(1)

Europska središnja banka (ESB) odgovorna je za djelotvorno i dosljedno funkcioniranje jedinstvenog nadzornog mehanizma (SSM). Ona nadgleda funkcioniranje sustava i osigurava dosljednu primjenu visokih standarda nadzora i dosljednost u ishodima nadzora u državama članicama sudionicama. ESB može nacionalnim nadležnim tijelima izdavati smjernice u skladu s kojima nacionalna nadležna tijela trebaju provoditi nadzorne zadaće i donositi nadzorne odluke.

(2)

ESB osigurava dosljednu primjenu bonitetnih zahtjeva za kreditne institucije u državama članicama sudionicama u skladu s Uredbom (EU) br. 1024/2013 i Uredbom (EU) br. 468/2014 Europske središnje banke (ESB/2014/17) (2).

(3)

Iako su nacionalna nadležna tijela prvenstveno odgovorna za provjeru sustava, postupaka, mehanizama i strategija koje provode kreditne institucije koje su klasificirane kao manje značajne kako bi se osiguralo pouzdano upravljanje i pokriće njihovih rizika, uključujući njihove politike rezervacija i tretman imovine u vezi s kapitalnim zahtjevima, ESB bi u svojoj nadzornoj ulozi u okviru SSM-a trebao promicati dosljednu primjenu visokih nadzornih standarda u provedbi takvih provjera. U tom kontekstu dosljedna primjena visokih nadzornih standarda na nadzornu provjeru upravljanja i pokrića neprihodujućih izloženosti za manje značajne nadzirane subjekte u cijelom SSM-u pridonosi širim ciljevima osiguravanja sljedećeg: (a) primjenjuje se dosljedan i učinkovit pristup bonitetnom nadzoru u odnosu na sve kreditne institucije u državama članicama sudionicama; (b) jedinstvena pravila za financijske usluge dosljedno se primjenjuju na sve kreditne institucije u državama članicama sudionicama; i (c) sve kreditne institucije u državama članicama sudionicama podliježu nadzoru najviše kvalitete.

(4)

Osiguravanje odgovarajućeg upravljanja neprihodujućim izloženostima i njihova pokrića važan je prioritet u okviru SSM-a od njegove uspostave. ESB je slijedio nadzorni pristup neprihodujućih izloženosti na temelju okvira koji je osmislio zakonodavac Unije i uzimajući u obzir smjernice za tumačenje koje je donijelo Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo. U okviru tog nadzornog pristupa, ESB je priopćio nadzorna očekivanja za pokriće neprihodujućih izloženosti koje imaju značajni nadzirani subjekti. Ova se očekivanja odnose na neprihodujuće izloženosti ako je izloženost nastala prije 26. travnja 2019., te na koju se stoga ne primjenjuje zahtjev za odbitak iz Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3). Za manje značajne nadzirane subjekte pokriće takvih neprihodujućih izloženosti dosad nije podlijegalo jedinstvenoj nadzornoj praksi u SSM-u. Pokriće neprihodujućih izloženosti podliježe pristupima koje su nacionalna nadležna tijela definirala za svoje odgovarajuće nadzorne aktivnosti.

(5)

Kao što je vidljivo iz iskustva koje je ESB stekao u kontekstu nadzornog pristupa primijenjenog u odnosu na značajne nadzirane subjekte, dostatno i pravodobno pokriće neprihodujućih izloženosti potiče proaktivno upravljanje tim izloženostima, smanjenje njihove razine i razine rezervacija koje su razmjerne rizicima povezanima s njihovim trajanjem i kretanjem nadoknadivih iznosa.

(6)

Stoga bi nadzorni pristup nacionalnih nadležnih tijela u odnosu na pokriće neprihodujućih izloženosti koje imaju manje značajni nadzirani subjekti trebao obuhvaćati provjeru politika rezerviranja i tretmana imovine u vezi s kapitalnim zahtjevima tih nadziranih subjekata.

(7)

Takav nadzorni pristup pokrića neprihodujućih izloženosti smatra se učinkovitim alatom za ublažavanje dvaju ključnih rizika. Prvi je postojanje značajnih razina neprihodujućih izloženosti s dugim trajanjem (koje se nazivaju i starim neprihodujućim izloženostima) i ograničenim pokrićem rezervacija, što predstavlja trajni izvor mogućih daljnjih gubitaka i ograničava sposobnost banaka da odobravaju nove kredite. Drugi je mogućnost nedosljednosti u bonitetnom tretmanu onih neprihodujućih izloženosti koje podliježu zahtjevu za odbitak iz Uredbe (EU) br. 575/2013 i onih koje to nisu, ako te nedosljednosti nisu opravdane posebnim okolnostima.

(8)

Ova dva ključna rizika su značajna. Ukupni omjeri neprihodujućih izloženosti za značajne i manje značajne nadzirane subjekte općenito su zabilježili održivi trend pada od uspostave SSM-a. Taj je trend bio izraženiji za značajne nadzirane subjekte i završio je 2024. U odnosu na potencijalno revalorizirane stope neprihodujućih izloženosti, smatra se da je, s obzirom na zadovoljavajuće ukupne razine kapitala i dovoljno vremena koje su manje značajni nadzirani subjekti nedavno imali za postizanje napretka u smanjenju i pokriću starih neprihodujućih izloženosti na vlastitu inicijativu, usklađeni nadzorni pristup nacionalnih nadležnih tijela u odnosu na pokriće neprihodujućih izloženosti koje imaju manje značajne institucije razmjeran nadzornom cilju rješavanja dvaju ključnih rizika povezanih s tim neprihodujućim izloženostima kako bi se ojačala otpornost manje značajnih nadziranih subjekata na moguća nepovoljna kretanja u makroekonomskom okruženju i povezana pogoršanja kreditne kvalitete.

(9)

Kako bi se procijenilo pokriće neprihodujućih izloženosti u okviru područja primjene ove Smjernice od strane manje značajnih nadziranih subjekata potrebno je da nacionalna nadležna tijela pribave detaljne podatke u vezi s pokrićem takvih izloženosti. Takvi podaci trenutno nisu obuhvaćeni informacijama koje su institucije obvezne dostaviti u skladu s Uredbom Komisije (EU) 2021/451 (4), te stoga nacionalna nadležna tijela trebaju zahtijevati od manje značajnih nadziranih subjekata da ih dostavljaju za svaki odgovarajući referentni datum izvješćivanja.

1.

„referentni datum izvješćivanja” znači 31. prosinca određene kalendarske godine;

2.

„neprihodujuća izloženost u okviru područja primjene ove Smjernice” znači izloženost koja ispunjava uvjete za odstupanje od članka 36. stavka 1. točke (m) Uredbe (EU) br. 575/2013, kako je predviđeno u članku 469.a te uredbe;

3.

„tehničko jamstvo” znači, u odnosu na izloženost, jamstvo kojim se jamči sposobnost dužnika da ispuni ugovorne negospodarske obveze kao što su isporuka robe ili izvođenje radova prema trećoj strani, a koje nema svojstvo kreditnog supstituta.