(1)

Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji („Konvencija”) Unija je sklopila Odlukom Vijeća (EU) 2023/1075 (1) u odnosu na institucije i javnu upravu Unije i Odlukom Vijeća (EU) 2023/1076 (2) u odnosu na pitanja povezana s pravosudnom suradnjom u kaznenim stvarima, azilom i zabranom prisilnog udaljenja ili vraćanja, u mjeri u kojoj su takva pitanja u isključivoj nadležnosti Unije. Konvencija je stupila na snagu za Uniju 1. listopada 2023.

(2)

U skladu s člankom 66. stavkom 1. Konvencije Skupina stručnih osoba za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji („GREVIO”) prati kako stranke Konvencije („stranke”) provode Konvenciju. U skladu s člankom 68. stavkom 11. Konvencije GREVIO treba usvojiti svoje izvješće i zaključke o mjerama koje dotična stranka poduzima radi provedbe odredaba Konvencije.

(3)

Na temelju izvješća i zaključaka GREVIO-a Odbor stranaka („Odbor”) može usvojiti preporuke upućene dotičnoj stranci, u skladu s člankom 68. stavkom 12. Konvencije. U takvim se preporukama razlikuju mjere koje se trebaju poduzeti što prije, uz zahtjev da se u roku od tri godine Odbor izvijesti o poduzetim koracima, od mjera koje su važne, no nisu u jednakoj mjeri hitne. Nakon isteka tog trogodišnjeg razdoblja dotična stranka treba izvijestiti Odbor o mjerama poduzetima u 10 posebnih područja Konvencije. Na temelju tog izvješća i svih dodatnih informacija Odbor usvaja zaključke o provedbi tih preporuka koje je pripremilo tajništvo Odbora.

(4)

U skladu s člankom 68. stavkom 3. Konvencije postupci procjene koje provodi GREVIO nakon prvotnog postupka osnovne procjene dijele se u krugove („krugovi tematske procjene”). Prvi krug tematske procjene provodi se pod nazivom „Izgradnja povjerenja osiguravanjem potpore, zaštite i pravde” i obuhvaća 20 članaka Konvencije, i to članke 3., 7., 8., 11., 12., 14., 15., 16., 18., 20., 22., 25., 31., 48., 49., 50., 51., 52., 53. i 56. Odbor je na svojem 17. sastanku 17. prosinca 2024. usvojio odluku o preporukama koje Odbor stranaka treba usvojiti s obzirom na izvješća GREVIO-a usvojena u okviru prvog kruga tematske procjene sadržane u dokumentu IC-CP(2024)10 rev.

(5)

Očekuje se da će Odbor na svojem 19. sastanku 11. prosinca 2025. usvojiti sljedeće nacrte preporuka (jednu na temelju kruga osnovne procjene i sedam na temelju prvog kruga tematske procjene) i nacrte zaključaka o provedbi Konvencije od strane devet stranaka („nacrti preporuka” odnosno „nacrti zaključaka”, a zajednički „predviđeni akti”):

(6)

Unija ima isključivu nadležnost za prihvaćanje obveza utvrđenih u Konvenciji u pogledu vlastitih institucija i javne uprave u okviru područja primjene članka 336. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. U točki 305. mišljenja 1/19 od 6. listopada 2021. (3) Sud Europske unije („Sud”) potvrdio je da je znatan dio obveza iz Konvencije koje se odnose na poduzimanje preventivnih i zaštitnih mjera u suštini obvezujući za Uniju u pogledu vlastitog administrativnog osoblja kao i u odnosu na javnost koja posjećuje prostore i zgrade njezinih institucija, tijela, ureda i agencija. Osim toga, Sud je u točki 307. tog mišljenja smatrao da se Unija ne bi trebala ograničiti na uspostavu minimalnih zahtjeva ili mjera pružanja potpore, nego bi sama morala osigurati potpuno ispunjenje tih obveza. Istodobno, opseg obveza Unije trebalo bi tumačiti uzimajući u obzir njezinu specifičnu prirodu i ovlasti. Osobito, budući da javna uprava Unije nema ovlasti za izvršavanje zakonodavstva, preporuke koje se odnose na pitanja izvršavanja zakonodavstva, kao što je izdavanje hitnih naloga za udaljavanje, trebalo bi tumačiti na način da se njima zahtijeva od Unije jamčenje sigurnosti žrtava u okviru njezinih ovlasti, na primjer tako da se navodnim počiniteljima zabrani pristup prostorima njezinih institucija.

(7)

Predviđeni akti odnose se na provedbu odredaba Konvencije koje se primjenjuju na Uniju u pogledu njezinih vlastitih institucija i javne uprave. Stoga je primjereno utvrditi stajalište koje treba zauzeti u ime Unije u okviru Odbora u odnosu na pitanja povezana s institucijama i javnom upravom Unije jer predviđeni akti mogu presudno utjecati na sadržaj prava Unije time što bi u budućnosti mogli utjecati na tumačenje relevantnih odredaba Konvencije.

(8)

Kad je riječ o Ujedinjenoj Kraljevini, nacrt preporuke uključuje potrebu da se: osiguraju odgovarajuća i održiva financijska sredstva za sve politike usmjerene na borbu protiv nasilja nad ženama i održivo financiranje relevantnih organizacija civilnog društva (članak 8. Konvencije); nacionalnim koordinacijskim tijelima dodijele potrebne ovlasti, nadležnosti i sredstva te osigura koordinacija i provedba politika i mjera za sprečavanje i suzbijanje svih oblika nasilja nad ženama te njihovo neovisno praćenje i evaluacija, potkrijepljeno relevantnim podacima (članak 10. Konvencije); usklade sustavi za prikupljanje podataka i osigura sustavno prikupljanje razvrstanih podataka o nasilju nad ženama (članak 11. Konvencije); osigura osposobljavanje relevantnih stručnjaka o tome kako na odgovarajući način reagirati na nasilje nad ženama (članak 15. Konvencije); uklone prepreke pristupu općim službama za potporu (članak 20. Konvencije); omogući pristup specijaliziranim službama za potporu i skloništima za sve žrtve nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (članci 22. i 23. Konvencije); smanji sekundarna viktimizacija učinkovitim rješavanjem predmeta bez odgode (članak 50. Konvencije); i osigura korištenje hitnih naloga za udaljavanje (članak 52. Konvencije). Budući da je taj nacrt preporuke u skladu s politikama i ciljevima Unije i ne izaziva zabrinutost u pogledu prava Unije, stajalište Unije trebalo bi biti da se ne protivi njezinu usvajanju.

(9)

Kad je riječ o Andori, nacrt preporuka uključuje potrebu da se: razvije dugoročna sveobuhvatna strategija za sprečavanje i suzbijanje svih oblika nasilja nad ženama obuhvaćenih Konvencijom; osigura da organizacije za prava žena budu u potpunosti uključene u oblikovanje politika i da redovito ocjenjuju te politike na temelju detaljnih pokazatelja (članak 7. Konvencije); jasnije odrede proračuni za aktivnosti sprečavanja i borbe protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, prema potrebi nastave povećavati ti proračuni i osigura da se nevladinim organizacijama za prava žena dodijele dostatne subvencije i vrijeme za provedbu aktivnosti koje su im povjerene (članak 8. Konvencije); nastavi proširivati prikupljanje razvrstanih podataka o svim oblicima nasilja obuhvaćenima Konvencijom (članak 11. Konvencije); preventivne kampanje prošire na sve oblike nasilja obuhvaćene Konvencijom i redovito procjenjuje njihov učinak (članak 12. Konvencije); osiguraju dostatni ljudski resursi i odgovarajuće kvalifikacije stručnjaka koji rade na programu za počinitelje, izrade minimalni standardi i uvede poseban program za počinitelje seksualnog nasilja (članak 16.) osigura da specijalizirane službe za potporu zadovoljavaju potrebe žrtava (članak 22. Konvencije); poduzmu mjere kako bi se zajamčilo da svi dionici provode procjene rizika za sve oblike nasilja obuhvaćene Konvencijom i redovito ih ponavljaju (članak 51. Konvencije); osigura da se hitni nalozi za udaljavanje mogu izdati bez odgode ako postoji neposredna opasnost i uspostavi jasan pravni okvir kojim se jamči pravilno upravljanje hitnim nalozima za udaljavanje (članak 52. Konvencije); te osigura da žrtve svih oblika nasilja obuhvaćenih Konvencijom mogu imati koristi od naloga za zaštitu i da se kršenja kažnjavaju (članak 53. Konvencije). Budući da su ti nacrti preporuka u skladu s politikama i ciljevima Unije i ne izazivaju zabrinutost u pogledu prava Unije, stajalište Unije trebalo bi biti da se ne protivi njihovom usvajanju.

(10)

Kad je riječ o Belgiji, nacrt preporuka uključuje potrebu da se: osigura veća dosljednost politika i mjera u vezi sa sprečavanjem i borbom protiv nasilja nad ženama među različitim razinama vlasti u zemlji (članak 7. Konvencije); zajamči razvrstavanje prikupljenih podataka i uskladi prikupljanje podataka (članak 11. Konvencije); osigura praktična provedba zahtjeva za prenošenje znanja o načelima navedenima u članku 14. Konvencije na svim razinama obrazovanja (članak 14. Konvencije); uvede početno osposobljavanje i osposobljavanje na radnom mjestu za sve relevantne stručnjake te uspostave i objave standardi kvalitete za tečajeve osposobljavanja (članak 15. Konvencije); pojača potpora oporavku i ekonomskoj neovisnosti žena žrtava nasilja relevantnim mjerama i uvedu standardizirani načini pružanja skrbi u zdravstvenom sektoru kako bi se omogućilo prepoznavanje žrtava i njihovo upućivanje odgovarajućim specijaliziranim službama za potporu (članak 20. Konvencije); osigura pristup skloništima i uspostavi telefonska linija za pomoć koja će služiti kao jedinstvena kontaktna točka (članak 22. Konvencije); osigura učinkovito rješavanje predmeta te rodno uvjetovano razumijevanje nasilja nad ženama usmjereno na žrtve; osigura uspostava učinkovitih zaštitnih mjera kako bi se spriječila neprimjerena primjena instrumenta mirenja i omoguće odgovarajuće i dostatne sankcije (članci 49. i 50. Konvencije); svim žrtvama osigura dostupnost hitnih naloga za udaljavanje, naloga o zabrani približavanja ili naloga o zaštiti (članci 52. i 53. Konvencije); te ocijeni provedba postojećih zaštitnih mjera i osigura da se sve postojeće mjere provode u praksi za žrtve svih oblika nasilja obuhvaćenih Konvencijom (članak 56. Konvencije). Budući da su ti nacrti preporuka u skladu s politikama i ciljevima Unije i ne izazivaju zabrinutost u pogledu prava Unije, stajalište Unije trebalo bi biti da se ne protivi njihovom usvajanju.

(11)

Kad je riječ o Francuskoj, nacrt preporuka uključuje potrebu da se: razvije dugoročna sveobuhvatna strategija za sprečavanje i suzbijanje svih oblika nasilja nad ženama obuhvaćenih Konvencijom, osigura dodjela odgovarajućih sredstava tijelu koje koordinira politike za sprečavanje i suzbijanje nasilja nad ženama, osigura da udruge za prava žena budu u potpunosti uključene u oblikovanje politika i da se te politike redovito ocjenjuju na temelju unaprijed definiranih pokazatelja (članak 7. Konvencije); nastavi napori na osiguravanju odgovarajućeg financiranja politika za sprečavanje i suzbijanje svih oblika nasilja nad ženama, jasnije odrede proračuni dodijeljeni za provedbu tih politika i osigura da organizacije za prava žena imaju dostatna i stabilna financijska sredstva za svoj rad (članak 8. Konvencije); osigura razvrstavanje podataka i uspostavi prikupljanje podataka o broju žena i djevojčica koje traže pomoć od zdravstvenih službi (članak 11. Konvencije); poboljšaju mjere u području primarne prevencije i procijeni njihov učinak (članak 12. Konvencije); osigura da učenici imaju mogućnost edukacije o pitanjima navedenima u članku 14. Konvencije (članak 14. Konvencije); osigura da svi stručnjaci koji su u kontaktu sa žrtvama i počiniteljima prođu osposobljavanje o svim oblicima nasilja nad ženama i da se to osposobljavanje procijeni (članak 15. Konvencije); donesu i uvedu minimalni standardi za programe za počinitelje nasilja i procijeni njihov učinak (članak 16. Konvencije); osigura da se u cijeloj zemlji uspostave koordinacijska tijela i da nova jedinstvena kontaktna točka za pružanje potpore ženama žrtvama nasilja uključuje sva relevantna tijela (članak 18. Konvencije); osigura da sve žene žrtve nasilja imaju pristup forenzičkom pregledu i poduzmu daljnje mjere za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama s invaliditetom (članak 20. Konvencije); osigura dostupnost specijaliziranih usluga potpore širom zemlje, među ostalim za žene žrtve nasilja i njihovu djecu koji borave u skloništima, te osigura da takve usluge odgovaraju digitalnoj dimenziji nasilja nad ženama (članak 22. Konvencije); žrtvama seksualnog nasilja pruži medicinska skrb, potpora u slučaju traume, forenzički pregledi i psihološka pomoć (članak 25. Konvencije); ojačaju mjere poduzete kako bi se žene žrtve svih oblika nasilja obuhvaćenih Konvencijom potaknulo da prijave takvo nasilje i osiguraju odgovarajuće službe za prihvat i potporu te nastavio rad na osiguravanju odgovarajućeg pravosudnog odgovora na sve oblike nasilja nad ženama (članci 49. i 50. Konvencije); osigura da se u svim slučajevima nasilja nad ženama sustavno provode procjene rizika (članak 51. Konvencije); poveća primjena naloga za zaštitu i osigura kažnjavanje kršenja (članak 53. Konvencije); te ograniči sekundarna viktimizacija kojoj žene žrtve nasilja mogu biti izložene tijekom postupka (članak 56. Konvencije). Budući da su ti nacrti preporuka u skladu s politikama i ciljevima Unije i ne izazivaju zabrinutost u pogledu prava Unije, stajalište Unije trebalo bi biti da se ne protivi njihovom usvajanju.

(12)

Kad je riječ o Italiji, nacrt preporuka uključuje potrebu da se: osigura da talijanski nacionalni akcijski plan za borbu protiv nasilja nad ženama obuhvati sve oblike nasilja nad ženama i da obuhvaća vremenski okvir, financijska sredstva i pokazatelje za mjerenje napretka, osigura učinkovito savjetovanje s civilnim društvom i bolja koordinacija provedbe relevantnih politika (članak 7. Konvencije); osigura održivo i dugoročno financiranje svih politika i mjera za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama uz osiguravanje odvojenih proračunskih linija i linija financiranja (članak 8. Konvencije); omogući da svi relevantni dionici prikupljaju i razvrstavaju podatke (članak 11. Konvencije); pregledaju nastavni planovi i materijali kako bi se uklonili negativni stereotipi o ženama i djevojčicama (članak 14. Konvencije); za sve relevantne stručnjake uvede početno osposobljavanje i osposobljavanje na radnom mjestu o svim oblicima nasilja nad ženama (članak 15. Konvencije); omogući dostupnost skloništa i specijaliziranih usluga potpore žrtvama (članak 22. Konvencije); pravovremeno, primjereno i učinkovito odgovori na prijave koje se odnose na sve oblike nasilja nad ženama (članci 49. i 50. Konvencije); osiguraju sustavne procjene rizika za žrtve svih oblika nasilja nad ženama utemeljene na priručnicima i smjernicama (članak 51. Konvencije); te osigura dostupnost hitnih naloga za udaljavanje i da se kršenja kažnjavaju (članci 52. i 53. Konvencije). Budući da su ti nacrti preporuka u skladu s politikama i ciljevima Unije i ne izazivaju zabrinutost u pogledu prava Unije, stajalište Unije trebalo bi biti da se ne protivi njihovom usvajanju.

(13)

Kad je riječ o Nizozemskoj, nacrt preporuka uključuje potrebu da se: osigura koordinacija politika i mjera poduzetih u vezi sa sprečavanjem i borbom protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te da one obuhvaćaju sve oblike nasilja nad ženama obuhvaćene Konvencijom, dodijeli uloga koordinacijskog tijela potpuno institucionaliziranim subjektima s jasnim mandatima, nadležnostima i potrebnim resursima te osigura sudjelovanje nevladinih organizacija u oblikovanju politika (članak 7. Konvencije); uvede odgovarajuće i održivo financiranje politika i mjera za borbu protiv svih oblika nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, uvedu odvojene proračunske linije i linije financiranja koje se temelje na načelu rodno osviještene izrade proračuna te osigura odgovarajuće i održivo financiranje organizacija za prava žena (članak 8. Konvencije); prilagode kategorije podataka za prikupljanje raščlanjenih podataka (članak 11. Konvencije); poduzmu mjere za prenošenje znanja o svim načelima navedenima u članku 14. Konvencije (članak 14. Konvencije); intenzivira osposobljavanje svih stručnjaka i pritom iskoristi stručno znanje organizacija za prava žena (članak 15. Konvencije); osigura pristup skloništima za sve žrtve, uključujući žrtve intersekcijske diskriminacije (članak 22. Konvencije); poduzmu mjere za poticanje žena žrtava, uključujući one kojima prijeti intersekcijska diskriminacija, da prijavljuju nasilje (članci 49. i 50. Konvencije); osigura provedba procjena rizika u slučajevima nasilja u obitelji i drugih oblika nasilja nad ženama kao dio multidisciplinarnog odgovora (članak 51. Konvencije); te osigura da relevantna tijela mogu odmah izdati naloge o zabrani približavanja i hitne naloge za udaljavanje u slučajevima neposredne opasnosti (članak 52. Konvencije). Budući da su ti nacrti preporuka u skladu s politikama i ciljevima Unije i ne izazivaju zabrinutost u pogledu prava Unije, stajalište Unije trebalo bi biti da se ne protivi njihovom usvajanju.

(14)

Kad je riječ o Portugalu, nacrt preporuka uključuje potrebu da se: osiguraju odgovarajuća financijska sredstva za provedbu nacionalnih strategija i akcijskih planova te održivo financiranje organizacija za prava žena (članak 8. Konvencije); osigura usavršavanje o nasilju nad ženama za sve stručnjake koji dolaze u kontakt sa žrtvama (članak 15. Konvencije); osigura da su programi za počinitelje nasilja u obitelji i seksualnog nasilja dovoljno dostupni te da se za njih uvedu i kontinuirano evaluiraju minimalni standardi (članak 16. Konvencije); pripremi potpuno operativan usklađen multidisciplinarni odgovor na sve oblike nasilja nad ženama (članak 18. Konvencije); uspostavi telefonska linija za pomoć ženama žrtvama različitih oblika nasilja, osiguraju skloništa za žrtve svih oblika nasilja nad ženama i osigura dostupnost specijaliziranih službi za potporu (članak 22. Konvencije); osigura učinkovita istraga slučajeva, uz jačanje rad na predmetima tako što će se odmaknuti od pretjeranog oslanjanja na izjave žrtava i zajamčiti da sankcije budu razmjerne težini kaznenog djela (članci 49. i 50. Konvencije); te omogući da se hitni nalozi za udaljavanje izdaju brzo i s trenutačnim učinkom te ojača praćenje naloga za zaštitu (članci 52. i 53. Konvencije). Budući da su ti nacrti preporuka u skladu s politikama i ciljevima Unije i ne izazivaju zabrinutost u pogledu prava Unije, stajalište Unije trebalo bi biti da se ne protivi njihovom usvajanju.

(15)

Kad je riječ o Srbiji, nacrt preporuka uključuje potrebu da se: osigura učinkovita provedbu i praćenje relevantne strategije te dodijele dostatna sredstva nadležnom tijelu ili tijelima odgovornima za koordinaciju, provedbu, praćenje i neovisnu evaluaciju politika i mjera koje se odnose na suzbijanje svih oblika nasilja nad ženama (članak 7. Konvencije); osiguraju odgovarajuća i održiva financijska sredstva za zakonodavstvo, politike i mjere usmjerene na sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, među ostalim za institucije i subjekte odgovorne za njihovu provedbu, te primjena rodno osviještene izrade proračuna kako bi se omogućilo učinkovito praćenje javnih rashoda i zajamčilo održivo financiranje ženskih organizacija koje pružaju specijaliziranu potporu žrtvama putem dugoročnih bespovratnih sredstava dodijeljenih transparentnim postupcima javne nabave (članak 8. Konvencije); osigura razvrstavanje prikupljenih podataka prema relevantnim faktorima i uskladi prikupljanje podataka (članak 11. Konvencije); osiguraju redovite preventivne mjere za iskorjenjivanje rodnih stereotipa i rodne neravnopravnosti kao glavnog uzroka nasilja nad ženama te promiču informativne kampanje o svim oblicima nasilja nad ženama, uključujući digitalnu dimenziju, usmjerene na društvo u cjelini (članak 12. Konvencije); omogući sustavno početno usavršavanje i usavršavanje na radnom mjestu za sve relevantno stručno osoblje (članak 15. Konvencije); prošire i osiguraju odgovarajuća sredstva za programe za počinitelje nasilja u obitelji te donesu jedinstveni standardi (članak 16. Konvencije); poboljša pristup žrtava financijskoj potpori, stanovanju i zapošljavanju te osiguraju besplatni forenzički pregledi (članak 20. Konvencije); osiguraju mjesta u skloništima za sve žrtve, uključujući žrtve izložene intersekcijskoj diskriminaciji (članak 22. Konvencije); osigura dostupnost referentnih kriznih centara za žrtve silovanja ili seksualnog nasilja bez obzira na spremnost žrtve da prijavi kazneno djelo (članak 25. Konvencije); potiče prijavljivanje svih oblika nasilja nad ženama, ojača prikupljanje dokaza i poduzmu mjere za osiguravanje učinkovitog rješavanja predmeta (članci 49. i 50. Konvencije); sve relevantne institucije uključe u procjenu rizika (članak 51. Konvencije); poboljšaju praćenje i usklađenost s hitnim i proširenim zaštitnim mjerama te osigura postupovna dosljednost (članci 52. i 53. Konvencije); te osigura učinkovita provedba svih mjera zaštite žrtava i zaštiti pravo žrtava na odgovarajuće informiranje (članak 56. Konvencije). Budući da su ti nacrti preporuka u skladu s politikama i ciljevima Unije i ne izazivaju zabrinutost u pogledu prava Unije, stajalište Unije trebalo bi biti da se ne protivi njihovom usvajanju.

(16)

Kad je riječ o Poljskoj, nacrt zaključaka uključuje potrebu da se: izrade sveobuhvatne i koordinirane politike za sprečavanje i suzbijanje svih oblika nasilja nad ženama obuhvaćenih Konvencijom, ojačaju mehanizmi međuinstitucijske suradnje među tijelima kako bi se žrtvama omogućio pristup mehanizmima potpore i zaštite te provedu neovisne komparativne analize postojećih mjera i programa (članak 7. Konvencije); povećaju financijska sredstva za sprečavanje i suzbijanje svih oblika nasilja nad ženama, osigura uvođenje namjenskih proračunskih linija za mjere sprečavanja i suzbijanja nasilja nad ženama, osiguraju pravedna i stabilna financijska sredstva za nevladine organizacije i osigura njihovo sudjelovanje u provedbi i praćenju svih relevantnih politika (članak 8. Konvencije); dodijele potrebni ljudski i financijski resursi koordinacijskom tijelu Konvencije (članak 10. Konvencije); te omogući da svi relevantni dionici prikupljaju razvrstane podatke i da relevantne službe usklade njihovo prikupljanje (članak 11. Konvencije). Budući da su ti nacrti zaključaka u skladu s politikama i ciljevima Unije i ne izazivaju zabrinutost u pogledu prava Unije, stajalište Unije trebalo bi biti da se ne protivi njihovom usvajanju,

1.

Preporuke o provedbi Istanbulske konvencije u Ujedinjenoj Kraljevini, sadržane u dokumentu IC-CP(2025)22prov;

2.

Preporuke o izgradnji povjerenja osiguravanjem potpore, zaštite i pravde na temelju Istanbulske konvencije od strane Andore, sadržane u dokumentu IC-CP(2025)23prov;

3.

Preporuke o izgradnji povjerenja osiguravanjem potpore, zaštite i pravde na temelju Istanbulske konvencije od strane Belgije, sadržane u dokumentu IC-CP(2025)24revprov;

4.

Preporuke o izgradnji povjerenja osiguravanjem potpore, zaštite i pravde na temelju Istanbulske konvencije od strane Francuske, sadržane u dokumentu IC-CP(2025)25prov;

5.

Preporuke o izgradnji povjerenja osiguravanjem potpore, zaštite i pravde na temelju Istanbulske konvencije od strane Italije, sadržane u dokumentu IC-CP(2025)26prov;

6.

Preporuke o izgradnji povjerenja osiguravanjem potpore, zaštite i pravde na temelju Istanbulske konvencije od strane Nizozemske, sadržane u dokumentu IC-CP(2025)27prov;

7.

Preporuke o izgradnji povjerenja osiguravanjem potpore, zaštite i pravde na temelju Istanbulske konvencije od strane Portugala, sadržane u dokumentu IC-CP(2025)28-prov;

8.

Preporuke o izgradnji povjerenja osiguravanjem potpore, zaštite i pravde na temelju Istanbulske konvencije od strane Srbije, sadržane u dokumentu IC-CP(2025)29prov; i

9.

Zaključaka o provedbi preporuka u pogledu Poljske koje je usvojio Odbor stranaka, sadržanih u dokumentu IC-CP(2025)30prov.