećenje dobiveno formulama u Prilogu 10. ovom Pravilniku.

1.1.6.

Vrijednost k zaokružuje se na tri decimalna mjesta.

1.1.7.

Zatim se ispitivanje ponavlja za druge osovine kako je utvrđeno u stavcima od 1.1.1. do 1.1.6. (za iznimke vidjeti stavke 1.4. i 1.5.).

1.1.8.

Na primjer, u slučaju dvoosovinskog vozila s pogonom na stražnje kotače i kočenom prednjom osovinom (1), koeficijent prianjanja (k) izračunava se formulom:

1.1.9.

Jedan koeficijent, kf, utvrđuje se za prednju osovinu i jedan koeficijent, kr, za stražnju.

1.2.

Utvrđivanje iskorištenog prianjanja (ε)

1.2.1.

Iskorišteno prianjanje (ε) definirano je kao umnožak najvećeg stupnja kočenja s uključenim protublokirajućim sustavom (zAL) i koeficijenta prianjanja (kM), tj.:

1.2.2.

Od početne brzine vozila od 55 km/h najveći stupanj kočenja (zAL) mjeri se s regulacija cijelog ciklusa protublokirajućeg sustava i temelji na prosječnoj vrijednosti tri ispitivanja, kako je navedeno u stavku 1.1.3. ovog Dodatka, pri čemu se koristi vrijeme potrebno za smanjenje brzine s 45 km/h na 15 km/h u skladu sa sljedećom formulom:

1.2.3.

Koeficijent prianjanja kM utvrđuje se mjerenjem dinamičkih opterećenja osovine:

pri čemu je:

1.2.4.

Vrijednost ε zaokružuje se na dva decimalna mjesta.

1.2.5.

Ako vozila imaju protublokirajući kočni sustav 1. ili 2. kategorije, vrijednost zAL temeljit će se na cijelom vozilu s uključenim protublokirajućim sustavom, a iskorišteno prianjanje ε izračunava se formulom iz stavka 1.2.1. ovog Dodatka.

1.2.6.

Ako vozila imaju protublokirajući kočni sustav 3. kategorije, vrijednost zAL mjerit će se na svakoj osovini s najmanje jednim neposredno kontroliranim kotačem. Na primjer, za dvoosovinsko vozilo s pogonom na stražnje kotače i s protublokirajućim sustavom koji utječe samo na stražnju osovinu (2), iskorišteno prianjanje (ε) izračunava se sljedećom formulom:

To se izračunava za svaku osovinu koja ima najmanje jedan neposredno kontrolirani kotač.

1.3.

Ako je ε > 1,00, koeficijenti prianjanja moraju se ponovno izmjeriti. Dopušteno je odstupanje od 10 %.

1.4.

Ako motorno vozilo ima tri osovine, pri utvrđivanju njegove vrijednosti k mogu se zanemariti sve osovine koje su povezane sastavnim dijelovima ovjesa (pa reagiraju na prijenos težine kod kočenja) ili prijenosnim sustavom (1).

1.5.

Za vozila kategorije N2 i N3 s međuosovinskim razmakom kraćim od 3,80 m i h/E ≥ 0,25 neće se utvrđivati koeficijent prianjanja za stražnju osovinu.

1.5.1.

U tom je slučaju iskorišteno prianjanje (ε) definirano kao kvocijent najvećeg stupnja kočenja s uključenim protublokirajućim sustavom (zAL) i koeficijenta prianjanja (kf), tj.:

2. Mjerna metoda za prikolice

2.1.

Opće odredbe

2.1.1.

Koeficijent prianjanja (k) utvrđuje se kao kvocijent najvećih kočnih sila ostvarenih bez blokiranja kotača i odgovarajućeg dinamičkog opterećenja na kočenoj osovini.

2.1.2.

Kočnice se moraju aktivirati na samo jednoj osovini ispitivane prikolice na početnoj brzini od 50 km/h. Kočne sile moraju biti raspoređene po kotačima te osovine tako da se postigne najveći kočni učinak. Na brzini od 40 km/h do 20 km/h protublokirajući sustav mora se odspojiti ili isključiti.

2.1.3.

Za utvrđivanje najvećeg stupnja kočenja skupa vozila (zCmax) dok se koči samo prikolica mora se provesti više ispitivanja uz postupno povećavanje tlaka u vodu. Ulazna sila tijekom svakog ispitivanja mora biti stalna, a stupanj kočenja utvrđuje se u odnosu na vrijeme (t) potrebno za smanjenje brzine s 40 km/h na 20 km/h pomoću formule:

2.1.3.1.

Blokiranje kotača dopušteno je na brzinama nižima od 20 km/h.

2.1.3.2.

Počinje se s najnižom vrijednošću t, koja se označuje kao tmin, a zatim se odaberu tri vrijednosti t između tmin i 1,05 tmin te se izračuna njihova aritmetička srednja vrijednost tm. Zatim se izračuna:

Ako se pokaže da se iz praktičnih razloga tri prethodno utvrđene vrijednosti ne mogu dobiti, može se upotrijebiti i tmin.

2.1.4.

Iskorištenje prianjanja (ε) izračunava se prema sljedećoj formuli:

Vrijednost k utvrđuje se u skladu sa stavkom 2.2.3. ovog Dodatka za obične prikolice ili u skladu sa stavkom 2.3.1. ovog Dodatka za poluprikolice.

2.1.5.

Ako je ε > 1,00, koeficijenti prianjanja moraju se ponovno izmjeriti. Dopušteno je odstupanje od 10 %.

2.1.6.

Najviši stupanj kočenja (zRAL) mjeri se s regulacijom cijelog ciklusa protublokirajućeg kočnog sustava i s nekočenim vučnim vozilom, a temelji se na prosječnoj vrijednosti iz tri ispitivanja kako je navedeno u stavku 2.1.3. ovog Dodataka.

2.2.

Obične prikolice

2.2.1.

Mjerenja vrijednosti k (na brzini u rasponu od 40 km/h do 20 km/h protublokirajući sustav mora biti odspojen ili isključen) rade se za prednju i stražnju osovinu.

Za jednu prednju osovinu „i”:

Za jednu stražnju osovinu „i”:

2.2.2.

Vrijednosti kf i kr zaokružuju se na tri decimalna mjesta.

2.2.3.

Koeficijent prianjanja kR utvrđuje se razmjerno dinamičkim opterećenjima osovina.

2.2.4.

Mjerenje vrijednosti zRAL (s uključenim protublokirajućem sustavu)

Vrijednost zRAL utvrđuje se na površini s visokim koeficijentom prianjanja, a za vozila s protublokirajućim sustavom kategorije A i na površini s niskim koeficijentom prianjanja.

2.3.

Poluprikolice i prikolice sa središnjom osovinom

2.3.1.

Mjerenja vrijednosti k (na brzini u rasponu od 40 km/h od 20 km/h protublokirajući sustav mora biti odspojen ili isključen) rade se kad su kotači postavljeni samo na jednu osovinu, dok su s drugih skinuti.

2.3.2.

Mjerenje vrijednosti zRAL (s uključenim protublokirajućem sustavu) izvodi se sa svim ugrađenim kotačima.

Vrijednost zRAL utvrđuje se na površini s visokim koeficijentom prianjanja, a za vozila s protublokirajućim sustavom kategorije A i na površini s niskim koeficijentom prianjanja.

(1) Dok se ne dogovori jedinstven način ispitivanja, ispitivanja vozila s više od tri osovine i posebnih vozila izvodit će se prema dogovoru s tehničkom službom.

Prilog 13. – Dodatak 3.

Kočni učinak na površinama različite prionjivosti

1. Motorna vozila

1.1.

Propisani stupanj kočenja iz stavka 5.3.5. ovog Priloga može se izračunati s obzirom na izmjereni koeficijent prianjanja obje površine na kojima se izvodi ovo ispitivanje. Te dvije površine moraju ispunjavati uvjete propisane u stavku 5.3.4. ovog Priloga.

1.2.

Koeficijent prianjanja (kH i kL) na površinama visoke odnosno niske prionjivosti određuje se u skladu s odredbama iz stavka 1.1. Dodatka 2. ovom Prilogu.

1.3.

Za stupanj kočenja (zMALS) za opterećeno motorno vozilo mora vrijediti:

2. Prikolice

2.1.

Propisani stupanj kočenja iz stavka 6.3.2. ovog Priloga može se izračunati s obzirom na izmjerene stupnjeve kočenja zRALH i zRALL na dvije površine na kojima je provedeno ispitivanje s uključenim protublokirajućim sustavom. Te dvije površine moraju ispunjavati uvjete propisane u stavku 6.3.2. ovog Priloga.

2.2.

Propisani stupanj kočenja zRALS jest:

Ako je εH > 0,95, upotrebljava se εH = 0,95.

Prilog 13. – Dodatak 4.

Metoda izbora površine niske prionjivosti

Pojedinosti o koeficijentu prianjanja izabrane površine ceste, kako je određeno u stavku 5.1.1.2. ovog Priloga, dostavljaju se tehničkoj službi.

1.1.

Ti podaci moraju sadržavati krivulju koeficijenta prianjanja u odnosu na proklizavanje (od 0 % do 100 % klizanja) za brzinu od oko 40 km/h (1).

1.1.1.

Najveća vrijednost krivulje je kpeak, a vrijednost na 100-postotnom proklizavanju je klock.

1.1.2.

Omjer R određuje se kao kvocijent vrijednosti kpeak i klock.

1.1.3.

Vrijednost R zaokružuje se na jedno decimalno mjesto.

1.1.4.

Površina ceste koja se koristi u ispitivanju mora imati omjer R između 1,0 i 2,0 (2).

Prije ispitivanja tehnička služba mora se pobrinuti da izabrana površina odgovara posebnim zahtjevima i mora biti informirana o sljedećem:

(a)	ispitnoj metodi za utvrđivanje vrijednosti R;

(b)	tipu vozila (motorno vozilo, prikolica itd.);

(c)	opterećenju osovina i gumama (ispituju se različita opterećenja i različite gume pa se rezultati dostavljaju tehničkoj službi koja će odlučiti jesu li reprezentativni za vozilo koje se homologira).

2.1.

Vrijednost R mora biti navedena u ispitnom izvješću.

Umjeravanje površine provodi se barem jednom godišnje s reprezentativnim vozilom radi provjere stabilnosti vrijednosti R.

(1) Dok se ne dogovori jedinstven način određivanja krivulje prianjanja za vozila najveće tehnički dopuštene mase veće od 3,5 tona, smije se upotrijebiti krivulja prianjanja utvrđena za putnička vozila. U tom slučaju, za takva vozila, omjer kpeak i klock utvrđuje se korištenjem vrijednosti kpeak kako je utvrđeno u Dodatku 2. ovom Prilogu. U dogovoru s tehničkom službom koeficijent prianjanja opisan u ovom stavku može se odrediti nekom drugom metodom pod uvjetom da se dokaže ekvivalentnost vrijednosti kpeak i klock.

(2) Dok takve ispitne površine ne postanu općenito dostupne, uz dogovor s tehničkom službom prihvatljiv je omjer R do 2,5.

PRILOG 14.

Ispitni uvjeti za prikolice s električnim kočnim sustavima

1. Opće odredbe

1.1.

Za potrebe odredbi u nastavku, električne kočnice su radni kočni sustavi koji se sastoje od komande, elektromehaničke naprave za prijenos i tarnih kočnica. Električna komanda koja regulira napon za prikolicu mora se nalaziti na prikolici.

1.2.

Električnom energijom potrebnom za električni kočni sustav prikolicu napaja vučno vozilo.

1.3.

Električni kočni sustavi moraju se aktivirati aktiviranjem radnog kočnog sustava vučnog vozila.

1.4.

Nazivni napon mora biti 12 V.

1.5.

Najveća potrošnja struje ne smije biti veća od 15 A.

1.6.

Električna veza električnog kočnog sustava s vučnim vozilom mora biti izvedena pomoću posebnog utikača i utičnice koji odgovaraju … (1) i ne smiju biti kompatibilni s utičnicama svjetlosne opreme vozila. Utikač s kablom mora se nalaziti na prikolici.

2. Uvjeti koji se odnose na prikolicu

2.1.

Ako je prikolica opremljena baterijom koja se napaja pomoću jedinice za opskrbu energijom vučnog vozila, ta baterija mora biti odvojena od svojeg voda za napajanje tijekom radnog kočenja prikolice.

2.2.

U slučaju prikolica čija je masa u neopterećenom stanju manja od 75 % najveće tehnički dopuštene mase, kočna sila mora se regulirati automatski ovisno o opterećenosti prikolice.

2.3.

Električni kočni sustavi moraju biti takvi da se, čak i ako napon u spojnim vodovima padne na 7 V, održi kočni učinak koji je 20 % (zbroja) najvećeg statičkog opterećenja osovina.

2.4.

Komande koje reguliraju kočnu silu i reagiraju na nagib u smjeru vožnje (njihalo, sustav mase i opruge, tekućinski inercijski prekidač) moraju biti pričvršćene na šasiju ako prikolica ima više od jedne osovine i vučnu napravu prilagodljive visine. Te komande jednoosovinskih prikolica i prikolica s dvostrukom osovinom s razmakom kraćim od 1 m moraju imati mehanizam koji pokazuje njihov vodoravni položaj (npr. libelom) i moraju omogućivati ručno namještanje mehanizma u vodoravan položaj u smjeru vožnje vozila.

2.5.

Relej za uklop kočne struje u skladu sa stavkom 5.2.1.19.2. ovog Pravilnika, spojen s vodom za aktiviranje kočnice, mora biti postavljen na prikolici.

2.6.

Za utikač mora postojati slijepa utičnica.

2.7.

Na komandi mora biti kontrolna lampica koja zasvijetli kod svakog aktiviranja kočnice i time pokaže ispravan rad električnog kočnog sustava prikolice.

3. Radni učinak

3.1.

Električni kočni sustavi moraju odgovoriti na zahtjev za usporenje skupa tegljač/prikolica koje ne prelazi 0,4 m/s2.

3.2.

Kočenje može započeti silom kočenja koja ne smije premašiti 10 % najvećeg statičkog osovinskog opterećenja (ili zbroja opterećenja) ni 13 % statičkog osovinskog opterećenja neopterećene prikolice (ili zbroja opterećenja).

3.3.

Kočne sile mogu se i postupno povećavati. Na višim razinama kočnih sila od onih iz stavka 3.2. ovog Priloga ti stupnjevi ne smiju biti veći od 6 % najvećeg statičkog osovinskog opterećenja (ili zbroja opterećenja) ni od 8 % statičkog osovinskog opterećenja (ili zbroja opterećenja) neopterećene prikolice.

Međutim, u slučaju jednoosovinskih prikolica čija najveća masa nije veća od 1,5 tona, prvi stupanj ne smije prijeći 7 % (zbroja) najvećeg statičkog osovinskog opterećenja prikolice. Povećanje od 1 % te vrijednosti dopušteno je za sljedeće stupnjeve (primjer: prvi stupanj 7 %, drugi stupanj 8 %, treći stupanj 9 % itd., a nijedan daljnji stupanj ne smije biti veći od 10 %). U smislu tih odredbi dvoosovinsku prikolicu s međuosovinskim razmakom kraćim od 1 m smatra se jednoosovinskom prikolicom.

3.4.

Ako prosječno puno postignuto usporenje skupa tegljač/prikolica nije veće od 5,9 m/s2 s jednoosovinskim prikolicama i ako nije veće od 5,6 m/s2 s višeosovinskim prikolicama, potrebno je postići propisanu kočnu silu prikolice od najmanje 50 % najvećeg ukupnog osovinskog opterećenja, s najvećom masom. Prikolice s dvostrukom osovinom kojima je razmak osovina manji od 1 m također se smatraju jednoosovinskim prikolicama u smislu ove odredbe. Osim toga, moraju se poštovati ograničenja utvrđena u Dodatku ovom Prilogu. Ako se kočna sila regulira postepeno, ti stupnjevi moraju biti u rasponu prikazanom u Dodatku ovom Prilogu.

3.5.

Ispitivanje se mora provesti s početnom brzinom od 60 km/h.

3.6.

Automatsko kočenje prikolice mora se osigurati u skladu s uvjetima iz stavka 5.2.2.9. ovog Pravilnika. Ako je za automatsko kočenje nužna električna energija, kako bi se ispunili spomenuti uvjeti potrebno je na najmanje 15 minuta postići kočnu silu prikolice od najmanje 25 % najvećeg ukupnog osovinskog opterećenja.

(1) Trenutačno na razmatranju. Dok se ne utvrde karakteristike te posebne veze, tip koji će se upotrijebiti određuje nacionalno homologacijsko tijelo koje dodjeljuje homologaciju.

Prilog 14. – Dodatak

Kompatibilnost stupnja kočenja prikolice i prosječnog punog postignutog usporenja skupa tegljač/prikolica (s opterećenom i neopterećenom prikolicom) višeosovinske prikolice

Napomene:

1.	Ograničenja prikazana na dijagramu odnose se na opterećene i neopterećene prikolice. Kad je masa neopterećene prikolice veća od 75 % njezine najveće mase, ograničenja se primjenjuju samo za „opterećeno” stanje.

Ograničenja prikazana na dijagramu ne utječu na odredbe ovog Priloga koje se odnose na minimalne propisane kočne učinke. Međutim, ako su kočni učinci postignuti tijekom ispitivanja – u skladu s odredbama iz stavka 3.4. ovog Priloga – veći od propisanih, ti učinci ne smiju prijeći ograničenja prikazana na gornjem dijagramu.

TR = zbroj kočnih sila na obodu svih kotača prikolice.

PR = ukupna vertikalna statička reakcija površine ceste na kotače prikolice.

Dm = prosječno puno postignuto usporenje skupa tegljač/prikolica.

PRILOG 15.

Ispitna metoda za ispitivanje kočnih obloga na inercijskom dinamometru

1. Opće odredbe

1.1.

Postupak opisan u ovom Prilogu smije se primijeniti u slučaju promjene tipa vozila zbog ugradnje kočnih obloga drugog tipa na vozilo koje je već homologirano na temelju ovog Pravilnika.

1.2.

Alternativni tipovi kočnih obloga provjeravaju se usporedbom njihova radnog učinka s postignutim učinkom kočnih obloga kojima je vozilo bilo opremljeno u vrijeme homologacije i koje su u skladu sa sastavnim dijelovima navedenima u odgovarajućem opisnom dokumentu, čiji se predložak nalazi u Prilogu 2. ovom Pravilniku.

1.3.

Tehnička služba odgovorna za izvođenje homologacijskih ispitivanja može po svojem nahođenju zahtijevati da se usporedba radnog učinka kočnih obloga obavi u skladu s odgovarajućim odredbama iz Priloga 4. ovom Pravilniku.

1.4.

Zahtjev za homologaciju usporedbom podnosi proizvođač vozila ili njegov ovlašteni predstavnik.

1.5.

U smislu ovog Priloga „vozilo” znači tip vozila homologiran u skladu s ovim Pravilnikom i za koji se zahtijeva zadovoljavajući rezultat usporedbe.

2. Ispitna oprema

2.1.

Za ispitivanja se mora upotrebljavati dinamometar sljedećih karakteristika:

2.1.1.

mora moći stvarati inerciju propisanu stavkom 3.1. ovog Priloga i ispunjavati zahtjeve, propisane u stavcima 1.5., 1.6. i 1.7. Priloga 4. ovom Pravilniku, kad je riječ o ispitivanjima tipa I., tipa II. i tipa III.;

2.1.2.

ugrađene kočnice moraju biti jednake kočnicama predmetnog izvornog tipa vozila;

2.1.3.

hlađenje zrakom, ako je ugrađeno, mora biti u skladu sa stavkom 3.4. ovog Priloga;

2.1.4.

mjerni uređaji za ispitivanje moraju osigurati najmanje sljedeće podatke:

2.1.4.1.

kontinuirano bilježenje brzine vrtnje diska ili bubnja;

2.1.4.2.

broj potpunih okretaja do zaustavljanja, s razlučivošću od najviše1/8 okretaja;

2.1.4.3.

vrijeme potrebno za zaustavljanje;

2.1.4.4.

kontinuirani zapis temperature izmjerene u sredini traga koji ostave kočne obloge ili u sredini debljine stjenke diska, bubnja ili obloge;

2.1.4.5.

kontinuirani zapis tlaka ili sile u upravljačkom vodu kod aktiviranja kočnice;

2.1.4.6.

kontinuirani zapis izlaznog kočnog momenta.

3. Uvjeti ispitivanja

3.1.

Dinamometar mora biti namješten što je moguće bliže, uz odstupanje od ±5 %, rotacijskoj inerciji ekvivalentnoj onom dijelu ukupne inercije vozila kočenom odgovarajućim kotačima u skladu sa sljedećom formulom:

I = MR2

pri čemu je:

I	=	rotacijska inercija [kg • m2]
R	=	dinamički polumjer kotrljanja gume [m]
M	=	dio najveće mase vozila koji je kočen odgovarajućim kotačima Ako je riječ o dinamometru s jednom osovinom, za vozila kategorija M2, M3 i N ta se masa računa iz konstrukcijske raspodjele kočenja kad je usporenje u skladu s odgovarajućom vrijednosti iz stavka 2.1. Priloga 4. ovom Pravilniku, dok za vozila kategorije O (prikolice) vrijednost M odgovara opterećenju odgovarajućeg kotač na tlu dok vozilo opterećeno do svoje najveće mase miruje.

3.2.

Početna brzina vrtnje inercijskog dinamometra mora odgovarati linearnoj brzini vozila kako je propisana u Prilogu 4. ovom Pravilniku i temeljiti se na dinamičkom polumjeru kotrljanja gume.

3.3.

Kočne obloge moraju biti najmanje 80 % razrađene, pri čemu tijekom razrađivanja ne smiju prijeći temperaturu od 180 °C, ili ih se, alternativno, na zahtjev proizvođača može razraditi u skladu s njegovim preporukama.

3.4.

Smije se upotrijebiti rashladni zrak koji struji preko kočnice u smjeru okomitom na njezinu os vrtnje. Brzina strujanja rashladnog zraka mora biti:

vair = 0,33 v

pri čemu je:

ispitna brzina vozila na početku kočenja

Temperatura zraka za hlađenje mora biti jednaka temperaturi okoline.

4. Ispitni postupak

4.1.

Uspoređuje se pet uzoraka kompleta kočnih obloga; mora ih se usporediti s pet kompleta kočnih obloga sukladnih s izvornim sastavnim dijelovima navedenima u opisnom dokumentu koji se odnosi na prvu homologaciju predmetnog tipa vozila.

4.2.

Ekvivalentnost kočnih obloga temelji se na usporedbi rezultata postignutih ispitnim postupcima propisanima u ovom Prilogu i u skladu sa sljedećim zahtjevima.

4.3.

Ispitivanje kočnog učinka s hladnim kočnicama tipa 0.

4.3.1.

Kočnica se aktivira triput, pri čemu početna temperatura mora biti manja od 100 °C. Temperatura se mjeri u skladu s odredbama iz stavka 2.1.4.4. ovog Priloga.

4.3.2.

Ako je riječ o kočnim oblogama namijenjenima za upotrebu na vozilima kategorija M2, M3 i N, aktiviranja kočnica vrše se od početne brzine vrtnje ekvivalentne brzini navedenoj u stavku 2.1. Priloga 4. ovom Pravilniku. Kočnicu se mora aktivirati tako da se postigne prosječni moment ekvivalentan usporenju propisanom u tom stavku. Osim toga, ispitivanja se moraju provesti na nekoliko različitih brzina vrtnje, pri čemu najniža odgovara 30 % maksimalne brzine vozila, a najviša 80 % te brzine.

4.3.3.

Ako je riječ o kočnim oblogama namijenjenima za upotrebu na vozilima kategorije O, aktiviranja kočnica vrše se od početne brzine vrtnje ekvivalentne brzini od 60 km/h tako da se postigne prosječni moment ekvivalentan momentu propisanom u stavku 3.1. Priloga 4. ovom Pravilniku. Radi usporedbe s rezultatima ispitivanja tipa I., kako je opisano u stavku 3.1.2.2. Priloga 4. ovom Pravilniku, izvodi se dodatno ispitivanje radnog učinka s hladnim kočnicama od početne brzine vrtnje koja odgovara brzini od 40 km/h.

4.3.4.

Prosječni kočni moment zabilježen tijekom prethodno navedenog ispitivanja radnog učinka sa zagrijanim kočnicama na oblogama ispitivanima u svrhu usporedbe mora za ista ulazna mjerenja biti unutar ispitnih granica ±15 % prosječnog kočnog momenta zabilježenog s kočnim oblogama sukladnima sa sastavnim dijelom navedenim u odgovarajućem homologacijskom zahtjevu.

4.4.

Ispitivanje tipa I. (ispitivanje slabljenja kočnog učinka)

4.4.1.

Višekratno kočenje

4.4.1.1.

Kočne obloge za vozila kategorija M2, M3 i N ispituju se u skladu s postupkom navedenim u stavku 1.5.1. Priloga 4. ovom Pravilniku.

4.4.2.

Povezano kočenje

4.4.2.1.

Kočne obloge za prikolice (kategorija O) ispituju se u skladu sa stavkom 1.5.2. Priloga 4. ovom Pravilniku.

4.4.3.

Radni učinak kod kočenja zagrijanim kočnicama

4.4.3.1.

Po završetku ispitivanja propisanog stavcima 4.4.1. i 4.4.2. ovog Priloga, ispituje se kočni učinak sa zagrijanim kočnicama iz stavka 1.5.3. Priloga 4. ovom Pravilniku.

4.4.3.2.

Prosječni kočni moment zabilježen tijekom prethodno navedenog ispitivanja učinka sa zagrijanim kočnicama na oblogama koje se ispituju radi usporedbe mora za ista ulazna mjerenja biti unutar ispitnih granica ±15 % prosječnog kočnog momenta zabilježenog s kočnim oblogama sukladnima sastavnom dijelu navedenom u odgovarajućem homologacijskom zahtjevu.

4.5.

Ispitivanje tipa II. (ispitivanje ponašanja vozila na nizbrdici):

4.5.1.

Ovo je ispitivanje potrebno samo ako se na predmetnom tipu vozila tarne kočnice upotrebljavaju za ispitivanje tipa II. u skladu sa zahtjevima iz stavka 1.6. Priloga 4. (tj. uz nagib od 6 %) ili stavka 1.8.2.5. točke (b) (tj. uz nagib od 7 %).

4.5.2.

Kočne obloge za motorna vozila kategorije M3 (osim za vozila koja moraju proći ispitivanje tipa II.A u skladu sa stavkom 1.6.4. Priloga 4. ovom Pravilniku) i kategorije N3 te prikolice kategorije O4 moraju se ispitati u skladu s postupkom iz stavka 1.6.1. Priloga 4. ovom Pravilniku.

Kočne obloge za motorna vozila kategorija M3 i N3 koja moraju proći ispitivanje tipa II.A u skladu sa stavkom 1.6.4. Priloga 4. ovom Pravilniku i koje ispunjavaju taj zahtjev samo primjenom odredaba stavka 1.8.2.5. Priloga 4. ovom Pravilniku, moraju se ispitati u skladu s postupkom iz stavka 1.8.2.5. točke (b) Priloga 4. ovom Pravilniku.

4.5.3.

Radni učinak kod kočenja zagrijanim kočnicama

4.5.3.1.

Po završetku ispitivanja koje se zahtijeva u stavku 4.5.1. ovog Priloga, mora se ispitati kočni učinak sa zagrijanim kočnicama utvrđen u stavku 1.6.3. Priloga 4. ovom Pravilniku.

4.5.3.2.

4.6.

Ispitivanje tipa III. (ispitivanje slabljenja kočnog učinka)

4.6.1.

Ispitivanje višekratnim kočenjem

4.6.1.1.

Kočne obloge za prikolice kategorije O4 ispituju se u skladu s postupkom navedenim u stavcima 1.7.1. i 1.7.2. Priloga 4. ovom Pravilniku.

4.6.2.

Radni učinak kod kočenja zagrijanim kočnicama

4.6.2.1.

Po završetku ispitivanja koje se zahtijeva u stavcima 4.6.1. i 4.6.2. ovog Priloga, mora se ispitati kočni učinak sa zagrijanim kočnicama utvrđen u stavku 1.7.2. Priloga 4. ovom Pravilniku.

4.6.2.2.

Prosječni kočni moment tijekom prethodno navedenog ispitivanja učinka s vrućim kočnicama na ispitivanim oblogama u svrhu usporedbe, za ista ulazna mjerenja, mora biti unutar ispitnih granica ±15 % od prosječnog kočnog momenta zabilježenog s kočnim oblogama sukladnima sa sastavnim dijelom navedenim u odgovarajućem homologacijskom zahtjevu.

5. Pregled kočnih obloga

5.1.

Nakon završetka navedenih ispitivanja kočne obloge potrebno je vizualno pregledati radi provjere je li njihovo stanje primjereno za daljnju uobičajenu uporabu.

PRILOG 16.

Kompatibilnost vučnih vozila i prikolica s obzirom na prijenos podataka u skladu s normom ISO 11992

1. Opće odredbe

1.1.

Zahtjevi iz ovog Priloga primjenjuju se samo na vučna vozila i prikolice s električnim upravljačkim vodom u skladu sa stavkom 2.24. ovog Pravilnika.

1.2.

Priključak u skladu s normom ISO 7638 služi za napajanje kočnog sustava ili protublokirajućeg sustava prikolice. Ako je riječ o vozilima s električnim upravljačkim vodom kako je definiran u stavku 2.24. ovog Pravilnika, taj priključak služi i kao sučelje za prijenos podataka preko šestog i sedmog pina – vidjeti stavak 5.1.3.6. ovog Pravilnika.

1.3.

Ovim se Prilogom utvrđuju zahtjevi za vučna vozila i prikolice s obzirom na podršku za poruke definirane u normi ISO 11992-2:2003 kako je izmijenjena izmjenom 1:2007.

Potrebno je podržati sljedeće parametre utvrđene u normi ISO 11992-2:2003 i njezinoj izmjeni 1:2007 koji se prenose električnim upravljačkim vodom:

2.1.

Vučno vozilo ili prikolica, ovisno o slučaju, mora podržavati sljedeće funkcije i povezane poruke utvrđene u ovom Pravilniku:

2.1.1.

Poruke koje vučno vozilo šalje prikolici

Funkcija/parametar	Upućivanje na normu ISO 11992-2:2003	Upućivanje na Pravilnik UN-a br. 13
Vrijednost zahtjeva za radnu/pomoćnu kočnicu	EBS 11 bajt 3 – 4	stavak 3.1.3.2 Priloga 10.
Vrijednost zahtjeva za kočenje s dva električna sklopa	EBS 12 bajt 3 bitovi 1 – 2	stavak 5.1.3.2. Pravilnika UN-a br. 13
Pneumatski upravljački vod	EBS 12 bajt 3 bitovi 5 – 6	stavak 5.1.3.2. Pravilnika UN-a br. 13

2.1.2.

Poruke koje prikolica šalje vučnom vozilu

Funkcija/parametar	Upućivanje na normu ISO 11992-2:2003	Upućivanje na Pravilnik UN-a br. 13
Aktivni/pasivni VDC (1)	EBS 21 bajt 2 bitovi 1 – 2	stavak 2.1.6. Priloga 21.
Dovoljno/nedovoljno napajanje vozila električnom energijom	EBS 22 bajt 2 bitovi 1 – 2	stavak 5.2.2.20. Pravilnika UN-a br. 13
Zahtjev za crveni signal upozorenja	EBS 22 bajt 2 bitovi 3 – 4	stavci 5.2.2.15.2.1. 5.2.2.16. i 5.2.2.20. Pravilnika UN-a br. 13
Zahtjev za kočenje kroz vod za napajanje	EBS 22 bajt 4 bitovi 3 – 4	stavak 5.2.2.15.2. Pravilnika UN-a br. 13
Zahtjev za kočna svjetla	EBS 22 bajt 4 bitovi 5 – 6	stavak 5.2.2.22.1. Pravilnika UN-a br. 13
Dovoljno/nedovoljno pneumatsko napajanje vozila	EBS 23 bajt 1 bitovi 7 – 8	stavak 5.2.2.16. Pravilnika UN-a br. 13

2.2.

Vučno vozilo mora upozoriti vozača kad prikolica šalje sljedeće poruke:

Funkcija/parametar

Upućivanje na

normu ISO 11992-2:2003

Potrebno upozorenje vozaču

Aktivni/pasivni VDC (2)

EBS 21 bajt 2

bitovi 1 – 2

stavak 2.1.6. Priloga 21.

Zahtjev za crveni signal upozorenja

EBS 22 bajt 2

bitovi 3 – 4

stavak 5.2.1.29.2.1. Pravilnika UN-a br. 13

2.3.

Vučno vozilo ili prikolica mora podržavati sljedeće poruke utvrđene u normi ISO 11992-2:2003 i njezinoj izmjeni 1:2007:

2.3.1.

Poruke koje vučno vozilo šalje prikolici

Trenutačno nema utvrđenih poruka.

2.3.2.

Poruke koje prikolica šalje vučnom vozilu

Funkcija/parametar	Upućivanje na normu ISO 11992-2:2003
Radna kočnica vozila aktivna/pasivna	EBS 22 bajt 1, bitovi 5 – 6
Kočenje preko električnog upravljačkog voda podržano	EBS 22 bajt 4, bitovi 7 – 8
Indeks geometrijskih podataka	EBS 24 bajt 1
Sadržaj indeksa geometrijskih podataka	EBS 24 bajt 2

2.4.

Vučno vozilo ili prikolica mora, prema potrebi, podržavati sljedeće poruke kad vozilo ima ugrađenu funkciju povezanu s tim parametrom:

2.4.1.

Poruke koje vučno vozilo šalje prikolici

Funkcija/parametar	Upućivanje na normu ISO 11992-2:2003
Tip vozila:	EBS 11 bajt 2, bitovi 3 – 4
Aktivni/pasivni VDC (kontrola dinamike vozila) (3)	EBS 11 bajt 2, bitovi 5 – 6
Vrijednost zahtjeva za kočenje za prednju ili lijevu stranu vozila	EBS 11 bajt 7
Vrijednost zahtjeva za kočenje za stražnju ili desnu stranu vozila	EBS 11 bajt 8
Uključeni/isključeni sustav za zaštitu od prevrtanja (ROP) (4)	EBS 12 bajt 1, bitovi 3 – 4
Uključen/isključen sustav za kontrolu kutnog zakreta (YC) (5)	EBS 12 bajt 1, bitovi 5 – 6
Uključi/isključi sustav prikolice za zaštitu od prevrtanja (ROP) (4)	EBS 12 bajt 2, bitovi 1 – 2
Uključi/isključi sustav prikolice za kontrolu kutnog zakreta (5)	EBS 12 bajt 2, bitovi 3 – 4
Zahtjev za pomoć s vučom	RGE 11 bajt 1, bitovi 7 – 8
Podizna osovina 1 – zahtjev za položaj	RGE 11 bajt 2, bitovi 1 – 2
Podizna osovina 2 – zahtjev za položaj	RGE 11 bajt 2, bitovi 3 – 4
Zahtjev za blokiranje osovine upravljača	RGE 11 bajt 2, bitovi 5 – 6
Sekunde	TD 11 bajt 1
Minute	TD 11 bajt 2
Sati	TD 11 bajt 3
Mjeseci	TD 11 bajt 4
Dan	TD 11 bajt 5
Godina	TD 11 bajt 6
Lokalni pomak u minutama	TD 11 bajt 7
Lokalni pomak u satima	TD 11 bajt 8

2.4.2.

Poruke koje prikolica šalje vučnom vozilu

Funkcija/parametar	Upućivanje na normu ISO 11992-2:2003
Podržavanje bočne ili osovinske raspodjele kočne sile	EBS 21 bajt 2, bitovi 3 – 4
Brzina vrtnje kotača vozila	EBS 21 bajtovi 3 – 4
Bočno ubrzanje	EBS 21 bajt 8
Aktivni/pasivni ABS vozila	EBS 22 bajt 1, bitovi 1 – 2
Zahtjev za žuti signal upozorenja	EBS 22 bajt 2, bitovi 5 – 6
Tip vozila:	EBS 22 bajt 3, bitovi 5 – 6
Pomoć s prilaženje plohi za utovar	EBS 22 bajt 4, bitovi 1 – 2
Zbroj osovinskog opterećenja	EBS 22 bajtovi 5 – 6
Dovoljan/nedovoljan tlak u gumama	EBS 23 bajt 1, bitovi 1 – 2
Dovoljne/nedovoljne kočne obloge	EBS 23 bajt 1, bitovi 3 – 4
Status temperature kočnica	EBS 23 bajt 1, bitovi 5 – 6
Identifikacijska oznaka gume/kotača (tlak)	EBS 23 bajt 2
Identifikacijska oznaka gume/kotača (obloge)	EBS 23 bajt 3
Identifikacijska oznaka gume/kotača (temperatura)	EBS 23 bajt 4
Tlak u gumama (stvarni tlak u gumama)	EBS 23 bajt 5
Kočne obloge	EBS 23 bajt 6
Temperatura kočnica	EBS 23 bajt 7
Tlak u kočnom cilindru, prva osovina, lijevi kotač	EBS 25 bajt 1
Tlak u kočnom cilindru, prva osovina, desni kotač	EBS 25 bajt 2
Tlak u kočnom cilindru, druga osovina, lijevi kotač	EBS 25 bajt 3
Tlak u kočnom cilindru, druga osovina, desni kotač	EBS 25 bajt 4
Tlak u kočnom cilindru, treća osovina, lijevi kotač	EBS 25 bajt 5
Tlak u kočnom cilindru, treća osovina, desni kotač	EBS 25 bajt 6
Uključen/isključen sustav za zaštitu od prevrtanja2	EBS 25 bajt 7, bitovi 1 – 2
Uključen/isključen sustav za kontrolu kutnog zakreta3	EBS 25 bajt 7, bitovi 3 – 4
Pomoć s vučom	RGE 21 bajt 1, bitovi 5 – 6
Podizna osovina 1 – položaj	RGE 21 bajt 2, bitovi 1 – 2
Podizna osovina 2 – položaj	RGE 21 bajt 2, bitovi 3 – 4
Blokiranje osovine upravljača	RGE 21 bajt 2, bitovi 5 – 6
Identifikacijska oznaka gume	RGE 23 bajt 1
Temperatura guma	RGE 23 bajtovi 2 – 3
Detekcija puštanja zraka (gume)	RGE 23 bajtovi 4 – 5
Detekcija granične vrijednosti tlaka u gumama	RGE 23 bajt 6, bitovi 1 – 3

2.5.

Podržavanje svih ostalih poruka utvrđenih u normi ISO 11992-2:2003 i njezinoj izmjeni 1:2007 nije obvezno za vučna vozila i prikolice.

(1) VDC (kontrola dinamike vozila) kako je utvrđen u normi ISO 11992-2:2003 i njezinoj izmjeni 1:2007 u ovom je Pravilniku definiran kao kontrola stabilnosti vozila – vidjeti stavak 2.34. ovog Pravilnika.

(2) VDC (kontrola dinamike vozila) kako je utvrđen u normi ISO 11992-2:2003 i njezinoj izmjeni 1:2007 u ovom je Pravilniku definiran kao kontrola stabilnosti vozila – vidjeti stavak 2.34. ovog Pravilnika.

(3) VDC (kontrola dinamike vozila) kako je utvrđen u normi ISO 11992-2:2003 i njezinoj izmjeni 1:2007 u ovom je Pravilniku definiran kao kontrola stabilnosti vozila – vidjeti stavak 2.34. ovog Pravilnika.

(4) ROP (zaštita od prevrtanja) kako je utvrđen u normi ISO 11992-2:2003 i njezinoj izmjeni 1:2007 u ovom je Pravilniku definiran kao sprečavanje prevrtanja – vidjeti stavak 2.34.2.2. ovog Pravilnika.

(5) YC (kontrola kutnog zakreta) kako je utvrđen u normi ISO 11992-2:2003 i njezinoj izmjeni 1:2007 u ovom je Pravilniku definiran kao održavanje smjera – vidjeti stavak 2.34.2.1. ovog Pravilnika.

PRILOG 17.

Postupak ispitivanja za ocjenjivanje funkcionalne kompatibilnosti vozila s električnim upravljačkim vodovima

1. Opće odredbe

1.1.

Ovim se Prilogom utvrđuje postupak koji se može iskoristiti za provjeru vučnih i vučenih vozila s električnim upravljačkim vodom s obzirom na zahtjeve za funkcionalnosti i radni učinak iz stavka 5.1.3.6.1. ovog Pravilnika. U skladu s odlukom tehničke službe mogu se primijeniti alternativni postupci ako se može dokazati ekvivalentna razina cjelovitosti provjere.

1.2.

Upućivanja na normu ISO 7638 u ovom Prilogu odnose se na normu ISO 7638-1:2003 za primjene na 24 V i normu ISO 7638-2:2003 za primjene na 12 V.

2. Opisni dokument

2.1.

Proizvođač vozila / dobavljač sustava mora tehničkoj službi dostaviti opisni dokument koji sadržava barem sljedeće:

2.1.1.

shemu radnog kočnog sustava;

2.1.2.

dokaz da je sučelje, uključujući fizički sloj, sloj veze i sloj aplikacije te položaj podržanih poruka i parametara, u skladu s normom ISO 11992;

2.1.3.

popis podržanih poruka i parametara; i

2.1.4.

specifikaciju motornog vozila s obzirom na broj kontrolnih sklopova koji šalju signal pneumatskim i/ili električnim upravljačkim vodovima.

3. Vučna vozila

3.1.

Simulator prikolice prema normi ISO 11992

Simulator mora:

3.1.1.

imati priključak u skladu s normom ISO 7638:2003 (sa sedam pinova) za priključivanje na ispitno vozilo. Šesti i sedmi pin priključka upotrebljavaju se za slanje i primanje poruka u skladu s normom ISO 11992:2003 i njezinom izmjenom 1:2007;

3.1.2.

moći primati sve poruke koje šalje motorno vozilo u postupku homologacije i slati sve poruke prikolice utvrđene u normi ISO 11992-2:2003 i njezinoj izmjeni 1:2007;

3.1.3.

imati mogućnost izravnog ili neizravnog očitavanja poruka, pri čemu parametri u prikazanom podatkovnom polju moraju biti ispravno kronološki prikazani; i

3.1.4.

uključivati instrument za mjerenje vremena odziva spojne glave u skladu sa stavkom 2.6. Priloga 6. ovom Pravilniku.

3.2.

Postupak provjere

3.2.1.

Potvrđuje se da opisni dokument proizvođača/dobavljača dokazuje sukladnost s odredbama norme ISO 11992 u odnosu na fizički sloj, sloj veze i sloj aplikacije.

3.2.2.

Kad je simulator priključen na motorno vozilo sučeljem u skladu s normom ISO 7638 i dok se šalju sve poruke prikolice koje su bitne za sučelje, provjerava se sljedeće:

3.2.2.1.

Signaliziranje upravljačkog voda

3.2.2.1.1.

Parametri utvrđeni u normi ISO 11992-2:2003 (EBS 12, bajt 3) moraju se provjeriti s obzirom na specifikacije vozila na sljedeći način:

Signalizacija u upravljačkom vodu	EBS 12 bajt 3
Signalizacija u upravljačkom vodu	Bitovi 1 – 2	Bitovi 5 – 6
Vrijednost zahtjeva za kočenje koju ostvaruje jedan električni sklop	00b
Vrijednost zahtjeva za kočenje koju ostvaruju dva električna sklopa	01b
Vozilo nema pneumatski upravljački vod (1)		00b
Vozilo ima pneumatski upravljački vod		01b

3.2.2.2.

Vrijednost zahtjeva za radnu/pomoćnu kočnicu

3.2.2.2.1.

Parametri utvrđeni u EBS 11 iz norme ISO 11992-2:2003 provjeravaju se na sljedeći način:

Ispitni uvjeti	Bajtovi	Vrijednost signala električnog upravljačkog voda
Otpuštena pedala radne kočnice i upravljačka naprava pomoćne kočnice	3 – 4	0
Potpuno aktivirana pedala radne kočnice	3 – 4	od 33280d do 43520d (od 650 kPa do 850 kPa)
Potpuno aktivirana pomoćna kočnica (2)	3 – 4	od 33280d do 43520d (od 650 kPa do 850 kPa)

3.2.2.3.

Upozorenje na kvar:

3.2.2.3.1.

Simulira se trajni kvar komunikacijskog voda na šestom pinu priključka iz norme ISO 7638 i provjerava prikazuje li se žuti signal upozorenja iz stavka 5.2.1.29.1.2. ovog Pravilnika.

3.2.2.3.2.

Simulira se trajni kvar komunikacijskog voda na sedmom pinu priključka iz norme ISO 7638 i provjerava prikazuje li se žuti signal upozorenja iz stavka 5.2.1.29.1.2. ovog Pravilnika.

3.2.2.3.3.

Simulira se poruka EBS 22 (bajt 2, bitovi 3 – 4) s vrijednošću 01b i provjerava prikazuje li se crveni signal upozorenja iz stavka 5.2.1.29.1.1. ovog Pravilnika.

3.2.2.4.

Zahtjev za kočenje kroz vod za napajanje:

Za motorna vozila koja mogu raditi s prikolicama priključenima samo preko električnog upravljačkog voda:

priključen je samo električni upravljački vod.

Simulira se poruka EBS 22 (bajt 4, bitovi 3 – 4) s vrijednošću 01b i provjerava pada li, kod punog aktiviranja radnog, pomoćnog ili parkirnog kočnog sustava, tlak u vodu za napajanje na 150 kPa u sljedeće dvije sekunde.

Simulira se trajni izostanak prijenosa podataka i provjerava pada li, kod punog aktiviranja radnog, pomoćnog ili parkirnog kočnog sustava, tlak u vodu za napajanje na 150 kPa u sljedeće dvije sekunde.

3.2.2.5.

Vrijeme odziva:

3.2.2.5.1.

Provjerava se jesu li zahtjevi za odziv upravljačkog voda iz stavka 2.6. Priloga 6. ovom Pravilniku ispunjeni bez kvarova.

3.2.2.6.

Aktiviranje kočnih svjetala

Simulira se poruka EBS 22 (bajt 4, bitovi 5 – 6) s vrijednošću 00 pa se provjerava da kočna svjetla ne svijetle.

Simulira se poruka EBS 22 (bajt 4, bitovi 5 – 6) s vrijednošću 01 pa se provjerava da kočna svjetla svijetle.

3.2.2.7.

Intervencija kontrole stabilnosti prikolice

Simulira se poruka EBS 21 (bajt 2, bitovi 1 – 2) s vrijednošću 00 pa se provjerava da upozorenje vozaču utvrđeno u stavku 2.1.6. Priloga 21. ne svijetli.

Simulira se poruka EBS 21 (bajt 2, bitovi 1 – 2) s vrijednošću 01 pa se provjerava da upozorenje vozaču utvrđeno u stavku 2.1.6. Priloga 21. svijetli.

3.2.3.

Dodatne provjere

3.2.3.1.

Prema prosudbi tehničke službe navedeni se postupci provjere mogu ponoviti s nekočnim funkcijama bitnima za sučelje u različitim fazama ili isključenima.

3.2.3.2.

U stavku 2.4.1. Priloga 16. utvrđene su dodatne poruke koje vučno vozilo mora podržavati u određenim okolnostima. Dodatne provjere mogu se provoditi radi provjere statusa podržanih poruka kako bi se osiguralo da su ispunjeni zahtjevi iz stavka 5.1.3.6.2. ovog Pravilnika.

4. Prikolice

4.1.

Simulator vučnog vozila u skladu s normom ISO 11992

Simulator mora:

4.1.1.

imati priključak u skladu s normom ISO 7638:2003 (sa sedam pinova) za priključivanje na ispitno vozilo. Šesti i sedmi pin priključka služe za slanje i primanje poruka u skladu s normom ISO 11992:2003 i njezinom izmjenom 1:2007;

4.1.2.

prikazivati upozorenje na kvarove i napajati prikolicu električnom energijom;

4.1.3.

moći primati sve poruke koje šalje prikolica za koju se traži homologacija i moći slati sve poruke motornog vozila utvrđene u normi ISO 11992-2:2003 i njezinoj izmjeni 1:2007;

4.1.4.

imati mogućnost izravnog ili neizravnog očitavanja poruka, pri čemu parametri u prikazanom podatkovnom polju moraju biti ispravno kronološki poredani; i

4.1.5.

imati instrument za mjerenje vremena odziva kočnog sustava u skladu sa stavkom 3.5.2. Priloga 6. ovom Pravilniku.

4.2.

Postupak provjere

4.2.1.

Provjerava se da opisni dokument proizvođača/dobavljača dokazuje sukladnost s odredbama norme ISO 11992:2003 i njezine izmjene 1:2007 s obzirom na fizički, podatkovni i aplikacijski sloj.

4.2.2.

Kad je simulator priključen na prikolicu kroz sučelje u skladu s normom ISO 7638 i dok se šalju sve poruke vučnog vozila koje su bitne za sučelje, provjeravaju se sljedeći elementi.

4.2.2.1.

Funkcija radnog kočnog sustava

4.2.2.1.1.

Odziv prikolice na parametre utvrđene u EBS 11 iz norme ISO 11992-2:2003 i njezine izmjene 1:2007 provjerava se na sljedeći način:

tlak u vodu za napajanje na početku svakog ispitivanja mora biti ≥ 700 kPa i vozilo mora biti opterećeno (u svrhu te provjere opterećeno stanje može se simulirati).

4.2.2.1.1.1.

U slučaju prikolica s pneumatskim i električnim upravljačkim vodovima:

oba upravljačka voda moraju biti priključena,

signal se istovremeno šalje u oba upravljačka voda,

simulator mora poslati poruku EBS 12 (bajt 3, bitovi 5 – 6) s vrijednošću 01b kako bi se prikolici javilo da bi pneumatski upravljački vod trebalo spojiti.

Parametri koje treba provjeriti:

Poruka koju šalje simulator		Tlak u kočnim cilindrima
Bajtovi	Digitalna vrijednost zahtjeva
3 – 4	0	0 kPa
3 – 4	33280d (650 kPa)	kako je utvrđeno u izračunu proizvođača vozila za kočnice

4.2.2.1.1.2.

U slučaju prikolica s pneumatskim i električnim upravljačkim vodovima ili samo električnim upravljačkim vodom:

priključuje se samo električni upravljački vod;

simulator šalje sljedeće poruke:

EBS 12 (bajt 3, bitovi 5 – 6) s vrijednošću 00b kako bi se prikolicu upozorilo da pneumatski upravljački vod nije dostupan i EBS 12 (bajt 3, bitovi 1 – 2) s vrijednošću 01b kako bi se prikolicu upozorilo da se signal električnog upravljačkog voda generira iz dva električna kruga.

Parametri koje treba provjeriti:

Poruka koju šalje simulator		Tlak u kočnim cilindrima
Bajtovi	Digitalna vrijednost zahtjeva
3 – 4	0	0 kPa
3 – 4	33280d (650 kPa)	kako je utvrđeno u izračunu proizvođača vozila za kočnice

4.2.2.1.2.

Za prikolice samo s električnim upravljačkim vodom odziv na poruke utvrđene u poruci EBS 12 iz norme ISO 11992-2:2003 provjerava se na sljedeći način:

na početku svakog ispitivanja tlak u pneumatskom vodu za napajanje mora biti ≥ 700 kPa,

električni upravljački vod mora biti priključen na simulator,

simulator šalje sljedeće poruke:

EBS 12 (bajt 3, bitovi 5 – 6) s vrijednošću 01b kako bi se prikolicu upozorilo da je pneumatski upravljački vod na raspolaganju,

EBS 11 (bajtovi 3 – 4) s vrijednošću 0 (bez zahtjeva za radno kočenje),

provjerava se odaziv na sljedeće poruke:

EBS 12 (bajt 3, bitovi 1 – 2)	Tlak u kočnim cilindrima ili reakcija prikolice
01b	0 kPa (radna kočnica otpuštena)
00b	Prikolica automatski aktivira kočnice kako bi pokazala da skup nije kompatibilan. Signal treba biti poslan i preko petog pina priključka iz norme ISO 7638:2003 (žuto upozorenje).

4.2.2.1.3.

Ako je riječ o prikolicama samo s električnim upravljačkim vodom, reakcija prikolice na kvar u električnom prijenosu upravljanja prikolice koji izaziva smanjenje kočnog učinka na najmanje 30 % propisane vrijednosti provjerava se sljedećim postupkom:

na početku svakog ispitivanja tlak u pneumatskom vodu napajanja mora biti ≥ 700 kPa,

električni upravljački vod mora biti priključen na simulator,

EBS 12 (bajt 3, bitovi 5 – 6) s vrijednošću 00b kako bi se prikolicu upozorilo da pneumatski upravljački vod nije dostupan,

EBS 12 (bajt 3, bitovi 1 – 2) s vrijednošću 01b kako bi se prikolicu upozorilo da je signal električnog upravljačkog voda generiran iz dva neovisna kruga.

Provjerava se sljedeće:

Ispitni uvjeti

Reakcija kočnog sustava

Bez kvarova kočnog sustava prikolice

Provjerava se komunicira li kočni sustav sa simulatorom i je li vrijednost poruke EBS 22 (bajt 4, bitovi 3 – 4) 00b.

U električnom prijenosu upravljanja kočnog sustava prikolice izaziva se kvar koji će spriječiti da se održi barem 30 % propisanog kočnog učinka.

Provjerava se je li vrijednost poruke EBS 22 (bajt 4, bitovi 3 – 4) 01b

ili

da je prijenos podataka na simulator dovršen.

4.2.2.2.

Upozorenje na kvar

4.2.2.2.1.

Potrebno je provjeriti prenosi li se odgovarajuća poruka ili signal upozorenja pod sljedećim uvjetima:

4.2.2.2.1.1.

ako trajni kvar u električnom prijenosu upravljanja kočnog sustava prikolice sprečava postizanje kočnog učinka radne kočnice, potrebno je simulirati takav kvar i provjeriti je li vrijednost poruke EBS 22 (bajt 2, bitovi 3 – 4) iz prikolice 01b. Signal mora biti poslan i preko petog pina priključka iz norme ISO 7638 (žuto upozorenje);

4.2.2.2.1.2.

smanjuje se napon na prvom i drugom pinu priključka iz norme ISO 7638 ispod vrijednosti za koju je proizvođač naveo da sprečava postizanje kočnog učinka radne kočnice pa se provjerava je li vrijednost poruke EBS 22 (bajt 2, bitovi 3 – 4) iz prikolice 01b. Signal mora biti poslan i preko petog pina priključka iz norme ISO 7638 (žuto upozorenje);

4.2.2.2.1.3.

provjerava se sukladnost s odredbama iz stavka 5.2.2.16. ovog Pravilnika izoliranjem voda za napajanje. Smanjuje se tlak u sustavu za pohranu tlaka prikolice na vrijednost koju je naveo proizvođač. Provjerava se je li vrijednost EBS 22 (bajt 2, bitovi 3 – 4) iz prikolice 01b i je li vrijednost poruke EBS 23 (bajt 1, bitovi 7 – 8) 00. Signal mora biti poslan i preko petog pina priključka iz norme ISO 7638 (žuto upozorenje);

4.2.2.2.1.4.

kod prvog stavljanja pod napon električnog dijela kočnih uređaja provjerava se je li vrijednost poruke EBS 22 (bajt 2, bitovi 3 – 4) iz prikolice 01b. Nakon što je kočni sustav provjerio da nema neispravnosti koje zahtijevaju crveni signal upozorenja, ta poruka treba biti postavljena na vrijednost 00b.

4.2.2.3.

Provjera vremena odziva

4.2.2.3.1.

Provjerava se jesu li zahtjevi za odziv kočnog sustava iz stavka 3.5.2. Priloga 6. ovom Pravilniku ispunjeni bez kvarova.

4.2.2.4.

Automatski upravljano kočenje

Ako prikolica ima funkciju čiji rad rezultira automatski upravljanim kočenjem, provjerava se sljedeće:

ako nije došlo do automatski upravljane kočne intervencije, provjerava se jesu li vrijednost poruke EBS 22 (bajt 4, bitovi 5 – 6) 00.

Simulira se automatski upravljano kočenje pa se kad se postigne usporenje ≥ 0,7 m/sec2 provjerava je li vrijednost poruke EBS 22 (bajt 4, bitovi 5 – 6) 01.

4.2.2.5.

Funkcija stabilnosti vozila

Ako prikolica ima kontrolu stabilnosti vozila, provode se sljedeće provjere:

ako kontrola stabilnosti vozila nije aktivna, provjerava se je li vrijednost poruke EBS 21 (bajt 2, bitovi 1 – 2) 00.

Simulira se rad funkcije stabiliziranja vozila kako je utvrđeno u stavku 2.2.4. Priloga 21. pa se provjerava je li vrijednost poruke EBS 21 (bajt 2, bitovi 1 – 2) 01.

4.2.2.6.

Podržavanje električnog upravljačkog voda

Ako kočni sustav prikolice ne podržava kočenje preko električnog upravljačkog voda, provjerava se je li vrijednost poruke EBS 22 (bajt 4, bitovi 7 – 8) 00.

Ako kočni sustav prikolice vozila podržava električni upravljački vod, provjerava se je li vrijednost poruke EBS 22 (bajt 4, bitovi 7 – 8) 01.

4.2.3.

Dodatne provjere

4.2.3.1.

Prema prosudbi tehničke službe navedeni se postupci provjere mogu ponoviti s nekočnim porukama bitnima za sučelje u različitim fazama ili isključenima.

Ako se provodi više mjerenja vremena odaziva kočnog sustava, mogu se pojaviti varijacije u zabilježenoj vrijednosti zbog reakcije pneumatskog sustava vozila. Propisani zahtjevi za vrijeme odziva moraju biti ispunjeni u svakom slučaju.

4.2.3.2.

U stavku 2.4.2. Priloga 16. utvrđene su dodatne poruke koje prikolica mora podržavati u određenim okolnostima. Dodatne provjere mogu se provoditi radi provjere statusa podržanih poruka kako bi se osiguralo da su ispunjeni zahtjevi iz stavka 5.1.3.6.2. ovog Pravilnika.

4,3

Dodatni zahtjevi za vučne prikolice

4.3.1.

Simulatori, kako su definirani u stavku 4.1., upotrebljavaju se za povezivanje i s prednjim i sa stražnjim sučeljima u skladu s normom ISO 7638. Alternativno, može se upotrebljavati jedan simulator pod uvjetom da može imati kombiniranu funkcionalnost generiranja i primanja poruka u skladu s normom ISO 11992 na prednjim i stražnjim priključcima u skladu s normom ISO 7638.

4.3.2.

Signaliziranje upravljačkog voda

4.3.2.1.

Parametri utvrđeni u normi ISO 11992-2:2014 (EBS 12, bajt 3) moraju se provjeriti na stražnjem priključku u skladu s normom ISO 7638 za vučnu prikolicu s obzirom na specifikaciju motornog vozila na sljedeći način:

Upravljački vod signalizira	EBS 12 bajt 3
Upravljački vod signalizira	Bitovi 1 – 2	Bitovi 5 – 6
Vrijednost zahtjeva za kočenje koju ostvaruje jedan električni sklop	00b
Vrijednost zahtjeva za kočenje koju ostvaruju dva električna sklopa	01b
Vozilo nema pneumatski upravljački vod1		00b
Vozilo ima pneumatski upravljački vod		01b

4.3.2.2.

Upravljački vod signalizira	EBS 12 bajt 3
Upravljački vod signalizira	Bitovi 1 – 2	Bitovi 5 – 6
Vrijednost zahtjeva za kočenje koju ostvaruje jedan električni sklop	00b
Vrijednost zahtjeva za kočenje koju ostvaruju dva električna sklopa	01b
Vozilo nema pneumatski upravljački vod1		00b
Vozilo ima pneumatski upravljački vod		01b

4.3.3.

Funkcioniranje radnog kočnog sustava

4.3.3.1.

Odziv prikolice na stražnjoj spojnoj glavi na parametre utvrđene u EBS 11 iz norme ISO 11992-2:2014 provjeravaju se na sljedeći način:

tlak u vodu za napajanje na početku svakog ispitivanja mora biti ≥ 700 kPa i vozilo mora biti opterećeno (u svrhu te provjere može se simulirati opterećeno stanje).

U slučaju prikolica s pneumatskim i električnim upravljačkim vodovima:

(a)	oba upravljačka voda moraju biti priključena;

(b)	oba upravljačka voda moraju biti istodobno signalizirana;

(c)	simulator mora poslati poruku EBS 12 (bajt 3, bitovi 5 – 6) s vrijednošću 01b kako bi se prikolici javilo da bi pneumatski upravljački vod trebalo spojiti.

Parametri koje treba provjeriti:

Poruka koju šalje simulator		Signal na stražnjem električnom upravljačkom vodu u skladu s normom ISO 7638
Bajtovi	Digitalna vrijednost zahtjeva	Digitalna vrijednost zahtjeva
3 – 4	0	0
3 – 4	33280d (650 kPa)	33280d (650 kPa)

4.3.3.2.

U slučaju prikolica s pneumatskim i električnim upravljačkim vodovima:

(a)	priključen je samo električni upravljački vod;

(b)	simulator mora slati sljedeće poruke:

(c)	EBS 12 (bajt 3, bitovi 5 – 6) s vrijednošću 00b kako bi se prikolicu upozorilo da pneumatski upravljački vod nije na raspolaganju i EBS 12 (bajt 3, bitovi 1 – 2) s vrijednošću 01b kako bi se prikolicu upozorilo da se signal električnog upravljačkog voda generira iz dva električna kruga.

Parametri koje treba provjeriti:

Poruka koju šalje simulator		Tlak u kočnim cilindrima
Bajtovi	Digitalna vrijednost zahtjeva	Tlak u kočnim cilindrima
3 – 4	0	Najmanje vrijednosti utvrđene u izračunu proizvođača vozila za kočnice za zahtjev od 33 280 d (650 kPa)

4.3.3.3.

Signali za obavješćivanje

4.3.3.3.1.

Provjerava se prenosi li se odgovarajuća poruka upozorenja ili signal sa stražnjeg električnog upravljačkog voda na priključak prednjeg električnog upravljačkog voda pod sljedećim uvjetima:

4.3.3.3.1.1.

Zahtjev za crveni signal upozorenja:

simulira se poruka EBS 22 (bajt 2, bitovi 3 – 4) s vrijednošću 01b (zahtjev za crveni signal upozorenja) i 00b (bez zahtjeva za crveni signal upozorenja) na priključku stražnjeg električnog upravljačkog voda.

4.3.3.3.1.2.

Zahtjev za žuti signal upozorenja:

simulira se poruka EBS 22 (bajt 2, bitovi 5 – 6) s vrijednošću 01b (zahtjev za žuti signal upozorenja) i 00b (bez zahtjeva za žuti signal upozorenja) na priključku stražnjeg električnog upravljačkog voda.

4.3.3.3.1.3.

Dovoljno/nedovoljno napajanje vozila električnom energijom:

simulirajte EBS 22 (bajt 2, bitovi 1 – 2) s vrijednošću 01b (dovoljno napajanje) i 00b (nedovoljno napajanje) na priključku stražnjeg električnog upravljačkog voda.

4.3.3.3.1.4.

Dovoljno/nedovoljno pneumatsko napajanje vozila:

simulira se poruka EBS 23 (bajt 1, bitovi 7 – 8) s vrijednošću 01b (dovoljno napajanje) i 00b (nedovoljno napajanje) na priključku stražnjeg električnog upravljačkog voda.

4.3.3.3.1.5.

Aktiviranje kočnih svjetala:

simulira se poruka EBS 22 (bajt 4, bitovi 5 – 6) s vrijednošću 00 (kočna svjetla nisu osvijetljena) i 01 (kočna svjetla osvijetljena) na priključku stražnjeg električnog upravljačkog voda.

4.3.3.3.1.6.

Intervencija kontrole stabilnosti prikolice:

simulira se poruka EBS 21 (bajt 2, bitovi 1 – 2) s vrijednošću 00 (VDC nije aktivan) i 01 (aktivan VDC) na priključku stražnjeg električnog upravljačkog voda – vidjeti i stavak 5.2.2.24.9. Pravilnika.

4.3.3.4.

Dodatne provjere

Kako bi se osiguralo da se poruke utvrđene u Prilogu 16. prenose s priključka stražnjeg električnog upravljačkog voda na priključak prednjeg električnog upravljačkog voda mogu se obaviti dodatne provjere.

(1) Vozilo tih karakteristika zabranjeno je bilješkom 4. uz stavke 5.1.3.1.3. i 5.2.2.24.1 ovog Pravilnika.

(2) Nije obavezno za vučna vozila s električnim i pneumatskim upravljačkim vodovima kad pneumatski upravljački vod ispunjava odgovarajuće zahtjeve za pomoćno kočenje.

PRILOG 18.

Posebni zahtjevi za sigurnosne aspekte elektroničkih upravljačkih sustava vozila

1. Opće odredbe

Ovim se Prilogom utvrđuju posebni zahtjevi za dokumentaciju, strategije u slučaju kvara i provjere s obzirom na sigurnosne aspekte elektroničkih sustava (stavak 2.3.) i složenih elektroničkih upravljačkih sustava vozila (stavak 2.4. u nastavku) u mjeri u kojoj se odnose na Pravilnik.

U ovom se Prilogu ne navode kriteriji radnog učinka za sustav, nego metodologija primijenjena u konstrukciji i informacije koje se u svrhu homologacije moraju dati tehničkoj službi.

Na temelju tih informacija mora biti vidljivo da sustav u uvjetima sa i bez kvara ispunjava odgovarajuće zahtjeve za radni učinak utvrđene drugdje u ovom Pravilniku.

2. Definicije

Za potrebe ovog Priloga:

2.1.

„sustav” znači elektronički upravljački sustav ili složeni elektronički upravljački sustav koji funkcionira kao prijenos upravljanja ili koji čini dio prijenosa upravljanja funkcije na koju se primjenjuje ovaj Pravilnik. To uključuje i svaki drugi sustav koji je obuhvaćen područjem primjene ovog Pravilnika te prijenosne veze kojima je povezan s drugim sustavima koji su izvan područja primjene ovog Pravilnika, a koji utječu na neku funkciju na koju se primjenjuje ovaj Pravilnik;

2.2.

„sigurnosni koncept” znači opis mjera ugrađenih u sustav, na primjer u elektroničke jedinice, za jamstvo cjelovitosti sustava, a time i za jamstvo sigurnog rada u uvjetima sa i bez kvara, što obuhvaća električne kvarove.

Dio sigurnosnog koncepta može biti mogućnost prelaska na rad sa smanjenim učinkom, pa i na pričuvni sustav, za ključne funkcije vozila;

2.3.

„elektronički upravljački sustav” znači kombinacija jedinica konstruiranih da zajednički izvršavaju određene funkcije upravljanja vozilom na temelju elektroničke obrade podataka.

Takvi su sustavi, kojima obično upravlja softver, sastavljeni od zasebnih funkcionalnih dijelova kao što su senzori, elektroničke upravljačke jedinice i aktuatori, koji su povezani prijenosnim vezama. Mogu uključivati mehaničke, elektro-mehaničke, elektro-pneumatske ili elektro-hidrauličke elemente;

„sustav” koji se spominje u ovom Prilogu znači sustav za koji se podnosi zahtjev za homologaciju;

2.4.

„složeni elektronički upravljački sustavi” znači elektronički upravljački sustavi u kojima funkciju može premostiti elektronički upravljački sustav ili funkcija više razine.

Premošćena funkcija postaje dio složenog elektroničkog upravljačkog sustava kao i svaki nadređeni sustav/funkcija unutar područja primjene ovog Pravilnika. U to su uključene i prijenosne veze koje ih povezuju s drugim nadređenim sustavima/funkcijama koji su izvan područja primjene ovog Pravilnika;

2.5.

„upravljački sustavi/funkcije više razine” znači sustavi/funkcije koji se služe dodatnim obradama i/ili mjerenjima kako bi promijenili ponašanje vozila tako što običnim funkcijama upravljačkih sustava vozila daju naloge za varijacije.

To omogućuje složenim sustavima da automatski mijenjaju svoje ciljeve, pri čemu prioriteti ovise o utvrđenim okolnostima;

2.6.

„jedinice” znači najmanji dijelovi sastavnih dijelova sustava koji se razmatraju u ovom Prilogu jer se te kombinacije sastavnih dijelova smatraju cjelinama za potrebe identifikacije, analize ili zamjene;

2.7.

„prijenosne veze” znači sredstva za međusobno povezivanje distribuiranih jedinica radi prijenosa signala, radnih podataka ili opskrbe energijom.

Ta je oprema uglavnom električna, ali može dijelom biti i optička, mehanička, pneumatska ili hidraulična;

2.8.

„regulacijski raspon” odnosi se na izlaznu varijablu i određuje raspon unutar kojeg će sustav vjerojatno regulirati;

2.9.

„granica funkcioniranja sustava” znači granične vrijednosti vanjskih fizikalnih faktora unutar kojih sustav može upravljati;

2.10.

„strategija upravljanja” znači strategija kojom se osigurava pouzdan i siguran rad funkcija sustava kao reakcije na naloge vozila ili vozača.

To može obuhvaćati automatsku deaktivaciju određene funkcije ili privremena ograničenja radnih karakteristika.

3. Dokumentacija

3.1.

Zahtjevi

Proizvođač je dužan dostaviti opisnu dokumentaciju kojom daje uvid u osnovnu konstrukciju sustava, u to kako je povezan s drugim sustavima vozila i kako izravno upravlja izlaznim varijablama.

U njoj moraju biti objašnjene funkcije sustava, uključujući strategije upravljanja i sigurnosni koncept koji je proizvođač odredio.

Dokumentacija mora biti sažeta, ali i dokazivati da su stručna znanja iz svih bitnih stručnih područja pridonijela konstrukciji i razvoju.

Za potrebe redovitih tehničkih pregleda u dokumentaciji mora biti opisano kako se može provjeriti trenutačno radno stanje sustava.

Tehnička služba ocjenjuje opisnu dokumentaciju, kako je utvrđeno u stavku 3.4., kako bi vidjela:

(a)	da je sustav konstruiran za rad u uvjetima s kvarom tako da ne uzrokuje kritične sigurnosne rizike;

(b)	da sustav provodi strategije koje u uvjetima bez kvarova ne dovode u pitanje njegov siguran rad u skladu s odredbama ovog Pravilnika; i

(c)	da sustav u uvjetima sa i bez kvara ispunjava odgovarajuće zahtjeve za radni učinak utvrđene drugdje u ovom Pravilniku; i

(d)	da je sustav razvijen u skladu s postupkom/metodom razvoja koju je proizvođač odabrao u skladu sa stavkom 3.4.4.

3.1.1.

Dokumentacija se dijeli na dva dijela:

(a)

službena opisna dokumentacija za homologaciju, koja sadržava materijale iz stavka 3. (osim onih iz stavka 3.4.4.), koja se dostavlja tehničkoj službi u trenutku podnošenja zahtjeva za homologaciju. Tu opisnu dokumentaciju tehnička služba koristi kao temeljnu referenciju za postupak provjere iz stavka 4. ovog Priloga. Tehnička služba dužna se pobrinuti da opisna dokumentacija bude dostupna tijekom razdoblja dogovorenog s homologacijskim tijelom. To razdoblje ne smije biti kraće od 10 godina od trenutka trajnog obustavljanja proizvodnje vozila;

(b)

dodatni povjerljivi materijali i podaci iz analize (intelektualno vlasništvo) iz stavka 3.4.4. koje zadržava proizvođač, no koji se daju na uvid (npr. u proizvođačevu inženjerskom uredu) okviru homologacijskog postupka. Proizvođač se dužan pobrinuti da ti materijali i podaci iz analize budu dostupni u razdoblju koje traje deset godina od trenutka trajnog obustavljanja proizvodnje vozila.

3.2.

Opis funkcija sustava, uključujući strategije upravljanja

Dostavlja se opis u kojem sve funkcije sustava, uključujući strategije upravljanja, i metode primijenjene za postizanje ciljeva, uključujući opis mehanizama kojima se izvodi upravljanje, moraju biti jednostavno objašnjene.

Svaka opisana funkcija koja se može premostiti mora biti identificirana te se uz nju mora dostaviti opis promijenjene logike rada te funkcije.

3.2.1.

Dostavlja se popis svih ulaznih i mjerenih varijabli s definicijom njihova radnog raspona i opisom kako svaka od njih utječe na ponašanje sustava.

3.2.2.

Dostavlja se popis svih izlaznih varijabli pod nadzorom sustava te se za svaku od njih objašnjava jesu li pod izravnim nadzorom ili pod nadzorom preko drugog sustava vozila. Regulacijski raspon (stavak 2.8.) svake takve varijable mora biti definiran.

3.2.3.

Ako su granice funkcioniranja sustava (stavak 2.9.) važne za učinak sustava, moraju biti navedene.

3.3.

Ustroj i sheme sustava

3.3.1.

Popis sastavnih dijelova

Dostavlja se popis na kojem su raščlanjene sve jedinice sustava te su navedeni drugi sustavi vozila potrebni da se ostvari predmetna funkcija upravljanja.

Dostavlja se i okvirna shema iz koje se jasno vidi kako su te jedinice kombinirane s obzirom na raspored opreme i njezinu međusobnu povezanost.

3.3.2.

Funkcije jedinica

Funkcija svake jedinice sustava prikazuje se u glavnim crtama te se navode signali koji je povezuju s drugim jedinicama i sustavima vozila. Ti se podaci mogu dati u obliku blok-dijagrama s oznakama, nekog drugog shematskog prikaza ili opisa priloženog uz takav dijagram.

3.3.3.

Veze

Veze unutar sustava prikazuju se razvodnom shemom za električne prijenosne veze, shemom optičkih vlakana za optičke veze, dijagramom cijevi za opremu za pneumatski ili hidraulični prijenos i pojednostavnjenim dijagramskim prikazom za mehaničke veze. Prikazuju se i prijenosne veze kojima je sustav povezan s drugim sustavima.

3.3.4.

Tok i prioritet signala

Odnos između prijenosnih veza i signala podataka koji se prenose među jedinicama mora biti jasno prikazan.

Ako prioriteti signala na multipleksnim podatkovnim linijama mogu nepovoljno utjecati na radni učinak ili sigurnost, svi takvi prioriteti bitni za ovaj Pravilnik moraju biti navedeni.

3.3.5.

Identifikacija jedinica

Svaka jedinica mora biti jasno i nedvojbeno prepoznatljiva (npr. oznakom za hardver i oznakom ili programskim izlazom za softverski sadržaj) kako bi se hardver mogao povezati s odgovarajućom dokumentacijom.

Ako je u jednoj jedinici ili u jednom računalu objedinjeno više funkcija koje su radi jasnoće i lakšeg objašnjenja u blok-dijagramu prikazane s više blokova, taj se hardver označava sa samo jednom identifikacijskom oznakom.

Tom oznakom proizvođač potvrđuje da dostavljena oprema odgovara dokumentaciji.

3.3.5.1.

Identifikacijska oznaka određuje verzije hardvera i softvera pa se, kad se softver promijeni tako da se izmijeni funkcija jedinice s obzirom na ovaj Pravilnik, mora promijeniti i ta identifikacijska oznaka.

3.4.

Sigurnosni koncept proizvođača

3.4.1.

Proizvođač je dužan dostaviti izjavu kojom potvrđuje da strategija izabrana za postizanje ciljeva sustava neće u stanju bez kvara štetno utjecati na siguran rad sustava na koje se odnose odredbe ovog Pravilnika.

Proizvođač vozila uz tu izjavu daje objašnjenje kojim okvirno pokazuje kako izabrana strategija jamči da ciljevi sustava neće dovoditi u pitanje siguran rad prethodno navedenih sustava i opis dijela plana validacije kojim se ta izjava potkrepljuje.

Tehnička služba provodi ocjenjivanje kako bi utvrdila je li objašnjenje izabrane strategije proizvođača vozila razumljivo i logično te je li plan validacije primjeren i dovršen.

Tehnička služba može izvesti ili zatražiti izvođenje ispitivanja, kako je navedeno u stavku 4., radi provjere da sustav funkcionira u skladu s odabranom strategijom.

3.4.2.

Kad je riječ o softveru u sustavu, mora se objasniti njegova osnovna arhitektura te se moraju navesti metode i alati korišteni u njegovom razvoju. Proizvođač je dužan dostaviti dokaze na temelju kojih je tijekom koncipiranja i razvoja odredio kako je uspostavio logiku sustava.

3.4.3.

Proizvođač je dužan tehničkoj službi dostaviti objašnjenje mjera ugrađenih u sustav predviđenih za osiguravanje sigurnog rada u slučaju kvarova. Moguće konstrukcijske mjere predviđene za slučaj kvara sustava su npr.:

(a)	rad sa smanjenim učinkom na temelju djelomičnog sustava;

(b)	prelazak na odvojeni pričuvni sustav;

(c)	isključivanje funkcije više razine.

U slučaju kvara vozač mora biti upozoren na njega, npr. signalom upozorenja ili porukom na zaslonu. Ako vozač ne deaktivira sustav, npr. okretanjem prekidača za paljenje u položaj „isključeno” ili isključivanjem te funkcije, ako postoji posebni prekidač za to, upozorenje mora biti prisutno sve dok kvar postoji.

3.4.3.1.

Ako u slučaju nekih kvarova odabrana mjera aktivira rad sa smanjenim učinkom na temelju djelomičnog sustava, ti se kvarovi moraju navesti te se moraju odrediti posljedične granice djelotvornosti sustava.

3.4.3.2.

Ako odabrana mjera aktivira drugi način postizanja cilja upravljačkog sustava vozila (prelazak na pričuvni sustav), moraju se objasniti načela mehanizma prelaska, logika i stupanj redundancije i sve ugrađene pričuvne funkcije za provjeru te se moraju odrediti posljedične granice djelotvornosti pričuvnog sustava.

3.4.3.3.

Ako odabrana mjera znači isključivanje neke funkcije više razine, moraju biti onemogućeni svi odgovarajući izlazni upravljački signali povezani s tom funkcijom i to tako da poremećaji zbog prelaska budu što manji.

3.4.4.

Uz dokumentaciju se dostavlja analiza koja u glavnim crtama pokazuje kako će se sustav ponašati u slučaju da dođe do bilo kojeg pojedinačnog kvara utvrđenog sljedećim postupkom koji će utjecati na učinak ili sigurnost nadzora nad vozilom.

Proizvođač je dužan uspostaviti i održavati svoje izabrane analitičke pristupe te ih dati na uvid tehničkoj službi radi pregleda u okviru homologacijskog postupka.

Tehnička služba ocjenjuje primjenu tih analitičkih pristupa. To ocjenjivanje uključuje:

(a)	pregled sigurnosnog pristupa na razini koncepta (vozila) s potvrdom koja uključuje razmatranje interakcija s ostalim sustavima vozila. Taj se pristup može temeljiti na analizi opasnosti/rizika koja je prikladna za sigurnost sustava;

(b)

pregled sigurnosnog pristupa na razini sustava. Taj se pristup može temeljiti na analizi kvarova i njihovih posljedica (Failure Mode and Effects Analysis – FMEA), na analizi stabla pogrešaka (Fault Tree Analysis – FTA) ili na bilo kojem sličnom postupku prikladnom za razmatranje pitanja sigurnosti sustava;

(c)	pregled planova validacije i rezultata. Za tu se validaciju može koristiti npr. ispitivanje hardverske simulacijske petlje (HIL), ispitivanje rada vozila na cesti ili bilo koji drugi prikladan način validacije.

Ocjenjivanje se sastoji od provjera opasnosti i neispravnosti koje je odabrala tehnička služba kako bi se utvrdilo je li proizvođačevo objašnjenje sigurnosnog koncepta razumljivo i logično te je li plan validacije primjeren i dovršen.

Tehnička služba može izvesti ili zatražiti izvođenje ispitivanja utvrđenih u stavku 4. radi provjere sigurnosnog koncepta.

3.4.4.1.

U toj se dokumentaciji pojedinačno navode praćeni parametri te se za svako stanje s kvarom neke od vrsta iz stavka 3.4.4. navodi signal upozorenja koji se daje vozaču i/ili osoblju koje obavlja servis ili tehnički pregled.

3.4.4.2.

Ako su u ovom Pravilniku utvrđeni posebni zahtjevi za rad sustava u različitim uvjetima okruženja, u dokumentaciji se opisuju mjere koje su primijenjene radi ispunjavanja tih zahtjeva.

4. Provjera i ispitivanje

4.1.

Funkcionalni rad sustava, kako je opisan u dokumentima koji se zahtijevaju u stavku 3., ispituje se na sljedeći način.

4.1.1.

Provjera funkcija sustava

Tehnička služba provjerava sustav u stanju bez kvara ispitivanjem određenog broja funkcija odabranih među onima koje je proizvođač opisao u stavku 3.2.

Provjera radnog učinka tih odabranih funkcija provodi se u skladu s ispitnim postupcima proizvođača osim ako je ispitni postupak utvrđen u ovom Pravilniku.

Ako kočni sustav prima ulazne signale iz sustava izvan područja primjene ovog Pravilnika, ispitivanje se izvodi primjenom ispitnog postupka iz relevantnog pravilnika UN-a ili na neki drugi način kojim se generiraju relevantni ulazni signali (npr. simulacijom).

Kod složenih elektroničkih sustava ta ispitivanja uključuju scenarije u kojima je deklarirana funkcija premošćena.

4.1.1.1.

Rezultati provjere moraju odgovarati opisu, uključujući strategije upravljanja, koji je proizvođač dostavio u stavku 3.2.

4.1.2.

Provjera sigurnosnog koncepta iz stavka 3.4.

Reakcija sustava provjerava se dok postoji kvar u bilo kojoj pojedinačnoj jedinici primjenom odgovarajućih izlaznih signala na električne jedinice ili mehaničke elemente radi oponašanja učinaka unutarnjih kvarova u jedinici.

Tehnička služba provodi tu provjeru za barem jednu pojedinačnu jedinicu, no ne provjerava reakciju sustava na višestruke istovremene kvarove pojedinačnih jedinica.

Tehnička služba provjerava da ta ispitivanja uključuju aspekte koji mogu utjecati na upravljivost vozila i informacije za korisnike (aspekti sučelja čovjek-stroj (HMI)).

4.1.2.1.

Rezultati provjere moraju u dovoljnoj mjeri odgovarati dokumentiranom sažetku analize kvarova da stupanj općeg učinka potvrdi prikladnost sigurnosnog koncepta i njegove izvedbe.

4.2.

Simulacijski alati i matematički modeli za provjeru sigurnosnog koncepta mogu se koristiti u skladu s Popisom 8. Sporazuma iz 1958. (revizija 3.), posebno za scenarije koje je teško izvoditi na ispitnoj stazi ili u stvarnim uvjetima vožnje. Proizvođači moraju dokazati mogućnosti simulacijskog alata, njegovu valjanost za predmetni scenarij i validaciju koja je obavljena za lanac simulacijskih alata (korelacija rezultata s rezultatima empirijskih ispitivanja).

5. Izvješća tehničke službe

Tehnička služba dužna je sastavljati izvješća o ocjenjivanju tako da omogući sljedivost, npr. sve verzije pregledanih dokumenata moraju biti kodirane i navedene u evidenciji tehničke službe.

Primjer mogućeg izgleda obrasca za ocjenjivanje koji tehnička služba dostavlja homologacijskom tijelu naveden je u Dodatku 1. ovom Prilogu.

Prilog 18. – Dodatak

Obrazac za ocjenjivanje modela za elektroničke i/ili složene elektroničke upravljačke sustave

Broj ispitnog izvješća: …

1. Identifikacija

1.1.

Marka vozila: …

1.2.

Tip: …

1.3.

Podaci za identifikaciju tipa, ako su označeni na vozilu: …

1.4.

Mjesto te oznake: …

1.5.

Ime i adresa proizvođača: …

1.6.

Ako postoji, ime i adresa proizvođačeva zastupnika: …

1.7.

Proizvođačeva službena opisna dokumentacija

Referentni broj dokumentacije: …

Datum izvorne dokumentacije: …

Datum zadnjeg ažuriranja: …

2. Opis ispitanih vozila/sustava

2.1.

Opći opis: …

2.2.

Opis funkcija sustava, uključujući strategije upravljanja (stavak 3.2. Priloga 18.): …

2.2.1.

Popis ulaznih i mjerenih varijabli i njihov radni raspon, uključujući opis kako svaka varijabla utječe na ponašanje sustava (stavak 3.2.1. Priloga 18.): …

2.2.2.

Popis izlaznih varijabli i njihov regulacijski raspon (stavak 3.2.2. Priloga 18.): …

2.2.2.1.

Izravno upravljano: …

2.2.2.2.

Upravljano drugim sustavima vozila: …

2.2.3.

Granice funkcioniranja sustava (stavak 3.2.3. Priloga 18.): …

2.3.

Opis ustroja i sheme sustava (stavak 3.3. Priloga 18.): …

2.3.1.

Popis sastavnih dijelova (stavak 3.3.1. Priloga 18.): …

2.3.2.

Funkcije jedinica (stavak 3.3.2. Priloga 18.): …

2.3.3.

Veze unutar sustava (stavak 3.3.3. Priloga 18.): …

2.3.4.

Tok i prioritet signala (stavak 3.3.4. Priloga 18.): …

2.3.5.

Identifikacija jedinica (hardver i softver) (stavak 3.3.5. Priloga 18.): …

3. Proizvođačev sigurnosni koncept

3.1.

Izjava proizvođača (stavak 3.4.1. Priloga 18.):

Proizvođač/proizvođači … potvrđuje/potvrđuju da strategija odabrana za postizanje ciljeva sustava neće u stanju bez kvara štetno utjecati na siguran rad vozila.

3.2.

Softver (osnovna arhitektura, metode i alati korišteni u njegovu razvoju) (stavak 3.4.2. Priloga 18.): …

3.3.

Objašnjenje konstrukcijskih mjera ugrađenih u sustav za slučaj kvara (stavak 3.4.3. Priloga 18.): …

3.4.

Dokumentirane analize ponašanja sustava u slučaju pojedinačnih stanja kvarova (stavak 3.4.4.1. Priloga 18.): …

3.4.1.

Praćeni parametri: …

3.4.2.

Generirani signali upozorenja: …

3.5.

Opis mjera donesenih radi uzimanja u obzir uvjeta okruženja (stavak 3.4.4.2. Priloga 18.): …

3.6.

Odredbe za redoviti tehnički pregled sustava (stavak 3.1. Priloga 18.):

Opis metode kojom se može provjeriti radno stanje sustava: …

4. Provjera i ispitivanje

4.1.

Provjera funkcija sustava (stavak 4.1.1. Priloga 18.): …

4.1.1.

Popis odabranih funkcija i opis primijenjenih ispitnih postupaka: …

4.1.2.

Rezultati ispitivanja provjereni u skladu sa stavkom 4.1.1.1. Priloga 18. da/ne.

4.2.

Provjera sigurnosnog koncepta sustava (stavak 4.1.2. Priloga 18.): …

4.2.1.

Ispitane jedinice i njihova funkcija: …

4.2.2.

Simulirane neispravnosti: …

4.2.3.

Rezultati ispitivanja provjereni u skladu sa stavkom 4.1.2. Priloga 18. da/ne.

4.3.

Datum ispitivanja: …

4.4.

Ovo je ispitivanje izvedeno i njegovi su rezultati dostavljeni u skladu s Prilogom 18. Pravilniku UN-a br. 13 kako je zadnje izmijenjen nizom izmjena … Tehnička služba koja je izvela ispitivanje:

Potpis: … Datum: …

4.5.

Napomene: …

PRILOG 19.

Ispitivanje radnog učinka sastavnih dijelova kočnog sustava

Dio 1. – Ispitivanje radnog učinka sastavnih dijelova prikolice za kočenje

1. Opće odredbe

1.1.

U dijelu 1. definiraju se ispitni postupci koji se primjenjuju za utvrđivanje učinka:

1.1.1.

membranskih kočnih cilindara (vidjeti stavak 2.);

1.1.2.

opružnih kočnica (vidjeti stavak 3.);

1.1.3.

hladnih kočnica prikolice (vidjeti stavak 4.);

1.1.4.

protublokirajućih kočnih sustava (vidjeti stavak 5.);

Napomena:

Postupci za utvrđivanje učinkovitosti ispitivanja slabljenja kočenja i naprave za automatsko namještanje kočnih obloga propisani su u Prilogu 11. ovom Pravilniku.

1.1.5.

kontrole stabilnosti vozila (vidjeti stavak 6.).

1.2.

Navedena se ispitna izvješća mogu upotrijebiti zajedno s postupcima utvrđenima u Prilogu 20. ovom Pravilniku ili dok se ocjenjuje ispunjava li prikolica zahtjeve za stvarni radni učinak utvrđene za tu prikolicu.

2. Karakteristike radnog učinka membranskih kočnih cilindara

2.1.

Opće odredbe

2.1.1.

U ovom se odjeljku utvrđuju postupci kojima se utvrđuju karakteristike sile/hoda/tlaka za membranske kočne cilindre koje se koriste u pneumatskim kočnim sustavima (1) za razvijanje sile potrebne u kočnicama s mehaničkim aktiviranjem.

Za potrebe te provjere dio kombiniranog opružnog kočnog cilindra za radno kočenje smatra se membranskim kočnim cilindrom.

2.1.2.

Deklarirane karakteristike kočnog učinka koje je provjerio proizvođač moraju se koristiti u svim izračunima koji se odnose na zahtjeve za kompatibilnost kočnica iz Priloga 10., zahtjeve za kočni učinak hladnih radnih kočnica u ispitivanju tipa 0 iz Priloga 20. i utvrđivanje raspoloživog hoda cilindra s obzirom na provjeru kočnog učinka zagrijanih kočnica iz Priloga 11.

2.2.

Ispitni postupak

2.2.1.

Nulta referentna točka kočnog cilindra uzima se kao točka koja nije pod tlakom.

2.2.2.

Kod povećanja nazivnog tlaka za ≤ 100 kPa u rasponu od 100 kPa do ≥ 800 kPa odgovarajuća nastala sila prati se u cijelom rasponu hoda klipa raspoloživom za brzinu hoda klipa od 10 mm/s ili povećanje hoda za ≤ 10 mm, pri čemu primijenjeni tlak ne smije odstupati za više od ±5 kPa.

2.2.3.

Za svako povećanje tlaka odgovarajuća prosječna sila (ThA) i radni hod (sp) utvrđuju se kako je navedeno u Dodatku 9. ovom Prilogu.

2.3.

Provjera

2.3.1.

S obzirom na stavke 3.1., 3.2., 3.3. i 3.4. Dodatka 1. ovom Prilogu, ispituje se najmanje šest uzoraka i, ako su ispunjeni zahtjevi iz stavaka 2.3.2., 2.3.3. i 2.3.4. izdaje se izvješće o provjeri.

2.3.2.

Kad je riječ o provjeri prosječne sile (ThA) – f(p), potrebno je izraditi grafikon kojim se određuje prihvatljivo odstupanje radnog učinka u skladu s primjerom iz dijagrama 1. koji se temelji na odnosu sile i tlaka koji je deklarirao proizvođač. Proizvođač mora odrediti i kategoriju prikolice za koju se kočni cilindar smije upotrebljavati i odgovarajući primijenjeni raspon odstupanja.

2.3.3.

Potrebno je provjeriti tlak (p15) potreban da se postigne hod klipnjače od 15 mm od nulte referentne točke uz dopušteno odstupanje od ±10 kPa i to jednim od sljedećih ispitnih postupaka:

2.3.3.1.

pomoću deklarirane funkcije sile (ThA) – f(p) potrebno je izračunati graničnu vrijednost tlaka (p15) u kočnom cilindru na ThA = 0. Zatim se mora provjeriti postiže li se hod klipnjače iz stavka 2.3.3. ako se primijeni taj granični tlak;

2.3.3.2.

proizvođač mora deklarirati granični tlak kočnog cilindra (p15) te se mora provjeriti postiže li se hod klipnjače iz stavka 2.3.3. ako se primijeni taj tlak.

2.3.4.

Kad je riječ o provjeri radnog hoda (sp) – f(p), izmjerena vrijednost ne smije biti manja od –4 % karakteristika sp unutar raspona tlaka koji deklarira proizvođač. Ta se vrijednost mora zabilježiti i navesti u stavku 3.3.1. Dodatka 1. ovom Prilogu. Izvan tog raspona tlaka dopušteno odstupanje smije biti veće od –4 %.

Dijagram 1

2.3.5.

Zabilježeni rezultati ispitivanja unose se u obrazac čiji je predložak prikazan u Dodatku 2. ovom Prilogu i uključuju se u izvješće o provjeri koje je podrobno opisano u stavku 2.4.

2.4.

Izvješće o provjeri

2.4.1.

Karakteristike radnog učinka koje deklarira proizvođač i koje su provjerene rezultatima ispitivanja zabilježenima u skladu sa stavkom 2.3.2. unose se u obrazac čiji je predložak prikazan u Dodatku 1. ovom Prilogu.

3. Karakteristike radnog učinka opružnih kočnica

3.1.

Opće odredbe

3.1.1.

U ovom dijelu utvrđuju se postupci kojima se utvrđuju karakteristike sile/hoda/tlaka za opružne kočnice (2) koje se upotrebljavaju u pneumatskim kočnim sustavima za razvijanje sile potrebne u kočnicama s mehaničkim aktiviranjem.

Za potrebe te provjere dio kombiniranog opružnog kočnog cilindra za opružno kočenje smatra se opružnom kočnicom.

3.1.2.

U svim izračunima koji se odnose na zahtjeve za kočni učinak parkirne kočnice iz Priloga 20. moraju se upotrebljavati karakteristike radnog učinka koje je deklarirao proizvođač.

3.2.

Ispitni postupak

3.2.1.

Za nultu referentnu točku opružnog kočnog cilindra uzima se položaj pod punim tlakom.

3.2.2.

Kod povećanja nazivnog hoda za ≤ 10 mm mora se pratiti odgovarajuća sila u punom rasponu hoda raspoloživom kad je tlak nula.

3.2.3.

Tlak se zatim postupno povećava dok hod ne bude 10 mm od nulte referentne točke i taj se tlak, definiran kao tlak otpuštanja, mora zabilježiti.

3.2.4.

Tlak se zatim poveća na 850 kPa ili na najveći radni tlak koji je deklarirao proizvođač, na vrijednost koja je niža.

3.3.

Provjera

3.3.1.

S obzirom na stavke 2.1., 3.1., 3.2. i 3.3. Dodatka 3. ovom Prilogu ispituje se najmanje šest uzoraka, a izvješće o provjeri izdaje se ako su ispunjeni sljedeći zahtjevi:

3.3.1.1.

u rasponu hoda od 10 mm do 2/3 najvećeg hoda ni jedan rezultat izmjeren u skladu sa stavkom 3.2.2. ne odstupa od deklariranih karakteristika za više od 6 %;

3.3.1.2.

ni jedan rezultat izmjeren u skladu sa stavkom 3.2.3. ne prelazi deklariranu vrijednost;

3.3.1.3.

nakon završetka ispitivanja u skladu sa stavkom 3.2.4. sve opružne kočnice rade ispravno;

3.3.2.

zabilježeni rezultati ispitivanja unose se u obrazac čiji je predložak prikazan u Dodatku 4. ovom Prilogu i uključuju se u izvješće o provjeri koje je podrobno opisano u stavku 3.4.

3.4.

Izvješće o provjeri

3.4.1.

Karakteristike radnog učinka koje deklarira proizvođač i koje su provjerene rezultatima ispitivanja zabilježenima u skladu sa stavkom 3.3.2. unose se u obrazac čiji je predložak prikazan u Dodatku 3. ovom Prilogu.

4. Ispitivanje radnog učinka hladnih kočnica prikolica

4.1.

Opće odredbe

4.1.1.

Tim je postupkom obuhvaćeno ispitivanje karakteristika radnog učinka hladnih pneumatskih kočnica s brijegom u obliku slova S i disk-kočnica (3) na prikolicama.

4.1.2.

U svim izračunima koji se odnose na zahtjeve za kompatibilnost kočnica iz Priloga 10., ispitivanja tipa 0. hladnih radnih kočnica i zahtjeve za radni učinak parkirne kočnice iz Priloga 20. moraju se uzeti karakteristike radnog učinka koje je deklarirao proizvođač.

4.2.

Faktor kočnice i prag kočnog momenta

4.2.1.

Priprema kočnice mora biti u skladu sa stavkom 4.4.2. ovog Priloga.

4.2.2.

Faktor kočnice utvrđuje se upotrebom sljedeće formule:

i mora se provjeriti za svaki materijal kočne obloge ili pločice naveden u stavku 4.3.1.3.

4.2.3.

Prag kočnog momenta mora se izraziti u obliku koji ostaje vrijediti za promjene aktiviranja kočnice i označava se simbolom Co.

4.2.4.

Vrijednosti kočnog faktora moraju vrijediti za promjene sljedećih parametara:

4.2.4.1.

mase po kočnici do vrijednosti utvrđene u stavku 4.3.1.5.;

4.2.4.2.

dimenzija i karakteristika vanjskih sastavnih dijelova kojima se aktivira kočnica;

4.2.4.3.

veličine kotača / dimenzija gume.

4.3.

Opisni dokument

4.3.1.

Proizvođač kočnice mora tehničkoj službi dostaviti barem sljedeće informacije:

4.3.1.1.

opis tipa, modela, veličine kočnice itd.;

4.3.1.2.

detalje o geometriji kočnice;

4.3.1.3.

marku i tip kočnih obloga ili kočnih pločica;

4.3.1.4.

materijal kočnog bubnja ili kočnog diska;

4.3.1.5.

najveću tehnički dopuštenu masu za kočnicu.

4.3.2.

Dodatne informacije

4.3.2.1.

dimenzije kotača i guma koji se upotrebljavaju za ispitivanje;

4.3.2.2.

deklarirani faktor kočnice BF;

4.3.2.3.

deklarirani prag momenta sile C0,dec.

4.4.

Ispitni postupak

4.4.1.

Priprema

4.4.1.1.

Pomoću faktora kočnice koji je deklarirao proizvođač potrebno je izraditi grafikon kojim se utvrđuje prihvatljivo odstupanje radnog učinka u skladu s primjerom iz dijagrama 2.

4.4.1.2.

Učinak naprave za aktiviranje kočnice mora se umjeriti s točnošću od 1 %.

4.4.1.3.

Dinamički polumjer gume na ispitnom opterećenju utvrđuje kako je propisano za ispitnu metodu.

4.4.2.

Postupak razrade

4.4.2.1.

U slučaju bubanj-kočnica, ispitivanja počinju s novim kočnim oblogama i novim bubnjevima, a kočne obloge moraju biti obrađene tako da se postigne najbolji mogući početni dodir obloga i bubnjeva.

4.4.2.2.

U slučaju disk-kočnica ispitivanja počinju s novim kočnim pločicama i novim diskovima, a o obradi materijala kočnih pločica odlučuje proizvođač kočnica.

4.4.2.3.

Kočnicu se aktivira 20 puta na početnoj brzini od 60 km/h, pri čemu je pritisak na kočnicu teoretski jednak 0,3 TR / ispitna masa. Početna temperatura na točki dodira obloge/bubnja ili pločice/diska prije svakog aktiviranja kočnice ne smije biti veća od 100 °C.

4.4.2.4.

Kočnicu se aktivira 30 puta na brzinama od 60 km/h do 30 km/h, pri čemu je pritisak na kočnicu jednak 0,3 TR / ispitna masa, a razmak između aktiviranja kočnice 60 s (4). Početna temperatura na točki dodira obloge/bubnja ili pločice/diska kod prvog aktiviranja kočnica ne smije biti veća od 100 °C.

4.4.2.5.

Nakon završetka 30 aktiviranja kočnice u skladu sa stavkom 4.4.2.4. i nakon vremenskog intervala od 120 s potrebno je aktivirati kočnicu pet puta na brzini od 60 km/h do 30 km/h, pri čemu je pritisak na kočnicu jednak 0,3 TR / ispitna masa, a vrijeme između aktiviranja kočnice 120 s4.

4.4.2.6.

Kočnicu se aktivira 20 puta od početne brzine od 60 km/h, pri čemu je pritisak na kočnicu jednak 0,3 TR / ispitna masa. Početna temperatura na točki dodira obloge/bubnja ili pločice/diska prije svakog aktiviranja kočnice ne smije biti veća od 150 °C.

4.4.2.7.

Provjerava se radni učinak na sljedeći način:

4.4.2.7.1.

izračunava se ulazni moment za dobivanje teoretskih vrijednosti radnog učinka ekvivalentnih vrijednostima 0,2, 0,35 i 0,5 + 0,05 TR / ispitna masa;

4.4.2.7.2.

nakon što je vrijednost ulaznog momenta sile utvrđena za svaki stupanj kočenja, ta vrijednost mora ostati nepromijenjena kod svakog sljedećeg aktiviranju kočnice (tj. nepromijenjeni tlak);

4.4.2.7.3.

kočnicu se aktivira jednom sa svakim od ulaznih momenata sile utvrđenih u stavku 4.4.2.7.1. od početne brzine od 60 km/h. Početna temperatura na točki dodira obloge/bubnja ili pločice/diska prije svakog aktiviranja kočnice ne smije biti veća od 100 °C.

4.4.2.8.

Postupke iz stavaka 4.4.2.6. i 4.4.2.7.3., pri čemu stavak 4.4.2.6. nije obvezan, ponavlja se dok se učinak pet uzastopnih nemonotonih mjerenja na stalnoj ulaznoj vrijednosti od 0,5 TR/(ispitna masa) ne stabilizira unutar odstupanja od minus 10 % najveće vrijednosti.

4.4.2.9.

Ako proizvođač može dokazati rezultatima terenskog ispitivanja da je faktor kočnice nakon te razrade drukčiji od faktora kočnice razvijenog na cesti, dopušteno je dodatno kondicioniranje.

Najveća temperatura kočnice na točki dodira obloge/bubnja ili pločice/diska tijekom tog dodatnog razrađivanja ne smije biti veća od 500 °C za bubanj-kočnicu ni veća od 700 °C za disk-kočnicu.

To terensko ispitivanje mora biti test izdržljivosti s istim tipom i modelom kočnice kako treba zabilježiti u ispitnom izvješću iz Dodatka 3. Prilogu 11. Odluka o dodatnom kondicioniranju mora se temeljiti na rezultatima najmanje tri ispitivanja u skladu sa stavkom 4.4.3.4. izvedenih u uvjetima ispitivanja tipa 0. na opterećenom vozilu tijekom terenskog ispitivanja. Ispitivanja kočnica moraju se dokumentirati kako je propisano u Dodatku 8. ovom Prilogu.

Pojedinosti o svakom dodatnom kondicioniranju moraju se zabilježiti i dodati faktoru kočnice BF u stavku 2.3.1. Dodatka 3. Prilogu 11. npr. tako da se navedu sljedeći parametri:

(a)	tlak u kočnom cilindru, ulazni kočni moment ili izlazni kočni moment kod aktiviranja kočnica;

(b)	brzina na početku i na kraju upotrebe kočnica;

(c)	vrijeme u slučaju stalne brzine;

(d)	temperature na početku i na kraju upotrebe kočnica ili trajanje kočnog ciklusa.

4.4.2.10.

Ako se taj postupak provodi na inercijskom dinamometru ili ispitnim valjcima, dopuštena je neograničena upotreba rashladnog zraka.

4.4.3.

Ispitna provjera

4.4.3.1.

Temperatura izmjerena na točki dodira obloge/bubnja ili pločice/diska na početku svakog aktiviranja kočnice ne smije biti veća od 100 °C.

4.4.3.2.

Prag kočnog momenta mora se utvrditi iz izmjerene vrijednosti pritiska na kočnicu u odnosu na umjerenu ulaznu napravu.

4.4.3.3.

Početna je brzina za sve upotrebe kočnice 60 ± 2 km/h.

4.4.3.4.

Kočnice se mora uzastopno aktivirati najmanje šest puta od 0,15 do 0,55 TR/(ispitna masa), pri čemu se svaki put tlak aktiviranja povećava, a zatim šest puta na istim tlakovima iz prethodnog niza, od najvišeg do najnižeg.

4.4.3.5.

Za svaku upotrebu kočnice iz stavka 4.4.3.4 izračunava se stupanj kočenja, korigiran za otpor kotrljanja, i iscrtava na grafikonu utvrđenom u stavku 4.4.1.1. ovog Priloga.

4.5.

Ispitne metode

4.5.1.

Ispitivanje na ispitnoj stazi

4.5.1.1.

Ispitivanje kočnog učinka mora se izvoditi samo na jednoj osovini.

4.5.1.2.

Ispitivanja se izvode na vodoravnoj i ravnoj stazi koja ima površinu dobre prionjivosti te kad nema vjetra koji može utjecati na rezultate.

4.5.1.3.

Prikolicu se mora opteretiti (što je moguće točnije) do najveće tehnički dopuštene mase za svaku kočnicu, no dodatna se masa može dodati ako je to potrebno da se tijekom ispitivanja osigura dovoljna masa na osovini za postizanje stupnja kočenja od 0,55 TR/(najveća tehnički dopuštena masa po kočnici) bez blokiranja kotača.

4.5.1.4.

Dinamički polumjer kotrljanja gume može se provjeriti na niskoj brzini, < 10 km/h, mjerenjem prijeđene udaljenosti u funkciji okretaja kotača, pri čemu najmanji broj okretaja potreban za utvrđivanje dinamičkog polumjera kotrljanja iznosi 10.

4.5.1.5.

Otpor kotrljanja skupa vozila utvrđuje se mjerenjem vremena potrebnog da se brzina vozila smanji s 55 na 45 km/h i prijeđene udaljenosti kad se vozilo ispituje u istom smjeru u kojem će se provesti ispitna provjera, s odspojenim motorom i sa svim usporivačima isključenima.

4.5.1.6.

Aktiviraju se samo kočnice ispitivane osovine. One moraju postići ulazni tlak na ulaznoj napravi kočnice od 90 ± 3 % (nakon vremena porasta od najviše 0,7 s) njezine asimptotske vrijednosti. Ispitivanje se izvodi s odspojenim motorom i isključenim svim usporivačima.

4.5.1.7.

Kočnice se moraju namjestiti s malim zazorom na početku ispitivanja.

4.5.1.8.

Kočna sila za potrebe izračunavanja praga kočnog momenta utvrđuje se podizanjem kotača i postupnom upotrebom kočnice, pri čemu se kotač okreće ručno, dok se ne ustanovi otpor.

4.5.1.9.

Krajnja brzina v2 utvrđuje se u skladu sa stavkom 3.1.5. Dodatka 2. Prilogu 11.

4.5.1.10.

Kočni učinak ispitivane osovine mora se utvrditi izračunavanjem usporenja na temelju izravnog mjerenja brzine i udaljenosti između 0,8 v1 i v2, pri čemu v2 ne smije biti manje od 0,1 v1. Tu se vrijednost smatra ekvivalentnom prosječnom punom postignutom usporenju kako je određeno u Prilogu 4. ovom Pravilniku.

4.5.2.

Ispitivanje na inercijskom dinamometru

4.5.2.1.

Ispitivanje kočnog učinka mora se izvoditi samo na jednom kočničkom sklopu.

4.5.2.2.

Ispitni uređaj mora biti sposoban razvijati inerciju koja se zahtijeva stavkom 4.5.2.5. ovog Priloga.

4.5.2.3.

Ispitni uređaj mora se umjeriti za brzinu i izlazni kočni moment s točnošću od 2 %.

4.5.2.4.

Mjerni uređaji za ispitivanje moraju osigurati najmanje sljedeće podatke:

4.5.2.4.1.

kontinuirani zapis tlaka ili sile kod aktiviranja kočnice;

4.5.2.4.2.

kontinuirani zapis izlaznog kočnog momenta;

4.5.2.4.3.

kontinuirani zapis temperature izmjerene na točki dodira obloge/bubnja ili pločice/diska;

4.5.2.4.4.

brzinu tijekom ispitivanja.

4.5.2.5.

Inerciju (IT) dinamometra namješta se što bliže, uz dopušteno odstupanje od ±5 %, uključujući unutarnje trenje dinamometra, onom dijelu linearne inercije vozila koji djeluje na jedan kotač i koji je potreban za učinak od 0,55 TR/(najveća tehnički dopuštena masa) u skladu sa sljedećom formulom:

IT = Pd•R2

pri čemu je:
IT	=	stvarna rotacijska inercija (kgm2)
R	=	polumjer kotrljanja gume utvrđen formulom 0,485 D
D	=	d + 2H (5)
d	=	dogovorni broj promjera naplatka (mm)
H	=	nazivna visina presjeka (mm) = S1 x 0,01 Ra
S1	=	širina presjeka (mm)
Ra	=	omjer širine i visine presjeka
Pd	=	najveća tehnički dopuštena masa/kočnica kako je utvrđeno u stavku 4.3.1.5.

4.5.2.6.

Smije se upotrijebiti rashladni zrak temperature okoline koji struji preko kočnice brzinom od najviše 0,33 v u smjeru okomitom na njezinu os vrtnje.

4.5.2.7.

Kočnice se moraju namjestiti s malim zazorom na početku ispitivanja.

4.5.2.8.

Kočna sila za potrebe izračunavanja praga kočnog momenta utvrđuje se postupnom upotrebom kočnice dok se ne opazi stvaranje kočnog momenta.

4.5.2.9.

Kočni učinak utvrđuje se primjenom sljedeće formule na izmjereni kočni izlazni moment.

pri čemu je:
Mt	=	prosječni izlazni kočni moment (Nm) – na temelju udaljenosti
g	=	usporenje zbog gravitacije (m/s2)

Prosječni izlazni kočni moment (Mt) mora se utvrditi izračunavanjem usporenja na temelju izravnog mjerenja brzine i udaljenosti između 0,8 v1 i 0,1 v1. Tu se vrijednost smatra ekvivalentnom prosječnom punom postignutom usporenju kako je određeno u Prilogu 4. ovom Pravilniku.

4.5.3.

Ispitivanje na valjcima

4.5.3.1.

Ispitivanje se izvodi na jednoj osovini s jednom kočnicom ili dvije kočnice.

4.5.3.2.

Ispitni uređaj ima umjeren način opterećivanja za simuliranje potrebne mase za ispitivanje kočnica.

4.5.3.3.

Ispitni uređaj mora se umjeriti za brzinu i kočni moment s točnošću od 2 % uzimajući u obzir karakteristike unutarnjeg trenja. Dinamički polumjer kotrljanja gume (R) utvrđuje se mjerenjem brzine vrtnje ispitnih valjaka i nekočenih kotača ispitivane osovine na brzini ekvivalentnoj 60 km/h te izračunavanjem formulom

pri čemu je:
RR	=	polumjer ispitnih valjaka
nD	=	brzina (vrtnje) ispitnih valjaka
nw	=	brzina vrtnje nekočenih kotača osovine

4.5.3.4.

Smije se upotrijebiti rashladni zrak temperature okoline koji struji preko kočnica brzinom od najviše 0,33 v.

4.5.3.5.

Kočnice se moraju namjestiti s malim zazorom na početku ispitivanja.

4.5.3.6.

Kočna sila za potrebe izračunavanja praga kočnog momenta utvrđuje se postupnom upotrebom kočnica dok se ne opazi početak stvaranja kočnog momenta.

4.5.3.7.

Kočni učinak utvrđuje se mjerenjem kočne sile na obodu gume izračunanoj u odnosu na stupanj kočenja, uzimajući u obzir otpor kotrljanja. Otpor kotrljanja opterećene osovine utvrđuje se mjerenjem sile na obodu gume na brzini od 60 km/h.

Prosječni izlazni kočni moment (Mt) temelji se na izmjerenim vrijednostima između trenutka kad tlak/sila aktiviranja dosegne svoju asimptotsku vrijednost od početka porasta tlaka na ulaznoj kočnoj napravi i trenutka kad ulazna energija dosegne vrijednost W60 utvrđenu u stavku 4.5.3.8.

4.5.3.8.

Za utvrđivanje stupnja kočenja u obzir se uzima ulazna energija W60 ekvivalentna kinetičkoj energiji odgovarajuće mase za ispitivanu kočnicu kod kočenja sa 60 km/h do zaustavljanja.

Pri tome je:

4.5.3.8.1.

Ako se ispitnu brzinu v ne može održavati na 60 ±2 km/h tijekom mjerenja stupnja kočenja u skladu sa stavkom 4.5.3.8., stupanj kočenja utvrđuje se iz izravnog mjerenja kočne sile FB i/ili izlaznog kočnog momenta Mt tako da mjerenje tih parametara nije pod utjecajem dinamičkih sila inercijske mase ispitnih valjaka.

4.6.

Izvješće o provjeri

4.6.1.

Karakteristike radnog učinka koje deklarira proizvođač i koje su provjerene rezultatima ispitivanja zabilježenima u skladu sa stavkom 4.4.3. unose se u obrazac čiji je predložak prikazan u Dodatku 3. Prilogu 11.

Dijagram 2

5. Protublokirajući sustav kočenja (ABS)

5.1.

Opće odredbe

5.1.1.

U ovom se dijelu određuje postupak za utvrđivanje učinka protublokirajućeg kočnog sustava prikolice.

5.1.2.

Smatrat će se da ispitivanja provedena na prikolicama kategorije O4 vrijede i za zahtjeve koji se odnose na prikolice kategorije O3.

5.2.

Opisni dokument

5.2.1.

Proizvođač ABS-a dostavlja tehničkoj službi opisni dokument o sustavima za koje je potrebna provjera učinka. Taj dokument mora sadržavati barem podatke određene u Dodatku 5. ovom Prilogu.

5.3.

Definicija ispitnih vozila

5.3.1.

Na temelju podataka iz opisnog dokumenta, ponajprije o namjeni prikolice utvrđene u stavku 2.1. Dodatka 5., tehnička služba izvodi ispitivanja na reprezentativnim prikolicama koje imaju do tri osovine i koje imaju predmetni protublokirajući kočni sustav/predmetnu konfiguraciju. Uz to, pri odabiru prikolice za ocjenjivanje u obzir se moraju uzeti i parametri određeni u sljedećim stavcima.

5.3.1.1.

Tip ovjesa: utvrđivanje kočnog učinka protublokirajućeg kočnog sustava s obzirom na tip ovjesa provodi se na sljedeći način:

Poluprikolice: za svaku skupinu ovjesa, npr. uravnoteženi mehanički ovjes itd., ocjenjuje se reprezentativna poluprikolica.

Obične prikolice: ocjenjuje se reprezentativna prikolica s bilo kojim tipom ovjesa.

5.3.1.2.

Međuosovinski razmak: u slučaju poluprikolica međuosovinski razmak nije ograničavajući faktor, a kod običnih prikolica ocjenjuje se ona s najmanjim međuosovinskim razmakom.

5.3.1.3.

Tip kočnice: homologacija je ograničena na kočnice s brijegom u obliku slova S ili disk-kočnice, ali ako se pojave druge vrste kočnica, može biti potrebno usporedno ispitivanje.

5.3.1.4.

Regulator kočne sile: iskorištenje prianjanja utvrđuje se kad je regulator kočne sile namješten s obzirom na opterećeno i neopterećeno stanje. U svim slučajevima vrijede zahtjevi iz stavka 2.7. Priloga 13. ovom Pravilniku.

5.3.1.5.

Aktiviranje kočnica: u ispitivanju za određivanje iskorištenja prianjanja moraju se zabilježiti razlike u stupnju aktiviranja. Rezultati dobiveni ispitivanjem jedne prikolice smiju se upotrijebiti i za druge prikolice istog tipa.

5.3.2.

Radi dokazivanja sukladnosti, za svaki tip ispitivane prikolice na raspolaganje se stavlja dokumentacija iz koje se vidi kompatibilnost kočnica kako je određena u Prilogu 10. ovom Pravilniku (dijagrami 2 i 4).

5.3.3.

Za potrebe homologacije smatra se da su poluprikolice i prikolice sa središnjom osovinom vozila istog tipa.

5.4.

Raspored ispitivanja

5.4.1.

Tehnička služba izvodi sljedeća ispitivanja na vozilima određenima u stavku 5.3. ovog Priloga za svaku konfiguraciju ABS-a uzimajući u obzir popis iz stavka 2.1. Dodatka 5. ovom Prilogu. Ipak, usporedba najgorih scenarija može pokazati da određena ispitivanja nisu potrebna. Ako se doista provede ispitivanje najgoreg scenarija, to treba navesti u izvještaju.

5.4.1.1.

Iskorištenje prianjanja – ispitivanja se izvode u skladu s postupkom određenim u stavku 6.2. Priloga 13. ovom Pravilniku za svaku konfiguraciju ABS-a i za svaki tip prikolice kako je definirano u proizvođačevu opisnom dokumentu (vidjeti stavak 2.1. Dodatka 5. ovom Prilogu).

5.4.1.2.

Potrošnja energije

5.4.1.2.1.

Opterećenje osovine – ispitivane prikolice moraju se opteretiti tako da opterećenje osovine bude 2500 kg ±200 kg ili 35 % ±200 kg od dopuštenog statičkog opterećenja osovine, ovisno o tome što je niže.

5.4.1.2.2.

Potrebno je osigurati da se regulacija cijelog ciklusa protublokirajućeg kočnog sustava može postići u svim dinamičkim ispitivanjima utvrđenima u stavku 6.1.3. Priloga 13. ovom Pravilniku.

5.4.1.2.3.

Ispitivanje potrošnje energije – ispitivanje se izvodi u skladu s postupkom utvrđenim u stavku 6.1. Priloga 13. ovom Pravilniku za svaku konfiguraciju ABS-a.

5.4.1.2.4.

Kako bi se omogućilo da se prikolicama koje su u postupku homologacije provjeri sukladnost sa zahtjevima koji se odnose na potrošnju energije protublokirajućeg kočnog sustava (vidjeti stavak 6.1. Priloga 13.), moraju se provesti sljedeće provjere:

5.4.1.2.4.1.

u slučaju kočnica s neintegriranom napravom za namještanje kočnih obloga prije početka ispitivanja potrošnje energije (stavak 5.4.1.2.3.) kočnice se namještaju tako da omjer (Rl) hoda klipnjače kočnog cilindra (sT) i duljine poluge (lT) bude 0,2. Taj se omjer utvrđuje za tlak kočnog cilindra od 650 kPa.

Primjer:

lT	=	130 mm
sT na tlaku kočnog cilindra od 650 kPa	=	26 mm
Rl = sT / lT = 26/130	=	0,2

Ako kočnice imaju integriranu napravu za automatsko namještanje kočnih obloga, moraju se namjestiti na normalni zazor koji je odredio proizvođač.

To se namještanje mora provesti dok su kočnice hladne (< 100 °C);

5.4.1.2.4.2.

kad je regulator kočne sile namješten na opterećeno stanje i kad je početna razina energije namještena u skladu sa stavkom 6.1.2. Priloga 13. ovom Pravilniku, uređajima za pohranu energije mora se prekinuti daljnja opskrba zrakom. Kočnice se aktiviraju na tlaku od 650 kPa na spojnoj glavi i zatim se otpuste. Kočnice se aktiviraju ponovno dok tlak u kočnim cilindrima ne postane jednak tlaku koji se ostvari nakon ispitivanja određenih u stavcima 6.1.3. i 6.1.4. Priloga 13. ovom Pravilniku. Potrebno je zabilježiti broj ekvivalentnih aktiviranja kočnice (ner).

U ispitno izvješće treba zapisati ekvivalentni broj statičkih aktiviranja kočnice (ne).

Pri tom je ne = 1,2 · ner i zaokružuje se na najbliži cijeli broj.

5.4.1.3.

Ispitivanja na površinama različite prionjivosti – ako protublokirajući kočni sustav pripada u kategoriju A, za sve takve konfiguracije ABS-a vrijede zahtjevi za radni učinak iz stavka 6.3.2. Priloga 13. ovom Pravilniku.

5.4.1.4.

Kočni učinak na malim i velikim brzinama

5.4.1.4.1.

Kočni učinak na malim i velikim brzinama provjerava se u skladu sa stavkom 6.3.1. Priloga 13. ovom Pravilniku, pri čemu prikolica mora biti namještena kao za mjerenje iskorištenja prianjanja.

5.4.1.4.2.

Ako postoji odstupanje između broja zuba davatelja impulsa i promjera guma, mora se provjeriti rad na najvećem i najmanjem odstupanju u skladu sa stavkom 6.3. Priloga 13. ovom Pravilniku. To se može ostvariti uporabom guma različitih veličina ili posebnim davateljima impulsa kojima se simuliraju krajnje frekvencije.

5.4.1.5.

Dodatne provjere

S nekočenim vučnim vozilom i neopterećenom prikolicom moraju se provesti sljedeća dodatna ispitivanja:

5.4.1.5.1.

Kad osovina ili skupina osovina prijeđe s površine visoke prionjivosti (kH) na površinu niske prionjivosti (kL), pri čemu je kH ≥ 0,5 i kH / kL ≥ 2 na tlaku na spojnoj glavi od 650 kPa, neposredno kontrolirani kotači ne smiju se blokirati. Brzinu vožnje i trenutak upotrebe kočnica izračunava se tako da se, dok postoji regulacija cijelog ciklusa protublokirajućeg kočnog sustava na cesti visoke prionjivosti, prelazak s jedne površine na drugu dogodi na približno 80 km/h i 40 km/h.

5.4.1.5.2.

Kad prikolica prijeđe s površine niskog prianjanja (kL) na površinu visokog prianjanja (kH), pri čemu je kH ≥ 0,5 i kH / kL ≥ 2 na tlaku na spojnoj glavi od 650 kPa, tlak u kočnim cilindrima mora porasti na prikladno visoku vrijednost unutar prihvatljivog vremena i prikolica ne smije skrenuti s početnog smjera. Brzinu vožnje i trenutak upotrebe kočnica izračunava se tako da se, dok postoji regulacija cijelog ciklusa protublokirajućeg kočnog sustava na cesti niske prionjivosti, prelazak s jedne površine na drugu dogodi na približno 50 km/h.

5.4.1.6.

Dokumentacija o regulatorima mora se staviti na raspolaganje kako se zahtijeva stavkom 5.1.5. ovog Pravilnika i stavkom 4.1. Priloga 13. ovom Pravilniku, uključujući njegovu bilješku 12.

5.5.

Homologacijsko izvješće

5.5.1.

Mora se sastaviti homologacijsko izvješće čiji je sadržaj određen u Dodatku 6. ovom Prilogu.

6. Funkcija stabilnosti vozila

6.1.

Opće odredbe

6.1.1.

U ovom se dijelu određuje ispitni postupak za utvrđivanje dinamičkih karakteristika vozila s kontrolom stabilnosti vozila koja ima barem jednu od sljedećih funkcija:

(a)	održavanje smjera;

(b)	sprečavanje prevrtanja.

6.2.

Opisni dokument

6.2.1.

Proizvođač sustava/vozila mora tehničkoj službi dostaviti opisni dokument o kontrolnim funkcijama za koje je potrebna provjera učinka. Taj dokument mora sadržavati barem podatke određene u Dodatku 7. ovom Prilogu.

6.3.

Definicija ispitnih vozila

6.3.1.

Na temelju funkcija za kontrolu stabilnosti i njihovih upotreba definiranih u proizvođačevu opisnom dokumentu tehnička služba provodi provjeru učinka. To može obuhvatiti barem jedan dinamički manevar, kako je utvrđeno u stavku 2.2.3. Priloga 21. ovom Pravilniku, s prikolicama s najviše tri osovine koje su reprezentativne za primjene utvrđene u stavku 2.1. opisnog dokumenta proizvođača.

6.3.1.1.

Kad se biraju prikolice za ocjenjivanje, u obzir se uzima i sljedeće:

(a)	tip ovjesa: za svaku skupinu ovjesa, npr. uravnoteženi zračni ovjes, ocjenjuje se prikolica te specifikacije;

(b)	međuosovinski razmak: međuosovinski razmak nije ograničavajući faktor;

(c)	tip kočnice: homologacija je ograničena na prikolice s kočnicama s brijegom u obliku slova S ili disk-kočnicama, ali ako se pojave druge vrste kočnica, može biti potrebno usporedno ispitivanje;

(d)	kočni sustav: kočni sustavi prikolica koji se ocjenjuju moraju ispunjavati sve odgovarajuće zahtjeve iz ovog Pravilnika.

6.4.

Raspored ispitivanja

6.4.1.

O ispitivanjima za ocjenjivanje funkcije kontrole stabilnosti vozila dogovaraju se proizvođač sustava/vozila i tehnička služba; ta ispitivanja moraju obuhvatiti uvjete, prikladne ocjenjivanoj funkciji, koji bi izazvali gubitak održavanja smjera ili prevrtanje bez aktiviranja kontrole stabilnosti. Ispitno izvješće mora sadržavati dinamičke manevre, ispitne uvjete i rezultate.

6.5.

Vučno vozilo

6.5.1.

Vučno vozilo za ocjenjivanje učinka kontrole stabilnosti vozila (prikolice) mora imati potrebne pneumatske i električne veze, a ako ima kontrolu stabilnosti vozila, kako je navedena u stavku 2.34. ovog Pravilnika, ta se funkcija mora isključiti.

6.6.

Ispitno izvješće

6.6.1.

Potrebno je sastaviti ispitno izvješće čiji sadržaj mora biti barem onaj utvrđen u Dodatku 8. ovom Prilogu.

Dio 2. – Ispitivanje radnog učinka sastavnih dijelova motornog vozila za kočenje

1. Opće odredbe

U dijelu 2. određuju se postupci koji su primjenjuju za utvrđivanje učinka:

1.1.

kontrole stabilnosti vozila.

1.1.1.

Opće odredbe

1.1.1.1.

U ovom se dijelu određuje postupak za utvrđivanje dinamičkih karakteristika vozila s kontrolom stabilnosti vozila kako je utvrđeno u stavku 5.2.1.32. ovog Pravilnika.

1.1.2.

Opisni dokument

1.1.2.1.

1.1.3.

Definicija ispitnih vozila

1.1.3.1.

Na temelju funkcija za kontrolu stabilnosti i njihovih primjena određenih u opisnom dokumentu proizvođača sustava tehnička služba provodi provjeru učinka na vozilu. To mora obuhvaćati najmanje jedan dinamički manevar kako je utvrđeno u stavku 2.1.3. Priloga 21. ovom Pravilniku s motornim vozilima koja su reprezentativna za primjene utvrđene u stavku 2.1. opisnog dokumenta proizvođača sustava.

1.1.3.2.

Pri odabiru motornih vozila za ocjenjivanje u obzir se uzima i sljedeće:

(a)	kočni sustav: kočni sustavi ispitnih vozila koji se ocjenjuju moraju ispunjavati sve odgovarajuće zahtjeve iz ovog Pravilnika;

(b)	kategorija vozila – M 2, M3, N2 i N3;

(c)	vrsta vozila;

(d)	konfiguracija vozila (npr. 4x2, 6x2 itd.): ocjenjuje se svaka konfiguracija;

(e)	upravljač na lijevoj ili desnoj strani: nije ograničavajući čimbenik– ocjenjivanje nije potrebno;

(f)	jedna prednja upravljana osovina: nije ograničavajući čimbenik – ocjenjivanje nije potrebno (vidjeti podstavke (g) i (h));

(g)	dodatne upravljačke osovine (npr. prinudno upravljanje, samoupravljanje): ocjenjuje se;

(h)	upravljački omjer: ocjenjuje se – programiranje na kraju proizvodnog procesa ili samoučeći sustavi nisu ograničavajući čimbenik;

i.	pogonske osovine: uzimaju se u obzir u vezi s upotrebom (gubitkom) mjerenja brzine vrtnje pri utvrđivanju brzine vozila;

(j)	podizne osovine: ocjenjuju se detekcija/kontrola podizne osovine i podignuto stanje;

(k)	upravljanje motorom: ocjenjuje se komunikacijska kompatibilnost;

(l)	tip mjenjača (npr. ručni, automatizirani ručni, poluautomatski, automatski): ocjenjuje se;

(m)	mogućnosti pogonskog sklopa (npr. usporivač): ocjenjuje se;

(n)	tip diferencijala (npr. standardni ili samokočni): ocjenjuje se;

(o)	blokade diferencijala (koje bira vozač): ocjenjuje se;

(p)	tip kočnog sustava (npr. pneumatsko-hidraulični, pneumatski): ocjenjuje se;

(q)	tip kočnice (disk, bubanj (jedan klin, dva klina, brijeg u obliku slova S)): nije ograničavajući faktor, ali ako se pojave drugi tipovi, može biti potrebno usporedno ispitivanje;

(r)	konfiguracije protublokirajućeg kočnog sustava: ocjenjuje se;

(s)

međuosovinski razmak: ocjenjuje se.

Ako u vrijeme ispitivanja vozila sukladna s minimalnim i maksimalnim međuosovinskim razmacima navedenima u opisnom dokumentu nisu raspoloživa, provjera se može obaviti pomoću ispitnih podataka proizvođača sustava za stvarna vozila s međuosovinskim razmakom unutar 20 % stvarnog minimalnog i maksimalnog međuosovinskog razmaka vozila koja ispituje tehnička služba;

(t)	tip kotača (jednostruki ili dvostruki): obuhvaća se opisnim dokumentom proizvođača sustava;

(u)	tip gume (npr. struktura, vrsta upotrebe, veličina): obuhvaća se opisnim dokumentom proizvođača sustava;

(v)	razmak između kotača: nije ograničavajući čimbenik – obuhvaćen ocjenjivanjem varijacija težišta;

(w)	tip ovjesa (npr. zračni, mehanički, gumeni): ocjenjuje se;

(x)

visina težišta: ocjenjuje se.

Ako u vrijeme ispitivanja nisu raspoloživa vozila sukladna s maksimalnom visinom težišta navedenom u opisnom dokumentu, provjera maksimalne visine težišta može se obaviti pomoću ispitnih podataka proizvođača sustava za stvarna vozila s maksimalnom visinom težišta unutar 20 % stvarne maksimalne visine težišta vozila koja ispituje tehnička služba;

(y)	položaj senzora bočnog ubrzanja: ocjenjuju se ograničenja na ugradnju senzora kako ih je naveo proizvođač sustava;

(z)	položaj senzora kutnog zakreta: ocjenjuju se ograničenja na ugradnju senzora kako ih je naveo proizvođač sustava.

1.1.4.

Raspored ispitivanja

1.1.4.1.

O ispitivanjima za ocjenjivanje funkcije kontrole stabilnosti vozila dogovaraju se proizvođač sustava i tehnička služba; ta ispitivanja moraju obuhvatiti uvjete, prikladne ocjenjivanoj funkciji, koji bi izazvali gubitak održavanja smjera ili prevrtanje bez aktiviranja kontrole stabilnosti. Ispitno izvješće mora sadržavati dinamičke manevre, ispitne uvjete i rezultate.

Ocjenjivanjem se obuhvaća, prema potrebi, sljedeće.

1.1.4.1.1.

Dodatne upravljačke osovine:

Procijeniti utjecaj usporedbom rezultata dobivenih kad je osovina u normalnom načinu upravljanja s rezultatima kad je upravljanje isključeno pa postane nepomična osovina, osim ako je riječ o parametru programiranom na kraju proizvodnog procesa.

1.1.4.1.2.

Upravljački omjer:

Potrebno je provesti ispitivanja za utvrđivanje učinkovitosti svakog programiranja na kraju proizvodnog procesa ili samoučenja na više vozila s različitim upravljačkim omjerima ili se homologaciju ograničava na stvarno ispitane upravljačke omjere.

1.1.4.1.3.

Podizna osovina:

Potrebno je provesti ispitivanja s podignutom i spuštenom podiznom osovinom, pri čemu se ocjenjuju detekcija položaja i prijenos signala kako bi se utvrdilo je li prepoznata promjena međuosovinskog razmaka.

1.1.4.1.4.

Upravljanje motorom:

Dokazuje se da je upravljanje motorom ili bilo kojim drugim izvorima pogonske snage neovisno o vozačevim zahtjevima.

1.1.4.1.5.

Mogućnosti pogonskog sklopa:

Potrebno je potvrditi učinak svih mogućnosti, npr. ako je riječ o usporivaču, da je upravljanje usporivačem neovisno o vozaču.

1.1.4.1.6.

Tip diferencijala / blokade diferencijala:

Potrebno je potvrditi učinak samokočenja ili blokiranja na vozačev zahtjev, npr. da je funkcija stalna, smanjena ili isključena.

1.1.4.1.7.

Konfiguracije protublokirajućeg kočnog sustava:

Svaku konfiguraciju protublokirajućeg kočnog sustava mora se ispitati na najmanje jednom vozilu.

Ako kontrola stabilnosti vozila postoji u različitim sustavima (npr. ABS, EBS), ispitivanja se izvode na vozilima s različitim matičnim sustavima.

1.1.4.1.8.

Tip ovjesa:

Vozila se moraju izabrati na temelju tipa ovjesa (npr. zračni, mehanički, gumeni) svake osovine ili skupine osovina.

1.1.4.1.9.

Visina težišta:

Ispitivanja se moraju provesti na vozilima s mogućnošću namještanja visine težišta radi dokazivanja da se funkcija sprečavanja prevrtanja može prilagoditi promjenama visine težišta.

1.1.4.1.10.

Položaj senzora bočnog ubrzanja:

Mora se ocijeniti učinak različitih položaja ugradnje senzora bočnog ubrzanja na istom vozilu kako bi se potvrdila ograničenja na ugradnju koja navede proizvođač sustava.

1.1.4.1.11.

Položaj senzora kutnog zakreta:

Mora se ocijeniti učinak različitih položaja ugradnje senzora kutnog zakreta na istom vozilu kako bi se potvrdila ograničenja na ugradnju koja navede proizvođač sustava.

1.1.4.1.12.

Opterećenje:

Moraju se ispitati opterećena i neopterećena / djelomično opterećena vozila radi dokazivanja da se kontrola stabilnosti vozila može prilagoditi različitim opterećenostima.

Ako je riječ o tegljaču poluprikolica, ispitivanja se moraju provesti na sljedeći način:

(a)	sa spojenom poluprikolicom, opterećenom i neopterećenom / djelomično opterećenom, s isključenom funkcijom sprečavanja prevrtanja ako je ugrađena;

(b)	samo s tegljačem (bez spojene poluprikolice ili dodanog opterećenja);

(c)	s teretom kojim se simulira opterećeno stanje (bez spojene poluprikolice).

1.1.4.2.

Ocjenjivanje autobusa

Kao druga mogućnost, ako je riječ o autobusima, za ocjenjivanje se mogu upotrijebiti kamioni s jednakim kočnim sustavom. Ipak, u ispitivanje i izvješće koje iz njega proiziđe mora biti uključen barem jedan autobus.

1.1.5.

Ispitno izvješće

1.1.5.1.

Potrebno je sastaviti ispitno izvješće čiji sadržaj mora biti barem onaj utvrđen u Dodatku 12. ovom Prilogu.

(1) Uz predočenje ekvivalentnih podataka mogu se homologirati i druge konstrukcije kočnih cilindara.

(2) Uz predočenje ekvivalentnih podataka mogu se homologirati i druge konstrukcije opružnih kočnica.

(3) Uz predočenje ekvivalentnih podataka mogu se homologirati i druge konstrukcije kočnica.

(4) Ako se primjenjuje metoda ispitivanja na ispitnoj stazi ili metode ispitivanja na ispitnim valjcima, moraju se upotrijebiti ulazne energije ekvivalentne propisanima.

(5) Vanjski promjer gume kako je definiran u Pravilniku br. 54.

Prilog 19. – Dodatak 1.

Predložak izvješća o provjeri membranskih kočnih cilindara

Izvješće br. …

Identifikacija …

1.1.

proizvođač: (Ime i adresa) …

…

1.2.

Marka: … (1)

1.3.

Tip: … (1)

1.4.

Broj dijela: … (1)

Uvjeti rada:

2.1.

Najveći radni tlak:

Karakteristike radnog učinka koje je deklarirao proizvođač:

3.1.

Najveći hod (smax) na 6 500 kPa … (2)

3.2.

Prosječni potisak (ThA) – f (p) … (2)

3.3.

Radni hod (sp) – f (p) … (2)

3.3.1.

Raspon tlaka u kojem vrijedi navedeni radni hod: (vidjeti stavak 2.3.4. dijela 1. Priloga 19.).

3.4.

Tlak potreban za hod klipnjače od 15 mm (p15) na temelju ThA – f(p) ili deklarirana vrijednost (2), (3).

Područje primjene

Kočni cilindar smije se upotrebljavati na prikolicama kategorija O3 i O4

… da/ne

Kočni cilindar smije se upotrebljavati samo na prikolicama kategorije O3

… da/ne

Ime tehničke službe / homologacijskog tijela koje je provelo ispitivanje:

…

Datum ispitivanja: …

Ovo je ispitivanje izvedeno i njegovi su rezultati dostavljeni u skladu s Prilogom 19. Pravilniku UN-a br. 13 kako je zadnje izmijenjen nizom izmjena ......

Tehnička služba (4) koja je provela ispitivanje

Potpis: … Datum: …

Homologacijsko tijelo (4)

Potpis: … Datum: …

Ispitna dokumentacija:

Dodatak 2., … , …

(1) Označava se na cilindru, no za ispitno izvješće potreban je samo broj osnovnog dijela, varijante koje se odnose na model ne treba navesti.

(2) Identifikacijska oznaka mora se promijeniti u slučaju preinaka koje utječu na karakteristike radnog učinka, stavci 3.1, 3.2. i 3.3. ovog Dodatka.

(3) Za potrebe primjene karakteristika utvrđenih u ovom izvješću s obzirom na Prilog 10., pretpostavlja se da je odnos od p15 do deklarirane vrijednosti ThA – f(p) na tlaku od 100 kPa linearan.

(4) 4 Moraju potpisati različite osobe čak i ako su tehnička služba i homologacijsko tijelo isti subjekt ili, alternativno, uz izvješće mora biti izdano zasebno ovlaštenje homologacijskog tijela.

Prilog 19. – Dodatak 2.

Predložak za zapisnik referentnih rezultata ispitivanja membranskih kočnih cilindara

Izvješće br. …

Evidencija ispitnih rezultata (1) za dio broj …

Tlak (2) p – (kPa)	Prosječna sila ThA – (N)	Radni hod Sp – (mm)

(1) Treba sastaviti za svaki od šest ispitanih uzoraka.

(2) Tlak „p” bit će stvarne vrijednosti tlaka primijenjene u ispitivanju kako je utvrđeno u stavku 2.2.2. ovog Priloga.

Prilog 19. – Dodatak 3.

Predložak izvješća o provjeri opružnih kočnica

Izvješće br. …

Identifikacijski podaci: …

1.1.

proizvođač: (Ime i adresa) …

…

1.2.

Marka: … (1)

1.3.

Tip: … (1)

1.4.

Broj dijela: … (1)

Uvjeti rada:

2.1.

Najveći radni tlak:

Karakteristike radnog učinka koje je deklarirao proizvođač:

3.1.

Maksimalni hod (smax) … (2)

3.2.

Potisak opruge (Ths) – f (s) … (2)

3.3.

Tlak otpuštanja (hod od 10 mm) … (2)

Datum ispitivanja: …

Ovo je ispitivanje izvedeno i njegovi su rezultati dostavljeni u skladu s Prilogom 19. Pravilniku UN-a br. 13 kako je zadnje izmijenjen nizom izmjena ......

Tehnička služba (3) koja je provela ispitivanje

Potpis: … Datum: …

Homologacijsko tijelo (3)

Potpis: … Datum: …

Ispitna dokumentacija:

Dodatak 4., … , …

(1) Označava se na opružnoj kočnici, no za ispitno izvješće potreban je samo broj osnovnog dijela, varijante koje se odnose na model ne treba navesti.

(2) Identifikacijska oznaka mora se promijeniti u slučaju preinaka koje utječu na karakteristike radnog učinka, stavci 3.1, 3.2. i 3.3. ovog Dodatka.

Prilog 19. – Dodatak 4.

Predložak za zapisnik referentnih rezultata ispitivanja opružnih kočnica

Izvješće br. …

Evidencija ispitnih rezultata (1) za dio broj: …

Hod (2) s – (mm)	Sila Ths – (N)

(1) Treba sastaviti za svaki od šest ispitanih uzoraka.

(2) Hod „s” bit će stvarne vrijednosti hoda korištene u ispitivanju kako je utvrđeno u stavku 3.2.2. ovog Priloga.

Tlak otpuštanja (hod od 10 mm) … kPa

Prilog 19. – Dodatak 5.

Opisni dokument protublokirajućeg kočnog sustava prikolice

1. Opće odredbe

1.1.

Ime proizvođača

1.2.

Ime sustava

1.3.

Varijacije sustava

1.4.

Konfiguracije sustava (npr. 2S/1M, 2S/2M itd.)

1.5.

Objašnjenje osnovne funkcije i/ili načina rada sustava

2. Primjene

2.1.

Popis tipova prikolica i konfiguracija ABS-a za koje se traži homologacija

2.2.

Shematski prikazi konfiguracija sustava ugrađenih na prikolice određene u točki 2.1., pri čemu treba prikazati sljedeće parametre:

položaje senzora

položaje modulatora

podizne osovine

upravljačke osovine

cijev: tip – unutarnji promjeri i duljine

2.3.

Odnos opsega gume i razlučivosti davatelja impulsa, uključujući dopuštena odstupanja

2.4.

Dopušteno odstupanje opsega guma između dvije osovine s jednakim davateljima impulsa

2.5.

Područje primjene s obzirom na tip ovjesa

Zračni ovjes:	svaki tip zračnog ovjesa s uravnoteženim uzdužnim ramenom
Drugi ovjesi:	određuju ih proizvođač, model i tip (uravnoteženi/neuravnoteženi)

2.6.

Preporuke za ulazni moment diferencijalne kočnice (ako postoji) u odnosu na konfiguraciju ABS-a i skupinu osovina prikolice

2.7.

Dodatni podaci (ako su potrebni) za primjenu protublokirajućeg kočnog sustava

3. Opis sastavnih dijelova

3.1.

Senzori

Funkcija

Identifikacija (npr. brojevi dijelova)

3.2.

Regulatori

Opći opis i funkcija

Identifikacija (npr. brojevi dijelova)

Sigurnosni aspekti regulatora

Dodatna obilježja (npr. upravljanje usporivačem, automatsko konfiguriranje, promjenjivi parametri, dijagnostika)

3.3.

Modulatori

Opći opis i funkcija

Identifikacija (npr. brojevi dijelova)

Ograničenja (npr. najveći dobavni obujmovi kojima treba upravljati)

3.4.

Električni uređaji

Dijagrami strujnog kruga

Metode napajanja

Redoslijed paljenja svjetiljki za upozorenje

3.5.

Pneumatski sustavi

Kočne sheme za konfiguracije ABS-a kako se upotrebljavaju na tipovima prikolica iz stavka 2.1.

Ograničenja promjera cijevi i njihovih duljina koja utječu na učinak sustava (npr. između modulatora i kočnog cilindra)

3.6.

Elektromagnetska kompatibilnost

3.6.1.

Dokumentacija kojom se dokazuje sukladnost s odredbama iz stavka 4.4. Priloga 13. ovom Pravilniku.

Prilog 19. – Dodatak 6.

Ispitno izvješće o ispitivanju protublokirajućeg kočnog sustava prikolice

Broj ispitnog izvješća: …

1. Identifikacija

1.1.

Proizvođač protublokirajućeg kočnog sustava (ime i adresa):

1.2.

Ime/model sustava

2. Homologirani sustavi i instalacije

2.1.

Homologirane konfiguracije ABS-a (npr. 2S/1M, 2S/2M itd.):

2.2.

Područje primjene (tip prikolice i broj osovina):

2.3.

Metoda napajanja: ISO 7638, ISO 1185 itd.

2.4.

Podaci za identifikaciju homologiranih senzora, regulatora i modulatora:

2.5.

Potrošnja energije – ekvivalentni broj statičkih upotreba kočnice

2.6.

Dodatna obilježja, npr. upravljanje usporivačem, izvedba podizne osovine itd.

3. Ispitni podaci i rezultati

3.1.

Podaci o ispitnom vozilu:

3.2.

Podaci o ispitnoj površini ceste:

3.3.

Rezultati ispitivanja:

3.3.1.

Iskorištenje prianjanja:

3.3.2.

Potrošnja energije:

3.3.3.

Ispitivanje na površinama različite prionjivosti:

3.3.4.

Kočni učinak na malim brzinama:

3.3.5.

Kočni učinak na velikim brzinama:

3.3.6.

Dodatne provjere:

3.3.6.1.

Prelazak s površine visoke prionjivosti na površinu niske prionjivosti:

3.3.6.2.

Prelazak s površine niske prionjivosti na površinu visoke prionjivosti:

3.3.7.

Simulacija kvara sustava:

3.3.8.

Funkcionalna provjera opcionalnih električnih priključaka:

3.3.9.

Elektromagnetska kompatibilnost

4. Ograničenja instalacije

4.1.

Omjer opsega gume i razlučivosti davatelja impulsa:

4.2.

Dopuštena tolerancija opsega guma između dvije osovine s jednakim davateljem impulsa:

4.3.

Tip ovjesa:

4.4.

Razlike ulaznog kočnog momenta unutar skupine osovina prikolice:

4.5.

Međuosovinski razmak obične prikolice:

4.6.

Tip kočnice:

4.7.

Veličina cijevi i njihova duljina:

4.8.

Primjena regulatora kočne sile:

4.9.

Redoslijed paljenja svjetiljki za upozorenje:

4.10.

Konfiguracije sustava i primjene koje su u skladu sa zahtjevima za kategoriju A:

4.11.

Druge preporuke / druga ograničenja (npr. položaj senzora, modulatora, podiznih osovina, upravljačke osovine):

5. Datum ispitivanja:

Ovo je ispitivanje izvedeno i njegovi su rezultati dostavljeni u skladu s Prilogom 19. Pravilniku UN-a br. 13 kako je zadnje izmijenjen nizom izmjena ......

Tehnička služba (1) koja je provela ispitivanje

Potpis: … Datum: …

6. Homologacijsko tijelo (1)

Potpis: … Datum: …

Prilog: Proizvođačev opisni dokument

(1) Moraju potpisati različite osobe čak i ako su tehnička služba i homologacijsko tijelo isti subjekt ili, alternativno, uz izvješće mora biti izdano zasebno ovlaštenje homologacijskog tijela.

Prilog 19. – Dodatak 7.

Opisni dokument kontrole stabilnosti vozila (prikolice)

1. Opće odredbe

1.1.

Ime proizvođača

1.2.

Ime sustava

1.3.

Varijacije sustava

1.4.

Kontrolna funkcija (održavanje smjera / sprečavanje prevrtanja / obje) s objašnjenjem osnovne svrhe i/ili načina kontrole

1.5.

Konfiguracije sustava (prema potrebi)

1.6.

Identifikacijski podaci o sustavu

2. Primjene

2.1.

Popis tipova prikolica i konfiguracija za koje se traži homologacija

2.2.

Shematski prikazi konfiguracija sustava ugrađenih na prikolice utvrđene u stavku 2.1., pri čemu treba prikazati sljedeće parametre:

(a)	podizne osovine;

(b)	upravljačke osovine;

(c)	konfiguracije protublokirajućeg kočnog sustava.

2.3.

Područje primjene s obzirom na tip ovjesa:

(a)	zračni ovjes:

svaki tip zračnog ovjesa s uravnoteženim uzdužnim ramenom;

(b)	drugi ovjesi:

pojedinačno ih određuje proizvođač, model i tip (uravnoteženi/neuravnoteženi).

2.4.

Dodatne informacije (ako su potrebne) o primjeni funkcija održavanja smjera i/ili sprečavanja prevrtanja

3. Opis sastavnih dijelova

3.1.

Senzori izvan regulatora:

(a)

funkcija;

(b)	ograničenja položaja senzora;

(c)	identifikacija, npr. brojevi dijelova.

3.2.

Regulatori:

(a)	opći opis i funkcija;

(b)	identifikacija, npr. brojevi dijelova;

(c)	ograničenja položaja regulatora;

(d)	dodatna obilježja.

3.3.

Modulatori:

(a)	opći opis i funkcija;

(b)	identifikacija;

(c)	ograničenja.

3.4.

Električni uređaji:

(a)	dijagrami strujnog kruga;

(b)	metode napajanja.

3.5.

Pneumatski sustavi

Sheme sustava s konfiguracijama protublokirajućeg kočnog sustava povezanima s tipovima prikolica utvrđenima u stavku 6.2.1. ovog Priloga.

3,6

Sigurnosni aspekti elektroničkog sustava u skladu s Prilogom 18. ovom Pravilniku

3.7.

Elektromagnetska kompatibilnost

3.7.1.

Dokumentacija kojom se dokazuje sukladnost s Pravilnikom br. 10 kako se zahtijeva stavkom 5.1.1.4. ovog Pravilnika.

Prilog 19. – Dodatak 8.

Ispitno izvješće o ispitivanju kontrole stabilnosti vozila (prikolice)

Broj ispitnog izvješća: …

Identifikacija

1.1.

Proizvođač kontrole stabilnosti vozila (ime i adresa)

1.2.

Ime/model sustava

1.3.

Kontrolna funkcija

Homologirani sustavi i instalacije:

2.1.

Konfiguracije protublokirajućeg kočnog sustava (prema potrebi)

2.2.

Područje primjene (tipovi prikolica i broj osovina)

2.3.

Identifikacijski podaci o sustavu

2.4.

Dodatna obilježja

Ispitni podaci i rezultati

3.1.

Podaci o ispitnom vozilu (uključujući specifikacije i funkcionalnost vučnog vozila)

3.2.

Podaci o ispitnoj površini ceste

3.3.

Dodatne informacije

3.4.

Pokazna ispitivanja / simulacije radi ocjenjivanja, prema potrebi, funkcija održavanja smjera i sprečavanja prevrtanja

3.5.

Ispitni rezultati

3.6.

Ocjenjivanje u skladu s Prilogom 18. ovom Pravilniku

Ograničenja instalacije

4.1.

Tip ovjesa

4.2.

Tip kočnice

4.3.

Položaj sastavnih dijelova na prikolici

4.4.

Konfiguracije protublokirajućeg kočnog sustava

4.5.

Druge preporuke / druga ograničenja (npr. podizne osovine, upravljačke osovine itd.)

Prilozi

Datum ispitivanja:

Ovo je ispitivanje izvedeno i njegovi su rezultati dostavljeni u skladu s Prilogom 19. Pravilniku UN-a br. 13 kako je zadnje izmijenjen nizom izmjena ......

Tehnička služba (1) koja je provela ispitivanje

Potpis: … Datum: …

Homologacijsko tijelo (1)

Potpis: … Datum: …

Prilog 19. – Dodatak 9.

Simboli i definicije

Simbol	Definicija
BF	faktor kočnice (omjer pojačanja ulaznog momenta u odnosu na izlazni)
CO	prag ulaznog momenta (najmanji moment potreban za ostvarivanje mjerljivog kočnog momenta)
D	vanjski promjer gume (ukupni promjer napuhane nove gume)
d	dogovorni broj kojim se označava nazivni promjer naplatka i koji odgovara promjeru naplatka izraženom u palcima ili milimetrima
FB	kočna sila
H	nazivna visina presjeka gume (razmak jednak polovini razlike između vanjskog promjera gume i nazivnog promjera naplatka)
I	rotacijska inercija
lT	duljina kočne poluge referentne ispitivane prikolice
Mt	prosječni kočni izlazni moment
ne	ekvivalentni broj statičkih upotreba kočnice za potrebe homologacije
ner	ekvivalentni broj statičkih upotreba postignutih tijekom ispitivanja
nD	brzina vrtnje ispitnih valjaka
nw	brzina vrtnje nekočenih kotača osovine
Pd	najveća tehnički dopuštena masa za kočnicu
p	tlak
P15	tlak u kočnom cilindru potreban da izazove hod klipnjače od 15 mm od nulte referentne točke
R	dinamički promjer kotrljanja gume (izračunan s 0,485D)
Ra	nazivni omjer širine i duljine presjeka gume (količnik nazivne visine presjeka gume u mm i nazivne širine presjeka u mm pomnožen sa 100)
Rl	omjer sT/lT
RR	polumjer ispitnih valjaka
S1	širina presjeka gume (linearna udaljenost između vanjskih rubova bokova napuhane gume, ne računajući izbočenja zbog oznaka, ukrasa, zaštitnih vrpca ili rebara)
s	hod klipa kočnog cilindra (radni hod plus prazni hod)
smax	ukupni hod klipa kočnog cilindra
sp	radni hod klipa (hod na kojem je izlazni potisak 90 % prosječnog potiska ThA)
sT	hod klipnjače kočnog cilindra referentnog ispitivanog priključnog vozila u mm
ThA	prosječni potisak (prosječni potisak određuje se tako da se uključe vrijednosti između jedne i dvije trećine ukupnog (punog) hoda smax)
Ths	opružna sila opružne kočnice
TR	zbroj kočnih sila na obodu svih kotača poluprikolice ili prikolice
v	linearna brzina ispitnih valjaka
v1	početna brzina, na početku kočenja
v2	brzina na kraju kočenja
W60	ulazna energija ekvivalentna kinetičkoj energiji odgovarajuće mase za ispitivanu kočnicu kod kočenja sa 60 km/h do zaustavljanja
z	stupanj kočenja vozila

Prilog 19. – Dodatak 10.

Obrazac za dokumentiranje terenskog ispitivanja kako je propisano u stavku 4.4.2.9. ovog Priloga

1. Identifikacija

1.1.

Kočnica:

Proizvođač …

Marka …

Tip …

Model …

Bubanj-kočnica ili disk-kočnica (1)

Podaci za identifikaciju ispitnog komada …

Najveći tehnički dopušteni ulazni kočni moment Cmax …

Uređaj za automatsko namještanje kočnih obloga: integrirani/neintegrirani (1)

1.2.

Bubanj kočnice ili disk kočnice:

Unutarnji promjer bubnja ili vanjski promjer diska …

Radni polumjer (2)…

Debljina …

Masa …

Materijal …

Podaci za identifikaciju ispitnog komada …

1.3.

Kočna obloga ili pločica:

Proizvođač …

Tip …

Identifikacija …

Širina …

Debljina …

Površina …

Način pričvršćivanja …

Podaci za identifikaciju ispitnog komada …

1.4.

Cilindar:

Proizvođač …

Marka …

Veličina …

Tip …

Podaci za identifikaciju ispitnog komada …

1.5.

Uređaj za automatsko namještanje kočnih obloga (3)

Proizvođač …

Marka …

Tip …

Verzija …

Podaci za identifikaciju ispitnog komada …

1.6.

Podaci o ispitnom vozilu

Vučno vozilo:

Identifikacijski broj

Opterećenje na svakoj osovini

Prikolica:

Identifikacijski broj …

Kategorija: O2 / O3 / O4 1

obična prikolica / poluprikolica / prikolica sa središnjom osovinom1

Broj osovina …

Gume/naplatci:

…

Jednostruke/dvostruke1

Dinamički polumjer kotrljanja R u opterećenom stanju …

Opterećenje na svakoj osovini

2. Ispitni podaci i rezultati

2.1.

Terensko ispitivanje:

Opći opis koji obuhvaća: prijeđenu udaljenost, trajanje i mjesto

…

2.2.

Ispitivanje kočenja:

2.2.1.

Podaci o ispitnoj stazi …

2.2.2.

Ispitni postupak …

2.3.

Rezultati ispitivanja:

Faktor kočnice

Ispitivanje 1 …

Datum ispitivanja 1 …

Ispitivanje 2 …

Datum ispitivanja 2 …

Ispitivanje 3 …

Datum ispitivanja 3 …

Dijagrami

(1) Prekrižiti suvišno.

(2) Odnosi se samo na disk-kočnice.

(3) Nije primjenjivo u slučaju integrirane naprave za automatsko namještanje kočne obloge.

Prilog 19. – Dodatak 11.

Opisni dokument kontrole stabilnosti vozila (motornog vozila)

1. Opće odredbe

1.1.

Ime proizvođača

1.2.

Sustav

1.3.

Varijante sustava

1.4.

Mogućnosti sustava

1.4.1.

Kontrolna funkcija (održavanje smjera / sprečavanje prevrtanja / obje) s objašnjenjem osnovne svrhe i/ili načina kontrole

1.5.

Konfiguracije sustava (prema potrebi)

1.6.

Identifikacija sustava uključujući oznaku softverske razine

2. Primjene

2.1.

Popis motornih vozila prema opisu i konfiguraciji koja su obuhvaćena opisnim dokumentom

2.2.

Shematski prikazi konfiguracija sustava ugrađenih na motorna vozila utvrđena u stavku 2.1., pri čemu treba prikazati sljedeće parametre:

(a)	podizne osovine;

(b)	upravljačke osovine;

(c)	konfiguracije protublokirajućeg kočnog sustava.

2.3.

Područje primjene s obzirom na ovjes:

(a)	pneumatski;

(b)	mehanički;

(c)

gumeni;

(d)	kombinirani;

(e)	stabilizatorski.

2.4.

Dodatne informacije (ako su potrebne) o primjeni kontrolnih funkcija održavanja smjera i sprečavanja prevrtanja:

(a)	međuosovinski razmak, razmak kotača, visina težišta;

(b)	tip kotača (jednostruki ili dvostruki) i tip gume (npr. struktura, vrsta upotrebe, veličina);

(c)	tip mjenjača (npr. ručni, automatizirani ručni, poluautomatski, automatski);

(d)	mogućnosti pogonskog sklopa (npr. usporivač);

(e)	tip diferencijala / blokade diferencijala (npr. standardni ili samokočni, automatski ili vozačev izbor);

(f)	upravljanje motorom ili bilo koji drugi izvor pogonske snage;

(g)	tip kočnice.

3. Opis sastavnih dijelova:

3.1.

Senzori izvan regulatora:

(a)

funkcija;

(b)	ograničenja položaja senzora;

(c)	identifikacijski podaci (npr. brojevi dijelova).

3.2.

Regulatori:

(a)	opći opis i funkcija;

(b)	funkcionalnost unutarnjih senzora (ako je primjenjivo);

(c)	identifikacijski podaci o hardveru (npr. brojevi dijelova);

(d)	identifikacijski podaci o softveru;

(e)	ograničenja položaja regulatora;

(f)	dodatna obilježja.

3.3.

Modulatori:

(a)	opći opis i funkcija;

(b)	identifikacijski podaci o hardveru (npr. brojevi dijelova);

(c)	identifikacijski podaci o softveru (ako je primjenjivo);

(d)	ograničenja.

3.4.

Električni uređaji:

(a)	dijagrami strujnih krugova;

(b)	metode napajanja.

3.5.

Pneumatski sustavi

Sheme sustava s konfiguracijama protublokirajućeg kočnog sustava povezanima s tipovima motornih vozila iz stavka 2.1. ovog Dodatka

3.6.

Sigurnosni aspekti elektroničkog sustava u skladu s Prilogom 18. ovom Pravilniku

3.7.

Elektromagnetska kompatibilnost

3.7.1.

Dokumentacija kojom se dokazuje sukladnost s Pravilnikom br. 10 kako se zahtijeva stavkom 5.1.1.4. ovog Pravilnika

Prilog 19. – Dodatak 12.

Ispitno izvješće o ispitivanju kontrole stabilnosti vozila (motornog vozila)

Ispitno izvješće br.: …

1. Identifikacija:

1.1.

Proizvođač kontrole stabilnosti vozila (ime i adresa)

1.2.

Podnositelj zahtjeva (ako se razlikuje od proizvođača)

1.3.

Sustavi

1.3.1.

Varijante sustava

1.3.2.

Mogućnosti sustava

1.3.2.1.

Kontrolne funkcije

2. Sustavi i instalacije:

2.1.

Konfiguracije protublokirajućeg kočnog sustava

2.2.

Primjene vozila

2.2.1.

Kategorija vozila (npr. N2, N3 itd.)

2.2.2.

Vrsta vozila

2.2.3.

Konfiguracija vozila (npr. 4x2, 6x2 itd.)

2.2.4.

Programiranje na kraju proizvodnog procesa

2.3.

Identifikacijski podaci o sustavu

2.4.

Funkcijski opis

2.4.1.

Održavanje smjera

2.4.2.

Sprečavanje prevrtanja

2.4.3.

Rad na maloj brzini

2.4.4.

Terenski način rada

2.4.5.

Mogućnosti pogonskog sklopa

2.5.

Sastavni dijelovi

2.6.

Detekcija i funkcionalnost prikolice

2.7.

Upozorenje na intervenciju

2.8.

Upozorenje na kvar

2.9.

Aktiviranje kočnog svjetla

3. Ocijenjene varijable vozila

3.1.

Opće odredbe

3.2.

Tip kočnog sustava

3.3.

Tip kočnice

3.4.

Težište

3.5.

Upravljanje motorom ili bilo koji drugi izvor pogonske snage

3.6.

Tip mjenjača

3.7.

Ugradbene konfiguracije

3.8.

Podizne osovine

3.9.

Učinak promjena opterećenja

3.9.1.

Sprečavanje prevrtanja

3.9.2.

Održavanje smjera

3.10.

Upravljački omjer

3.11.

Dodatne upravljačke ili upravljane osovine

3.12.

Ovjes

3.13.

Razmak između kotača

3.14.

Senzori bočnog ubrzanja i brzine kutnog zakreta

3.15.

Međuosovinski razmak

3.16.

Tip kotača, tip gume, veličina gume

4. Ograničenja instalacije:

4.1.

Tip ovjesa

4.2.

Tip kočnice

4.3.

Položaj sastavnih dijelova

4.3.1.

Položaji senzora bočnog ubrzanja i brzine kutnog zakreta

4.4.

Konfiguracije protublokirajućeg kočnog sustava

4.5.

Dodatna upravljana osovina

4.6.

Dodatne preporuke i dodatna ograničenja

4.6.1.

Tip kočnog sustava

4.6.2.

Upravljanje motorom ili bilo koji drugi izvor pogonske snage

4.6.3.

Podizne osovine

5. Ispitni podaci i rezultati

5.1.

Podaci o ispitnom vozilu (uključujući specifikacije i funkcionalnost svih prikolica upotrijebljenih u ispitivanju)

5.2.

Podaci o ispitnoj površini ceste

5.2.1.

Površina s visokim prianjanjem

5.2.2.

Površina s niskim prianjanjem

5.3.

Mjerenje i prikupljanje podataka

5.4.

Ispitni uvjeti i postupci

5.4.1.

Ispitivanja vozila

5.4.1.1.

Održavanje smjera

5.4.1.2.

Sprečavanje prevrtanja

5.5.

Dodatne informacije

5.6.

Ispitni rezultati

5.6.1.

Ispitivanja vozila

5.6.1.1.

Održavanje smjera

5.6.1.2.

Sprečavanje prevrtanja

5.7.

Ocjenjivanje u skladu s Prilogom 18. ovom Pravilniku

5.8.

Sukladnost s Pravilnikom br. 10

Prilozi (1):

Datum ispitivanja:

Ovo je ispitivanje izvedeno i njegovi su rezultati dostavljeni u skladu s dijelom 2. Priloga 19. Pravilniku UN-a br. 13 kako je zadnje izmijenjen nizom izmjena ......

Tehnička služba (2) koja je provela ispitivanje

Potpis: … Datum: …

Homologacijsko tijelo (2)

Potpis: … Datum: …

(1) Potrebno je priložiti podatke dobavljača sustava koji idu u prilog dopuštenom odstupanju kako je utvrđeno u stavku 1.1.3.2. točkama (s) i (x) dijela 2. Priloga 19.

(2) Moraju potpisati različite osobe čak i ako su tehnička služba i homologacijsko tijelo isti subjekt ili, alternativno, uz izvješće mora biti izdano ovlaštenje zasebnog homologacijskog tijela.

PRILOG 20.

Alternativni postupak za homologaciju prikolica

1. Opće odredbe

1.1.

U ovom se Prilogu utvrđuje alternativni postupak za homologaciju prikolica korištenjem informacija iz ispitnih izvješća objavljenih u skladu s Prilozima 11. i 19.

1.2.

Nakon završetka postupaka za provjeru opisanih u poglavljima 3., 4., 5., 6., 7. i 8. ovog Priloga, tehnička služba / homologacijsko tijelo mora izdati certifikat o UN homologaciji tipa u skladu s predloškom iz Dodatka 1. Prilogu 2. ovom Pravilniku.

1.3.

Za potrebe izračuna određenih u ovom Prilogu visina težišta utvrđuje se u skladu s metodom određenom u Dodatku 1. ovom Prilogu.

2. Zahtjev za homologaciju tipa

2.1.

Zahtjev za UN homologaciju tipa prikolice s obzirom na kočne uređaje podnosi proizvođač prikolice. U prilog homologaciji proizvođač prikolice mora tehničkoj službi dostaviti barem sljedeće:

2.1.1.

kopiju certifikata o UN ili EU homologaciji i opisni dokument prikolice (u daljnjem tekstu: „referentna prikolica”) na kojoj će se temeljiti usporedba kočnog učinka radne kočnice. Ta prikolica morala je biti ispitana stvarnim ispitivanjima utvrđenima u Prilogu 4. ovom Pravilniku za odgovarajuću prikolicu ili u ekvivalentnoj direktivi EU-a. Prikolicu koja je homologirana na temelju alternativnog postupka utvrđenog u ovom Prilogu ne smije se upotrijebiti kao referentnu prikolicu;

2.1.2.

preslike ispitnih izvješća iz priloga 11. i 19.;

2.1.3.

komplet dokumentacije koji sadržava odgovarajuće podatke za provjeru, uključujući, prema potrebi, odgovarajuće izračune za sljedeće:

Zahtjevi za radni učinak	Stavci Priloga 20.
Kočni učinak hladne radne kočnice	3.
Radni učinak parkirne kočnice	4.
Radni učinak automatskog kočenja (kočenje u nuždi)	5.
Kvar sustava za raspodjelu kočenja	6.
Protublokirajući sustav	7.
Funkcija stabilnosti vozila	8.
Provjera funkcioniranja	9.

2.1.4.

prikolicu koja je reprezentativna za tip prikolice koji se homologira, u daljnjem tekstu „predmetna prikolica”.

2.2.

„Referentna prikolica” i „predmetna prikolica” moraju imati istog proizvođača.

3. Alternativni postupak za dokazivanje učinka hladnog radnog kočnog sustava na ispitivanju tipa 0.

3.1.

Radi dokazivanja sukladnosti s učinkom hladne radne kočnice na ispitivanju tipa 0., potrebno je računski provjeriti raspolaže li predmetna prikolica dovoljnom kočnom silom (TR) da bi mogla postići propisani kočni učinak radne kočnice i je li prionjivost suhe površine ceste dovoljna (pretpostavlja se da ima koeficijent prianjanja od 0,8) da se iskoristi ta kočna sila.

3.2.

Provjera

3.2.1.

Smatra se da predmetna prikolica ispunjava zahtjeve iz stavaka 1.2.7., 3.1.2. i 3.1.3. Priloga 4. (zahtjev za radni učinak hladnih kočnica i rezultati postignuti bez blokiranja kotača, otklona ili neobičnih vibracija) ako u opterećenom i neopterećenom stanju ispunjava kriterije provjere opisane u sljedećim stavcima:

3.2.1.1.

međuosovinski razmak predmetne prikolice ne smije biti manji od 0,8 puta međuosovinski razmak referentne prikolice;

3.2.1.2.

ni jedna razlika ulaznog kočnog momenta između dvije osovine u skupini osovina „predmetne prikolice” ne smije odstupati od razlika na „referentnoj prikolici”;

3.2.1.3.

broj i raspored osovina, podiznih, upravljačkih itd., „predmetne prikolice” i „referentne prikolice” ne smiju se razlikovati;

3.2.1.4.

postotna raspodjela statičkog osovinskog opterećenja opterećene predmetne prikolice i opterećene referentne prikolice ne smije se razlikovati za više od 10 %;

3.2.1.5.

u slučaju poluprikolica potrebno je izraditi grafikon u skladu s Dodatkom 2. na temelju kojeg se provjerava vrijedi li sljedeće:

TRmax ≥ TRpr (tj. crta (1) ne smije biti ispod crte (3)) i

TRL ≥ TRpr (tj. crta (2) ne smije biti ispod crte (3));

3.2.1.6.

u slučaju prikolica sa središnjom osovinom mora se izraditi grafikon u skladu s Dodatkom 3. na temelju kojeg se provjerava vrijedi li sljedeće:

TRmax ≥ TRpr (tj. crta (1) ne smije biti ispod crte (3)) i

TRL ≥ TRpr (tj. crta (2) ne smije biti ispod crte (3));

3.2.1.7.

u slučaju običnih prikolica potrebno je izraditi grafikon u skladu s Dodatkom 4. na temelju kojeg se provjerava vrijedi li sljedeće:

TRmax ≥ TRpr (tj. crta (1) ne smije biti ispod crte (2)) i

TRLf ≥ TRprf (tj. crta (4) ne smije biti ispod crte (3)) i

TRLr ≥ TRprr (tj. crta (6) ne smije biti ispod crte (5)).

Alternativni postupak za dokazivanje radnog učinka parkirnog kočnog sustava

4.1.

Opće odredbe

4.1.1.

Ovaj je postupak alternativa fizičkom ispitivanju prikolica na nagibu koji služi za provjeru da prikolice s parkirnim mehanizmima koji koriste opružnu kočnicu mogu ispuniti propisani učinak parkirnog kočnog sustava. On se ne smije primjenjivati na prikolice s parkirnim mehanizmima čiji se rad ne temelji na opružnim kočnicama. Takve se prikolice moraju ispitati fizičkim ispitivanjem propisanim u Prilogu 4.

4.1.2.

Propisani kočni učinak parkirne kočnice računski se dokazuje formulama iz stavaka 4.2 i 4.3.

4.2.

Učinak parkirne kočnice

4.2.1.

Parkirna kočna sila na obodu guma osovina kočenih parkirnim mehanizmom koji aktivira opružna kočnica izračunava se iz sljedeće formule:

Tpi = ( Ths x l - Co ) x n x BF / Rs

4.2.2.

Vertikalna reakcija površine ceste na osovine zaustavljene prikolice usmjerene uzbrdo i nizbrdo na nagibu od 18 % izračunava se iz sljedećih formula:

4.2.2.1.

Ako je riječ o običnim prikolicama:

4.2.2.1.1.

okrenutima uzbrdo

4.2.2.1.2.

okrenutima nizbrdo

4.2.2.2.

Ako je riječ o prikolicama sa središnjom osovinom:

4.2.2.2.1.

okrenutima uzbrdo

4.2.2.2.2.

okrenutima nizbrdo

4.2.2.3.

Ako je riječ o poluprikolicama:

4.2.2.3.1.

okrenutima uzbrdo

4.2.2.3.2.

okrenutima nizbrdo

4.3.

Provjera

4.3.1.

Učinak parkirne kočnice prikolice provjerava se sljedećim formulama:

5. Alternativni postupak za dokazivanje kočnog učinka automatskog kočenja / kočenja u nuždi

5.1.

Opće odredbe

5.1.1.

Radi dokazivanja sukladnosti sa zahtjevima za kočni učinak automatskog kočenja, ili se uspoređuje tlak u cilindru potreban za postizanje određenog učinka i asimptotski tlak u cilindru nakon odspajanja voda za napajanje, kako je utvrđeno u stavku 5.2.1., ili se provjerava da je kočna sila koju daju osovine s ugrađenim opružnim kočnicama dovoljna za postizanje specificiranog kočnog učinka kako je utvrđeno u stavku 5.2.2.

5.2.

Provjera

5.2.1.

Smatra se da predmetna prikolica ispunjava zahtjeve iz stavka 3.3. Priloga 4. ako je asimptotski tlak u cilindru (pc) nakon odspajanja voda za napajanje veći od tlaka u cilindru (pc) za postizanje učinka od 13,5 % najvećeg statičkog opterećenja kotača. Tlak u vodu za napajanje stabilizira se na 700 kPa prije odspajanja.

5.2.2.

Smatra se da predmetna prikolica opremljena opružnom kočnicom ispunjava zahtjeve iz stavka 3.3. Priloga 4. ako vrijedi:

ΣTpi ≥ 0,135 ( PR )( g )

pri čemu je:

Tpi izračunan u skladu sa stavkom 4.2.1.

6. Alternativni postupak za dokazivanje kočnog učinka u slučaju kvara sustava za raspodjelu kočenja

6.1.

Opće odredbe

6.1.1.

Radi dokazivanja sukladnosti sa zahtjevima za kočni učinak u slučaju kvara sustava za raspodjelu kočenja, uspoređuje se tlak u cilindru potreban za postizanje određenog učinka i tlak u cilindru raspoloživ kad postoji kvar sustava za raspodjelu kočenja.

6.2.

Provjera

6.2.1.

Smatra se da predmetna prikolica ispunjava zahtjeve iz stavka 6. Dodatka Prilogu 10. ako je u opterećenom i neopterećenom stanju tlak utvrđen u stavku 6.2.1.1. jednak tlaku utvrđenom u stavku 6.2.1.2. ili veći od njega.

6.2.1.1.

Tlak u cilindru (pc) predmetne prikolice kad je pm = 650 kPa, tlak u vodu za napajanje = 700 kPa i postoji kvar u sustavu za raspodjelu kočne sile.

6.2.1.2.

Tlak u cilindru (pc) za postizanje stupnja kočenja od 30 % kočnog učinka radne kočnice propisanog za predmetnu prikolicu.

7. Alternativni postupak za dokazivanje kočnog učinka protublokirajućeg kočnog sustava

7.1.

Opće odredbe

7.1.1.

Ispitivanje prikolice u skladu s Prilogom 13. ovom Pravilniku smije se izostaviti tijekom homologacije prikolice ako protublokirajući sustav ispunjava zahtjeve iz Priloga 19. ovom Pravilniku.

7.2.

Provjera

7.2.1.

Provjera sastavnih dijelova i ugradnje

Specifikacija ABS-a ugrađenog u prikolicu koja je u postupku homologacije provjerava se u skladu sa sljedećim kriterijima:

Stavak

Kriteriji

7.2.1.1.

(a)

Senzori

(b)	Regulatori

(c)	Modulatori

Promjene nisu dopuštene

7.2.1.2.

Veličine i duljine cijevi

(a)	Napajanje modulatora iz spremnika Najmanji unutarnji promjer Najveća ukupna duljina

(b)	Opskrba kočnih cilindara iz modulatora Unutarnji promjer Najveća ukupna duljina

Smije se povećati

Smije se smanjiti

Promjene nisu dopuštene

Smije se smanjiti

7.2.1.3.

Redoslijed signala za upozorenje

Promjene nisu dopuštene

7.2.1.4.

Razlike u ulaznom kočnom momentu unutar skupine osovina

Dopuštene su samo homologirane razlike ako ih ima

7.2.1.5.

Za druga ograničenja vidjeti stavak 4. ispitnog izvješća kako je opisano u Dodatku 6. Prilogu 19. ovom Pravilniku

Ugradnja mora biti u skladu s definiranim ograničenjima – odstupanja nisu dopuštena

7.3.

Provjera obujma spremnika

7.3.1.

Budući da su kočni sustavi i pomoćni uređaji na prikolicama različiti, nije moguće sastaviti tablicu s preporučenim obujmima spremnika. Kako bi se provjerilo je li obujam ugrađenih spremnika dovoljno velik, može se izvesti ispitivanje u skladu sa stavkom 6.1. Priloga 13. ovom Pravilniku ili primijeniti postupak utvrđen u nastavku.

7.3.1.1.

Ako kočnice imaju neintegriranu napravu za namještanje kočnih obloga, kočnice na ispitivanoj prikolici namještaju se tako da odnos (R1) hoda klipnjače kočnog cilindra (sT) i duljine poluge (l T) bude 0,2.

Primjer:

l t

130 mm

sT/lT = sT/130 = 0,2

hod klipnjače na tlaku kočnog cilindra od 650 kPa

= 130 x 0,2 = 26 mm

7.3.1.2.

Ako kočnice imaju integriranu napravu za automatsko namještanje kočnih obloga, moraju se namjestiti na normalni zazor.

7.3.1.3.

To se namještanje radi dok su kočnice hladne (≤ 100 °C).

7.3.1.4.

Kad se kočnice namjeste u skladu s odgovarajućim prethodnim postupkom, regulatori kočne sile namjeste na opterećeno stanje i početna razina energije namjesti u skladu sa stavkom 5.4.1.2.4.2. dijela 1. Priloga 19. ovom Pravilniku, prekida se daljnje napajanje uređaja za pohranu energije. Kočnice se aktiviraju na tlaku 650 kPa na spojnoj glavi pa se zatim potpuno otpuštaju. Kočnice se dodatno aktiviraju do broja ne, utvrđenog ispitivanjem izvedenim u skladu sa stavkom 5.4.1.2.4.2. Priloga 19. ovom Pravilniku i utvrđenim u stavku 2.5. izvješća o homologaciji protublokirajućeg kočnog sustava. Tijekom rada kočnica tlak u radnom vodu mora biti dovoljno visok da se na obodu kotača ostvari ukupna kočna sila koja je najmanje 22,5 % najvećeg statičkog opterećenja kotača i to bez automatskog aktiviranja bilo kojeg kočnog sustava koji nije pod kontrolom protublokirajućeg kočnog sustava.

7.4.

Za prikolice s više od tri osovine smije se uzeti izvješće o ispitivanju protublokirajućeg sustava iz Priloga 19. ako su ispunjeni uvjeti navedeni u nastavku.

7.4.1.

Neovisno o tipu prikolice, najmanje trećina osovina u skupini osovina mora imati sve neposredno kontrolirane kotače, a kotači na ostalim osovinama moraju biti posredno kontrolirani (1).

7.4.2.

Iskorištenje prianjanja: najmanje iskorištenje prianjanja utvrđeno u stavku 6.2. Priloga 13. ovom Pravilniku smatra se postignutim ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

7.4.2.1.

odnos broja kotača koje posredno ili neposredno kontrolira barem jedan modulator tlaka i položaj neposredno kontroliranih kotača unutar skupine osovina moraju odgovarati onima koji su određeni u stavku 2.2. opisnog dokumenta iz stavka 5.2. dijela 1. Priloga 19. ovom Pravilniku;

7.4.2.2.

u ispitnom je izvješću pokazano da iskorištenje prianjanja ugrađene konfiguracije ispunjava zahtjeve iz stavka 6.2. Priloga 13. ovom Pravilniku.

7.4.3.

Potrošnja energije: u okviru provjere iz stavka 7.3. ovog Priloga može se uzeti broj ekvivalentnih statičkih aktivacija kočnice iz stavka 2.5. ispitnog izvješća. Alternativno se može primijeniti ispitni postupak iz stavka 6.1. Priloga 13. ovom Pravilniku.

7.4.4.

Kočni učinak na malim brzinama: dodatna provjera nije potrebna.

7.4.5.

Kočni učinak na visokim brzinama: dodatna provjera nije potrebna.

7.4.6.

Učinak kategorije A: zahtjevi za površine različite prionjivosti određeni u stavku 6.3.2. Priloga 13. ovom Pravilniku smatraju se ispunjenima ako broj kotača pod neovisnom kontrolom lijevo/desno nije manji od broja kotača kontroliranih prema načelu odabira niže vrijednosti.

7.4.7.

Učinak na prelasku na površinu drukčije prionjivosti: dodatna provjera nije potrebna.

7.4.8.

Ograničenja na ugradnju: u svim slučajevima vrijede sljedeća ograničenja:

7.4.8.1.

primjenjuje se svako ograničenje na ugradnju iz stavki od 2.1. do 2.7. opisnog dokumenta iz stavka 5.2. dijela 1. Priloga 19. ovom Pravilniku;

7.4.8.2.

smiju se ugraditi samo proizvodi koji su identificirani i navedeni u opisnom dokumentu i ispitnom izvješću;

7.4.8.3.

najveći ulazni obujam kojim upravlja svaki modulator tlaka ne smije premašiti obujam naveden u stavku 3.3. opisnog dokumenta;

7.4.8.4.

osovina s neposredno upravljanim kotačima smije se podići samo ako se istovremeno podigne svaka osovina koja je posredno kontrolirana s te neposredno kontrolirane osovine;

7.4.8.5.

primjenjuju se sva ostala ograničenja na ugradnju navedena u stavci 4. ispitnog izvješća.

Alternativni postupak za dokazivanje radnog učinka prikolice s kontrolom stabilnosti vozila

8.1.

Ocjenjivanje prikolice u skladu sa stavkom 2. Priloga 21. ovom Pravilniku smije se izostaviti tijekom homologacije prikolice ako kontrola stabilnosti vozila ispunjava odgovarajuće zahtjeve iz Priloga 19. ovom Pravilniku.

8.2.

Provjera

8.2.1.

Provjera sastavnih dijelova i ugradnje

Provjerava se da je specifikacija kočnog sustava u koji je integrirana funkcija za stabiliziranje vozila ugrađenog u prikolicu koja je u postupku homologacije u skladu sa sljedećim kriterijima:

Stanje

Kriteriji

8.2.1.1.

(a)

Senzori

Promjene nisu dopuštene

(b)	Regulatori

Promjene nisu dopuštene

(c)	Modulatori

Promjene nisu dopuštene

8.2.1.2.

Tipovi prikolica kako su utvrđeni u ispitnom izvješću

Promjene nisu dopuštene

8.2.1.3.

Ugradbene konfiguracije kako su utvrđene u ispitnom izvješću

Promjene nisu dopuštene

8.2.1.4.

Za druga ograničenja vidjeti stavak 4. ispitnog izvještaja kako je opisano u Dodatku 8. Prilogu 19. ovom Pravilniku.

Promjene nisu dopuštene

9. Provjere funkcionalnosti i ugradnje

9.1.

Tehnička služba / homologacijsko tijelo dužno je obaviti provjere funkcionalnosti i ugradnje koje obuhvaćaju stavke u nastavku.

9.1.1.

Protublokirajuća funkcionalnost

9.1.1.1.

Ograničava se na dinamičku funkcionalnost protublokirajućeg kočnog sustava. Da bi se postigla regulacija cijelog ciklusa, može biti potrebno namjestiti regulator kočne sile ili upotrijebiti površinu ceste niske prionjivosti. Ako protublokirajući sustav nema homologaciju iz Priloga 19., prikolicu se mora ispitati u skladu s Prilogom 13. i mora ispunjavati odgovarajuće zahtjeve iz tog priloga.

9.1.2.

Mjerenje vremena odziva

9.1.2.1.

Tehnička služba provjerava da je predmetna prikolica sukladna sa zahtjevima iz Priloga 6.

9.1.3.

Statička potrošnja energije

9.1.3.1.

Tehnička služba provjerava da je predmetna prikolica sukladna sa zahtjevima iz priloga 7. i 8., ovisno što je primjenjivo.

9.1.4.

Funkcionalnost radnog kočnog sustava

9.1.4.1.

Tehnička služba provjerava da tijekom kočenja nema neuobičajenih vibracija.

9.1.5.

Funkcionalnost parkirne kočnice

9.1.5.1.

Tehnička služba aktivira i otpušta parkirnu kočnicu kako bi provjerila ispravnost rada.

9.1.6.

Funkcionalnost automatskog kočenja / kočenja u nuždi

9.1.6.1.

Tehnička služba provjerava da je predmetna prikolica sukladna sa zahtjevima iz stavka 5.2.1.18.4.2. ovog Pravilnika.

9.1.7.

Provjera identifikacijskih oznaka vozila i sastavnih dijelova

9.1.7.1.

Tehnička služba provjerava da je predmetna prikolica u skladu s pojedinostima navedenima u certifikatu o homologaciji.

9.1.8.

Funkcija stabilnosti vozila

9.1.8.1.

Iz praktičnih razloga provjera kontrole stabilnosti vozila ograničava se na provjeru ugradnje kako je određeno u stavku 8.2. i opažanju ispravnosti redoslijeda signala za upozorenje da se potvrdi nepostojanje kvarova.

9.1.9.

Dodatne provjere

9.1.9.1.

Tehnička služba može, ako je potrebno, zahtijevati dodatne provjere.

(1) Ako se dijeljenjem broja osovina u skupini osovina s tri dobije količnik manji od jedan, najmanje jedna osovina mora biti neposredno kontrolirana. Ako se dijeljenjem broja osovina u skupini osovina s tri dobije količnik koji nije cijeli broj, uz broj osovina koji odgovara vrijednosti cijelog broja tog rezultata još jedna osovina mora biti kontrolirana neposredno.

Prilog 20. – Dodatak 1.

Metoda izračunavanja visine težišta

Visina težišta potpunog vozila (opterećenog i neopterećenog) može se izračunati kako slijedi:

h1	=	visina težišta osovinskih sklopova (uključujući gume, opruge itd.) R • 1,1
h2	=	visina težišta okvira (opterećeno) = (h6 + h8) • 0,5
h3	=	visina težišta korisnog tereta i nadogradnje (opterećeno) = (h7 • 0,3) + h6
h4	=	visina težišta okvira (neopterećeno) = h2 + s
h5	=	visina težišta nadogradnje (neopterećeno) = (h7 • 0,5) + h6

pri čemu je:
h6	=	visina vrha okvira
h7	=	unutarnje dimenzije nadogradnje
h8	=	visina dna okvira
P	=	ukupna masa prikolice
PR	=	ukupna masa na svim kotačima poluprikolice ili prikolice sa središnjom osovinom
R	=	polumjer gume
s	=	progib opruge između opterećenog i neopterećenog stanja
W1	=	visina težišta osovinskih sklopova (uključujući gume, opruge itd.) = P • 0,1
W2	=	masa okvira = (Punl – W1) • 0,8
W3	=	masa korisnog tereta i nadogradnje
W4	=	masa nadogradnje = (Punl – W1) • 0,2

Opterećeno:

Neopterećeno:

Napomene:

(1)	Za prikolice platformskog tipa uzima se najveća visina od 4 m.

(2)	Za prikolice kojima točna visina težišta korisnog tereta nije poznata uzima se da je 0,3 puta unutarnje dimenzije nadogradnje.

(3)	Za prikolice sa zračnim ovjesom uzima se da je vrijednost s 0.

(4)	Za poluprikolice i prikolice sa središnjom osovinom P se na svim mjestima zamjenjuje s PR.

Prilog 20. – Dodatak 2.

Kontrolni dijagram za stavak 3.2.1.5. – Poluprikolice

(1)	=	TRmax, ako je pm = 650 kPa i u vodu za napajanje = 700 kPa.
(2)	=	FRdyn • 0,8 = TRL
(3)	=	0,45 • FR = TRpr

pri čemu je:

vrijednost zc izračunana iz formule:

Napomene:

(1)	Vrijednost od 7 000 označava masu vučnog vozila bez prikolice.

(2)	Za potrebe tih izračuna osovine koje se nalaze blizu (s razmakom manjim od 2 m) mogu se smatrati jednom osovinom.

Prilog 20. – Dodatak 3.

Kontrolni dijagram za stavak 3.2.1.6. – Prikolice sa središnjom osovinom

(1)	=	TRmax, ako je pm = 650 kPa i u vodu za napajanje = 700 kPa.
(2)	=	FRdyn • 0,8 = TRL
(3)	=	0,5 • FR = TRpr

pri čemu je:

vrijednost zc izračunana iz formule:

Napomene:

(1)	Vrijednost od 7 000 označava masu vučnog vozila bez prikolice.

(2)	Za potrebe tih izračuna osovine koje se nalaze blizu (s razmakom manjim od 2 m) mogu se smatrati jednom osovinom.

Prilog 20. – Dodatak 4.

Kontrolni dijagram za stavak 3.2.1.7. – Obične prikolice

(1)	=	TRmax, ako je pm = 650 kPa i u vodu za napajanje = 700 kPa.
(2)	=	0,5 • FR = TRpr
(3)	=	TRprf = TRf, ako je pm = x
(4)	=	Ffdyn • 0,8 = TRLf
(5)	=	TRprr = TRr, ako je pm = x (6) = Frdyn • 0,8 = TRLr

pri čemu je:

vrijednost zc izračunana iz formule:

Napomene:

(1)	Vrijednost od 7 000 označava masu vučnog vozila bez prikolice.

(2)	Za potrebe tih izračuna osovine koje se nalaze blizu (s razmakom manjim od 2 m) mogu se smatrati jednom osovinom.

Prilog 20. – Dodatak 5.

Simboli i definicije

Simboli

Definicije

ADi

Tpi ako je Tpi ≤ 0,8 NFDi za prednje osovine, ili

0,8 NFDi ako je Tpi > 0,8 NFDi za prednje osovine

BDi

Tpi ako je Tpi < 0,8 NRDi za stražnje osovine, ili

0,8 NRDi ako je Tpi > 0,8 NRDi za stražnje osovine

AUi

Tpi ako je Tpi < 0,8 NFUi za prednje osovine, ili

0,8 NFUi ako je Tpi > 0,8 NFUi za prednje osovine

BUi

Tpi ako je Tpi < 0,8 NRUi za stražnje osovine, ili

0,8 NRUi ako je Tpi > 0,8 NRUi za stražnje osovine

faktor kočnice

prag ulaznog momenta bregastog vratila (najmanji moment bregastog vratila potreban za ostvarivanje mjerljivog kočnog momenta

međuosovinski razmak

razmak između potpornja spojnice ili upornih noga do središta osovine (osovina) prikolice sa središnjom osovinom ili poluprikolice

razmak između vučnog svornjaka i središta osovine ili osovina poluprikolice

sila (N)

ukupna vertikalna statička reakcija površine ceste na prednje osovine

Ffdyn

ukupna vertikalna dinamička reakcija površine ceste na prednje osovine

ukupna vertikalna statička reakcija površine ceste na stražnje osovine

Frdyn

ukupna vertikalna dinamička reakcija površine ceste na stražnje osovine

ukupna vertikalna statička reakcija površine ceste na sve kotače prikolice ili poluprikolice

FRdyn

ukupna vertikalna dinamička reakcija površine ceste na sve kotače prikolice ili poluprikolice

ubrzanje zbog gravitacije (9,81 m/s2)

visina težišta od tla

visina sedla (vučnog svornjaka)

visina težišta prikolice

indeks osovine

broj prednjih osovina

broj stražnjih osovina

duljina poluge

broj opružnih kočnih cilindara po osovini

NFD

ukupna vertikalna reakcija površine ceste na prednje osovine u smjeru nizbrdo na nagibu od 18 %

NFDi

vertikalna reakcija površine ceste na prednju osovinu i u smjeru nizbrdo na nagibu od 18 %

NFU

ukupna vertikalna reakcija površine ceste na prednje osovine u smjeru uzbrdo na nagibu od 18 %

NFUi

vertikalna reakcija površine ceste na prednju osovinu i u smjeru uzbrdo na nagibu od 18 %

NRD

ukupna vertikalna reakcija površine ceste na stražnje osovine u smjeru nizbrdo na nagibu od 18 %

NRDi

vertikalna reakcija površine ceste na stražnju osovinu i u smjeru nizbrdo na nagibu od 18 %

NRU

ukupna vertikalna reakcija površine ceste na stražnje osovine u smjeru uzbrdo na nagibu od 18 %

NRUi

vertikalna reakcija površine ceste na stražnju osovinu i u smjeru uzbrdo na nagibu od 18 %

tlak na spojnoj glavi upravljačkog voda

tlak u kočnom cilindru

masa pojedinačnog vozila

statička masa na sedlu s masom prikolice P

ukupna vertikalna statička reakcija površine ceste na kotače prikolice ili poluprikolice

PRF

ukupna vertikalna statička reakcija površine ceste na prednje osovine na vodoravnom tlu

PRR

ukupna vertikalna statička reakcija površine ceste na stražnje osovine na vodoravnom tlu

statički opterećeni polumjer gume, izračunan iz sljedeće formule:

Rs = ½dr + FR • H

pri čemu je:

dr	=	nazivni promjer naplatka
H	=	konstrukcijska visina presjeka = ½ (d – dr)
d	=	dogovorni broj promjera naplatka
FR	=	faktor kako je definiran u ETRTO-u (Engineering Design Information 1994., str. CV.11)

Tpi

kočna sila na obodu svih kotača osovine i koju razvijaju opružne kočnice

Ths

opružna sila opružne kočnice

zbroj kočnih sila na obodu svih kotača poluprikolice ili prikolice

TRf

zbroj kočnih sila na obodu svih kotača prednjih osovina

TRr

zbroj kočnih sila na obodu svih kotača stražnjih osovina

TRmax

zbroj najvećih raspoloživih kočnih sila na obodu svih kotača poluprikolice ili prikolice

TRL

zbroj kočnih sila na obodu svih kotača poluprikolice ili prikolice na kojima se doseže granica prianjanja

TRLf

zbroj kočnih sila na obodu svih kotača prednjih osovina na kojima se doseže granica prianjanja

TRLr

zbroj kočnih sila na obodu svih kotača stražnjih osovina na kojima se doseže granica prianjanja

TRpr

zbroj kočnih sila na obodu svih kotača poluprikolice ili prikolice potrebnih za postizanje propisanog učinka

TRprf

zbroj kočnih sila na obodu svih kotača prednjih osovina potrebnih za postizanje propisanog učinka

TRprr

zbroj kočnih sila na obodu svih kotača stražnjih osovina potrebnih za postizanje propisanog učinka

stupanj kočenja skupa vozila kad je kočena samo prikolica

cos P

kosinus kuta koji zatvaraju nagib od 18 % i vodoravna ravnina = 0,98418

tan P

tangens kuta koji zatvaraju nagib od 18 % i vodoravna ravnina = 0,18

PRILOG 21.

Posebni zahtjevi za vozila s kontrolom stabilnosti vozila

1. Opće odredbe

1.1.

U ovom se Prilogu utvrđuju posebni zahtjevi za vozila s kontrolom stabilnosti vozila na temelju stavaka 5.2.1.32., 5.2.1.33 i 5.2.2.23. ovog Pravilnika.

1.2.

„Druga vozila” iz stavaka 2.1.3. i 2.2.3. koja ispunjavaju zahtjeve iz ovog Priloga ne smiju se razlikovati barem prema sljedećim bitnim obilježjima:

1.2.1.

vrsti vozila;

1.2.2.

osovinskoj konfiguraciji (npr. 4 × 2, 6 × 2, 6 × 4) ako je riječ o motornim vozilima;

1.2.3.

broju i rasporedu osovina ako je riječ o prikolicama;

1.2.4.

upravljačkom omjeru prednje osovine ako je riječ o motornim vozilima čija kontrola stabilnosti vozila nema taj omjer kao mogućnost programiranu na kraju proizvodnog procesa ili samoučeću mogućnost;

1.2.5.

dodatnim upravljanim osovinama ako je riječ o motornom vozilu i upravljanim osovinama ako je riječ o prikolicama;

1.2.6.

podiznim osovinama.

2. Zahtjevi

2.1.

Motorna vozila

2.1.1.

Ako vozilo ima kontrolu stabilnosti vozila kako je određeno u stavku 2.4. ovog Pravilnika, primjenjuje se sljedeće.

Kad je riječ o održavanju smjera, kontrola stabilnosti vozila mora imati sposobnost automatske i pojedinačne kontrole brzine lijevih i desnih kotača na svakoj osovini ili osovine svake skupine osovina selektivnim kočenjem na temelju evaluacije stvarnog ponašanja vozila u usporedbi s ponašanjem vozila koje zahtijeva vozač (1).

Kad je riječ o sprečavanju prevrtanja, kontrola stabilnosti vozila mora imati sposobnost automatske kontrole brzine vrtnje na barem dva kotača svake osovine ili skupine osovina selektivnim kočenjem ili automatski upravljanim kočenjem na temelju procjene stvarnog ponašanja vozila koje može izazvati njegovo prevrtanje (1).

U oba slučaja kontrola stabilnosti vozila nije potrebna u sljedećim okolnostima:

(a)	ako je brzina vozila manja od 20 km/h;

(b)	do završetka početnog samoispitivanja pri pokretanju motora i provjera vjerodostojnosti;

(c)	pri vožnji vozila unatrag;

(d)

ako je automatski ili ručno isključena. U tom se slučaju primjenjuju sljedeći uvjeti:

i.	ako vozilo ima uređaj za automatsko isključivanje kontrole stabilnosti vozila radi stvaranja boljeg prianjanja promjenom funkcionalnosti pogonskog sklopa, njezino isključenje i ponovna uključivanje moraju biti automatski povezane s radnjom koja mijenja funkcionalnost pogonskog sklopa;

ii.	ako vozilo ima mogućnost ručnog isključivanja kontrole stabilnosti vozila, kontrola stabilnosti vozila mora se automatski ponovno uspostaviti kod svakog novog pokretanja motora;

iii.	vozača se mora obavijestiti stalnim svjetlosnim signalom upozorenja da je kontrola stabilnosti vozila isključena. U tu se svrhu može upotrebljavati žuti signal upozorenja iz stavka 2.1.5. Signali upozorenja iz stavka 5.2.1.29. ovog Pravilnika ne smiju se upotrebljavati.

2.1.2.

Za ostvarenje gore definirane funkcionalnosti kontrola stabilnosti vozila mora, uz selektivno kočenje i/ili automatski upravljano kočenje, obuhvaćati barem sljedeće:

(a)	mogućnost kontrole izlazne snage motora;

(b)

kad je riječ o održavanju smjera: utvrđivanje stvarnog ponašanja vozila iz vrijednosti brzine kutnog zakreta, bočnog ubrzanja, brzina vrtnje kotača i vozačevih komandi kočnom i upravljačkom sustavu te motoru. Smiju se upotrebljavati samo podaci koje generira prikolica. Ako se te vrijednosti ne mjere neposredno, tijekom homologacije tehničkoj službi moraju se pokazati dokazi odgovarajuće korelacije s neposredno izmjerenim vrijednostima u svim uvjetima vožnje (npr. uključujući vožnju tunelom);

(c)

kad je riječ o sprečavanju prevrtanja: utvrđivanje stvarnog ponašanja vozila iz vrijednosti vertikalne sile na gume (ili barem bočnog ubrzanja i brzina vrtnje kotača) i vozačevih komandi kočnom sustavu te motoru. Smiju se upotrebljavati samo podaci koje generira prikolica. Ako se te vrijednosti ne mjere neposredno, tijekom homologacije tehničkoj službi moraju se pokazati dokazi odgovarajuće korelacije s neposredno izmjerenim vrijednostima u svim uvjetima vožnje (npr. uključujući vožnju tunelom);

(d)	ako je riječ o vučnom vozilu opremljenom u skladu sa stavkom 5.1.3.1. ovog Pravilnika: sposobnost aktiviranja radnih kočnica prikolice preko njihovih upravljačkih vodova neovisno o vozaču.

2.1.3.

Kontrola stabilnosti vozila mora se dokazati tehničkoj službi dinamičkim manevrima na jednom vozilu koje ima jednaku kontrolu stabilnosti vozila kao tip vozila koji se homologira. To se može učiniti usporedbom rezultata dobivenih s uključenom i s isključenom kontrolom stabilnosti vozila za dano opterećenje. Kao alternativa provedbi dinamičkih manevara za druga vozila s jednakom kontrolom stabilnosti vozila i druga opterećenja, mogu se dostaviti rezultati stvarnih ispitivanja vozila ili računalnih simulacija.

Kao alternativa tome može se upotrijebiti ispitno izvješće u skladu sa stavkom 1.1. dijela 2. Priloga 19.

Upotreba simulatora određena je u Dodatku 1. ovom Prilogu.

Tehničke karakteristike i validacija simulatora određeni su u Dodatku 2. ovom Prilogu.

Dok se ne postigne dogovor o jedinstvenim ispitnim postupcima, o metodi tog dokazivanja dogovaraju se proizvođač vozila i tehnička služba, a ona mora obuhvaćati kritične uvjete održavanja smjera i sprečavanja prevrtanja kako je prikladno za ugrađenu kontrolu stabilnosti vozila; metoda dokazivanja i rezultati prilažu se homologacijskom izvješću. To se ne mora obaviti tijekom homologacije.

Kao način dokazivanja kontrole stabilnosti vozila mora se upotrijebiti bilo koji od sljedećih dinamičkih manevara (2):

Održavanje smjera	Sprečavanje prevrtanja
ispitivanje smanjivanjem polumjera	ispitivanje ustaljenom kružnom vožnjom
ispitivanje skokovitim upravljanjem	zavoj u obliku slova J
sinusoida sa zadržavanjem
zavoj u obliku slova J
jednostruka promjena traka kod asimetričnog prianjanja (μ-split)
dvostruka promjena traka
ispitivanje obrnutim upravljanjem ili ispitivanje „udicom”
ispitivanje asimetričnim jednoperiodnim sinusoidalnim upravljanjem ili pulsnim upravljanjem

Radi dokazivanja ponovljivosti, vozilo se podvrgava drugom dokazivanju ponavljanjem izabranih manevara.

2.1.4.

Na aktivnost kontrole stabilnosti vozila vozača se upozorava treptavim svjetlosnim signalom upozorenja koji ispunjava odgovarajuće tehničke zahtjeve iz Pravilnika br. 121. Oznaka mora biti prisutna dok je kontrola stabilnosti vozila aktivna. U tu se svrhu ne smije upotrebljavati signal upozorenja iz stavka 5.2.1.29.1.2. ovog Pravilnika.

Uz to, tim se treptavim signalom upozorenja vozača može upozoravati i na aktivnosti sustava povezanih s kontrolom stabilnosti vozila (uključujući kontrolu proklizavanja, kontrolu stabilnosti prikolice, kontrolu kočenja u zavoju i druge slične funkcije koje za rad upotrebljavaju zaklopku snage i pojedinačnu kontrolu momenta i imaju zajedničke sastavne dijelove s kontrolom stabilnosti vozila i ESC-om ili VSF-om na kutu upravljanja najmanje jednog kotača za potrebe stabilnosti vozila).

Aktivnosti kontrole stabilnosti vozila koje se upotrebljavaju u procesu učenja radi utvrđivanja radnih karakteristika vozila ne smiju generirati navedeni signal.

2.1.5.

Kvar ili neispravnost kontrole stabilnosti vozila mora se otkriti i na njega se vozača mora upozoriti svjetlosnim signalom upozorenja koji ispunjava odgovarajuće tehničke zahtjeve iz Pravilnika br. 121.

U tu se svrhu ne smije upotrebljavati signal upozorenja iz stavka 5.2.1.29.1.2. ovog Pravilnika.

Signal upozorenja mora biti stalan i prikazivati se sve dok postoji kvar ili neispravnost, a prekidač za pokretanje nalazi se u položaju „on” (uključeno).

2.1.6.

Ako je riječ o motornom vozilu s električnim upravljačkim vodom i električnom vezom spojenom s prikolicom s električnim upravljačkim vodom, vozača se mora upozoriti posebnim svjetlosnim signalom upozorenja koji ispunjava tehničke zahtjeve iz Pravilnika br. 121 svaki put kad prikolica dijelom električnog upravljačkog voda za prijenos podataka pošalje informaciju „aktivni VDC”. U tu se svrhu može koristiti signal upozorenja iz stavka 2.1.4.

2.2.

Prikolice

2.2.1.

Ako prikolica ima kontrolu stabilnosti vozila kako je utvrđeno u stavku 2.34. ovog Pravilnika, primjenjuje se sljedeće.

Kad je riječ o održavanju smjera, kontrola stabilnosti vozila mora imati sposobnost automatske i pojedinačne kontrole brzine lijevih i desnih kotača na svakoj osovini ili osovine svake skupine osovina selektivnim kočenjem na temelju komparativne analize stvarnog ponašanja prikolice i ponašanja vučnog vozila1.

2.2.2.

Za ostvarivanje prethodno utvrđene funkcionalnosti kontrola stabilnosti vozila mora, uz automatski upravljano kočenje i, prema potrebi, selektivno kočenje, obuhvaćati barem sljedeće:

(a)

utvrđivanje stvarnog ponašanja prikolice iz vrijednosti vertikalne sile na gume ili barem bočnog ubrzanja i brzina vrtnje kotača. Smiju se upotrebljavati samo podaci koje generira prikolica. Ako se te vrijednosti ne mjere neposredno, tijekom homologacije tehničkoj službi moraju se pokazati dokazi odgovarajuće korelacije s neposredno izmjerenim vrijednostima u svim uvjetima vožnje (npr. uključujući vožnju tunelom);

(b)	sposobnost vučne prikolice da koči vučenu prikolicu u svrhu stabilizacije vozila / skupa vozila.

2.2.3.

Kao alternativa tome može se upotrijebiti ispitno izvješće u skladu sa stavkom 6. dijela 1. Priloga 19.

Upotreba simulatora određena je u Dodatku 1. ovom Prilogu.

Tehničke karakteristike i validacija simulatora određeni su u Dodatku 2. ovom Prilogu.

Dok se ne postigne dogovor o jedinstvenim ispitnim postupcima, o metodi tog dokazivanja dogovaraju se proizvođač prikolice i tehnička služba, a mora obuhvaćati kritične uvjete održavanja smjera i sprečavanja prevrtanja kako je prikladno za kontrolu stabilnosti vozila koja je ugrađena u prikolicu, a metoda dokazivanja i rezultati prilažu se homologacijskom izvješću. To se ne mora obaviti tijekom homologacije.

Kao način dokazivanja kontrole stabilnosti vozila mora se upotrijebiti bilo koji od sljedećih dinamičkih manevara2:

Održavanje smjera	Sprečavanje prevrtanja
ispitivanje smanjivanjem polumjera	ispitivanje ustaljenom kružnom vožnjom
ispitivanje skokovitim upravljanjem	zavoj u obliku slova J
sinusoida sa zadržavanjem
zavoj u obliku slova J
jednostruka promjena traka kod asimetričnog prianjanja (μ-split)
dvostruka promjena traka
ispitivanje obrnutim upravljanjem ili ispitivanje „udicom”
ispitivanje asimetričnim jednoperiodnim sinusoidalnim upravljanjem ili pulsnim upravljanjem

Radi dokazivanja ponovljivosti, vozilo se podvrgava drugom dokazivanju ponavljanjem izabranih manevara.

2.2.4.

Prikolice s električnim upravljačkim vodom koje su električno spojene s vučnim vozilom s električnim upravljačkim vodom, moraju dijelom električnog upravljačkog voda za prijenos podataka slati informaciju „aktivni VDC” dok je kontrola stabilnosti vozila aktivna. Aktivnosti kontrole stabilnosti vozila koje se upotrebljavaju u procesu učenja radi utvrđivanja radnih karakteristika prikolice ne smiju generirati navedenu informaciju.

2.2.5.

Prikolice koje primjenjuju načelo odabira niže vrijednosti smiju promijeniti način kontrole na odabir više vrijednosti dok je kontrola stabilnosti vozila aktivna.

(1) Dopuštena je dodatna interakcija s drugim sustavima vozila ili sastavnim dijelovima. Ako ti sustavi ili sastavni dijelovi podliježu posebnim pravilnicima, takva interakcija mora biti u skladu sa zahtjevima iz tih pravilnika, npr. interakcija s upravljačkim sustavom mora biti u skladu sa zahtjevima utvrđenima u Pravilniku br. 79 u pogledu korekcijskog upravljanja.

(2) Ako prethodno navedeni manevri ne prouzroče gubitak smjera ili prevrtanje, u dogovoru s tehničkom službom prema potrebi se može upotrijebiti alternativni manevar.

Prilog 21. – Dodatak 1.

Korištenje simulacije dinamičke stabilnosti

Učinkovitost održavanja smjera ili sprečavanja prevrtanja motornih vozila i prikolica kategorija M, N i O može se utvrditi računalnom simulacijom.

1. Upotreba simulacije

1.1.

Proizvođač vozila mora dokazati rad kontrole stabilnosti vozila homologacijskom tijelu ili tehničkoj službi jednakim dinamičkim manevrima kao u praktičnom dokazivanju iz stavka 2.1.3. ili stavka 2.2.3. ovog Priloga.

1.2.

Simulacija je sredstvo kojim se stupanj stabilnosti vozila može dokazati s uključenom ili isključenom kontrolom stabilnosti vozila te s opterećenim i neopterećenim vozilom.

1.3.

Simulacije se moraju provoditi validiranim alatom za modeliranje i simulaciju. Simulator se smije upotrijebiti samo ako je njime obuhvaćen svaki odgovarajući parametar vozila koje se homologira, kako je navedeno u stavku 1.1. Dodatka 2. ovom Prilogu, i ako se vrijednost svakog parametra nalazi unutar njegova provjerenog raspona. Provjera se provodi primjenom manevara utvrđenih u stavku 1.1. ovog Dodatka ovom Prilogu.

Metoda za validaciju simulatora dana je u Dodatku 2. ovom Prilogu.

1.3.1.

Proizvođač vozila koji primjenjuje validirani simulator koji nije sam neposredno potvrdio za homologaciju vozila mora provesti barem jedno potvrdno ispitivanje.

To se potvrdno ispitivanje mora provesti zajedno s tehničkom službom i ono mora biti usporedba ispitivanja stvarnog vozila i simulacije pomoću jednog od manevara određenih u stavku 1.1. ovog Dodatka.

Potvrdno se ispitivanje mora ponoviti u slučaju bilo kakve promjene simulacijskog alata (1).

Rezultati potvrdnog ispitivanja moraju se priložiti homologacijskoj dokumentaciji.

1.4.

Verzija softvera upotrijebljena u simulaciji mora se čuvati najmanje deset godina od datuma homologacije vozila.

(1) O nužnosti provedbe potvrdnog ispitivanja raspravljaju proizvođač vozila, tehnička služba i homologacijsko tijelo.

Prilog 21. – Dodatak 2.

Simulator dinamičke stabilnosti i njegova validacija

1. Tehničke karakteristike simulatora

1.1.

Simulacijskim se alatom moraju u obzir uzeti glavni čimbenici koji utječu na smjer kretanja i opasnost od prevrtanja vozila.

1.1.1.

Simulacijskim se alatom, prema potrebi, uzimaju u obzir sljedeći parametri vozila (1):

(a)	kategorija vozila;

(b)	vrsta vozila;

(c)	tip mjenjača (npr. ručni, automatizirani ručni, poluautomatski, automatski);

(d)	tip diferencijala (npr. standardni ili samokočni);

(e)	blokade diferencijala (koje bira vozač);

(f)	tip kočnog sustava (npr. pneumatsko-hidraulični, pneumatski);

(g)	tip kočnice (disk, bubanj (jedan klin, dva klina, brijeg u obliku slova S));

(h)	tip gume (npr. struktura, vrsta upotrebe, veličina);

i.	tip ovjesa (npr. zračni, mehanički, gumeni).

1.1.2.

Simulacijski model prema potrebi mora obuhvaćati barem sljedeće parametre vozila kao primjenjive1:

(a)	konfiguraciju vozila (npr. 4 × 2, 6 × 2 itd., uz navođenje funkcije (npr. slobodna vrtnja, pogonska, podizna, upravljana) i položaja osovine);

(b)	upravljačke osovine (načelo rada);

(c)	upravljački omjer;

(d)	pogonske osovine (učinak na mjerenje brzine vrtnje kotača i brzinu vozila);

(e)	podizne osovine (detekcija/kontrola i promjena međuosovinskog razmaka kad se podigne);

(f)	upravljanje motorom (komunikacija, kontrola i odziv);

(g)	karakteristike mjenjača;

(h)	mogućnosti pogonskog sklopa (npr. usporivač, regeneracijsko kočenje, pomoćni pogonski sustav);

i.	karakteristike kočnice;

(j)	konfiguraciju protublokirajućeg kočnog sustava;

(k)	međuosovinski razmak;

(l)	razmak između kotača;

(m)	visinu težišta;

(n)	položaj senzora bočnog ubrzanja;

(o)	položaj senzora kutnog zakreta;

(p)	opterećenje.

1.1.3.

Tehničkoj službi koja provodi validaciju mora se dostaviti opisni dokument koji obuhvaća barem točke u stavcima 1.1.1. i 1.1.2.

1.2.

Kontrola stabilnosti vozila simulacijskom se modelu dodaje kao:

(a)	podsustav (softverski model) simulacijskog alata kao softverska simulacijska petlja (SIL, software-in-the-loop); ili

(b)	stvarna elektronička upravljačka jedinica u konfiguraciji hardverske simulacijske petlje (HIL, hardware-in-the-loop).

1.3.

Ako je riječ o prikolici, simulacija se provodi dok je prikolica spojena s reprezentativnim vučnim vozilom.

1.4.

Opterećenje ispitnog vozila

1.4.1.

Simulacijski alat mora biti sposoban uzeti u obzir stanja opterećenosti i neopterećenosti.

1.4.2.

Simulacijski alat mora ispunjavati barem sljedeće kriterije:

(a)	fiksno opterećenje;

(b)	zadana masa;

(c)	zadana raspodjela mase; i

(d)	zadana visina težišta.

2. Validacija simulatora

2.1.

Valjanost primijenjenog alata za modeliranje i simulaciju provjerava se usporedbama s praktičnim ispitivanjima vozila. Za validaciju se koriste ispitivanja u kojima bi bez aktiviranja kontrole došlo do prestanka rada funkcije održavanja smjera (podupravljanje i preupravljanje) i/ili sprečavanja prevrtanja, u skladu s funkcionalnostima kontrole stabilnosti vozila ugrađene u vozilo.

Prema potrebi, sljedeće se varijable gibanja bilježe ili izračunavaju u skladu s normom ISO 15037 1. dio:2006 i 2. dio:2002, kako je primjenjivo:

(a)	brzina kutnog zakreta;

(b)	bočno ubrzanje;

(c)	opterećenje kotača ili podizanje kotača;

(d)	brzina prema naprijed;

(e)	vozačeve komande.

2.2.

Svrha je pokazati da su ponašanje simuliranog vozila i rad funkcije kontrole stabilnosti vozila usporedivi s onima iz praktičnih ispitivanja vozila.

Sposobnost simulatora da ga se upotrebljava s parametrima koji još nisu validirani praktičnim ispitivanjem vozila dokazuje se provedbom simulacija s različitim vrijednostima parametara. Mora se provjeriti da su ti rezultati logični i slični u usporedbi s rezultatima znanih praktičnih ispitivanja vozila.

2.3.

Simulator se smatra validiranim ako su mu izlazni podaci usporedivi s rezultatima koje je u praktičnim ispitivanjima postiglo isto vozilo tijekom manevara izabranih među manevrima određenima u stavku 2.1.3. ili stavku 2.2.3. ovog Priloga, kako je primjenjivo.

Simulator se smije upotrebljavati samo ako je riječ o karakteristikama koje su uspoređene na temelju rezultata stvarnih ispitivanja vozila i onih iz simulatora. Uspoređuje se opterećeno i neopterećeno stanje kako bi se dokazala mogućnost prilagodbe na različitu opterećenost i potvrdile ekstremne vrijednosti parametara koje treba simulirati, npr.:

(a)	vozilo s najkraćim međuosovinskim razmakom i najvišim težištem;

(b)	vozilo s najduljim međuosovinskim razmakom i najvišim težištem.

Kad je riječ o ispitivanju ustaljenom kružnom vožnjom, kao sredstvo za usporedbu služi gradijent podupravljanja.

Kad je riječ o dinamičkom manevru, kao sredstvo za usporedbu služi odnos aktiviranja i redoslijeda rada kontrole stabilnosti vozila u simulaciji i u praktičnom ispitivanju vozila.

2.4.

Fizički parametri koji se razlikuju između referentnog vozila i simuliranih konfiguracija vozila moraju se u simulaciji prikladno izmijeniti.

2.5.

Mora se sastaviti ispitno izvješće o simulatorskom ispitivanju, čiji je predložak određen u Dodatku 3. ovom Prilogu, a kopija se mora priložiti homologacijskom izvješću.

2.5.1.

Validacija simulatora provedena u skladu s Dodatkom 2. i Dodatkom 3. ovom Prilogu prije stupanja na snagu dopune 10. niza izmjena 11 ovog Pravilnika može se nastaviti upotrebljavati za novu homologaciju kontrole stabilnosti vozila ili proširenje postojeće homologacije kontrole stabilnosti vozila ako su ispunjeni odgovarajući tehnički zahtjevi i poštuje se područje primjene.

(1) Neobuhvaćeni parametri ograničavaju primjenu simulacijskog alata.

Prilog 21. – Dodatak 3.

Izvješće o simulatorskom ispitivanju funkcije kontrole stabilnosti vozila

Broj ispitnog izvješća: …

1. Identifikacija

1.1.

Ime i adresa proizvođača simulatora

1.2.

Identifikacijska oznaka simulatora: ime/model/broj (uređaj i softver)

2. Simulator

2.1.

Metoda simulacije (općeniti opis, uzimajući u obzir zahtjeve iz stavka 1.1. Dodatka 2. ovom Prilogu)

2.2.

Hardverska/softverska simulacijska petlja (HIL/SIL, vidjeti stavak 1.2. Dodatka 2. ovom Prilogu)

2.3.

Opterećenje vozila (vidjeti stavak 1.4. Dodatka 2. ovom Prilogu)

2.4.

Validacija (vidjeti stavak 2. Dodatka 2. ovom Prilogu)

2.5.

Varijable gibanja (vidjeti stavak 2.1. Dodatka 2. ovom Prilogu)

3. Područje primjene:

3.1.

Kategorija vozila:

3.2.

Vrsta vozila:

3.3.

Konfiguracija vozila:

3.4.

Upravljačke osovine:

3,5

Upravljački omjer:

3.6.

Pogonske osovine:

3.7.

Podizne osovine:

3.8.

Upravljanje motorom:

3.9.

Tip mjenjača:

3.10.

Mogućnosti pogonskog sklopa:

3.11.

Tip diferencijala:

3.12.

Blokade diferencijala:

3.13.

Tip kočnog sustava:

3.14.

Tip kočnice:

3.15.

Karakteristike kočnica:

3.16.

Konfiguracija protublokirajućeg kočnog sustava:

3.17.

Međuosovinski razmak:

3.18.

Tip guma:

3.19.

Razmak između kotača:

3.20.

Tip ovjesa:

3.21.

Visina težišta:

3.22.

Položaj senzora bočnog ubrzanja:

3.23.

Položaj senzora kutnog zakreta:

3.24.

Opterećenje:

3.25.

Ograničavajući čimbenici:

3.26.

Manevri za koje je simulator validiran:

4. Ispitivanja za provjeru vozila

4.1.

Opis vozila, uključujući vučno vozilo ako je riječ o ispitivanju prikolice:

4.1.1.

Identifikacija vozila: marka/model/VIN

4.1.1.1.

Nestandardna oprema:

4.1.2.

Opis vozila, uključujući osovinsku konfiguraciju / ovjes / kotače, motor i pogonsku liniju, kočne sustave i elemente kontrole stabilnosti vozila (održavanje smjera / sprečavanje prevrtanja), upravljački sustav te ime/model/broj:

4.1.3.

Podaci o vozilu upotrijebljeni u simulaciji (jasno navesti)

4.2.

Opis ispitivanja, uključujući mjesta, površinu ceste / ispitne staze, temperaturu i datume:

4.3.

Rezultati s opterećenim i neopterećenim vozilom s uključenom i isključenom kontrolom stabilnosti vozila, uključujući, prema potrebi, varijable gibanja iz stavka 2.1. Dodatka 2. ovom Prilogu:

5. Rezultati simulacije

5.1.

Parametri vozila i vrijednosti upotrijebljeni u simulaciji koji nisu uzeti iz stvarnog ispitivanja vozila (implicitni):

5.2.

Rezultati s opterećenim i neopterećenim vozilom s uključenom i isključenom kontroli stabilnosti vozila za svako ispitivanje izvedeno na temelju stavka 4.2. ovog Dodatka, uključujući, prema potrebi, varijable gibanja iz stavka 2.1. Dodatka 2. ovom Prilogu:

6. Završna izjava

Ponašanje simuliranog vozila i rad kontrole stabilnosti vozila usporedivi su s onima iz praktičnih ispitivanja vozila.

da/ne

7. Ograničavajući čimbenici

Ovo je ispitivanje izvedeno i njegovi su rezultati dostavljeni u skladu s Dodatkom 2. Prilogu 21. Pravilniku UN-a br. 13 kako je zadnje izmijenjen nizom izmjena ......

Tehnička služba koja je provela ispitivanje (1)

Potpis: … Datum: …

Homologacijsko tijelo (1)

(1) Moraju potpisati različite osobe ako su tehnička služba i homologacijsko tijelo ista organizacija.

PRILOG 22.

Zahtjevi za električno/elektroničko sučelje automatskog priključka kočnice

1. Opće odredbe

U ovom se Prilogu određuju zahtjevi koji su primjenjuju na postave kod kojih se spajanje i odvajanje električnog/elektroničkog sučelja kočnice između vučnog vozila i vučenog vozila postiže automatskim priključkom.

U ovom se Prilogu u obzir uzima i slučaj kad vozilo ima priključak u skladu s normom ISO 7638 i automatski priključak.

2. Kategorije automatskih priključaka

Automatski priključci klasificiraju se u različite kategorije (1):

Kategorija A:

automatski priključak za skupove tegljač/poluprikolica mora ispunjavati zahtjeve iz Dodatka 2. ovom Prilogu. Svi automatski priključci iz ove kategorije međusobno su kompatibilni.

Kategorija B:

automatski priključci za skupove tegljač/poluprikolica koji ne ispunjavaju zahtjeve iz Dodatka 2. Nisu kompatibilni s kategorijom A. Sučelja kategorije B nisu nužno kompatibilna sa svim tipovima sučelja iz ove kategorije.

Kategorija C:

automatski priključci za skupove koji nisu skup tegljač/poluprikolica moraju ispunjavati zahtjeve iz Dodatka 3. ovom Prilogu (2). Svi automatski priključci iz ove kategorije međusobno su kompatibilni.

Kategorija D:

automatski priključci za skupove koji nisu skup tegljač/poluprikolica, a koji ne ispunjavaju zahtjeve iz Dodatka 3. Nisu kompatibilni s kategorijom C. Sučelja kategorije D nisu nužno kompatibilna sa svim tipovima sučelja iz ove kategorije.

3. Zahtjevi

Električno/elektroničko sučelje automatskog priključka kočnice mora ispunjavati iste funkcionalne zahtjeve propisane za priključak u skladu s normom ISO 7638 u ovom Pravilniku i njegovim prilozima.

3.1.

Kontakti (pinovi i utičnice) za električno/elektroničko sučelje kočnice moraju imati jednake električne karakteristike i funkcionalnosti kao kontakti u skladu s normom ISO 7638.

3.1.1.

Kontakti za prijenos podataka električnog/elektroničkog sučelja kočnice moraju služiti isključivo za prijenos podataka za funkcije kočenja (uključujući ABS) i podvozja (upravljanje, gume i ovjes), kako su utvrđene u normi ISO 11992-2:2003 i njezinoj izmjeni 1:2007. Kočne funkcije imaju prednost te moraju ostati funkcionalne u stanjima uobičajenog rada i kvara. Prijenos podataka podvozja ne smije odgađati kočne funkcije.

3.1.2.

Napajanje energijom kroz električno/elektroničko sučelje kočnice smije služiti isključivo za kočne funkcije, funkcije podvozja i funkcije potrebne za prijenos podataka o prikolici koji se ne prenose električnim upravljačkim vodom. Međutim, u svim slučajevima vrijede odredbe iz stavka 5.2.2.18. ovog Pravilnika. Sve ostale funkcije moraju se opskrbljivati energijom iz drugih izvora.

3.2.

Ako je riječ o skupovima s poluprikolicom s automatskim priključkom, najveća duljina kabela za komunikaciju o kočenju smije biti:

(a)	tegljač: 21 m;

(b)	poluprikolica: 19 m;

u voznom stanju.

U svim ostalim slučajevima za najveću duljinu kabela primjenjuju se uvjeti iz stavaka 5.1.3.6. i 5.1.3.8. ovog Pravilnika.

3.3.

Vozila s priključkom u skladu s normom ISO 7638 i automatskim priključkom moraju biti konstruirana tako da je moguć samo jedan put za funkcioniranje električnog prijenosa upravljanja ili za prijenos podataka u skladu s normom ISO 11992-2:2003 i njezinom izmjenom 1:2007. Za primjere vidjeti Dodatak 1. ovom Prilogu.

U slučaju automatskog biranja puta, put kroz automatski priključak mora imati prednost.

3.4.

Svaka prikolica s automatskim priključkom mora imati opružni kočni sustav u skladu s Prilogom 8. ovom Pravilniku.

3.5.

Proizvođač koji podnosi zahtjev za homologaciju mora dostaviti opisni dokument u kojem opisuje funkcionalnost i sva radna ograničenja automatskog priključka i sve povezane opreme, uključujući podatke o kategoriji u skladu sa stavkom 2. ovog Priloga.

Ako je riječ o automatskim priključcima kategorija B i D, moraju se opisati i načini identifikacije tipa automatskog priključka kako bi bilo moguće utvrditi kompatibilnost.

3.6.

Priručnik vozila koji dostavlja proizvođač mora sadržavati upozorenje o posljedicama neprovjeravanja kompatibilnosti automatskog priključka između vučnog vozila i prikolice. Ako je primjenjivo, moraju se dostaviti i podaci o kombiniranom načinu rada.

Kako bi vozač mogao provjeriti kompatibilnost, vozila s automatskim priključkom moraju imati oznaku kategorije u skladu sa stavkom 2 ovog Priloga. Za kategorije B i D mora biti prikazan i tip ugrađenog automatskog priključka. Te oznake moraju biti neizbrisive i vidljive vozaču kad stoji na tlu pokraj vozila.

(1) Nove kategorije spojnica mogu se naknadno dodati zbog novih/inovativnih tehničkih rješenja i tada će se utvrditi i dogovoriti nova standardna sučelja.

(2) Dok se ne odredi i dogovori standard, ni jedan automatski priključak ne svrstava se u kategoriju C.

Prilog 22. – Dodatak 1.

Primjeri rasporeda automatskog povezivanja među vozilima

Vozila opremljena za automatsko i ručnom povezivanje: zahtjevi koji se odnose na sabirnice podataka.

Sheme električnih spojeva prikazuju putove signala šestog i sedmog pina u skladu s normom ISO 7638.

Legenda

Električni

E1	čvor u skladu s normom ISO 11992-2 na tegljaču, npr. ECU ABS/EBS
E2	utičnica u skladu s normom ISO 7638 na tegljaču
E3	utikač u skladu s normom ISO 7638 za automatski priključak na tegljaču
E4	dio automatskog priključka na tegljaču
E5	utikač u skladu s normom ISO 7638 za automatski priključak na prikolici
E6	utičnica u skladu s normom ISO 7638 na prikolici
E7	dio automatskog priključka na prikolici
E8	spiralni kabel u skladu s normom ISO 7638
E9	parkirna utičnica u skladu s normom ISO 7638
E10	čvor u skladu s normom ISO 11992-2 u prikolici, npr. ECU ABS/EBS
I.	kabel od E1 do E2
II.	kabel od E10 do E6
III.	kabel od E5 do E7
IV.	kabel od E3 do E4

Pneumatski

P1	regulacijski ventil prikolice ugrađen na tegljaču
P2	T-nastavak
P3	pneumatska spojna glava na tegljaču (upravljanje i napajanje)
P4	dio automatskog priključka na tegljaču
P5	pneumatska spojna glava na prikolici (upravljanje i napajanje)
P6	pneumatski ventil za brtvljenje nekorištenog terminala (dvostruki nepovratni ventil) (upravljanje i napajanje)
P7	dio automatskog priključka na prikolici
P8	pneumatsko spiralno crijevo (upravljanje i napajanje)
P9	pneumatska parkirna utičnica (upravljanje i napajanje)

Primjeri tegljača i poluprikolica

I. Vozila opremljena za automatsko i ručnom povezivanje

Režim automatskog povezivanja

Slika A

Veza od točke do točke ECU-a tegljača (E1) i ECU-a prikolice (E10) kroz automatsku spojnicu za vozila (ACV). Režim automatskog povezivanja: nema priključenih spiralnih kabela, veza između E1 i E10 kad su povezani E4 i E7 (tj. kad je spojeno sedlo).

Režim ručne veze

Slika B

Veza od točke do točke ECU-a tegljača (E1) i ECU-a prikolice (E10) kroz spiralni kabel. Ručni režim: priključeni spiralni kabeli, veze između E3 i E4 te E5 i E7 nisu u upotrebi.

II. Samo jedan dio skupa vozila je sposoban za automatsko povezivanje

Ručni režim A (samo tegljač je sposoban za automatsko povezivanje)

Slika C

Veza od točke do točke ECU-a tegljača (E1) i ECU-a prikolice (E10) kad je sedlo zatvoreno. Priključeni spiralni kabeli, vod od E3 do E4 nije u upotrebi.

Ručni režim B (samo poluprikolica je sposobna za automatsko povezivanje)

Slika D

Veza od točke do točke ECU-a tegljača (E1) i ECU-a prikolice (E10). Priključeni spiralni kabeli, vod od E5 do E7 nije u upotrebi.

Režim automatskog povezivanja

Slika E

Tegljač i prikolica pneumatski povezani ACV-om. Režim automatskog povezivanja: nema priključenih spiralnih kabela, veza između tegljača i prikolice kad su povezani P4 i P7 (tj. kad je spojeno sedlo).

Ručni režim A (samo tegljač je sposoban za automatsko povezivanje)

Slika F

Tegljač i prikolica pneumatski povezani spiralnim crijevom. Priključena spiralna crijeva, vod P2 do P5.

Ručni režim B (samo poluprikolica je sposobna za automatsko povezivanje)

Slika G

Tegljač i prikolica pneumatski povezani spiralnim crijevom. Priključena spiralna crijeva, vod P1 do P5.

Prilog 22. – Dodatak 2.

Spojnice kategorije A moraju biti u skladu s odgovarajućim odredbama norme ISO 13044-2:2013 kako bi se osigurala kompatibilnost kočnih sustava tegljača i poluprikolice.

Prilog 22. – Dodatak 3.

(rezervirano)

Definirat će se naknadno.