(1)

U svojoj komunikaciji od 11. veljače 2025. naslovljenoj „Jednostavnija i brža Europa: Komunikacija o provedbi i pojednostavnjenju” Komisija je iznijela viziju programa provedbe i pojednostavnjenja kojim će se ostvariti brza i vidljiva poboljšanja na terenu za građane i poduzeća. Za to nije dovoljan tek postupni pristup pa je potrebno da Unija poduzme odvažne mjere kako bi se taj cilj ostvario. Komisija, Europski parlament, Vijeće, tijela država članica na svim razinama i dionici trebaju surađivati kako bi se racionalizirala i pojednostavnila pravila Unije te nacionalna i regionalna pravila, a politike provodile učinkovitije.

(2)

U kontekstu obveze Komisije da se smanji opterećenje povezano s izvješćivanjem i poveća konkurentnost potrebno je izmijeniti direktive 2006/43/EZ (3), 2013/34/EU (4), (EU) 2022/2464 (5) i (EU) 2024/1760 (6) Europskog parlamenta i Vijeća i istodobno zadržati ciljeve politike utvrđene u Komunikaciji Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenoj „Europski zeleni plan” („Europski zeleni plan”) i Komunikaciji Komisije od 8. ožujka 2018. naslovljenoj „Akcijski plan o financiranju održivog rasta” („Akcijski plan o financiranju održivog rasta”).

(3)

S obzirom na promjenu u području primjene u pogledu poduzeća koja trebaju podlijegati zahtjevima za izvješćivanje o održivosti, bilo bi nerazmjerno zahtijevati da revizorska društva koja žele obavljati provjeru izvješćivanja o održivosti podliježu zahtjevima u pogledu odobrenja koji su ekvivalentni onima za revizorska društva koja provode revizije financijskih izvještaja. Takvi zahtjevi u pogledu odobrenja odnose se na fizičke osobe koje obavljaju posao u ime revizorskog društva, većinu glasačkih prava revizorskog društva i većinu članova upravnog ili upravljačkog tijela revizorskog društva. Revizorska društva koja žele obavljati provjeru izvješćivanja o održivosti trebala bi samo biti dužna osigurati da imenuju barem jednog ključnog partnera za održivost koji ispunjava zahtjeve u svrhu odobrenja i koji ima odobrenje za rad kao ovlašteni revizor u predmetnoj državi članici.

(4)

Prema članku 26.a stavku 1. Direktive 2006/43/EZ države članice dužne su osigurati da ovlašteni revizori i revizorska društva obavljaju provjeru izvješćivanja o održivosti u skladu sa standardima ograničene provjere koje Komisija treba donijeti do 1. listopada 2026. Poduzeća su izrazila zabrinutost u vezi s radom pružatelja usluga provjere te su izrazila potrebu za fleksibilnošću u otklanjanju specifičnih rizika i ključnih problema utvrđenih u području provjere održivosti. Komisija bi pri izradi standarda ograničene provjere trebala uzeti u obzir te zabrinutosti. Nepostojanje usklađenih standarda provjere doprinosi problemima s kojima se suočavaju poduzeća te je stoga važno da Komisija donese odgovarajući delegirani akt. Kako bi se osiguralo dovoljno vremena za izradu standarda ograničene provjere, rok za njihovo donošenje trebalo bi odgoditi do 1. srpnja 2027.

(5)

Prema članku 26.a stavku 3. drugom podstavku Direktive 2006/43/EZ Komisiju se ovlašćuje da do 1. listopada 2028., a nakon procjene izvedivosti za revizore i poduzeća, donese standarde razumne provjere. Kako bi se izbjeglo povećanje troškova provjere za poduzeća, trebalo bi ukloniti zahtjev za donošenje standarda razumne provjere.

(6)

Prema članku 45. Direktive 2006/43/EZ nadležna tijela države članice dužna su registrirati revizore iz trećih zemalja i subjekte za obavljanje revizije u trećim zemljama koji izdaju izvješća o provjeri informacija o održivosti subjekata iz trećih zemalja čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u toj državi članici. Uvjeti za takvu registraciju odnose se na zahtjeve koje treba ispuniti većina članova upravnog ili upravljačkog tijela subjekta za obavljanje revizije iz treće zemlje, zahtjeve koje treba ispuniti revizor iz treće zemlje, standarde provjere koji se trebaju primjenjivati i objavljivanje godišnjeg izvješća o transparentnosti od strane subjekta za obavljanje revizije iz treće zemlje. Nadalje, države članice podvrgavaju registrirane revizore iz trećih zemalja i subjekte za obavljanje revizije u trećim zemljama svojim sustavima nadzora, svojim sustavima provjere kvalitete rada te svojim sustavima istražnih radnji i sankcija. Uzimajući u obzir aktualno međunarodno okruženje u pogledu reguliranja i provjere izvješćivanja o održivosti i s obzirom na to da je za valjanost izvješća o provjeri u Uniji potrebna registracija, bilo bi nerazmjerno zahtijevati da se ti uvjeti registracije ispune u prvim godinama primjene sustava provjere održivosti. Osim toga, nadzor registriranih revizora iz trećih zemalja i subjekata za obavljanje revizije u trećim zemljama ovisi o postojanju odluka o ekvivalentnosti ili odluka o primjerenosti. Stoga bi u prijelaznom razdoblju trebalo uvesti pojednostavnjene uvjete za registraciju i izuzeće od nadzora za revizore iz trećih zemalja i subjekte za obavljanje revizije u trećim zemljama koji izdaju izvješća o provjeri informacija o održivosti subjekata iz trećih zemalja čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u državi članici. Pojednostavnjena registracija trebala bi biti moguća pod uvjetom da se nadležnim tijelima predmetne države članice dostave određene informacije. Ako se te informacije ne dostave, nadležna tijela trebala bi odbiti registraciju.

(7)

Prema članku 19.a stavku 1. Direktive 2013/34/EU velika poduzeća te mala i srednja poduzeća, osim mikropoduzeća, čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u Uniji, dužna su sastaviti i objaviti izvješće o održivosti na pojedinačnoj razini. U izvješću naslovljenom „Budućnost europske konkurentnosti” okvir za izvješćivanje o održivosti utvrđen je kao „glavni uzrok regulatornog opterećenja” te je u tom pogledu zaključeno da postoji „potreba za time da se na bolji način uzme u obzir veličina poduzeća na koja utječe regulacija”. Kako bi se smanjilo opterećenje poduzeća povezano s izvješćivanjem i kako bi se ciljevi izvješćivanja ostvarili na proporcionalniji način, obvezu sastavljanja i objave izvješća o održivosti na pojedinačnoj razini trebalo bi ograničiti na poduzeća čiji je neto prihod veći od 450 000 000 EUR i koja u prosjeku imaju više od 1 000 zaposlenika tijekom financijske godine, kako je utvrđeno u nacionalnim mjerama kojima se prenosi Direktiva 2013/34/EU. Tim usmjerenijim područjem primjene, koje bi se trebalo primjenjivati i na grupe i na izdavatelje, osigurat će se da opterećenje obveznog izvješćivanja o održivosti bude ograničeno na najveća poduzeća, grupe i izdavatelje. Takva poduzeća, grupe i izdavatelji najviše utječu na okolišne, socijalne i upravljačke učinke. U isto vrijeme oni su najsposobniji apsorbirati troškove koji su povezani s izvješćivanjem o okolišnim, socijalnim i upravljačkim čimbenicima. Poduzeća, grupe i izdavatelji ispod određenih pragova i dalje mogu dobrovoljno izvješćivati o održivosti, što je mogućnost koju znatno olakšavaju dobrovoljni standardi izvješćivanja o održivosti uvedeni ovom Direktivom.

(8)

U članku 1. stavku 3. Direktive 2013/34/EU utvrđuje se da društva za osiguranje i kreditne institucije koji su velika poduzeća ili mala i srednja poduzeća, osim mikropoduzeća, čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u Uniji, podliježu zahtjevima za izvješćivanje o održivosti utvrđenima u toj direktivi, neovisno o njihovu pravnom obliku. S obzirom na to da se ovom Direktivom smanjuje područje primjene pojedinačnog izvješćivanja o održivosti, takvo smanjenje područja primjene trebalo bi se također primjenjivati na društva za osiguranje i kreditne institucije.

(9)

Za potrebe osiguravanja usklađenosti cjelokupnog zakonodavstva o održivom financiranju važno je razmotriti treba li zahtjeve povezane s okolišnim, socijalnim i upravljačkim čimbenicima ili održivošću za financijski sektor, uključujući sektorsko zakonodavstvo o financijskim uslugama, očekivanja europskih nadzornih tijela i nadzorna očekivanja na nacionalnoj razini oblikovati ili prilagoditi na način da se osigura usklađenost s obvezama izvješćivanja o održivosti utvrđenima u Direktivi 2013/34/EU. Održavanje usklađenosti, među ostalim u pogledu poduzećâ koja su izvan područja primjene članaka 19.a i 29.a Direktive 2013/34/EU, zahtijevat će posebnu pozornost i moglo bi zahtijevati poduzimanje mjera od strane Europskog parlamenta, Vijeća, Komisije i europskih nadzornih tijela.

(10)

Iako je Europski fond za financijsku stabilnost (EFSF) osnovan Okvirnim sporazumom o EFSF-u izuzet iz sustava izvješćivanja o održivosti utvrđenog u Direktivi 2004/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7) u skladu s njezinim člankom 8., ESFS podliježe zahtjevima za izvješćivanje o održivosti utvrđenima u Direktivi 2013/34/EU. Unatoč tome što se radi o velikom poduzeću osnovanom u pravnom obliku navedenom u toj direktivi, EFSF ima mandat koji je vrlo sličan mandatu Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM), odnosno očuvati financijsku stabilnost u Uniji pružanjem privremene financijske pomoći državama članicama čija je valuta euro. Međutim, ESM ne podliježe zahtjevima za izvješćivanje o održivosti. Stoga, kako bi EFSF imao isti tretman kao ESM u pogledu izvješćivanja o održivosti i u svrhu usklađenosti sa sustavom izuzeća predviđenim u Direktivi 2004/109/EZ, EFSF bi trebao biti izuzet iz sustava izvješćivanja o održivosti predviđenog u Direktivi 2013/34/EU.

(11)

Prema članku 19. stavku 1. četvrtom podstavku Direktive 2013/34/EU velika poduzeća te mala i srednja poduzeća, osim mikropoduzeća, čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u Uniji, odnosno poduzeća koja podliježu obveznom izvješćivanju o održivosti, dužna su izvješćivati o informacijama o ključnim nematerijalnim resursima i njihovoj ulozi u poslovnom modelu poduzeća i stvaranju vrijednosti. Kako bi se osigurala usklađenost s novim područjem primjene i ostvarili ciljevi takvog izvješćivanja na proporcionalniji način, taj bi se zahtjev trebao primjenjivati samo na poduzeća čiji je neto prihod veći od 450 000 000 EUR i koja imaju više od 1 000 zaposlenika tijekom financijske godine.

(12)

Prema članku 19.a stavku 3. Direktive 2013/34/EU poduzeća su dužna izvješćivati o informacijama o vlastitom poslovanju i o svojem lancu vrijednosti. Postoje dokazi da poduzeća u lancu vrijednosti, uključujući mala i srednja poduzeća, od poduzeća koja izvješćuju primaju nerazmjerne zahtjeve za informacije, neovisno o postojećim ograničenjima utvrđenima u toj direktivi. Stoga je potrebno uvesti zaštitu za poduzeća u lancu vrijednosti koja u prosjeku nemaju više od 1 000 zaposlenika tijekom prethodne financijske godine kako bi se ograničilo opterećenje za ta poduzeća („zaštićena poduzeća”). Poduzeća koja izvješćuju trebala bi se moći osloniti na samodeklaraciju koju izdaju poduzeća u svojem lancu vrijednosti za potrebe utvrđivanja veličine tih poduzeća. Ne bi trebala biti potrebna daljnja provjera od strane poduzeća koje izvješćuje. Međutim, poduzeće koje izvješćuje ne bi se trebalo osloniti na samodeklaraciju o veličini za koju zna ili se razumno može očekivati da zna da je očito netočna. Kada žele dobiti informacije o svojem lancu vrijednosti, poduzećima koja izvješćuju trebalo bi zabraniti da od zaštićenih poduzeća zahtijevaju informacije koje nadilaze određena ograničenja. Ta bi ograničenja trebala odražavati ograničenja utvrđena dobrovoljnim standardima izvješćivanja o održivosti koje Komisija treba donijeti. Istodobno, zaštićena poduzeća u lancu vrijednosti poduzeća koja izvješćuju trebala bi imati zakonsko pravo odbiti dostaviti informacije koje nadilaze ta ograničenja. Kako bi se osigurala djelotvornost tog prava i izbjeglo opterećivanje manjih poduzeća da proaktivno procjenjuju primjenjuje li se to pravo, od poduzeća koja izvješćuju, a koja odluče zatražiti informacije koje nadilaze ta ograničenja, trebalo bi zahtijevati da osiguraju da zaštićena poduzeća budu obaviještena o dodatnim informacijama koje se od njih zahtijevaju i o svojem zakonskom pravu da ih odbiju dostaviti. Kako bi se osigurala proporcionalnost, područje primjene tog „ograničenja za lanac vrijednosti” trebalo bi biti ograničeno na sljedeće načine. Prvo, njime se ne bi trebala zabranjivati dobrovoljna razmjena informacija, npr. informacija koje se obično razmjenjuju među poduzećima u određenom sektoru. Drugo, ono ne bi trebalo utjecati ni na kakvu obvezu koja bi mogla postojati, bilo ugovornu obvezu bilo obvezu na temelju prava Unije ili nacionalnog prava, dostavljanja informacija koje ne nadilaze informacije utvrđene u dobrovoljnom standardu. Treće, ograničenje za lanac vrijednosti trebalo bi se primjenjivati samo na prikupljanje informacija provedeno u svrhu izvješćivanja o informacijama o održivosti kako je propisano Direktivom 2013/34/EU. Ne bi trebalo utjecati na zahtjeve Unije u pogledu provedbe postupka dubinske analize ili prikupljanja informacija provedenog u bilo koju drugu svrhu, primjerice radi upravljanja rizicima poduzeća koje izvješćuje. Trebalo bi se smatrati da poduzeća koja izvješćuju u skladu s tim ograničenjima ispunjavaju obvezu izvješćivanja o informacijama o lancu vrijednosti kako je propisano Direktivom 2013/34/EU. Važno je da poduzeća koja izvješćuju od poduzeća u svojem lancu vrijednosti zahtijevaju informacije samo u mjeri u kojoj je to potrebno. Posebno je važno da zahtijevaju manje informacija od onih navedenih u dobrovoljnim standardima ako im nisu potrebne sve informacije iz tih standarda. Pružatelji usluga provjere trebali bi pripremiti svoje mišljenje o provjeri poštujući zaštite predviđene za poduzeća u lancu vrijednosti. Nadalje, spoznajući da možda neće uvijek biti dostupne sve potrebne informacije od poduzeća u lancu vrijednosti, poduzeće koje izvješćuje trebalo bi moći ispuniti zahtjeve za izvješćivanje o informacijama o lancu vrijednosti korištenjem informacija koje je izravno pribavilo od poduzeća u svojem lancu vrijednosti ili procjena koje se odnose na te informacije, prema potrebi.

(13)

S obzirom na izmjenu niza datuma početka primjene utvrđenih u Direktivi (EU) 2022/2464, Direktivu 2013/34/EU trebalo bi izmijeniti kako bi se pojednostavnilo trogodišnje prijelazno razdoblje i kako bi se pojasnilo da ono počinje u trenutku kada poduzeće postane dužno izvješćivati o informacijama o održivosti u skladu s direktivama 2013/34/EU i (EU) 2022/2464.

(14)

Postoje okolnosti u kojima bi poduzećima, podložno provjeri, trebalo dopustiti da pri primjeni zahtjeva za izvješćivanje o održivosti izostave određene informacije. Takve bi okolnosti trebalo utvrditi i pojasniti. Prvo, u određenim slučajevima objavljivanje informacija o održivosti moglo bi ozbiljno naštetiti poslovnom položaju poduzeća. U takvim slučajevima trebalo bi dopustiti da poduzeće izostavi takve informacije, pod uvjetom da su ispunjeni posebni uvjeti za izostavljanje kako bi se osiguralo da takvi slučajevi ostanu iznimke i da se interesi korisnika informacija o održivosti o kojima je izviješćeno također primjereno zaštite. U tom kontekstu poslovnom položaju poduzeća koje izvješćuje nije nanesena ozbiljna šteta time što poduzeća iz trećih zemalja nisu dužna izvješćivati o istim informacijama. Drugo, poduzeća bi trebala moći izostaviti informacije koje se odnose na intelektualni kapital, intelektualno vlasništvo, znanje i iskustvo, tehnološke informacije ili rezultate inovacija koje bi se mogle smatrati poslovnom tajnom kako je definirana u Direktivi (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća (8). Treće, poduzeća bi trebala moći izostaviti klasificirane podatke. Naposljetku, mogle bi postojati informacije koje bi trebale biti povjerljive zbog razloga koji se ne odnose na ugrožavanje poslovanja, poslovnu tajnost ili klasifikaciju stupnja tajnosti. Poduzeća bi posebno trebala moći izostaviti informacije koje treba zaštititi od neovlaštenog pristupa ili objavljivanja u skladu s drugim pravnim aktima Unije ili nacionalnim pravom. Nadalje, zahtjevima za izvješćivanje o održivosti ne bi se smjelo obvezivati poduzeća na objavljivanje informacija kojima bi se naštetilo privatnosti fizičkih osoba ili sigurnosti fizičkih ili pravnih osoba. To je iznimno važno u aktualnom geopolitičkom kontekstu. Poduzeća u obrambenom sektoru osobito trebaju imati diskrecijsko pravo uskraćivanja osjetljivih informacija čije bi objavljivanje moglo naštetiti njihovoj vlastitoj sigurnosti ili sigurnosti drugih pravnih osoba, uključujući države članice.

(15)

Člankom 29.c stavkom 1. Direktive 2013/34/EU Komisiju se ovlašćuje za donošenje ograničenih standarda izvješćivanja o održivosti kojima se navode informacije o kojima trebaju izvješćivati mala i srednja poduzećima čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u Uniji, male i jednostavne institucije, vlastita društva za osiguranje i vlastita društva za reosiguranje koja se oslanjaju na odstupanje za pružanje ograničenog izvješćivanja o održivosti koje je utvrđeno u članku 19.a stavku 6. te direktive. S obzirom na to da se ovom Direktivom iz sustava izvješćivanja o održivosti isključuju mala i srednja poduzeća čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u Uniji, trebalo bi ukloniti ovlaštenje Komisije za donošenje delegiranih akata kojima se predviđaju standardi izvješćivanja o održivosti za ta mala i srednja poduzeća. Upućivanja na članak 29.c Direktive 2013/34/EU trebalo bi u skladu s time izbrisati iz te direktive.

(16)

Člankom 19.a stavkom 7. Direktive 2013/34/EU malim i srednjim poduzećima, osim mikropoduzeća, čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u Uniji, omogućuje se da se izuzmu iz sustava izvješćivanja o održivosti tijekom prve dvije godine njegove primjene. S obzirom na to da se ovom Direktivom iz sustava izvješćivanja o održivosti isključuju mala i srednja poduzeća, trebalo bi izbrisati odredbu kojom se omogućuje dvogodišnje izuzeće.

(17)

Prema članku 29.a stavku 1. Direktive 2013/34/EU matična poduzeća grupa određene veličine dužna su sastaviti i objaviti izvješće o održivosti na konsolidiranoj razini. Međutim, primjereno je povećati fleksibilnost u slučaju financijskih holding poduzeća. Posebice, ako grupa te veličine postoji samo zbog različitih ulaganja financijskog holding poduzeća, konsolidirano izvješćivanje moglo bi predstavljati praktične poteškoće i opterećenja i biti od ograničene koristi za druge sudionike na tržištu. Stoga bi financijska holding poduzeća koja su matična poduzeća takvih grupa trebala moći odabrati hoće li izvijestiti o konsolidiranim informacijama o održivosti ili će takve informacije izostaviti. Ta bi mogućnost trebala biti strogo ograničena s obzirom na njezin cilj. Trebala bi se primjenjivati samo ako matično poduzeće odgovara definiciji financijskog holding poduzeća, uključujući zahtjev da se izravno ili neizravno ne uključuje u upravljanje poduzećima kćerima, ne dovodeći u pitanje njegovo pravo koje ima kao dioničar. Ta prava uključuju pravo glasovanja na glavnoj skupštini dioničara, koje bi se moglo, ovisno o nacionalnim pravilima prava društava, među ostalim, odnositi na imenovanje članova upravljačkih, upravnih i nadzornih tijela poduzeća u kojima postoje udjeli, kako bi se osigurao pravilan nadzor i zaštita tih ulaganja. Osim toga, financijska holding poduzeća trebala bi imati tu mogućnost samo ako imaju udjele u poduzećima čiji su poslovni modeli i poslovanje neovisni jedno o drugome. To isključuje slučajeve u kojima su poduzeća kćeri financijskog holding poduzeća usko međupovezana svojim poslovnim aktivnostima, na primjer kada aktivnosti jednog poduzeća kćeri omogućuju ili izravno podupiru aktivnosti drugog poduzeća kćeri. Naposljetku, ta mogućnost ne bi trebala utjecati na obveze izvješćivanja koje bi se mogle primjenjivati na druga poduzeća u grupi, na primjer ako je poduzeće u grupi samostalno obuhvaćeno područjem primjene članka 19.a ili članka 29.a Direktive 2013/34/EU.

(18)

Prema Direktivi (EU) 2022/2464 određena poduzeća moraju izvješćivati o informacijama o održivosti u skladu s obveznim europskim standardima izvješćivanja o održivosti (ESRS). Komisija je u srpnju 2023. donijela prvi skup ESRS-a. Radi što bržeg pojednostavnjenja i racionalizacije izvješćivanja o održivosti, Komisija će u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ove Direktive, donijeti delegirani akt radi revizije prvog skupa ESRS-a kako bi se ESRS znatno reformirao: (i) uklanjanjem onih podataka koji se smatraju najmanje važnima za izvješćivanje o održivosti opće namjene, (ii) davanjem prednosti, koliko je to moguće, kvantitativnim podacima u odnosu na opisne informacije, (iii) dodatnim razlikovanjem obveznih i dobrovoljnih podataka, (iv) donošenjem jasnijih uputa o načinu primjene načela značajnosti kako bi poduzeća morala izvješćivati samo o značajnim informacijama i kako bi se smanjio rizik da pružatelji usluga provjere nenamjerno potiču poduzeća na izvješćivanje o informacijama koje nisu potrebne ili na izdvajanje prekomjernih sredstava za postupak procjene značajnosti, (v) poboljšanjem usklađenosti s drugim aktima zakonodavstva Unije, uključujući zakonodavstvo o financijskim uslugama i (vi) uzimanjem u obzir, u najvećoj mogućoj mjeri, interoperabilnosti s globalnim standardima izvješćivanja o održivosti. Revizijom će se pojasniti odredbe koje se smatraju nejasnima i pojednostavnit će se struktura i prikaz standarda. Njome će se također uvesti sve ostale izmjene koje bi se mogle smatrati potrebnima s obzirom na iskustvo stečeno u primjeni prvog skupa ESRS-a. U okviru standarda izvješćivanja o održivosti trebalo bi također uzeti u obzir poteškoće na koje bi poduzeća mogla naići pri prikupljanju informacija od aktera u cijelom svojem lancu vrijednosti, posebno od onih koji ne podliježu zahtjevima izvješćivanja o održivosti te od dobavljača na tržištima u nastajanju i u gospodarstvima u usponu.

(19)

Ako se sastav grupe promijeni tijekom financijske godine zbog stjecanja ili spajanja poduzeća, za uključivanje tih poduzeća u postupak izvješćivanja o održivosti za istu financijsku godinu moglo bi biti potrebno dodatno vrijeme i ono može predstavljati administrativne izazove. Stoga je primjereno omogućiti matičnom poduzeću koje podliježe zahtjevima za konsolidirano izvješćivanje o održivosti da odgodi izvješćivanje o održivosti za takva novostečena ili spojena poduzeća za sljedeću financijsku godinu. Nadalje, ako poduzeće tijekom financijske godine napusti grupu poduzeća, bilo bi nerazmjerno zahtijevati od matičnog poduzeća koje podliježe zahtjevima za konsolidirano izvješćivanje o održivosti da dostavi informacije o održivosti tog poduzeća za istu financijsku godinu. Stoga je primjereno dopustiti matičnom poduzeću da u konsolidirano izvješće poslovodstva za tu financijsku godinu ne uključi informacije o održivosti poduzeća koje je napustilo grupu. S obzirom na to da bi određeni događaji koji utječu na poduzeća koja su stečena ili spojena ili koja su izašla iz grupe poduzeća ipak mogli utjecati na učinke grupe na pitanja održivosti, ili rizike ili prilike grupe koji se odnose na pitanja održivosti, primjereno je od matičnog poduzeća koje odluči da za financijsku godinu neće dostaviti informacije o održivosti za ta poduzeća zahtijevati da te značajne događaje navede u svojem konsolidiranom izvješću poslovodstva.

(20)

Člankom 29.b stavkom 1. trećim podstavkom Direktive 2013/34/EU Komisiju se ovlašćuje za utvrđivanje sektorskih standarda izvješćivanja delegiranim aktima, pri čemu prvi skup takvih standarda treba donijeti do 30. lipnja 2026. Kako bi se izbjeglo povećanje broja propisanih podataka o kojima poduzeća trebaju izvješćivati, to bi ovlaštenje trebalo izbrisati. Ovisno o potražnji poduzeća koja podliježu zahtjevima za izvješćivanje o održivosti utvrđenima u Direktivi 2013/34/EU, Komisija bi mogla poduprijeti poduzeća pružanjem smjernica za pojedinačne sektore u kojima se prikazuje i olakšava primjena ESRS-a u određenom sektoru, uključujući smjernice o provedbi procjene dvostruke značajnosti s ciljem utvrđivanja pitanja održivosti koja bi mogla biti značajna za tipično poduzeće koje posluje u određenom sektoru. Sve bi se takve smjernice trebale temeljiti na savjetovanjima s relevantnim dionicima. Prema potrebi, u obzir bi se mogli uzeti relevantni međunarodni standardi.

(21)

Prema članku 29.b stavku 4. Direktive 2013/34/EU u standardima izvješćivanja o održivosti ne smiju se utvrđivati objave prema kojima bi poduzeća bila dužna od malih i srednjih poduzeća u svojem lancu vrijednosti pribaviti informacije koje nadilaze informacije koje se objavljuju u skladu sa standardima izvješćivanja o održivosti za mala i srednja poduzeća čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u Uniji. S obzirom na to da se ovom Direktivom iz sustava izvješćivanja o održivosti isključuju mala i srednja poduzeća čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u Uniji te kako bi se smanjilo opterećenje povezano s izvješćivanjem za poduzeća u lancu vrijednosti koja nisu obvezna izvješćivati o svojoj održivosti, u standardima izvješćivanja o održivosti ne bi se trebale navoditi objave prema kojima bi poduzeća bila dužna od poduzeća u svojem lancu vrijednosti koja u prosjeku imaju do 1 000 zaposlenika tijekom financijske godine pribaviti informacije koje nadilaze informacije koje treba objaviti u skladu s dobrovoljnim standardima izvješćivanja o održivosti za poduzeća koja nisu obvezna izvješćivati o svojoj održivosti.

(22)

Komisiju bi trebalo ovlastiti za donošenje delegiranog akta kako bi se predvidjeli dobrovoljni standardi izvješćivanja o održivosti koje primjenjuju zaštićena poduzeća. Ti standardi trebali bi biti proporcionalni kapacitetima i značajkama tih poduzeća kao i opsegu i složenosti njihovih aktivnosti te bi trebali biti relevantni za njih. Druga poduzeća koja nisu obvezna izvješćivati o informacijama o održivosti također bi trebala moći odlučiti primjenjivati te standarde. U dobrovoljnim standardima izvješćivanja o održivosti trebao bi se koristiti pojednostavnjeni jezik i uzimati u obzir načelo „počnimo od malih”, korištenjem modularnosti koja omogućuje fleksibilnost i progresivno objavljivanje informacija. U dobrovoljnim standardima izvješćivanja o održivosti u najvećoj mogućoj mjeri trebalo bi uzeti u obzir Uredbu (EZ) br. 1221/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (9). Tim bi se standardima, ako je moguće, također trebala odrediti struktura koja se treba koristiti za prikaz tih informacija. Dok Komisija ne donese dobrovoljne standarde izvješćivanja o održivosti, poduzeća koja dobrovoljno izvješćuju o informacijama o održivosti mogu to činiti u skladu s Preporukom Komisije (EU) 2025/1710 (10), koja se temelji na dobrovoljnom standardu za MSP-ove koji je izradio EFRAG. Kako bi se osigurali kontinuitet i proporcionalnost, dobrovoljni standardi izvješćivanja o održivosti koje Komisija donese delegiranim aktom trebali bi se temeljiti na toj preporuci.

(23)

Kako bi se osiguralo da dobrovoljni standardi izvješćivanja o održivosti ostanu usklađeni s kretanjima relevantnima za izvješćivanje o održivosti, Komisija bi te standarde trebala preispitati najmanje svake četiri godine. Pri provedbi tog preispitivanja Komisija bi trebala uzeti u obzir kretanja relevantna za izvješćivanje o održivosti kao i to omogućuju li standardi poduzećima da ostvare relevantne ciljeve, uključujući: (i) dostavljanje informacija koje zadovoljavaju potrebe za podacima poduzeća koja od svojih dobavljača zahtijevaju informacije o održivosti, (ii) dostavljanje informacija koje zadovoljavaju potrebe financijskih institucija i ulagatelja za podacima, čime se poduzećima olakšava pristup financiranju, (iii) poboljšanje upravljanja pitanjima održivosti, uključujući, prema potrebi, okolišne i socijalne aspekte kao što su onečišćenje te zdravlje i sigurnost radne snage, na način kojim se jačaju konkurentnost i otpornost poduzeća i (iv) doprinos gospodarstvu koje je održivije i uključivije. Ako ti ciljevi nisu postignuti, Komisija bi trebala na odgovarajući način izmijeniti standarde.

(24)

Prema članku 29.d Direktive 2013/34/EU poduzeća koje podliježu zahtjevima utvrđenima u člancima 19.a i 29.a te direktive dužna su izraditi svoje izvješće poslovodstva ili konsolidirano izvješće poslovodstva, ovisno o tome što je primjenjivo, u jedinstvenom elektroničkom formatu za izvješćivanje utvrđenom u članku 3. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2019/815 (11), i opisno označavati svoje izvješćivanje o održivosti, što uključuje objave utvrđene u članku 8. Uredbe (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća (12), u skladu s elektroničkim formatom za izvješćivanje iz te delegirane uredbe. Kako bi se poduzećima pružila jasnoća, trebalo bi utvrditi da do donošenja takvih pravila o opisnom označavanju izvješća o održivosti Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2019/815 poduzeća ne bi smjela biti obvezna opisno označavati svoja izvješća o održivosti.

(25)

U članku 33. stavku 1. Direktive 2013/34/EU utvrđeno je da su članovi administrativnih, upravljačkih i nadzornih tijela poduzeća kolektivno odgovorni osigurati da se određeni dokumenti sastave i objave u skladu sa zahtjevima te direktive. Kako bi se poduzećima osigurala fleksibilnost i smanjilo njihovo opterećenje izvješćivanja, države članice trebale bi moći predvidjeti da je kolektivna odgovornost članova administrativnih, upravljačkih i nadzornih tijela poduzeća kad je riječ o usklađenosti sa zahtjevima direktive u pogledu digitalizacije izvješća poslovodstva ograničena na njegovu objavu u jedinstvenom elektroničkom formatu za izvješćivanje, uključujući opisno označavanje izvješća o održivosti u istom formatu.

(26)

U skladu s člankom 40.a stavkom 1. četvrtim i petim podstavkom Direktive 2013/34/EU, određena poduzeća kćeri u Uniji koja su poduzeća kćeri poduzeća iz treće zemlje koje ostvaruje neto prihod veći od 150 000 000 EUR u Uniji ili, ako takva poduzeća kćeri ne postoje, podružnice u Uniji poduzeća iz treće zemlje koje ostvaruju neto prihod veći od 40 000 000 EUR, objavljuju i stavljaju na raspolaganje informacije o održivosti na razini grupe ili, ako to nije primjenjivo, na pojedinačnoj razini, poduzeća iz treće zemlje. Kako bi se smanjilo opterećenje za poduzeća iz trećih zemalja razmjerno smanjenju opterećenja za poduzeća koja podliježu člancima 19.a i 29.a te direktive , prag neto prihoda za poduzeće iz treće zemlje trebalo bi povisiti sa 150 000 000 EUR na 450 000 000 EUR. Osim toga, radi smanjenja opterećenja također bi trebalo prilagoditi veličinu poduzeća kćeri poduzeća iz treće zemlje i podružnice poduzeća iz treće zemlje za takva poduzeća kćeri i podružnice koje treba obuhvatiti područjem primjene Direktive 2013/34/EU u pogledu izvješćivanja o održivosti. Prag prihoda za poduzeće kćer poduzeća iz treće zemlje i podružnicu poduzeća iz treće zemlje trebalo bi postaviti na 200 000 000 EUR. Zahtjevi za izvješćivanje za poduzeće kćer poduzeća iz treće zemlje ili podružnicu poduzeća iz treće zemlje na temelju članka 40.a razlikuju se od zahtjeva za izvješćivanje za poduzeća na temelju članaka 19.a i 29.a. Poduzeće kći poduzeća iz treće zemlje ili podružnica poduzeća iz treće zemlje koji podliježu članku 40.a mora objaviti i staviti na raspolaganje samo izvješće o održivosti koje je dostavilo poduzeće iz treće zemlje, dok poduzeća koja podliježu člancima 19.a i 29.a trebaju izvješćivati u svoje ime. Stoga nije potrebno primjenjivati iste pragove pri utvrđivanju koja poduzeća kćeri ili podružnice podliježu zahtjevima za izvješćivanje na temelju članka 40.a, a koje poduzeća podliježu zahtjevima za izvješćivanje na temelju članaka 19.a i 29.a. Nadalje, kako bi se osigurali ravnopravni uvjeti za sve, matičnim poduzećima iz trećih zemalja koja su financijska holding poduzeća čija poduzeća kćeri imaju poslovne modele i poslovanje koji su neovisni jedno o drugome, trebalo bi dopustiti da ne objavljuju i ne stavljaju na raspolaganje izvješće o održivosti u skladu s člankom 40.a.

(27)

Kako bi se poduzećima omogućio pristup praktičnim informacijama o primjeni obveznih i dobrovoljnih standarda izvješćivanja o održivosti utvrđenih u Direktivi 2013/34/EU i kako bi se smanjilo opterećenje povezano s primjenom tih standarda izvješćivanja o održivosti, Komisija bi trebala osigurati internetski portal za tu svrhu. Namjenski internetski portal trebao bi omogućiti pristup informacijama, smjernicama i potpori, među ostalim relevantnim predlošcima, u vezi s tim standardima izvješćivanja o održivosti. Namjenski internetski portal trebao bi biti međusobno povezan s mjerama potpore na internetu koje, ako postoje, pružaju države članice, kako bi se uzeo u obzir nacionalni kontekst.

(28)

Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje koje proizlazi iz ispunjavanja zahtjeva za izvješćivanje o održivosti koji su uglavnom povezani s prikupljanjem podataka, obradom podataka i razmjenom podataka među poduzećima, Komisija bi trebala predstaviti izvješće o inicijativama kojim se poduzećima omogućuju sigurno, neometano i automatizirano prikupljanje, obrada i razmjena podataka. To bi trebalo uključivati sljedeće: pružanje usklađenih, standardiziranih i strukturiranih digitalnih formata podataka za učinkovitu razmjenu podataka o aktivnostima među poduzećima, kao što su elektronički računi ili izvješća u skladu s digitalnim dobrovoljnim standardom za MSP-ove; utvrđivanje minimalnih tehničkih zahtjeva za digitalne sustave koji se koriste za upravljanje podacima o održivosti i izvješćivanje o njima kako bi se osigurala interoperabilnost; osiguravanje pristupa pouzdanim i kvalificiranim podacima; te osiguravanje mogućnosti razmjene podataka putem otvorene i zajedničke infrastrukture Unije za razmjenu podataka.

(29)

Kako bi se prilagodili pragovi neto prihoda za poduzeća koja podliježu zahtjevima za izvješćivanje o održivosti s obzirom na to da će inflacija protekom vremena smanjiti njihovu realnu vrijednost, Komisija bi trebalo delegirati ovlast za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (13). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(30)

U članku 5. stavku 2. prvom podstavku Direktive (EU) 2022/2464 utvrđeni su datumi do kojih države članice trebaju primjenjivati zahtjeve za izvješćivanje o održivosti utvrđene u Direktivi 2013/34/EU, a oni se razlikuju ovisno o veličini predmetnog poduzeća. S obzirom na to da samo poduzeća čiji je neto prihod veći od 450 000 000 EUR i koja u prosjeku imaju više od 1 000 zaposlenika tijekom financijske godine, na razini grupe, ovisno o slučaju, podliježu zahtjevima za izvješćivanje o održivosti, trebalo bi prilagoditi kriterije za određivanje datumâ početka primjene i ukloniti upućivanje na mala i srednja poduzeća čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u Uniji.

(31)

Važno je u svakom trenutku osigurati pravnu sigurnost u pogledu suženja područja primjene u odnosu na poduzeća koja podliježu zahtjevima za izvješćivanje o održivosti , posebno u pogledu područja primjene relevantnih odredaba s obzirom na osobu. U skladu s tim, članak 5. stavak 2. prvi podstavak točku (a) Direktive (EU) 2022/2464 koja se odnosi na prvi skup poduzeća koja podliježu toj direktivi trebalo bi izmijeniti kako bi se njezina primjena ograničila na tri financijske godine od 1. siječnja 2024. Za financijske godine koje počinju 1. siječnja 2027. ili nakon tog datuma, trebao bi se primjenjivati članak 5. stavak 2. prvi podstavak točka (b) Direktive (EU) 2022/2464 koja se odnosi na drugi skup poduzeća koja podliježu toj direktivi. U skladu s tim, poduzeća koja su obuhvaćena područjem primjene članka 5. stavka 2. prvog podstavka točke (a) te direktive, ali nisu obuhvaćena područjem primjene točke (b), kako je izmijenjeno ovom Direktivom, neće biti obuhvaćena područjem primjene ove Direktive od financijskih godina koje počinju 1. siječnja 2027. ili nakon tog datuma. Međutim, kako bi se opterećenje što prije smanjilo, države članice trebale bi moći izuzeti takva poduzeća od obveza izvješćivanja za financijske godine koje počinju između 1. siječnja 2025. i 31. prosinca 2026. Države članice dužne su provesti to odstupanje na način kojim se osigurava usklađenost s načelom pravne sigurnosti.

(32)

U članku 5. stavku 2. trećem podstavku Direktive (EU) 2022/2464 utvrđeni su datumi do kojih države članice trebaju primjenjivati zahtjeve za izvješćivanje o održivosti utvrđene u Direktivi 2004/109/EZ, a oni se razlikuju ovisno o veličini predmetnog izdavatelja. S obzirom na to da samo poduzeća čiji je neto prihod veći od 450 000 000 EUR i koja u prosjeku imaju više od 1 000 zaposlenika tijekom financijske godine, na razini grupe, ovisno o slučaju, podliježu zahtjevima za izvješćivanje o održivosti, trebalo bi prilagoditi kriterije za određivanje datumâ početka primjene i ukloniti upućivanje na mala i srednja poduzeća čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u Uniji.

(33)

Važno je u svakom trenutku osigurati pravnu sigurnost u pogledu suženja područja primjene u odnosu na izdavatelje koji podliježu zahtjevima za izvješćivanje o održivosti, posebno u pogledu primjene relevantnih odredaba s obzirom na osobu. U skladu s tim, članak 5. stavak 2. treći podstavak točku (a) Direktive (EU) 2022/2464 koja se odnosi na prvi skup izdavatelja koji podliježu toj direktivi trebalo bi izmijeniti kako bi se njezina primjena ograničila na tri financijske godine od 1. siječnja 2024. Za financijske godine koje počinju 1. siječnja 2027. ili nakon tog datuma, trebao bi se primjenjivati članak 5. stavak 2. treći podstavak točka (b) Direktive (EU) 2022/2464 koja se odnosi na drugi skup izdavatelja koji podliježu toj direktivi. U skladu s tim, izdavatelji koji su obuhvaćeni područjem primjene članka 5. stavka 2. trećeg podstavka točke (a) te direktive, ali nisu obuhvaćeni područjem primjene točke točkom (b), kako je izmijenjeno ovom Direktivom, neće biti obuhvaćeni područjem primjene ove Direktive od financijskih godina koje počinju 1. siječnja 2027. ili nakon tog datuma. Međutim, kako bi se opterećenje što prije smanjilo, države članice trebale bi moći izuzeti takve izdavatelje od obveza izvješćivanja za financijske godine koje počinju između 1. siječnja 2025. i 31. prosinca 2026. Države članice dužne su provesti to odstupanje na način kojim se osigurava usklađenost s načelom pravne sigurnosti.

(34)

Zbog promjene u području primjene u pogledu poduzeća koja podliježu obvezama izvješćivanja o održivosti trebalo bi prilagoditi odredbe o preispitivanju i izvješćivanju u Direktivi (EU) 2022/2464. Kako bi se osiguralo postizanje cilja Unije da se omogući objavljivanje dostatnih podataka o korporativnoj održivosti, Komisija bi trebala procijeniti primjerenost novog područja primjene Direktive (EU) 2022/2464 kako je izmijenjena ovom Direktivom. Primjereno je da se ta procjena temelji ponajprije na analizi potreba za podacima o održivosti za mobiliziranje privatnih ulaganja u ciljeve europskog zelenog plana, s jedne strane, i utjecaj izvješćivanja o održivosti na konkurentnost poduzeća iz Unije, s druge strane. Važno je i da se pri preispitivanju uzmu u obzir najbolje razvijene prakse i stvarna razina pripremljenosti poduzeća za objavljivanje informacija o održivosti na temelju Direktive (EU) 2022/2464. U tu svrhu i s obzirom na načelo proporcionalnosti, pri razmatranju mogućeg proširenja područja primjene važno je da Komisija razmotri treba li to proširenje uravnotežiti s mogućnošću uspostave pojednostavnjenog sustava izvješćivanja.

(35)

Direktiva (EU) 2024/1760 ne smije predstavljati osnovu za smanjenje razine zaštite određenih prava i interesa predviđenih nacionalnim pravom ili kolektivnim ugovorima primjenjivima u trenutku donošenja te direktive. Međutim, to ne bi trebalo spriječiti države članice da pri provedbi Direktive (EU) 2024/1760 prilagode nacionalne zakone o dubinskoj analizi za održivo poslovanje primjenjive u trenutku donošenja te direktive kako bi povećale ili osigurale njihovu usklađenost s njom, a posebno usklađenost njihova područja primjene.

(36)

Cilj Direktive (EU) 2024/1760 nije osiguravanje sveobuhvatnog okvira za zaštitu ljudskih prava ili okoliša u kontekstu poslovanja poduzećâ. Umjesto toga, njome se želi uskladiti nacionalno pravo o općim obvezama dubinske analize za takva poduzeća i odgovornosti u tom pogledu, čime se osigurava da poduzeća koja posluju na unutarnjem tržištu doprinose održivom razvoju. Postupci dubinske analize nadopunjuju, a ne zamjenjuju, posebne pravne obveze kojima se izravno ili neizravno štite ljudska prava ili okoliš. Te posebne pravne obveze uključuju one koje proizlaze iz, među brojnim drugim primjerima, prava koje se odnosi na rad, radno vrijeme i jednakost, prava koje se odnosi na zdravlje i sigurnost na radnome mjestu, uključujući rukovanje opasnim materijalima, građevinske standarde, i prava koje se odnosi na prostorno planiranje i izgradnju te pravo kojim se uređuje sigurnost proizvoda ili hrane. Nijedna takva pravna obveza nije obuhvaćena područjem primjene Direktive (EU) 2024/1760, osim ako i u mjeri u kojoj se njima utvrđuju opće obveze dubinske analize. Kako bi se povećala pravna sigurnost i osiguralo izričito očuvanje potrebne regulatorne slobode, Direktivu (EU) 2024/1760 trebalo bi izmijeniti kako bi se dodatno pojasnila ograničenja područja primjene te direktive.

(37)

Direktivom (EU) 2024/1760 određenim poduzećima nameću se opsežne obveze dubinske analize. Zbog toga je njezino područje primjene ograničeno na osobito velika poduzeća. Neovisno o tome, u izvješću naslovljenom „Budućnost europske konkurentnosti” okvir za dubinsku analizu utvrđen je kao jedan od glavnih uzroka regulatornog opterećenja te je u tom pogledu zaključeno da postoji „potreba za time da se na bolji način uzme u obzir veličina poduzeća na koja utječe regulacija”. Nadalje, Direktiva (EU) 2024/1760 može najbolje ostvariti svoje ciljeve u odnosu na najveća poduzeća koja imaju najveći utjecaj na svoje lance vrijednosti, najveći učinak na ljudska prava i okoliš te najviše resursa za pažljivu provedbu dubinske analize. Zbog svih tih razloga i u skladu s ključnim ciljem pojednostavnjenja, područje primjene Direktive (EU) 2024/1760 trebalo bi smanjiti. Prag od 450 000 000 EUR trebalo bi povisiti na 1 500 000 000 EUR, a prag od 1 000 zaposlenika trebalo bi povisiti na 5 000 zaposlenika. U skladu s tim, pragove koji se odnose na poduzeća koja su sklopila sporazume o franšizi ili licenciranju trebalo bi povisiti na 75 000 000 EUR u pogledu naknada za licenciju i 275 000 000 EUR u pogledu prihoda.

(38)

Člankom 4. stavkom 1. Direktive (EU) 2024/1760 zabranjuje se državama članicama da u svoje nacionalno pravo uvedu odredbe, unutar područja obuhvaćenog tom direktivom , o utvrđivanju obveze dubinske analize u području ljudskih prava i okoliša koje se razlikuju od onih utvrđenih u posebnim odredbama te direktive. Kako bi se osiguralo da države članice ne nadilaze tu direktivu i kako bi se izbjeglo fragmentiranje regulatornog okruženja koje bi stvorilo pravnu nesigurnost i nepotrebno opterećenje, potpuno usklađivanje odredaba Direktive (EU) 2024/1760 trebalo bi proširiti tako da obuhvati dodatne odredbe kojima se uređuju ključni aspekti postupka dubinske analize. To posebno uključuje obvezu utvrđivanja, obvezu rangiranja negativnih učinaka po prioritetu, obveze otklanjanja utvrđenih negativnih učinaka ili onih koji su trebali biti utvrđeni, obvezu uspostave mehanizma za podnošenje pritužbi i za prijave, obvezu praćenja mjera dubinske analize i obvezu izvješćivanja o pitanjima obuhvaćenima tom direktivom. Istodobno bi državama članicama trebalo i dalje dopustiti uvođenje strožih odredaba o drugim aspektima ili odredaba o dubinskoj analizi koje su konkretnije u smislu cilja ili obuhvaćenog područja. Takve odredbe uključuju odredbe nacionalnog prava kojima se uređuju određeni negativni učinci ili određeni sektori djelatnosti kako bi se postigla drukčija razina zaštite ljudskih, radnih i socijalnih prava, okoliša ili klime. Kako bi se povećala pravna sigurnost i osigurala potrebna regulatorna sloboda, posebno u pogledu novih specifičnih rizika za koje bi obveze dubinske analize mogle biti važne, trebalo bi pojasniti da takve odredbe uključuju obveze dubinske analize koje se odnose na određene proizvode, usluge ili situacije. S druge strane, nacionalna pravila koja nadilaze određeni cilj ili područje, na primjer općim reguliranjem postupka dubinske analize ili reguliranjem dubinske analize u cijelom sektoru, ne čine takve odredbe.

(39)

Člankom 5. Direktive (EU) 2024/1760 obvezuje se države članice da osiguraju da velika poduzeća iznad određene veličine provode dubinsku analizu u području ljudskih prava i okoliša . Člankom 8. te direktive od tih se poduzeća zahtijeva da poduzmu odgovarajuće mjere za utvrđivanje i procjenu negativnih učinaka, uzimajući u obzir relevantne čimbenike rizika. Od poduzeća bi trebalo zahtijevati da provedu postupak određivanje opsega, isključivo na temelju razumno dostupnih informacija, radi utvrđivanja općih područja u njihovu vlastitom poslovanju, poslovanju njihovih društava kćeri i, ako je to povezano s njihovim lancima aktivnosti, u poslovanju njihovih poslovnih partnera u kojima je najizglednije da bi se negativni učinci mogli pojaviti. Pri provedbi postupka određivanja opsega od poduzeća se ne zahtijeva da sustavno utvrđuju negativne učinke na razini subjekta, već da obuhvate opća područja. Pri postupku određivanju opsega poduzeća bi se trebala oslanjati isključivo na informacije koje su im razumno dostupne, što u pravilu isključuje traženje informacija od poslovnih partnera. Međutim, poduzeća imaju fleksibilnost u prosuđivanju koje su im informacije razumno dostupne.

(40)

Na temelju rezultata postupka određivanja opsega poduzeća bi trebala biti dužna provesti dubinsku procjenu u područjima u kojima je utvrđeno da je najizglednije da bi se negativni učinci mogli pojaviti i biti najozbiljniji. Poduzeća ne bi trebala biti dužna tražiti informacije od poslovnih partnera ako nisu utvrđeni vjerojatni i ozbiljni rizici. Dubinska procjena trebala bi biti usmjerena na dobivanje točnih i pouzdanih informacija, posebno o prirodi, opsegu, uzrocima, ozbiljnosti i vjerojatnosti utvrđenih negativnih učinaka, kako bi se poduzeću omogućilo da, ako je to relevantno, rangiraju po prioritetu utvrđene stvarne i potencijalne negativne učinke u skladu s Direktivom (EU) 2024/1760 i donese odgovarajuće mjere za otklanjanje tih učinaka u skladu s tom direktivom. Kako bi se poduzećima pružila dodatna fleksibilnost, ako je poduzeće utvrdilo negativne učinke koji su jednako vjerojatni ili jednako ozbiljni u više područja, to poduzeće bi trebalo moći dati prednost procjeni negativnih učinaka koji uključuju izravne poslovne partnere. Poduzeća su dužna poduzeti samo odgovarajuće mjere za utvrđivanje negativnih učinaka. Stoga nisu dužna utvrditi svaki negativan učinak na svoje poslovanje, poslovanje svojih društava kćeri i poslovanje svojih poslovnih partnera. U nekim slučajevima to bi moglo dovesti do toga da negativan učinak ne bude utvrđen i stoga ne bude spriječen, ublažen, okončan ili sveden na najmanju moguću mjeru unatoč tome što je poduzeće u potpunosti ispunilo svoje obveze na temelju Direktive (EU) 2024/1760. Iz toga slijedi da poduzeća ne bi bila kažnjena za takav učinak na temelju te direktive.

(41)

Kako bi se ograničio učinak prelijevanja opterećenja na druga poduzeća, uključujući mala i srednja poduzeća te mala poduzeća srednje tržišne kapitalizacije, kad je riječ o dubinskoj procjeni poslovnih partnera, poduzeća koja podliježu Direktivi (EU) 2024/1760 trebala bi zatražiti informacije od poslovnih partnera samo ako su te informacije nužne. Važno je da svaki zahtjev bude ciljan, razuman i razmjeran. U slučaju poslovnih partnera s manje od 5 000 zaposlenika poduzeća bi trebala tražiti informacije samo ako se informacije razumno ne mogu dobiti na drugi način, primjerice na temelju informacija kojima raspolažu ili iz drugih izvora.

(42)

Člankom 8. stavkom 3. Direktive (EU) 2024/1760 od država članica zahtijeva se da osiguraju da za potrebe utvrđivanja i procjene negativnih učinaka poduzeća imaju pravo iskoristiti odgovarajuće resurse, uključujući neovisna izvješća i informacije prikupljene putem mehanizma za prijave i postupka za podnošenje pritužbi predviđenog u toj direktivi. Kako bi se za poduzeća i relevantne poslovne partnere smanjilo opterećenje povezano s usklađenošću, trebalo bi jasno navesti da i digitalna rješenja te industrijske i višedioničke inicijative mogu predstavljati odgovarajuće resurse. Stoga bi poduzeća i dalje trebala moći slobodno pribavljati potrebne informacije preko industrijskih i višedioničkih inicijativa kako bi se izbjegli zahtjevi koji se ponavljaju. Međutim, poduzeća i dalje mogu slobodno pribavljati informacije pojedinačno.

(43)

S obzirom na to da bi negativne učinke trebalo rješavati po prioritetu u skladu s njihovom ozbiljnošću, vjerojatnošću i postupno, ako poduzeće ne može istodobno i u potpunosti otkloniti sve negativne učinke koje je utvrdilo, ono ne bi trebalo biti kažnjeno na temelju Direktive (EU) 2024/1760.

(44)

Poduzeća se mogu naći u situacijama u kojima se njihova proizvodnja u velikoj mjeri oslanja na ulazne materijale jednog specifičnog dobavljača ili više specifičnih dobavljača. Posebice, ako su poslovne aktivnosti takvog dobavljača povezane s ozbiljnim negativnim učincima, uključujući dječji rad ili znatnu štetu za okoliš, a poduzeće je iscrpilo sve mjere dubinske analize u bezuspješnom pokušaju otklanjanja takvih učinaka, ono bi kao krajnju mjeru trebalo suspendirati poslovni odnos i nastaviti surađivati s dobavljačem na traženju rješenja, po mogućnosti iskorištavajući pritisak ostvaren suspenzijom. Suspenzija bi trebala završiti nakon što se otkloni negativni učinak.

(45)

U svrhu smanjenja opterećenja za poduzeća i proporcionalnijeg sudjelovanja dionika poduzeća bi trebala surađivati samo s radnicima i njihovim predstavnicima, uključujući sindikate, te pojedincima i zajednicama na čija prava ili interese izravno utječu ili bi mogli utjecati proizvodi, usluge i poslovanje poduzeća, njegovih društava kćeri i poslovnih partnera, i koji su povezani s određenom fazom postupka dubinske analize koji se provodi. To uključuje pojedince ili zajednice u blizini postrojenja kojima upravljaju poslovni partneri ako su ti pojedinci ili zajednice izravno pogođeni onečišćenjem ili autohtone narode na čije pravo na zemljište ili resurse poslovni partner izravno utječe stjecanjem, razvojem ili drugim načinom korištenja zemljišta, šuma ili voda. Nadalje, sudjelovanje dionika trebalo bi biti obvezno samo u određenim dijelovima postupka dubinske analize, i to u fazi utvrđivanja negativnih učinaka, pri izradi akcijskih planova i pojačanih akcijskih planova i pri osmišljavanju korektivnih mjera.

(46)

Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje za poduzeća, Komisija bi trebala do 26. srpnja 2027. donijeti opće smjernice o dubinskoj analizi. Isto tako, rok za primjenu Direktive (EU) 2024/1760 za sva poduzeća trebalo bi odgoditi do 26. srpnja 2029. To dvogodišnje razdoblje poduzećima bi trebalo osigurati dovoljno vremena da pri provedbi mjera dubinske analize uzmu u obzir praktične smjernice i primjere dobre prakse iz Komisijinih smjernica.

(47)

Odredbe Direktive (EU) 2024/1760 o planu tranzicije za ublažavanje klimatskih promjena smatraju se nerazmjernima, posebno zbog administrativnog opterećenja za poduzeća i nadzorna tijela, te bi mogle dovesti do pravne nesigurnosti. Te je odredbe potrebno staviti izvan snage kako bi se pojednostavnile obveze i poduprla usmjerenija i učinkovitija provedba te direktive.

(48)

Prema članku 27. stavku 1. Direktive (EU) 2024/1760 države članice dužne su utvrditi učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije. Prema članku 27. stavku 2. te direktive države članice dužne su pri odlučivanju o izricanju sankcija i, u slučaju izricanja sankcija, pri određivanju njihove prirode i odgovarajuće razine uzeti u obzir niz čimbenika koji određuju težinu povrede i otegotne ili olakotne čimbenike. Prema članku 27. stavku 4. te direktive države članice dužne su pri izricanju novčanih kazni temeljiti ih na neto prihodu predmetnog poduzeća na svjetskoj razini. Međutim, taj se zahtjev čini nepotrebnim i mogao bi se pogrešno protumačiti kao zahtjev da se novčane kazne temelje isključivo ili prvenstveno na neto prihodu na svjetskoj razini. Umjesto toga, u skladu sa zahtjevom da sankcije budu učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće, nadzorna tijela dužna su na odgovarajući način uzeti u obzir neto prihod na svjetskoj razini ili, ako poduzeća pripadaju grupi, neto konsolidirani prihod krajnjeg matičnog društva na svjetskoj razini, zajedno s nizom čimbenika utvrđenih u članku 27. stavku 2. te direktive. U skladu s tim, zahtjev da se novčane kazne temelje na neto prihodu na svjetskoj razini trebalo bi ukloniti. S druge strane, kako bi se osigurali jednaki uvjeti u cijeloj Uniji i u skladu s ciljem usklađivanja, od država članica trebalo bi zahtijevati da utvrde jedinstveno maksimalno ograničenje novčanih kazni od 3 % neto prihoda na svjetskoj razini. Trebalo bi pojasniti primjenu tog maksimalnog ograničenja na poduzeća koja pripadaju grupama. Nadalje, kako bi prakse izvršavanja bile usklađenije u cijeloj Uniji, Komisija bi u suradnji s državama članicama trebala izraditi smjernice za pomoć nadzornim tijelima pri određivanju razine sankcija.

(49)

Kako bi se bolje postiglo načelo supsidijarnosti, trebalo bi ukloniti poseban sustav odgovornosti na razini Unije koji je trenutačno predviđen u Direktivi (EU) 2024/1760. Isto tako, prema međunarodnom pravu i pravu Unije države članice trebale bi biti dužne osigurati da žrtve negativnih učinaka imaju učinkovit pristup pravosuđu i da im zajamče pravo na djelotvoran pravni lijek kako je utvrđeno u članku 2. stavku 3. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, članku 8. Opće deklaracije o ljudskim pravima, članku 9. stavku 3. Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Aarhuška konvencija) i članku 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Države članice trebale bi stoga osigurati da, ako se poduzeće smatra odgovornim za neispunjavanje zahtjeva dubinske analize utvrđenih Direktivom (EU) 2024/1760, i u slučaju da je takvim neispunjavanjem zahtjeva prouzročena šteta, žrtve mogu dobiti potpunu naknadu štete. Ta naknada štete trebala bi se dodijeliti u skladu s načelima djelotvornosti i jednakovrijednosti. S obzirom na različite nacionalne propise i tradicije na nacionalnoj razini kad je riječ o dopuštanju udružnih tužbi, iz Direktive (EU) 2024/1760 trebalo bi izbrisati posebni zahtjev povezan s tim tužbama. Tim brisanjem ne dovodi se u pitanje nijedna odredba primjenjivog nacionalnog prava kojom se sindikatu, nevladinim organizacijama za ljudska prava ili zaštitu okoliša, drugoj nevladinoj organizaciji ili nacionalnoj instituciji za ljudska prava omogućuje pokretanje postupaka za ostvarivanje prava navodno oštećene strane ili podupiranje takvih postupaka koje je izravno pokrenula navodno oštećena strana. Nadalje, iz istog bi razloga trebalo izbrisati zahtjev da države članice moraju osigurati da pravila o građanskopravnoj odgovornosti imaju prevladavajuću obveznu primjenu u slučajevima kad pravo koje se primjenjuje na zahtjeve u tom smislu nije nacionalno pravo države članice. Tim brisanjem ne ograničava se mogućnost država članica da predvide da su odredbe nacionalnog prava kojima se prenosi Direktiva (EU) 2024/1760 prevladavajuće obvezne odredbe, kako je navedeno u Uredbi (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća (14), u slučajevima u kojima je pravo koje se primjenjuje na zahtjeve u tom smislu nije nacionalno pravo države članice.

(50)

Prema članku 36. stavku 1. Direktive (EU) 2024/1760 Komisija je dužna do 26. srpnja 2026. Europskom parlamentu i Vijeću podnijeti izvješće o potrebi za utvrđivanjem dodatnih zahtjeva dubinske analize za održivost prilagođenih reguliranim financijskim poduzećima u pogledu pružanja financijskih usluga i investicijskih aktivnosti te o mogućnostima za takve zahtjeve dubinske analize i njihovim učincima. S obzirom na to da rok za takvo preispitivanje ne ostavlja dovoljno vremena da se uzme u obzir iskustvo s novouspostavljenim općim okvirom za dubinsku analizu, odredbe o preispitivanju i izvješćivanju iz Direktive (EU) 2024/1760 trebalo bi izmijeniti.

(51)

Rok za prenošenje trebalo bi odgoditi za godinu dana, a datume od kojih države članice trebaju primjenjivati Direktivu (EU) 2024/1760 trebalo bi objediniti za sva poduzeća obuhvaćena područjem primjene te direktive kako bi se poduzećima dalo više vremena da se pripreme za zahtjeve iz te direktive. Osim toga, nekoliko drugih datuma iz te direktive trebalo bi izmijeniti kako bi se uzela u obzir ta jednogodišnja odgoda, kao i odgoda utvrđena u Direktivi (EU) 2025/794.

(52)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive ne mogu dostatno ostvariti države članice nego se zbog opsega ili učinaka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(53)

Direktive 2006/43/EZ, 2013/34/EU, (EU) 2022/2464 i (EU) 2024/1760 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

u članku 3. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

2.

u članku 24.b stavku 1. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Države članice osiguravaju da, kada revizorsko društvo provjerava izvješćivanje o održivosti, to revizorsko društvo imenuje barem jednog glavnog partnera za održivost koji mora ispunjavati barem uvjete propisane člankom 4. i člancima od 6. do 12. te mora imati odobrenje za rad kao ovlašteni revizor u predmetnoj državi članici. Taj glavni partner za održivost može biti glavni partner za reviziju ili jedan od glavnih partnera za reviziju. Revizorsko društvo glavnom partneru za održivost ili glavnim partnerima za održivost stavlja na raspolaganje dostatne resurse i osoblje koje posjeduje potrebnu stručnost i vještine kako bi na primjeren način moglo obavljati svoje dužnosti.”

3.

u članku 26.a stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

4.

članak 45. mijenja se kako slijedi:

5.

u članku 48.a stavku 2. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 26.a stavka 3. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme.”.

1.

članak 1. mijenja se kako slijedi:

2.

u članku 3. stavak 13. zamjenjuje se sljedećim:

3.

u članku 19. stavku 1. četvrti podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Poduzeća koja na datum bilance imaju neto prihod veći od 450 000 000 EUR i u prosjeku imaju više od 1 000 zaposlenika tijekom financijske godine izvješćuju o informacijama o ključnim nematerijalnim resursima i objašnjavaju kako poslovni model poduzeća u osnovi ovisi o takvim resursima i kako su takvi resursi izvor stvaranja vrijednosti za poduzeće.”

4.

članak 19.a mijenja se kako slijedi:

5.

članak 29.a mijenja se kako slijedi:

6.

članak 29.b mijenja se kako slijedi:

7.

članak 29.c briše se;

8.

umeće se sljedeći članak:

(*4)  Preporuka Komisije (EU) 2025/1710 оd 30. srpnja 2025. o standardu dobrovoljnog izvještavanja o održivosti za mala i srednja poduzeća (SL L, 2025/1710, 5.8.2025., ELI: http://data.europa.eu/eli/reco/2025/1710/oj).”;"

9.

članak 29.d zamjenjuje se sljedećim:

(*5)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2019/815 od 17. prosinca 2018. o dopuni Direktive 2004/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda za specifikaciju jedinstvenog elektroničkog formata za izvještavanje (SL L 143, 29.5.2019., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg_del/2019/815/oj).”;"

10.

umeće se sljedeće poglavlje:

11.

u članku 33. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

12.

članak 34. mijenja se kako slijedi:

13.

u članku 40.a stavak 1. mijenja se kako slijedi:

14.

članak 49. mijenja se kako slijedi:

1.

u članku 5. stavak 2. mijenja se kako slijedi:

2.

u članku 6. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

1.

članak 1. mijenja se kako slijedi:

2.

članak 2. mijenja se kako slijedi:

3.

članak 3. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

4.

članak 4. zamjenjuje se sljedećim:

5.

članak 6. mijenja se kako slijedi:

6.

članak 8. mijenja se kako slijedi:

7.

u članku 9. dodaje se sljedeći stavak:

8.

u članku 10. stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:

9.

u članku 11. stavak 7. zamjenjuje se sljedećim:

10.

u članku 13. stavak 3. mijenja se kako slijedi:

11.

članak 15. zamjenjuje se sljedećim:

12.

u članku 16. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„Komisija do 31. ožujka 2029. donosi delegirane akte u skladu s člankom 34. kako bi se ova Direktiva nadopunila utvrđivanjem sadržaja i kriterija za izvješćivanje na temelju stavka 1., u kojima se posebno navode dovoljno detaljne informacije o opisu dubinske analize, utvrđenim stvarnim i potencijalnim negativnim učincima i odgovarajućim mjerama poduzetima s obzirom na te učinke. Pri izradi tih delegiranih akata Komisija uzima u obzir standarde izvješćivanja o održivosti donesene na temelju članaka 29.b i 40.b Direktive 2013/34/EU te ih prema potrebi usklađuje s njima.

Pri donošenju delegiranih akata navedenih u prvom podstavku Komisija osigurava da ne dolazi do udvostručavanja zahtjeva za izvješćivanje za poduzeća iz članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke iii. koja podliježu zahtjevima za izvješćivanje na temelju članka 4. Uredbe (EU) 2019/2088, uz istodobno potpuno zadržavanje minimalnih obveza propisanih ovom Direktivom.”

13.

članak 17. mijenja se kako slijedi:

14.

članak 18. zamjenjuje se sljedećim:

15.

članak 19. mijenja se kako slijedi:

16.

članak 22. briše se;

17.

članak 24. mijenja se kako slijedi:

18.

u članku 25. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

19.

u članku 27. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

20.

članak 29. mijenja se kako slijedi:

21.

članak 36. mijenja se kako slijedi:

22.

u članku 37. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: