(1)

Nezakonita potpuna invazija Ruske Federacije na Ukrajinu u veljači 2022. pokazala je da su posljedice postojeće ovisnosti o ruskom prirodnom plinu za tržišta i sigurnost vrlo teške. Zato su se čelnici država ili vlada u Izjavi iz Versaillesa od 11. ožujka 2022. složili da će postupno smanjivati i u konačnici u potpunosti ukloniti ovisnost o ruskoj energiji. U svojoj Komunikaciji o planu REPowerEU od 8. ožujka 2022. naslovljenoj „REPowerEU: zajedničko europsko djelovanje za povoljniju, sigurniju i održiviju energiju” i u Komunikaciji od 18. svibnja 2022. o planu REPowerEU Komisija je predložila konkretne mjere za potpunu diversifikaciju kojom se udaljuje od uvoza energije iz Rusije na siguran, isplativ i održiv način. Otad je postignut znatan napredak u diversifikaciji opskrbe plinom kojom se udaljuje od Ruske Federacije. S obzirom na to da su preostale količine ruskog prirodnog plina koje ulaze u Uniju i dalje znatne, u svojoj Komunikaciji od 6. svibnja 2025. o planu za okončanje uvoza ruske energije („plan za provedbu plana REPowerEU”) Komisija je najavila zakonodavni prijedlog za potpuno ukidanje uvoza ruskog plina i poboljšanje postojećeg okvira za rješavanje pitanja energetske ovisnosti. Kako bi se osigurale energetska sigurnost i otpornost Unije, hitno je i strateški potrebno riješiti pitanje cjelokupne preostale energetske ovisnosti spomenute u planu za provedbu plana REPowerEU.

(2)

Brojni primjeri nenajavljenih i neopravdanih smanjenja i prekida opskrbe već prije potpune invazije na Ukrajinu, kao i činjenica da se Ruska Federacija otad koristi energijom kao oružjem, ukazuju na to da je Ruska Federacija sustavno iskorištavala postojeću ovisnost o opskrbi ruskim plinom kao političko oružje kako bi naštetila gospodarstvu Unije. To je prouzročilo ozbiljne negativne učinke na države članice i gospodarsku sigurnost Unije, na stabilnost jedinstvenog tržišta, na potrošače u Uniji i na konkurentnost općenito. Unija zato više ne može Rusku Federaciju i njezina energetska poduzeća smatrati pouzdanim partnerima u trgovini energijom.

(3)

Ruska Federacija u siječnju 2006. obustavila je opskrbu prirodnim plinom za neke zemlje jugoistočne i srednje Europe usred razdoblja velike hladnoće, što je potaknulo rast cijena te nanijelo štetu ili prijetilo štetom građanima. Ruska Federacija ponovno je 6. siječnja 2009. potpuno prekinula provoz plina kroz Ukrajinu, što je pogodilo 18 država članica, posebno one u srednjoj i istočnoj Europi. Taj poremećaj u opskrbi doveo je do ozbiljnih poremećaja na tržištima plina u regiji i u cijeloj Uniji. Neke države članice gotovo 14 dana nisu uopće imale protoka prirodnog plina, zbog čega su morale isključiti grijanje u školama i tvornicama te proglasiti izvanredno stanje. Ruska Federacija 2014. napala je i nezakonito pripojila Krim, zaplijenila ukrajinske kapacitete za proizvodnju plina na Krimu i smanjila opskrbu plinom za nekoliko država članica koje su bile najavile da će plinom opskrbljivati Ukrajinu, što je dovelo do poremećaja tržišta i povećanja cijena te narušilo gospodarsku sigurnost. Poduzeće Gazprom, izvoznik iz Ruske Federacije koji je pod kontrolom države i ima monopol, više je puta bio predmet Komisijinih istraga zbog moguće povrede pravila Unije o tržišnom natjecanju te je nakon toga promijenio svoje ponašanje na tržištu kako bi otklonio Komisijine bojazni. Dotični problemi povezani s tržišnim natjecanjem u više su se slučajeva odnosili na „teritorijalna ograničenja” u Gazpromovim ugovorima o opskrbi plinom, prema kojima je plin zabranjeno preprodavati izvan zemlje odredišta, kao i na dokaze da je Gazprom sudjelovao u nepravednim praksama određivanja cijena i opskrbu energijom uvjetovao političkim ustupcima, primjerice sudjelovanjem u ruskim projektima plinovoda ili stjecanjem kontrole nad energetskom imovinom Unije.

(4)

Ničim izazvan i neopravdan agresivni rat Ruske Federacije protiv Ukrajine, koji traje od veljače 2022., te korištenje smanjenjem opskrbe plinom kao oružjem koje je uslijedilo, u kombinaciji s manipuliranjem tržištima namjernim remećenjem protoka plina, razotkrili su u Uniji i njezinim državama članicama očite ranjivosti i ovisnost za koje je očito da bi mogle izravno i ozbiljno utjecati na funkcioniranje tržišta plina u Uniji, gospodarstvo Unije i njezine osnovne sigurnosne interese, kao i da bi mogle izravno naštetiti građanima Unije jer poremećaji u opskrbi energijom mogu ugroziti njihovo zdravlje ili život. Dokazi pokazuju da je poduzeće Gazprom, koje je pod kontrolom države, namjerno manipuliralo energetskim tržištima Unije kako bi povisilo cijene energije. Velika podzemna skladišta u Uniji pod kontrolom Gazproma ostala su na dotad nezabilježeno niskim razinama, a ruska poduzeća smanjila su prodaju na plinskim čvorištima u Uniji i u potpunosti obustavila upotrebu vlastite platforme za prodaju prije invazije, što je utjecalo na kratkoročna tržišta i pogoršalo ionako tijesnu situaciju u opskrbi nakon nezakonite invazije Ruske Federacije na Ukrajinu. Ruska Federacija od ožujka 2022. sustavno obustavlja ili smanjuje isporuke prirodnog plina državama članicama, što znatno remeti stanje tržišta plina u Uniji. To je osobito utjecalo na opskrbu Unije preko plinovoda Jamal, opskrbu Finske i plinovod Sjeverni tok 1, preko kojeg je Gazprom prvo smanjio, a naposljetku potpuno prekinuo opskrbu.

(5)

Činjenica da se Ruska Federacija koristi opskrbom plinom kao oružjem i manipulira tržištem namjernim remećenjem protoka plina prouzročila je iznenadni i nagli porast cijena energije u Uniji, što je 2022. dovelo do dotad nezabilježenih razina cijena, do osam puta prosjeka prethodnih godina. Potreba koja je iz toga proizašla da se pronađu alternativni izvori opskrbe plinom, promijene pravci opskrbe, napune skladišta za zimu te iznađu rješenja za zagušenja plinske infrastrukture u Uniji dodatno je doprinijela nestabilnosti cijena i njihovim dotad nezabilježenim povećanjima u 2022.

(6)

Iznimno visoke cijene plina rezultirale su visokim cijenama električne energije i povećanjem cijena drugih energenata, što je dovelo do trajne visoke inflacije. Ozbiljna gospodarska kriza s negativnim stopama rasta u mnogim državama članicama, koju su uzrokovale visoke cijene energije i nestabilnost, ugrozila je gospodarstvo Unije, umanjila kupovnu moć potrošača te povećala troškove proizvodnje, što je dovelo do rizika za socijalnu koheziju i stabilnost, pa čak i za život ili zdravlje ljudi. Zbog prekida u opskrbi došlo je i do vrlo ozbiljnih problema u vezi sa sigurnošću opskrbe energijom u Uniji te je 11 država članica bilo prisiljeno proglasiti jednu od kriznih razina u skladu s Uredbom (EU) 2017/1938 Europskog parlamenta i Vijeća (3). S obzirom na to da je Ruska Federacija imala koristi od ovisnosti Unije tijekom te krize, njezine manipulacije tržištem omogućile su joj da ostvari rekordno visoku dobit od preostale trgovine energijom s Europom, pri čemu su prihodi od uvoza plina u 2024. i dalje iznosili 15 milijardi EUR. Ti bi se prihodi mogli upotrijebiti za financiranje daljnjih gospodarskih napada na Uniju, ugrožavajući njezinu gospodarsku sigurnost. Mogli bi se upotrijebiti i za financiranje agresivnog rata protiv Ukrajine, koji predstavlja veliku prijetnju političkoj i gospodarskoj stabilnosti u Europi.

(7)

Nedavna kriza dokaz je da su za očuvanje stabilnosti tržišta te zaštitu života i zdravlja ljudi, kao i osnovnih sigurnosnih interesa Unije neophodni pouzdani trgovinski odnosi s partnerima koji Uniju opskrbljuju energentima, posebno zato što Unija u velikoj mjeri ovisi o uvozu energije iz trećih zemalja. Zadržavanje opskrbe energijom iz Ruske Federacije izložilo bi Uniju stalnim gospodarskim i sigurnosnim rizicima; sigurnost opskrbe energijom stoga bi se time smanjila, a ne povećala. Ovisnost čak i o manjim količinama ruskog plina može, ako je Ruska Federacija zloupotrijebi, znatno narušiti dinamiku cijena, makar i samo privremeno, te poremetiti energetska tržišta, osobito u onim regijama koje se i dalje uvelike oslanjaju na uvoz iz Ruske Federacije. S obzirom na dugogodišnji i dosljedan obrazac manipuliranja tržištem i poremećaja u opskrbi te na činjenicu da se vlada Ruske Federacije dosljedno koristila trgovinom plinom kao oružjem za postizanje ciljeva politike umjesto trgovinskih ciljeva, primjereno je poduzeti pravno obvezujuće mjere za uklanjanje svih preostalih ranjivosti Unije koje proizlaze iz ovisnosti o uvozu prirodnog plina iz Ruske Federacije, kako putem plinovoda („plin iz plinovoda”) tako i putem ukapljenog prirodnog plina (UPP).

(8)

Ograničenja međunarodnih transakcija predviđena ovom Uredbom u skladu su s vanjskim djelovanjem Unije u drugim područjima, kako je propisano člankom 21. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). Odnosi između Unije i Ruske Federacije znatno su se pogoršali posljednjih godina, a posebno od 2022. To pogoršanje odnosa posljedica je očitog nepoštovanja međunarodnog prava od strane Ruske Federacije, a posebno njezina ničim izazvanog i neopravdanog agresivnog rata protiv Ukrajine. Unija od srpnja 2014. postupno uvodi mjere ograničavanja trgovine s Ruskom Federacijom, kao odgovor na djelovanja Ruske Federacije protiv Ukrajine. Na osnovi iznimaka koje se primjenjuju na temelju Sporazuma o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije, a posebno članka XXI. Općeg sporazuma o carinama i trgovini iz 1994. (sigurnosne iznimke) i sličnih iznimaka na temelju Sporazuma o partnerstvu i suradnji s Ruskom Federacijom, Uniji je dopušteno da robi uvezenoj iz Ruske Federacije ne odobri povlastice koje dodjeljuje istovjetnim proizvodima uvezenima iz drugih zemalja (tretman najpovlaštenije nacije). Stoga Unija nije spriječena uvesti zabrane ili ograničenja uvoza robe iz Ruske Federacije ako smatra da su takve mjere, poduzete u vrijeme aktualne izvanredne situacije u međunarodnim odnosima između Unije i Ruske Federacije, nužne za zaštitu osnovnih sigurnosnih interesa Unije.

(9)

Diversifikacija uvoza UPP-a ključna je za jačanje i održavanje energetske sigurnosti u Uniji. Kako bi se izbjegao rizik od toga da se dugoročne rezervacije kapaciteta terminala za UPP koje drže ruska poduzeća upotrebljavaju za ometanje uvoza iz alternativnih izvora s pomoću praksi gomilanja kapaciteta, kao što su prakse rezerviranja kapaciteta za ukapljivanje ili kapaciteta za skladištenje bez njihove stvarne upotrebe ili u svrhu sprečavanja konkurenata da se koriste infrastrukturom, regulatorna tijela i tijela nadležna za tržišno natjecanje trebaju u potpunosti iskoristiti snažne pravne instrumente koji su dostupni na temelju prava Unije i nacionalnog prava u području energetike i tržišnog natjecanja, ako je to primjereno. Ako carinska tijela utvrde rizike za sigurnost ili zaštitu koji proizlaze iz ruskog plina prije ulaska na carinsko područje Unije, trebala bi primijeniti odredbe o upravljanju rizicima iz Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća („Carinski zakonik Unije”) (4) kako bi izbjegla takve rizike.

(10)

Komisija je pažljivo procijenila učinak moguće zabrane uvoza prirodnog plina iz Ruske Federacije na Uniju i njezine države članice. Zapravo, od 2022. provedeni su i objavljeni pripremni rad i nekoliko detaljnih analiza posljedica postupnog potpunog ukidanja ruskog plina, a Komisija se mogla osloniti i na brojna savjetovanja s dionicima, vanjskim stručnjacima i agencijama te studije o učincima postupnog ukidanja ruskog plina. Analiza Komisije pokazala je da će postupno ukidanje uvoza ruskog prirodnog plina, ako se uvede postupno, koordinirano i dobro pripremljeno te u duhu solidarnosti, vjerojatno imati ograničen učinak na cijene energije u Uniji te da će povećati, a ne ugroziti sigurnost opskrbe energijom u Uniji, zahvaljujući izlasku nepouzdanog trgovinskog partnera s tržišta Unije. Kako je utvrđeno u planu za provedbu plana REPowerEU, provedbom plana REPowerEU već je smanjena ovisnost Unije o opskrbi iz Ruske Federacije, na primjer uvođenjem mjera za smanjenje potražnje za plinom ili za ubrzanje uvođenja obnovljivih izvora energije, kao i aktivnim podupiranjem diversifikacije opskrbe energijom i povećanja pregovaračke moći Unije putem zajedničke kupnje plina. Procjena učinaka pokazala je i da se početnom koordinacijom politika diversifikacije mogu izbjeći štetni učinci na cijene ili opskrbu.

(11)

Ova je Uredba u potpunosti u skladu sa strategijom Unije za smanjenje oslanjanja na uvoz fosilnih goriva, i to povećanjem dekarbonizacije i brzim širenjem čiste energije proizvedene na domaćem tržištu. Kako je utvrđeno u planu za provedbu plana REPowerEU, provedba plana REPowerEU već je dovela do znatnog smanjenja od više od 60 milijardi kubičnih metara godišnje u uvozu plina u razdoblju od 2022. do 2024., što je Uniji omogućilo da smanji svoju ovisnost o opskrbi iz Ruske Federacije. Dodatno smanjenje ovisnosti moglo bi se postići mjerama za smanjenje potražnje za plinom, povećanje energetske učinkovitosti ili ubrzanje zelene tranzicije ubrzanim uvođenjem kapaciteta za proizvodnju energije vjetra i solarne energije, čime bi se znatno povećao udio obnovljivih izvora energije u kombinaciji izvora energije, kao i aktivnom potporom diversifikaciji opskrbe energijom i povećanju pregovaračke moći Unije putem zajedničke kupnje plina. Nadalje, očekuje se da će potpuna provedba energetske tranzicije, nedavni Akcijski plan za priuštivu energiju i druge mjere, posebno ulaganja u proizvodnju niskougljičnih alternativa za energetski intenzivne proizvode, kao što su gnojiva, do 2030. zamijeniti do 100 milijardi kubičnih metara prirodnog plina. Tim će se zajedničkim naporima ojačati otpornost, konkurentnost i otvorena strateška autonomija Unije, poduprijeti europske industrije, MSP-ovi i građani te olakšati postupno ukidanje uvoza plina iz Ruske Federacije.

(12)

U skladu s Izjavom iz Versaillesa i Komunikacijom o planu REPowerEU velik broj uvoznika plina već je prekinuo ili znatno smanjio svoju opskrbu plinom iz Ruske Federacije. Kako je utvrđeno u procjeni učinaka, preostale količine plina u okviru postojećih ugovora o opskrbi mogu se postupno ukinuti bez znatnog gospodarskog učinka ili rizika za sigurnost opskrbe zbog dostupnosti dostatnih alternativnih dobavljača na svjetskom tržištu plina, dobro povezanog tržišta plina u Uniji i dostupnosti dostatne uvozne infrastrukture . Povezane mjere trebaju biti u skladu s trenutačnim energetskim okvirom Unije.

(13)

U nekim slučajevima teret koji sadrži UPP prenosi plin koji je proizveden u različitim zemljama i pomiješan. Zabrana uvoza prirodnog plina iz Ruske Federacije trebala bi se primjenjivati i na količine plina u takvim teretima koje su proizvedene u Ruskoj Federaciji. Ako uvoznici mogu nedvosmisleno dokumentirati relevantne udjele UPP-a proizvedenog izvan Ruske Federacije, trebalo bi biti moguće uvoziti količine neruskog UPP-a sadržane u teretu UPP-a.

(14)

Kratkoročni ugovori o opskrbi odnose se na manje količine u odnosu na velike dugoročne ugovore o opskrbi koje uvoznici imaju s ruskim poduzećima, a postojeći kratkoročni ugovori o opskrbi u svakom će slučaju biti blizu svojeg isteka do trenutka stupanja na snagu ove Uredbe. Prema tome, čini se da je rizik za gospodarsku sigurnost koji proizlazi iz postojećih kratkoročnih ugovora o opskrbi nizak. Stoga je primjereno postojeće kratkoročne ugovore o opskrbi izuzeti od neposredne primjene zabrane uvoza kojom se omogućuje prijelazno razdoblje do 25. travnja 2026. za uvoz UPP-a, uzimajući u obzir članak 3.ra Uredbe Vijeća (EU) br. 833/2014 (5), odnosno do 17. lipnja 2026. za plin iz plinovoda.

(15)

Uvoznicima koji imaju dugoročne ugovore o opskrbi vjerojatno će trebati više vremena da pronađu alternativne pravce i izvore opskrbe nego nositeljima kratkoročnih ugovora zato što se dugoročni ugovori o opskrbi obično odnose na znatno veće količine tijekom vremena nego kratkoročni ugovori o opskrbi. Stoga bi trebalo uvesti prijelazno razdoblje u pogledu zabrane uvoza prirodnog plina za postojeće dugoročne ugovore o opskrbi kako bi se nositeljima dugoročnih ugovora o opskrbi dalo dovoljno vremena da na uredan način diversificiraju svoju opskrbu. Dok se UPP može nabavljati u cijelom svijetu te se kupci UPP-a obično ne suočavaju s fizičkim preprekama pri prelasku na alternativne dobavljače na svjetskom tržištu UPP-a, diversifikacija za kupce plina iz plinovoda, posebno u zemljama bez infrastrukture za UPP, mogla bi biti složenija. Stoga bi trebalo odobriti dulje prijelazno razdoblje za opskrbu plinom na temelju postojećih dugoročnih ugovora o opskrbi plinovodima.

(16)

Specifične situacije nastale su u slučajevima kada su zemlju koja se trenutačno i dalje opskrbljuje na temelju postojećih dugoročnih ugovora o opskrbi ruskim plinom iz plinovoda posebno pogodile nedavne promjene pravaca opskrbe iz Ruske Federacije, uslijed kojih je uklonjena mogućnost uvoza plina putem tih pravaca opskrbe, zbog ograničenih ili nepostojećih alternativnih pravaca za transport ugovorenog plina u tu zemlju. Kako bi se situacija popravila, dobavljači iz drugih država članica trenutačno osiguravaju isporuku plina iz plinovoda na temelju kratkoročnih ugovora o opskrbi s dobavljačima iz Ruske Federacije putem nezakrčenih interkonekcijskih točaka. Zbog te vrlo specifične situacije i kako bi im se dalo dovoljno vremena potrebnog za pronalaženje novih dobavljača, dulje prijelazno razdoblje trebalo bi se primjenjivati i na te kratkoročne ugovore o opskrbi s dobavljačima iz Ruske Federacije koji se koriste za opskrbu zemalja bez izlaza na more pogođenih promjenama pravca opskrbe ruskim plinom.

(17)

Iako se čini opravdanim izuzeti postojeće „naslijeđene” ugovore o opskrbi od neposredne primjene zabrane uvoza ruskog plina, takvo privremeno izuzeće ne bi se trebalo primjenjivati na sve ugovore sklopljene prije stupanja na snagu ove Uredbe. Naime, privremeno izuzeće od zabrane za sve postojeće ugovore o opskrbi moglo bi potaknuti ruske dobavljače da iskoriste vrijeme od objave Komisijina prijedloga ove Uredbe do stupanja na snagu zabrane povećanja postojeće opskrbe sklapanjem novih ugovora ili povećavanjem količine izmjenom postojećih ugovora o opskrbi ili upotrebnom fleksibilnih mogućnosti u okviru takvih ugovora. Kako bi se osiguralo da se zbog zabrane uvoz iz Ruske Federacije smanji, a ne poveća, ovom se Uredbom ne bi trebala nagrađivati poduzeća zbog sklapanja novih ugovora o uvozu ruskog plina u razdoblju od objave Komisijina prijedloga ove Uredbe do stupanja na snagu zabrane tako što im se odobrava i prijelazno razdoblje. Šefovi država ili vlada obvezali su se na postupno ukidanje opskrbe ruskim plinom već u ožujku 2022., a Komisija je na temelju te obveze predložila strategiju REPowerEU, plan REPowerEU te plan za provedbu plana REPowerEU. Najkasnije od objave prijedloga ove Uredbe više nije bilo prikladno smatrati ugovore sklopljene nakon tog datuma „naslijeđenim” ugovorima. Stoga se na ugovore sklopljene nakon 17. lipnja 2025. ne bi trebale primjenjivati iznimne prijelazne odredbe za postojeće kratkoročne i dugoročne ugovore o opskrbi.

(18)

Kako bi se izbjeglo povećanje količine uvoza predviđene postojećim ugovorima o opskrbi, izmjene postojećih ugovora o opskrbi trebalo bi smatrati novim ugovorima za potrebe ove Uredbe, a prijelazno razdoblje ne bi se trebalo primjenjivati na povećanje količine uvoza primjenom ugovornih fleksibilnih mogućnosti. Trebalo bi predvidjeti iznimke za određene slučajeve potrebnih izmjena postojećih ugovora o opskrbi, pod uvjetom da se njima ne povećavaju ugovorene količine ni vrijeme isporuke. Razlike u cijeni koje proizlaze iz indeksacije cijena koja je već predviđena u postojećim ugovorima o opskrbi ne predstavljaju izmjenu postojećih ugovora o opskrbi.

(19)

Ovom se Uredbom uvodi jasna pravna zabrana uvoza ruskog prirodnog plina, što predstavlja suvereni akt Unije koji je izvan kontrole uvoznika plina i u skladu s kojim čin uvoza prirodnog plina iz Ruske Federacije postaje nezakonit, s izravnim pravnim učinkom i bez diskrecijskog prava država članica u pogledu njegove primjene.

(20)

Za razliku od druge robe, prirodni plin homogena je roba kojom se trguje u velikim količinama i koja se često među trgovcima na veleprodajnoj razini više puta preprodaje. Uzimajući u obzir posebnu složenost praćenja podrijetla prirodnog plina i imajući na umu da bi ruski dobavljači mogli nastojati zaobići ovu Uredbu, primjerice prodajom putem posrednika, pretovarima ili transportom kroz druge zemlje, ovom bi se Uredbom trebao osigurati djelotvoran okvir za izbjegavanje zaobilaženja zabrane. Stoga bi relevantnim tijelima trebalo omogućiti da poduzmu potrebna djelovanja kako bi utvrdila jesu li zalihe prirodnog plina iz Ruske Federacije unesene na carinsko područje Unije putem shema uspostavljenih za zaobilaženje ove Uredbe. Pri utvrđivanju je li prirodni plin pušten u slobodni promet u Uniji, carinska tijela ne bi trebala ovisiti samo o informacijama navedenima u carinskoj deklaraciji, već bi im trebalo biti dopušteno da na temelju drugih relevantnih informacija procijene, ako to smatraju relevantnim, je li roba unesena u Uniju zaista namijenjena puštanju u slobodni promet. Ovom bi se Uredbom također trebalo zahtijevati utvrđivanje zemlje proizvodnje i lanca opskrbe prirodnim plinom koji se uvozi u Uniju.

(21)

Uvoznici prirodnog plina trebali bi biti obvezni tijelima dostaviti sve informacije potrebne za utvrđivanje zemlje proizvodnje prirodnog plina uvezenog u Uniju, kao i za utvrđivanje toga podliježe li uvezeni plin općoj zabrani ili jednoj od njezinih iznimaka. Pojam „podrijetlo” na temelju carinskog prava Unije možda neće uvijek omogućiti identifikaciju zemlje proizvodnje uvezenog plina, na primjer ako je plin prerađen (npr. ukapljen ili ponovno uplinjen) nakon što je napustio Rusku Federaciju. Ovom bi se Uredbom stoga trebali obuhvatiti i slučajevi u kojima se zemlja „podrijetla” na temelju carinskog prava Unije razlikuje od zemlje proizvodnje plina te bi se trebao predvidjeti mehanizam za provjeru je li prirodni plin izvađen ili ukapljen u Ruskoj Federaciji. Zabrani bi trebao podlijegati sav plin koji je prije uvoza u Uniju bio izvezen iz Ruske Federacije, bilo izravnim izvozom iz Rusije u Uniju ili neizravnim izvozom kroz treću zemlju, osim u slučaju provoza.

(22)

Zbog posebnih značajki plina iz plinovoda i UPP-a te kako bi se omogućio neometan postupak provjere zemlje proizvodnje i uvjeti za moguća privremena izuzeća prije ulaska plina na carinsko područje Unije, trebalo bi uvesti postupak prethodnog odobrenja. Ako ne postoji odobrenje, trebalo bi odbiti uvoz. Tijela koja izdaju odobrenje ili, ako je to primjenjivo, carinska tijela, trebalo bi unaprijed obavijestiti o planiranom uvozu u Uniju te im dostaviti informacije koje su im potrebne za provjeru zemlje proizvodnje i utvrđivanje jesu li ispunjeni uvjeti za privremeno izuzeće na temelju ove Uredbe. Iako bi tijela koja izdaju odobrenje trebala nastojati izdati odobrenje u razdoblju od trenutka kada uvoznik dostavi informacije do planiranog ulaska na carinsko područje Unije kako bi se olakšao uvoz plina u Uniju, ona bi trebala moći donijeti odluku i u kasnijoj fazi, osobito ako postoje sumnje u pogledu dostavljenih informacija. Prethodnim odobrenjem ne bi se trebale dovoditi u pitanje postojeće provedbene ovlasti carinskih tijela. Uvoz prirodnog plina iz zemalja koje proizvode plin trebalo bi izuzeti od te obveze ako je Unija u prošlosti uvozila znatne količine iz tih zemalja i ako su te zemlje pokazale da ne žele podupirati ruski plinski sektor zabranom uvoza ruskog plina ili mjerama ograničavanja usmjerenima na rusku plinsku infrastrukturu, ruska poduzeća za plin ili osobe koje upravljaju takvim poduzećima, ili ako te zemlje ne raspolažu potrebnom infrastrukturom za uvoz prirodnog plina plinovodima ili UPP-a. Komisija bi trebala utvrditi popis takvih zemalja i prema potrebi ga ažurirati.

(23)

Tijela koja izdaju odobrenje i, ako je to primjenjivo, carinska tijela trebala bi moći zatražiti sve informacije potrebne za procjenu zakonitosti uvoza. Trebala bi se moći osloniti i na informacije iz drugih izvora. Budući da su ugovorni uvjeti kojim se utvrđuju elementi relevantni za procjenu često složeni, tijela bi trebala imati ovlast od uvoznika zatražiti detaljne informacije o ugovoru, uključujući cijele ugovore o opskrbi, ako je to potrebno za razumijevanje konteksta određenih klauzula ili upućivanja na druge ugovorne odredbe. Ova bi Uredba trebala sadržavati pravila radi osiguravanja djelotvorne zaštite poslovnih tajni dotičnih poduzeća.

(24)

Pri izvršavanju svojih ovlasti tijela koja izdaju odobrenje i carinska tijela trebala bi se usredotočiti na provedbu na interkonekcijskim točkama, terminalima za UPP ili tranzitnim plinovodima na kojima postoji velik rizik od izbjegavanja mjera. U transportu nafte uočene su prakse upotrebe „flota u sjeni” za izbjegavanje mjera ograničavanja, koje bi mogle predstavljati i rizik za uvoz UPP-a, čime bi se ugrozili ciljevi ove Uredbe. Tijela bi trebala u bliskoj međusobnoj suradnji prema potrebi prilagoditi svoje prioritete provedbe kako bi se riješile moguće prakse izbjegavanja mjera utvrđene tijekom provedbe ove Uredbe. Komisija bi također trebala stalno pratiti tokove ruskog prirodnog plina koji je u provozu kroz treće zemlje.

(25)

Neki dijelovi ruske infrastrukture za transport plina izravno su povezani s Unijom, a neki tranzitni plinovodi koji povezuju Rusku Federaciju s Unijom prolaze kroz treće zemlje i trenutačno nemaju nikakve ulazne točke između Ruske Federacije i Unije. Stoga bi trebalo pretpostaviti da prirodni plin koji se uvozi u Uniju preko granica ili putem međudržavnih spojnih plinovoda ili interkonekcijskih točaka između Ruske Federacije i Unije, Bjelarusa i Unije kao i prirodni plin koji dolazi putem plinovoda kao što je TurkStream na interkonekcijskoj točki Strandzha 2/Malkoclar potječe iz Ruske Federacije ili se izravno ili neizravno izvozi iz Ruske Federacije. Ako se tvrdi da je prirodni plin koji dolazi na te granice, međudržavne spojne plinovode ili interkonekcijske točke u postupku provoza kroz Rusku Federaciju, trebale bi se primjenjivati stroge kontrole. Ruska Federacija jedan je od glavnih izvoznika plina i u prošlosti nije imala nikakvu značajnu ulogu kao zemlja provoza plina zbog nekoliko čimbenika, kao što su nedostatak infrastrukture za uplinjavanje, organizacija trgovine plinom u Ruskoj Federaciji kao monopola za izvoz plinovodima, poslovni modeli ruskih plinskih poduzeća koji se ne temelje na organizaciji provoza i zemljopisni položaj Ruske Federacije. Stoga bi, uzimajući u obzir poticaje za ruske dobavljače da zaobiđu zabranu uvoza, carinska tijela trebala odbiti uvoz količina prirodnog plina koje su navodno u provozu, osim ako se mogu dostaviti nedvosmisleni dokazi kojima se utvrđuje da je relevantni plin bio u provozu kroz Rusku Federaciju i da njegova zemlja proizvodnje nije Ruska Federacija. Te bi dokaze trebalo dostaviti tijelima koja izdaju odobrenja dovoljno unaprijed, kako bi se omogućila sljedivost uvezenog plina do mjesta proizvodnje, a najkasnije mjesec dana prije ulaska na carinsko područje Unije.

(26)

Interkonekcijska točka Strandzha 1 povezuje Uniju sa sustavom plinovoda koji transportira ne samo plin iz Republike Azerbajdžana ili Republike Turske, nego i znatne količine plina iz Ruske Federacije. Stoga bi trebalo zahtijevati pružanje nedvosmislenih dokaza kojima se utvrđuje da zemlja proizvodnje nije Ruska Federacija te bi nadležnim tijelima trebalo dati dovoljno vremena za provjeru kako bi se osiguralo da plin uvezen preko interkonekcijske točke Strandzhe 1 ne potječe iz Ruske Federacije odnosno da se izravno ili neizravno ne izvozi iz Ruske Federacije. Ako bi se u budućnosti druge interkonekcijske točke povezale sa sustavima plinovoda kojima se transportiraju znatne količine ruskog plina, trebao bi se primjenjivati isti standard kontrole.

(27)

Nadalje, znatne količine prirodnog plina također bi mogle ući u Uniju u okviru postupka „provoza”. Budući da se stroga pravila za praćenje uvoza plina, kao što je izdavanje prethodnog odobrenja, ne primjenjuju na plin koji prelazi Uniju u okviru postupka „provoza” ili se skladišti u skladu s pravilima carinskog skladištenja, primjereno je predvidjeti posebne zaštitne mjere u obliku sustava za praćenje provoza, koji carinskim tijelima omogućuje praćenje protoka plina u okviru postupka „provoza”, kako bi se osiguralo da prirodni plin koji prolazi kroz Uniju u okviru postupka „provoza” u konačnici ne ulazi u slobodan promet u Uniji. Ako operatori skladište plin u okviru postupka „provoza” ili postupka carinskog skladištenja na temelju Carinskog zakonika Unije, države članice trebale bi imati odgovarajuće mehanizme praćenja i provedbe kako bi osigurale da upotreba skladišta Unije od strane trećih zemalja ne predstavlja rizik za nacionalnu ili regionalnu sigurnost opskrbe i za ispunjavanje obveza skladištenja te bi Komisiji trebale dostaviti relevantne informacije.

(28)

U skladu s načelom lojalne suradnje tijela koja izdaju odobrenje, carinska tijela, regulatorna tijela, nadležna tijela, Agencija Europske unije za suradnju energetskih regulatora (ACER) i Komisija trebali bi surađivati radi provedbe odredaba ove Uredbe i razmjene relevantnih informacija, posebno kad je riječ o procjeni privremenih izuzeća u skladu s kojima se dopušta uvoz ruskog prirodnog plina nakon stupanja na snagu ove Uredbe. Carinska tijela, regulatorna tijela, nadležna tijela i ACER trebali bi imati potrebne alate i baze podataka kako bi osigurali, prema potrebi, da nacionalna tijela mogu razmjenjivati relevantne informacije međusobno i s tijelima u drugim državama članicama. ACER bi svojim stručnim znanjem trebao doprinijeti postupku praćenja provedbe ove Uredbe. Kako bi se olakšalo stvaranje potrebnih interoperabilnih zajedničkih informacijskih sustava, Komisija i države članice trebale bi moći razmotriti mogućnosti za korištenje proračuna dostupnog u okviru Fonda za unutarnju sigurnost uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/1149 Europskog parlamenta i Vijeća (6). Carinska tijela trebala bi jednom mjesečno izvješćivati regulatorna tijela, nadležna tijela i Komisiju o ključnim elementima koji se odnose na kretanja uvoza ruskog plina, kao što su količine uvezene na temelju dugoročnih ili kratkoročnih ugovora o opskrbi, ulazne točke ili ugovorni partneri. Komisija bi te informacije, prema potrebi, trebala uključiti u izvješće o provedbi ove Uredbe. Komisija bi trebala procijeniti i djelotvornost razmjene informacija i suradnje među relevantnim tijelima te, prema potrebi, u to izvješće uvrstiti preporuke za poboljšanje takve razmjene informacija i suradnje.

(29)

Iskustvo s postupnim ukidanjem opskrbe ruskim plinom preko Ukrajine pokazalo je da se dobrom pripremom i koordinacijom u duhu solidarnosti mogu izbjeći poremećaji na tržištu ili problemi sa sigurnošću opskrbe koji bi mogli proizaći iz promjene dobavljača plina. Kako bi se pripremile za postupno potpuno ukidanje ruskog plina na koordiniran način i kako bi se tržištu dalo dovoljno vremena da predvidi uključene promjene bez rizika za sigurnost opskrbe plinom ili znatnog učinka na cijene energije, države članice trebale bi pripremiti nacionalne planove diversifikacije za prirodni plin i dostaviti ih Komisiji do 1. ožujka 2026. Ti bi planovi trebali podlijegati pravilima o čuvanju poslovne tajne i ne bi se trebali otkriti bez suglasnosti relevantne države članice. U njima bi trebalo opisati planirane mjere na nacionalnoj ili regionalnoj razini radi smanjenja potražnje, poticanja proizvodnje energije iz obnovljivih izvora i osiguravanja alternativne opskrbe, kao i utvrditi moguće tehničke, ugovorne ili regulatorne prepreke koje mogu otežati postupak diversifikacije. S obzirom na to da postupak diversifikacije može zahtijevati koordinaciju mjera na nacionalnoj razini, regionalnoj razini ili razini Unije, Komisija bi trebala ocijeniti nacionalne planove diversifikacije za prirodni plin, uz mogućnost izdavanja preporuka u kojima se prema potrebi predlažu prilagodbe.

(30)

Tijekom pripreme nacionalnih planova diversifikacije Komisija bi trebala koordinirano i u duhu solidarnosti surađivati s državama članicama, osobito u srednjoj i jugoistočnoj Europi, kako bi se utvrdile alternativne isporuke prirodnog plina. Osim poboljšanja sigurnosti opskrbe, novim isporukama mogli bi se nadoknaditi i izgubljeni prihodi upotrebom postojeće infrastrukture koja se prethodno upotrebljavala za transport ruskog plina.

(31)

U Izjavi iz Versaillesa šefovi država ili vlada obvezali su se ne samo na postupno ukidanje opskrbe prirodnim plinom iz Ruske Federacije, nego i druge opskrbe energijom, posebno opskrbe naftom. Ruska Federacija primjenjuje prakse slične onima u području plina, u kojem je već upotrebljavala plin kao sredstvo prisile i manipulacije pri trgovini naftom s Unijom, što je na primjer dokazano prijašnjim prekidima opskrbe naftom. Postojeći odnosi s Ruskom Federacijom u području opskrbe naftom stvaraju ovisnost i sigurnosne rizike u Uniji. Kako bi se spriječilo da se Ruska Federacija koristi svojim izvozom nafte u Uniju kao sredstvom prisile, ključno je pripremiti pravodobno postupno ukidanje i uvoza nafte iz Ruske Federacije. Iako su mjere ograničavanja za osiguravanje postupnog ukidanja uvoza nafte iz Ruske Federacije već na snazi, a uvoz nafte znatno se smanjio, daljnje postupno ukidanje ruske nafte moglo bi zahtijevati posebne pripremne korake i koordinaciju sa susjedima.

(32)

Države članice stoga bi trebale pripremiti i nacionalne planove diversifikacije za sirovu naftu i naftne derivate koji bi trebali uključivati mjere koje su na snazi i koje se planiraju na nacionalnoj razini kako bi se osigurale transparentnost i sljedivost uvoza nafte iz Ruske Federacije. Komisija bi trebala dati preporuke o tim planovima. Oni bi trebali podlijegati pravilima o čuvanju poslovne tajne i ne bi se trebali otkriti bez suglasnosti relevantne države članice. Komisija bi trebala nastaviti rješavati problem korištenja takozvanih „flota u sjeni” za izbjegavanje mjera ograničavanja Unije koje se odnose na naftu, posebno provedbom djelovanja utvrđenih u planu za provedbu plana REPowerEU.

(33)

Iskustvo tijekom plinske krize 2022. i 2023. pokazalo je da su sveobuhvatne informacije o stanju opskrbe i mogućoj ovisnosti o opskrbi ključne za praćenje opskrbe plinom u Uniji. Stoga bi uvoznici ruskog plina koji se koriste prijelaznim razdobljima utvrđenima u ovoj Uredbi trebali Komisiji dostaviti sve informacije potrebne za procjenu mogućih rizika za trgovinu plinom. Te bi informacije trebale uključivati ključne parametre ili čak cijele dijelove teksta relevantnih ugovora o opskrbi plinom, isključujući informacije o cijenama, ako je to potrebno za razumijevanje konteksta određenih klauzula ili upućivanja na druge odredbe u ugovoru. Pri praćenju opskrbe plinom u Uniji Komisija bi također trebala uzeti u obzir informacije o uvozu koje su dostavila carinska tijela i informacije uključene u nacionalne planove diversifikacije. Komisija bi trebala redovito obavješćivati Koordinacijsku skupinu za plin osnovanu Uredbom (EU) 2017/1938 o postupku postupnog ukidanja na razini Unije i podnositi godišnje izvješće o postupnom ukidanju ruskog plina, koje može biti popraćeno posebnim preporukama i djelovanjima Unije za ubrzavanje postupka postupnog ukidanja.

(34)

Države članice i Unija trebale bi blisko surađivati na provedbi ove Uredbe, među ostalim u vezi s mogućim postupcima rješavanja sporova. Ako je primjenjivo, uredbama (EU) br. 1219/2012 (7) i (EU) br. 912/2014 (8) Europskog parlamenta i Vijeća utvrđene su dodatne pojedinosti o suradnji i raspodjeli financijskih odgovornosti između država članica i Unije u vezi s mogućim slučajevima rješavanja sporova između ulagatelja i države povezanima s ovom Uredbom.

(35)

S obzirom na nedavnu praksu Ruske Federacije da jednostrano mijenja i ometa dogovorene sudske i arbitražne postupke, ni pogođene osobe ni Unija i države članice ne mogu se smatrati odgovornima za presude, arbitražne odluke ili druge sudske odluke donesene u nezakonitim postupcima protiv kojih u relevantnoj jurisdikciji pravni lijekovi nisu dostupni.

(36)

Unija je uspostavila čvrst pravni okvir za osiguravanje sigurnosti opskrbe plinom u svakom trenutku i za koordiniran odgovor na moguće krize u opskrbi, uključujući obveze država članica da osiguraju djelotvornu i operativnu solidarnost prema susjedima kojima je plin potreban. Komisija bi trebala stalno pratiti razvoj tržišnih rizika za opskrbu plinom koji proizlaze iz trgovine plinom s Ruskom Federacijom na razini Unije te na regionalnoj razini i razini država članica. U slučaju iznenadnih i znatnih promjena koje ozbiljno ugrožavaju sigurnost opskrbe jedne ili više država članica te nakon proglašenja izvanrednog stanja u skladu s člankom 11. ili 12. Uredbe (EU) 2017/1938, primjereno je ovlastiti Komisiju da poduzme potrebne hitne mjere donošenjem odluke o zabranama uvoza prirodnog plina ili UPP-a utvrđenima u ovoj Uredbi u jednoj ili više država članica. U takvoj situaciji Komisija bi također trebala moći suspendirati zahtjev za prethodno odobrenje za ulazak uvoza plina na carinsko područje Unije kako bi se olakšao dodatni uvoz u kratkom roku. Svaka takva suspenzija Komisije trebala bi biti vremenski ograničena i ne bi se trebala odobriti od jednom na razdoblje dulje od četiri tjedna te bi se trebala obnoviti samo ako se i dalje primjenjuju uvjeti za izvanredno stanje na temelju članka 11. Uredbe (EU) 2017/1938. Provedbenom odlukom Komisije trebali bi se nametnuti dodatni uvjeti koji su potrebni kako bi se osiguralo da je svaka takva suspenzija strogo ograničena na uklanjanje prijetnje te bi se njome trebali omogućiti samo kratkoročni ugovori. Komisija bi trebala obavijestiti Koordinacijsku skupinu za plin i podnijeti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u kojem se obrazlaže suspenzija i svako njezino produljenje te bi trebala pomno pratiti primjenu takve privremene suspenzije.

(37)

Kako bi se izbjeglo biranje najpovoljnije jurisdikcije u pogledu sankcija i osigurala dosljedna primjena ove Uredbe, države članice trebale bi utvrditi usklađena pravila o sankcijama za kršenja ove Uredbe. Međutim, budući da bi se kršenjem ove Uredbe moglo prekršiti i drugo zakonodavstvo Unije usko povezano sa zabranama i obvezama iz ove Uredbe, kao što su carinsko zakonodavstvo, mjere ograničavanja ili Uredba (EU) 2017/1938, izricanje sankcija ne bi trebalo dovesti do kršenja načela ne bis in idem, u skladu s Poveljom o temeljnim pravima Europske unije i relevantnom sudskom praksom Suda Europske unije. Ovom se Uredbom ne dovodi u pitanje izricanje kaznenih sankcija na temelju nacionalnog prava.

(38)

Mjere uvedene ovom Uredbom u potpunosti odražavaju načelo energetske solidarnosti. Naime, razina izloženosti uvozu ruskog plina razlikuje se među državama članicama i mnoge su države članice već poduzele mjere za postupno ukidanje ruskog plina. Ovom Uredbom osigurat će se usklađen pristup postupnom ukidanju ruskog plina na razini Unije, uz očuvanje solidarnosti među državama članicama.

(39)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice na koordiniran način i bez rizika od fragmentacije tržišta, nego se oni na bolji i učinkovitiji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(40)

S obzirom na to da je važno da Unija bez odgode krene s postupnim ukidanjem daljnje gospodarske ovisnosti Unije o uvozu plina iz Ruske Federacije, ova Uredba trebala bi stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije. Sudionici na tržištu imali su mnogo vremena za prilagodbu svojeg portfelja opskrbe nakon Izjave iz Versaillesa iz ožujka 2022. i donošenja Prijedloga uredbe 17. lipnja 2025. Međutim, čini se primjerenim predvidjeti prijelazno razdoblje kako bi se dobavljačima plina koji još nisu prilagodili svoje strategije opskrbe omogućilo da utvrde potrebne aranžmane za usklađivanje s ovom Uredbom. Zabrana uvoza plina iz Ruske Federacije trebala bi se stoga primjenjivati tek od 18. ožujka 2026. Kako bi se uvoznicima s postojećim ugovorima o opskrbi i uvoznicima koji sklapaju nove ugovore omogućilo da pravodobno i bez poremećaja ishode potrebno prethodno odobrenje za planirani uvoz plina, različiti postupci izdavanja odobrenja predviđeni ovom Uredbom trebali bi se primjenjivati prije nego što zabrana uvoza plina iz Ruske Federacije postane primjenjiva,