PRILOG I.

Definicije, funkcionalne jedinice i granice sustava

1.   DEFINICIJE

Za potrebe ovog Priloga i priloga II. i VII. primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„nesigurnost” znači parametar povezan s rezultatom utvrđivanja količine, koji označava raspršenost vrijednosti koje bi se opravdano mogle pripisati mjerenoj količini, uključujući učinke sustavnih kao i nasumičnih faktora, koji je izražen u postocima i koji opisuje interval pouzdanosti oko srednje vrijednosti koji obuhvaća 95 % zaključenih vrijednosti uzimajući u obzir moguću asimetričnu raspodjelu vrijednosti;

2.	„emisije zbog izgaranja” znači emisije stakleničkih plinova koje nastaju prilikom egzotermne reakcije goriva s kisikom;

3.	„emisijski faktor” znači prosječni stupanj emisije stakleničkog plina u odnosu na podatke o djelatnostima toka izvora, pod pretpostavkom potpune oksidacije pri izgaranju i potpune konverzije pri svim ostalim kemijskim reakcijama;

4.	„oksidacijski faktor” znači omjer ugljika koji oksidira u CO2 kao posljedica izgaranja u odnosu na ukupni sadržaj ugljika u gorivu, izražen kao udio, pri čemu se ugljikov monoksid (CO) ispušten u atmosferu uzima kao molarno istovrijedna količina ugljikova dioksida (CO2);

5.	„konverzijski faktor” znači omjer ugljika ispuštenoga kao CO2 u odnosu na ukupni sadržaj ugljika u toku izvora prije procesa emisije, izražen kao udio, pri čemu se CO ispušten u atmosferu uzima kao molarno istovrijedna količina CO2;

6.	„točnost” znači stupanj podudaranja rezultata mjerenja i stvarnih vrijednosti određene količine ili referentne vrijednosti utvrđene empirijskim putem, koristeći međunarodno prihvaćene i sljedive materijale za umjeravanje i standardne metode, uzimajući u obzir i nasumične i sustavne faktore;

7.	„umjeravanje” znači skup radnji koje u određenim uvjetima uspostavljaju odnose među vrijednostima koje pokazuje mjerni instrument ili sustav ili vrijednostima koje predstavljaju materijaliziranu mjeru ili referentni materijal, i pripadajućim vrijednostima neke količine iz referentnog standarda;

8.	„konzervativno” znači skupina pretpostavki koje su definirane kako bi se osiguralo da ne dođe do podcjenjivanja prijavljenih emisija ili precjenjivanja proizvodnje topline, električne energije ili robe;

9.

„Biomasa“ znači biomasa kako je definirana u članku 2. točki 24. Direktive (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (1); uključuje tekuća biogoriva i biogoriva kako su definirana u članku 2. točkama 32. i 33., goriva iz biomase kako su definirana u članku 2. točki 27. i bioplin kako je definiran u članku 2. točki 28. Direktive (EU) 2018/2001;

10.	„otpad” znači svaka tvar ili predmet koji posjednik odbacuje ili namjerava ili mora odbaciti, isključujući tvari koje su namjerno modificirane ili kontaminirane radi prilagodbe ovoj definiciji;

11.	„ostaci” znači tvar koja nije konačni proizvod koji je neposredni cilj procesa proizvodnje; ona nije primarni cilj procesa proizvodnje i proces nije namjerno izmijenjen radi njezine proizvodnje;

12.	„ostaci iz poljoprivrede, akvakulture, ribarstva i šumarstva” znači ostaci koji su izravno proizvedeni u okviru djelatnosti poljoprivrede, akvakulture, ribarstva i šumarstva, a koji ne uključuju ostatke iz povezanih industrija ili prerade;

13.

„zakonski mjeriteljski nadzor” znači nadzor mjernih zadaća u području primjene mjernih instrumenata koji provodi javno tijelo ili regulator radi zaštite javnog interesa, javnog zdravlja, javne sigurnosti, javnog reda, zaštite okoliša, ubiranja poreza i doprinosa, zaštite potrošača te poštene trgovine;

14.	„aktivnosti protoka podataka” znači aktivnosti povezane sa stjecanjem i obradom podataka te rukovanjem podacima koji su potrebni za pripremanje izvješća o emisijama iz podataka primarnog izvora;

15.	„neto kalorična vrijednost” (NCV) znači određena količina energije koja se ispušta u obliku topline pri potpunom izgaranju goriva ili materijala s kisikom u standardnim uvjetima, umanjena za toplinu isparavanja eventualno nastale vode;

16.

„emisije iz proizvodnih procesa” znači emisije stakleničkih plinova, osim emisija zbog izgaranja, koje nastaju kao rezultat namjernih ili nenamjernih reakcija između tvari ili njihovih pretvorbi, čija primarna svrha nije proizvodnja topline, među ostalim iz sljedećih procesa: (a) kemijska, elektrolitička ili pirometalurška redukcija metalnih spojeva u rudama, koncentratima i sekundarnim materijalima; (b) uklanjanje nečistoća iz metala i metalnih spojeva; (c) razgradnja karbonata, uključujući one koji se koriste za čišćenje dimnih plinova; (d) kemijska sinteza proizvoda i međuproizvoda u kojima u reakciji sudjeluje ugljični materijal; (e) korištenje aditiva ili sirovina koji sadržavaju ugljik; (f) kemijska ili elektrolitička redukcija oksida metala ili nemetala, kao što su oksidi silicija i fosfati;

17.	„šarža” znači količina goriva ili materijala koji su reprezentativno uzorkovani i označeni te isporučeni kao jedna pošiljka, ili kontinuirano tijekom određenog vremenskog razdoblja;

18.	„miješani materijal” znači materijal koji sadržava i biomasu i fosilni ugljik;

19.	„preliminarni emisijski faktor” znači procijenjeni ukupni faktor emisije goriva ili materijala na temelju sadržaja ugljika iz njegova udjela biomase i fosilnog udjela prije nego se pomnoži s fosilnim udjelom kako bi se dobio emisijski faktor;

20.	„fosilni udio” znači omjer fosilnog ugljika u odnosu na ukupni sadržaj ugljika u gorivu ili materijalu, izražen kao udio;

21.	„udio biomase” znači omjer ugljika koji potječe iz biomase u odnosu na ukupni sadržaj ugljika u gorivu ili materijalu, izražen kao udio;

22.

„kontinuirano mjerenje emisija” znači niz postupaka čiji je cilj utvrđivanje vrijednosti količine s pomoću periodičnih mjerenja, bilo s pomoću mjerenja u dimnjaku ili s pomoću ekstrakcijskih postupaka gdje su mjerni instrumenti smješteni u blizini dimnjaka, pri čemu nisu uključene mjerne metodologije na temelju prikupljanja pojedinačnih uzoraka iz dimnjaka;

23.	„inherentni CO2” znači CO2 koji je dio toka izvora;

24.	„fosilni ugljik” znači anorganski i organski ugljik koji nije biomasa;

25.	„mjerna točka” znači izvor emisija kod kojeg se mjerenje emisije provodi sustavom kontinuiranog mjerenja emisija (CEMS), odnosno presjek cjevovodnog sustava kod kojeg se protok CO2 utvrđuje sustavom za kontinuirano mjerenje;

26.	„fugitivne emisije” znači nepravilne ili nenamjeravane emisije iz izvora koji nisu lokalizirani odnosno koji su previše neujednačeni ili premaleni da bi se pojedinačno pratili;

27.	„standardni uvjeti” znači temperatura od 273,15 K i pritisak od 101 325 Pa, koji definiraju normalne kubične metre (Nm3);

28.	„posredni podaci” znači godišnje vrijednosti koje su empirijski potvrđene ili su izvedene iz prihvaćenih izvora, a koje operator koristi kao zamjenske podatke kako bi osigurao potpuno izvješćivanje;

29.	„mjerljiva toplina” znači neto protok topline koja se prenosi poznatim cjevovodima ili kanalima s pomoću nositelja topline kao što su posebice para, vrući zrak, voda, ulje, tekući metali i soli, za koji je postavljeno ili bi se moglo postaviti mjerilo topline;

30.	„mjerilo topline” znači mjerilo toplinske energije ili bilo koji drugi uređaj za mjerenje i bilježenje količine proizvedene toplinske energije na temelju volumenâ protoka i temperatura;

31.	„nemjerljiva toplina” znači bilo koja toplina različita od mjerljive topline;

32.	„otpadni plinovi” znači plinovi koji sadržavaju nepotpuno oksidirani ugljik u plinovitom stanju pod standardnim uvjetima koji nastaju kao posljedica bilo kojeg procesa iz točke 16.;

33.	„multifunkcionalni proces” znači proces u kojem se isporučuje više izlaznih materijala ili čiji se izlazni materijali unose u nekoliko procesa proizvodnje;

34.	„suproizvod” znači bilo koji od dva ili više proizvoda dobivenih istim procesom proizvodnje;

35.	„roba koja nije proizvedena u okviru CBAM-a” znači svaka roba proizvedena u postrojenju koja nije uključena u Prilog I. Uredbi (EU) 2023/956;

36.

„skup podataka” znači jedna vrsta podataka, bilo na razini postrojenja ili procesa proizvodnje, ovisno o okolnostima, kao jedno od sljedećeg: (a) količina goriva ili materijala potrošenih ili proizvedenih u okviru procesa proizvodnje kako je relevantno za metodologiju koja se temelji na izračunu, izražena u teradžulima, kao masa u tonama ili, za plinove, kao volumen u normiranim kubičnim metrima, prema potrebi, među ostalim za otpadne plinove; (b) faktor izračuna; (c) neto količina mjerljive topline te relevantni parametri potrebni za utvrđivanje te količine, posebno: — protok mase medija za prijenos topline, i — entalpija prenesenog i vraćenog medija za prijenos topline, kako je specificirana sastavom, temperaturom, pritiskom i zasićenošću; (d) količine nemjerljive topline, specificirane odgovarajućim količinama goriva iskorištenog za proizvodnju te topline i NCV mješavine goriva; (e) količine električne energije; (f) količine CO2 prenesenog između postrojenja; (g) količine prekursora primljenih izvan procesa proizvodnje i njihovi relevantni parametri, kao što su zemlja podrijetla, korišteni način proizvodnje, specifične izravne i neizravne emisije;

37.	„minimalni zahtjevi” znači metode praćenja za dobivanje podataka uz najmanji dopušteni uloženi trud kako bi se dobili podaci o emisijama koji su prihvatljivi za potrebe Uredbe (EU) 2023/956;

38.	„preporučena poboljšanja” znači metode praćenja kojima se dokazano dobivaju podaci koji su točniji ili manje podložni pogreškama u odnosu na puku primjenu minimalnih zahtjeva;

39.	„sustav kontrole” znači operatorova procjena rizika i cijeli skup aktivnosti kontrole, uključujući stalno upravljanje tim aktivnostima, koje je operator uspostavio, dokumentirao, proveo i održavao u skladu s točkom A.2. Priloga II.

2.   RASPOREĐIVANJE OZNAKA KN PREMA SKUPNIM KATEGORIJAMA ROBE

U tablici 1 ove točke definirane su skupne kategorije robe za svaku oznaku KN obuhvaćenu Prilogom I. Uredbi (EU) 2023/956. Te se kategorije koriste za potrebe definiranja granica sustava procesa proizvodnje robe navedene u Prilogu I. toj uredbi.

Tablica 1

Raspoređivanje oznaka KN prema skupnim kategorijama robe

Oznaka KN	Skupna kategorija robe	Staklenički plin
Cement
2507 00 80 – Ostale kaolinske gline	Kalcinirana glina	Ugljikov dioksid
2523 10 00 – Cement u obliku klinkera	Cement u obliku klinkera	Ugljikov dioksid
2523 21 00 – Bijeli cement, neovisno je li umjetno obojan ili ne 2523 29 00 – Portland-cement, ostalo 2523 90 00 – Ostali hidraulični cementi	Cement	Ugljikov dioksid
2523 30 00 – Aluminatni cement	Aluminatni cement	Ugljikov dioksid
Električna energija
2716 00 00 – Električna energija	Električna energija	Ugljikov dioksid
Gnojivo
2808 00 00 – Dušična kiselina; sulfodušične kiseline	Dušična kiselina	Ugljikov dioksid i dušikov oksid
3102 10 – Urea, neovisno je li u vodenoj otopini ili ne	Urea	Ugljikov dioksid
2814 – Amonijak, bezvodni ili u vodenoj otopini	Amonijak	Ugljikov dioksid
2834 21 00 – Kalijevi nitrati 3102 – Dušična gnojiva, mineralna ili kemijska osim 3102 10 (Urea) 3105 – Mineralna ili kemijska gnojiva koja sadržavaju dva ili tri gnojiva elementa – dušik, fosfor i kalij; ostala gnojiva – Osim: 3105 60 00 – Mineralna ili kemijska gnojiva koja sadržavaju dva gnojiva elementa – fosfor i kalij	Miješana gnojiva	Ugljikov dioksid i dušikov oksid
Željezo i čelik
2601 12 00 – Aglomerirane rudače i koncentrati željeza (osim prženih željeznih pirita)	Sinterirana rudača	Ugljikov dioksid
7201 – Sirovo željezo i zrcalno željezo, u hljepčićima, blokovima ili drugim primarnim oblicima Neki proizvodi iz KN-a 7205 (Granule i prah od sirovog željeza, zrcalnog (manganskog) željeza, željeza ili čelika) mogu biti obuhvaćeni ovom oznakom	Sirovo željezo	Ugljikov dioksid
7202 1 – Feromangan	FeMn	Ugljikov dioksid
7202 4 – Ferokrom	FeCr	Ugljikov dioksid
7202 6 – Feronikal	FeNi	Ugljikov dioksid
7203 – Željezni materijali dobiveni izravnom redukcijom željezne rudače i ostali spužvasti željezni proizvodi	DRI	Ugljikov dioksid
7206 – Željezo i nelegirani čelik, u ingotima ili drugim primarnim oblicima (osim željeza iz tarifnoga broja 7203 ) 7207 – Poluproizvodi od željeza ili nelegiranog čelika 7218 – Nehrđajući čelik u ingotima ili drugim primarnim oblicima; poluproizvodi od nehrđajućeg čelika 7224 – Ostali legirani čelici u ingotima ili drugim primarnim oblicima; poluproizvodi od ostalih legiranih čelika	Sirovi čelik	Ugljikov dioksid
7205 – Granule i prah od sirovog željeza, zrcalnog (manganskog) željeza, željeza ili čelika (ako nije obuhvaćeno kategorijom „Sirovo željezo”) 7208 – Plosnati valjani proizvodi, od željeza ili nelegiranog čelika, širine 600 mm ili veće, toplovaljani, neplatirani niti prevučeni 7209 – Plosnati valjani proizvodi od željeza ili nelegiranog čelika, širine 600 mm ili veće, hladnovaljani (hladnoreducirani), neplatirani niti prevučeni 7210 – Plosnati valjani proizvodi od željeza ili nelegiranog čelika, širine 600 mm ili veće, platirani ili prevučeni 7211 – Plosnati valjani proizvodi od željeza ili nelegiranog čelika, širine manje od 600 mm, neplatirani niti prevučeni 7212 – Plosnati valjani proizvodi od željeza ili nelegiranog čelika, širine manje od 600 mm, platirani ili prevučeni 7213 – Šipke, toplovaljane, u nepravilno namotanim kolutima, od željeza ili nelegiranog čelika 7214 – Ostale šipke od željeza ili nelegiranog čelika, samo kovane, toplovaljane, toplovučene ili toploistiskivane i dalje neobrađene, ali uključujući one usukane poslije valjanja 7215 – Ostale šipke od željeza ili nelegiranog čelika 7216 – Profili od željeza i nelegiranoga čelika 7217 – Žica od željeza ili nelegiranog čelika 7219 – Plosnati valjani proizvodi od nehrđajućeg čelika, širine 600 mm i veće 7220 – Plosnati valjani proizvodi od nehrđajućeg čelika, širine manje od 600 mm 7221 – Šipke, toplovaljane, u nepravilno namotanim kolutima, od nehrđajućeg čelika 7222 – Ostale šipke od nehrđajućeg čelika; profili od nehrđajućeg čelika 7223 – Žica od nehrđajućeg čelika 7225 – Plosnati valjani proizvodi od ostalih legiranih čelika, širine 600 mm i veće 7226 – Plosnati valjani proizvodi od ostalih legiranih čelika, širine manje od 600 mm 7227 – Šipke, toplovaljane, u nepravilno namotanim kolutima, od ostalih legiranih čelika 7228 – Ostale šipke od ostalih legiranih čelika; profili od ostalih legiranih čelika; šuplje šipke za bušenje od legiranog ili nelegiranog čelika 7229 – Žica od ostalih legiranih čelika 7301 – Žmurje (talpe) od željeza ili čelika, neovisno jesu li bušene, probijene ili izrađene spajanjem elemenata ili ne; zavareni profili od željeza ili čelika 7302 – Dijelovi za izgradnju željezničkih i tramvajskih kolosijeka od željeza ili čelika: tračnice, tračnice vodilice i ozubljene tračnice, skretnički jezičci, skretnička srca, skretničko polužje i drugi dijelovi skretnica, pragovi, vezice, klizni jastuci, stezni klinovi, podložne ploče, elastične pritiskalice, uporne pločice, spojne motke i drugi dijelovi posebno konstruirani za spajanje i pričvršćivanje tračnica 7303 – Cijevi i šuplji profili od lijevanog željeza 7304 – Cijevi i šuplji profili, bešavni, od željeza (osim od lijevanog željeza) ili čelika 7305 – Ostale cijevi (na primjer, zavarene, zakovane ili zatvorene na sličan način), kružnog poprečnog presjeka, vanjskog promjera većeg od 406,4 mm, od željeza ili čelika 7306 – Ostale cijevi i šuplji profili (na primjer, s otvorenim spojevima ili zavareni, zakovani ili zatvoreni na sličan način), od željeza ili čelika 7307 – Pribor za cijevi (na primjer, spojnice, koljena, kolčaci), od željeza ili čelika 7308 –Konstrukcije (isključujući montažne zgrade iz tarifnog broja 9406 ) i dijelovi konstrukcija (na primjer, mostovi i sekcije mostova, vrata prijevodnica (splavnica), tornjevi, rešetkasti stupovi, krovovi, kosturi krovišta, vrata i prozori te okviri za njih, pragovi za vrata, kapci, ograde, potporni stupovi i stupovi), od željeza ili čelika; ploče, šipke, profili, cijevi i slično, pripremljeni za uporabu u konstrukcijama, od željeza ili čelika 7309 – Rezervoari, cisterne, bačve i slični spremnici za bilo koji materijal (osim za stlačene ili ukapljene plinove), od željeza ili čelika, obujma većeg od 300 l, neovisno imaju li oblogu ili toplinsku izolaciju ili ne, ali neopremljeni mehaničkim ni toplinskim uređajima 7310 – Rezervoari, cisterne, burad, bačve, kante, limenke i slični spremnici, za bilo koji materijal (osim za stlačene ili ukapljene plinove), od željeza ili čelika, obujma ne većeg od 300 l, neovisno jesu li obloženi ili toplinski izolirani ili ne, ali neopremljeni mehaničkim ni toplinskim uređajima 7311 – Spremnici za stlačene ili ukapljene plinove, od željeza ili čelika 7318 – Vijci, svornjaci, matice, vijci za pragove, vijci s kukom, zakovice, klinovi, rascjepke, podloške (uključujući elastične podloške) i slični proizvodi, od željeza ili čelika 7326 – Ostali proizvodi od željeza ili čelika	Proizvodi od željeza ili čelika	Ugljikov dioksid
Aluminij
7601 – Aluminij u sirovim oblicima	Aluminij u sirovim oblicima	Ugljikov dioksid i perfluorougljici
7603 – Prah i ljuskice, od aluminija 7604 – Šipke i profili od aluminija 7605 – Žica od aluminija 7606 – Ploče, limovi i trake, od aluminija, debljine veće od 0,2 mm 7607 – Folije od aluminija (neovisno jesu li tiskane ili s podlogom od papira, kartona, plastičnih masa ili sličnih materijala ili ne) debljine (ne računajući podlogu) ne veće od 0,2 mm 7608 – Cijevi od aluminija 7609 00 00 – Pribor za cijevi od aluminija (na primjer, spojnice, koljena, kolčaci) 7610 – Konstrukcije (osim montažnih zgrada iz tarifnog broja 9406 ) i dijelovi konstrukcija (mostovi i sekcije mostova, tornjevi, rešetkasti stupovi, krovovi, kosturi krovišta, vrata i prozori te okviri za njih, pragovi za vrata, ograde, potporni stupovi i stupovi), od aluminija; limovi, šipke, profili, cijevi i slično, od aluminija, pripremljeni za uporabu u konstrukcijama 7611 00 00 – Rezervoari, cisterne, bačve i slično, od aluminija, za bilo koji materijal (osim stlačenih ili ukapljenih plinova), obujma većeg od 300 l, neovisno jesu li obloženi ili toplinski izolirani ili ne, ali neopremljeni mehaničkim ni toplinskim uređajima 7612 – Aluminijske bačve, burad, limenke, kutije i slični spremnici (uključujući krute ili sklopive cjevaste spremnike), za bilo koji materijal (osim za stlačene ili ukapljene plinove), obujma ne većeg od 300 l, neovisno jesu li obloženi ili toplinski izolirani ili ne, ali neopremljeni mehaničkim i toplinskim uređajima 7613 00 00 – Aluminijski spremnici za stlačeni ili ukapljeni plin 7614 – Žica u strukovima, užad, pletene trake i slično, od aluminija, električno neizolirani 7616 – Ostali proizvodi od aluminija	Proizvodi od aluminija	Ugljikov dioksid i perfluorougljici
Kemikalije
2804 10 00 – Vodik	Vodik	Ugljikov dioksid

3.   FUNKCIONALNA JEDINICA I GRANICE SUSTAVA

3.1.   Međusektorska pravila

Specifične ugrađene emisije izračunavaju se kao emisije procesa proizvodnje i, za složenu robu, ugrađene emisije prekursora za proizvodnju funkcionalne jedinice robe u izvještajnom razdoblju.

Granice sustava definirane su po skupnim kategorijama robe i obuhvaćaju izravne emisije, neizravne emisije iz potrošnje električne energije, ako je relevantno na temelju Uredbe (EU) 2023/956, koje se ispuštaju u svim procesima koji su izravno ili neizravno povezani s procesima proizvodnje te ugrađene emisije prekursora, neovisno o tome proizvode li se ti prekursori u postrojenju ili nabavljaju iz drugog postrojenja. Uz ta općih pravila, posebne pojedinosti za svaku skupnu kategoriju robe utvrđene su u točkama od 3.2. do 3.19. Na svu se robu u okviru CBAM-a proizvedenu načinom proizvodnje koji nije naveden u točkama od 3.2. do 3.19. primjenjuju međusektorska pravila opisana u ovoj točki i sektorska pravila ako je način proizvodnje kombinacija načina proizvodnje navedenih u točkama od 3.2. do 3.19.

Kupnja i održavanje infrastrukture i opreme isključeni su iz granica sustava.

Ako proces proizvodnje složene robe navedene u Prilogu II. Uredbi (EU) 2023/956 uključuje jedan ili više prekursora koji nisu navedeni u tom Prilogu, neizravne emisije tih prekursora uključit će se u izračun ugrađenih emisija složene robe. Ako proces proizvodnje složene robe koja nije navedena u tom Prilogu uključuje jedan ili više prekursora navedenih u tom Prilogu, neizravne emisije tih prekursora neće se uključiti u izračun ugrađenih emisija složene robe.

3.2.   Kalcinirana glina

3.2.1.   Posebne odredbe

Nema

3.2.2.   Granica sustava

Za kalciniranu glinu praćenje izravnih emisija obuhvaća:

—	sve procese koji su izravno ili neizravno povezani s procesima proizvodnje, kao što su priprema sirovina, miješanje, sušenje, kalciniranje i čišćenje dimnog plina,

—	emisije CO2 od izgaranja goriva i, prema potrebi, sirovina.

3.3.   Cement u obliku klinkera

3.3.1.   Posebne odredbe

Ne pravi se razlika između sivog i bijelog cementa u obliku klinkera.

3.3.2.   Granica sustava

Za cement u obliku klinkera praćenje izravnih emisija uzima u obzir:

—

kalciniranje vapnenca i drugih karbonata u sirovinama, konvencionalna fosilna goriva za peći, alternativna fosilna goriva za peći i sirovine, goriva od biomase za peći (kao što su goriva dobivena iz otpada), goriva koja se ne koriste u pećima, sadržaj nekarbonatnog ugljika sirovinama, ili alternativne sirovine kao što je lebdeći pepeo koje se koriste u pećima i sirovine koje se koriste za pročišćavanje dimnog plina,

—	dodatne odredbe točke B.9.2. Priloga II.

3.4.   Cement

3.4.1.   Posebne odredbe

Ne postoje.

3.4.2.   Granica sustava

Za cement praćenje izravnih emisija uzima u obzir:

—	sve procesi koji su izravno ili neizravno povezani s procesima proizvodnje ako je to relevantno za sušenje materijala.

3.5.   Aluminatni cement

3.5.1.   Posebne odredbe

Ne postoje.

3.5.2.   Granica sustava

Za aluminatni cement praćenje izravnih emisija uzima u obzir:

—	sve procese koji su izravno ili neizravno povezani s procesima proizvodnje u kojima dolazi do izgaranja goriva,

—	procesne emisije iz karbonata u sirovinama, ako je primjenjivo, i čišćenja dimnog plina.

3.6.   Vodik

3.6.1.   Posebne odredbe

U obzir se uzima samo proizvodnja čistog vodika ili smjesa vodika i dušika koja se upotrebljava u proizvodnji amonijaka. Nije obuhvaćena potrošnja sintetskog plina ili vodika kao prekursora u rafinerijama ili organskim kemijskim postrojenjima ako se vodik koristi isključivo u tim postrojenjima i ne koristi se za proizvodnju robe iz Priloga I. Uredbi (EU) 2023/956.

3.6.2.   Granica sustava

3.6.2.1.   Parno reformiranje i djelomična oksidacija

Praćenje izravnih emisija za te načine proizvodnje uzima u obzir:

—	sve procese koji su izravno ili neizravno povezani s proizvodnjom vodika i odvajanjem vodika i ugljikova monoksida te čišćenjem dimnog plina;

—	sva goriva koja se upotrebljavaju u procesu proizvodnje vodika neovisno o tome upotrebljavaju li se kao energija i goriva koja se upotrebljavaju za druge procese izgaranja, među ostalim u svrhu proizvodnje tople vode ili pare.

3.6.2.2.   Parno krekiranje

Praćenje izravnih emisija za taj način proizvodnje uzima u obzir:

—	sve procese izravno povezane s proizvodnjom vodika,

—	sve procese koji su izravno ili neizravno povezani s procesima proizvodnje i iz čišćenja dimnog plina.

3.7.   Amonijak

3.7.1.   Posebne odredbe

Nema

3.7.2.   Granica sustava

3.7.2.1.   Proces Haber-Bosch s parnim reformiranjem prirodnog plina ili bioplina

Praćenje izravnih emisija za taj način proizvodnje obuhvaća:

—	sve procese koji su izravno ili neizravno povezani s procesima proizvodnje i iz čišćenja dimnog plina,

—	sva goriva treba pratiti, neovisno o tome koriste li se kao energetski ili neenergetski ulazni materijali,

—	ako se koristi bioplin, primjenjuju se odredbe točke B.3.3. Priloga II.

3.7.2.2.   Proces Haber-Bosch s uplinjavanjem ugljena ili drugih goriva

Taj se način proizvodnje primjenjuje ako se vodik proizvodi uplinjavanjem ugljena, teških rafinerijskih goriva ili drugih fosilnih sirovina. Ulazni materijali mogu uključivati biomasu, za koju treba uzeti u obzir odredbe točke B.3.3. Priloga II.

Praćenje izravnih emisija za taj način proizvodnje obuhvaća:

—	sve procese koji su izravno ili neizravno povezani s procesima proizvodnje i iz čišćenja dimnog plina,

—	svaki unos goriva prati se kao jedan tok goriva, neovisno o tome koristi li se kao energetski ili neenergetski ulazni materijal.

3.8.   Dušična kiselina

3.8.1.   Posebne odredbe

Ne postoje.

3.8.2.   Granica sustava

Praćenje izravnih emisija za dušičnu kiselinu obuhvaća:

—	sve procese koji su izravno ili neizravno povezani s procesima proizvodnje i iz čišćenja dimnog plina,

—	sve izvore koji emitiraju emisije N2O u procesu proizvodnje, uključujući neublažene i ublažene emisije. Sve emisije N2O koje nastaju izgaranjem goriva isključene su iz praćenja.

3.9.   Urea

3.9.1.   Posebne odredbe

Ne postoje.

3.9.2.   Granica sustava

Praćenje izravnih emisija za ureu obuhvaća:

—	sve procese koji su izravno ili neizravno povezani s procesima proizvodnje i iz čišćenja dimnog plina,

—	ako se CO2 prima iz drugog postrojenja kao ulazni materijal procesa, primljeni CO2 smatra se emisijom ako se već ne računa kao emisija postrojenja u kojem je CO2 proizveden.

3.10.   Miješana gnojiva

3.10.1.   Posebne odredbe

Ova se točka primjenjuje na proizvodnju svih gnojiva koja sadržavaju dušik, uključujući amonijev nitrat, kalcijev amonijev nitrat, amonijev sulfat, amonijev fosfat, otopine uree amonijeva nitrata, kao i dušično-fosforno (NP), dušično-kalijevo (NK) i dušično-fosforno-kalijevo (NPK) gnojivo. Uključene su sve vrste postupaka kao što je miješanje, neutralizacija, granuliranje, prilling, bez obzira na to radi li se samo o fizičkom miješanju ili kemijskoj reakciji.

Količine različitih dušikovih spojeva u konačnom proizvodu bilježe se u skladu s Uredbom (EU) 2019/1009 Europskog parlamenta i Vijeća (2):

—	sadržaj dušika kao amonijaka (NH4 +),

—	sadržaj dušika kao nitrata (NO3 –)

—	sadržaj dušika kao uree,

—	sadržaj dušika u drugim (organskim) oblicima.

3.10.2.   Granica sustava

Praćenje izravnih emisija za miješana gnojiva obuhvaća:

—	sve procese koji su izravno ili neizravno povezani s procesima proizvodnje, kao što su sušila i za ulazne materijale za grijanje, i iz čišćenja dimnog plina.

3.11.   Sinterirana rudača

3.11.1.   Posebne odredbe

Ova skupna kategorija robe uključuje sve vrste proizvodnje peleta željezne rudače (za prodaju, ali i za izravnu uporabu u istom postrojenju) i proizvodnju sintera. U mjeri u kojoj su obuhvaćene oznakom KN 2601 12 00 , mogu biti obuhvaćene i željezne rudače koje se upotrebljavaju kao prekursori ferokroma (FeCr), feromangana (FeMn) ili feronikla (FeNi).

3.11.2.   Granica sustava

Praćenje izravnih emisija za sinteriranu rudaču obuhvaća:

—	sve procese u kojima se emitira CO2 iz procesnih materijala kao što su vapnenac i drugi karbonati ili karbonatne rudače,

—	sve procese u kojima se emitira CO2 iz svih goriva, uključujući koks, otpadne plinove kao što je plin iz koksara, plin iz visokih peći ili konvertorski plin, izravno ili neizravno povezanih s procesom proizvodnje, i materijala koji se upotrebljavaju za čišćenje dimnog plina.

3.12.   FeMn (feromangan), FeCr (ferokrom) i FeNi (feronikal)

3.12.1.   Posebne odredbe

Taj proces obuhvaća samo proizvodnju legura navedenih u oznakama KN 7202 1, 7202 4 i 7202 6. Ostali materijali od željeza sa znatnim sadržajem legura, kao što je zrcalno željezo, nisu obuhvaćeni. Niklovo sirovo željezo (NPI) uključeno je ako je udio nikla veći od 10 %.

Ako se otpadni plinovi ili drugi dimni plinovi emitiraju bez ublažavanja, CO sadržan u dimnom plinu smatra se molarnim ekvivalentom emisija CO2.

3.12.2.   Granica sustava

Praćenje izravnih emisija za FeMn, FeCr i FeNi obuhvaća:

—	sve procese koji su izravno ili neizravno povezani s procesima proizvodnje koji emitiraju emisije CO2 uzrokovane ulaznim gorivom, bez obzira je li namijenjeno za energetsku ili neenergetsku upotrebu,

—	sve procese koji su izravno ili neizravno povezani s procesima proizvodnje koji emitiraju emisije CO2 iz ulaznih materijala u procesu kao što je vapnenac i iz čišćenja dimnog plina,

—	sve procese koji su izravno ili neizravno povezani s procesima proizvodnje koji emitiraju emisije CO2 iz potrošnje elektroda ili pasta za elektrode,

—	ugljik koji ostaje u proizvodu ili u troski ili otpadu uzima se u obzir primjenom metode bilance mase u skladu s točkom B.3.2. Priloga II.

3.13.   Sirovo željezo

3.13.1.   Posebne odredbe

Ova skupna kategorija robe uključuje nelegirano sirovo željezo iz visokih peći i sirovo željezo koje sadržava legure (npr. zrcalno željezo), neovisno o fizičkom obliku (npr. ingoti, granule). Niklovo sirovo željezo (NPI) uključeno je ako je udio nikla manji od 10 %. U integriranim čeličanama tekuće sirovo željezo („topli metal”) koje se izravno ulijeva u konvertor kisika je proizvod na temelju kojeg se proces proizvodnje sirovog željeza razlikuje od procesa proizvodnje sirovog čelika. Ako postrojenje ne prodaje ili ne prenosi sirovo željezo u druga postrojenja, može se uspostaviti zajednički proces proizvodnje, uključujući sirovi čelik, u skladu s pravilima iz članka 4.

3.13.2.   Granica sustava

3.13.2.1.   Proizvodnja u visokim pećima

Praćenje izravnih emisija za taj način proizvodnje obuhvaća:

—

sve procese koji su izravno ili neizravno povezani s procesima proizvodnje koji emitiraju emisije CO2 iz goriva i redukcijskih sredstava kao što su koks, koksna prašina, ugljen, loživa ulja, plastični otpad, prirodni plin, drvni otpad, ugljen te iz otpadnih plinova kao što je plin iz koksara, plin iz visokih peći ili konvertorski plin,

—	ako se upotrebljava biomasa, uzimaju se u obzir odredbe točke B.3.3. Priloga II.,

—	sve procese koji su izravno ili neizravno povezani s procesima proizvodnje koji emitiraju CO2 iz procesnih materijala kao što su vapnenac, magnezit i drugi karbonati, karbonatne rudače; materijale za čišćenje dimnog plina,

—	ugljik koji ostaje u proizvodu ili u troski ili otpadu uzima se u obzir primjenom metode bilance mase u skladu s točkom B.3.2. Priloga II.

3.13.2.2.   Smanjivanje taljenja

Praćenje izravnih emisija za ovaj način proizvodnje obuhvaća:

—	sve procese koji su izravno ili neizravno povezani s procesima proizvodnje koji emitiraju emisije CO2 iz goriva i redukcijskih sredstava kao što su koks, koksna prašina, ugljen, loživa ulja, plastični otpad, prirodni plin, drvni otpad, ugljen, otpadni plinovi iz procesa ili konvertorski plin,

—	ako se upotrebljava biomasa, uzimaju se u obzir odredbe točke B.3.3. Priloga II.,

—	sve procese koji su izravno ili neizravno povezani s procesima proizvodnje koji emitiraju CO2 iz procesnih materijala kao što su vapnenac, magnezit i drugi karbonati, karbonatne rudače; materijale za čišćenje dimnog plina,

—	ugljik koji ostaje u proizvodu ili u troski ili otpadu uzima se u obzir primjenom metode bilance mase u skladu s točkom B.3.2. Priloga II.

3.14.   DRI (neposredno reducirano željezo)

3.14.1.   Posebne odredbe

Definiran je samo jedan način proizvodnje, ali u različitim tehnologijama mogu se upotrebljavati rudače različite kvalitete, što može zahtijevati peletizaciju ili sinteriranje, te različita redukcijska sredstva (prirodni plin, različita fosilna goriva ili biomasa, vodik). Stoga sinterirana rudača ili vodik mogu biti relevantni prekursori. Kao proizvodi mogu biti relevantni željezne spužve, željezo briketirano u vrućem stanju (HBI) ili drugi oblici neposredno reduciranog željeza, uključujući DRI koji se odmah stavlja u elektrolučne peći ili druge procese na kraju proizvodnog lanca.

Ako postrojenje ne prodaje ili ne prenosi DRI u druga postrojenja, može se uspostaviti zajednički proces proizvodnje, uključujući čelik, u skladu s pravilima iz članka 4.

3.14.2.   Granica sustava

Praćenje izravnih emisija za taj način proizvodnje obuhvaća:

—	sve procese koji su izravno ili neizravno povezani s procesima proizvodnje koji emitiraju emisije CO2 iz goriva i redukcijskih sredstava kao što su ugljen, prirodni plin, loživa ulja, otpadni plinovi iz procesa ili konvertorski plin itd.,

—	ako se koristi bioplin ili drugi oblik biomase, uzimaju se u obzir odredbe točke B.3.3. Priloga II.,

—	sve procese koji su izravno ili neizravno povezani s procesima proizvodnje koji emitiraju CO2 iz procesnih materijala kao što su vapnenac, magnezit i drugi karbonati, karbonatne rudače; materijale za čišćenje dimnog plina,

—	ugljik koji ostaje u proizvodu ili u troski ili otpadu uzima se u obzir primjenom metode bilance mase u skladu s točkom B.3.2. Priloga III.

3.15.   Sirovi čelik

3.15.1.   Posebne odredbe

Granica sustava obuhvaća sve potrebne aktivnosti i jedinice za dobivanje sirovog čelika:

—

ako proces počinje vrućim metalom (tekuće sirovo željezo), granica sustava uključuje osnovni konvertor kisika, vakuumsko otplinjavanje, sekundarnu metalurgiju, dekarburizaciju argonom i kisikom/dekarburizaciju vakuumskim kisikom, kontinuirano lijevanje ili lijevanje ingota, prema potrebi toplo valjanje ili kovanje, te sve potrebne pomoćne aktivnosti kao što su prijenosi, ponovno zagrijavanje i čišćenje dimnog plina,

—

ako se u procesu koristi elektrolučna peć, granica sustava uključuje sve relevantne aktivnosti i jedinice kao što su sama elektrolučna peć, sekundarna metalurgija, vakuumsko otplinjavanje, dekarburizacija argonom i kisikom/dekarburizacija vakuumskim kisikom, kontinuirano lijevanje ili lijevanje ingota, prema potrebi toplo valjanje ili kovanje, te sve potrebne pomoćne aktivnosti kao što su prijenosi, zagrijavanje sirovina i opreme, ponovno zagrijavanje i čišćenje dimnog plina,

—	u ovu skupnu kategoriju robe uključeni su samo primarno toplo valjanje i grubo oblikovanje kovanjem kojima se dobivaju poluproizvodi iz oznaka KN 7207 , 7218 i 7224 . Svi ostali procesi valjanja i kovanja uključeni su u skupnu kategoriju robe pod nazivom „proizvodi od željeza ili čelika”.

3.15.2.   Granica sustava

3.15.2.1.   Osnovna proizvodnja čelika oksidacijom

Praćenje izravnih emisija za taj način proizvodnje obuhvaća:

—	sve procese koji su izravno ili neizravno povezani s procesima proizvodnje koji emitiraju emisije CO2 iz goriva kao što su ugljen, prirodni plin, loživa ulja, otpadni plinovi kao što je plin iz visokih peći, plin iz koksara ili konvertorski plin,

—	sve procese koji su izravno ili neizravno povezani s procesima proizvodnje koji emitiraju CO2 iz procesnih materijala kao što su vapnenac, magnezit i drugi karbonati, karbonatne rudače; materijale za čišćenje dimnog plina,

—	ugljik koji u proces ulazi u ostacima, slitinama, grafitu itd. i ugljik koji ostaje u proizvodu ili troski ili otpadu uzima se u obzir primjenom metode bilance mase u skladu s točkom B.3.2. Priloga III.

3.15.2.2.   Elektrolučna peć

Praćenje izravnih emisija za taj način proizvodnje obuhvaća:

—	sve procese koji su izravno ili neizravno povezani s procesima proizvodnje koji emitiraju CO2 iz goriva kao što su ugljen, prirodni plin, loživa ulja te iz otpadnih plinova kao što je plin iz visokih peći, plin iz koksara ili konvertorski plin,

—	sve procese koji su izravno ili neizravno povezani s procesima proizvodnje koji emitiraju CO2 iz potrošnje elektroda i pasta za elektrode,

—	sve procese koji su izravno ili neizravno povezani s procesima proizvodnje koji emitiraju CO2 iz procesnih materijala kao što su vapnenac, magnezit i drugi karbonati, karbonatne rudače; materijale za čišćenje dimnog plina,

—	ugljik koji ulazi u proces, npr. u obliku ostataka, slitina i grafita, i ugljik koji ostaje u proizvodu ili troski ili otpadu uzima se u obzir primjenom metode bilance mase u skladu s točkom B.3.2. Priloga III.

3.16.   Proizvodi od željeza ili čelika

3.16.1.   Posebne odredbe

Nema.

3.16.2.   Granica sustava

Praćenje izravnih emisija za proizvode od željeza ili čelika obuhvaća:

—

sve procese koji su izravno ili neizravno povezani s procesima proizvodnje koji emitiraju CO2 iz izgaranja goriva i procesne emisije iz obrade dimnog plina, uključujući ponovno zagrijavanje, ponovno taljenje, lijevanje, toplo valjanje, hladno valjanje, kovanje, kaljenje, oblaganje, galvaniziranje, izvlačenje žice, luženje, isključujući sljedeće procese: prevlačenje, rezanje, zavarivanje i završnu obradu proizvoda od željeza ili čelika.

3.17.   Aluminij u sirovim oblicima

3.17.1.   Posebne odredbe

Ova skupna kategorija robe obuhvaća nelegirani i legirani aluminij u fizičkom obliku tipičnom za neobrađene kovine kao što su ingoti, ploče, poluge ili granule. U integriranim tvornicama aluminija obuhvaćen je i tekući aluminij koji se izravno naplaćuje za proizvodnju proizvoda od aluminija.

3.17.2.   Granica sustava

3.17.2.1.   Primarno (elektrolitičko) taljenje

Praćenje izravnih emisija za taj način proizvodnje obuhvaća:

—	sve procese koji su izravno ili neizravno povezani s procesima proizvodnje koji emitiraju emisije CO2 iz potrošnje elektroda ili pasta za elektrode,

—	sve procese koji su izravno ili neizravno povezani s procesima proizvodnje koji emitiraju emisije CO2 iz svih upotrijebljenih goriva (npr. za sušenje i predgrijavanje sirovina, zagrijavanje ćelija za elektrolizu, zagrijavanje potrebno za lijevanje),

—	sve procese koji su izravno ili neizravno povezani s procesima proizvodnje koji emitiraju emisije CO2 iz obrade dimnog plina, iz kalcinirane sode ili vapnenca, ako je relevantno,

—	emisije perfluorougljika uzrokovane anodnim efektima koji se prate u skladu s točkom B.7. Priloga II.

3.17.2.2.   Sekundarno taljenje (recikliranje)

Aluminijski otpad glavni je ulazni materijal za sekundarno taljenje (recikliranje) aluminija. Međutim, ako se dodaje aluminij u sirovim oblicima iz drugih izvora, on se smatra prekursorom.

Praćenje izravnih emisija za taj način proizvodnje 9obuhvaća:

—

sve procese koji su izravno ili neizravno povezani s procesima proizvodnje koji emitiraju emisije CO2 iz goriva koja se koriste za sušenje i predgrijavanje sirovina, u pećima za taljenje, u predobradi otpada kao što je skidanje obloga i oduljivanje, emisije iz izgaranja povezanih ostataka te goriva potrebnih za lijevanje ingota, poluga ili ploča,

—	sve procese koji su izravno ili neizravno povezani s procesima proizvodnje koji emitiraju emisije CO2 iz goriva koja se upotrebljavaju u povezanim djelatnostima kao što su obrada površinskog sloja i oporaba troske,

—	sve procese koji su izravno ili neizravno povezani s procesima proizvodnje koji emitiraju emisije CO2 iz obrade dimnog plina, iz kalcinirane sode ili vapnenca, ako je relevantno.

3.18.   Proizvodi od aluminija

3.18.1.   Posebne odredbe

Nema.

3.18.2.   Granica sustava

Praćenje izravnih emisija za proizvode od aluminija obuhvaća:

—	sve procese koji su izravno ili neizravno povezani s procesima proizvodnje koji emitiraju emisije CO2 iz izgaranja goriva i procesne emisije iz obrade dimnog plina, isključujući sljedeće procese: rezanje, zavarivanje i završnu obradu proizvoda od aluminija.

3.19.   Električna energija

3.19.1.   Posebne odredbe

Emisijski faktor električne energije utvrđuje se u skladu s točkom D.2. Priloga III.

3.19.2.   Granica sustava

Praćenje izravnih emisija za električnu energiju obuhvaća:

—	sve procese koji su izravno ili neizravno povezani s procesima proizvodnje koji emitiraju emisije zbog izgaranja i procesne emisije iz obrade dimnog plina.

---

(1)  Direktiva (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (SL L 328, 21.12.2018., str. 82., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2018/2001/oj).

(2)  Uredba (EU) 2019/1009 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o utvrđivanju pravila o stavljanju gnojidbenih proizvoda EU-a na raspolaganje na tržištu te o izmjenama uredaba (EZ) br. 1069/2009 i (EZ) br. 1107/2009 i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2003/2003 (SL L 170, 25.6.2019., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2019/1009/oj).

PRILOG II.

Pravila za utvrđivanje skupa podataka o procesima proizvodnje na razini postrojenja

A.   NAČELA I OPĆI ZAHTJEVI

A.1.   Opći pristup

1.

Za potrebe utvrđivanja ugrađenih emisija robe obavljaju se sljedeće aktivnosti: (a) utvrđuju se procesi proizvodnje povezani s funkcionalnim jedinicama proizvedenima u postrojenju, uzimajući u obzir pravila za utvrđivanje granica sustava procesâ proizvodnje u skladu s točkom A.4. ovog Priloga; (b) na razini postrojenja koje proizvodi robu izravne emisije stakleničkih plinova navedenih u Prilogu II. za tu robu prate se u skladu s metodama iz točke B ovog Priloga; (c) ako je mjerljiva toplina uvezena u postrojenje, proizvedena ili potrošena u njemu ili izvezena iz njega, neto protok topline prati se u skladu s metodama iz točke C ovog Priloga; (d) ako postrojenje proizvodi robu navedenu u Prilogu I. Uredbi (EU) 2023/956, ali ne u Prilogu II. toj uredbi, za potrebe praćenja neizravnih emisija ugrađenih u tu robu, potrošnja električne energije u relevantnim procesima proizvodnje prati se u skladu s metodama iz točke D.1. ovog Priloga. Ako postoji izravna tehnička veza ili ugovor o kupnji energije s proizvođačem električne energije u skladu s točkom 6. Priloga IV. toj uredbi, emisije povezane s tom proizvodnjom električne energije prate se kako bi se utvrdio emisijski faktor za tu električnu energiju. Prati se i sva električna energija prenesena između procesa proizvodnje ili izvezena iz postrojenja; (e) izravne emisije u postrojenjima koje su posljedica proizvodnje i potrošnje topline i električne energije te svi relevantni tokovi otpadnih plinova pripisuju se procesima proizvodnje povezanima s proizvedenom robom primjenom pravila iz Priloga III. Te pripisane emisije upotrebljavaju se za izračun specifičnih izravnih i neizravnih ugrađenih emisija, ako je relevantno, proizvedene robe u skladu s točkom B Priloga III; (f) za onu robu čiji procesi proizvodnje uključuju prekursore, zbog čega ta roba postaje „složena roba”, ugrađene emisije prekursora utvrđuju se u skladu s točkom E ovog Priloga te se pridodaju ugrađenim emisijama proizvedene složene robe primjenom pravila iz točke G Priloga III. Ako su sami prekursori složena roba, taj se postupak ponavlja sve dok se ne iscrpe svi prekursori.

2.

Operator može ili utvrditi stvarne vrijednosti ugrađenih emisija ili koristiti zadane vrijednosti navedene u skladu s Prilogom IV. Uredbe (EU) 2023/956 ili kombinirati stvarne i zadane vrijednosti.

3.

Ugrađene emisije robe izračunavaju se kao prosjek odabranog izvještajnog razdoblja.

4.

Za prekursore proizvedene izvan postrojenja i podrijetlom iz trećih zemalja i područja koji nisu izuzeti u skladu s točkom 1. Priloga III. Uredbi (EU) 2023/956 stvarni podaci dobiveni od operatora postrojenja koje proizvodi prekursor koriste se samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: (a) podaci se moraju uzeti iz izvješća o verifikaciji koje je izdao verifikator koji ima akreditaciju u skladu s člankom 18. Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2025/2551 koja je valjana u trenutku izdavanja izvješća o verifikaciji i za sektorsko područje primjene potrebno za skupnu kategoriju robe prekursora koji se razmatra; i (b) izvješće o verifikaciji mora obuhvaćati izvještajno razdoblje tijekom kojeg je prekursor proizveden.

5.

Ako operator nema izvješće o verifikaciji koje ispunjava uvjete a) i b), za prekursor se koriste relevantne zadane vrijednosti, navedene u skladu s Prilogom IV. Uredbe (EU) 2023/956.

6.

Podaci o emisijama tijekom cijelog izvještajnog razdoblja izražavaju se u tonama CO2e zaokruženima na pune tone.

7.

Svi parametri koji se koriste za izračun emisija zaokružuju se tako da uključuju sve znamenke važne za potrebe izračuna emisija i izvješćivanja o njima.

8.

Specifične izravne i neizravne ugrađene emisije izražavaju se u tonama CO2e po toni robe zaokruženima tako da uključuju sve važne znamenke, na najviše pet decimalnih mjesta.

A.2.   Načela praćenja

Za praćenje stvarnih podataka na razini postrojenja i za skupove podataka potrebne za pripisivanje emisija robi primjenjuju se sljedeća načela:

1.

Potpunost: metodologija praćenja obuhvaća sve parametre potrebne za utvrđivanje ugrađenih emisija sve robe navedene u Prilogu I. Uredbi (EU) 2023/956 u skladu s metodama i formulama iz ovog Priloga. U tu svrhu primjenjuju se sljedeća vodeća načela: (a) izravne emisije na razini postrojenja uključuju izgaranje i emisije iz procesa proizvodnje; (b) izravne ugrađene emisije uključuju pripisane emisije relevantnog procesa proizvodnje u skladu s člankom 4 i Prilogom III na temelju izravnih emisija u postrojenju, emisija povezanih s relevantnim protocima topline i tokovima materijala između granica procesnog sustava, uključujući otpadne plinove, ako je relevantno. Izravne ugrađene emisije uključuju i izravne ugrađene emisije prekursora; (c) neizravne emisije, ako su relevantne, na razini postrojenja obuhvaćaju emisije povezane s potrošnjom električne energije u postrojenju; (d) neizravne ugrađene emisije, ako su relevantne, uključuju neizravne emisije robe proizvedene u postrojenju i neizravne ugrađene emisije prekursora; (e) za svaki parametar odabire se odgovarajuća metoda u skladu s točkom A.3. ovog Priloga kako bi se izbjegli dvostruko brojanje i nedostatak podataka.

2.

Dosljednost i usporedivost: praćenje i izvješćivanje moraju biti dosljedni i usporedivi kroz vrijeme. U tu se svrhu odabrane metode utvrđuju u planu praćenja kako bi se dosljedno upotrebljavale. Metodologija se mijenja samo ako je to objektivno opravdano. Relevantni su razlozi: (a) promjene konfiguracije postrojenja, korištene tehnologije, ulaznih materijala i goriva ili proizvedene robe; (b) potreba za uvođenjem novih izvora podataka ili metoda praćenja jer su se promijenili trgovinski partneri odgovorni za podatke koji se koriste u metodologiji praćenja; (c) može se poboljšati točnost podataka, pojednostavniti protok podataka ili poboljšati sustav kontrole.

3.

Transparentnost: podaci o praćenju, uključujući pretpostavke, referentne vrijednosti, podatke o djelatnostima, emisijske faktore, faktore izračuna, podatke o ugrađenim emisijama kupljenih prekursora, mjerljivu toplinu i električnu energiju, zadane vrijednosti ugrađenih emisija i sve druge podatke relevantne za potrebe ovog Priloga, dobavljaju se, evidentiraju, sakupljaju, analiziraju i dokumentiraju na transparentan način koji akreditiranim verifikatorima u skladu s člankom 18 Uredbe (EU) 2023/956 omogućuje da s razumnom sigurnošću verificiraju da u podacima nema značajnih pogrešnih prikazivanja. Dokumentacija uključuje evidenciju svih promjena u funkcioniranju postrojenja, primijenjenoj metodologiji praćenja i sustavu kontrole kako je dokumentirano u planu praćenja.

4.

Potpuna i transparentna evidencija svih podataka relevantnih za utvrđivanje ugrađenih emisija proizvedene robe, uključujući potrebne popratne dokumente, čuva se u postrojenju najmanje šest godina nakon izvještajnog razdoblja.

5.

Točnost: odabranom metodologijom praćenja osigurava se da pri utvrđivanju emisija ne dolazi do sustavnih ni svjesnih pogrešaka. Svaki izvor netočnosti mora se utvrditi i što više smanjiti. Potrebno je postupati s dužnom pažnjom kako bi se postigla što veća moguća točnost izračuna i mjerenja emisija. Ako podaci nedostaju ili se očekuje da će neizbježno nedostajati, kao zamjenski podaci upotrebljavaju se konzervativne procjene. Podaci o emisijama na konzervativnim se procjenama temelje i u sljedećim slučajevima: (a) ugljikov monoksid (CO) potrebno je izračunati kao molarno istovrijednu količinu CO2; (b) sa svim emisijama iz biomase trebalo bi postupati kao s emisijama iz fosilnih goriva, osim ako se pruže dokazi o ispunjavanju kriterija za nultu stopu u skladu s točkom B.3.3. ovog Priloga.

6.

Cjelovitost metodologije: odabrana metodologija praćenja mora pružati razumno jamstvo cjelovitosti podataka o emisijama o kojima se izvješćuje. Emisije se utvrđuju primjenom odgovarajućih metodologija praćenja utvrđenih u ovom Prilogu. U prijavljenim podacima o emisijama ne smije biti materijalnih pogrešaka, informacije u njima moraju biti odabrane i prikazane nepristrano, a izračun ugrađenih emisija robe proizvedene u postrojenju mora biti vjerodostojan i uravnotežen.

7.

Kvaliteta podataka: primjenjuje se sustav kontrole kako bi se osigurala kvaliteta podataka o kojima se izvješćuje.

8.

Troškovna učinkovitost: kod odabira metodologije praćenja treba postići ravnotežu između poboljšanja koja proizlaze iz veće točnosti i dodatnih troškova. Pri praćenju emisija i izvješćivanju o njima nastoji se postići najveća moguća točnost, osim ako je to tehnički neizvedivo ili dovodi do neopravdano visokih troškova.

9.

Kontinuirano poboljšavanje: operatori redovito provjeravaju mogu li se plan praćenja i njegove metodologije praćenja poboljšati. Ako verifikator da preporuke za poboljšanja izvješća o verificiranju, operator će ih uzeti u obzir za provedbu u razumnom roku, osim ako bi poboljšanje uzrokovalo neopravdano visoke troškove ili ne bi bilo tehnički izvedivo.

A.3.   Metode koje predstavljaju najbolji raspoloživi izvor podataka

1.

Za utvrđivanje ugrađenih emisija robe i temeljne skupove podataka, kao što su emisije povezane s pojedinačnim tokovima izvora ili izvorima emisija, količine mjerljive topline i električne energije, glavno je načelo uvijek odabrati najbolji raspoloživi izvor podataka. U tu svrhu primjenjuju se sljedeća vodeća načela: (a) ako za određeni skup podataka ne postoji metoda praćenja iz ovog Priloga ili bi to dovelo do neopravdano visokih troškova ili je tehnički neizvedivo, koriste se zadane vrijednosti iz Priloga IV. Uredbe (EU) 2023/956; (b) za metode izravnog ili neizravnog utvrđivanja se metoda smatra prikladnom ako se sva mjerenja, analize, uzorkovanja, umjeravanja i validacije za određivanje specifičnih skupova podataka provode primjenom metoda definiranih u relevantnim normama EN ili ISO. Ako takve norme nisu dostupne, mogu se koristiti nacionalne norme. Ako ne postoje primjenjive objavljene norme, koriste se odgovarajući nacrti normi, najbolja industrijska praksa ili druge znanstveno dokazane metodologije kojima se ograničavaju odstupanja pri uzorkovanju i mjerenju; (c) odabiru se oni mjerni instrumenti koji pokazuju najnižu nesigurnost u uporabi bez neopravdano visokih troškova. Prednost se daje instrumentima pod zakonskim mjeriteljskim nadzorom, osim ako su dostupni drugi instrumenti sa znatno manjom nesigurnošću u uporabi. Instrumenti se koriste samo u uvjetima u skladu sa specifikacijama njihove uporabe; (d) ako se koriste laboratorijske analize ili ako laboratoriji obrađuju uzorke, umjeravaju, validiraju metode ili obavljaju aktivnosti povezane s kontinuiranim mjerenjima emisija, primjenjuju se zahtjevi iz točke B.5.4.3.

2.

Neizravne metode utvrđivanja: ako za traženi skup podataka nije dostupna metoda izravnog utvrđivanja, posebno u slučajevima u kojima treba odrediti neto mjerljivu toplinu koja odlazi u različite procese proizvodnje, može se primijeniti neizravna metoda utvrđivanja, kao što je: (a) izračun koji se temelji na poznatom kemijskom ili fizikalnom procesu, primjenom odgovarajućih prihvaćenih vrijednosti iz literature za kemijska i fizikalna svojstva predmetnih tvari, odgovarajućih stehiometrijskih faktora i termodinamičkih svojstava kao što su reakcijske entalpije, prema potrebi; (b) izračun koji se temelji na podacima o konstrukciji postrojenja kao što su energetske učinkovitosti tehničkih jedinica ili izračunana potrošnja energije po jedinici proizvoda; (c) korelacije koje se temelje na empirijskim ispitivanjima za utvrđivanje vrijednosti procjene za traženi skup podataka iz neumjerene opreme ili podataka dokumentiranih u protokolima za proizvodnju. Za potrebe točke (c) osigurava se da se tom korelacijom ispunjavaju zahtjevi dobre inženjerske prakse te da se ona primjenjuje samo za utvrđivanje vrijednosti koje su unutar raspona za koji je utvrđena. Valjanost takvih korelacija ocjenjuje se najmanje jednom godišnje. 3. Kako bi se utvrdili najbolji raspoloživi izvori podataka, odabire se izvor podataka koji je najviši u poretku prikazanom u točki 1. i koji je već dostupan u postrojenju. Međutim, ako je tehnički izvedivo primijeniti izvor podataka koji je viši u poretku bez neopravdano visokih troškova, takav bolji izvor podataka primjenjuje se bez nepotrebne odgode. Ako su za isti skup podataka dostupni različiti izvori podataka koji su jednako rangirani u skladu s točkom 1., odabire se izvor podataka kojim se osigurava najjasniji protok podataka s najnižim inherentnim i kontrolnim rizikom od pogreške. 4. Izvori podataka odabrani u skladu s točkom 3. definiraju se u planu praćenja za utvrđivanje ugrađenih emisija i izvješćivanje o njima. 5. U mjeri u kojoj je to izvedivo bez neopravdano visokih troškova, za potrebe sustava kontrole u skladu s točkom A.5. utvrđuju se dodatni izvori podataka ili metode za utvrđivanje skupova podataka kako bi se omogućila potvrda izvora podataka iz točke 3. Odabrani izvori podataka, ako postoje, utvrđuju se u planu praćenja. 6. Preporučena poboljšanja: redovito, ali najmanje jednom godišnje, provjerava se postoje li novi izvori podataka kako bi se poboljšale metode praćenja. Ako se smatraju točnijima u skladu s rangiranjem iz točke 1., takvi novi izvori podataka utvrđuju se u planu praćenja i primjenjuju se od najranijeg mogućeg datuma. 7. Tehnička izvedivost: ako se tvrdi da primjena određene metodologije utvrđivanja nije tehnički izvediva, ta se tvrdnja obrazlaže u planu praćenja. Tvrdnja se ponovno procjenjuje tijekom redovitih provjera u skladu s točkom 6. To se obrazloženje temelji na tome ima li postrojenje tehničke kapacitete koji su dovoljni za potrebe predloženog izvora podataka ili metode praćenja koja se može primijeniti u traženom roku za potrebe ovog Priloga. Ti tehnički kapaciteti uključuju dostupnost potrebnih metoda i tehnologije. 8. Neopravdano visoki troškovi: ako se tvrdi da primjena određene metodologije utvrđivanja skupa podataka dovodi do neopravdano visokih troškova, ta se tvrdnja obrazlaže u planu praćenja. Tvrdnja se ponovno procjenjuje tijekom redovitih provjera u skladu s točkom 6. Neopravdana visina troškova utvrđuje se na sljedeći način. (a) Troškovi za utvrđivanje određenog skupa podataka smatraju se neopravdano visokima ako operatorova procjena troškova premašuje koristi određene metode utvrđivanja. Korist se u tu svrhu izračunava množenjem faktora poboljšanja s referentnom cijenom od 80 EUR po toni CO2 e, a troškovi uključuju odgovarajuće razdoblje amortizacije koje se temelji na ekonomskom životnom vijeku opreme, ako je primjenjivo. (b) Faktor poboljšanja jednak je: — smanjenju procijenjene nesigurnosti u mjerenju, izraženo u postocima, pomnoženo s procijenjenim povezanim emisijama u izvještajnom razdoblju; — 1 % povezanih emisija ako se ne radi o smanjenju mjerne nesigurnosti; — povezane emisije znači: — izravne emisije uzrokovane predmetnim tokom izvora ili izvorom emisija; — emisije pripisane količini mjerljive topline; — neizravne emisije povezane s predmetnom količinom električne energije; — ugrađene emisije iz proizvedenog materijala ili potrošenog prekursora; (c) Za mjere povezane s poboljšanjem metodologije praćenja postrojenja ne smatra se da dovode do neopravdano visokih troškova ako oni ne prelaze ukupni iznos od 4 000 EUR godišnje.

A.4.   Posebne odredbe za podjelu postrojenja na procese proizvodnje

Za robu razvrstanu u skupne kategorije robe sirovi čelik, proizvodi od željeza i čelika, aluminij u sirovim oblicima i proizvodi od aluminija, ako se različite funkcionalne jedinice koje se razlikuju samo po veličini ili obliku proizvode s istim vrstama, količinama ili omjerima prekursora, za tu se skupinu robe utvrđuje jedan multifunkcionalni proces proizvodnje te se primjenjuju pravila za pripisivanje utvrđena u točki A.2. Priloga III.

Za robu razvrstanu u skupne kategorije robe gnojiva, ako se različite funkcionalne jedinice proizvode s istim vrstama, količinama ili omjerima prekursora ili se sastoje od iste tvari, a razlikuju se samo u koncentracijama, za tu se skupinu robe definira multifunkcionalni proces proizvodnje te se primjenjuju pravila za pripisivanje utvrđena u točki A.2. Priloga III.

A.5.   Plan praćenja

Predložak s minimalnim elementima koje treba sadržavati plan praćenja:

1.

datum i broj verzije plana praćenja;

2.

opis postrojenja i procesâ proizvodnje koje provodi postrojenje;

3.

popis sve proizvedene relevantne robe po oznaci KN i funkcionalnoj jedinici te, prema potrebi, specifične sastave u smislu udjela klinkera i sadržaja dušika, uključujući prekursore koji nisu obuhvaćeni zasebnim procesima proizvodnje u skladu s člankom 4.;

4.

popis svih procesa i načina proizvodnje u okviru CBAM-a koji se provode u postrojenju i popis isporučene robe po procesima proizvodnje;

5.

ako je relevantno, popis robe koja nije proizvedena u okviru CBAM-a po procesu proizvodnje i proizvedenu količinu;

6.

popis relevantnih referentnih vrijednosti CBAM-a koje će se koristiti za utvrđivanje prilagodbe besplatne dodjele emisijskih jedinica za svu relevantnu proizvedenu robu;

7.

metode za praćenje podataka za svaki proces proizvodnje, uključujući: (a) detaljan opis metodologije koja se temelji na izračunu ako se primjenjuje, uključujući popis ulaznih podataka i formule za izračun; (b) opis korištenih mjernih sustava i točnu lokaciju mjernih instrumenata koji će se upotrebljavati za svaki tok izvora koji se prati;

8.

metode za određivanje faktora izračuna i plana uzorkovanja za svaki tok izvora, ako je primjenjivo;

9.

popis tokova izvora i izvora emisija te njihov opis za svaki proces proizvodnje;

10.

popis tokova izvora za koje se koristi standardna metoda koja se temelji na izračunu ili metoda bilanca mase, uključujući detaljan opis postupka utvrđivanja svakog relevantnog parametra iz točke B.3.4.;

11.

popis izvora emisija za koje se koristi metodologija koja se temelji na mjerenju, uključujući opis svih relevantnih elemenata iz točke B.6.;

12.

opis metodologije praćenja u mjeri u kojoj se prate perfluorougljici iz primarne proizvodnje aluminija;

13.

odgovarajući dijagram i opis procesa postrojenja, uključujući granice sustava postrojenja i različite procese proizvodnje, kojima se dokazuje da emisije postrojenja nisu dvostruko brojane i da ne nedostaju podaci o njima;

14.

prekursore koji se koriste u svakom procesu proizvodnje i ako su proizvedeni u drugom postrojenju, naziv i zemlju podrijetla njihovih dobavljača;

15.

koriste li se goriva s nultom stopom i kako operator dokazuje primjenjivost goriva s nultom stopom;

16.

je li mjerljiva toplina uvezena iz drugih postrojenja ili izvezena u druga postrojenja te identifikacija tih postrojenja, detaljan opis metoda za određivanje emisija pripisanih toplinskom toku za svaki proces proizvodnje;

17.

za neizravne emisije, je li električna energija proizvedena unutar postrojenja; ako jest, je li električna energija: (a) proizvedena kogeneracijom; (b) proizvedena zasebnom generacijom; (c) proizvedena iz fosilnih ili obnovljivih izvora; (d) izvezena iz granica sustava procesa proizvodnje;

18.

ako se neizravne emisije utvrđuju na temelju stvarnih emisija, informacije potrebne za pružanje relevantnih dijelova elemenata dokaza utvrđenih u točki D.4.3.;

19.

ako se ugrađene emisije električne energije uvezene u carinsko područje Unije utvrđuju na temelju stvarnih emisija, informacije potrebne za pružanje elemenata dokaza utvrđenih u točki D.2.4., uključujući, ako te informacije nisu izravno dostupne operatoru, način na koji ih operator planira primiti;

20.

jesu li otpadni plinovi proizvedeni i korišteni u postrojenju ili uvezeni iz drugih postrojenja ili izvezeni u druga postrojenja te identifikaciju tih postrojenja;

21.

primjenjuju li se hvatanje, skladištenje i/ili upotreba CO2 u skladu s točkom B.8.2., identitet i podaci za kontakt odgovorne osobe postrojenja koji primaju CO2 ili prijevozne infrastrukture ili subjekata kojima se CO2 prenosi te metodologija praćenja u skladu s točkom B.8.3.;

22.

sustav kontrole za osiguranje kvalitete podataka koji uključuje, ako je primjenjivo: (a) osiguranje kvalitete relevantne mjerne opreme čime se osigurava da se sva relevantna mjerna oprema redovito i prije korištenja umjerava, prilagođava i provjerava u odnosu na mjerne norme sljedive do međunarodnih mjernih normi, ako su dostupne, a razmjerno relevantnosti mjerne opreme; (b) procjena rizika ako se utvrde izvori rizika od pogrešaka u protoku podataka od primarnih prema konačnim podacima; (c) osiguranje kvalitete sustavâ informacijske tehnologije čime se osigurava da su relevantni sustavi osmišljeni, dokumentirani, testirani, provedeni, kontrolirani i održavani na način kojim se osigurava obrada pouzdanih, točnih i pravodobnih podataka u skladu s rizicima utvrđenima u procjeni rizika; (d) razdvajanje zadaća u aktivnostima protoka podataka i aktivnostima kontrole te upravljanje potrebnim kompetencijama; (e) interne preglede i potvrđivanje podataka; (f) ispravke i korektivne radnje; (g) nadzor nad procesima koje obavljaju vanjski izvođači; (h) vođenje evidencije i dokumentacije, uključujući upravljanje različitim inačicama dokumenata.

B.   PRAĆENJE IZRAVNIH EMISIJA NA RAZINI POSTROJENJA

B.1.   Cjelovitost tokova izvora i izvora emisija

Operator mora jasno poznavati granice postrojenja i njegovih procesa proizvodnje, a oni moraju biti definirani u planu praćenja, uzimajući u obzir zahtjeve specifične za sektor utvrđene u točki 3. Priloga I. i točki B.9. Primjenjuju se sljedeća načela:

(a)	obuhvaćeni su barem svi relevantni izvori emisija stakleničkih plinova i tokovi izvora koji su izravno ili neizravno povezani s proizvodnjom robe navedene u točki 2. Priloga I.;

(b)	uključuju se sve emisije iz redovnog rada i emisije iz neuobičajenih događaja tijekom izvještajnog razdoblja, uključujući pokretanje, isključivanje i izvanredne situacije;

(c)	ne uključuju se emisije iz pokretnih strojeva u svrhu prijevoza.

B.2.   Izvor metodologije praćenja

Primjenjuje se jedna od sljedećih metodologija:

(a)

metodologija koja se temelji na izračunu, koja se sastoji od utvrđivanja emisija iz tokova izvora na temelju podataka o djelatnostima dobivenih putem mjernih sustava i dodatnih parametara iz laboratorijskih analiza ili standardnih vrijednosti. Metodologija koja se temelji na izračunu može se primijeniti u skladu sa standardnom metodom ili metodom bilance mase;

(b)	metodologija koja se temelji na mjerenju, koja se sastoji od utvrđivanja emisija iz izvora emisija kontinuiranim mjerenjem koncentracije odgovarajućeg stakleničkog plina u dimnom plinu i protoka dimnog plina.

Odabire se metodologija praćenja koja daje najtočnije i najpouzdanije rezultate, osim ako je metodologija koju treba odabrati propisana sektorskim zahtjevima u skladu s točkom B.9. Primijenjena metodologija praćenja može biti kombinacija metodologija tako da se različiti dijelovi emisija postrojenja prate primjenom jedne od primjenjivih metodologija.

Emisije postrojenja utvrđuju se sljedećom jednadžbom:

(jednadžba 4)

pri čemu:

EmInst znači (izravne) emisije postrojenja izražene u tonama CO2e;

Emcalc,i znači emisije iz toka izvora i utvrđene primjenom metodologije koja se temelji na izračunu, izražene u tonama CO2e;

Emmeas,j znači emisije iz izvora emisija j utvrđene primjenom metodologije koja se temelji na mjerenju, izražene u tonama CO2e.

B.3.   Formule i parametri za metodologiju koja se temelji na izračunu za CO2

B.3.1.   Standardna metoda

Emisije se izračunavaju zasebno za svaki tok izvora kako je objašnjeno u nastavku.

B.3.1.1.   Emisije zbog izgaranja

Emisije zbog izgaranja izračunavaju se standardnom metodom na sljedeći način:

(jednadžba 5)

pri čemu:

Emi znači emisije [t CO2] uzrokovane gorivom i;

EFi znači emisijski faktor [t CO2/TJ] goriva i;

ADi znači podaci o djelatnostima [TJ] goriva i, izračunani kao

(jednadžba 6);

FQi znači potrošena količina [t ili m3] goriva i;

NCVi znači neto kalorična vrijednost (niža ogrjevna vrijednost) [TJ/t ili TJ/m3] goriva i;

OFi znači faktor oksidacije (bezdimenzionalni) goriva i, izračunan kao:

(jednadžba 7);

Cash znači ugljik sadržan u pepelu i prašini nastaloj tijekom čišćenja dimnih plinova; i

Ctotal znači ukupni ugljik sadržan u izgaranom gorivu.

Konzervativna pretpostavka prema kojoj je OF = 1 uvijek se može primijeniti kako bi se pojednostavnilo praćenje.

Ako to dovede do veće točnosti, standardna metoda za emisije zbog izgaranja može se prilagoditi na sljedeći način:

(a)	podaci o djelatnostima izraženi su kao količina goriva (tj. u t ili m3);

(b)	vrijednost EF izražena je u t CO2/t goriva ili t CO2/m3 goriva, ovisno o slučaju; i

(c)	vrijednost NCV može se izostaviti iz izračuna.

Ako emisijski faktor goriva i treba izračunati iz analiza sadržaja ugljika i vrijednosti NCV, primjenjuje se sljedeća jednadžba:

(jednadžba 8)

pri čemu:

CC i znači sadržaj ugljika u gorivu i.

Ako emisijski faktor materijala ili goriva izražen u t CO2/t treba izračunati iz analiziranog sadržaja ugljika, primjenjuje se sljedeća jednadžba:

(jednadžba 9)

pri čemu:

f znači omjer između molarne mase CO2 i molarne mase C: f = 3,664 t CO2/t C.

Budući da je emisijski faktor biomase jednak nuli ako su ispunjeni kriteriji iz točke B.3.3., ta se činjenica za miješana goriva (tj. goriva koja sadržavaju i fosilne komponente i komponente biomase) može uzeti u obzir na sljedeći način:

(jednadžba 10)

pri čemu:

EFpre,i znači preliminarni emisijski faktor goriva i (tj. emisijski faktor pod pretpostavkom da je cjelokupno gorivo fosilno), i

BFi znači udio biomase (bezdimenzionalni) u gorivu i.

Za fosilna goriva i goriva u kojima udio biomase nije poznat vrijednost BFi postavlja se na konzervativnu vrijednost koja je jednaka nuli.

B.3.1.2.   Emisije iz proizvodnih procesa

Emisije iz proizvodnih procesa izračunavaju se standardnom metodom na sljedeći način:

(jednadžba 11)

pri čemu:

ADj znači podaci o djelatnostima [t materijala] materijala j;

EFj znači emisijski faktor [t CO2/t] materijala j; i

CFj znači konverzijski faktor (bezdimenzionalni) materijala j.

Konzervativna pretpostavka prema kojoj je CFj = 1 uvijek se može primijeniti kako bi se pojednostavnilo praćenje.

U slučaju miješanih ulaznih materijala u procesu koji sadržavaju anorganske i organske oblike ugljika operator može odabrati jednu od sljedećih mogućnosti:

—	odrediti ukupni preliminarni emisijski faktor za miješani materijal analizom ukupnog sadržaja ugljika (CCj ) i primjenom konverzijskog faktora i, ako je primjenjivo, udjela biomase i neto kalorične vrijednosti u odnosu na taj ukupni sadržaj ugljika; ili

—	odrediti organske i anorganske sadržaje odvojeno i postupati s njima kao da su dva odvojena toka izvora.

S obzirom na dostupne mjerne sustave za podatke o djelatnostima i metode za utvrđivanje emisijskog faktora, kad je riječ o emisijama iz razgradnje karbonata, od sljedećih metoda za svaki tok izvora odabire se metoda koja daje točnije rezultate:

—

metoda A (temelji se na ulazu): emisijski faktor, konverzijski faktor i podaci o djelatnostima odnose se na količinu materijala koji ulazi u proces. Upotrebljavaju se standardni emisijski faktori čistih karbonata kako su navedeni u tablici 3 točke G, uzimajući u obzir sastav materijala utvrđen u skladu s točkom B.5.;

—

metoda B (temelji se na proizvodnji): emisijski faktor, konverzijski faktor i podaci o djelatnostima odnose se na količinu materijala koji je proizveden u procesu. Upotrebljavaju se standardni emisijski faktori metalnih oksida nakon dekarbonizacije kako su navedeni u tablici 4 točke G, uzimajući u obzir sastav relevantnog materijala utvrđen u skladu s točkom B.5.

Za procesne emisije CO2 koje nisu iz karbonata primjenjuje se metoda A.

B.3.2.   Metoda bilance mase

Količine CO2 relevantne za svaki tok izvora izračunavaju se na temelju sadržaja ugljika u svakom materijalu bez razlikovanja goriva i procesnih materijala. Ugljik koji napušta postrojenje u proizvodima umjesto da se emitira uzima se u obzir u izlaznim tokovima izvora, koji stoga imaju negativne podatke o djelatnostima.

Emisije koje odgovaraju svakom toku izvora izračunavaju se na sljedeći način:

(jednadžba 12)

pri čemu:

ADk znači podaci o djelatnostima [t] materijala k; za izlazne proizvode vrijednost ADk negativna je;

f znači omjer između molarne mase CO2 i molarne mase C: f = 3,664 t CO2/t C; i

CCk znači sadržaj ugljika u materijalu k (bezdimenzionalan i pozitivan).

Ako se sadržaj ugljika u gorivu k izračunava iz emisijskog faktora izraženog u t CO2/TJ, primjenjuje se sljedeća jednadžba:

(jednadžba 13)

Ako se sadržaj ugljika u materijalu ili gorivu k izračunava iz emisijskog faktora izraženog u t CO2/t, primjenjuje se sljedeća jednadžba:

(jednadžba 14)

Za miješana goriva može se uzeti u obzir udio biomase s nultom stopom, pod uvjetom da su ispunjeni kriteriji iz točke B.3.3. kako slijedi:

(jednadžba 15)

pri čemu:

CCpre,k znači preliminarni sadržaj ugljika u gorivu k (tj. emisijski faktor pod pretpostavkom da je cjelokupno gorivo fosilno); i

BFk znači udio biomase u gorivu k (bezdimenzionalni).

Za fosilna goriva ili materijale i goriva ili materijale u kojima udio biomase nije poznat vrijednost BF postavlja se na konzervativnu vrijednost koja je jednaka nuli. Ako se biomasa koristi kao ulazni materijal ili gorivo, a izlazni materijali sadržavaju ugljik, udio biomase u ukupnoj bilanci mase tretira se konzervativno, što znači da ukupna masa ugljika koja odgovara udjelima ugljika s nultom stopom sadržanog u svim relevantnim izlaznim materijalima, nije manja od ukupne mase udjela s nultom stopom sadržanog u ulaznim materijalima i gorivima, osim ako operator primjenom stehiometrijske metode ili analizama izotopa ugljika-14 dokaže da je udio biomase manji.

B.3.3.   Kriteriji za nultu stopu emisija iz biomase

1.

Ako se koristi kao gorivo za izgaranje, biomasa mora ispunjavati kriterije iz ove točke. Ako biomasa koja se upotrebljava za izgaranje nije u skladu s tim kriterijima, sadržaj ugljika u njoj smatra se fosilnim ugljikom.

2.

Biomasa mora ispunjavati kriterije održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova utvrđene u članku 29. stavcima od 2. do 7. i 10. Direktive (EU) 2018/2001.

3.

Odstupajući od točke 2., biomasa sadržana u otpadu i ostacima ili proizvedena iz otpada i ostataka koji nisu ostaci iz poljoprivrede, akvakulture, ribarstva i šumarstva mora ispunjavati samo kriterije utvrđene u članku 29. stavku 10. Direktive (EU) 2018/2001. Ova se točka primjenjuje i na otpad i ostatke koji se prerađuju u proizvod koji prethodi daljnjoj preradi u goriva.

4.

Električna energija, grijanje i hlađenje proizvedeni iz krutog komunalnog otpada ne podliježu kriterijima utvrđenima u članku 29. stavku 10. Direktive (EU) 2018/2001.

5.

Kriteriji utvrđeni u članku 29. stavcima od 2. do 7. i 10. Direktive (EU) 2018/2001 primjenjuju se neovisno o geografskom podrijetlu biomase.

6.

Usklađenost s kriterijima utvrđenima u članku 29. stavcima od 2. do 7. i 10. Direktive (EU) 2018/2001 procjenjuje se u skladu s člankom 30. i člankom 31. stavkom 1. te direktive. Kriteriji se mogu smatrati ispunjenima ako operator dostavi dokaz o kupnji količine biogoriva, tekućeg biogoriva ili bioplina povezane s poništenjem odgovarajuće količine u bazi podataka Unije uspostavljenoj u skladu s člankom 31.a ili dokazom o održivosti od priznatog dobrovoljnog programa.

B.3.4.   Relevantni parametri

U skladu s formulama iz točaka od B.3.1. do B.3.2., za svaki tok izvora utvrđuju se sljedeći parametri:

(a)

Standardna metoda, izgaranje: — minimalni zahtjev: količina goriva (t ili m3), emisijski faktor (t CO2/t ili t CO2/m3), — preporučeno poboljšanje: količina goriva (t ili m3), NCV (TJ/t ili TJ/m3), emisijski faktor (t CO2/TJ), oksidacijski faktor, udio biomase, dokaz o ispunjavanju kriterija iz točke B.3.3.

(b)	Standardna metoda, emisije iz proizvodnih procesa: — minimalni zahtjev: podaci o djelatnostima (t ili m3), emisijski faktor (t CO2/t ili t CO2/m3), — preporučeno poboljšanje: podaci o djelatnostima (t ili m3), emisijski faktor (t CO2/t ili t CO2/m3), konverzijski faktor.

(c)	Bilanca mase: — minimalni zahtjev: količina materijala (t), sadržaj ugljika (t C/t materijala), — preporučeno poboljšanje: količina materijala (t), sadržaj ugljika (t C/t materijala), NCV (TJ/t), udio biomase, dokaz o ispunjavanju kriterija iz točke B.3.3.

B.4.   Zahtjevi za podatke o djelatnostima

B.4.1.   Kontinuirano mjerenje ili mjerenje po šaržama

Ako za izvještajno razdoblje treba utvrditi količine goriva ili materijala, uključujući robu ili međuproizvode, jedna od sljedećih metoda može se odabrati i utvrditi u planu praćenja:

(a)	na temelju kontinuiranog mjerenja u okviru procesa u kojem se materijal troši ili proizvodi;

(b)

na temelju sabranih izmjerenih količina koje su dostavljene ili proizvedene zasebno (u šaržama), uzimajući u obzir relevantne promjene u zalihama. U tu svrhu primjenjuje se sljedeće: — količina goriva ili materijala potrošenog u izvještajnom razdoblju računa se kao količina goriva ili materijala uvezenog u tom razdoblju, umanjeno za količinu izvezenog goriva ili materijala, uvećano za količinu goriva ili materijala na zalihi na početku izvještajnog razdoblja, umanjeno za količinu goriva ili materijala na zalihi na kraju izvještajnog razdoblja; — razina proizvodnje robe ili međuproizvoda računa se kao količina izvezena u izvještajnom razdoblju, umanjeno za uvezenu količinu, umanjeno za količinu proizvoda ili materijala na zalihi na početku izvještajnog razdoblja, uvećano za količinu proizvoda ili materijala na zalihi na kraju izvještajnog razdoblja. Kako bi se izbjeglo dvostruko brojanje, proizvodi iz procesa proizvodnje vraćeni u isti proces proizvodnje oduzimaju se iz razine proizvodnje.

Ako utvrđivanje količina na zalihi izravnim mjerenjem nije tehnički izvedivo ili bi dovelo do neopravdano visokih troškova, te količine mogu se procijeniti na temelju jednog od sljedećeg:

(a)	podataka iz prethodnih godina i njihove korelacije s odgovarajućim razinama djelatnosti u izvještajnom razdoblju;

(b)	dokumentiranih postupaka i odgovarajućih podataka u revidiranim financijskim izvještajima za izvještajno razdoblje.

Ako utvrđivanje količina proizvoda, materijala ili goriva za cijelo izvještajno razdoblje nije tehnički izvedivo ili bi dovelo do neopravdano visokih troškova, može se odabrati sljedeći najprikladniji dan kako bi se jedno izvještajno razdoblje odvojilo od drugog. Potrebno ga je uskladiti sa zahtijevanim izvještajnim razdobljem. Povezana odstupanja za svaki proizvod, materijal ili gorivo jasno se bilježe kao temelj reprezentativne vrijednosti za izvještajno razdoblje i dosljedno se uzimaju u obzir u odnosu na sljedeću godinu.

B.4.2.   Nadzor operatora nad mjernim sustavima

Preferiranom metodom određivanja količina proizvoda, materijala ili goriva smatraju se mjerni sustavi pod nadzorom operatora postrojenja. Mjerni sustavi koji nisu pod nadzorom operatora, posebno ako su pod kontrolom dobavljača materijala ili goriva, mogu se koristiti u sljedećim slučajevima:

—	ako operator ne raspolaže vlastitim mjernim sustavom za utvrđivanje odgovarajućeg skupa podataka;

—	ako utvrđivanje odgovarajućeg skupa podataka mjernim sustavom operatora nije tehnički izvedivo ili bi dovelo do neopravdano visokih troškova;

—	ako operator raspolaže dokazima da mjerni sustav izvan njegove kontrole daje pouzdanije rezultate i manje je podložan rizicima od pogrešaka.

Ako se koriste mjerni sustavi koji nisu pod nadzorom operatora, primjenjivi izvori podataka jesu sljedeći:

—	iznosi na fakturama koje izdaje trgovinski partner ako je riječ o komercijalnoj transakciji između dva neovisna trgovinska partnera;

—	izravna očitanja iz mjernih sustava.

B.4.3.   Zahtjevi za mjerne sustave

Treba detaljno poznavati nesigurnosti povezane s mjernim količinama goriva i materijala, uključujući utjecaj radnog okruženja i, prema potrebi, nesigurnost utvrđivanja zaliha. Odabiru se mjerni instrumenti koji pokazuju najmanju moguću nesigurnost, ne uzrokuju neopravdano visoke troškove i prikladni su za okoliš u kojem se koriste, u skladu s primjenjivim tehničkim standardima i zahtjevima. Ako su dostupni, prednost se daje instrumentima koji podliježu zakonskom mjeriteljskom nadzoru. U tom se slučaju kao vrijednost nesigurnosti može koristiti vrijednost najveće dopuštene pogreške pri korištenju u skladu s odgovarajućim nacionalnim zakonodavstvom o zakonskom mjeriteljskom nadzoru za predmetni zadatak mjerenja.

Ako ga treba zamijeniti zbog neispravnosti ili zato što umjeravanje pokazuje da zahtjevi više nisu ispunjeni, mjerni instrument zamjenjuje se instrumentom koji u usporedbi s njim pokazuje istu ili manju nesigurnost.

B.4.4.   Preporučeno poboljšanje

Preporučenim poboljšanjem smatra se postizanje mjerne nesigurnosti koja se podudara s ukupnim emisijama toka izvora ili izvora emisija, s najnižom razinom nesigurnosti za najveće dijelove emisija. Kao smjernica, nesigurnost za emisije veće od 500 000 t CO2 godišnje u cijelom izvještajnom razdoblju, uzimajući u obzir promjene zaliha, ako je primjenjivo, iznosi 1,5 % ili manje. Za emisije niže od 10 000 t CO2 godišnje prihvatljiva je nesigurnost niža od 7,5 %.

B.5.   Zahtjevi za faktore izračuna za CO2

B.5.1.   Metode za utvrđivanje faktora izračuna

Faktori izračuna potrebni za metodologiju koja se temelji na izračunu utvrđuju se jednom od sljedećih metoda:

(a)	upotreba standardnih vrijednosti;

(b)	upotreba posrednih podataka koji se temelje na empirijskim korelacijama između relevantnog faktora izračuna i drugih svojstava koja se mogu lakše mjeriti;

(c)	upotreba vrijednosti koje se temelje na laboratorijskoj analizi.

Faktori izračuna utvrđuju se u skladu sa stanjem koje se koristi za povezane podatke o djelatnostima, koji se odnose na stanje goriva ili materijala u kojem su gorivo ili materijal kupljeni ili uporabljeni u procesu koji prouzrokuje emisije, prije nego što se isuši ili na drugi način obradi za laboratorijsku analizu. Ako to dovodi do neopravdano visokih troškova ili ako se može postići veća točnost, o podacima o djelatnostima i faktorima izračuna može se dosljedno izvješćivati u skladu sa stanjem u kojem se izvode laboratorijske analize.

B.5.2.   Primjenjive standardne vrijednosti

Standardne vrijednosti tipa I primjenjive su samo ako za isti parametar i materijal ili gorivo nisu dostupne standardne vrijednosti tipa II.

Standardne vrijednosti tipa I jesu sljedeće:

—	standardni faktori navedeni u točki G;

—	standardni faktori navedeni u najnovijim smjernicama IPCC-a za inventare stakleničkih plinova (1);

—	vrijednosti koje se temelje na laboratorijskim analizama provedenima u prošlosti koje nisu starije od pet godina i koje se smatraju reprezentativnima za gorivo ili materijal.

Standardne vrijednosti tipa II jesu sljedeće:

—	standardni faktori koje zemlja u kojoj se nalazi postrojenje koristi za dostavu svojeg najnovijeg inventara Tajništvu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime;

—	vrijednosti koje objavljuju nacionalne istraživačke ustanove, javna tijela, tijela za normizaciju, statistički uredi itd. u svrhu izvješćivanja o emisijama koje je raščlanjenije nego u točki (a);

—	vrijednosti koje utvrđuje i za koje jamči dobavljač goriva ili materijala ako postoje dokazi da sadržaj ugljika ima interval pouzdanosti od 95 % uz najviše 1 %;

—	stehiometrijske vrijednosti za sadržaj ugljika i povezane vrijednosti iz literature za NCV čiste tvari;

—	vrijednosti koje se temelje na laboratorijskim analizama provedenima u prošlosti koje nisu starije od dvije godine i koje se smatraju reprezentativnima za gorivo ili materijal.

Kako bi se zajamčila dosljednost tijekom vremena, sve standardne vrijednosti koje se koriste utvrđuju se u planu praćenja, a mijenjaju se samo ako postoje dokazi da je nova vrijednost primjerenija i reprezentativnija za upotrijebljeno gorivo ili materijal u odnosu na prethodnu. Ako se standardna vrijednost mijenja na godišnjoj osnovi, u planu praćenja umjesto same vrijednosti utvrđuje se njezin mjerodavni primjenjivi izvor.

B.5.3.   Uspostava korelacija za utvrđivanje posrednih podataka

Posredni faktor za sadržaj ugljika ili emisijski faktor može se izvesti iz sljedećih parametara u kombinaciji s empirijskom korelacijom koja se utvrđuje najmanje jednom godišnje u skladu sa zahtjevima za laboratorijske analize iz točke B.5.4 kako slijedi:

—	mjerenje gustoće pojedinih ulja ili plinova, uključujući one koji su karakteristični za rafinerije ili industriju čelika;

—	neto kalorična vrijednost pojedinačnih vrsta ugljena.

Korelacija mora zadovoljavati zahtjeve dobre industrijske prakse i primjenjuje se samo na one vrijednosti posrednog faktora koje su unutar raspona za koju je utvrđena.

B.5.4.   Zahtjevi za laboratorijske analize

Ako su laboratorijske analize potrebne za utvrđivanje svojstava (uključujući vlažnost, čistoću, koncentraciju, udio ugljika, udio biomase, neto kaloričnu vrijednost, gustoću) proizvoda, materijala, goriva ili otpadnih plinova ili za uspostavu korelacija između parametara za potrebe neizravnog utvrđivanja potrebnih podataka, analiza mora biti u skladu sa zahtjevima iz ove točke.

Rezultat analize koristi se samo za razdoblje dostave ili šaržu goriva ili materijala za koje su uzeti uzorci i za koje su uzorci bili namijenjeni kao reprezentativni. Pri određivanju određenog parametra koriste se rezultati svih provedenih analiza s obzirom na taj parametar.

B.5.4.1.   Primjena normi

Sve analize, uzorkovanja, umjeravanja i validacije u svrhu utvrđivanja faktora izračuna izvode se upotrebom metoda koje se temelje na odgovarajućim normama ISO. Ako takve norme nisu dostupne, metode se temelje na odgovarajućim EN ili nacionalnim normama. Ako ne postoje primjenjive objavljene norme, mogu se koristiti odgovarajući nacrti normi, smjernice za najbolju industrijsku praksu ili druge znanstveno dokazane metodologije kojima se ograničavaju odstupanja pri uzorkovanju i mjerenju.

B.5.4.2.   Preporuke o planu uzorkovanja i najmanjoj učestalosti analiza

Preporučuje se korištenje minimalnih učestalosti za analize relevantnih goriva i materijala navedenih u tablici 1 ove točke. Druga učestalost analize može se upotrijebiti u sljedećim slučajevima:

—	ako tablica 1 ne sadržava primjenjivu minimalnu učestalost;

—	ako bi minimalna učestalost navedena u tablici 1 dovela do neopravdano visokih troškova;

—

ako se na temelju povijesnih podataka, uključujući analitičke vrijednosti za odgovarajuća goriva ili materijale u izvještajnom razdoblju koje neposredno prethodi trenutačnom izvještajnom razdoblju, oscilacije u analitičkim vrijednostima za odgovarajuća goriva ili materijale ne prelaze trećinu vrijednosti nesigurnosti u utvrđivanju podataka o djelatnostima za predmetno gorivo ili materijal.

Ako postrojenje radi samo dio godine ili ako se goriva ili materijali dostavljaju u šaržama koje se troše u više izvještajnih razdoblja, može se odabrati primjereniji raspored analiza, pod uvjetom da to dovodi do usporedive nesigurnosti kako je definirana u točki (c) prvog odlomka.

Tablica 1

Minimalna učestalost analiza

Gorivo/materijal	Minimalna učestalost analiza
Prirodni plin	Najmanje jednom tjedno
Ostali plinovi, osobito sintetski plin i procesni plinovi kao što su rafinerijski miješani plin, plin iz koksara, plin iz visokih peći, konvertorski plin, plin iz naftnih i plinskih polja	Najmanje jednom dnevno – s pomoću odgovarajućih postupaka u različitim dijelovima dana
Loživa ulja (primjerice lako, srednje, teško loživo ulje, bitumen)	Svakih 20 000 tona goriva i najmanje šest puta godišnje
Ugljen, koksni ugljen, koks, petrol-koks, treset	Svakih 20 000 tona goriva/materijala i najmanje šest puta godišnje
Ostala goriva	Svakih 10 000 tona goriva i najmanje četiri puta godišnje
Neobrađeni kruti otpad (čisti fosilni ili miješani fosilni s biomasom)	Svakih 5 000 tona otpada i najmanje četiri puta godišnje
Tekući otpad, prethodno obrađeni kruti otpad	Svakih 10 000 tona otpada i najmanje četiri puta godišnje
Karbonatni minerali (uključujući vapnenac i dolomit)	Svakih 50 000 tona materijala i najmanje četiri puta godišnje
Gline i škriljevci	Količina materijala koja odgovara emisijama 50 000 tona CO2 i najmanje četiri puta godišnje
Ostali materijali (primarni proizvod, poluproizvod i konačni proizvod)	Ovisno o vrsti materijala i varijacijama, količina materijala koja odgovara emisijama 50 000 tona CO2 i najmanje četiri puta godišnje

Uzorci su reprezentativni za ukupnu šaržu ili vremensko razdoblje isporuka za koje su uzeti. Kako bi uzorci bili reprezentativni, potrebno je uzeti u obzir heterogenost materijala i sve druge relevantne aspekte kao što su raspoloživa oprema za uzorkovanje, moguće razdvajanje faza ili lokalna distribucija veličina čestica, stabilnost uzorka itd. Preporučuje se utvrđivanje metode uzorkovanja u planu praćenja.

Preporučenim se poboljšanjem smatra primjena namjenskog plana uzorkovanja za svaki relevantni materijal ili gorivo, u skladu s primjenjivima normama, koji sadržava relevantne informacije o metodologijama za pripremu uzorka, uključujući informacije o odgovornostima, lokacijama, učestalosti i količinama, te metodologijama za skladištenje i prijevoz uzoraka.

B.5.4.3.   Preporuke za laboratorije

Preporučuje se da laboratoriji koji se koriste za analize pri utvrđivanju faktora izračuna budu akreditirani za odgovarajuće metode analize u skladu s normom ISO/IEC 17025. Laboratoriji koji nisu akreditirani mogu se koristiti za utvrđivanje faktora izračuna ako postoje dokazi da pristup akreditiranim laboratorijima nije tehnički izvediv ili bi doveo do neopravdano visokih troškova te da je neakreditirani laboratorij dovoljno kompetentan. Laboratorij se smatra dovoljno kompetentnim ako ispunjava sve sljedeće uvjete:

—	ekonomski je neovisan o operatoru;

—	primjenjuje primjenjive standarde za zatražene analize;

—	zapošljava osoblje koje je osposobljeno za pojedine zadatke koji su mu dodijeljeni;

—	na odgovarajući način upravlja uzorkovanjem i pripremom uzoraka, uključujući nadzor nad integritetom uzoraka;

—	redovito osigurava kvalitetu umjeravanja, uzorkovanja i analitičkih metoda primjerenim metodama, uključujući redovito sudjelovanje u programima ispitivanja stručnosti, primjenu analitičkih metoda na certificiranim referentnim materijalima ili međuusporedbu s akreditiranim laboratorijem;

—	na odgovarajući način upravlja opremom, među ostalim održavanjem i provedbom postupaka za umjeravanje, korekciju, održavanje i popravak opreme te vođenjem evidencije o tome.

B.5.5.   Preporučene metode za utvrđivanje faktora izračuna

Preporučenim se poboljšanjem smatraju primjena standardnih vrijednosti samo za tokove izvora koji odgovaraju manjim količinama emisija i primjena laboratorijskih analiza za sve glavne tokove izvora. Na sljedećem popisu primjenjive metode navedene su redoslijedom kvalitete podataka od manje prema većoj:

—	standardne vrijednosti tipa I;

—	standardne vrijednosti tipa II;

—	korelacije za utvrđivanje posrednih podataka;

—	analize provedene izvan kontrole operatora, npr. one koje je proveo dobavljač goriva ili materijala, sadržane u dokumentaciji o kupnji, bez dodatnih informacija o primijenjenim metodama;

—	analize u neakreditiranim laboratorijima ili u akreditiranim laboratorijima, ali s pojednostavnjenim metodama uzorkovanja;

—	analize u akreditiranim laboratorijima uz primjenu najbolje prakse za uzorkovanje.

B.6.   Zahtjevi za metodologiju koja se temelji na mjerenju za CO2 i N2O

B.6.1.   Opće odredbe

Za metodologiju koja se temelji na mjerenju potrebno je koristiti sustav za kontinuirano mjerenje emisija (CEMS) smješten na odgovarajućoj mjernoj točki.

Za praćenje emisija N2O obvezna je primjena metodologije koja se temelji na mjerenju. Za praćenje emisija CO2 ona se primjenjuje samo ako dovodi do točnijih podataka od metodologije koja se temelji na izračunu. Primjenjuju se zahtjevi u pogledu nesigurnosti mjernih sustava u skladu s točkom B.4.3. ovog Priloga.

CO ispušten u atmosferu uzima se kao molarno istovrijedna količina CO2.

Ako je u jednom postrojenju više izvora emisija koji se ne mogu mjeriti kao jedan izvor emisija, operator mjeri emisije iz tih izvora zasebno te zbraja rezultate kako bi dobio ukupne emisije predmetnog plina tijekom izvještajnog razdoblja.

B.6.2.   Metoda i izračun

B.6.2.1.   Emisije u izvještajnom razdoblju (godišnje emisije)

Ukupne emisije iz izvora emisija u izvještajnom razdoblju utvrđuju se zbrajanjem svih satnih vrijednosti izmjerenih koncentracija stakleničkih plinova pomnoženih sa satnim vrijednostima protoka dimnog plina, pri čemu se za satne vrijednosti uzima prosjek svih pojedinačnih rezultata mjerenja za predmetni sat rada, primjenom sljedeće formule:

(jednadžba 18)

pri čemu:

GHG Emtotal znači ukupne godišnje emisije stakleničkih plinova u tonama;

GHG conchourly,i znači satne koncentracije emisija stakleničkih plinova u g/Nm3 u protoku dimnog plina mjerene tijekom rada za sat ili kraće referentno razdoblje i;

Vhourly,i znači obujam dimnog plina u Nm3 za sat ili kraće referentno razdoblje i, utvrđen integracijom protoka tijekom referentnog razdoblja;

HoursOp znači ukupan broj sati (ili kraćih referentnih razdoblja) za koje se primjenjuje metodologija na temelju mjerenja, uključujući sate za koji su podaci zamijenjeni u skladu s točkom B.6.2.6.

Indeks i odnosi se na pojedinačni sat rada (ili referentna razdoblja).

Satni prosjeci za svaki izmjereni parametar izračunavaju se prije daljnje obrade upotrebom svih raspoloživih podatkovnih točaka za taj sat. Ako se mogu dobiti bez dodatnih troškova, za izračunavanje godišnjih emisija upotrebljavaju se podaci za kraća referentna razdoblja.

B.6.2.2.   Utvrđivanje koncentracije stakleničkih plinova

Koncentracija stakleničkih plinova koja se razmatra u dimnom plinu utvrđuje se kontinuiranim mjerenjem na reprezentativnoj točki na jedan od sljedećih načina:

—	izravno mjerenje koncentracije stakleničkih plinova;

—	neizravno mjerenje: u slučaju visoke koncentracije u dimnom plinu koncentracija stakleničkih plinova može se izračunati s pomoću neizravnog mjerenja koncentracije uzimajući u obzir izmjerene vrijednosti koncentracije svih drugih komponenti i toka plina primjenom sljedeće formule: (jednadžba 17)

pri čemu:

conci znači koncentracija komponente i plina.

B.6.2.3.   Emisije CO2 iz biomase

Količina CO2 iz biomase koja ispunjava kriterije iz točke B.3.3. prema potrebi se može oduzeti od ukupnih izmjerenih emisija CO2, pod uvjetom da se za količinu emisija CO2 iz biomase primjenjuje jedna od sljedećih metoda:

—

metodologija koja se temelji na izračunu, uključujući metodologije u kojima se upotrebljavaju analize i uzorkovanje na temelju norme ISO 13833 (Emisije iz stacionarnih izvora – Određivanje omjera ugljikova dioksida dobivena iz biomase (biogeni) i ugljikova dioksida nastala iz fosilnih goriva – Uzorkovanje i određivanje radioaktivnoga ugljika);

—	druga metoda koja se temelji na odgovarajućoj normi, uključujući normu ISO 18466 (Emisije iz stacionarnih izvora – Utvrđivanje biogenog udjela u CO2 u dimnom plinu primjenom metode bilance);

B.6.2.4.   Utvrđivanje emisija CO2e iz N2O

Kad je riječ o mjerenju N2O, ukupne godišnje emisije N2O iz svih izvora emisija, izražene u tonama do tri decimalna mjesta, pretvaraju se u godišnji CO2e u zaokruženim tonama primjenom sljedeće formule i vrijednosti potencijala globalnog zagrijavanja (GWP) iz točke G:

CO2e [t] = N2Oannual[t]×GWPN2O

(jednadžba 18)

pri čemu:

N2Oannual znači ukupne godišnje emisije N2O izračunane u skladu s točkom B.6.2.1.

B.6.2.5.   Utvrđivanje protoka dimnog plina

Protok dimnog plina može se utvrditi jednom od sljedećih metoda:

—

izračun s pomoću odgovarajuće bilance mase, uzimajući u obzir sve značajne parametre na ulaznoj strani, među ostalim za emisije CO2 barem ulaznih materijala, protok ulaznog zraka i učinkovitost procesa te parametre na izlaznoj strani, uključujući barem izlaz proizvoda i koncentraciju kisika (O2), sumporova dioksida (SO2) i dušikovih oksida (NOx);

—	utvrđivanje kontinuiranim mjerenjem protoka na reprezentativnoj točki.

B.6.2.6.   Postupanje s prazninama u mjerenju

Ako oprema za kontinuirano mjerenje parametra u jednom dijelu sata ili referentnog razdoblja nije bila pod nadzorom, nije bila dostupna ili nije radila, predmetni satni prosjek izračunava se razmjerno preostalim podatkovnim točkama za taj sat ili kraće referentno razdoblje, pod uvjetom da je dostupno najmanje 80 % najvećeg mogućeg broja podatkovnih točaka za taj parametar.

Ako je dostupno manje od 80 % najvećeg mogućeg broja podatkovnih točaka za taj parametar, primjenjuju se metode u nastavku.

Ako se parametar izravno mjeri kao koncentracija, upotrebljava se zamjenska vrijednost koja je jednaka zbroju prosječne koncentracije i dvostruke standardne devijacije povezane s tim prosjekom, koja se računa sljedećom jednadžbom:

(jednadžba 19)

pri čemu:

znači aritmetička sredina koncentracije određenog parametra tijekom cijelog izvještajnog razdoblja ili, u slučaju posebnih okolnosti u trenutku gubitka podataka, tijekom odgovarajućeg razdoblja koje odražava te posebne okolnosti; i

σ c znači najbolja procjena standardne devijacije koncentracije određenog parametra tijekom cijelog izvješćivanja ili, ako su primijenjene posebne okolnosti u trenutku gubitka podataka, odgovarajuće razdoblje koje odražava posebne okolnosti.

Ako izvještajno razdoblje nije primjenjivo za utvrđivanje takvih zamjenskih vrijednosti zbog značajnih tehničkih izmjena na postrojenju, za određivanje prosječne i standardne devijacije odabire se drugi dovoljno reprezentativan vremenski okvir koji, ako je moguće, traje najmanje šest mjeseci.

Ako je riječ o parametru koji nije koncentracija, zamjenske vrijednosti utvrđuju se odgovarajućim modelom bilance mase ili bilance energije procesa. Taj se model potvrđuje korištenjem preostalih izmjerenih parametara metodologije koja se temelji na mjerenju i podataka pri normalnim uvjetima rada, uzimajući u obzir vremensko razdoblje istog trajanja kao i razdoblje za koje podaci nedostaju.

B.6.3.   Zahtjevi u pogledu kvalitete

Sva se mjerenja provode primjenom metoda koje se temelje na sljedećim normama:

—	ISO 20181:2023 Emisije iz nepokretnih izvora – Osiguranje kvalitete rada automatskih mjernih sustava

—	ISO 14164:1999 Emisije iz stacionarnih izvora – Određivanje volumnog protoka plinova u odvodnim kanalima – Automatska metoda

—	ostalim relevantnim ISO normama, osobito normi ISO 16911-2 (Emisije iz stacionarnih izvora – Ručno i automatsko utvrđivanje brzine i volumena protoka u vodovima).

Ako ne postoje primjenjive objavljene norme, koriste se odgovarajući nacrti normi, smjernice za najbolju industrijsku praksu ili druge znanstveno dokazane metodologije kojima se ograničavaju odstupanja pri uzorkovanju i mjerenju.

Razmatraju se svi relevantni aspekti sustava kontinuiranog mjerenja, uključujući lokaciju opreme, umjeravanje, mjerenje, osiguranje kvalitete i kontrolu kvalitete.

Laboratoriji koji izvode mjerenje, umjeravanje i procjene odgovarajuće opreme za sustave kontinuiranog mjerenja moraju biti akreditirani u skladu s normom ISO/IEC 17025 za predmetne metode analize ili aktivnosti umjeravanja. Ako laboratorij nema takvu akreditaciju, mora se osigurati dostatna stručnost u skladu s točkom B.5.4.3.

B.6.4.   Potvrđivanje izračuna

Emisije CO2 utvrđene metodologijom koja se temelji na mjerenju potvrđuju se izračunom godišnjih emisija svakog predmetnog stakleničkog plina za iste izvore emisija i tokove izvora. U tu svrhu zahtjevi utvrđeni u točkama od B.4. do B.6. mogu se prema potrebi pojednostavniti.

B.6.5.   Minimalni zahtjevi za kontinuirana mjerenja emisija

Kao minimalni zahtjev potrebno je postići nesigurnost od najviše 7,5 % emisija stakleničkih plinova iz izvora emisija tijekom cijelog izvještajnog razdoblja. Za manje izvore emisija ili u iznimnim okolnostima može se dopustiti nesigurnost od 10 %. Preporučeno je poboljšanje postići nesigurnost od 2,5 % barem za izvore emisija koji emitiraju više od 100 000 tona fosilnog CO2e po izvještajnom razdoblju.

B.7.   Zahtjevi za utvrđivanje emisija perfluorougljika

Praćenjem su obuhvaćene emisije perfluorougljika (PFC) koje nastaju zbog anodnih efekata, uključujući fugitivne emisije PFC-a. Emisije koje nisu povezane s anodnim efektima utvrđuju se na temelju metoda procjene u skladu s najboljom industrijskom praksom, posebno smjernicama Međunarodnog instituta za aluminij.

Emisije PFC-a računaju se na temelju emisija koje se mjere u odvodu ili dimnjaku („emisije iz točkastog izvora”) i fugitivnih emisija, koristeći učinkovitost skupljanja odvoda:

emisije PFC-a (ukupne) = emisije PFC-a (odvoda) / učinkovitost skupljanja

(jednadžba 20)

Učinkovitost skupljanja mjeri se pri utvrđivanju emisijskih faktora specifičnih za postrojenje.

Emisije CF4 i C2F6 kroz odvod ili dimnjak računaju se primjenom jedne od sljedećih metoda:

—	metoda A (bilježe se minute anodnih efekata po ćeliji-danu);

—	metoda B (bilježe se prenaponi anodnih efekata).

B.7.1.   Metoda izračuna A – nagibna metoda

Za utvrđivanje emisija PFC-a primjenjuju se sljedeće jednadžbe:

emisije CF4 [t] = AEM × (SEFCF4 /1000) × PrAl	(21. jednadžba)
emisije C2F6 [t] = emisije CF4 × FC2 F6	(22. jednadžba)

pri čemu:

AEM znači minute anodnih efekata / ćelija-dan;

SEFCF4 znači nagibni emisijski faktor izražen u (kg emisije CF4 / t proizvedenog Al) / (minute anodnih efekata / ćelija-dan). Ako se koriste različite vrste ćelija, prema potrebi se primjenjuju različiti SEF faktori;

PrAl znači proizvodnja primarnog aluminija [t] u izvještajnom razdoblju; i

FC2 F6 znači maseni udio C2F6 [t C2F6 / t CF4].

Minute anodnih efekata po ćeliji-danu izražavaju učestalost anodnih efekata (broj anodnih efekata / ćelija-dan) pomnoženu s prosječnim trajanjem anodnih efekata (minute anodnih efekata / pojava):

AEM = učestalost × prosječno trajanje.

(23. jednadžba)

Emisijski faktor: emisijski faktor za CF4 (nagibni emisijski faktor, SEFCF4 ) izražava količinu [kg] emisija CF4 po toni proizvedenog aluminija po minutama anodnih efekata / ćelija-dan. Emisijski faktor (maseni udio FC2 F6 ) C2F6 izražava količinu [kg] emisija C2F6 razmjerno količini [kg] emisija CF4.

Minimalni zahtjev: primjenjuju se emisijski faktori specifični za tehnologiju iz tablice 2 ove točke.

Preporučeno poboljšanje: emisijski faktori za CF4 i C2F6 specifični za postrojenje utvrđuju se kontinuiranim ili isprekidanim mjerenjima na terenu. Za utvrđivanje tih emisijskih faktora primjenjuje se najbolja industrijska praksa, posebno najnovije smjernice Međunarodnog instituta za aluminij. Emisijskim faktorom uzimaju se u obzir i emisije koje nisu povezane s anodnim efektima. Svaki emisijski faktor utvrđuje se s maksimalnom nesigurnošću od ±15 %. Emisijski faktori utvrđuju se najmanje svake tri godine ili češće ako je to potrebno zbog relevantnih izmjena u postrojenju. Relevantne izmjene obuhvaćaju promjenu raspodjele trajanja anodnih efekata, promjenu u nadzornom algoritmu koja utječe na kombinaciju vrsta anodnih efekata ili prirodu operacije obaranja anodnog efekta.

Tablica 2

Emisijski faktori specifični za pojedinu tehnologiju u vezi s podacima o djelatnostima kod nagibne metode

Tehnologija	Emisijski faktor za CF4 (SEFCF4 ) [(kg CF4/t Al) / (AE-min / ćelija-dan)]	Emisijski faktor za C2F6 (FC2 F6 ) [t C2F6 / t CF4]
Starije pretpečene anode s točkastim doziranjem (PFPB L)	0,122	0,097
Moderne pretpečene anode s točkastim doziranjem (PFPB M)	0,104	0,057
Moderne pretpečene anode s točkastim doziranjem bez potpuno automatiziranih strategija intervencije za anodni efekt za emisije PFC-a (PFPB MW)	— (2)	— (2)
Pretpečene anode s centralnim doziranjem (CWPB)	0,143	0,121
Pretpečene anode s bočnim doziranjem (SWPB)	0,233	0,280
Søderberg anode s vertikalnim klinovima (VSS)	0,058	0,086
Søderberg anode s horizontalnim klinovima (HSS)	0,165	0,077

B.7.2.   Metoda izračuna B – metoda prenapona

Za metodu prenapona upotrebljavaju se sljedeće jednadžbe:

emisije CF4 [t] = OVC × (AEO / CE) × PrAl × 0,001	(24. jednadžba)
emisije C2F6 [t] = emisije CF4 × FC2 F6	(25. jednadžba)

pri čemu:

OVC znači koeficijent prenapona („emisijski faktor”) izražen kao kg CF4 po toni proizvedenog aluminija po mV prenapona;

AEO znači prenapon anodnih efekata po ćeliji [mV] koji se utvrđuje kao integral (vrijeme × napon iznad ciljnog napona) podijeljen s vremenom (trajanjem) prikupljanja podataka;

CE znači prosječna učinkovitost struje kod proizvodnje aluminija [%];

PrAl znači godišnja proizvodnja primarnog aluminija [t]; i

FC2 F6 znači maseni udio C2F6 [t C2F6/t CF4].

Izraz AEO/CE (prenapon anodnih efekata / učinkovitost struje) izražava vremenski integriran prosječni prenapon anodnih efekata [mV prenapona] po prosječnoj učinkovitosti struje [%].

Minimalni zahtjev: primjenjuju se emisijski faktori specifični za tehnologiju iz tablice 3 ovog Priloga.

Preporučeno poboljšanje: koriste se emisijski faktori za CF4 [(kg CF4 / t Al)/(mV)] i C2F6 [t C2F6/t CF4] specifični za postrojenje utvrđeni kontinuiranim ili isprekidanim mjerenjima na terenu. Za utvrđivanje tih emisijskih faktora primjenjuje se najbolja industrijska praksa, posebno najnovije smjernice Međunarodnog instituta za aluminij. Emisijski faktori utvrđuju se s maksimalnom nesigurnošću od ±15 %. Emisijski faktori utvrđuju se najmanje svake tri godine ili češće ako je to potrebno zbog relevantnih izmjena u postrojenju. Relevantne izmjene obuhvaćaju promjenu raspodjele trajanja anodnih efekata, promjenu u nadzornom algoritmu koja utječe na kombinaciju vrsta anodnih efekata ili prirodu operacije obaranja anodnog efekta.

Tablica 3

Emisijski faktori specifični za pojedinu tehnologiju u vezi s podacima o djelatnostima kod prenapona

Tehnologija	Emisijski faktor za CF4 [(kg CF4 / t Al) / mV]	Emisijski faktor za C2F6 [t C2F6 / t CF4]
Pretpečene anode s centralnim doziranjem (CWPB)	1,16	0,121
Pretpečene anode s bočnim doziranjem (SWPB)	3,65	0,252

B.7.3.   Utvrđivanje emisija CO2e

Emisije CO2e izračunavaju se iz emisija CF4 i C2F6 na sljedeći način, korištenjem potencijala globalnog zagrijavanja navedenih u točki G ovog Priloga.

emisije PFC-a [t CO2e] = emisije CF4 [t] × GWPCF4 + emisije C2F6 [t] × GWPC2 F6

(26. jednadžba)

B.8.   Zahtjevi za prijenose CO2

B.8.1.   CO2 sadržan u plinovima („inherentni CO2 ”)

Inherentni CO2 koji je prenesen u postrojenje, uključujući onaj sadržan u prirodnom plinu, otpadnom plinu (što uključuje plin iz visokih peći i plin iz koksara) ili u ulaznim materijalima u procesu (što uključuje sintetski plin), uključuje se u emisijski faktor za taj tok izvora.

Ako se inherentni CO2 koji se prenosi iz postrojenja emitira (npr. ispušta ili spaljuje na baklji), , računa se u emisije postrojenja iz kojeg potječe.

B.8.2.   Prihvatljivost za odbijanje uskladištenog ili korištenog CO2

1.

Za CO2 koji potječe iz fosilnog ugljika i koji potječe iz izgaranja ili procesa koji dovode do emisija iz procesa proizvodnje ili koji se uvozi iz drugih postrojenja, među ostalim u obliku inherentnog CO2, u sljedećim se slučajevima može smatrati da se ne emitira: (a) ako se CO2 koristi u postrojenju ili se prenosi iz postrojenja u bilo što od sljedećeg: — postrojenje za hvatanje CO2 koje prati emisije za potrebe ove Uredbe; — postrojenje ili transportnu mrežu radi dugoročnoga geološkog skladištenja CO2 koje prati emisije za potrebe ove Uredbe; — skladišni geoprostor radi dugoročnoga geološkog skladištenja koji prati emisije za potrebe ove Uredbe, osiguravajući pritom uvjete jednakovrijedne onima utvrđenima u pravu Unije. (b) ako se CO2 koristi unutar postrojenja ili se iz njega prenosi subjektu koji prati emisije za potrebe ove Uredbe kako bi se proizveli proizvodi u kojima je ugljik koji potječe iz CO2 trajno kemijski vezan tako da ne ulazi u atmosferu uobičajenom upotrebom, uključujući sve uobičajene aktivnosti koje se odvijaju nakon isteka vijeka trajanja proizvoda, kako je definirano u Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2024/2620 (3).

2.

CO2 prenesen u drugo postrojenje za potrebe navedene u točki 1. može se smatrati neemitiranim samo u mjeri u kojoj se u cijelom lancu nadzora do skladišnoga geoprostora ili postrojenja u kojem se CO2 upotrebljava i uključujući sve prijevoznike pruže dokazi o udjelu CO2 koji se stvarno skladišti ili upotrebljava za proizvodnju kemijski stabilnih proizvoda u usporedbi s ukupnom količinom CO2 prenesenog iz postrojenja iz kojeg potječe. Osim toga, operateri postrojenja moraju poštovati pravila za praćenje utvrđena u točki B.8.3.

B.8.3.   Pravila za praćenje prijenosa CO2

Identitet i podaci za kontakt odgovorne osobe postrojenja ili subjekata koji primaju CO2 jasno se navodi u planu praćenja. Količina CO2 koja se smatra neemitiranom navodi se u izvješću o emisijama u skladu s Prilogom IV.

Identitet i podaci za kontakt odgovorne osobe postrojenja ili subjekata iz kojih je CO2 primljen jasno se navodi u dokumentaciji o metodologiji praćenja. Primljena količina CO2 navodi se u izvješću o emisijama u skladu s Prilogom IV.

Za utvrđivanje količine CO2 koja je prenesena iz jednog postrojenja u drugo primjenjuje se metodologija na temelju mjerenja.

Za količinu CO2 koja je trajno kemijski vezana u proizvodima primjenjuje se metodologija na temelju izračuna, po mogućnosti primjenom bilance mase. Primijenjene kemijske reakcije i svi relevantni stehiometrijski faktori navode se u planu praćenja.

Ako se CO2 koristi za potrebe navedene u točki 1. točke B.8.2. primjenjuju se metode praćenja iz točaka od 21. do 23. Priloga IV. Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2018/2066 (4).

B.9.   Zahtjevi za pojedine sektore

B.9.1.   Dodatna pravila za jedinice za izgaranje

Emisije zbog izgaranja obuhvaćaju sve emisije CO2 nastale izgaranjem goriva koja sadržavaju ugljik, uključujući otpad, neovisno o bilo kojoj drugoj klasifikaciji takvih emisija ili goriva. Ako nije jasno djeluje li materijal kao gorivo ili ulazni materijal u procesu, npr. za smanjenje metalnih rudača, emisije tog materijala prate se na isti način kao i emisije zbog izgaranja. Uzimaju se u obzir sve nepokretne jedinice za izgaranje, uključujući kotlove, plamenike, turbine, grijače, pećnice, spalionice, peći za kalciniranje, peći, štednjake, sušilice, motore, gorive ćelije, CLC jedinice, baklje, jedinice za toplinsko ili katalitičko naknadno izgaranje.

Praćenje nadalje uključuje emisije CO2 iz procesa pročišćavanja dimnog plina, posebno CO2 iz vapnenca ili drugih karbonata za odsumporavanje i slično pročišćavanje, te iz uree koja se upotrebljava u jedinicama za uklanjanje dušikovih oksida (NOx).

B.9.1.1.   Odsumporavanje i drugo pročišćavanje kiselih plinova

Emisije CO2 iz procesa nastale korištenjem karbonata za pročišćavanje kiselih plinova iz toka dimnog plina izračunavaju se na temelju potrošenog karbonata (metoda A). Ako je riječ o odsumporavanju, izračun se alternativno može temeljiti na količini proizvedenoga gipsa (metoda B). U tom slučaju emisijski faktor je stehiometrijski omjer suhoga gipsa (CaSO4×2H2O) i emitiranog CO2: 0,2558 t CO2/t gipsa.

B.9.1.2.   Uklanjanje dušikovih oksida (NOx)

Ako se kao redukcijsko sredstvo u jedinici za uklanjanje dušikovih oksida koristi urea, procesne emisije CO2 iz njezine upotrebe računaju se metodom A, primjenom emisijskog faktora na temelju stehiometrijskog omjera od 0,7328 t CO2/t uree.

B.9.1.3.   Praćenje baklji

Pri izračunu emisija iz baklji obuhvaća se i rutinsko i operativno spaljivanje (prekidi, pokretanje, zaustavljanje i krizne situacije). Potrebno je uključiti inherentni CO2 u spaljenim plinovima.

Ako preciznije praćenje nije tehnički izvedivo ili bi dovelo do neopravdano visokih troškova, upotrebljava se referentni emisijski faktor od 0,00393 t CO2/Nm3, dobiven izgaranjem čistog etana koji se upotrebljava kao konzervativna posredna vrijednost za spaljene plinove.

Preporučeno je poboljšanje utvrditi emisijske faktore specifične za postrojenje, koji se izvode iz procjene molekularne težine toka baklje, koristeći modeliranje procesa na temelju standardnih industrijskih modela. Ponderirani godišnji prosječni iznos molekularne težine spaljenog plina dobiva se vodeći računa o relativnim omjerima i molekularnim težinama svakog uključenog toka.

Za podatke o djelatnostima prihvatljiva je veća mjerna nesigurnost nego za druga goriva koja izgaraju.

B.9.2.   Dodatna pravila za emisije iz proizvodnje cementa u obliku klinkera

B.9.2.1.   Dodatna pravila za metodu A (koja se temelji na ulazu)

Ako se za utvrđivanje emisija iz proizvodnih procesa koristi metoda A (koja se temelji na ulazu u peć), primjenjuju se sljedeća posebna pravila:

—	ako prašina iz cementne peći ili prašina iz mimovoda napušta sustav peći, povezane količine sirovina ne smatraju se ulaznim materijalom u procesu. Emisije iz cementne peći izračunavaju se zasebno u skladu s točkom B.9.2.3.

—

može se opisati ili sirovinsko brašno u cjelini ili zasebni ulazni materijal u procesu, pri čemu se izbjegava dvostruko brojanje ili izostavljanje vraćenih ili zaobiđenih materijala. Ako se podaci o djelatnostima utvrđuju na temelju proizvedenog klinkera, neto količina sirovinskog brašna može se odrediti s pomoću empirijskog omjera sirovinskog brašna i klinkera, specifičnog za tu lokaciju. Taj se omjer ažurira najmanje jednom godišnje u skladu sa smjernicama najbolje industrijske prakse.

B.9.2.2.   Dodatna pravila za metodu B (koja se temelji na izlazu)

Ako se za utvrđivanje emisija iz proizvodnih procesa koristi metoda B (koja se temelji na izlazu iz peći), primjenjuju se sljedeća posebna pravila:

Podaci o djelatnostima utvrđuju se kao količina klinkera [t] proizvedena tijekom izvještajnog razdoblja na jedan od sljedećih načina:

—	izravnim vaganjem klinkera;

—

na temelju isporuka cementa, prema bilanci materijala uzimajući u obzir otpremanje klinkera, zalihe klinkera te odstupanja u zalihama klinkera, koristeći sljedeću jednadžbu: (27. jednadžba) pri čemu: Cliprod znači količina proizvedenog klinkera, izražena u tonama; Cemdeliv znači količina isporuka cementa, izražena u tonama; CemSV znači odstupanja u zalihama cementa, izražena u tonama; CCR znači omjer klinkera i cementa (u tonama klinkera po toni cementa); Clis znači količina dostavljenog klinkera, izražena u tonama; Clid znači količina otpremljenog klinkera, izražena u tonama; i CliSV znači odstupanja u zalihama klinkera, izražena u tonama.

Omjer klinkera i cementa izvodi se zasebno za svaki različiti proizvod iz cementa na temelju laboratorijskih analiza u skladu s odredbama točke B.5.4. ili se izračunava kao omjer iz razlike u isporukama cementa i promjenama zaliha i svih materijala koji su korišteni kao dodaci cementu, uključujući prašinu iz mimovoda i prašinu iz cementne peći.

Kao minimalni zahtjev za utvrđivanje emisijskog faktora primjenjuje se standardna vrijednost od 0,525 t CO2/t klinkera.

B.9.2.3.   Emisije povezane s ispuštenom prašinom

Procesne emisije CO2 iz prašine iz mimovoda ili prašine iz cementne peći koja napušta sustav peći dodaju se emisijama, korigirane za omjer djelomične kalcinacije prašine iz cementne peći.

Minimalni zahtjev: primjenjuje se emisijski faktor od 0,525 t CO2/t prašine.

Preporučeno poboljšanje: emisijski faktor (EF) utvrđuje se najmanje jednom godišnje u skladu s odredbama točke B.5.4. i primjenom sljedeće formule:

(28. jednadžba)

pri čemu:

EFCKD znači emisijski faktor djelomično kalcinirane prašine iz cementne peći [t CO2/t CKD];

EFCli znači emisijski faktor klinkera [t CO2/t klinkera] specifičan za postrojenje; i

d znači stupanj kalcinacije prašine iz cementne peći (ispušteni CO2 kao % ukupnog karbonatnog CO2 u smjesi sirovine).

B.9.3.   Dodatna pravila za emisije iz proizvodnje dušične kiseline

B.9.3.1.   Opća pravila za mjerenje N2O

Emisije N2O utvrđuju se metodologijom koja se temelji na mjerenju. Koncentracije N2O u dimnom plinu iz svakog izvora emisija mjere se na reprezentativnoj točki iza opreme za ublažavanje emisija NOx/N2O, ako se koristi ublažavanje emisija. Primjenjuju se tehnike kojima se mogu mjeriti koncentracije N2O svih izvora emisija i u ublaženim i u neublaženim uvjetima. Sva mjerenja prema potrebi se prilagođavaju na osnovi suhog plina i o njima se dosljedno izvješćuje.

B.9.3.2.   Utvrđivanje protoka dimnog plina

Za praćenje protoka dimnog plina primjenjuje se metoda bilance mase utvrđena u točki B.6.2.5., osim ako to nije tehnički izvedivo. U tom slučaju može se koristiti alternativna metoda, uključujući primjenu druge metode bilance mase na temelju značajnih parametara, kao što je ulazno punjenje amonijakom, ili utvrđivanje protoka s pomoću kontinuiranog mjerenja protoka emisija.

Protok dimnog plina izračunava se prema sljedećoj formuli:

Vflue gas flow [Nm3/h] = Vair × (1 – O2,air)/(1 – O2,flue gas)

(29. jednadžba)

pri čemu:

Vair znači ukupni protok ulaznog zraka u Nm3/h kod standardnih uvjeta;

O2,air znači udio volumena O2 u suhom zraku (= 0,2095); i

O2,flue gas znači udio volumena O2 u dimnom plinu.

Vair se izračunava kao zbroj svih protoka zraka koji ulaze u proizvodnu jedinicu dušične kiseline, posebno primarnog i sekundarnog ulaznog zraka te ulaznog zraka za brtvljenje, ako je primjenjivo.

Sva mjerenja prilagođavaju se na osnovi suhog plina i o njima se dosljedno izvješćuje.

B.9.3.3.   Koncentracije kisika (O2)

Ako je to potrebno za izračunavanje protoka dimnog plina u skladu s točkom B.9.3.2., mjere se koncentracije kisika u dimnom plinu primjenom zahtjeva iz točke B.6.2.2. Sva mjerenja prilagođavaju se na osnovi suhog plina i o njima se dosljedno izvješćuje.

C.   PROTOCI TOPLINE

C.1.   Pravila za utvrđivanje neto mjerljive topline

C.1.1.   Načela

Sve utvrđene količine mjerljive topline uvijek se odnose na neto količinu mjerljive topline, utvrđenu kao sadržaj topline (entalpija) u protoku topline koji je prenesen do procesa koji troši toplinu ili vanjskog korisnika umanjen za sadržaj topline u povratnom toku.

Procesi koji troše toplinu koji su potrebni za upravljanje proizvodnjom i distribucijom topline, kao što su odzračivači, priprema dodatne vode i redovito ispuhivanje, uzimaju se u obzir kod učinkovitosti sustava za toplinu i uračunavaju se u ugrađene emisije robe.

Ako se isti medij za prijenos topline koristi u nekoliko uzastopnih procesa, a njegova toplina troši se na različitim razinama temperature, količina topline koja je potrošena u svakom pojedinom procesu koji troši toplinu utvrđuje se zasebno, osim ako su ti procesi dio cjelokupnog procesa proizvodnje iste robe. Ponovno zagrijavanje medija za prijenos između uzastopnih procesa koji troše toplinu smatra se dodatnom proizvodnjom topline.

Ako se toplina koristi za hlađenje putem apsorpcijskog procesa hlađenja, taj se proces hlađenja smatra procesom koji troši toplinu.

C.1.2.   Metodologija za utvrđivanje neto količina mjerljive topline

Za potrebe odabira izvora podataka za kvantifikaciju tokova energije u skladu s člankom 4., u obzir se uzimaju sljedeće metode za utvrđivanje neto količina mjerljive topline:

C.1.2.1.   Metoda 1: mjerenja

U okviru ove metode operator mjeri sve relevantne parametre, osobito temperaturu, pritisak te stanje prenesenog i vraćenog medija za prijenos topline. Stanje medija u slučaju pare odnosi se na njegovu zasićenost ili stupanj pregrijavanja. Mjeri se brzina (volumetrijskog) protoka medija za prijenos topline. Na temelju izmjerenih vrijednosti entalpija i specifični volumen medija za prijenos topline utvrđuju se korištenjem odgovarajućih tablica za paru ili inženjerskog softvera.

Brzina protoka mase medija izračunava se kao:

(30. jednadžba)

pri čemu:

znači brzina protoka mase u kg/s;

znači brzina volumetrijskog protoka u m3/s; i

v znači specifični volumen u m3/kg.

Budući da se brzina protoka mase smatra jednakom za preneseni i vraćeni medij, brzina protoka topline izračunava se upotrebom razlike u entalpiji između prenesenog toka i povratnog toka na sljedeći način:

(31. jednadžba)

pri čemu:

znači brzina protoka topline u kJ/s;

hflow znači specifična entalpija prenesenog toka u kJ/kg;

hreturn znači specifična entalpija povratnog toka u kJ/kg; i

znači brzina protoka mase u kg/s.

Ako se para ili topla voda koriste kao medij za prijenos topline, pri čemu se kondenzat ne vraća ili procjena entalpije vraćenog kondenzata nije izvediva, hreturn utvrđuje se na temelju temperature od 90 °C.

Ako je poznato da brzine protoka mase nisu jednake, primjenjuje se sljedeće:

—	ako postoje dokazi da kondenzat ostaje u proizvodu (npr. u procesima s „ubrizgavanjem pregrijane pare”), ne oduzima se odgovarajuća količina entalpije kondenzata;

—	ako je poznato da se medij za prijenos topline gubi (npr. zbog curenja ili istjecanja u kanalizaciju), procjena za odgovarajući protok mase oduzima se od protoka mase prenesenog medija za prijenos topline.

Za utvrđivanje godišnjeg neto protoka topline iz prethodnih podataka ovisno o dostupnoj mjernoj opremi i dostupnom sustavu za obradu podataka primjenjuje se jedna od sljedećih metoda:

—	utvrđivanje godišnjih prosječnih vrijednosti za parametre kojima se utvrđuje godišnja prosječna entalpija prenesenog i vraćenog medija za prijenos topline, pomnoženo s ukupnim godišnjim protokom mase primjenom jednadžbe 31;

—	utvrđivanje satnih vrijednosti protoka topline i zbrajanje tih vrijednosti tijekom ukupnog godišnjeg vremena rada sustava za toplinu. Ovisno o sustavu za obradu podataka, satne vrijednosti mogu se prema potrebi zamijeniti drugim vremenskim intervalima.

C.1.2.2.   Metoda 2: izračun posredne vrijednosti na temelju izmjerene učinkovitosti

Količine neto mjerljive topline utvrđuju se na temelju unosa goriva i izmjerene učinkovitosti koja se odnosi na proizvodnju topline i prijenos:

	(32. jednadžba)
	(33. jednadžba)

pri čemu:

Q znači količina topline izražena u TJ;

ηH znači izmjerena učinkovitost proizvodnje topline i prijenosa;

EIn znači unos energije iz goriva;

ADi znači godišnji podaci o djelatnostima (tj. potrošene količine) goriva i; i

NCVi znači neto kalorična vrijednost goriva i.

Vrijednost ηH mjeri se tijekom primjereno dugog razdoblja, tijekom kojeg se u dovoljnoj mjeri uzimaju u obzir različita stanja opterećenja postrojenja, ili se preuzima iz dokumentacije proizvođača. Pritom na sljedeći način treba uzeti konkretnu krivulju djelomičnog opterećenja primjenom godišnjeg faktora opterećenja:

(34. jednadžba)

pri čemu:

LF znači faktor opterećenja;

EIn znači unos energije kako je utvrđen primjenom jednadžbe 33 tijekom izvještajnog razdoblja; i

EMax znači maksimalni unos goriva ako je jedinica za proizvodnju topline radila na 100 % nazivnog opterećenja tijekom cijele kalendarske godine.

Učinkovitost se temelji na situaciji u kojoj je sav kondenzat vraćen. Trebalo bi pretpostaviti da je temperatura vraćenoga kondenzata 90 °C.

C.1.2.3.   Metoda 3: izračun posredne vrijednosti na temelju referentne učinkovitosti

Ova je metoda jednaka metodi 3, ali se za nju koristi referentna učinkovitost od 70 % (ηRef,H  = 0,7) u jednadžbi 32.

C.1.3.   Posebna pravila

Ako postrojenje troši mjerljivu toplinu proizvedenu egzotermnim kemijskim procesima koji nisu izgaranje, kao što je proizvodnja amonijaka ili dušične kiseline, ta se količina potrošene topline utvrđuje odvojeno od druge mjerljive topline i dodjeljuju joj se nulte emisije CO2e.

D.   ELEKTRIČNA ENERGIJA

D.1.   Izračun emisija povezanih s električnom energijom

Emisije povezane s proizvodnjom ili potrošnjom električne energije izračunavaju se sljedećom jednadžbom:

(jednadžba 35)

pri čemu:

Em el znači emisije povezane s proizvedenom ili potrošenom električnom energijom, izražene u t CO2;

E el znači proizvedena ili potrošena električna energija, izražena u MWh; i

EF el znači emisijski faktor električne energije, izražen u t CO2/MWh.

D.2   Pravila za određivanje emisijskog faktora električne energije uvezene u carinsko područje Unije

Za utvrđivanje specifičnih ugrađenih emisija električne energije uvezene u carinsko područje Unije primjenjuju se samo izravne emisije u skladu s točkom 2. Priloga IV. Uredbi (EU) 2023/956.

Emisijski faktor za izračun specifičnih ugrađenih emisija električne energije utvrđuje se kako slijedi:

—	kao relevantni emisijski faktor CO2 koristi se specifična zadana vrijednost za treću zemlju, skupinu trećih zemalja ili regiju u trećoj zemlji kako je utvrđeno u točki D.2.1.;

—	ako nije dostupna specifična zadana vrijednost u skladu s točkom (a), koristi se emisijski faktor CO2 u EU-u kako je utvrđeno u točki D.2.2.;

—

ako zemlja, ili skupina trećih zemalja, dostavi dostatne dokaze na temelju službenih i javnih informacija koji pokazuju da je emisijski faktor CO2 u trećoj zemlji, skupini trećih zemalja ili regiji u trećoj zemlji iz koje se uvozi električna energija niži od vrijednosti u skladu s točkama (a) i (b) i ako su ispunjeni uvjeti iz točke D.2.3., koristit će se alternativne zadane vrijednosti utvrđene na temelju dostavljenih dostupnih i pouzdanih podataka;

—

ovlašteni CBAM deklarant koji izvješćuje za izračun ugrađenih emisija uvezene električne energije umjesto zadanih vrijednosti može primijeniti stvarne ugrađene emisije ako može dokazati, s elementima dokaza iz točke D.2.4. ovog Priloga, da su ispunjeni kumulativni kriteriji iz točaka od (a) do (d) navedeni u točki 5. Priloga IV. Uredbi (EU) 2023/956, a izračun se temelji na podacima koje je u skladu s ovim Prilogom utvrdio proizvođač električne energije, izračunanima u skladu s točkom D.4.1. ili D.4.2. ovog Priloga.

D.2.1.   Emisijski faktor CO2 na temelju specifičnih zadanih vrijednosti

U skladu s točkom 4.2.1. Priloga IV. Uredbi (EU) 2023/956 koriste se emisijski faktori CO2 u trećoj zemlji, skupini trećih zemalja ili regiji u trećoj zemlji, koji se temelje na najboljim dostupnim podacima.

D.2.2.   Emisijski faktor CO2 u EU-u

U skladu s točkom 4.2.2. Priloga IV. Uredbi (EU) 2023/956 koristi se emisijski faktor CO2 u EU-u.

D.2.3.   Emisijski faktor CO2 temeljen na alternativnim pouzdanim podacima

Za potrebe točke D.2. podtočke (c) alternativne zadane vrijednosti mogu se upotrebljavati za električnu energiju uvezenu iz određene treće zemlje tijekom određene godine ako treća zemlja ili skupina trećih zemalja do 30. lipnja te godine Komisiji dostavi skupove podataka iz pouzdanih alternativnih službenih izvora, uključujući nacionalne statističke podatke kojima se dokazuje da je emisijski faktor CO2 izračunan na temelju jednadžbi 36 i 37 niži od emisijskog faktora CO2 utvrđenog u skladu s Prilogom IV. Uredbi (EU) 2023/956. Ako Komisija smatra da su dostavljeni alternativni službeni izvori pouzdani, do 30. lipnja sljedeće godine, ako je izvedivo, mijenja relevantne zadane vrijednosti. Izmijenjene zadane vrijednosti primjenjuju se na električnu energiju uvezenu tijekom godine u kojoj su dostavljeni skupovi podataka iz alternativnih službenih izvora.

Ako treća zemlja ili skupina trećih zemalja dostavi skupove podataka iz alternativnih službenih izvora nakon 30. lipnja određene godine i ako ih Komisija smatra pouzdanima, ako je izvedivo, ona do 30. lipnja druge godine nakon godine u kojoj su dostavljeni skupovi podataka iz alternativnih službenih izvora mijenja relevantne zadane vrijednosti. Izmijenjene zadane vrijednosti primjenjuju se na električnu energiju uvezenu tijekom godine koja slijedi nakon godine u kojoj su dostavljeni skupovi podataka iz alternativnih službenih izvora. Ako Komisija uspije izmijeniti relevantne zadane vrijednosti u godini koja slijedi nakon godine u kojoj su dostavljeni skupovi podataka iz alternativnih službenih izvora i prije roka za podnošenje CBAM deklaracija u skladu s člankom 6. Uredbe (EU) 2023/956, izmijenjene zadane vrijednosti primjenjuju se na električnu energiju uvezenu tijekom godine u kojoj su dostavljeni skupovi podataka iz alternativnih službenih izvora.

Alternativni emisijski faktor CO2 izračunava se na temelju prosjeka godišnjih emisijskih faktora CO2 za posljednje petogodišnje razdoblje za koje su dostupni pouzdani podaci.

U tu se svrhu izračunavaju godišnji emisijski faktori CO2 na temelju sljedeće jednadžbe:

(jednadžba 36)

pri čemu:

Em el,y znači godišnji emisijski faktor CO2 za sve tehnologije fosilnih goriva u određenoj godini u trećoj zemlji, skupini trećih zemalja ili regiji unutar treće zemlje, koja može izvoziti električnu energiju u EU;

E el,y znači ukupna bruto proizvodnja električne energije iz svih tehnologija fosilnih goriva u toj godini; EF i znači emisijski faktor CO2 za svaku korištenu tehnologiju fosilnih goriva „i”; i

E el,i,y znači godišnja bruto proizvodnja električne energije za svaku tehnologiju fosilnih goriva „i”.

Emisijski faktor CO2 izračunava se kao pomični prosjek tih godina počevši od tekuće godine minus dvije na temelju sljedeće jednadžbe:

(jednadžba 37)

pri čemu:

Em el znači emisijski faktor CO2 koji proizlazi iz pomičnog prosjeka godišnjih emisijskih faktora CO2 iz prethodnih pet godina, počevši od tekuće godine minus dvije godine do tekuće godine minus šest godina;

Em el,y znači emisijski faktor CO2 za svaku godinu „i”;

i znači promjenjivi indeks za godine koje treba razmotriti; i

y znači tekuća godina.

Ako budu dostupni noviji i pouzdaniji podaci, pomični prosjek može započeti od tekuće godine, minus jedna godina do tekuće godine minus za pet godina.

D.2.4   Elementi dokaza za korištenje stvarnih ugrađenih emisija za električnu energiju uvezenu u Uniju

U skladu s točkom 5. Priloga IV. Uredbi (EU) 2023/956 ovlašteni CBAM deklarant za izračun ugrađenih emisija umjesto zadanih vrijednosti može primijeniti stvarne ugrađene emisije navedene količine uvezene električne energije ako su ispunjeni kumulativni uvjeti iz točaka od (a) do (d) te točke.

Dostavljaju se sljedeći elementi dokaza kako bi se dokazalo da su ispunjeni kriteriji potrebni za opravdanje korištenja stvarnih emisija u skladu s točkom 5. Priloga IV. Uredbi (EU) 2023/956.

—

Za kriterij (a) kako je utvrđen u točki 5. Priloga IV. Uredbi (EU) 2023/956: (a) ugovorni dokazi kojima se dokazuje postojanje ugovora o kupnji energije sklopljenog izravno između ovlaštenog CBAM deklaranta i proizvođača električne energije koji se nalazi u trećoj zemlji radi fizičke isporuke električne energije. Ugovor o kupnji energije primjenjuje se u trenutku uvoza električne energije za koju se traže stvarne emisije i obuhvaća barem količinu električne energije za koju se traže stvarne emisije. Ako je ugovor o kupnji energije sklopljen preko posrednika, ugovornim dokazima dokazuje se da je sklopljen samo jedan ugovor između triju ugovornih strana.

—

Za kriterij (b) kako je utvrđen u točki 5. Priloga IV. Uredbi (EU) 2023/956 jedno od sljedećeg: (a) jednopolni dijagram kojim se dokazuje postojanje izravne veze između postrojenja za proizvodnju električne energije i prijenosnog sustava Unije; (b) pisana dokumentacija operatora prijenosnog sustava ili drugog subjekta s pristupom relevantnim informacijama kojom se potvrđuje da u trenutku izvoza, utvrđeno po satu, nije bilo fizičkog zagušenja mreže ni u jednoj točki mreže između postrojenja i prijenosnog sustava Unije.

—	Za kriterij (c) kako je utvrđen u točki 5. Priloga IV. Uredbi (EU) 2023/956: (a) podaci koji pokazuju da postrojenje koje proizvodi električnu energiju ne ispušta više od 550 grama CO2 iz fosilnih goriva po kilovatsatu električne energije.

—

Za kriterij (d) kako je utvrđen u točki 5. Priloga IV. Uredbi (EU) 2023/956: (a) pisana dokumentacija osobe koja je imenovala relevantni kapacitet na interkonekcijskom vodu ili nadležnog operatora prijenosnog sustava kojom se dokazuje da je određena količina električne energije nominirana u zemlji podrijetla, zemlji odredišta i, ako je relevantno, svakoj zemlji provoza, kao i razdoblje na koje se odnosi imenovanje kapaciteta; i (b) podaci iz pametnog sustava mjerenja kojima se dokazuje da je postrojenje proizvelo odgovarajuću količinu električne energije u istom razdoblju mjerenja kao i imenovanje kapaciteta. To razdoblje nije dulje od jednog sata.

—	Za kriterije (e) kako su utvrđeni u točki 5. Priloga IV. Uredbi (EU) 2023/956: (a) mjesečna privremena izvješća koja sadržavaju elemente dokaza utvrđene u ovoj točki kojima se dokazuje kako su ispunjeni kriteriji od (a) do (d) kako su utvrđeni u točki 5. Priloga IV. Uredbi (EU) 2023/956.

D.3.   Pravila za utvrđivanje količina električne energije koje se koriste za proizvodnju robe koja nije električna energija

Za potrebe utvrđivanja ugrađenih emisija mjerenje količina električne energije odnosi se na radnu snagu, a ne na prividnu snagu (složena snaga). Mjeri se samo komponenta radne snage, a jalova snaga zanemaruje se.

Razina djelatnosti za proizvodnju električne energije odnosi se na neto električnu energiju koja napušta granice sustava elektrane ili kogeneracijske jedinice, umanjenu za interno potrošenu električnu energiju.

D.4   Pravila za utvrđivanje ugrađenih neizravnih emisija električne energije koje se koriste za proizvodnju robe koja nije električna energija

Emisijski faktori za električnu energiju utvrđuju se na temelju:

—	prosječni emisijski faktor zemlje podrijetla elektroenergetske mreže naveden u skladu s Prilogom IV. Uredbi (EU) 2023/956; ili

—

ako se na temelju službenih i javnih informacija dostavi dovoljno dokaza da je prosječni emisijski faktor mreže treće zemlje ili skupine trećih zemalja u kojoj je proizvedena električna energija manji od vrijednosti utvrđenih u skladu s točkom (a), utvrđuje se alternativna zadana vrijednost u skladu s točkom D.4.4.

—	stvarni emisijski faktori električne energije utvrđuju se u skladu s točkama D.4.1. do D.4.3.

D.4.1.   Emisijski faktor električne energije proizvedene metodama koje nisu kogeneracija

Ako su ispunjeni kriteriji za korištenje stvarnih emisija za električnu energiju ili neizravnih emisija, kako je utvrđeno u Prilogu IV. Uredbi (EU) 2023/956, za električnu energiju proizvedenu izgaranjem goriva, osim električne energije proizvedene kogeneracijom, emisijski faktor električne energije EFEl utvrđuje se na temelju relevantne mješavine goriva, a emisije koje se mogu pripisati proizvodnji električne energije izračunavaju se na sljedeći način:

EFEl = (Σ ADi × NCVi × EFi + EmFGC)/ElprodIs

(jednadžba 38)

pri čemu:

ADi znači godišnji podaci o djelatnostima (tj. potrošene količine) goriva i korištene za proizvodnju električne energije, izraženi u tonama ili Nm3;

NCVi znači neto kalorična vrijednost goriva i, izražena u TJ/t ili TJ/Nm3;

EFi znači emisijski faktori goriva i, izraženi u t CO2/TJ; i

EmFGC znači procesne emisije od pročišćavanja dimnog plina, izražene u t CO2; i

Elprod znači neto količina proizvedene električne energije, izražena u MWh. Može uključivati količine električne energije proizvedene iz drugih izvora osim izgaranja goriva.

Ako je otpadni plin dio korištene mješavine goriva, a emisijski faktor tog otpadnog plina veći je od standardnog emisijskog faktora prirodnog plina navedenog u tablici 1 točke G, za izračun vrijednosti EFEl koristi se taj standardni emisijski faktor, a ne emisijski faktor otpadnog plina.

D.4.2.   Emisijski faktor električne energije proizvedene kogeneracijom

Ako su ispunjeni kriteriji za upotrebu stvarnih emisija za neizravne emisije, kako je utvrđeno u Prilogu IV. Uredbi (EU) 2023/956, emisijski faktor za proizvodnju električne energije kogeneracijom utvrđuje se u skladu s točkom A.2.2. Priloga III.

D.4.3.   Elementi dokaza za korištenje stvarnih neizravnih ugrađenih emisija

U skladu s točkom 6. Priloga IV. Uredbi (EU) 2023/956 ovlašteni CBAM deklarant za izračun ugrađenih emisija umjesto zadanih vrijednosti može primijeniti stvarne ugrađene emisije ako su ispunjeni potrebni kriteriji. Ako su kriteriji ispunjeni, emisijski faktor određuje se u skladu s točkom D.4.1. ili D.4.2. ovog Priloga.

Dostavljaju se sljedeći elementi dokaza kako bi se dokazalo da su ispunjeni kriteriji potrebni za opravdanje korištenja stvarnih ugrađenih emisija za neizravne emisije u skladu s točkom 6. Priloga IV. Uredbi (EU) 2023/956.

—

Za dokazivanje izravne tehničke veze: (a) jednopolni dijagram kojim se dokazuje postojanje izravne tehničke veze između postrojenja u kojem se proizvodi uvezena roba i izvora za proizvodnju električne energije; (b) podaci iz pametnog sustava mjerenja koji pokazuju da je količinu električne energije za koju se traže stvarne emisije proizvelo postrojenje koje električnu energiju proizvodi povezano izravnom tehničkom vezom i kojima se dokazuje vrijeme tijekom kojeg je došlo do proizvodnje električne energije, s obzirom na razdoblja mjerenja koja nisu dulja od sat vremena; (c) podaci iz pametnog sustava mjerenja koji pokazuju da je količinu električne energije za koju se traže stvarne emisije isporučena, u istom razdoblju mjerenja koje nije dulje od jednog sata, postrojenju koje je povezano izravnom tehničkom vezom i koje proizvodi robu navedenu u Prilogu I. Uredbi (EU) 2023/956; (d) ako se izravnom tehničkom vezom povezuje više postrojenja za proizvodnju električne energije s jednim ili više postrojenja koja proizvode robu navedenu u Prilogu I. Uredbi (EU) 2023/956, ugovor između operatora dvaju postrojenja u kojem se zahtijeva isporuka barem one količine električne energije za koju se traže stvarne emisije iz jednog postrojenja u drugo. Ako su postrojenje za proizvodnju električne energije i postrojenje koje proizvodi robu navedenu u Prilogu I. Uredbi (EU) 2023/956 u vlasništvu istog pravnog subjekta, ugovor o otkupu unutar poduzeća u kojem se zahtijeva isporuka barem odgovarajuće količine električne energije.

—

Za dokazivanje ugovora o kupnji energije: (a) ugovorni dokazi kojima se dokazuje postojanje ugovora o kupnji energije sklopljenog izravno između postrojenja koje proizvodi robu navedenu u Prilogu I. Uredbi (EU) 2023/956 i proizvođača električne energije koji se nalazi u trećoj zemlji za fizičku isporuku električne energije. Ako je ugovor o kupnji energije sklopljen preko posrednika, ugovornim dokazima dokazuje se da je sklopljen samo jedan ugovor između triju ugovornih strana; (b) podaci iz pametnog sustava mjerenja koji dokazuju da je postrojenje koje proizvodi električnu energiju proizvelo određenu količinu električne energije i razdoblje proizvodnje; (c) podaci iz pametnog sustava mjerenja kojima se dokazuje da je u istom razdoblju mjerenja, koje nije dulje od jednog sata, jednakovrijedna količina električne energije isporučena postrojenju koje proizvodi robu navedenu u Prilogu I. Uredbi (EU) 2023/956; (d) pisana dokumentacija operatora prijenosnih sustava, javnih tijela ili iz drugih izvora relevantnih javnih i pouzdanih informacija kojom se dokazuje fizički priključak na mrežu između postrojenja za proizvodnju električne energije i postrojenja koje proizvodi robu navedenu u Prilogu I. Uredbi (EU) 2023/956.

D.4.4.   Emisijski faktor temeljen na alternativnim pouzdanim podacima

Za potrebe točke D.4. podtočke 2. alternativne zadane vrijednosti mogu se upotrebljavati za električnu energiju koja se koristi u proizvodnji robe uvezene tijekom određene godine ako treća zemlja ili skupina trećih zemalja dokaže Komisiji, do 30. lipnja te godine, na temelju skupova podataka iz pouzdanih alternativnih službenih izvora, uključujući nacionalne statističke podatke, da je petogodišnji prosječni intenzitet emisija za elektroenergetsku mrežu treće zemlje izračunan na temelju jednadžbi 45 i 46 niži od onog utvrđenog u skladu s Prilogom IV. Uredbi (EU) 2023/956. Ako Komisija smatra da su dostavljeni alternativni službeni izvori pouzdani, do 30. lipnja sljedeće godine, ako je izvedivo, za tu treću zemlju ili skupinu trećih zemalja, mijenja zadanu vrijednost električne energije. Izmijenjena zadana vrijednost primjenjuje se na električnu energiju korištenu u proizvodnji robe uvezene tijekom godine u kojoj su dostavljeni skupovi podataka iz alternativnih službenih izvora.

Ako treća zemlja ili skupina trećih zemalja dostavi skupove podataka iz alternativnih službenih izvora nakon 30. lipnja određene godine i ako ih Komisija smatra pouzdanima, ako je izvedivo, ona do 30. lipnja druge godine nakon godine u kojoj su dostavljeni skupovi podataka iz alternativnih službenih izvora, za tu treću zemlju ili skupinu trećih zemalja, mijenja zadanu vrijednost električne energije. Izmijenjena zadana vrijednost primjenjuje se na električnu energiju korištenu u proizvodnji robe uvezene tijekom godine nakon godine u kojoj su dostavljeni skupovi podataka iz alternativnih službenih izvora. Ako Komisija uspije izmijeniti relevantne zadane vrijednosti u godini koja slijedi nakon godine u kojoj su dostavljeni skupovi podataka iz alternativnih službenih izvora i prije roka za podnošenje CBAM deklaracija u skladu s člankom 6. Uredbe (EU) 2023/956, izmijenjene zadane vrijednosti primjenjuju se na električnu energiju korištenu u proizvodnji robe uvezene tijekom godine u kojoj su dostavljeni skupovi podataka iz alternativnih službenih izvora.

Emisijski faktor izračunava se na temelju jednostavnog prosjeka emisijskog faktora za posljednje petogodišnje razdoblje prije izvještajnog razdoblja za koje su dostupni pouzdani podaci.

Za potrebe izračuna alternativnih zadanih vrijednosti Komisija izračunava godišnje emisijske faktore i odgovarajuću bruto proizvodnju električne energije u trećoj zemlji ili skupini trećih zemalja na temelju sljedeće jednadžbe:

(jednadžba 39)

pri čemu:

Em el,y Znači godišnji emisijski faktor za sve izvore električne energije u određenoj godini u trećoj zemlji;

E el,y znači ukupna bruto proizvodnja električne energije iz svih izvora električne energije u toj godini; EF i znači emisijski faktor za svaki izvor električne energije „i”; i

E el,i,y znači godišnja bruto proizvodnja električne energije za svaki izvor električne energije „i”.

Komisija će izračunati emisijski faktor kao pomični prosjek tih godina počevši od tekuće godine minus dvije na temelju sljedeće jednadžbe:

(jednadžba 40)

pri čemu:

Em el znači emisijski faktor koji proizlazi iz pomičnog prosjeka emisijskih faktora u petogodišnjem razdoblju koje započinje tekućom godinom minus dvije godine;

Em el,y znači emisijski faktor za svaku godinu „i”;

i znači promjenjivi indeks za godine koje treba razmotriti; i

y znači tekuća godina.

Ako budu dostupni noviji i pouzdaniji podaci, pomični prosjek može započeti od tekuće godine, minus jedna godina do tekuće godine minus za pet godina.

E.   PRAĆENJE PREKURSORA

Količina svakog prekursora potrošenog u svakom procesu proizvodnje utvrđuje se kako bi se izračunale ukupne ugrađene emisije složene robe proizvedene u skladu s točkom B Priloga III.

Ako su prekursori obuhvaćeni istim procesom proizvodnje u skladu s člankom 4. stavkom 9., određuje se samo količina dodatnog prekursora koji je korišten i dobiven iz drugih postrojenja ili iz drugih procesa proizvodnje.

Količina koja se koristi i svojstva emisija utvrđuju se zasebno za svaki proces proizvodnje iz kojeg je prekursor dobiven. Metode za utvrđivanje potrebnih podataka utvrđuju se u planu praćenja postrojenja primjenom sljedećih odredbi:

1.

Ako se prekursor proizvodi u postrojenju, ali u različitom procesu proizvodnje kako je određen primjenom pravila članka 4, treba utvrditi sljedeće skupove podataka: (a) specifične ugrađene izravne i neizravne emisije prekursora kao prosjek tijekom izvještajnog razdoblja, izražene u tonama CO2e po toni prekursora; (b) količinu prekursora korištenog u svakom procesu proizvodnje postrojenja.

2.

Ako se prekursor dobiva iz drugog postrojenja, treba utvrditi sljedeće skupove podataka: (a) zemlju podrijetla uvezene robe; (b) postrojenje u kojem je proizveden, utvrđeno na temelju: — jedinstvenog identifikatora postrojenja, ako je dostupan, — važećeg Zakonika Ujedinjenih naroda za lokaciju trgovine i prijevoza (UN/LOCODE) lokacije, — kompletna adresa i njezin prijepis na engleskom jeziku; i — geografskih koordinata postrojenja; (c) Ako prekursor potječe iz trećih zemalja i područja koji nisu izuzeti na temelju točke 1. Priloga III. Uredbi (EU) 2023/956: (d) korištene načine proizvodnje kako su definirani u Prilogu I.; (e) vrijednosti primjenjivih specifičnih parametara potrebnih za utvrđivanje ugrađenih emisija, kako je navedeno u točki 2. Priloga IV.; (f) specifične ugrađene izravne i neizravne emisije prekursora kao prosjek tijekom najnovijeg dostupnog izvještajnog razdoblja, izražene u tonama CO2e po toni prekursora; (g) datum početka i završetka izvještajnog razdoblja koje upotrebljava postrojenje iz kojeg je prekursor dobiven; (h) Ako prekursor potječe iz trećih zemalja i područja koji su izuzeti na temelju točke 1. Priloga III. Uredbi (EU) 2023/956, smatra se da su specifične ugrađene emisije jednake nuli; (i) količinu prekursora korištenog u svakom procesu proizvodnje postrojenja.

3.	Za svaku količinu prekursora za koju su primljeni nepotpuni ili nejasni podaci iz točke 2. koriste se primjenjive zadane vrijednosti stavljene na raspolaganje u skladu s Prilogom IV. Uredbe (EU) 2023/956.

4.	Ako se vrsta prekursora proizvodi u različitim procesima proizvodnje, specifične ugrađene emisije tih prekursora izračunat će se kao ponderirani prosjek tih različitih procesa proizvodnje.

F.   PRAĆENJE RAZINA AKTIVNOSTI

Razina aktivnosti procesa proizvodnje izračunava se kao ukupna masa robe koja je napustila proces proizvodnje u izvještajnom razdoblju mjerena u funkcionalnim jedinicama i u tonama robe. Ako su procesi proizvodnje definirani tako da je uključena i proizvodnja prekursora, dvostruko brojanje izbjegava se tako što se broje samo konačni proizvodi procesa proizvodnje.

U obzir se uzima samo roba koja se može prodati ili izravno upotrijebiti kao prekursor u drugom procesu proizvodnje. Proizvodi koji nisu u skladu sa specifikacijama, nusproizvodi, otpad i ostaci nastali u procesu proizvodnje, neovisno o tome jesu li vraćeni u procese proizvodnje, isporučeni u druga postrojenja ili zbrinuti, ne uključuju se u utvrđivanje razine djelatnosti. Stoga im se pri ulasku u drugi proces proizvodnje dodjeljuje nulta stopa ugrađenih emisija.

Za utvrđivanje razina aktivnosti primjenjuju se zahtjevi za mjerenje iz točke B.4.

G.   STANDARDNI FAKTORI ZA PRAĆENJE IZRAVNIH EMISIJA NA RAZINI POSTROJENJA

Standardni emisijski faktori goriva povezani s neto kaloričnim vrijednostima (NCV)

Tablica 1

Emisijski faktori goriva povezani s NCV-om i neto kaloričnim vrijednostima po masi goriva

Opis vrste goriva	Emisijski faktor (t CO2/TJ)	Neto kalorična vrijednost (TJ/Gg)	Izvor
Sirova nafta	73,3	42,3	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Orimulzija	77,0	27,5	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Kondenzati prirodnog plina	64,2	44,2	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Motorni benzin	69,3	44,3	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Kerozin (osim kerozina za mlazne motore)	71,9	43,8	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Nafta iz škriljevca	73,3	38,1	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Plinsko ulje/dizelsko gorivo	74,1	43,0	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Ostatak tekućeg goriva	77,4	40,4	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Ukapljeni naftni plinovi	63,1	47,3	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Etan	61,6	46,4	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Nafta	73,3	44,5	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Bitumen	80,7	40,2	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Maziva	73,3	40,2	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Naftni koks	97,5	32,5	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Rafinerijske sirovine	73,3	43,0	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Rafinerijski plin	57,6	49,5	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Parafinski voskovi	73,3	40,2	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Bijeli špirit i SBP	73,3	40,2	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Ostali naftni proizvodi	73,3	40,2	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Antracit	98,3	26,7	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Koksni ugljen	94,6	28,2	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Drugi bitumenski ugljen	94,6	25,8	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Subbitumenski ugljen	96,1	18,9	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Lignit	101,0	11,9	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Naftni škriljevac i katranski pijesci	107,0	8,9	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Briketi	97,5	20,7	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Metalurški koks i lignit	107,0	28,2	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Plinski koks	107,0	28,2	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Katran kamenog ugljena	80,7	28,0	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Plin iz plinara	44,4	38,7	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Plin iz koksara	44,4	38,7	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Plin iz visokih peći	260	2,47	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Plin iz oksidacijskih visokih peći	182	7,06	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Prirodni plin	56,1	48,0	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Industrijski otpad	143	nema	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Otpadna ulja	73,3	40,2	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Treset	106,0	9,76	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Otpadne gume	85,0  (5)	nema	Svjetski poslovni savjet za održivi razvoj – Inicijativa cementne industrije za održivi razvoj (WBCSD CSI)
Ugljikov monoksid	155,2  (6)	10,1	J. Falbe i M. Regitz, Römpp Chemie Lexikon, Stuttgart, 1995.
Metan	54,9  (7)	50,0	J. Falbe i M. Regitz, Römpp Chemie Lexikon, Stuttgart, 1995.

Tablica 2

Emisijski faktori goriva povezani s NCV-om i neto kaloričnim vrijednostima po masi materijala biomase.

Materijal biomase	Preliminarni emisijski faktor [t CO2 / TJ]	NCV [GJ/t]	Izvor
Drvo/drvni otpad (osušen na zraku (8))	112	15,6	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Sulfitne lužine (crni lug)	95,3	11,8	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Ostale primarne krute biomase	100	11,6	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Drveni ugljen	112	29,5	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Biobenzin	70,8	27,0	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Biodizeli	70,8	37,0	Smjernice IPCC-a iz 2006. (9)
Druga tekuća biogoriva	79,6	27,4	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Odlagališni plin (10)	54,6	50,4	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Plin iz mulja (11)	54,6	50,4	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Ostali bioplin (11)	54,6	50,4	Smjernice IPCC-a iz 2006.
Komunalni otpad (udio biomase) (12)	100	11,6	Smjernice IPCC-a iz 2006.

Emisijski faktori povezani s emisijama iz proizvodnih procesa

Tablica 3

Stehiometrijski emisijski faktor za emisije iz proizvodnih procesa zbog razgradnje karbonata (metoda A)

Karbonat	Emisijski faktor (t CO2/t karbonata)
CaCO3	0,440
MgCO3	0,522
Na2CO3	0,415
BaCO3	0,223
Li2CO3	0,596
K2CO3	0,318
SrCO3	0,298
NaHCO3	0,524
FeCO3	0,380
Općenito	Emisijski faktor = [M(CO2 )]/{Y × [M(x)] + Z × [M(CO3 2 -)]} X = metal M(x) = molekularna težina X u [g/mol] M(CO2 ) = molekularna težina CO2 u [g/mol] M(CO3 2 -) = molekularna težina CO3 2 - u [g/mol] Y = stehiometrijski broj X Z = stehiometrijski broj CO3 2 -

Tablica 4

Stehiometrijski emisijski faktor za emisije iz proizvodnih procesa zbog razgradnje karbonata na temelju zemnoalkalijskih oksida (metoda B)

Oksid	Emisijski faktor (t CO2/t oksida)
CaO	0,785
MgO	1,092
BaO	0,287
Općenito: XYOZ	Emisijski faktor = [M(CO2 )]/{Y × [M(x)] + Z × [M(O)]} X = zemnoalkalijski ili alkalijski metal M(x) = molekularna težina X u [g/mol] M(CO2 ) = molekularna težina CO2 [g/mol] M(O) = molekularna težina O [g/mol] Y = stehiometrijski broj X = 1 (za zemnoalkalijske metale) = 2 (za alkalijske metale) Z = stehiometrijski broj O = 1

Tablica 5

Emisijski faktori za emisije iz procesa proizvodnje iz drugih materijala (proizvodnja željeza ili čelika te prerada obojenih metala)  (13)

Ulazni ili izlazni materijal	Sadržaj ugljika (t C/t)	Emisijski faktor (t CO2/t)
Neposredno reducirano željezo (DRI)	0,0191	0,07
Ugljene elektrode EAF	0,8188	3,00
EAF dodatak ugljika u peć	0,8297	3,04
Željezo briketirano u vrućem stanju (HBI)	0,0191	0,07
Plin iz oksidacijskih visokih peći	0,3493	1,28
Naftni koks	0,8706	3,19
Sirovo željezo	0,0409	0,15
Željezo/otpadno željezo	0,0409	0,15
Čelik/otpadni čelik	0,0109	0,04

Potencijal globalnog zagrijavanja stakleničkih plinova koji nisu CO2

Tablica 6

Potencijal globalnog zagrijavanja

Plin	Potencijal globalnog zagrijavanja
N2O	265 t CO2e/t N2O
CF4	6 630  t CO2e/t CF4
C2F6	11 100  t CO2e/t C2F6

---

(1)  Međunarodni panel UN-a o klimatskim promjenama (IPCC): Smjernice IPCC-a za nacionalni inventar stakleničkih plinova.

(2)  Operator postrojenja mora vlastitim mjerenjima odrediti faktor. Ako to nije tehnički izvedivo ili uključuje neopravdano visoke troškove, upotrebljavaju se vrijednosti za metodologiju CWPB.

(3)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2024/2620 оd 30. srpnja 2024. o dopuni Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu uvjeta koje je potrebno ispuniti da bi se moglo smatrati da su staklenički plinovi postali trajno kemijski vezani u proizvodu (SL L, 2024/2620, 4.10.2024., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg_del/2024/2620/oj).

(4)  Provedbena uredba Komisije (EU) 2018/2066 od 19. prosinca 2018. o praćenju i izvješćivanju o emisijama stakleničkih plinova u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o izmjeni Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012 (SL L 334, 31.12.2018., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg_impl/2018/2066/oj).

(5)  Ova je vrijednost preliminarni emisijski faktor, tj. prije primjene udjela biomase ako je to primjenjivo.

(6)  Na temelju NCV-a od 10,12 TJ/t.

(7)  Na temelju NCV-a od 50,01 TJ/t.

(8)  Navedeni emisijski faktor uključuje pretpostavku oko 15 % udjela vode u drvu. Udio vode u svježem drvu iznosi do 50 %. Za određivanje NCV-a potpuno suhog drva upotrebljava se sljedeća jednadžba:

Pri čemu je NCVdry NCV potpuno suhog materijala, w je sadržaj vode (maseni udio), a

je entalpija isparavanja vode. Istom jednadžbom iz NCV-a suhog materijala može se izračunati NCV za određeni sadržaj vode.

(9)  Vrijednost NCV-a preuzeta je iz Priloga III. Direktivi (EU) 2018/2001.

(10)  Za odlagališni plin, plin iz mulja i ostali bioplin: standardne vrijednosti odnose se na čisti biometan. Za dobivanje ispravnih standardnih vrijednosti potrebno je korigirati sadržaj metana u plinu.

(11)  Na temelju NCV-a od 50,01 TJ/t.

(12)  U smjernicama IPCC-a navode se i vrijednosti za fosilni udio komunalnog otpada: EF = 91,7 t CO2/TJ; NCV = 10 GJ/t.

(13)   Smjernice IPCC za nacionalni inventar stakleničkih plinova iz 2006.

PRILOG III.

Pravila za pripisivanje emisija robi

A.   NAČELA PRIPISIVANJA PODATAKA PROCESIMA PROIZVODNJE

A.1.   Pripisivanje ako su podaci dostupni

Metode praćenja podataka za svaki proces proizvodnje utvrđuju se u planu praćenja u skladu s Prilogom II. Redovito se preispituju kako bi se u skladu s točkom A ovog Priloga poboljšala kvaliteta podataka kad je to moguće.

Ako rezultatima mjerenja pridonosi nekoliko mjernih instrumenata različite kvalitete i zbroj podataka za proces proizvodnje različit je od podataka utvrđenih zasebno za postrojenje, primjenjuje se jedinstveni „faktor usklađivanja” za jedinstvenu korekciju kako bi se postigli ukupni iznosi za postrojenje na sljedeći način:

RecF = DInst/Σ DPP

(jednadžba 41)

pri čemu:

RecF znači faktor usklađivanja;

DInst znači vrijednost podataka utvrđena za postrojenje u cjelini; i

DPP znači vrijednosti podataka za različite procese proizvodnje.

Podaci za svaki proces proizvodnje potom se korigiraju na sljedeći način, pri čemu DPP,corr znači korigirana vrijednost parametra DPP :

DPP,corr = DPP × RecF

(jednadžba 42)

Ako podaci za određeni skup podataka nisu dostupni za svaki proces proizvodnje, proizvodni ulazi, izlazi i odgovarajuće emisije pripisuju se na temelju pravila utvrđenih u točki A.2.

A.2.   Pripisivanje u slučaju nedostatka podataka ili multifunkcionalnih procesa.

Ako nedostaju podatci iz točke A.1. ili je riječ o multifunkcionalnim procesima, pripisivanje će se temeljiti na relevantnom temeljnom fizičkom odnosu, koji se odnosi na podjelu ulaznih i izlaznih tokova multifunkcionalnog procesa ili postrojenja u skladu s relevantnim mjerljivim fizičkim odnosom između ulaznih materijala i izlaznih suproizvoda u procesu.

Osim ako se primjenjuju pravila navedena u točkama A.2.1., A.2.2. i A.2.3. ovog Priloga, ulazni materijali, izlazni materijali i odgovarajuće emisije pripisuju se na temelju funkcionalne jedinice pojedinačne proizvedene robe.

Isto pravilo pripisivanja koristit će se za pripisivanje i emisija te uhvaćenih i uskladištenih emisija robi.

U slučaju da proces proizvodnje zahtijeva primjenu različitih pravila pripisivanja, ona se moraju primjenjivati sljedećim redoslijedom:

1.	pripisivanje emisija protocima topline;

2.	pripisivanje emisija otpadnim plinovima;

3.	pripisivanje funkcionalne jedinice ili pripisivanje molarnog omjera, ovisno o slučaju.

A.2.1.   Kemikalije i gnojiva

Ako se kemijska tvar iz skupnih kategorija robe kemikalija ili gnojiva proizvodi kao suproizvod multifunkcionalnog procesa, pripisivanje kemijskih tvari temelji se na molarnom omjeru.

Emisije iz procesa proizvodnje pripisuju se vodiku na temelju molarnih omjera prema sljedećoj jednadžbi:

(jednadžba 43)

pri čemu:

Em i znači izravne ili neizravne emisije pripisane svakom suproizvodu i proizvedenom u izvještajnom razdoblju, izražene u tonama CO2;

Em total znači izravne ili neizravne emisije cijelog procesa proizvodnje u izvještajnom razdoblju, izražene u tonama CO2;

m i,prod znači masa svakog suproizvoda i proizvedenog u postrojenju u izvještajnom razdoblju, izražena u tonama;

M i znači molarna masa svakog suproizvoda i;

Ako molarna masa jednog od suproizvoda nije poznata, emisije će se pripisati na temelju mase suproizvoda.

A.2.2.   Protoci topline i kogeneracija

Mjerljiva toplina iz procesa koji nisu izgaranje ili djelomična oksidacija goriva

Mjerljivoj toplini proizvedenoj u egzotermnim kemijskim procesima, osim izgaranja i djelomične oksidacije goriva, primjerice u proizvodnji amonijaka ili dušične kiseline, dodjeljuju se nulte emisije CO2e.

Mjerljive topline proizvedene u postrojenju načinima različitima od kogeneracije

Za mjerljivu toplinu proizvedenu izgaranjem goriva u postrojenju, osim topline proizvedene kogeneracijom, utvrđuje se emisijski faktor relevantne mješavine goriva, a emisije koje se mogu pripisati procesu proizvodnje izračunavaju se kao:

EmHeat = EFmix × Qconsumed/η

(jednadžba 44)

pri čemu:

EmHeat znači emisije povezane s toplinom procesa proizvodnje, izražene u t CO2;

EFmix znači emisijski faktor odgovarajuće mješavine goriva, izražen u t CO2/TJ, uključujući emisije od pročišćavanja dimnog plina, ako je primjenjivo;

Qconsumed znači količina mjerljive topline potrošene u procesu proizvodnje, izražena u TJ; i

η znači učinkovitost procesa proizvodnje topline.

Vrijednost EFmix izračunava se kao:

EFmix = (Σ ADi × NCVi × EFi + EmFGC)/(Σ ADi × NCVi)

(jednadžba 45)

pri čemu:

ADi znači godišnji podaci o djelatnostima (tj. potrošene količine) goriva i korištene za proizvodnju mjerljive topline, izraženi u tonama ili Nm3;

NCVi znači neto kalorična vrijednost goriva i, izražena u TJ/t ili TJ/Nm3;

EFi znači emisijski faktori goriva i, izraženi u t CO2/TJ; i

EmFGC znači procesne emisije od pročišćavanja dimnog plina, izražene u t CO2.

Mjerljiva toplina proizvedena kogeneracijom u postrojenju

Ako se mjerljiva toplina i električna energija proizvode kogeneracijom (tj. kombiniranom proizvodnjom toplinske i električne energije), relevantne emisije pripisane mjerljivoj toplini i električnoj energiji utvrđuju se u skladu sa zahtjevima iz ove točke. Pravila o električnoj energiji prema potrebi se primjenjuju i na proizvodnju mehaničke energije.

Emisije iz kogeneracijske jedinice utvrđuju se kako slijedi:

(jednadžba 46)

pri čemu:

EmCHP znači emisije iz kogeneracijske jedinice tijekom izvještajnog razdoblja, izražene u t CO2;

ADi znači godišnji podaci o djelatnostima (tj. potrošene količine) goriva i korištene u kogeneracijskoj jedinici, izraženi u tonama ili Nm3;

NCVi znači neto kalorična vrijednost goriva i, izražena u TJ/t ili TJ/Nm3;

EFi znači emisijski faktori goriva i, izraženi u t CO2/TJ; i

EmFGC znači procesne emisije od pročišćavanja dimnog plina, izražene u t CO2.

Unos energije u kogeneracijsku jedinicu izračunava se u skladu s jednadžbom 33. Odgovarajuće prosječne učinkovitosti proizvodnje topline i električne energije (ili mehaničke, ako je primjenjivo) tijekom izvještajnog razdoblja izračunavaju se kako slijedi:

	(jednadžba 47)
	(jednadžba 48)

pri čemu:

ηheat znači prosječna učinkovitost proizvodnje topline tijekom izvještajnog razdoblja (bezdimenzionalna);

Qnet znači neto količina topline koju je u izvještajnom razdoblju proizvela kogeneracijska jedinica, izražena u TJ kako je utvrđeno u skladu s točkom C.1.2.;

EIn znači unos energije goriva izražen u TJ;

ηel znači prosječna učinkovitost proizvodnje električne energije tijekom izvještajnog razdoblja (bezdimenzionalna); i

Eel znači neto proizvodnja električne energije u kogeneracijskoj jedinici tijekom izvještajnog razdoblja, izražena u TJ.

Ako utvrđivanje učinkovitosti vrijednosti ηheat i ηel nije tehnički izvedivo ili bi dovelo do neopravdano visokih troškova, koriste se vrijednosti koje se temelje na tehničkoj dokumentaciji (konstrukcijske vrijednosti) postrojenja. Ako te vrijednosti nisu dostupne, koriste se konzervativne zadane vrijednosti ηheat  = 0,55 i ηel  = 0,25.

Faktori pripisivanja za toplinu i električnu energiju iz kogeneracije izračunavaju se kako slijedi:

	(jednadžba 49)
	(jednadžba 50)

pri čemu:

FCHP,Heat znači faktor pripisivanja za toplinu (bezdimenzionalni);

FCHP,El znači faktor pripisivanja za električnu energiju (ili mehaničku, ako je primjenjivo) (bezdimenzionalni);

ηref, heat znači referentna učinkovitost za proizvodnju topline u samostalnom kotlu (bezdimenzionalna); i

ηref,el znači referentna učinkovitost proizvodnje električne energije bez kogeneracije (bezdimenzionalna).

Odgovarajuće referentne učinkovitosti specifične za gorivo navedene su u točki G Priloga II.

Specifični emisijski faktor mjerljive topline povezane s kogeneracijom koji se koristi za pripisivanje emisija povezanih s toplinom procesima proizvodnje izračunava se kao:

EFCHP,Heat = EmCHP ×FCHP,Heat/Qnet

(jednadžba 51)

pri čemu:

EFCHP, heat znači emisijski faktor za proizvodnju mjerljive topline u kogeneracijskoj jedinici, izražen u t CO2/TJ; i

Qnet znači neto proizvedena toplina u kogeneracijskoj jedinici, izražena u TJ.

Emisije iz topline proizvedene kogeneracijom koje se mogu pripisati procesu proizvodnje izračunavaju se kao:

EmHeat = EFCHP, heat × Qconsumed

pri čemu:

Qconsumed znači količina mjerljive topline potrošene u procesu proizvodnje, izražena u TJ

Specifični emisijski faktor električne energije povezane s kogeneracijom koji se koristi za pripisivanje neizravnih emisija procesima proizvodnje izračunava se kao:

EFCHP,El = EmCHP×FCHP,El/EEl,prod

(jednadžba 52)

pri čemu:

EEl,prod znači električna energija proizvedena u kogeneracijskoj jedinici.

Ako je otpadni plin dio korištene mješavine goriva, a emisijski faktor tog otpadnog plina veći je od standardnog emisijskog faktora prirodnog plina navedenog u tablici 1 točke G Priloga II, za izračun vrijednosti EFmix koristi se taj standardni emisijski faktor, a ne emisijski faktor otpadnog plina.

Mjerljiva toplina proizvedena kogeneracijom izvan postrojenja

Ako se u procesu proizvodnje troši mjerljiva toplina proizvedena izvan postrojenja, emisije povezane s toplinom trebaju se uključiti neovisno o tome protječe li toplina ili ne iz procesa proizvodnje robe navedene u Prilogu I. Uredbi (EU) 2023/956. U tom se slučaju emisije povezane s toplinom utvrđuju jednom od sljedećih metoda.

1.

Ako postrojenje koje proizvodi toplinu provodi praćenje emisija u skladu s ovom Uredbom i verifikaciju izvora emisija i količina mjerljive topline isporučene u skladu s Delegiranom uredbom (EU)2025/2551, emisijski faktor mjerljive topline utvrđuje se odgovarajućim jednadžbama u prethodnim točkama na temelju podataka o emisijama koje dostavlja operator postrojenja koje proizvodi mjerljivu toplinu.

2.	Ako metoda u skladu s točkom 1. nije dostupna, koristi se standardna vrijednost na temelju standardnog emisijskog faktora goriva koje se najčešće koristi u industriji zemlje, uz pretpostavku učinkovitosti kotla od 90 %.

Dodatna pravila za pripisivanje emisija iz mjerljive topline

Ako se gubici mjerljive topline utvrđuju odvojeno od količina upotrijebljenih u procesima proizvodnje, emisije povezane s tim gubicima topline pribrajaju se razmjerno emisijama svih procesa proizvodnje u kojima se koristi mjerljiva toplina proizvedena u postrojenju kako bi se zajamčilo da se 100 % količine neto mjerljive topline proizvedene u postrojenju ili koju je postrojenje uvezlo ili izvezlo, kao i količine prenesene između procesa proizvodnje, pripisuje procesima proizvodnje bez izostavljanja ili dvostrukog brojanja.

A.2.3.   Otpadni plinovi

Ako se otpadni plinovi iz drugog procesa proizvodnje troše u procesu proizvodnje robe, emisije se pripisuju na temelju jednadžbe 53.

(jednadžba 53)

pri čemu:

VWG znači količina uvezenog otpadnog plina;

NCVWG znači neto kalorična vrijednost uvezenog otpadnog plina; i

EFNG znači standardni emisijski faktor prirodnog plina kako je naveden u točki G Priloga II;

Ako se otpadni plinovi iz procesa proizvodnje robe troše u drugom procesu proizvodnje, emisije se pripisuju u skladu s jednadžbom 54 ako operater postrojenja može pružiti dostatne dokaze za verifikaciju.

(jednadžba 54)

pri čemu:

VWG,exported znači količina otpadnog plina izvezena iz procesa proizvodnje;

NCVWG znači neto kalorična vrijednost otpadnog plina; i

EFNG znači standardni emisijski faktor prirodnog plina kako je naveden u točki G Priloga II.M; i

Corrη znači faktor kojim se uzima u obzir razlika u učinkovitosti između korištenja otpadnog plina i referentnoga goriva prirodnog plina. Standardna vrijednost faktora Corrη iznosi 0,667.

A.3.   Metoda izračuna

Za potrebe raspoređivanja emisija postrojenja na robu emisije te ulazni i izlazni materijali pripisuju se procesima proizvodnje definiranima u skladu s točkom A.4. primjenom jednadžbe 55 za izravne emisije i jednadžbe 56 za neizravne emisije, pri čemu se za parametre jednadžbe koriste ukupni iznosi tijekom cijelog izvještajnog razdoblja. Pripisane izravne i neizravne emisije zatim se primjenom jednadžbe 57 i 58 pretvaraju u specifične ugrađene izravne i neizravne emisije robe proizvedene procesom proizvodnje.

(jednadžba 55)

Ako je izračunana vrijednost AttrEm Dir negativna, postavlja se na nulu.

	(jednadžba 56)
	(jednadžba 57)
	(jednadžba 58)

pri čemu:

AttrEm Dir	znači pripisane izravne emisije procesa proizvodnje tijekom cijelog izvještajnog razdoblja, izražene u t CO2 e;
AttrEm indir	znači pripisane neizravne emisije procesa proizvodnje tijekom cijelog izvještajnog razdoblja, izražene u t CO2e;
DirEm *	znači izravno pripisive emisije procesa proizvodnje, utvrđene za izvještajno razdoblje primjenom pravila iz točke B Priloga II i točke A ovog Priloga i sljedećih pravila: Mjerljiva toplina: ako se goriva troše za proizvodnju mjerljive topline koja se troši izvan procesa proizvodnje koji se razmatra ili koja se upotrebljava u više procesa proizvodnje (što uključuje uvoz iz drugih postrojenja i izvoz u njih), emisije goriva ne ubrajaju se u izravno pripisive emisije procesa proizvodnje, nego se dodaju u okviru parametra EmH,import kako bi se izbjeglo dvostruko brojanje. Otpadni plinovi: emisije uzrokovane otpadnim plinovima proizvedenima i u cijelosti potrošenima u istom procesu proizvodnje uključene su u parametar DirEm*. Emisije od izgaranja otpadnih plinova izvezenih iz procesa proizvodnje u potpunosti su uključene u parametar DirEm* bez obzira na to gdje su potrošene. Međutim, za izvoz otpadnih plinova izračunava se parametar WGcorr,export . Emisije nastale izgaranjem otpadnih plinova uvezenih iz drugih procesa proizvodnje ne uzimaju se u obzir u parametru DirEm*. Umjesto toga izračunava se vrijednost parametra WGcorr,import .
Em H,imp	znači emisije jednake količini mjerljive topline uvezene u proces proizvodnje, utvrđene za izvještajno razdoblje u skladu s pravilima iz točke A.2. ovog Priloga i sljedećim pravilima: Emisije povezane s mjerljivom toplinom uvezene u proces proizvodnje uključuju uvoz iz drugih postrojenja, drugih procesa proizvodnje u istom postrojenju te toplinu primljenu iz tehničke jedinice (npr. središnje interne elektrane postrojenja ili složenije parne mreže s nekoliko jedinica za proizvodnju topline) koja isporučuje toplinu za više procesa proizvodnje. Emisije iz mjerljive topline izračunavaju se sljedećom jednadžbom: (jednadžba 52) pri čemu: EFheat znači emisijski faktor za proizvodnju mjerljive topline utvrđen u skladu s točkom A.2. ovog Priloga, izražen u t CO2/TJ; i Qimp znači neto toplina uvezena u proces proizvodnje i potrošena u njemu, izražena u TJ.
Em H,exp	znači emisije jednake količini mjerljive topline izvezene iz procesa proizvodnje, utvrđene za izvještajno razdoblje u skladu s pravilima iz točke A.2. ovog Priloga. Za isporučenu toplinu koriste se emisije stvarno poznate mješavine goriva u skladu s točkom A.2. ovog Priloga, a ako stvarna mješavina goriva nije poznata, koristi se standardni emisijski faktor goriva koje se najčešće koristi u zemlji i industriji, uz pretpostavku učinkovitosti kotla od 90 %. Toplina oporabljena iz procesa koji koriste električnu energiju i proizvodnje dušične kiseline ne uzima se u obzir.
WG corr,imp	znači pripisane izravne emisije procesa proizvodnje u kojem se troše otpadni plinovi uvezeni iz drugih procesa proizvodnje, ispravljeni za izvještajno razdoblje
WG corr,exp	znači emisije jednake količini otpadnih plinova izvezenih iz procesa proizvodnje, utvrđene za izvještajno razdoblje
Em el,prod	znači emisije jednake količini električne energije proizvedene u granicama procesa proizvodnje, utvrđene za izvještajno razdoblje u skladu s pravilima iz točke D Priloga II;
Em el,cons	znači emisije jednake količini električne energije potrošene u granicama procesa proizvodnje, utvrđene za izvještajno razdoblje u skladu s pravilima iz točke D Priloga II;
SEE g,Dir	znači specifične izravne ugrađene emisije robe „g”, izražene u t CO2e po funkcionalnoj jedinici, valjane za izvještajno razdoblje;
SEE g,Indir	znači specifične neizravne ugrađene emisije robe „g” izražene u t CO2e po funkcionalnoj jedinici, valjane za izvještajno razdoblje;
AL g	znači razina aktivnosti robe „g”, tj. količina robe „g” koja je u izvještajnom razdoblju proizvedena u tom postrojenju, utvrđena u skladu s točkom F.2. Priloga II, izražena u funkcijskim jedinicama.

B.   IZRAČUN SPECIFIČNIH UGRAĐENIH EMISIJA SLOŽENE ROBE

U skladu s Prilogom IV. Uredbi (EU) 2023/956 specifične ugrađene emisije SEE g složene robe g izračunavaju se kako slijedi.

	(jednadžba 59)
	(jednadžba 60)

pri čemu:

SEE g znači specifične izravne ili neizravne ugrađene emisije (složene) robe g izražene u t CO2e po funkcionalnoj jedinici;

AttrEm g znači pripisane izravne ili neizravne emisije procesa proizvodnje u kojem se dobiva roba g, utvrđene za izvještajno razdoblje u skladu s točkom A.3. ovog Priloga, izražene u t CO2e;

AL g znači razina aktivnosti procesa proizvodnje u kojem se dobiva roba g za izvještajno razdoblje, utvrđena u skladu s točkom F Priloga II., izražena u funkcijskim jedinicama.;

EE InpMat znači ugrađene izravne ili neizravne emisije svih prekursora potrošenih tijekom izvještajnog razdoblja, izražene u tonama CO2e;

M i znači masa prekursora i korištenog u procesu proizvodnje kojim se dobiva roba g u izvještajnom razdoblju, izražena u funkcionalnim jedinicama prekursora i; i

SEE i znači specifične izravne ili neizravne ugrađene emisije prekursora i izražene u t CO2e po funkcionalnoj jedinici prekursora i.

U ovom izračunu u obzir se uzimaju samo prekursori koji nisu obuhvaćeni istim procesom proizvodnje kao roba g. Ako se isti prekursor dobiva iz različitih procesa proizvodnje, prekursor iz svakog postrojenja obrađuje se zasebno.

Ako prekursor i potječe iz Unije ili iz jedne od zemalja ili područja izuzetih na temelju točke 1. Priloga III. Uredbi (EU) 2023/956, specifične izravne ili neizravne ugrađene emisije tog prekursora računaju se kao nula.

Ako prekursor i i sâm ima prekursore, prvo se ti prekursori uzimaju u obzir primjenom iste metode izračuna kako bi se izračunale ugrađene emisije prekursora i prije nego što se upotrijebe za izračun ugrađenih emisija robe g. Ta se metoda ponavlja za sve prekursore koji su složena roba.

Parametar Mi odnosi se na ukupnu masu prekursora potrebnu za proizvodnju količine robe ALg . Uključuje i količine prekursora koje ne završe u složenoj robi, nego se u procesu proizvodnje mogu proliti, odsjeći, spaliti, kemijski modificirati itd. i napustiti proces kao nusproizvodi, ostaci, otpad ili emisije.

Kako bi se dobili podaci koji se mogu koristiti neovisno o razinama aktivnosti, za svaki prekursor i utvrđuje se specifična masena potrošnja mi i navodi u komunikaciju u skladu s Prilogom IV.;

(jednadžba 61)

Specifične ugrađene emisije složene robe g stoga se mogu izraziti kao:

(jednadžba 62)

pri čemu:

ae g znači specifične pripisane izravne ili neizravne emisije procesa proizvodnje kojim se dobiva roba g, izražene u t CO2e po toni robe g, jednake specifičnim ugrađenim emisijama bez ugrađenih emisija prekursorâ:

(jednadžba 63)

m i znači specifična masena potrošnja prekursora i korištenog u procesu proizvodnje kojim se dobiva jedna funkcionalna jedinica robe g, izražena u funkcionalnim jedinicama prekursora i po funkcionalnoj jedinici robe g (tj. bezdimenzionalna); i

SEE i znači specifične izravne ili neizravne ugrađene emisije prekursora i izražene u t CO2e po funkcionalnoj jedinici prekursora i.

Za robu čije su funkcionalne jedinice tone sadržaja klinkera i koja se na tržištu upotrebljava u različitim rasponima sastava, operator će izračunati specifične ugrađene emisije robe prema prosječnom sadržaju klinkera u robi za svaki raspon sastava, primjenom jednadžbe 64.

SEEg(Cki ) = SEEg × CKi

(jednadžba 64)

pri čemu:

SEEg(Cki ) znači specifične ugrađene emisije robe s udjelom klinkera „CKi“;

SEE g znači specifične ugrađene emisije izračunane u jednadžbi 59 ili 62;

CK i znači prosječan sadržaj klinkera u robi u rasponu sastava u tonama klinkera po toni robe.

Za robu čije su funkcionalne jedinice kilogrami sadržaja dušika i koja se na tržištu upotrebljava u različitim rasponima sastava, operator će izračunati specifične ugrađene emisije robe prema prosječnom sadržaju dušika u robi za svaki raspon sastava, primjenom jednadžbe 65.

(jednadžba 65)

pri čemu:

znači specifične ugrađene emisije robe s udjelom dušika „Ni“;

SEE g specifične ugrađene emisije izračunane u 59. ili 62. jednadžbi;

N i znači prosječni sadržaj dušika u robi u rasponu sastava u kilogramima dušika po toni robe.

Za robu čije su funkcionalne jedinice dodatne jedinice kg sadržaja dušika i koja se na tržištu upotrebljava u različitim rasponima sastava, operator će izračunati specifične ugrađene emisije robe prema prosječnom sadržaju dušika u robi za svaki raspon sastava primjenom jednadžbe 66.

(jednadžba 66)

pri čemu:

znači specifične ugrađene emisije robe s udjelom dušika „Ni“..

SEE g specifične ugrađene emisije izračunane u 59. ili 62. jednadžbi

N i znači prosječan sadržaj dušika u robi u kg dušika u rasponu sastava u tonama dušika po toni robe.

Rasponi sastava za sadržaj klinkera i sadržaj dušika ne smiju biti veći od 10 %.

Za robu čije su funkcionalne jedinice tone sadržaja klinkera, kilogrami sadržaja dušika ili dodatna jedinica kg sadržaja dušika i koja se na zahtjev klijenta na tržištu upotrebljava u smjesama izrađenima po narudžbi, operater postrojenja izdaje izjavu o sadržaju klinkera ili sadržaju dušika za svaku pošiljku s izračunom specifičnih ugrađenih emisija u skladu s odgovarajućom jednadžbom 64, 65 ili 66, pri čemu će „CKi“ i „Ni“ biti specifični sadržaj klinkera ili sadržaj dušika u pošiljci.

C.   USKLAĐENE REFERENTNE VRIJEDNOSTI UČINKOVITOSTI ZA ODVOJENU PROIZVODNJU ELEKTRIČNE ENERGIJE I TOPLINE

U tablicama u nastavku usklađene referentne vrijednosti učinkovitosti za odvojenu proizvodnju električne energije i topline temelje se na neto kaloričnoj vrijednosti i standardnim atmosferskim ISO uvjetima (temperatura okoline 15 °C, 1,013 bara, relativna vlažnost 60 %).

Tablica 1

Referentni faktori učinkovitosti za proizvodnju električne energije

Kategorija		Vrsta goriva	Godina izrade
			Prije 2012.	2012.–2015.	Od 2016. nadalje
Kruta goriva	S1	Kameni ugljen uključujući antracit, bitumenski ugljen, sub-bitumenski ugljen, koks, polukoks, naftni koks	44,2	44,2	44,2
	S2	Lignit, briketi lignita, nafta iz škriljevca	41,8	41,8	41,8
	S3	Treset, briketi treseta	39,0	39,0	39,0
	S4	Suha biomasa uključujući drvo i druga kruta biomasa uključujući drvene pelete i drvene brikete, sušene drvne strugotine, čisto i suho otpadno drvo, ljuske orašastih plodova te koštice masline i drugih plodova	33,0	33,0	37,0
	S5	Druga kruta biomasa uključujući sve vrste drva koje nisu uključene u S4 te crni lug i sulfitnu lužinu	25,0	25,0	30,0
	S6	Komunalni i industrijski otpad (neobnovljivi) i obnovljivi/biorazgradivi otpad	25,0	25,0	25,0
Tekuća goriva	L7	Teško loživo ulje, plinsko ulje/dizelsko ulje, drugi naftni proizvodi	44,2	44,2	44,2
	L8	Tekuća biogoriva uključujući biometanol, bioetanol, biobutanol, biodizel i ostala tekuća biogoriva	44,2	44,2	44,2
	L9	Otpadne tekućine, uključujući biorazgradive i neobnovljive otpatke (uključujući loj, mast i istrošeno sjemenje)	25,0	25,0	29,0
Plinovita goriva	G10	Prirodni plin, ukapljeni naftni plin, ukapljeni prirodni plin i biometan	52,5	52,5	53,0
	G11	Rafinerijski plinovi, vodik i sintezni plin	44,2	44,2	44,2
	G12	Bioplin stvoren anaerobnom razgradnjom, odlagališni plin i plin iz pogona za pročišćavanje otpadnih voda	42,0	42,0	42,0
	G13	Plin iz koksara, plin iz visokih peći, jamski plin i drugi pridobiveni plinovi (osim rafinerijskog plina)	35,0	35,0	35,0
Ostalo	O14	Otpadna toplina (uključujući ispušne plinove nastale u postupcima na visokim temperaturama ili egzotermnim kemijskim reakcijama)			30,0

Tablica 2

Referentni faktori učinkovitosti za proizvodnju topline

Kategorija		Vrsta goriva	Godina izrade
			Prije 2016.			Od 2016. nadalje
			Topla voda	Para (1)	Izravna uporaba ispušnih plinova (2)	Topla voda	Para (1)	Izravna uporaba ispušnih plinova (2)
Kruta goriva	S1	Kameni ugljen uključujući antracit, bitumenski ugljen, sub-bitumenski ugljen, koks, polukoks, naftni koks	88	83	80	88	83	80
	S2	Lignit, briketi lignita, nafta iz škriljevca	86	81	78	86	81	78
	S3	Treset, briketi treseta	86	81	78	86	81	78
	S4	Suha biomasa uključujući drvo i druga kruta biomasa uključujući drvene pelete i drvene brikete, sušene drvne strugotine, čisto i suho otpadno drvo, ljuske orašastih plodova te koštice masline i drugih plodova	86	81	78	86	81	78
	S5	Druga kruta biomasa uključujući sve vrste drva koje nisu uključene u S4 te crni lug i sulfitnu lužinu	80	75	72	80	75	72
	S6	Komunalni i industrijski otpad (neobnovljivi) i obnovljivi/biorazgradivi otpad	80	75	72	80	75	72
Tekuća goriva	L7	Teško loživo ulje, plinsko ulje/dizelsko ulje, drugi naftni proizvodi	89	84	81	85	80	77
	L8	Tekuća biogoriva uključujući biometanol, bioetanol, biobutanol, biodizel i ostala tekuća biogoriva	89	84	81	85	80	77
	L9	Otpadne tekućine, uključujući biorazgradive i neobnovljive otpatke (uključujući loj, mast i istrošeno sjemenje)	80	75	72	75	70	67
Plinovita goriva	G10	Prirodni plin, ukapljeni naftni plin, ukapljeni prirodni plin i biometan	90	85	82	92	87	84
	G11	Rafinerijski plinovi, vodik i sintezni plin	89	84	81	90	85	82
	G12	Bioplin stvoren anaerobnom razgradnjom, odlagališni plin i plin iz pogona za pročišćavanje otpadnih voda	70	65	62	80	75	72
	G13	Plin iz koksara, plin iz visokih peći, jamski plin i drugi pridobiveni plinovi (osim rafinerijskog plina)	80	75	72	80	75	72
Ostalo	O14	Otpadna toplina (uključujući ispušne plinove nastale u postupcima na visokim temperaturama ili egzotermnim kemijskim reakcijama)	—	—	—	92	87	—

---

(1)  Ako se za parna postrojenja ne uzima u obzir povrat kondenzata u izračunima učinkovitosti kogeneracijske proizvodnje (kombinirana proizvodnja topline i električne energije), učinkovitost pare prikazana u prethodnoj tablici uvećava se za pet postotnih bodova.

(2)  Vrijednosti za izravnu uporabu ispušnih plinova upotrebljavaju se ako je temperatura 250 °C ili veća.