(1)

Uredbom (EU) 2024/1735 utvrđuju se mjere za povećanje proizvodnog kapaciteta Unije za tehnologije s nultom neto stopom emisija i njihove ključne komponente, što uključuje i poticanje potražnje za okolišno održivim i otpornim tehnologijama s nultom neto stopom emisija u okviru javne nabave.

(2)

U Uredbi (EU) 2024/1735 od Komisije se zahtijeva da utvrdi minimalne obvezne zahtjeve u pogledu okolišne održivosti za postupke javne nabave obuhvaćene područjem primjene Direktiva 2014/23/EU (2), 2014/24/EU (3) ili 2014/25/EU (4) Europskog parlamenta i Vijeća ako su predmet ugovora tehnologije s nultom neto stopom emisija navedene u članku 4. stavku 1. točkama od (a) do (k) Uredbe (EU) 2024/1735 te za ugovore o radovima i koncesije radova koji uključuju te tehnologije s nultom neto stopom emisija.

(3)

U Uredbi (EU) 2024/1735 od Komisije se zahtijeva da utvrdi te minimalne obvezne zahtjeve provedbenim aktom koji treba donijeti do 30. ožujka 2025. S obzirom na područje primjene odredaba o javnoj nabavi iz Uredbe (EU) 2024/1735, bilo je potrebno opsežno mapiranje i analiza kad je riječ o obuhvaćenim tehnologijama s nultom neto stopom emisija i o potencijalnim minimalnim zahtjevima za okolišnu održivost koje treba uzeti u obzir pa se akt nije mogao donijeti u tom roku.

(4)

Ova bi Uredba trebala obuhvaćati minimalne zahtjeve za okolišnu održivost koji se odnose na određene tehnologije s nultom neto stopom emisija, odnosno tehnologije energije vjetra na kopnu i odobalne tehnologije energije, imajući na umu da bi se pravila utvrđena u skladu s člankom 25. Uredbe (EU) 2024/1735 trebala primjenjivati na nabavu tehnologija s nultom neto stopom emisija, osim ako se takva nabava koristi za provedbu projekata dodijeljenih u kontekstu dražbi energije iz obnovljivih izvora podložno članku 26. Uredbe (EU) 2024/1735.

(5)

Radi jednostavnije i lakše provedbe ti bi se minimalni zahtjevi trebali oslanjati na metodologije i metode mjerenja na razini Unije ili priznate u Uniji koje su primjenjive na tehnologije s nultom neto stopom emisija i obuhvaćaju relevantne okolišne dimenzije. Takve metodologije i metode mjerenja trenutačno ne postoje za znatan broj tehnologija s nultom neto stopom emisija. U pripremi je nekoliko metodologija koje bi se mogle primjenjivati u tom kontekstu u kasnijoj fazi. Time se ograničava područje primjene tehnologija s nultom neto stopom emisija za koje bi se u ovoj Uredbi trebali utvrditi minimalni zahtjevi za okolišnu održivost.

(6)

Nadalje, budući da su zahtjevi za okolišnu održivost za javnu nabavu dizalica topline već utvrđeni u članku 7. stavku 1. Direktive (EU) 2023/1791 Europskog parlamenta i Vijeća (5), Delegiranoj uredbi Komisije (EU) br. 811/2013 (6) i članku 7. stavku 2. Uredbe (EU) 2017/1369 Europskog parlamenta i Vijeća (7), ova Uredba ne bi trebala obuhvaćati dizalice topline.

(7)

Slično tome, kriteriji dodjele koji se odnose na okolišnu održivost za javnu nabavu baterija ili proizvoda koji sadržavaju baterije utvrdit će se u skladu s člankom 85. stavkom 3. Uredbe (EU) 2023/1542 Europskog parlamenta i Vijeća (8). Stoga ova Uredba ne bi trebala obuhvaćati baterije.

(8)

Kad je riječ o fotonaponskim proizvodima, u pripremi su moguće provedbene mjere u skladu s Direktivom 2009/125/EU Europskog parlamenta i Vijeća (9) i Uredbom (EU) 2017/1369, što bi podrazumijevalo obvezne odredbe o javnoj nabavi slične onima za dizalice topline.

(9)

Bez obzira na to što se tehnologija vjetra tek u manjoj mjeri formalno uvodi u okviru javne nabave, naručitelji će na nekim tržištima provoditi javnu nabavu vjetroagregata. To je moguće kad se na njih primjenjuje Direktiva 2014/25/EU i kad tržište nije izravno izloženo tržišnom natjecanju pa se ne primjenjuje iznimka iz članka 34. Direktive 2014/25/EU.

(10)

Iako se od 80 do 95 % ukupne mase vjetroagregata može reciklirati jer se uglavnom sastoji od čelika i željeza, određene komponente mogu predstavljati problem. To se odnosi na lopatice, koje čine oko 15 % mase vjetroagregata. Obično sadržavaju složene kompozitne materijale – kombinaciju ojačanih vlakana i polimerne matrice. Stoga lopatice čine komponentu vjetroagregata za koju je najteže povećati mogućnost recikliranja (10). Procjenjuje se da će kompozitni otpad od lopatica vjetroagregata koje su stavljene izvan pogona do 2040. dosegnuti oko 400 000 tona (11).

(11)

Istodobno, poduzeća i istraživačke ustanove razvijaju tehnike recikliranja i razmatraju sastav materijala i postupke za stavljanje turbina izvan pogona kako bi se povećala mogućnost recikliranja, tj. potencijal recikliranja lopatica vjetroagreagata u trenutku proizvodnje. Kako bi se poduprla potpuna kružnost vjetroagregata, primjereno je uključiti minimalni zahtjev za mogućnost recikliranja lopatica. Takav minimalni zahtjev potaknut će potražnju za lopaticama koje se mogu reciklirati te istraživanje i razvoj u tom području. S obzirom na trenutačnu fazu tehnološkog razvoja čini se primjerenim odrediti ambiciozan, ali realističan minimum od 70 %.

(12)

Europskom normom EN 45555:2019 predviđene su metode za mogućnost recikliranja proizvoda koji koriste energiju te bi se stoga ona trebala primjenjivati za procjenu mogućnosti recikliranja lopatica vjetroagregata.

(13)

Budući da se u normi EN 45555:2019 zahtijevaju najsuvremenije tehnologije, odgovarajuće prilagodbe u pogledu potrebne razine tehnološke spremnosti poduprijet će razvoj novih i inovativnih tehnologija recikliranja lopatica. Razine tehnološke spremnosti definirane su u Odluci Komisije C(2014) 4995 (12). U skladu s tom definicijom razina tehnološke spremnosti od šest (6), što znači da je tehnologija dokazana u relevantnom okruženju, može se smatrati primjerenom za potporu inovativnim tehnologijama recikliranja lopatica.

(14)

Iako u skladu s normom EN 45555:2019 tehnologije recikliranja lopatica moraju biti trenutačno gospodarski održive, možda će biti potrebna fleksibilnost za geografska područja u kojima se sektor recikliranja lopatica tek razvija. Javni naručitelji stoga mogu prilagoditi taj zahtjev, na primjer prihvaćanjem tehnologija za koje se predviđa da će postati gospodarski održive na relevantnom geografskom području tijekom radnog vijeka vjetroagregata.

(15)

Različiti načini recikliranja lopatica, kao što su kemijska separacija, toplinska separacija ili mehaničko rezanje, mogu se znatno razlikovati prema njihovu stupnju očuvanja materijala. Za izračun stope mogućnosti recikliranja javni naručitelji i naručitelji stoga mogu zahtijevati procjenu kvalitete očuvanja materijala u postupku recikliranja.

(16)

Budući da će za primjenu ove Uredbe javni naručitelji i naručitelji morati provesti znatne promjene u svojim postupcima, kako bi im se dalo dovoljno vremena za provedbu tih promjena, primjenu ove Uredbe trebalo bi odgoditi. Minimalni zahtjevi za okolišnu održivost utvrđeni u ovoj Uredbi primjenjuju se na postupke javne nabave obuhvaćene područjem primjene članka 25. stavka 1. Uredbe (EU) 2024/1735 pokrenute 30. lipnja 2026. ili kasnije.

(17)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Savjetodavnog odbora za javnu nabavu,