Samo izvorni tekstovi UNECE-a imaju pravni učinak prema međunarodnom javnom pravu. Status i datum stupanja na snagu ovog Pravilnika treba provjeriti u najnovijem izdanju dokumenta UNECE-a TRANS/WP.29/343/, koji je dostupan na: https://unece.org/transport/road-transport/status-1958-agreement-and-annexed-regulations

Pravilnik UN-a br. 12 – Jedinstvene odredbe o homologaciji vozila s obzirom na zaštitu vozača od upravljačkog mehanizma u slučaju sudara [2026/300]

Obuhvaća sav važeći tekst do:

niza izmjena 05 – datum stupanja na snagu: 4. siječnja 2023.

Ovaj je dokument isključivo informativne prirode. Vjerodostojni i pravno obvezujući tekstovi su:

ECE/TRANS/WP.29/2015/92

ECE/TRANS/WP.29/2017/118

ECE/TRANS/WP.29/2022/69.

SADRŽAJ

Pravilnik

Područje primjene

Definicije

Zahtjev za homologaciju

Homologacija

Specifikacije

Ispitivanja

Preinake tipa vozila ili naprave za upravljanje i proširenje homologacije

Sukladnost proizvodnje

Sankcije za nesukladnost proizvodnje

10.

Upute

11.

Trajno obustavljena proizvodnja

12.

Imena i adrese tehničkih službi odgovornih za provođenje homologacijskih ispitivanja te imena i adrese homologacijskih tijela

13.

Prijelazne odredbe

Prilozi

1.A

Izjava o dodjeli, proširenju, odbijanju ili povlačenju homologacije ili trajno obustavljenoj proizvodnji tipa vozila s obzirom na zaštitu vozača od upravljačkog mehanizma u slučaju sudara na temelju Pravilnika br. 12

1.B

Izjava o dodjeli, proširenju, odbijanju ili povlačenju homologacije ili trajno obustavljenoj proizvodnji tipa naprave za upravljanje s obzirom na zaštitu vozača od upravljačkog mehanizma u slučaju sudara na temelju relevantnog dijela Pravilnika br. 12

Izgled homologacijskih oznaka

Ispitivanje čeonim udarom u zapreku

Ispitivanje ispitnim tijelom

Dodatak:

Ispitno tijelo

Ispitivanje modelom glave

Postupak za određivanje točke H i stvarnog nagiba trupa za sjedišta u motornim vozilima

Dodatak 1.:

Opis trodimenzionalne naprave za određivanje točke H

Dodatak 2.:

Trodimenzionalni referentni sustav

Dodatak 3.:

Referentni podaci o sjedećim mjestima

Postupci ispitivanja za zaštitu osoba u vozilima na električni pogon od visokog napona i curenja elektrolita

Dodatak 1.:

Zglobna ispitna sonda (stupanj zaštite IPXXB)

1. Područje primjene

1.1.

Ovaj se Pravilnik primjenjuje na ponašanje upravljačkog mehanizma i na visokonaponski električni pogonski sklop te na visokonaponske sastavne dijelove i sustave koji su galvanski povezani s visokonaponskom sabirnicom električnog pogonskog sklopa motornih vozila kategorije M1 i onih vozila kategorije N1 čija je najveća dopuštena masa manja od 1 500 kg, s obzirom na zaštitu putnika u slučaju čeonog sudara.

1.2.

Na zahtjev proizvođača na temelju ovog Pravilnika mogu se homologirati i vozila koja nisu navedena u stavku 1.1.

2. Definicije

Za potrebe ovog Pravilnika:

2.1.

„homologacija vozila” znači homologacija tipa vozila s obzirom na zaštitu vozača od upravljačkog mehanizma u slučaju sudara;

2.2.

„tip vozila” znači kategorija motornih vozila koja se ne razlikuju prema bitnim karakteristikama kao što su:

2.2.1.

za vozilo s motorom s unutarnjim izgaranjem:

2.2.1.1.

nosiva konstrukcija, dimenzije, oblik i materijali od kojih je izrađen dio vozila ispred naprave za upravljanje;

2.2.1.2.

masa vozila u voznom stanju, kako je definirana u stavku 2.18.;

2.2.2.

za vozilo koje pokreće električni motor:

2.2.2.1.

nosiva konstrukcija, dimenzije, oblik i materijali od kojih je izrađen dio vozila ispred naprave za upravljanje;

2.2.2.2.

mjesta ugradnje sustava za pohranu električne energije s mogućnošću ponovnog punjenja (REESS), u mjeri u kojoj nepovoljno utječu na rezultat ispitivanja udarom propisanog ovim Pravilnikom;

2.2.2.3.

masa vozila u voznom stanju, kako je definirana u stavku 2.18.;

2.3.

„homologacija naprave za upravljanje” znači homologacija tipa naprave za upravljanje s obzirom na zaštitu vozača od upravljačkog mehanizma u slučaju sudara;

2.4.

„tip naprave za upravljanje” znači kategorija naprava za upravljanje koje se ne razlikuju prema bitnim karakteristikama kao što su:

2.4.1.

konstrukcija, dimenzije, oblik i materijali od kojih su izrađeni;

2.5.

„naprava za upravljanje” znači upravljačka komanda, obično kolo upravljača, koji pokreće vozač;

2.6.

„univerzalna naprava za upravljanje” znači naprava za upravljanje koju je moguće ugraditi na više homologiranih tipova vozila, a da razlike u načinu pričvršćivanja naprave za upravljanje na stup upravljača ne utječu na njezino ponašanje pri sudaru;

2.7.

„zračni jastuk” znači savitljiva vreća konstruirana tako da se pod tlakom napuni plinom i:

2.7.1.

da zaštiti vozača od udara u napravu za upravljanje;

2.7.2.

da je napuše uređaj koji se aktivira u slučaju sudara vozila;

2.8.

„obruč naprave za upravljanje” znači, u slučaju kola upravljača, približno torusni vanjski prsten koji vozač obično drži šakama za vrijeme vožnje;

2.9.

„prečka” znači šipka koji povezuje obruč naprave za upravljanje s glavinom;

2.10.

„glavina” znači dio naprave za upravljanje, obično u središtu, koji:

2.10.1.

povezuje napravu za upravljanje s osovinom upravljača;

2.10.2.

prenosi zakretni moment s naprave za upravljanje na osovinu upravljača;

2.11.

„središte glavine naprave za upravljanje” znači točka na površini glavine koja leži u osi osovine upravljača;

2.12.

„ravnina naprave za upravljanje” znači, u slučaju kola upravljača, ravna površina koja dijeli obruč kola upravljača na dva jednaka dijela između vozača i prednjeg dijela vozila;

2.13.

„osovina upravljača” znači sastavni dio kojim se zakretni moment na napravi za upravljanje prenosi na upravljački prijenosni mehanizam;

2.14.

„stup upravljača” znači kućište u kojem se nalazi osovina upravljača;

2.15.

„upravljački mehanizam” znači cjelina koja se sastoji od naprave za upravljanje, stupa upravljača, opreme za ugradnju, osovine upravljača, kućišta prijenosnog mehanizma i svih drugih sastavnih dijelova, npr. onih konstruiranih za dodatnu apsorpciju energije u slučaju udara u napravu za upravljanje;

2.16.

Putnički prostor

2.16.1.

„putnički prostor s obzirom na zaštitu putnika” znači prostor za smještaj putnika omeđen krovom, podom, bočnim stijenkama, vratima, vanjskim staklenim plohama i prednjom pregradom te ravninom stražnje pregrade prostora za putnike ili ravninom naslona stražnjeg sjedala;

2.16.2.

„putnički prostor za potrebe ocjenjivanja električne sigurnosti” znači prostor za smještaj putnika koji je omeđen krovom, podom, bočnim stijenkama, vratima, vanjskim staklenim plohama, prednjom i stražnjom pregradom ili stražnjim vratima te pregradama za električnu zaštitu i kućištima za zaštitu putnika od izravnog dodira s dijelovima pod visokim naponom;

2.17.

„udarna naprava” sastoji se od krutog modela glave u obliku polukugle promjera 165 mm, u skladu sa stavkom 3. Priloga 5. ovom Pravilniku;

2.18.

„masa vozila u voznom stanju” znači masa praznog i neopterećenog vozila, ali s napunjenim spremnikom goriva, rashladnim sredstvom, mazivom, alatima i rezervnim kotačem (ako ih proizvođač isporučuje kao standardnu opremu) te s REESS-om;

2.19.

„visokonaponski” znači klasifikacija električnog sastavnog dijela ili strujnog kruga ako je efektivna vrijednost (RMS) njegova radnog napona > 60 V i ≤ 1 500 V za istosmjernu struju ili > 30 V i ≤ 1 000 V za izmjeničnu struju;

2.20.

„sustav za pohranu električne energije s mogućnošću ponovnog punjenja” ili „REESS” znači sustav za pohranu energije s mogućnošću ponovnog punjenja koji daje električnu energiju za električni pogon;

Baterija čija je osnovna namjena da bude izvor električne energije za pokretanje motora i/ili osvjetljavanje i/ili rad drugih pomoćnih sustava vozila ne smatra se REESS-om.

REESS može obuhvaćati nužne sustave kao što su fizički nosači, regulatori topline, elektroničko upravljanje i kućište.

2.21.

„pregrada za električnu zaštitu” znači dio koji služi za zaštitu od izravnog dodira s dijelovima pod visokim naponom;

2.22.

„električni pogonski sklop” znači strujni krug koji obuhvaća pogonske motore, a može obuhvaćati i REESS, pretvarač električne energije, elektroničke pretvarače, povezane kabelske snopove i priključke te priključni sustav za punjenje REESS-a;

2.23.

„dijelovi pod naponom” znači vodljivi dijelovi koji su tijekom uobičajene upotrebe pod naponom;

2.24.

„izloženi vodljivi dio” znači vodljivi dio koji se smije dotaknuti na temelju stupnja zaštite IPXXB i koji u uobičajenim uvjetima rada nije pod naponom, ali koji može biti pod naponom u slučaju kvara izolacije. To uključuje dijelove pod poklopcem koji se može ukloniti bez alata;

2.25.

„izravan dodir” znači dodir osoba s dijelovima pod visokim naponom;

2.26.

„neizravan dodir” znači dodir osoba s izloženim vodljivim dijelovima;

2.27.

„stupanj zaštite IPXXB” znači zaštita od dodira s dijelovima pod visokim naponom izvedena pregradom za električnu zaštitu ili kućištem i ispitana zglobnom ispitnom sondom (stupanj zaštite IPXXB) kako je opisano u stavku 4. Priloga 7.;

2.28.

„radni napon” znači najveća efektivna (RMS) vrijednost napona strujnog kruga prema proizvođačevoj deklaraciji koja se može izmjeriti između bilo kojih vodljivih dijelova u uvjetima otvorenog strujnog kruga ili uobičajenim uvjetima rada. Ako je strujni krug galvanski odvojen, radni napon utvrđuje se za svaki odvojeni krug;

2.29.

„priključni sustav za punjenje sustava za pohranu energije s mogućnošću ponovnog punjenja” ili „priključni sustav za punjenje RESS-a” znači strujni krug koji se koristi za punjenje RESS-a iz vanjskog izvora napajanja električnom energijom, uključujući priključnicu na vozilu;

2.30.

„električna šasija” znači komplet električno povezanih vodljivih dijelova čiji se potencijal uzima kao referentni;

2.31.

„strujni krug” znači sklop povezanih dijelova pod naponom konstruiran tako da je u uobičajenom radu pod naponom;

2.32.

„pretvarač električne energije” znači sustav koji proizvodi i daje električnu energiju za električni pogon;

2.33.

„elektronički pretvarač” znači uređaj za reguliranje i/ili pretvaranje električne energije za električni pogon;

2.34.

„kućište” znači dio koji okružuje unutarnje jedinice i štiti ih od izravnog dodira iz svakog smjera pristupa;

2.35.

„visokonaponska sabirnica” znači strujni krug, uključujući priključni sustav za punjenje REESS-a koji radi na visokom naponu;

Ako su strujni krugovi galvanski spojeni i ispunjavaju posebni naponski uvjet, samo oni sastavni dijelovi ili dijelovi strujnog kruga koji rade na visokom naponu klasificiraju se kao visokonaponska sabirnica;

2.36.

„kruti izolator” znači izolacijska obloga kabelskog snopa koja pokriva dijelove pod visokim naponom i pruža zaštitu od izravnog dodira.

2.37.

„automatski prekidač” znači uređaj koji, kad se aktivira, galvanski odvaja izvore električne energije od ostatka visokonaponskoga strujnog kruga električnog pogonskog sklopa;

2.38.

„pogonska baterija otvorenog tipa” znači baterija s tekućinom koju je potrebno puniti vodom i koja stvara vodikov plin koji se ispušta u zrak.

2.39.

„vodeni elektrolit” znači elektrolit koji se bazira na vodenoj otopini spojeva (npr. kiseline, lužine) u kojoj nakon njihove disocijacije nastaju vodljivi ioni;

2.40.

„istjecanje elektrolita” znači ispuštanje elektrolita iz REESS-a u obliku tekućine;

2.41.

„nevodeni elektrolit” znači elektrolit koji nije na bazi vode kao otapala;

2.42.

„uobičajeni uvjeti rada” znači načini i uvjeti rada koji se realno mogu očekivati u tipičnom radu vozila, uključujući vožnju dozvoljenom brzinom, parkiranje, prazan hod u prometu i punjenje punjačima koji su kompatibilni s priključcima za punjenje ugrađenima u vozilo. Uobičajeni uvjeti rada ne obuhvaćaju vozilo oštećeno zbog sudara, krhotina na cesti, vandalizacije, požara ili uranjanja u vodu ni stanje vozila u kojem mu je potreban, ili kad se izvodi, servis i/ili održavanje;

2.43.

„posebni naponski uvjet” znači uvjet da najveći napon galvanski spojenog strujnog kruga između dijela pod istosmjernim naponom i bilo kojeg drugog dijela pod naponom (istosmjerna ili izmjenična struja) mora biti ≤ 30 V za izmjeničnu struju (efektivna vrijednost, RMS) i ≤ 60 V za istosmjernu struju;

Napomene:

Ako je dio pod naponom istosmjerne struje takvog strujnog kruga povezan s električnom šasijom i ako se primjenjuje posebni naponski uvjet, najveći napon između bilo kojeg dijela pod naponom i električne šasije mora biti ≤ 30 V za izmjeničnu struju i ≤ 60 V za istosmjernu struju.

Za pulsirajuće napone istosmjerne struje (promjene napona bez promjene polariteta) vrijedi granična vrijednost za istosmjernu struju.

2.44.

„napunjenost” ili „SOC” znači raspoloživa električna energija u REESS-u izražena kao postotak nazivnog kapaciteta tog uređaja;

2.45.

„vatra” znači izbijanje plamena iz vozila. Električne iskre i lukovi ne smatraju se plamenom;

2.46.

„eksplozija” znači naglo otpuštanje energije dovoljne da uzrokuje tlačne valove i/ili projektile koji mogu izazvati strukturno i/ili fizičko oštećenje u okruženju vozila;

3. Zahtjev za homologaciju

3.1.

Tip vozila

3.1.1.

Zahtjev za homologaciju tipa vozila s obzirom na zaštitu vozača od upravljačkog mehanizma u slučaju sudara podnosi proizvođač vozila ili njegov ovlašteni zastupnik.

3.1.2.

Zahtjevu se prilažu dokumenti u nastavku u tri primjerka. On mora sadržavati sljedeće:

3.1.2.1.

detaljan opis tipa vozila s obzirom na konstrukciju, dimenzije, oblik i upotrijebljene materijale dijela vozila ispred naprave za upravljanje;

3.1.2.2.

tehnički crteži upravljačkog mehanizma i njegova pričvršćenja na šasiju vozila i nadogradnju, u odgovarajućem mjerilu i dovoljno detaljni;

3.1.2.3.

tehnički opis tog mehanizma;

3.1.2.4.

masa vozila u voznom stanju;

3.1.2.5.

dokaz da je naprava za upravljanje homologirana u skladu sa stavkom 5.2. Pravilnika, ako je primjenjivo;

3.1.2.6.

dokaz da upravljački mehanizam ispunjava specifikacije iz stavka 5.2.2. Pravilnika UN-a br. 94 ili specifikacije iz stavka 5.2.2.1. Pravilnika UN-a br. 137 ako je podnositelj podnio zahtjev za homologaciju u skladu sa stavkom 5.1.2. u nastavku;

3.1.2.7.

dokaz da naprava za upravljanje ispunjava specifikacije iz stavaka 5.2.1.4. i 5.2.1.5. Pravilnika UN-a br. 94 ili specifikacije iz stavaka 5.2.1.1.3. i 5.2.1.1.4. Pravilnika UN-a br. 137 ako je podnositelj podnio zahtjev za homologaciju u skladu sa stavkom 5.2.1. u nastavku;

3.1.2.8.

općenit opis tipa i lokacije izvora električne energije te električnog pogonskog sklopa (npr. hibridni, električni).

3.1.3.

Tehničkoj službi odgovornoj za provođenje homologacijskih ispitivanja dostavljaju se:

3.1.3.1.

vozilo, reprezentativno za tip vozila koji treba homologirati, za ispitivanje iz stavka 5.1. u nastavku;

3.1.3.2.

po izboru proizvođača, uz dogovor s tehničkom službom, drugo vozilo ili one dijelove vozila koje on smatra bitnima za ispitivanja iz stavaka 5.2. i 5.3. u nastavku.

3.1.3.3.

Prije dodjele homologacije homologacijsko tijelo provjerava da postoje zadovoljavajuće mjere za osiguravanje djelotvorne kontrole sukladnosti proizvodnje.

3.2.

Tip naprave za upravljanje

3.2.1.

Zahtjev za homologaciju tipa naprave za upravljanje s obzirom na zaštitu vozača od upravljačkog mehanizma u slučaju sudara dostavlja proizvođač naprave za upravljanje ili njegov ovlašteni predstavnik.

3.2.2.

Zahtjevu se prilažu dokumenti u nastavku u tri primjerka. On mora sadržavati sljedeće:

3.2.2.1.

detaljan opis tipa naprave za upravljanje s obzirom na konstrukciju, dimenzije i materijale od kojih je naprava izrađena;

3.2.2.2.

tehnički crteži upravljačkog mehanizma i njegova pričvršćenja na šasiju vozila i nadogradnju, u odgovarajućem mjerilu i dovoljno detaljni;

3.2.2.3.

dokaz da naprava za upravljanje ispunjava specifikacije iz stavaka 5.2.1.4. i 5.2.1.5. Pravilnika UN-a br. 94 ako je podnositelj podnio zahtjev za homologaciju u skladu sa stavkom 5.2.1. u nastavku;

3.2.2.4.

4. Homologacija

4.1.

Certifikatu o homologaciji tipa prilaže se certifikat u skladu s predloškom određenim u stavku 4.1.1. ili 4.1.2.:

4.1.1.

iz Priloga 1.A za zahtjeve iz stavka 3.1.;

4.1.2.

iz Priloga 1.B za zahtjeve iz stavka 3.2.

4.2.

Tip vozila

4.2.1.

Ako tip vozila dostavljenog za homologaciju na temelju ovog Pravilnika ispunjava zahtjeve iz stavka 5. i 6. ovog Pravilnika te priloga 4., 5. i 6. ovom Pravilniku, dodjeljuje mu se homologacija tipa.

4.2.2.

Svakom se homologiranom tipu dodjeljuje broj homologacije u skladu s Popisom 4. Sporazuma (E/ECE/TRANS/505/Rev.3 i Amend.1).

4.2.3.

Obavijest o dodjeli, proširenju ili odbijanju homologacije tipa vozila homologiranog na temelju ovog Pravilnika dostavlja se ugovornim strankama Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik na obrascu u skladu s predloškom iz Priloga 1.A ovom Pravilniku.

4.2.4.

Na svako se vozilo koje je sukladno s tipom vozila homologiranim na temelju ovog Pravilnika pričvršćuje, na vidljivom i lako dostupnom mjestu naznačenom na homologacijskom obrascu, međunarodna homologacijska oznaka koja se sastoji od:

4.2.4.1.

kružnice oko slova „E” iza kojeg slijedi razlikovna brojčana oznaka zemlje koja je dodijelila homologaciju (1);

4.2.4.2.

desno od kružnice propisane u stavku 4.2.4.1., broja ovog Pravilnika iza kojeg slijede slovo „R”, crtica i broj homologacije.

4.2.5.

Ako je vozilo sukladno s tipom vozila homologiranim na temelju najmanje jednog drugog pravilnika priloženog Sporazumu u zemlji koja je dodijelila homologaciju na temelju ovog Pravilnika, simbol propisan stavkom 4.2.4.1. ovog Pravilnika ne treba ponavljati; u tom se slučaju brojevi pravilnika, brojevi homologacija i dodatni simboli svih pravilnika na temelju kojih je homologacija dodijeljena u zemlji koja je dodijelila homologaciju na temelju ovog Pravilnika navode u okomitim stupcima desno od simbola opisanog u stavku 4.2.4.1.

4.2.6.

Homologacijska oznaka mora biti lako čitljiva i neizbrisiva.

4.2.7.

Homologacijska oznaka postavlja se na ili blizu pločice s podacima o vozilu koju je pričvrstio proizvođač.

4.3.

Tip naprave za upravljanje

4.3.1.

Homologacija tipa naprave za upravljanje dodjeljuje se ako naprava za upravljanje za koju je zatražena posebna homologacija u skladu s ovim Pravilnikom ispunjava primjenjive zahtjeve iz stavaka 5. i 6. u nastavku te iz priloga 4., 5. i 6. ovom Pravilniku. To se primjenjuje samo na naprave za upravljanje koje nemaju zračni jastuk.

4.3.2.

Svakom se homologiranom tipu dodjeljuje broj homologacije u skladu s Popisom 4. Sporazuma (E/ECE/TRANS/505/Rev.3 i Amend.1).

4.3.3.

Obavijest o dodjeli, proširenju ili odbijanju homologacije tipa naprave za upravljanje na temelju ovog Pravilnika dostavlja se ugovornim strankama Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik na obrascu u skladu s predloškom iz Priloga 1.B. ovom Pravilniku.

4.3.4.

Na svaku se napravu za upravljanje koja je sukladna s tipom naprave za upravljanje homologirane na temelju ovog Pravilnika pričvršćuje, na vidljivom i lako dostupnom mjestu naznačenom na homologacijskom obrascu, međunarodna homologacijska oznaka koja se sastoji od:

4.3.4.1.

kružnice oko slova „E” iza kojeg slijedi razlikovna brojčana oznaka zemlje koja je dodijelila homologaciju1;

4.3.4.2.

broja homologacije ispod kružnice;

4.3.4.3.

simbola R94-02 ili R137 u slučaju homologacije u skladu sa stavkom 5.2.1.

4.3.5.

Homologacijska oznaka mora biti lako čitljiva i neizbrisiva.

4.4.

U Prilogu 2. ovom Pravilniku prikazani su primjeri homologacijskih oznaka.

5. Specifikacije

5.1.

Pri ispitivanju neopterećenog vozila, u voznom stanju i bez ispitne lutke, sudarom sa zaprekom pri brzini od 48,3 km/h (30 mph) vrh stupa upravljača i njegova osovina ne smiju se pomaknuti unatrag više od 12,7 cm vodoravno i usporedno s uzdužnom osi vozila ni više od 12,7 cm okomito prema gore, a obje se dimenzije promatraju u odnosu na točku u vozilu na koju nije djelovao udar (2).

5.1.1.

Vozila s električnim pogonskim sklopom moraju uz to ispunjavati odredbe iz stavka 5.5. To se može dokazati zasebnim ispitivanjem čeonim udarom na zahtjev proizvođača nakon odobrenja tehničke službe, uz uvjet da električni sastavni dijelovi ne utječu na učinkovitost tipa vozila s obzirom na zaštitu vozača, kako je definirano u ovom Pravilniku.

5.1.2.

Specifikacije iz stavka 5.1. smatraju se ispunjenima ako vozilo koje je opremljeno tim sustavom upravljanja ispunjava specifikacije iz stavka 5.2.2. Pravilnika UN-a br. 94 ili specifikacije iz stavka 5.2.2.1. Pravilnika UN-a br. 137.

5.2.

Pri udaru ispitnog tijela u napravu za upravljanje relativnom brzinom od 24,1 km/h (15 mph), sila kojom naprava za upravljanje djeluje na ispitno tijelo ne smije biti veća od 1 111 daN.

5.2.1.

Ako je naprava za upravljanje opremljena zračnim jastukom u kolu upravljača, specifikacije iz stavka 5.2. smatraju se ispunjenima ako vozilo opremljeno takvim sustavom upravljanja ispunjava specifikacije iz stavaka 5.2.1.4. i 5.2.1.5. Pravilnika UN-a br. 94 ili specifikacije iz stavaka 5.2.1.1.3. i 5.2.1.1.4. Pravilnika UN-a br. 137.

5.3.

Pri udarcu udarne naprave u napravu za upravljanje relativnom brzinom od 24,1 km/h, u skladu s postupcima iz Priloga 5., usporenje udarne naprave od ne smije premašiti 80 g kumulativno dulje od 3 milisekunde. Usporenje uvijek mora biti manje od 120 g s CFC-om 600 Hz.

5.4.

Naprava za upravljanje mora biti konstruirana, izrađena i ugrađena:

5.4.1.

tako da prije ispitivanja udarom propisanog u stavcima 5.2. i 5.3. nijedan dio površine naprave za upravljanje koji je usmjeren prema vozaču i koji može dotaknuti kugla promjera 165 mm ne smije imati neravnine ili oštre rubove s polumjerom zakrivljenosti manjim od 2,5 mm.

U slučaju naprave za upravljanje opremljene zračnim jastukom ti se zahtjevi smatraju ispunjenima ako nijedan dio koji može dodirnuti kugla promjera 165 mm ne sadržava opasne oštre rubove, kako je utvrđeno u stavku 2.18. Pravilnika br. 21, koji bi mogli povećati rizik od opasne povrede putnika.

5.4.1.1.

Nakon ispitivanja udarom propisanog u stavcima 5.2. i 5.3. dio površine naprave za upravljanje usmjeren prema vozaču ne smije imati oštre ili hrapave rubove koji bi povećali opasnost ili težinu ozljeda vozača. Zanemaruju se male površinske pukotine i napukline.

5.4.1.1.1.

U slučaju izbočine koju čini sastavni dio od mekog materijala tvrdoće manje od 50 Shore A pričvršćen na tvrdu podlogu, zahtjev iz stavka 5.4.1.1. primjenjuje se samo na tvrdu podlogu.

5.4.2.

Naprava za upravljanje mora biti konstruirana, izrađena i ugrađena tako da ne sadržava sastavne dijelove ili opremu, uključujući komandu sirene i opremu za ugradnju, koji bi mogli zahvatiti vozačevu odjeću ili nakit pri uobičajenim vozačevim pokretima.

5.4.3.

Naprave za upravljanje koje nisu namijenjene da budu dio izvorne opreme moraju ispunjavati specifikacije pri ispitivanju u skladu sa stavkom 2.1.3. Priloga 4. i stavkom 2.3. Priloga 5.

5.4.4.

U slučaju „univerzalnih naprava za upravljanje” moraju biti ispunjeni zahtjevi za:

5.4.4.1.

cijeli raspon kutova stupa upravljača, pri čemu se podrazumijeva da se ispitivanja moraju provoditi barem pri najvećem i najmanjem kutu stupa upravljača za skupinu homologiranih tipova vozila za koja su naprave za upravljanje predviđene;

5.4.4.2.

cijeli raspon položaja udarne naprave i ispitnog tijela u odnosu na napravu za upravljanje, pri čemu se podrazumijeva da se ispitivanje mora provesti barem za srednji položaj za skupinu homologiranih tipova vozila kojima su naprave za upravljanje namijenjene. Ako se upotrebljava stup upravljača, to mora biti tip koji odgovara uvjetima „najnepovoljnijeg slučaja”.

5.4.5.

Ako se za prilagodbu pojedinog tipa naprave za upravljanje rasponu stupa upravljača upotrebljava adapter i ako se može dokazati da s takvim adapterima karakteristike apsorpcije energije sustava ostaju iste, sva ispitivanja mogu se provesti s jednim tipom adaptera.

5.5.

Nakon ispitivanja provedenog u skladu s postupkom definiranim u Prilogu 3. ovom Pravilniku, visokonaponski električni pogonski sklop te visokonaponski sustavi koji su galvanski priključeni na visokonaponsku sabirnicu električnog pogonskog sklopa moraju ispunjavati sljedeće zahtjeve:

5.5.1.

Zaštita od strujnog udara

Nakon udara, visokonaponske sabirnice moraju ispunjavati barem jedan od četiri kriterija iz stavaka od 5.5.1.1. do 5.5.1.4.2.

Ako vozilo ima funkciju automatskog prekidača koji vodljivo odvaja strujni krug električnog pogonskog sklopa za vrijeme vožnje, barem se jedan od sljedećih kriterija primjenjuje na odvojeni strujni krug ili na svaki odijeljeni strujni krug pojedinačno nakon aktivacije funkcije prekidača.

Međutim, kriteriji definirani u stavku 5.5.1.4. ne primjenjuju se ako više od jednog potencijala dijela visokonaponske sabirnice nije zaštićeno u skladu s uvjetima stupnja zaštite IPXXB.

Ako se ispitivanje izvodi tako da dijelovi visokonaponskog sustava nisu pod naponom, zaštita od strujnog udara za odgovarajuće dijelove dokazuje se u skladu sa stavkom 5.5.1.3. ili 5.5.1.4., osim za priključne sustave za punjenje REESS-a koji nisu pod naponom tijekom vožnje.

5.5.1.1.

Odsutnost visokog napona

Naponi Ub, U1 i U2 visokonaponskih sabirnica mjereni u skladu sa stavkom 2. Priloga 7. ne smiju biti veći od 30 VAC odnosno 60 VDC unutar 60 s od udara.

5.5.1.2.

Niska razina električne energije

Ukupna energija (TE) na visokonaponskim sabirnicama, dobivena u ispitnom postupku iz stavka 3. Priloga 7. uz primjenu formule (a), mora biti manja od 0,2 džula. Alternativno, ukupna energija (TE) može se izračunati iz izmjerenog napona Ub visokonaponske sabirnice i kapacitivnosti X kondenzatora (Cx) prema proizvođačevim specifikacijama prema formuli (b) iz stavka 3. Priloga 7.

Energija pohranjena u Y kondenzatorima (TEy1, TEy2) mora također biti manja od 0,2 džula. To se izračunava mjerenjem napona U1 i U2 visokonaponskih sabirnica i električne šasije te kapacitivnosti Y kondenzatora prema proizvođačevim specifikacijama prema formuli (c) iz stavka 3. Priloga 7.

5.5.1.3.

Fizička zaštita

Radi zaštite od izravnog dodira s dijelovima pod visokim naponom mora postojati stupanj zaštite IPXXB.

Ocjenjivanje se izvodi u skladu sa stavkom 4. Priloga 7.

Uz to, radi zaštite od strujnog udara koji bi mogao nastati pri neizravnom dodiru, otpor između svih izloženih vodljivih dijelova pregrada za električnu zaštitu ili kućišta i električne šasije mora biti manji od 0,1 Ω i otpor između bilo koja dva izložena vodljiva dijela pregrada za električnu zaštitu ili kućišta međusobno udaljena manje od 2,5 m koji se mogu istodobno dosegnuti mora biti manji od 0,2 Ω pri protoku struje od barem 0,2 A. Taj se otpor može izračunati na temelju zasebno izmjerenih otpora relevantnih dijelova električnog strujnog kruga.

Ti su zahtjevi ispunjeni ako je galvanska veza izvedena zavarivanjem. Ako postoji neka dvojba ili ako veza nije izvedena zavarivanjem nego na druge načine, mjerenja se izvode jednim od ispitnih postupaka opisanih u stavku 4.1. Priloga 7.

5.5.1.4.

Otpor izolacije

Moraju se ispuniti kriteriji iz stavaka 5.5.1.4.1. i 5.5.1.4.2. u nastavku.

Mjerenje se provodi u skladu sa stavkom 5. Priloga 7.

5.5.1.4.1.

Električni pogonski sklop koji se sastoji od zasebnih sabirnica za istosmjernu (DC) ili izmjeničnu (AC) struju

Ako su visokonaponske AC i DC sabirnice međusobno galvanski izolirane, otpor izolacije između visokonaponske sabirnice i električne šasije (Ri, kako je određeno u stavku 5. Priloga 7.) ne smije biti manji od 100 Ω/V radnog napona za DC sabirnice odnosno 500 Ω/V za AC sabirnice.

5.5.1.4.2.

Električni pogonski sklop koji se sastoji od kombiniranih DC i AC sabirnica

Ako su visokonaponske AC i DC sabirnice vodljivo spojene, moraju ispunjavati jedan od sljedećih zahtjeva:

(a)	otpor izolacije između visokonaponske sabirnice i električne šasije ne smije biti manji od 500 Ω/V radnog napona;

(b)	otpor izolacije između visokonaponske sabirnice i električne šasije ne smije biti manji od 100 Ω/V radnog napona i AC sabrinica mora ispunjavati zahtjev fizičke zaštite iz stavka 5.5.1.3.;

(c)	otpor izolacije između visokonaponske sabirnice i električne šasije ne smije biti manji od 100 Ω/V radnog napona i AC sabrinica mora ispunjavati zahtjev odsutnosti visokog napona iz stavka 5.5.1.1.

5.5.2.

Istjecanje elektrolita

5.5.2.1.

U slučaju REESS-a s vodenim elektrolitom

Od udara do 60 minuta nakon udara nikakva količina elektrolita iz REESS-a ne smije procuriti u putnički prostor, a izvan putničkog prostora ne smije procuriti više od 7 % obujma elektrolita u REESS-u, pri čemu ni u kojem slučaju ne smije procuriti više od 5,0 l. Količina isteklog elektrolita može se mjeriti uobičajenim metodama određivanja obujma tekućina nakon što bude prikupljen. U slučaju spremnika koji sadržavaju Stoddard, obojeno rashladno sredstvo i elektrolit, tekućine se ostavlja da se odvoje prema relativnoj gustoći, a tek se zatim mjere.

5.5.2.2.

U slučaju REESS-a s nevodenim elektrolitom

Od udara do 60 minuta nakon udara nikakva količina tekućeg elektrolita iz REESS-a ne smije procuriti ni u putnički prostor ni u prtljažnik ni izvan vozila. Taj se zahtjev provjerava vizualnim pregledom pri kojem se nijedan dio ispitivanog uređaja ne rastavlja.

5.5.3.

Zadržavanje REESS-a

REESS mora ostati pričvršćen na vozilo najmanje jednim sidrištem, nosačem ili drugom konstrukcijom kojom se opterećenje prenosi s REESS-a na konstrukciju vozila, a REESS koji se nalazi izvan putničkog prostora ne smije ući u putnički prostor.

5.5.4.

Opasnost od vatre iz REESS-a

Od udara do 60 minuta nakon udara na REESS-u ne smije biti nikakvog znaka vatre ili eksplozije.

5.6.

Specifikacije iz stavaka od 5.5. do 5.5.4. smatraju se ispunjenima ako vozilo opremljeno visokonaponskim električnim pogonskim sklopom ispunjava specifikacije iz stavaka od 5.2.8. do 5.2.8.4. Pravilnika UN-a br. 94, niz izmjena 04, ili specifikacije iz stavaka od 5.2.8. do 5.2.8.4 Pravilnika UN-a br. 137, niz izmjena 02.

6. Ispitivanja

6.1.

Usklađenost sa zahtjevima iz stavaka od 5.1. do 5.4. provjerava se u skladu s metodama utvrđenima u prilozima 3., 4. i 5. ovom Pravilniku. Usklađenost sa zahtjevima iz stavka 5.5. provjerava se u skladu s metodama utvrđenima u Prilogu 3. ovom Pravilniku. Sva mjerenja trebala bi se obavljati na temelju norme ISO 6487 1987.

6.2.

Međutim, homologacijsko tijelo može odobriti i druga ispitivanja, pod uvjetom da se može dokazati njihova istovjetnost. U tom se slučaju homologacijskoj dokumentaciji prilaže izvješće u kojem se opisuju korištene metode i dobiveni rezultati.

7. Preinake tipa vozila ili naprave za upravljanje i proširenje homologacije

7.1.

Homologacijsko tijelo koje je homologiralo tip vozila i/ili naprave za upravljanje mora se obavijestiti o svakoj preinaci tog tipa vozila i/ili naprave za upravljanje u odnosu na ovaj Pravilnik UN-a. Homologacijsko tijelo tada može:

(a)	odlučiti, u dogovoru s proizvođačem, da treba dodijeliti novu homologaciju tipa; ili ili

(b)	primijeniti postupak iz stavka 7.1.1. (revizija) i, ako je primjenjivo, postupak iz stavka 7.1.2. (proširenje).

7.1.1.

Revizija

Ako su se promijenili podaci iz opisnih dokumenata, a homologacijsko tijelo smatra da učinjene preinake vjerojatno neće imati znatan štetni učinak te da vozilo u svakom slučaju i dalje ispunjava zahtjeve, preinaka se označava kao „revizija”.

U tom slučaju homologacijsko tijelo prema potrebi izdaje izmijenjene stranice opisnih dokumenata, pri čemu svaku revidiranu stranicu označava tako da vrsta preinake i datum ponovnog izdavanja budu jasno vidljivi. Smatra se da je taj zahtjev ispunjen pročišćenom i ažuriranom verzijom opisnih dokumenata s priloženim detaljnim opisom preinaka.

7.1.2.

Proširenje

Preinaka se označava kao „proširenje” ako se uz promjene podataka iz opisne mape:

(a)	zahtijevaju dodatni pregledi ili ispitivanja; ili

(b)	promijeni bilo koji podatak u izjavi (uz iznimku njezinih priloga); ili

(c)	zatraži homologacija na temelju novijeg niza izmjena nakon njegova stupanja na snagu.

7.2.

Ne dovodeći u pitanje odredbe prethodnog stavka 7.1., varijanta vozila čija je masa u voznom stanju manja od mase vozila koje podliježe homologacijskom ispitivanju ne smatra se preinakom tipa vozila.

7.3.

Ugovorne stranke Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik obavješćuju se o potvrđivanju, proširenju ili odbijanju homologacije postupkom iz stavka 4.3. U skladu s tim sadržaj opisnih dokumenata i ispitnih izvješća priloženih izjavi iz priloga 1.A ili 1.B mijenja se tako da datum zadnje revizije ili proširenja bude vidljiv.

8. Sukladnost proizvodnje

Postupci za provjeru sukladnosti proizvodnje moraju biti u skladu s onima iz Popisa 1. uz Sporazum (E/ECE/TRANS/505/Rev.3 i Amend.1) i ispunjavati sljedeće zahtjeve:

8.1.

Sva vozila i sve naprave za upravljanje homologirani na temelju ovog Pravilnika moraju biti proizvedeni tako da budu sukladni s homologiranim tipom, što se postiže ispunjavanjem zahtjeva iz stavka 5.;

8.2.

Da bi se provjerilo da su zahtjevi iz stavka 8.1. ispunjeni, provode se prikladni postupci za provjeru sukladnosti proizvodnje.

8.3.

Nositelj homologacije osobito mora:

8.3.1.

osigurati postupke za djelotvornu kontrolu kvalitete vozila ili naprave za upravljanje;

8.3.2.

imati pristup ispitnoj opremi potrebnoj za provjeru sukladnosti sa svakim homologiranim tipom;

8.3.3.

pobrinuti se da se podaci o rezultatima ispitivanja zapisuju i da priloženi dokumenti ostaju dostupni u razdoblju koje se utvrđuje u dogovoru s homologacijskim tijelom;

8.3.4.

analizirati rezultate svakog tipa ispitivanja radi provjere i osiguravanja postojanosti karakteristika vozila ili naprave za upravljanje, uzimajući u obzir dopuštena odstupanja u industrijskoj proizvodnji;

8.3.5.

pobrinuti se za svaki tip vozila ili naprave za upravljanje provedu najmanje ispitivanja koja se odnose na mjerenja;

8.3.6.

osigurati da svaka skupina uzoraka ili ispitivanih dijelova koji se određenom vrstom ispitivanja pokažu neusklađenima podvrgnu daljnjem uzorkovanju i ispitivanju. Moraju se poduzeti svi potrebni koraci za ponovno uspostavljanje sukladnosti odgovarajuće proizvodnje.

8.4.

Nadležno tijelo koje je dodijelilo homologaciju može u bilo kojem trenutku provjeriti metode za provjeru sukladnosti proizvodnje koje se primjenjuju u svakom proizvodnom pogonu.

8.4.1.

Pri svakom se pregledu podaci o ispitivanju i evidencija o proizvodnji moraju predočiti inspektoru.

8.4.2.

Inspektor može nasumično odabrati uzorke koji će se ispitati u laboratoriju proizvođača. Najmanji broj uzoraka može se odrediti prema rezultatima vlastitih provjera proizvođača.

8.4.3.

Ako se čini da razina kvalitete ne zadovoljava ili da je potrebno provjeriti valjanost ispitivanja provedenih pri primjeni stavka 8.4.2, inspektor odabire uzorke koji se šalju u tehničku službu koja je provela homologacijska ispitivanja.

8.4.4.

Nadležno tijelo može provesti bilo koje ispitivanje propisano ovim Pravilnikom. Inspekcije koje je odobrilo nadležno tijelo obično se obavljaju jedanput na godinu. Ako se u jednoj od tih inspekcija utvrde nezadovoljavajući rezultati, nadležno tijelo osigurava da se poduzmu svi potrebni koraci kako bi se što prije ponovno uspostavila sukladnost proizvodnje.

9. Sankcije za nesukladnost proizvodnje

9.1.

Homologacija dodijeljena tipu vozila ili naprave za upravljanje na temelju ovog Pravilnika može se povući ako nisu ispunjeni zahtjevi iz stavka 8.1. ili ako odabrana vozila ili naprave za upravljanje ne uspiju proći provjere propisane u stavku 8.2.

9.2.

Ako ugovorna stranka Sporazuma koja primjenjuje ovaj Pravilnik povuče homologaciju koju je prethodno dodijelila, o tome odmah obavještava druge ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik kopijom homologacijskog obrasca na čijem je kraju bilješka „HOMOLOGACIJA POVUČENA”, napisana velikim slovima, potpisana i datirana.

10. Upute

Ako se tip naprave za upravljanje dostavlja odvojeno od vozila, na pakiranju i u uputama za ugradnju mora biti jasno navedeno za koje je tipove vozila naprava namijenjena.

11. Trajno obustavljena proizvodnja

Ako nositelj homologacije potpuno obustavi proizvodnju tipa vozila homologiranog na temelju ovog Pravilnika, dužan je o tome obavijestiti homologacijsko tijelo koje je dodijelilo homologaciju. Nakon primanja te obavijesti to tijelo o tome obavještava ostale stranke Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik kopijom homologacijskog obrasca na čijem je kraju bilješka „PROIZVODNJA OBUSTAVLJENA”, napisana velikim slovima, potpisana i datirana.

12. Imena i adrese tehničkih službi odgovornih za provođenje homologacijskih ispitivanja te imena i adrese homologacijskih tijela

Stranke Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik prijavljuju Tajništvu Ujedinjenih naroda imena i adrese tehničkih službi odgovornih za provođenje homologacijskih ispitivanja te homologacijskih tijela koja dodjeljuju homologacije i kojima se dostavljaju obrasci kojima se potvrđuje dodjela, proširenje, odbijanje odnosno povlačenje homologacije izdani u drugim državama.

13. Prijelazne odredbe

13.1.

Od službenog datuma stupanja na snagu niza izmjena 03 nijedna ugovorna stranka ne smije odbijati zahtjeve zahtjev za homologaciju podnesene u skladu s ovim Pravilnikom kako je izmijenjen nizom izmjena 03.

13.2.

Od službenog datuma stupanja na snagu niza izmjena 04 nijedna ugovorna stranka koja primjenjuje ovaj Pravilnik ne smije odbijati dodijeliti homologaciju na temelju ovog Pravilnika kako je izmijenjen nizom izmjena 04.

13.3.

Od službenog datuma stupanja na snagu niza izmjena 05 nijedna ugovorna stranka koja primjenjuje ovaj Pravilnik ne smije odbijati dodijeliti niti odbijati prihvatiti homologacije tipa na temelju ovog Pravilnika kako je izmijenjen nizom izmjena 05.

13.4.

Homologacija tipa vozila

13.4.1.

Nakon isteka razdoblja od 36 mjeseci od službenog dana stupanja na snagu navedenog u prethodnom stavku 13.1., ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik dodjeljuju homologaciju za kategoriju vozila M1 s prednjim upravljanjem i kategoriju vozila N1 mase manje od 1,5 tona samo ako tip vozila ispunjava zahtjeve iz ovog Pravilnika, kako je izmijenjen nizom izmjena 03, uz iznimku odredbi utvrđenih u stavku 5.1. ovog Pravilnika u pogledu najvećeg okomitog pomicanja stupa upravljača, koje se primjenjuju na nove homologacije tek nakon dodatnog razdoblja od 12 mjeseci.

13.4.2.

Nakon što protekne 48 mjeseci od službenog datuma stupanja na snagu iz prethodnog stavka 13.1., ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik dodjeljuju homologaciju za kategoriju vozila M1 koja nemaju prednje upravljanje samo ako tip vozila ispunjava zahtjeve iz ovog Pravilnika, kako je izmijenjen nizom izmjena 03.

13.4.3.

Nakon što protekne 60 mjeseci od službenog datuma stupanja na snagu iz stavka 13.1., ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik smiju odbijati priznati homologacije tipa vozila koje nisu dodijeljene na temelju niza izmjena 03 ovog Pravilnika.

13.4.4.

Nakon što protekne 24 mjeseci od datuma stupanja na snagu dopune 2. nizu izmjena 04, ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik smiju dodjeljivati homologacije tipa samo onim tipovima vozila koji ispunjavaju zahtjeve ovog Pravilnika kako je izmijenjen nizom izmjena 04.

Ako je, međutim, riječ o vozilima s visokonaponskim električnim pogonskim sklopom, odobrava se dodatno razdoblje od 12 mjeseci pod uvjetom da proizvođač tehničkoj službi dokaže da vozilo pruža razine sigurnosti koje su istovjetne razinama koje se zahtijevaju ovim Pravilnikom, kako je izmijenjen nizom izmjena 04.

13.4.5.

Ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik ne smiju odbiti dodijeliti proširenje homologacija dodijeljenih na temelju prethodnih nizova izmjena ovog Pravilnika ako to proširenje ne uključuje nikakvu izmjenu na pogonskom sustavu vozila. Međutim, nakon 48 mjeseci od službenog stupanja na snagu niza izmjena 04, proširenja homologacija dodijeljenih na temelju prethodnih nizova izmjena ne smiju se dodjeljivati za vozila s visokonaponskim električnim pogonskim sklopom.

13.4.6.

Ako u vrijeme stupanja na snagu niza izmjena 04 ovog Pravilnika postoje nacionalni zahtjevi za sigurnosne mjere u vozilima s visokonaponskim električnim pogonskim sklopom, ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik mogu odbiti nacionalnu homologaciju tim vozilima koja ne ispunjavaju nacionalne zahtjeve, osim ako su ta vozila homologirana na temelju niza izmjena 04 ovog Pravilnika.

13.4.7.

Nakon što protekne 48 mjeseci od datuma stupanja na snagu niza izmjena 04 ovog Pravilnika, ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik smiju odbijati nacionalne ili regionalne homologacije i odbijati prve nacionalne ili regionalne registracije (prvo stavljanje u uporabu) vozila s visokonaponskim električnim pogonskim sklopom koja ne ispunjavaju zahtjeve ovog Pravilnika kako je izmijenjen nizom izmjena 04.

13.4.8.

Homologacije vozila dodijeljene na temelju niza izmjena 03 ovog Pravilnika na koje ne utječe niz izmjena 04 i dalje važe, a ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik dužne su ih i dalje prihvaćati.

13.4.9.

Od 1. rujna 2023. ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik nisu dužne prihvaćati homologacije tipa vozila dodijeljene na temelju prethodnih nizova izmjena koje su prvobitno dodijeljene nakon 1. rujna 2023.

13.4.10.

Ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik dužne su i dalje prihvaćati homologacije tipa dodijeljene na temelju prethodnih nizova izmjena koje su prvobitno dodijeljene prije 1. rujna 2023. ako je takva mogućnost predviđena u prijelaznim odredbama tih prethodnih nizova izmjena.

13.4.11.

Ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik smiju dodjeljivati homologacije tipa na temelju bilo kojeg prethodnog niza izmjena ovog Pravilnika.

13.4.12.

Ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik dužne su dodjeljivati proširenja homologacijama na temelju svakog prethodnog niza izmjena ovog Pravilnika.

13.4.13.

Ne dovodeći u pitanje prethodne prijelazne odredbe, ugovorne stranke koje počinju primjenjivati ovaj Pravilnik nakon datuma stupanja na snagu najnovijeg niza izmjena nisu dužne prihvaćati homologacije tipa dodijeljene na temelju bilo kojeg prethodnog niza izmjena ovog Pravilnika.

13.5.

Homologacije tipa naprave za upravljanje

13.5.1.

Čak i nakon dana stupanja na snagu niza izmjena 04 i 05, homologacije naprave za upravljanje na temelju prethodnih nizova izmjena ovog Pravilnika ostaju važeće, a ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik nastavljaju ih prihvaćati te mogu nastaviti dodjeljivati proširenja homologacija na temelju niza izmjena 03.

(1) Razlikovne brojčane oznake ugovornih stranaka Sporazuma iz 1958. navedene su u Prilogu 3. Konsolidiranoj rezoluciji o konstrukciji vozila (R.E.3), dokument ECE/TRANS/WP.29/78/Rev.7. – https://unece.org/transport/vehicle-regulations/wp29/resolutions.

(2) Vidjeti stavak 3.1. Priloga 3.

PRILOG 3.

Ispitivanje čeonim udarom u zapreku

1. Svrha

Svrha je ovog ispitivanja provjeriti ispunjava li vozilo zahtjeve određene u stavku 5.1.

2. Postavljanje, postupak i mjerni instrumenti

2.1.

Ispitni poligon

Ispitno područje mora biti dovoljno veliko za postavljanje zaletne staze, zapreke i tehničke naprave potrebne za ispitivanje. Završni dio staze, barem 5 m ispred zapreke, treba biti vodoravan (nagib manji od 3 % mjereno na duljini od jednog metra), ravan i gladak.

2.2.

Zapreka

Zapreku čini blok od armiranog betona koji je širok najmanje 3 m na prednjoj strani i visok najmanje 1,5 m. Debljina zapreke mora biti takva da teži najmanje 70 metričkih tona. Prednji dio mora biti ravan, uspravan i okomit na os zaletne staze. Mora biti prekriven daskama od šperploče debljine 20 ± 2 mm i u dobrom stanju. Između dasaka od šperploče i zapreke može se postaviti konstrukcija na čeličnoj ploči debljine barem 25 mm. Zapreka s drukčijim karakteristikama može se upotrijebiti pod uvjetom da je površina udara veća od prednje zgužvane površine vozila koje se ispituje i pod uvjetom da daje istovjetne rezultate.

2.3.

Pogon vozila

U trenutku udara na vozilo više ne smije dodatno djelovati nikakva upravljačka ili pogonska naprava. Vozilo mora doći do zapreke putanjom koja je okomita na udarnu površinu; najveće dopušteno bočno odstupanje između okomite središnje linije prednje strane vozila i okomite središnje linije udarne površine iznosi ± 30 cm.

2.4.

Stanje vozila

2.4.1.

Za ispitivanje vozilo mora biti opremljeno svim uobičajenim sastavnim dijelovima i opremom koji su uključeni u masu neopterećenoga vozila ili biti u takvom stanju da u voznom stanju ispunjava zahtjeve s obzirom na sastavne dijelove i opremu koji su bitni za putnički prostor i raspodjelu mase vozila kao cjeline.

Odstupajući od stavka 5.1. ovog Pravilnika, moguće je na zahtjev proizvođača provesti ispitivanje s lutkama, pod uvjetom da one ni u jednom trenutku ne sprečavaju gibanje upravljačkog mehanizma. Masa lutaka ne uračunava se za potrebe ispitivanja.

2.4.2.

Ako se upotrebljava vanjski pogon vozila, sustav za dobavu goriva mora se napuniti najmanje do 90 % kapaciteta nezapaljivom tekućinom gustoće od 0,7 do 1.

Taj se zahtjev ne primjenjuje ako se kao gorivo upotrebljava vodik.

Svi ostali sustavi (spremnici za tekućinu za kočnice, hladnjak itd.) mogu biti prazni.

2.4.3.

Ako je vozilo pogonjeno vlastitim motorom, spremnik za gorivo mora biti napunjen do najmanje 90 % svojeg obujma. Svi drugi spremnici moraju biti potpuno napunjeni.

Sporazumom proizvođača i tehničke službe mora biti dopušteno raditi preinake na sustavu za gorivo kako bi bilo moguće koristiti odgovarajuću količinu goriva za rad motora ili pretvarača električne energije.

U tom slučaju, spremnik za gorivo mora se napuniti do barem 90 % ukupnog obujma nezapaljivom tekućinom gustoće od 0,7 do 1.

Taj se zahtjev ne odnosi na spremnike vodikova goriva.

2.4.4.

Prilagodba električnog pogonskog sklopa

2.4.4.1.

Postupci za prilagođavanje napunjenosti

2.4.4.1.1.

Prilagođavanje SOC-a izvodi se na temperaturi okoline od 20 ±10 °C.

2.4.4.1.2.

SOC se prilagođava jednim od sljedećih postupaka, ovisno o slučaju. Ako je moguće primijeniti više postupaka punjenja, REESS se puni postupkom kojim će se postići najviši SOC:

(a)	za REESS-ove konstruirane za vanjsko punjenje REESS se puni do najvišeg SOC-a postupkom koji je proizvođač specificirao za uobičajeni rad do normalnog prekida punjenja;

(b)	za REESS-ove konstruirane samo za punjenje iz izvora energije u vozilu REESS se puni do najvišeg SOC-a koji se može postići uobičajenim radom vozila. Proizvođač je dužan preporučiti način rada vozila za postizanje tog SOC-a.

2.4.4.1.3.

Kad se ispituje vozilo, SOC mora biti najmanje 95 % SOC-a u skladu sa stavcima 2.4.4.1.1. i 2.4.4.1.2. za REESS konstruiran za vanjsko punjenje i najmanje 90 % SOC-a u skladu sa stavcima 2.4.4.1.1. i 2.4.4.1.2. za REESS konstruiran samo za punjenje iz izvora energije u vozilu. SOC se potvrđuje metodom koju specificira proizvođač.

2.4.4.2.

Električni pogonski sklop mora se napajati radom originalnih izvora električne energije (npr. motor-generator, REESS ili pretvarač električne energije) ili bez njih, ali:

2.4.4.2.1.

na temelju dogovora tehničke službe i proizvođača dopušteno je provesti ispitivanja tako da čitav električni pogonski sklop ili njegovi dijelovi nisu pod naponom ako to ne utječe štetno na rezultat ispitivanja. Za dijelove električnog pogonskog sklopa koji se ne stavljaju pod napon, zaštita od strujnog udara dokazuje se fizičkom zaštitom ili izolacijskim otporom te primjerenim dodatnim dokazima.

2.4.4.2.2.

Ako postoji automatski prekidač, na zahtjev proizvođača ispitivanje se smije obaviti s aktiviranim automatskim prekidačem. U tom slučaju mora se dokazati da bi se automatski prekidač aktivirao za vrijeme ispitivanja udarom. To obuhvaća signal za automatsku aktivaciju te galvansko odvajanje s obzirom na uvjete uočene pri udaru.

2.4.5.

Na zahtjev proizvođača, tehnička služba odgovorna za provođenje ispitivanja može dopustiti da se vozilo koje se upotrebljava za ispitivanja propisana drugim pravilnicima (uključujući ispitivanja koja mogu utjecati na konstrukciju vozila) upotrijebi i za ispitivanja propisana ovim Pravilnikom.

2.4.6.

Ako je kolo upravljača podesivo, postavlja se u uobičajeni položaj koji je odredio proizvođač ili, ako to nije moguće, u srednji položaj između graničnih položaja područja namještanja.

2.5.

Brzina u trenutku udara

Brzina u trenutku udara mora biti između 48,3 km/h i 53,1 km/h. Ako je, međutim, ispitivanje provedeno pri većoj brzini udara, a vozilo je ispunilo zahtjeve, ispitivanje će se smatrati uspješnim.

2.6.

Mjerni instrumenti

Točnost instrumenta koji se upotrebljava za bilježenje brzine iz stavka 2.5. mora biti unutar 1 %.

3. Rezultati

3.1.

Za određivanje pomicanja naprave za upravljanje prema natrag i prema gore tijekom udara bilježi (1) se promjena razmaka – mjerena vodoravno (2) i paralelno s uzdužnom osi vozila te vertikalno, u smjeru okomitom na tu os – između vrha stupa upravljača (i osovine) i točke na vozilu na koju ne utječe udar. Najveća vrijednost te promjene, uzeta iz zapisa, smatra se pomicanjem naprave za upravljanje prema natrag i prema gore.

3.2.

Nakon ispitivanja oštećenja koja vozilo pretrpi moraju se opisati u pisanom izvješću; snima se najmanje jedna fotografiju za svaki od sljedećih pogleda na vozilo:

3.2.1.

s bočnih strana (desno i lijevo);

3.2.2.

sprijeda;

3.2.3.

odozdo;

3.2.4.

oštećeno područje unutar putničkog prostora.

4. Korekcijski faktori

4.1.

Oznake

V	zabilježena brzina u km/h;
mo	masa prototipa u stanju određenom u stavku 2.4. ovog Priloga;
m1	masa prototipa s ispitnim uređajima;
Do	promjena razmaka izmjerena tijekom udara, kako je određeno u stavku 3.1. ovog Priloga;
D1	promjena razmaka koja se upotrebljava za određivanje rezultata ispitivanja;

veća vrijednost od

i 0,83;

veća vrijednost od

i 0,8;

4.2.

Ispravljena vrijednost D1 koja se upotrebljava za provjeru sukladnosti prototipa sa zahtjevima iz ovog Pravilnika izračunava se prema sljedećoj formuli:

D1 = Do.K1.K2

4.3.

Ispitivanje čeonim udarom u zapreku nije potrebno u slučaju vozila koje je jednako razmatranom prototipu s obzirom na karakteristike navedene u stavku 2.2. ovog Pravilnika, ali čija je masa m1 veća od mo, ako m1 nije veće od 1,25 mo i ako je ispravljena vrijednost D2 dobivena iz D1 prema formuli:

takva da pokazuje da novo vozilo i dalje ispunjava zahtjeve iz stavka 5. ovog Pravilnika.

5. Istovrijedni postupci

5.1.

Homologacijsko tijelo može odobriti i druga ispitivanja ako se može dokazati njihova istovrijednost. Homologacijskoj dokumentaciji prilaže se izvješće koje sadržava opis upotrijebljene metode i dobivene rezultate ili razlog za neprovođenje ispitivanja.

5.2.

Za dokazivanje istovrijednosti alternativne metode odgovoran je proizvođač ili njegov agent koji želi upotrijebiti takvu metodu.

(1) Bilježenje se može zamijeniti mjerenjem najvećih vrijednosti.

(2) „Vodoravno” znači u odnosi na putnički prostor vozila u mirovanju prije ispitivanja, a ne u tom prostoru za vrijeme kretanja vozila u odnosu na tlo, a „vertikalno” znači okomito na „vodoravno” i prema gore.

PRILOG 7.

Postupci ispitivanja za zaštitu osoba u vozilima na električni pogon od visokog napona i curenja elektrolita

U ovom se Prilogu opisuju postupci ispitivanja za dokazivanje sukladnosti sa zahtjevima za električnu sigurnost iz stavka 5.5. Na primjer, mjerenja megaommetrom ili osciloskopom odgovarajuća su alternativa postupku za mjerenje otpora izolacije opisanom u nastavku. U tom slučaju može biti nužno isključiti ugrađeni sustav za praćenje otpora izolacije.

Prije nego što se izvede ispitivanje vozila udarom, mjeri se i bilježi napon visokonaponske sabirnice (Vb) (vidjeti sliku 1) kako bi se potvrdilo da je unutar radnog napona vozila prema specifikacijama proizvođača vozila.

1. Ispitni postav i ispitna oprema

Ako se koristi funkcija za isključivanje visokog napona, mjerenja se izvode s obje strane uređaja koji obavlja funkciju isključivanja.

Međutim, ako je isključivanje visokog napona dio REESS-a ili pretvarača električne energije i ako je visokonaponska sabirnica REESS-a ili pretvarača električne energije zaštićena u skladu sa stupnjem zaštite IPXXB nakon ispitivanja udarom, mjerenja se mogu izvesti samo između uređaja koji obavlja funkciju isključivanja visokog napona i električnih opterećenja.

Voltmetar koji se koristi u ovom ispitivanju mora mjeriti vrijednosti istosmjerne struje i imati unutarnji otpor od najmanje 10 MΩ.

2. Ako se mjeri napon, mogu se upotrebljavati sljedeće upute.

Nakon ispitivanja udarom, utvrđuje se napon visokonaponskih sabirnica (Vb, V1, V2) (vidjeti sliku 1).

Napon se mjeri najranije 5 sekundi, ali ne kasnije od 60 sekundi nakon udara.

Taj postupak nije primjenjiv ako se ispitivanje izvodi dok električni pogonski sklop nije pod naponom.

Slika 1

Mjerenje napona Vb, V1 i V2

3. Postupak ocjenjivanja za nisku razinu električne energije

Prije udara sklopka S1 i poznati izbojni otpornik Re spajaju se paralelno s odgovarajućom kapacitivnošću (vidjeti sliku 2).

Najranije 5 sekundi i najkasnije 60 sekundi nakon udara sklopka S1 mora se zatvoriti, a napon Vb i jakost struje Ie izmjeriti i zabilježiti. Umnožak napona Vb i jakosti struje Ie integriraju se u razdoblju počevši od trenutka u kojemu se zatvara sklopka S1 (tc) pa do trenutka kad napon Vb padne ispod praga visokog napona od 60 V DC (th). Dobivena integracija jednaka je ukupnoj energiji (TE) u džulima:

(a)

Ako se Vb mjeri u određenom trenutku između 5 i 60 sekundi nakon udara, a kapacitivnost X kondenzatora (Cx) odredio je proizvođač, ukupna energija (TE) izračunava se sljedećom formulom:

(b)	TE = 0,5 × Cx × (Vb 2 – 3 600)

Ako se V1 i V2 (vidjeti sliku 1) mjere u određenom trenutku između 5 i 60 sekundi nakon udara, a kapacitivnost Y kondenzatora (Cy1, Cy2) odredio je proizvođač, ukupna energija (TEy1, TEy2) izračunava se sljedećim formulama:

(c)	TEy1 = 0,5 × Cy1 × (V1 2 – 3 600) TEy2 = 0,5 × Cy2 × (V2 2 – 3 600)

Taj postupak nije primjenjiv ako se ispitivanje izvodi dok električni pogonski sklop nije pod naponom.

Slika 2

Primjer mjerenja energije visokonaponske sabirnice pohranjene u X kondenzatorima

4. Fizička zaštita

Nakon ispitivanja vozila udarom svi dijelovi oko visokonaponskih sastavnih dijelova moraju se otvoriti, rastaviti ili ukloniti bez alata. Svi preostali okolni dijelovi smatraju se dijelom fizičke zaštite.

Zglobna ispitna sonda opisana na slici 1 Dodatka 1. umeće se u sve pukotine ili otvore fizičke zaštite s ispitnom snagom od 10 N ± 10 % za ocjenjivanje električne sigurnosti. Ako zglobna ispitna sonda djelomično ili potpuno prodre u fizičku zaštitu, sonda se mora postaviti u svaki od položaja opisanih u nastavku.

Počevši u ravnom položaju, oba se zgloba ispitne sonde postupno okreću pod kutom do najviše 90 stupnjeva u odnosu na os susjednog dijela sonde te namještaju u svaki mogući položaj.

Unutarnje pregrade smatraju se dijelom kućišta.

Ako je potrebno, između zglobne ispitne sonde i dijelova pod visokim naponom unutar pregrade za električnu zaštitu ili kućišta spaja se niskonaponsko napajanje (od najmanje 40 V, a najviše 50 V) u seriji s odgovarajućim svjetlom.

4.1.

Uvjeti za prihvaćanje

Zahtjevi iz stavka 5.5.1.3. smatraju se ispunjenima ako zglobna ispitna sonda opisana na slici 1. Dodatka 1. ne može dodirnuti dijelove pod visokim naponom.

Prema potrebi moguće je upotrebljavati i ogledalo ili fiberskop kako bi se provjerilo dotiče li zglobna ispitna sonda visokonaponske sabirnice.

Ako se taj zahtjev provjerava signalnim krugom između zglobne ispitne sonde i dijelova pod visokim naponom, svjetlo se ne smije upaliti.

5. Otpor izolacije

Otpor izolacije između visokonaponske sabirnice i električne šasije može se dokazati ili mjerenjem ili kombinacijom mjerenja i izračuna.

Ako se otpor izolacije dokazuje mjerenjem, potrebno je slijediti upute u nastavku.

Izmjerite i zabilježite napon (Vb) između negativne i pozitivne strane visokonaponske sabirnice (vidjeti sliku 1):

Izmjerite i zabilježite napon (V1) između negativne strane visokonaponske sabirnice i električne šasije (vidjeti sliku 1):

Izmjerite i zabilježite napon (V2) između pozitivne strane visokonaponske sabirnice i električne šasije (vidjeti sliku 1):

Ako je vrijednost V1 veća od ili jednaka vrijednosti V2, između negativne strane visokonaponske sabirnice i električne šasije umetnite standardni poznati otpor (Ro). Nakon dodavanja Ro, izmjerite napon (V1’) između negativne strane visokonaponske sabirnice i električne šasije vozila (vidjeti sliku 3). Izračunajte otpor izolacije (Ri) prema formuli u nastavku.

Ri = Ro*(Vb/V1’ – Vb/V1)

ili

Ri = Ro*Vb*(1/V1’ – 1/V1)

Podijelite rezultat Ri, koji je vrijednost otpora električne izolacije u omima (Ω), s radnim naponom visokonaponske sabirnice u voltima (V).

Ri (Ω/V) = Ri (Ω) / radni napon (V)

Slika 3

Mjerenje napona V1’

Ako je vrijednost V2 veća od vrijednosti V1, između pozitivne strane visokonaponske sabirnice i električne šasije umetnite standardni poznati otpor (Ro). Nakon dodavanja Ro, izmjerite napon (V2’) između pozitivne strane visokonaponske sabirnice i električne šasije (vidjeti sliku 4).

Izračunajte otpor izolacije (Ri) prema formuli u nastavku.

Ri = Ro*(Vb/V2’ – Vb/V2)

ili

Ri = Ro*Vb*(1/V2’ – 1/V2)

Podijelite rezultat Ri, koji je vrijednost otpora električne izolacije u omima (Ω), s radnim naponom visokonaponske sabirnice u voltima (V).

Ri (Ω/V) = Ri (Ω) / radni napon (V)

Slika 4

Mjerenje napona V2’

Napomena:

standardni poznati otpor Ro (Ω) trebala bi biti vrijednost najmanjeg potrebnog otpora izolacije (Ω/V) pomnožena s radnim naponom vozila uz dopušteno odstupanje od ± 20 %. Ro ne mora biti točno ta vrijednost jer jednadžbe vrijede za svaki Ro, ali vrijednost Ro u ovom rasponu trebala bi biti dovoljna da se postigne dobra razlučivost u mjerenju napona.l

6. Curenje elektrolita

Prema potrebi na fizičku se zaštitu nanosi odgovarajući zaštitni sloj kako bi se potvrdilo eventualno istjecanje elektrolita iz REESS-a nakon ispitivanja udarom.

Osim ako proizvođač omogući neki način razlikovanja curenja različitih tekućina, svako curenje tekućina mora se smatrati curenjem elektrolita.

7. Zadržavanje REESS-a

Sukladnost se utvrđuje vizualnim pregledom.