(1)

Glavom II. poglavlja V. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1186/2009 (1) predviđa se oslobođenje od uvoznih carina za robu koja se izravno iz treće zemlje šalje primatelju u Uniji u pošiljkama čija ukupna stvarna vrijednost ne premašuje 150 EUR („oslobođenje na temelju praga”).

(2)

Do 1. srpnja 2021. uvoz robe čija vrijednost ne premašuje 22 EUR bio je oslobođen i od PDV-a na uvoz. Zbog povećanja obujma uvoza male vrijednosti nakon eksplozivnog rasta e-trgovine i povezanih olakšanja, carinskim tijelima postalo je zahtjevno osigurati usklađenost s fiskalnim i nefiskalnim zahtjevima. Stoga je Direktivom Vijeća (EU) 2017/2455 (2) ukinuto oslobođenje od PDV-a na uvoz za tu robu male vrijednosti kako bi se zaštitio porezni prihod država članica, izjednačili uvjeti za dotična poduzeća i što više smanjilo opterećenje tih poduzeća. Istodobno je zadržano oslobođenje od carine za robu u vrijednosti manjoj od 150 EUR. Međutim, pokazalo se da to ostavlja prostora za sustavnu zlouporabu tog praga umanjenjem vrijednosti i umjetnim razdvajanjem pošiljaka.

(3)

U digitaliziranom carinskom okruženju, u kojem su elektronički podaci dostupni za svu uvezenu robu neovisno o njezinoj vrijednosti, više nije opravdano zadržati oslobođenje od carina koje je uvedeno kako bi se spriječilo nerazmjerno administrativno opterećenje za carinska tijela, poduzeća i pojedince. Ujedno je s obzirom na znatan obujam uvoza male vrijednosti postalo nužno djelotvornije zaštititi financijske interese Unije i njezinih država članica.

(4)

Stoga je potrebno ukinuti oslobođenje na temelju praga i izbrisati poglavlje V. glave II. Uredbe (EZ) br. 1186/2009.

(5)

S obzirom na izazove koje predstavlja veliki obujam malih paketa koji ulaze u Uniju, i za europske potrošače i za poduzeća, važno je brzo ukinuti oslobođenje na temelju praga. Međutim, do donošenja novog Carinskog zakonika Unije, za koji se očekuje da će uspostaviti novu centraliziranu informatičku infrastrukturu Unije koja je ključna za učinkovit izračun carinskog duga i obavješćivanje o njemu, trebalo bi uvesti prijelaznu mjeru privremene prirode u odnosu na sve iznose iz članka 1. Uredbe (EZ) 1186/2009 kako bi se olakšala konkretna provedba ukidanja tog oslobođenja.

(6)

U okviru te prijelazne mjere za upravljanje praktičnim učincima koji proizlaze iz ukidanja oslobođenje na temelju praga morat će se upotrebljavati postojeći digitalni alati na razini Unije i na nacionalnoj razini. S obzirom na tehnička ograničenja tih alata u vezi s golemim povećanjem operacija kojima će carinska tijela zbog toga morati upravljati, pojednostavnjeno privremeno tarifno postupanje na temelju jedinstvenog specifičnog iznosa carine po stavci, pri čemu se ne uzima u obzir podrijetlo robe i obuhvaća roba u pošiljkama čija stvarna vrijednost ne premašuje ukupno 150 EUR, trebalo bi se primjenjivati na sve gospodarske subjekte koji su se registrirali za posebne odredbe utvrđene u glavi XII. poglavlju 6. odjeljku 4. Direktive Vijeća 2006/112/EZ (3) (sustav „sve na jednom mjestu” za uvoz”) i robu u poštanskim pošiljkama kako je definirana u članku 1. točki 24. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/2446 (4) i koji se njima koriste. S druge strane, Zajednička carinska tarifa, kako je predviđena Uredbom Vijeća (EEZ) br. 2658/87 (5), trebala bi se i dalje primjenjivati na sve druge gospodarske subjekte koji nisu registrirani za sustav „sve na jednom mjestu” za uvoz.

(7)

Prijelazna mjera trebala bi se primjenjivati i s obzirom na to da je razvrstavanje predmetne robe u carinsku tarifu u carinskoj deklaraciji samo na razini tarifnih podbrojeva Harmoniziranog sustava, te stoga nije dovoljno specifično za utvrđivanje točne carine na temelju potpunog razvrstavanja u carinsku tarifu na osnovi kombinirane nomenklature utvrđene Uredbom (EEZ) br. 2658/87.

(8)

S obzirom na veliki obujam malih paketa koji ulaze u Uniju i s kojima se carinske uprave trebaju suočiti, kratku fazu provedbe i potrebu za upotrebom nacionalnih informatičkih alata za uspostavu pojednostavnjenog privremenog tarifnog postupanja, treba prepoznati da će osiguravanje praktične provedbe ukidanja oslobođenja na temelju praga biti izazov za države članice. Ako se tradicionalna vlastita sredstva koja se temelje na primjeni pojednostavnjenog privremenog tarifnog postupanja pokažu nenaplativima, te zahtjevne okolnosti treba uzeti u obzir pri procjeni toga treba li relevantnu državu članicu osloboditi obveze da Komisiji stavi na raspolaganje iznose koji odgovaraju utvrđenim carinama na temelju članka 13. stavka 2. točke (b) Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 609/2014 (6).

(9)

U ovu bi Uredbu trebalo uključiti dvije klauzule o procjeni i preispitivanju; jednoj je cilj procijeniti dolazi li do preusmjeravanja trgovinskih tokova, posebno iz sustava „sve na jednom mjestu” za uvoz u sustav izvan sustava „sve na jednom mjestu” za uvoz, kako bi akteri izbjegli plaćanje privremene paušalne carine. Za provedbu te procjene važno je da se Komisija koristi podacima koji su joj na raspolaganju. Cilj druge procjene i preispitivanja trebao bi biti praćenje napredak u razvoju nove centralizirane informatičke infrastrukture Unije za koju se očekuje da će biti ključna za učinkovit izračun carinskog duga u transakcijama e-trgovine i obavješćivanje o njemu. Ta bi procjena trebala provoditi kako bi se utvrdilo treba li produljiti prijelaznu mjeru utvrđenu ovom Uredbom.

(10)

U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje ciljeva Ugovorâ, posebice neometanog funkcioniranja carinske unije i jedinstvenog tržišta.

(11)

Uredbu (EZ) br. 1186/2009 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

a)

uvoz robe izuzet je od PDV-a u skladu s člankom 143. stavkom 1. točkom (ca) Direktive 2006/112/EZ; ili

b)

roba je u poštanskoj pošiljci kako je definirana u članku 1. točki 24. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446.