(1)

Tlo je ključan, ograničen resurs i u vremenskom okviru relevantnom za ljudski život smatra se neobnovljivim i nezamjenjivim. Neophodno je za gospodarstvo, okoliš i društvo općenito.

(2)

Zdrava tla jesu tla u dobrom kemijskom, biološkom i fizičkom stanju i koja stoga mogu pružati usluge ekosustava ključne za ljude i okoliš, kao što su sigurna i dostatna hrana bogata hranjivim tvarima, biomasa, čista voda, kruženje hranjivih tvari, skladištenje ugljika i stanište za bioraznolikost. Tla su neophodna i za osiguravanje sigurnosti opskrbe hranom. Međutim, procjenjuje se da je 60 – 70 % tala u Uniji degradirano i da se kontinuirano pogoršava.

(3)

Tla ujedno pružaju druge usluge, primjerice služe kao fizički nosač za infrastrukturu i ljudske aktivnosti s obzirom na to da su izvor sirovina ili imaju ulogu arhiva geološke, geomorfološke i arheološke baštine. Funkcionalan ekosustav nije potreban za pružanje svih tih drugih usluga. Takve druge usluge često su najčešći oblici korištenja tla, što uzrokuje znatan gubitak ključnih usluga ekosustava. Stoga je važno pronaći ravnotežu između tih dviju vrsta usluga koje tla pružaju.

(4)

Degradacija tla utječe na usluge ekosustava koje tla pružaju, što negativno utječe na zdravlje ljudi i okoliš. Degradacija tla može obuhvaćati aspekte povezane s fizičkom degradacijom, kao što su prekrivanje tla i artificijalizacija tla općenito, erozija tla, zbijanje tla, smanjenje zadržavanja vode u tlu i infiltracije vode u tlo, kao i aspekte povezane s kemijskom ili biološkom degradacijom, kao što su višak i iscrpljivanje hranjivih tvari, zakiseljavanje, salinizacija i onečišćenje tla te gubitak organskog ugljika u tlu, bioraznolikosti tla i biološke aktivnosti tla.

(5)

Degradacija tla Uniju svake godine košta desetke milijardi eura. Zdravlje tla utječe na pružanje usluga ekosustava koje donose znatnu gospodarsku dobit. Poboljšanje zdravlja tla stoga je u gospodarskom smislu razborito i moglo bi znatno povećati cijenu i vrijednost zemljišta u Uniji. Osim toga, stotine godina mogu biti potrebne za proizvodnju samo jednog centimetra površinskog sloja tla, dok se proces razgradnje i potpuni gubitak tla mogu brzo dogoditi.

(6)

Komunikacijom Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenom „Europski zeleni plan” uspostavljen je ambiciozan plan djelovanja za preobrazbu Unije u pravedno i prosperitetno društvo s modernim, resursno učinkovitim i konkurentnim gospodarstvom, kojim se želi zaštititi, očuvati i povećati prirodni kapital Unije te zaštititi zdravlje i dobrobit građana. U okviru europskog zelenog plana Komisija je donijela Strategiju EU-a za bioraznolikost do 2030. utvrđenu u Komunikaciji od 20. svibnja 2020. naslovljenoj „Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030. – Vraćanje prirode u naše živote”, Strategiju „od polja do stola” utvrđenu u Komunikaciji od 20. svibnja 2020. naslovljenoj „Strategija ‚od polja do stola’ za pravedan, zdrav i ekološki prihvatljiv prehrambeni sustav”, Akcijski plan za postizanje nulte stope onečišćenja utvrđen u Komunikaciji od 12. svibnja 2021. naslovljenoj „Put prema zdravom planetu za sve – Akcijski plan EU-a: prema postizanju nulte stope onečišćenja zraka, vode i tla”, Strategiju EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama utvrđenu u Komunikaciji od 24. veljače 2021. naslovljenoj „Stvaranje Europe otporne na klimatske promjene – nova strategija EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama” te Strategiju EU-a za tlo do 2030., utvrđenu u Komunikaciji od 17. studenoga 2021. naslovljenoj „Strategija EU-a za tlo do 2030. Ostvarivanje koristi od zdravog tla za ljude, hranu, prirodu i klimu”.

(7)

Unija je predana Programu održivog razvoja Ujedinjenih naroda do 2030. i njegovim ciljevima održivog razvoja. Zdrava tla izravno doprinose ostvarivanju nekoliko ciljeva održivog razvoja, posebno cilja br. 2 (svijet bez gladi), cilja br. 3 (dobro zdravlje i dobrobit), cilja br. 6 (čista voda i dobri sanitarni uvjeti), cilja br. 11 (održivi gradovi i naselja), cilja br. 12 (odgovorna potrošnja i proizvodnja), cilja br. 13 (klimatska politika) i cilja br. 15 (život na kopnu). Ciljem br. 15.3 želi se suzbiti dezertifikacija, obnoviti degradirano zemljište i tlo, uključujući zemljišta pogođena dezertifikacijom, sušom i poplavama, te težiti svijetu bez degradacije zemljišta do 2030.

(8)

Unija i njezine države članice, kao stranke Konvencije Ujedinjenih naroda o biološkoj raznolikosti (4), odobrene Odlukom Vijeća 93/626/EEZ (5), postigle su na 15. konferenciji stranaka te konvencije dogovor o Globalnom okviru za bioraznolikost iz Kunminga i Montreala, koji obuhvaća nekoliko globalnih ciljeva za 2030. usmjerenih na djelovanje, važnih za zdravlje tla. Prema tom okviru, doprinos prirode ljudima, uključujući zdravlje tla, potrebno je obnoviti, održavati i jačati.

(9)

Unija i njezine države članice, kao stranke Konvencije Ujedinjenih naroda o suzbijanju dezertifikacije u zemljama pogođenim jakim sušama i/ili dezertifikacijom, posebno u Africi (UNCCD) (6), koja je odobrena Odlukom Vijeća 98/216/EZ (7), obvezale su se na suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše u pogođenim zemljama. Četrnaest država članica, odnosno Bugarska, Grčka, Španjolska, Francuska, Hrvatska, Italija, Cipar, Latvija, Mađarska, Malta, Portugal, Rumunjska, Slovenija i Slovačka, proglasilo se zemljama pogođenima dezertifikacijom na temelju UNCCD-a.

(10)

U kontekstu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC), odobrene Odlukom Vijeća 94/69/EZ (8), zemljište i tlo smatraju se istodobno izvorom i ponorom ugljika. Unija i njezine države članice, kao stranke UNFCCC-a, obvezale su se promicati održivo upravljanje, očuvanje te poboljšanje ponorâ i spremnikâ ugljika.

(11)

U Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030. navodi se da je ključno pojačati nastojanja da se zaštiti plodnost tla, smanji erozija tla i poveća količina organske tvari u tlu uvođenjem praksi održivog upravljanja tlom. Navodi se i da je potrebno još mnogo učiniti kako bi se utvrdile lokacije s onečišćenim tlom, obnovila degradirana tla, definirali uvjeti za dobro ekološko stanje tala, uveli ciljevi obnove i poboljšalo praćenje zdravlja tla.

(12)

Strategijom EU-a za tlo do 2030. utvrđena je dugoročna vizija da do 2050. svi ekosustavi tla u Uniji budu u zdravom stanju, a time i otporniji. Kao ključno rješenje, zdrava tla doprinose ostvarivanju ciljeva Unije u pogledu postizanja klimatske neutralnosti i otpornosti na klimatske promjene, razvoja čistog i kružnog gospodarstva, uključujući čisto i kružno biogospodarstvo, preokretanja trenda gubitka bioraznolikosti, zaštite ljudskog zdravlja, zaustavljanja dezertifikacije i preokretanja trenda degradacije zemljišta.

(13)

Financiranje je ključno za omogućivanje prelaska na zdrava tla. U višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021. – 2027., utvrđenom u Uredbi Vijeća (EU, Euratom) 2020/2093 (9), predstavljeno je nekoliko mogućnosti financiranja koje su na raspolaganju za zaštitu tla, održivo upravljanje njime i njegovu regeneraciju. Misija „Plan za tlo za Europu” jedna je od pet misija EU-a u okviru Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor Europa, uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/695 Europskog parlamenta i Vijeća (10), a posebno je posvećena promicanju zdravlja tla. Misija EU-a „Plan za tlo za Europu” ključan je instrument za provedbu ove Direktive i cilj joj je predvoditi prelazak na zdrava tla financiranjem ambicioznog programa istraživanja i inovacija, uspostavom mreže od 100 živih laboratorija i oglednih centara u ruralnim i urbanim područjima, daljnjim razvojem usklađenog okvira za praćenje tla i jačanjem svijesti o važnosti tla. Druge politike i programi Unije koji predstavljaju ciljeve koji doprinose zdravim tlima jesu zajednička poljoprivredna politika (ZPP), fondovi kohezijske politike, Program za okoliš i djelovanje u području klime (LIFE), uspostavljen Uredbom (EU) 2021/783 Europskog parlamenta i Vijeća (11), Obzor Europa, Instrument za tehničku potporu, uspostavljen Uredbom (EU) 2021/240 Europskog parlamenta i Vijeća (12), Mehanizam za oporavak i otpornost, uspostavljen Uredbom (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća (13) i program InvestEU, uspostavljen Uredbom (EU) 2021/523 Europskog parlamenta i Vijeća (14). Budući da je cilj postizanja zdravog stanja svih tala u Uniji od zajedničkog interesa, potrebno je povećati mobilizaciju resursa, uključujući privatni kapital, i poboljšati suradnju s relevantnim financijskim institucijama, kao što je Europska investicijska banka, kako bi se poduprli zdravlje i otpornost tla.

(14)

U strategiji EU-a za tlo do 2030. Komisija je najavila da će podnijeti zakonodavni prijedlog o zdravlju tla kako bi se omogućilo ostvarenje ciljeva te strategije i postizanje dobrog zdravlja tla u cijeloj Uniji do 2050. U svojoj Rezoluciji od 28. travnja 2021. o zaštiti tla Europski parlament naglasio je važnost zaštite tla i promicanja zdravih tala u Uniji, imajući na umu da se degradacija tla nastavlja unatoč ograničenim i neujednačenim djelovanjima koja su poduzele neke države članice. Europski parlament pozvao je Komisiju da, uz potpuno poštovanje načela supsidijarnosti, osmisli zajednički pravni okvir za zaštitu i održivo korištenje tla na razini Unije kojim bi se obuhvatile sve glavne prijetnje tlu. Važno je napomenuti da je Europski parlament istaknuo rizike koji proizlaze iz izostanka jednakih uvjeta za sve u pogledu funkcioniranja unutarnjeg tržišta, kao i snažan potencijal zajedničkog pravnog okvira o tlu za poticanje poštenog tržišnog natjecanja u privatnom sektoru, razvoj inovativnih rješenja i znanja i iskustva te jačanje izvoza tehnologija izvan Unije.

(15)

Vijeće je u svojim zaključcima od 23. listopada 2020. podržalo Komisiju u njezinu nastojanju da bolje zaštiti tlo i njegovu bioraznolikost, kao neobnovljiv resurs od ključne važnosti.

(16)

Uredbom (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća (15) utvrđuje se obvezujući cilj postizanja klimatske neutralnosti u Uniji do 2050. i negativnih emisija nakon toga, koji treba ostvariti davanjem prednosti brzim i predvidljivim smanjenjima emisija te istodobnim poboljšavanjem uklanjanja prirodnim ponorima. Održivo upravljanje tlom dovodi do povećanja sekvestracije ugljika i u većini slučajeva donosi dodatne koristi za ekosustave i bioraznolikost. U Komunikaciji Komisije od 15. prosinca 2021. naslovljenoj „Održivi ciklusi ugljika” istaknuta je potreba za jasnim i transparentnim utvrđivanjem aktivnosti kojima se ugljik nedvojbeno uklanja iz atmosfere, kao što je razvoj okvira Unije za certifikaciju uklanjanja ugljika iz prirodnih ekosustava, među ostalim iz tla. Štoviše, u Uredbi (EU) 2018/841 Europskog parlamenta i Vijeća (16) pridaje se najveća važnost ugljiku u tlu za ostvarivanje ciljeva na putu prema klimatski neutralnoj Europi te se, osim toga, države članice poziva da uspostave sustav za praćenje zaliha ugljika u tlu, koristeći se, među ostalim, skupovima podataka statističkog sustava za okvirno istraživanje korištenja/pokrova zemljišta (LUCAS).

(17)

U Strategiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama ističe se da će se upotrebom prirodnih rješenja u unutrašnjosti, uključujući obnovu upijajuće funkcije tla, povećati opskrba čistom slatkom vodom, smanjiti rizik od poplava i ublažiti posljedice suša. Važno je što više povećati kapacitet tla da zadržava i pročišćava vodu te smanjiti onečišćenje.

(18)

Akcijskim planom za postizanje nulte stope onečišćenja utvrđuje se vizija da se onečišćenje zraka, vode i tla do 2050. smanji na razine koje se više ne smatraju štetnima za zdravlje i prirodne ekosustave te kojima se poštuju granice s kojima se naš planet može nositi, stvarajući tako netoksičan okoliš.

(19)

U Komunikaciji Komisije od 23. ožujka 2022. naslovljenoj „Očuvanje sigurnosti opskrbe hranom i jačanje otpornosti prehrambenih sustava” ističe se da je održivost prehrane ključna za sigurnost opskrbe hranom. Zdrava tla čine prehrambeni sustav Unije otpornijim jer pružaju osnovu za hranjivu i dostatnu hranu.

(20)

Potrebno je utvrditi mjere za praćenje te procjenu zdravlja i otpornosti tla i potporu zdravlju i otpornosti tla te rad na problemu onečišćenih lokacija, koji su usklađeni na razini Unije, kako bi se do 2050. postigla zdrava tla, kako bi tla ostala u zdravom stanju te kako bi se ispunili ciljevi Unije u pogledu klime i bioraznolikosti, spriječile suše i prirodne katastrofe i odgovorilo na njih, zaštitilo zdravlje ljudi i zajamčila sigurnost hrane i opskrbe hranom.

(21)

Tla su domaćin više od 25 % ukupne bioraznolikosti i drugi su najveći spremnik ugljika na planetu. Budući da mogu hvatati i skladištiti ugljik, zdrava tla doprinose ostvarivanju ciljeva Unije u području klimatskih promjena. Bioraznolikost tla obuhvaća mikroorganizme, uključujući bakterije, gljive, protiste i nematode, kao i veće organizme, kao što su gujavice i kukci, te korijenje biljaka, koji zajedno doprinose ekološkoj i funkcionalnoj raznolikosti ekosustavâ tla. Zdrava tla ujedno služe kao povoljno stanište za rast i razvoj organizama te su ključna za poboljšanje bioraznolikosti i stabilnosti povezanih ekosustava. Bioraznolikost ispod tla i bioraznolikost iznad tla usko su povezane i u interakciji su putem uzajamnih odnosa među vrstama, kao što su mikorizne gljive koje povezuju korijenje biljaka. Stoga bi trebalo prepoznati važnost prikupljanja i analize informacija o prisutnosti bakterija i gljiva u tlu te bi ona trebala poslužiti kao temelj za moguće buduće širenje praćenja bioraznolikosti.

(22)

Organska tvar u tlu presudna je za pružanje usluga i funkcija ekosustava tla jer smanjuje degradaciju tla kao što su erozija i zbijanje tla, a istodobno povećava njegovu sposobnost puferizacije, zadržavanja vode, infiltracije vode te njegov kapacitet izmjene kationa. Organska tvar u tlu može poboljšati ne samo strukturnu stabilnost tla, već i razvoj biomase, uključujući povećanje prinosa usjeva. Osim toga, organska tvar u tlu pozitivno utječe na njegovu bioraznolikost i može povećati količinu ugljika sekvestriranog u tlu, a time i zalihe organskog ugljika u tlu te na taj način doprinosi ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi njima.

(23)

Poplave, šumski požari i ekstremni vremenski uvjeti rizici su od prirodnih katastrofa koji izazivaju najveće bojazni u cijeloj Europi. Bojazni zbog suša i nestašice vode sve su veće diljem Unije. U 2020. već su 24 države članice smatrale da su suše i nestašica vode ključni novi rizici od katastrofe ili rizici povezani s klimom, dok je 2015. to smatralo samo 11 država članica. Zdrava tla ključna su za osiguravanje otpornosti u odnosu na suše i prirodne katastrofe. Prakse kojima se poboljšava zadržavanje vode i dostupnost hranjivih tvari u tlu, struktura tla, bioraznolikost tla i sekvestracija ugljika povećavaju sposobnost ekosustava, biljaka i usjeva da podnesu i oporave se od suše, prirodnih katastrofa, toplinskih valova i ekstremnih vremenskih uvjeta, koji će u budućnosti postati češći zbog klimatskih promjena. Suprotno tome, ako nema pravilnog upravljanja tlom, suša i prirodne katastrofe uzrokuju degradaciju tla i čine ga nezdravim. Poboljšanje zdravlja tla pomaže u smanjenju broja smrtnih slučajeva i ublažavanju gospodarskih gubitaka uslijed ekstremnih vremenskih pojava povezanih s klimom, zbog kojih je od 1980. do 2021. u Uniji zabilježeno više 182 000 žrtava i otprilike 560 milijardi EUR gubitaka.

(24)

Zdravlje tla izravno doprinosi zdravlju i dobrobiti ljudi. Zdravo tlo osigurava sigurnu hranu bogatu hranjivim tvarima te ima sposobnost filtriranja onečišćujućih tvari, čime se održava kvaliteta vode za piće. Onečišćenje tla može naštetiti zdravlju ljudi uslijed gutanja, udisanja ili dodira s kožom. Izloženost ljudskog tijela zdravoj mikrobnoj zajednici u tlu korisna je u vidu razvoja imunološkog sustava i otpornosti na određene bolesti i alergije. Zdrava tla podupiru rast stabala, cvijeća i trava, stvarajući zelenu infrastrukturu koja osigurava estetsku vrijednost, dobrobit i poboljšanu kvalitetu života.

(25)

Degradacija tla utječe na plodnost tla, prinose, otpornost biljaka na nametnike i nutritivnu kvalitetu hrane. Budući da se 95 % naše hrane izravno ili neizravno proizvodi na tlu, a broj stanovnika u svijetu i dalje raste, ključno je da taj ograničen prirodni resurs ostane zdrav kako bi se zajamčila dugoročna sigurnost opskrbe hranom te osigurale produktivnost i profitabilnost poljoprivrede u Uniji. Važno je održati ili poboljšati zdravlje tla te doprinijeti održivosti i otpornosti prehrambenog sustava.

(26)

Željeni dugoročni cilj ove Direktive jest postići zdrava tla do 2050. S obzirom na ograničeno znanje o stanju tala te u pogledu djelotvornosti i troškova mjera za obnovu njihova zdravlja, ova Direktiva usmjerena je na uspostavu okvira za praćenje tla i procjenu stanja tala u cijeloj Uniji. Ova Direktiva također uključuje potporu za zdravlje i otpornost tla, kao i za procjenu rizika onečišćenih lokacija i upravljanje njima. Međutim, u njoj se ne uvodi obveza za države članice da do 2050. postignu zdrava tla niti se utvrđuju prijelazni ciljevi. Čim budu dostupni rezultati prve procjene zdravlja tla i povezane analize trendova, Komisija bi trebala razmotriti napredak u postizanju ciljeva ove Direktive i procijeniti potrebu za njezinom mogućom izmjenom.

(27)

Za ublažavanje pritisaka na tlo te podupiranje zdravlja i otpornosti tla potrebno je uzeti u obzir određene značajke, naime raznolikost vrsta tala, posebne lokalne i klimatske uvjete te korištenje zemljišta ili pokrov zemljišta. Stoga je primjereno da države članice uspostave teritorijalne regije tla i jedinice tla. Teritorijalne regije tla trebale bi odražavati administrativna područja za koja su odgovorne primjerene upravljačke strukture te bi trebale obuhvaćati jednu ili više cijelih jedinica tla. S druge strane, jedinice tla trebale bi odražavati određeni stupanj homogenosti tih značajki radi praćenja i procjene zdravlja tla na cijelom državnom području država članica. Za jedinice tla trebale bi biti odgovorne navedene upravljačke strukture, koje bi državama članicama omogućile da osiguraju pravilnu provedbu praćenja i procjene zdravlja tla te usklađenost potpore za zdravlje i otpornost tla sa zahtjevima iz ove Direktive.

(28)

Kako bi osmislile istraživanje na temelju uzoraka radi praćenja tla, države članice trebat će u obzir uzeti svoje teritorijalne regije tla i jedinice tla. Kako bi se osigurala dostatna razina usklađenosti među državama članicama, na razini Unije trebalo bi utvrditi skup minimalnih kriterija za definiranje jedinica tla, uzimajući u obzir barem vrstu tla i korištenje zemljišta. U tu svrhu mogla bi se upotrijebiti karta regija tla Europske unije i susjednih zemalja u mjerilu 1:5 000 000, koju je objavio Savezni institut za geoznanost i prirodne resurse (BGR) u partnerstvu sa Zajedničkim istraživačkim centrom (JRC). Ta karta temelji se na vrstama tla kako su definirane u Svjetskoj referentnoj bazi za resurse tla (engl. World Reference Base for Soil Resources), koju koordinira Međunarodna unija znanosti o tlu, kao i na potpuno usporedivim i usklađenim osnovnim podacima na kontinentalnoj razini, kao što su podaci o klimi, topografiji, reljefu, geologiji i vegetaciji. Kad je riječ o korištenju zemljišta, kategorije definirane u Uredbi (EU) 2018/841 i smjernicama Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) služe kao usklađena osnova za izvješćivanje o korištenju zemljišta. Stoga bi, kako bi razgraničile jedinice tla, države članice trebale u obzir uzeti barem teritorijalne regije tla, kao i regije tla i kategorije korištenja zemljišta. Zbog prostorne varijabilnosti svojstava tla i korištenja zemljišta jedinica tla može se sastojati od područja koja nisu susjedna. Osim toga, pri razgraničavanju jedinica tla u obzir se mogu uzeti klimatski i okolišni uvjeti. Mogu se upotrijebiti detaljnije ili ažurirane informacije na razini Unije, na nacionalnoj razini ili podnacionalnoj razini, ako su dostupne. Pri utvrđivanju svojih jedinica tla države članice mogu se osloniti na dodatne dostupne podatke o klimi, zonama okoliša ili riječnim slivovima. U tom je kontekstu posebno važno izvješće Alterra br. 2281 naslovljeno „Opisi europskih zona i slojeva okoliša” (u izvorniku Descriptions of the European Environmental Zones and Strata) iz siječnja 2012. jer se u njemu predviđaju skupovi podataka o generičkoj klasifikaciji stratifikacije okoliša u Europi, objedinjeni u zone okoliša, koje države članice mogu upotrebljavati za uspostavu jedinica tla.

(29)

Kako bi se osiguralo odgovarajuće upravljanje u vezi s tlom, od država članica trebalo bi zahtijevati da imenuju nadležna tijela koja su na primjerenoj razini odgovorna za izvršavanje obveza predviđenih u ovoj Direktivi, uključujući jedno ili više nadležnih tijela za svaku teritorijalnu regiju tla. Državama članicama trebalo bi omogućiti da imenuju dodatna nadležna tijela na primjerenoj razini, među ostalim na nacionalnoj ili podnacionalnoj razini. Ključno je da države članice Komisiji dostave ažurirane informacije o imenovanim nadležnim tijelima.

(30)

Državama članicama trebalo bi dopustiti da imenuju odgovarajuće nadležno tijelo za izvršavanje obveza predviđenih u ovoj Direktivi na vojnim lokacijama. Osim toga, ne bi trebalo otkrivati podatke i informacije koje se odnose na vojne lokacije ako njihovo otkrivanje negativno utječe na javnu sigurnost ili nacionalnu obranu. Stoga bi državama članicama trebalo dopustiti da ne stavljaju na raspolaganje javnosti podatke i informacije čije bi otkrivanje negativno utjecalo na javnu sigurnost ili nacionalnu obranu, pa i putem digitalnog portala za podatke o zdravlju tla, koji trebaju uspostaviti Komisija i Europska agencija za okoliš (EEA), ili nacionalnog registra potencijalno onečišćenih lokacija i onečišćenih lokacija, koji trebaju uspostaviti države članice, te bi im trebalo dopustiti da takve podatke i informacije ne dostavljaju Komisiji i EEA-i.

(31)

Kako bi se postigao zajednički dogovor u pogledu zdravog stanja tla, potrebno je uspostaviti minimalan zajednički skup mjerljivih kriterija koji bi, ako se ne poštuju, doveli do kritičnog gubitka kapaciteta tla da funkcionira kao vitalan živi sustav i pruža usluge ekosustava. Takvi kriteriji trebali bi odražavati postojeće znanstvene spoznaje o tlu i temeljiti se na njima.

(32)

Da bi se mogla opisati degradacija tla, potrebno je utvrditi zajedničke deskriptore tla koji se mogu izmjeriti ili procijeniti. Čak i ako postoje znatne razlike između vrsta tla, klimatskih uvjeta i korištenja zemljišta, postojeće znanstvene spoznaje omogućuju da se za neke od tih deskriptora tla utvrde kriteriji na razini Unije. Međutim, države članice trebale bi moći prilagoditi kriterije za neke od tih deskriptora tla posebnim nacionalnim ili lokalnim uvjetima i definirati kriterije za druge deskriptore tla za koje se u ovoj fazi ne mogu utvrditi zajednički kriteriji na razini Unije. Kad je riječ o deskriptorima tla za koje se u ovoj fazi ne mogu utvrditi jasni kriteriji kojima bi se razlikovalo između zdravog i nezdravog stanja tla, njihovo praćenje i procjena olakšat će mogući razvoj takvih kriterija u budućnosti.

(33)

Kriterije za zdravo stanje tla u okviru deskriptora tla trebalo bi podijeliti na neobvezujuće održive ciljne vrijednosti i operativne pokretačke vrijednosti. Neobvezujuće održive ciljne vrijednosti trebale bi odražavati željeni dugoročni cilj ove Direktive i iz njih ne proizlazi obveza djelovanja. Te neobvezujuće održive ciljne vrijednosti trebale bi, na temelju postojećih znanstvenih spoznaja, odražavati idealnu situaciju u kojoj se kapacitet tla za pružanje usluga ekosustava neće smanjiti niti će se uzrokovati znatna šteta za zdravlje ljudi ili okoliš. Međutim, imajući na umu potrebu za učinkovitošću i ograničene raspoložive resurse te kako bi se u obzir uzeli lokalni uvjeti, potrebne su operativne pokretačke vrijednosti koje su utvrdile države članice. Te operativne pokretačke vrijednosti trebale bi aktivirati potporu u pogledu postizanja zdravlja tla i otpornosti tla. Za svaki aspekt degradacije tla trebala bi se utvrditi jedna razmjerna i izvediva operativna pokretačka vrijednost ili više njih. Utvrđivanjem pokretačkih vrijednosti na nacionalnoj razini zajamčit će se potpuno uzimanje u obzir lokalnih uvjeta i praksi, korištenja tla i postojećih politika. Države članice mogle bi odlučiti utvrditi operativnu pokretačku vrijednost za jedan ili više aspekata degradacije tla na istoj razini kao i neobvezujuću održivu ciljnu vrijednost za te aspekte degradacije tla. Komisija bi trebala podupirati države članice u utvrđivanju neobvezujućih održivih ciljnih vrijednosti i operativnih pokretačkih vrijednosti.

(34)

Neka tla imaju posebne značajke jer su atipična po prirodi i predstavljaju rijetka staništa za bioraznolikost ili jedinstvene krajobraze, ili zbog toga što su ih ljudi znatno izmijenili te bi mogla sadržavati vidljive tragove ljudske povijesti. Te bi značajke trebalo uzeti u obzir u kontekstu definicije zdravih tala i zahtjevâ za postizanje zdravog stanja tla.

(35)

Slično njezinu željenom dugoročnom cilju postizanja zdravih tala do 2050. i radi doprinošenja ciljevima strategije EU-a za tlo do 2030., a posebice „cilju nulte stope preuzimanja zemljišta”, ovom se Direktivom želi usvojiti postepeni pristup u pogledu pitanja preuzimanja zemljišta. Kako bi se doprinijelo tom dugoročnom cilju, važno je procijeniti različite procese preuzimanja zemljišta te imati za cilj smanjenje i ublažavanje njihova utjecaj na zdravlje tla i usluge ekosustava. Stoga je cilj ove Direktive uspostaviti okvir za praćenje vidljivijih aspekata preuzimanja zemljišta, točnije prekrivanja tla i uklanjanja tla, s pomoću alata koji su već dostupni na razini Unije putem usluga koje se pružaju u okviru komponente Copernicus Svemirskog programa Unije, uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/696 Europskog parlamenta i Vijeća (17) („usluge programa Copernicus”), koje se bez obveze može dopuniti nacionalnim podacima dobivenima daljinskim istraživanjem i nacionalnim inventarima. Cilj je postići zajednički dogovor u pogledu prekrivanja tla i uklanjanja tla te pokrenuti preliminarna razmatranja na nacionalnoj razini na temelju pouzdanih podataka.

(36)

Ne dovodeći u pitanje nadležnost država članica u području oporezivanja i načelo „onečišćivač plaća”, odredbe o praćenju zdravlja tla iz poglavlja II. ove Direktive ne bi trebalo tumačiti kao stvaranje financijskog opterećenja za vlasnike zemljišta i upravitelje zemljišta koji nisu države članice i nadležna tijela.

(37)

Tlo je ograničen resurs za koji postoji sve veća konkurencija za različite vrste korištenja. Preuzimanje zemljišta proces je koji uzrokuje prenamjenu zemljišta i promjenu značajki tla. Može se smatrati krovnim konceptom koji se može podijeliti na više aspekata. Prvi je aspekt prenamjene zemljišta promjena iz prirodnih i poluprirodnih korištenja zemljišta u naseljena područja. Drugi je aspekt prenamjene zemljišta artificijalizacija tla do koje dolazi zbog trajne izmjene komponenata tla i značajki tla, što uzrokuje gubitak kapaciteta tla za pružanje usluga ekosustava. Artificijalizacija tla može se dodatno podijeliti na tri glavna procesa, a to su prekrivanje tla, uklanjanje tla i druge vrste artificijalizacije tla. Prekrivanje tla odgovara prekrivanju tla umjetnim materijalima, koji su potpuno ili djelomično nepropusni. Zgrade su primjer nepropusnog prekrivanja tla. Željezničke tračnice izgrađene od propusnih materijala vrsta su djelomično propusnog prekrivanja tla. Ceste, područja za zbrinjavanje otpada i odlagališta otpada mogli bi se smatrati drugim primjerima prekrivanja tla. Uklanjanje tla privremeno je ili dugoročno uklanjanje površinskog sloja tla, a ponekad i sloja ispod njega na određenom području. Do njega dolazi primjerice tijekom građevinskih radova, radova u površinskim kopovima ili u kamenolomima. Postoje i druge, manje vidljive vrste artificijalizacije tla, kao što su namjerna stabilizacija i zbijanje tla, modifikacija slojeva tla ili dubljeg sloja tla dodavanjem umjetnih materijala ili djelomično pokrivanje tla kompozitnim materijalima. Najvidljivije i najutjecajnije podvrste artificijalizacije tla, a to su prekrivanje tla i uklanjanje tla, najlakši su za pratiti, posebno daljinskim istraživanjem i strojnim učenjem. Stoga bi prekrivanje tla i uklanjanje tla trebalo pratiti zajedno s njihovim učincima na kapacitet tla za pružanje usluga ekosustava.

(38)

Među aspektima preuzimanja zemljišta rast naseljenih područja proces je koji često pokreću potrebe gospodarskog razvoja i podrazumijeva prenamjenu zemljišta iz prirodnih i poluprirodnih područja, uključujući zaštićene šume, prirodne travnjake, tresetišta, poljoprivredna i šumska zemljišta te vrtove i parkove, u naseljena područja, primjerice kao dio urbanog razvoja. Naseljena područja, kako su opisana u Uredbi (EU) 2018/841, uključuju sva razvijena zemljišta, odnosno stambenu, prometnu, komercijalnu i proizvodnu infrastrukturu svih veličina, osim ako su već obuhvaćena nekom drugom kategorijom korištenja zemljišta. Naseljena područja uključuju i tla, zeljastu višegodišnju vegetaciju kao što su travnjaci i vrtne biljke, te drveće u ruralnim naseljima, privatnim vrtovima i urbanim područjima. Posebice, proces preuzimanja zemljišta kojim je obuhvaćeno poljoprivredno zemljište, a u svrhu izgradnje naselja često utječe na funkciju tla u pogledu opskrbe hranom. Takve prenamjene zemljišta često prethode nekim drugim aspektima preuzimanja zemljišta, posebice prekrivanju tla, te je takve prenamjene važno pratiti kako bi se predvidio barem dio procesa prekrivanja tla. Također je važno istaknuti da naselja nisu uvijek u potpunosti prekrivena. Suprotno tome, znatan broj urbanih područja i dalje ima velike količine tla koja nisu prekrivena, a za pojedina urbana područja to vrijedi za više od 50 % njihove površine. Taj pokazatelj koji se odnosi na taj aspekt preuzimanja zemljišta stoga sam po sebi nije dovoljan za potpuno praćenje problema preuzimanja zemljišta u cjelini jer se njime prekrivena tla ne razlikuju od neprekrivenih te zelene površine unutar naseljenih područja čini nevidljivima, što otežava njihovo praćenje i održivo upravljanje.

(39)

Praćenje i održivo upravljanje tlima u naseljenim područjima koja nisu prekrivena, a osobito u gusto naseljenim urbanim područjima, jednako je važno kao praćenje i održivo upravljanje svim drugim tlima jer ona i dalje pružaju usluge ekosustava koje su ključne za održavanje dobre kvalitete života u urbanim područjima. Velik broj problema povezanih s okolišem prisutan je i koncentriran na relativno maloj površini, u gusto naseljenim urbanim područjima. Ti problemi mogli bi, među ostalim, uključivati veće stope onečišćenih lokacija uslijed prijašnjih industrijskih aktivnosti, veći rizik od poplava zbog prekrivanja tla, veću prisutnost toplinskih otoka i ograničeniji pristup zelenim površinama, koje su ključne za mentalnu i fizičku dobrobit. Usluge ekosustava tla koje pružaju zdrava tla u urbanim područjima mogu imati vrlo snažan pozitivan učinak na veliki broj ljudi ako se ti probleme riješe pa stoga ne bi trebalo podcijeniti njihovu važnost. Urbane zelene površine, i javne i privatne, također doprinose plavo-zelenoj mreži i bioraznolikosti te su ključan element drugih okolišnih politika. To je ujedno u skladu s člankom 8. Uredbe (EU) 2024/1991 Europskog parlamenta Vijeća (18) o obnovi urbanih ekosustava, u kojem se odražava potreba da države članice održavaju i povećaju površine gradskih zelenih prostora.

(40)

Prekrivanje tla i uklanjanje tla kao dijelovi aspekta artificijalizacije tla u okviru preuzimanja zemljišta razlikuju se od rasta naselja jer nisu nužno prenamjena zemljišta, nego su konkretna i mjerljiva promjena pokrova tla i značajki tla. Prekrivanje tla i uklanjanje tla mogu uzrokovati, često nepovratno, gubitak kapaciteta tla za pružanje ključnih usluga ekosustava, kao što su osiguravanje hrane i biomase, kruženje vode i hranjivih tvari, podloga za bioraznolikost ili skladištenje ugljika. Isto tako, zbog prekrivenog tla ljudska naselja izložena su višim poplavnim valovima i intenzivnijim učincima toplinskih otoka.

(41)

Kad je riječ o lokacijama za energiju iz obnovljivih izvora, države članice mogu kvalificirati tlo kao prekriveno, kao tlo na području na kojem je tlo uklonjeno ili kao tlo koje nije ni tlo koje je prekriveno ni tlo na području na kojem je tlo uklonjeno, ovisno o vrsti konstrukcije. Na primjer, za solarne elektrane moglo bi se smatrati da prekrivaju tlo ili da ga ne prekrivaju, ovisno o tome što je učinjeno s tlom koje je temelj za solarne ploče. Ako tlo i dalje može u dostatnoj mjeri održavati ekosustav, za solarne elektrane tada se ne smatra da prekrivaju tlo. Ta procjena trebala bi se temeljiti na učinku na tlo, bez obzira na svrhu ili izgled predmetne konstrukcije. Inventari područja s takvim vrstama konstrukcija, u kojima su dostupne informacije o tome što je učinjeno s tlom u temelju takvih vrsta konstrukcija, mogu se povezati s kartama daljinskog istraživanja za prekrivanje tla kako bi se ta područja kvalificirala kao tla koja nisu prekrivena.

(42)

Ublažavanje je ključno u pogledu učinka prekrivanja tla i uklanjanja tla općenito. Stoga je primjereno utvrditi određena načela za ublažavanje učinka prekrivanja tla i uklanjanja, i to usvajanjem pristupa utemeljenog na naporima kojim se u obzir uzima širok raspon primjera dobre prakse usmjerenih na smanjenje i kompenzaciju gubitka kapaciteta tla za pružanje usluga ekosustava. Ta načela trebala bi se temeljiti na hijerarhiji preuzimanja zemljišta iz Strategije EU-a za tlo do 2030., uzimajući u obzir različite uvjete te geografske i administrativne okolnosti u državama članicama. Odredbama ove Direktive koje se odnose na preuzimanje zemljišta ne nameću se novi postupci izdavanja dozvola te se njima ne bi trebalo sprečavati izdavanje dozvola za aktivnosti, među ostalim za projekte od prevladavajućeg javnog interesa, niti zadirati u odluke o prostornom planiranju koje su u nadležnosti nacionalnih, regionalnih ili lokalnih tijela. Ta načela mogla bi obuhvaćati širok raspon praksi, kao što su svođenje prekrivanja tla na najmanju moguću mjeru, uklanjanje prekrivenosti i rekonstrukcija prethodno prekrivenih tala, racionalno povećanje gustoće naseljenosti urbaniziranih područja uz istodobno očuvanje zelenih površina, uključujući gradske zelene površine, i prirodnih terena, revitalizacija neiskorištenih lokacija, davanje prednosti vremenski ograničenom preuzimanju zemljišta i obnova zemljišta nakon prestanka njegova preuzimanja. Kako bi se što održivije ublažio učinak prekrivanja tla i uklanjanja tla, mjere kompenzacije, ovisno o usluzi ekosustava koju treba kompenzirati, možda će morati biti geografski što bliže izvoru gubitka usluge ekosustava. Naime, posljedica pogrešne primjene tih načela može biti premještanje zelenih i visokovrijednih područja ekosustava i usluga daleko od područja s prekrivenim tlom, uz potpunu koncentriranost prekrivanja tla i uklanjanja tla na pogođenim područjima.

(43)

Procjena zdravlja tla na temelju mreže za praćenje trebala bi biti točna, uz istodobno održavanje troškova takvog praćenja razumnima. Stoga je primjereno utvrditi kriterije za točke uzorkovanja koje su reprezentativne za jedinice tla i odražavaju određeni stupanj homogenosti stanja tla s obzirom na različite vrste tla, klimatske uvjete i korištenje zemljišta. Usto je primjereno uzeti u obzir posebnu situaciju najudaljenijih regija Unije, navedenih u članku 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), kojim se opravdava predviđanje posebnih mjera za potporu tim regijama. Stoga bi države članice obveze koje se odnose na praćenje i procjenu zdravlja tla prema potrebi trebale moći prilagoditi posebnim značajkama svojih najudaljenijih regija. Mrežu točaka uzorkovanja trebalo bi odrediti primjenom geostatističkih metoda te bi se ona trebala temeljiti na jedinicama tla i biti dovoljno gusta da omogući procjenu površine degradiranih tala na cijelom državnom području država članica, uz dopušteno odstupanje od najviše 5 % na razini jedinice tla. Obično se smatra da ta vrijednost pruža statistički pouzdanu procjenu i razumno jamstvo da je predmetni cilj postignut. Koncept istraživanja na temelju uzoraka za praćenje tla trebala bi se temeljiti na najboljim dostupnim informacijama o raspodjeli svojstava tla, kao što su informacije koje proizlaze iz prethodnih nacionalnih ili podnacionalnih istraživanja, relevantnih mjerenja koja su proveli upravitelji tla i mjerenja provedenih u skladu s pravom Unije i međunarodnim pravom ili posebnim programima, kao što su kampanje u vezi s tlima LUCAS ili međunarodni program sudjelovanja za procjenu i praćenje učinaka onečišćenja zraka na šume (MPS Šume, engl. ICP Forests). Ne dovodeći u pitanje obveze utvrđene ovom Direktivom za upravljanje onečišćenim lokacijama, podaci dobiveni s točaka uzorkovanja prikupljeni tijekom istraživanja tla na onečišćenim lokacijama mogu se upotrijebiti za procjenu kriterija za zdravo stanje tla.

(44)

U arhivima tla pohranjuje se reprezentativni podskup uzoraka tla, što omogućuje upotrebu jednog uzorka u različite svrhe, uključujući istraživanje, čime se smanjuju dugoročni troškovi in situ praćenja. Osim toga, arhivi tla omogućuju da se ponovno, u kontekstu sadašnjosti, ocijene uzorci tla prikupljeni u prošlosti u svrhe boljeg razumijevanja dugoročne promjene tla ili u druge svrhe istraživanja, uključujući medicinska istraživanja. Komisija, uključujući službe kao što je JRC, i države članice trebale bi osigurati da se reprezentativni podskup uzoraka tla dobro čuva u fizičkim arhivima i da ostane dostupan za daljnja istraživanja i inovacije. Ako države članice provode takvo arhiviranje, reprezentativni podskup uzoraka tla trebalo bi pohraniti u namjenske arhive tla tijekom najmanje dva ciklusa praćenja. Države članice trebale bi moći odlučiti prenijeti reprezentativni podskup svojih uzoraka tla u namjenski arhiv Komisije.

(45)

Komisija bi državama članicama na njihov zahtjev trebala pomagati i podupirati ih u praćenju zdravlja njihova tla tako da nastavi provoditi i poboljšavati redovito in situ uzorkovanje tla i s njime povezana mjerenja tla (LUCAS za tlo) u sklopu LUCAS-a, koji se provodi u skladu s Uredbom (EZ) br. 223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (19). U tu svrhu, podložno suglasnosti država članica, LUCAS treba poboljšati i ažurirati kako bi bio u potpunosti usklađen s posebnim zahtjevima u pogledu kvalitete koje treba ispuniti za potrebe ove Direktive. Kako bi se smanjilo administrativno i financijsko opterećenje, državama članicama trebalo bi omogućiti da uzimaju u obzir podatke o zdravlju tla prikupljene u okviru LUCAS-a. Ti podaci o zdravlju tla trebali bi se pravodobno staviti na raspolaganje državama članicama. Države članice kojima se pruža takva potpora trebale bi uspostaviti potrebne pravne mehanizme kako bi osigurale da Komisija može provesti takvo in situ uzorkovanje tla, među ostalim na zemljištu u privatnom vlasništvu, i u skladu s primjenjivim pravom Unije ili nacionalnim pravom.

(46)

Komisija razvija usluge daljinskog istraživanja u kontekstu programa Copernicus kao programa usmjerenog na korisnike, koji je uspostavljen Uredbom (EU) 2021/696, čime podupire i države članice. Kako bi se povećala pravodobnost i djelotvornost praćenja zdravlja tla, države članice trebale bi, prema potrebi, upotrebljavati podatke koji se temelje na daljinskom istraživanju, uključujući rezultate usluga programa Copernicus, za praćenje relevantnih deskriptora tla i pokazatelja prekrivanja tla i uklanjanja tla te, ako je to relevantno, za procjenu zdravlja tla. Komisija i EEA trebale bi podupirati istraživanje mogućnosti u pogledu proizvoda koji se temelje na daljinskom istraživanju tla i razvoj takvih proizvoda kako bi državama članicama pomogle pri praćenju relevantnih deskriptora tla te pokazatelja prekrivanja tla i uklanjanja tla.

(47)

Na temelju postojećeg Opservatorija EU-a za tlo i njegove nadogradnje Komisija bi trebala uspostaviti digitalni portal za podatke o zdravlju tla koji bi trebao biti usklađen s strategijom EU-a za podatke, utvrđenoj u Komunikaciji od 19. veljače 2020. pod naslovom „Europska strategija za podatke”, i s podatkovnim prostorima EU-a. Digitalni portal za podatke o zdravlju tla trebao bi biti centar za pružanje pristupa podacima o tlu iz različitih izvora, u agregiranom obliku na razini jedinice tla ili, prema potrebi, na detaljnijoj razini, pod uvjetom da nije moguće utvrditi pojedinačne vrijednosti ili lokaciju osnovnih georeferenciranih uzoraka. Taj bi portal prvenstveno trebao sadržavati sve podatke koje su države članice i Komisija prikupile u skladu s ovom Direktivom. Obrada tih podataka i pristup njima, među ostalim u znanstvene svrhe, trebali bi biti u skladu s relevantnim pravom Unije, kao što su direktive 2003/4/EZ (20), 2007/2/EZ (21), (EU) 2019/1024 (22) Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredba (EU) 2023/2854 Europskog parlamenta i Vijeća (23) i Uredba (EZ) br. 223/2009. Nadalje, države članice trebale bi moći preispitati podatke o zdravlju tla i zatražiti ispravak eventualnih pogrešaka prije nego što se takvi podaci objave na digitalnom portalu za podatke o zdravlju tla. Osim toga, trebalo bi biti moguće, na dobrovoljnoj osnovi, u portal uključiti druge relevantne podatke o tlu koje su prikupile države članice ili bilo koja druga strana, a osobito podatke koji proizlaze iz projekata u okviru programa Obzor Europa i misije EU-a „Plan za tlo za Europu”, pod uvjetom da ti podaci ispunjavaju određene zahtjeve u pogledu formata i specifikacija. Komisija bi te zahtjeve trebala utvrditi provedbenim aktima.

(48)

Potrebno je poboljšati i usklađivanje sustava za praćenje tla koji se upotrebljavaju u državama članicama i iskoristiti sinergije između Unijinih i nacionalnih sustava praćenja kako bi se u cijeloj Uniji dobivali podaci koji se mogu lakše uspoređivati. Vrlo je važno osigurati kvalitetu i usporedivost mjerenja tla tako da relevantni laboratoriji primjenjuju prakse u području sustava upravljanja kvalitetom. Kako bi se administrativno opterećenje za laboratorije svelo na najmanju moguću mjeru, država članica mogla bi smatrati dostatnim da laboratoriji imaju jednu akreditaciju za bilo koju od metodologija za utvrđivanje vrijednosti deskriptora tla. Laboratoriji ili strane koje su laboratoriji angažirali koji provode mjerenja tla trebali bi primjenjivati prakse sustava upravljanja kvalitetom u skladu s normom EN ISO/IEC-17025. Mogle bi se upotrebljavati jednakovrijedne norme upravljanja kvalitetom na razini Unije ili međunarodnoj razini te bi se, prema potrebi, mogle potražiti sinergije sa sustavom upravljanja kvalitetom programa MPS Šume.

(49)

Važno je upotrebljavati metodologije za ispitivanje tla koje su certificirala međunarodno priznata tijela, kao što su Međunarodna organizacija za normizaciju (ISO) i Europski odbor za normizaciju (CEN), te koje je priznala globalna istraživačka zajednica, pod uvjetom da su takve metodologije dostupne. Za ispitivanje tla moguće je također upotrebljavati druge ekvivalentne metodologije, odnosno analitičke postupke kojima se određuje isti parametar ili deskriptor i za koje je dokazano da daju identične rezultate unutar granica njihova koeficijenta ponovljivosti (0,95). Certifikaciju eventualnih ekvivalentnih metodologija trebalo bi također dobiti od međunarodno priznatih tijela, kao što su ISO i CEN, te bi takve ekvivalentne metodologije trebala priznati globalna istraživačka zajednica.

(50)

Kako bi se osiguralo da su tla zaštićena od onečišćenja tvarima koje bi mogle predstavljati znatne rizike za zdravlje ljudi te zagaditi okolni zrak, površinske vode, podzemne vode, a posljedično i oceane, trebalo bi uspostaviti mehanizme politike za otkrivanje i procjenu takvih zabrinjavajućih tvari. U tom bi pogledu u vezi s onečišćenjem tla trebalo razviti pristup koji omogućuje praćenje i analizu takvih tvari ili skupina tvari putem okvirnog popisa, sličan pristupu koji se primjenjuje za površinske i podzemne vode. Tvari ili skupine tvari koje treba uvrstiti na takav okvirni popis trebale bi uključivati tvari koje predstavljaju znatan rizik za zdravlje tla i otpornost tla te zdravlje ljudi ili okoliš, kao i tvari za koje dostupne informacije upućuju na to da bi mogle predstavljati znatan rizik za tlo ili putem tla i za koje dostupni podaci o praćenju nisu dovoljni. Ne bi trebala postojati gornja granica broja tvari ili skupina tvari koje treba uvrstiti na okvirni popis onečišćujućih tvari u tlu za potrebe praćenja i analize.

(51)

Potrebno je prikupiti podatke o prisutnosti onečišćujućih tvari u tlu koje bi mogle predstavljati rizik za zdravlje ljudi i okoliš, uključujući pesticide, njihove metabolite, perfluoralkilne i polifluoralkilne tvari (PFAS) i druge nove onečišćujuće tvari u tlu. Ovom bi se Direktivom stoga trebao osigurati okvir za uključivanje takvih onečišćujućih tvari u okvirni popis onečišćujućih tvari u tlu za koje je potrebno više podataka o praćenju tla kako bi se uklonio rizik za zdravlje ljudi i okoliš. Kako bi se ograničili troškovi praćenja, državama članicama trebalo bi dopustiti da provode mjerenja na ograničenom broju točaka uzorkovanja za te onečišćujuće tvari. Komisija bi mogla pružati potporu državama članicama mjerenjem odabranih onečišćujućih tvari u tlu s okvirnog popisa onečišćujućih tvari u tlu iz LUCAS-a.

(52)

Mikroplastika i nanoplastika tvari su koje mogu predstavljati rizik za zdravlje tla, ali i za ključne aktivnosti kao što je poljoprivredna proizvodnja. Njihova prisutnost u tlu može utjecati na plodnost tla, čime se ugrožava zdravlje i zdrav razvoj usjeva. Stoga je ključno da se ovom Direktivom omogući uključivanje mikroplastike i nanoplastike u praćenje onečišćujućih tvari u tlu.

(53)

Kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri iskoristili podaci o zdravlju tla dobiveni praćenjem provedenim na temelju ove Direktive, od država članica trebalo bi zahtijevati da javnosti olakšaju pristup takvim podacima, i to u agregiranom obliku na razini jedinice tla ili, ako je to relevantno, na detaljnijoj razini, pod uvjetom da nije moguće utvrditi pojedinačne vrijednosti ili lokaciju osnovnih georeferenciranih uzoraka. Povjerljivi podaci koje Komisija ili države članice prikupljaju radi izrade europske statistike trebali bi biti zaštićeni u skladu s pravilima i mjerama iz Uredbe (EZ) br. 223/2009, kako bi se steklo i održalo povjerenje strana odgovornih za pružanje tih informacija. Ako Komisija ili države članice izrađuju statistiku o zdravlju tla, trebale bi osigurati da povjerljivi podaci poštuju načela iz Uredbe (EZ) br. 223/2009. Nadalje, kako bi se zaštitilo vlasništvo nad podacima, važno je da Komisija, EEA i države članice podatke otkrivaju isključivo uz suglasnost vlasnika podataka. Osim toga, države članice trebale bi relevantnim dionicima kao što su poljoprivrednici, šumari, vlasnici zemljišta i lokalna tijela dostavljati podatke o zdravlju tla i rezultate procjena zdravlja tla. Važno je da potencijalni kupci i zakupci zemljišta dobiju, u skladu s nacionalnim pravom i na njihov zahtjev, podatke o zdravlju tla i rezultate procjena zdravlja tla. Nadalje, podaci o zdravlju tla koji se stavljaju na raspolaganje na temelju ove Direktive mogu se, prema potrebi, upotrebljavati za praćenje aspekata povezanih s tlom koje se provodi na temelju drugog prava Unije.

(54)

Rezultati procjena zdravlja tla provedenih na temelju ove Direktive pomoći će u procesu utvrđivanja posebnih praksi potrebnih za održivo upravljanje tlom, a time i potpore koju bi države članice trebale pružati radi poboljšanja zdravlja tla i otpornosti tla. Ne dovodeći u pitanje obveze koje proizlaze iz drugog prava Unije i nacionalnog prava, odredbama ove Direktive o potpori za zdravlje tla i otpornost tla ne nameću se dodatne obveze vlasnicima zemljišta i upraviteljima zemljišta. Istodobno bi upravitelji tla, vlasnici zemljišta, upravitelji zemljišta i relevantna tijela trebali dobiti potporu radi poboljšanja zdravlja tla i otpornosti tla. Ta bi potpora, među ostalim, trebala biti u obliku informacija i savjeta o praksama kojima se poboljšavaju zdravlje tla i otpornost tla, uzimajući u obzir lokalno stanje tla, izgradnje kapaciteta, promicanja svijesti o koristima praksi kojima se poboljšavaju zdravlje tla i otpornost tla, promicanja istraživanja i inovacija, procjene tehničkih i financijskih potreba te olakšavanja pristupa dostupnim sredstvima i njihova korištenja.

(55)

Gospodarski instrumenti, uključujući one u okviru ZPP-a kojima se pruža potpora poljoprivrednicima, imaju ključnu ulogu u održavanju i poboljšanju zdravlja tla i otpornosti tla te, u manjoj mjeri, šumskog tla. ZPP-om se nastoji poduprijeti zdravlje tla provedbom sustava uvjetovanosti, ekoshemâ i mjera ruralnog razvoja. Financijsku potporu poljoprivrednicima i šumarima koji primjenjuju prakse kojima se poboljšava zdravlje tla i otpornost tla može ostvariti i privatni sektor. Na primjer, dobrovoljnim oznakama održivosti u prehrambenoj industriji, drvnoj industriji, bioindustriji i energetskoj industriji, koje su uspostavili privatni dionici, mogu se uzeti u obzir doprinosi poljoprivrednika i šumara poboljšanju zdravlja tla i otpornosti tla u skladu s ovom Direktivom. Takve oznake mogle bi omogućiti proizvođačima hrane, drva i drugim proizvođačima biomase koji se pridržavaju tih praksi u svojoj proizvodnji da pri određivanju vrijednosti svojih proizvoda te prakse odraze. Dodatna financijska sredstva za mrežu stvarnih lokacija za ispitivanje, demonstraciju i unapređenje rješenja, među ostalim za gospodarenje ugljikom, osigurat će se u okviru živih laboratorija i oglednih centara misije EU-a „Plan za tlo za Europu”. Ne dovodeći u pitanje načelo „onečišćivač plaća”, države članice trebale bi pružati potporu i savjete kako bi se pomoglo vlasnicima zemljišta, upraviteljima zemljišta i korisnicima zemljišta na koje utječu djelovanja poduzeta na temelju ove Direktive, posebno uzimajući u obzir potrebe i ograničene kapacitete malih i srednjih poduzeća.

(56)

U skladu s Uredbom (EU) 2021/2115 Europskog parlamenta i Vijeća (24) države članice u svojim strateškim planovima u okviru ZPP-a moraju opisati kako bi struktura za okoliš i klimu iz tih planova trebala doprinijeti postizanju dugoročnih nacionalnih ciljnih vrijednosti koje su utvrđene u zakonodavnim aktima navedenima u Prilogu XIII. toj uredbi ili proizlaze iz njih i biti usklađena s njima.

(57)

Od država članica trebalo bi zahtijevati da pomno prate učinak potpore za zdravlje tla i otpornost tla, uzimajući u obzir nova saznanja iz istraživanja i inovacija. U tom se pogledu očekuju vrijedni doprinosi misije EU-a „Plan za tlo za Europu”, a posebno njezinih živih laboratorija i aktivnosti, za potporu praćenju tla, obrazovanju o tlu i sudjelovanju građana.

(58)

Degradirana tla vraćaju se u zdravo stanje regeneracijom tla. U kontekstu regeneracije tla mogu se u obzir uzeti rezultati procjena zdravlja tla te je primjereno mjere regeneracije prilagoditi posebnim značajkama situacije, vrste, korištenja i stanja tla te lokalnim, klimatskim i okolišnim uvjetima. Kad je riječ o područjima na kojima je došlo do prekrivanja tla ili uklanjanja tla, za obnovu kapaciteta tla za pružanje usluga ekosustava potrebno je prvo rekonstruirati tlo kako bi se postigla razina funkcioniranja tla i pružanja usluga ekosustava koja je što bliža njegovu prirodnom funkcioniranju i njegovoj optimalnoj razini pružanja usluga ekosustava.

(59)

Kako bi se osigurale sinergije među različitim mjerama donesenima na temelju drugog prava Unije koje bi mogle utjecati na zdravlje tla, države članice trebale bi osigurati da su aktivnosti za potporu zdravlju tla i otpornosti tla u skladu sa sljedećim: nacionalnim planovima obnove izrađenima u skladu s Uredbom (EU) 2024/1991, nacionalnim strategijama i akcijskim planovima za bioraznolikost izrađenima u skladu s člankom 6. Konvencije Ujedinjenih naroda o biološkoj raznolikosti, strateškim planovima u okviru ZPP-a koje izrađuju države članice u skladu s Uredbom (EU) 2021/2115, kodeksima dobre poljoprivredne prakse i programima djelovanja za proglašene ranjive zone donesenima u skladu s Direktivom 91/676/EEZ (25), mjerama očuvanja i akcijskim okvirom mjera rangiranih prema prioritetu uspostavljenim za područja mreže Natura 2000 u skladu s Direktivom 92/43/EEZ (26), mjerama za postizanje dobrog ekološkog statusa i dobrog kemijskog stanja vodnih tijela uključenima u planove upravljanja riječnim slivovima izrađene u skladu s Direktivom 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (27), mjerama upravljanja rizicima od poplava uspostavljenima u skladu s Direktivom 2007/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (28), planovima upravljanja sušom iz Strategije EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama, nacionalnim programima djelovanja uspostavljenima u skladu s člankom 10. UNCCD-a, ciljevima utvrđenima u uredbama (EU) 2018/841 i (EU) 2018/842 Europskog parlamenta i Vijeća (29), integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima utvrđenima u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća (30), nacionalnim programima kontrole onečišćenja zraka izrađenima u skladu s Direktivom (EU) 2016/2284 Europskog parlamenta i Vijeća (31),procjenama rizika i planiranjem upravljanja rizicima od katastrofa uspostavljenima u skladu s Odlukom br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća (32), nacionalnim akcijskim planovima donesenima u skladu s člankom 4. Direktive 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (33) i procjenama utjecaja na okoliš provedenima u skladu s Direktivom 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća (34). Aktivnosti kojima se podupiru zdravlje tla i otpornost tla trebale bi, u mjeri u kojoj je to moguće, biti integrirane u te programe, kodekse, okvire djelovanja, ciljne vrijednosti, planove i mjere, i to u mjeri u kojoj doprinose postizanju njihovih ciljeva. Slijedom toga, relevantni pokazatelji i podaci, kao što su pokazatelji rezultata povezani s tlom na temelju Uredbe (EU) 2021/2115 i statistički podaci o poljoprivrednim inputima i outputima prijavljenima na temelju Uredbe (EU) 2022/2379 Europskog parlamenta i Vijeća (35), trebali bi biti dostupni nadležnim tijelima kako bi se međusobno povezalo te podatke s pokazateljima te na taj način omogućila što točnija procjena djelotvornosti odabranih mjera.

(60)

Onečišćene lokacije često su nasljeđe desetljeća aktivnosti u Uniji, kao što su industrijske ili vojne aktivnosti, i mogu dovesti do rizika za zdravlje ljudi i okoliš, sada i u budućnosti. Stoga je najprije potrebno utvrditi i istražiti potencijalno onečišćene lokacije, a zatim, u slučaju da se onečišćenje potvrdi, procijeniti rizike onečišćene lokacije i poduzeti mjere za uklanjanje neprihvatljivih rizika. U tom je kontekstu presudno također uzeti u obzir utjecaj onečišćenih lokacija na okolišne medije ili matrice koji nisu tlo, kao što su podzemne vode ili površinske vode. Postoji mogućnost da su neke od tih aktivnosti, kao što je upotreba podzemnih sustava skladišta za opasne tvari, provedene u matičnoj stijeni ili matičnom supstratu. Ako je došlo do curenja iz takvog sustava skladišta, onečišćujuće tvari mogle su migrirati u matičnu stijenu ili matični supstrat i najvjerojatnije neće biti prisutne u tlu. Međutim, onečišćujuće tvari mogle bi se proširiti i na taj način utjecati na zdravlje ljudi ili okoliš. Stoga će, ako se takve aktivnosti poduzmu na potencijalno onečišćenim lokacijama, biti potrebno također istražiti matičnu stijenu ili matični supstrat koji se nalaze u blizini aktivnosti kako bi se provjerilo je li aktivnost prouzročila onečišćenje koje utječe na zdravlje ljudi ili okoliš.

(61)

Istraživanjem tla potrebno je utvrditi je li potencijalno onečišćena lokacija uistinu onečišćena i predstavlja li onečišćenje rizik za zdravlje ljudi ili okoliš. Ovom se Direktivom ne zahtijeva analiza deskriptora tla koji nisu onečišćenje tla u okviru istraživanja tla. Budući da se korištenje zemljišta s vremenom može promijeniti, važno je da informacije o onečišćenju budu dostupne javnosti. Na primjer, ako se mora donijeti odluka o prenamjeni zemljišta, važno je evaluirati bi li onečišćenje utvrđeno u prethodnom istraživanju tla moglo predstavljati rizik za predviđeno novo korištenje zemljišta. Stoga, kako bi se procijenilo je li potencijalno onečišćena lokacija uistinu onečišćena, moraju se uzeti u obzir i rizici za zdravlje ljudi ili okoliš povezani s osjetljivim korištenjem lokacija. Osjetljiva korištenja lokacija uključuju korištenje igrališta, škola ili lokacija koje se koriste za skrb o djeci ili područja u njihovoj blizini, korištenje područja koja se upotrebljavaju u svrhe stanovanja ili korištenje od strane ranjivih skupina. Ako se istraživanjem tla dokaže da potencijalno onečišćena lokacija nije uistinu onečišćena, država članica tu lokaciju više ne bi trebala smatrati potencijalno onečišćenom, osim ako se na temelju novih dokaza sumnja na onečišćenje.

(62)

Budući da bi broj potencijalno onečišćenih lokacija i onečišćenih lokacija mogao biti vrlo velik, a razina rizika koju predstavlja onečišćena lokacija može varirati od vrlo niske do vrlo visoke, primjereno je da se za utvrđivanje i istraživanje potencijalno onečišćenih lokacija te za upravljanje onečišćenim lokacijama primjenjuje postupni pristup koji se temelji na procjeni rizika. Takav pristup može državama članicama omogućiti da daju prednost određenim lokacijama. Davanjem prednosti određenim lokacijama države članice mogu uzeti u obzir potencijalni rizik koji sumnjivi ili potvrđeni slučaj onečišćenja predstavlja za zdravlje ljudi i okoliš, kao i društveni ili gospodarski kontekst. Evaluacija potencijalnog rizika prisutnog pri takvom davanju prednosti puno je općenitija od procjene rizika za određenu lokaciju koja se provodi na onečišćenoj lokaciji.

(63)

U cilju utvrđivanja potencijalno onečišćenih lokacija države članice trebale bi prikupljati dokaze, među ostalim putem povijesnih istraživanja u kojima se proučavaju informacije o industrijskim aktivnostima, incidentima i nesrećama s pomoću starih karti, arhiva, novinskih članaka, okolišnih dozvola i obavijesti javnosti ili tijela te podataka istraživačkih projekata o biomonitoringu ljudi ili praćenju stanja okoliša. Države članice trebale bi utvrditi popis potencijalno onečišćujućih aktivnosti i moći dati prednost određenim potencijalno onečišćenim lokacijama za koje je najvjerojatnije da će predstavljati potencijalni rizik za zdravlje ljudi ili okoliš, i to na temelju vrste aktivnosti, razmjera potencijalnog onečišćenja, naznake o postojanju neposrednog rizika ili drugih relevantnih informacija. Budući da bi se broj potencijalno onečišćenih lokacija s vremenom mogao promijeniti, prvo utvrđivanje takvih lokacija trebalo bi dovršiti u utvrđenom vremenskom okviru, na temelju postojećih dokaza, dok bi daljnje utvrđivanje takvih lokacija trebalo provesti putem sustavnog pristupa.

(64)

Kako bi se osiguralo da se istraživanja tla na potencijalno onečišćenim lokacijama provode pravodobno i djelotvorno, od država članica trebalo bi, uz obvezu utvrđivanja vremenskog okvira unutar kojeg bi se istraživanja tla trebala provesti, zahtijevati da utvrde posebne događaje zbog kojih se pokreću takva istraživanja. Takvi pokretački događaji mogli bi uključivati zahtjev za izdavanje ili reviziju okolišne ili građevinske dozvole ili odobrenja koje se zahtijeva na temelju prava Unije ili nacionalnog prava, aktivnosti iskopavanja tla, prenamjene zemljišta ili transakcije povezane sa zemljištem ili nekretninama. Istraživanja tla mogla bi se odvijati u različitim fazama, kao što su preliminarna studija u obliku analize dokumentacije, povijesna studija za određenu lokaciju namijenjena prikupljanju informacija o industrijskim aktivnostima, incidentima ili nesrećama u prošlosti, obilazak lokacije, preliminarno ili pokusno istraživanje, podrobnije ili opisno istraživanje i terensko ili laboratorijsko ispitivanje te bi mogla uključivati procjenu rizika za određenu lokaciju koje onečišćenje predstavlja za zdravlje ljudi i okoliš. Ako se utvrdi onečišćenje, istraživanje tla trebalo bi biti temelj za karakterizaciju onečišćenja i njegova okolišnog konteksta te bi trebalo dati osnovne informacije za procjenu rizika za određenu lokaciju i oblikovanje eventualnih mjera za smanjenje rizika koje bi mogle biti potrebne. Temeljna izvješća i mjere praćenja provedene u skladu s Direktivom 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća (36) također bi se prema potrebi mogli kvalificirati kao istraživanje tla.

(65)

Kako bi se u obzir uzeli troškovi, koristi i lokalne specifičnosti, potrebna je fleksibilnost u pogledu upravljanja onečišćenim lokacijama. Države članice stoga bi za utvrđivanje i istraživanje potencijalno onečišćenih lokacija i za upravljanje onečišćenim lokacijama trebale primijeniti barem postupni pristup koji se temelji na procjeni rizika, uzimajući u obzir razliku između tih dviju kategorija, čime se omogućuje dodjela resursa vodeći računa o posebnom okolišnom, socijalnom i gospodarskom kontekstu. Odluke u pogledu upravljanja onečišćenim lokacijama, među ostalim o postupnom pristupu koji se temelji na procjeni rizika, trebalo bi donositi na temelju prirode i razmjera mogućih rizika za zdravlje ljudi, uključujući izloženost ranjivih skupina kao što su trudnice, osobe s invaliditetom, starije osobe i djeca, kao i za okoliš, koji proizlaze iz izloženosti onečišćujućim tvarima u tlu ili onečišćujućim tvarima koje su doprle u podzemne vode, i, prema potrebi, kumulativnih učinaka na zdravlje ljudi, ekosustave tla i povezane usluge ekosustava.

(66)

Pri procjeni rizika u obzir bi trebalo uzeti prirodne i antropogene pozadinske razine jer bi i one mogle pomoći u utvrđivanju ciljeva u području remedijacije ili upravljanja.

(67)

Rezultati analize troškova i koristi povezanih s provedbom procjene rizika za određenu lokaciju ili remedijacije tla trebali bi biti pozitivni. Na primjer, za onečišćene lokacije malih razmjera detaljna procjena rizika za određenu lokaciju mogla bi biti skuplja od remedijacije tla koja bi se provela odmah, ili bi onečišćenje određene lokacije moglo biti toliko očigledno i ozbiljno da za donošenje odluke o remedijaciji tla ne bi bila potrebna detaljna procjena rizika za tu lokaciju. U takvim se slučajevima broj koraka obuhvaćenih postupnim pristupom koji se temelji na procjeni rizika za utvrđivanje i istraživanje potencijalno onečišćenih lokacija te za upravljanje onečišćenim lokacijama može smanjiti jer detaljna procjena rizika za određenu lokaciju donosi malu dodanu vrijednost. Države članice trebale bi utvrditi posebnu metodologiju za procjenu rizika za određene onečišćene lokacije. Isto bi tako trebale na temelju znanstvenih spoznaja, načela opreznosti, lokalnih specifičnosti te postojećeg i planiranog korištenja zemljišta odrediti što predstavlja neprihvatljiv rizik kad je riječ o onečišćenoj lokaciji.

(68)

Kako bi se rizici koji proizlaze iz onečišćenih lokacija smanjili na prihvatljivu razinu za zdravlje ljudi i okoliš, države članice trebale bi osigurati poduzimanje odgovarajućih mjera za smanjenje rizika, uključujući remedijaciju tla. Optimalne mjere za smanjenje rizika trebale bi biti održive i odabrane uravnoteženim procesom donošenja odluka kojim se u obzir uzimaju učinci na okoliš, društvo i gospodarstvo. Odabir tehnike ili mjere ovisi o kombinaciji kriterija, kao što su priroda onečišćujućih tvari, značajke tla, opseg onečišćenja, raspoloživo vrijeme i prostor, proračunska ograničenja, ciljevi remedijacije tla, postojeće i planirano korištenje zemljišta te potencijal za poboljšanje zdravlja tla. Mjere za smanjenje rizika ne bi trebale negativno utjecati na procjenu rizika i upravljanje rizikom za područja sliva za vodozahvate vode namijenjene za ljudsku potrošnju utvrđene u članku 8. Direktive (EU) 2020/2184 Europskog parlamenta i Vijeća (37). Budući da je remedijacija tla usmjerena na uklanjanje rizika koji onečišćenje tla predstavlja za zdravlje ljudi ili okoliš, moglo bi se dogoditi da remedijacija tla ne bi poboljšala druge deskriptore tla. Određene tehnike remedijacije tla također mogu negativno utjecati na zdravlje tla. Stoga bi u obzir trebalo uzeti sve prednosti i nedostatke tehnika remedijacije. Mjere poduzete na temelju drugog prava Unije trebalo bi moći kvalificirati kao mjere za smanjenje rizika na temelju ove Direktive ako se tim mjerama djelotvorno smanjuje rizik koji predstavljaju onečišćene lokacije.

(69)

Pri utvrđivanju i istraživanju potencijalno onečišćenih lokacija i upravljanju onečišćenim lokacijama trebalo bi poštovati načelo „onečišćivač plaća”, načelo opreznosti i načelo proporcionalnosti. Države članice trebale bi nastojati utvrditi onečišćivača i uspostaviti hijerarhiju odgovornosti ili lanac odlučivanja povezan s odgovornošću kako bi odredile fizičku ili pravnu osobu koja je odgovorna za pokrivanje troškova istraživanja tla, procjene rizika i mjera za smanjenje rizika. Države članice trebale bi moći odlučiti primijeniti daljnje razlikovanje između lokacija onečišćenih u prošlosti i nedavno onečišćenih lokacija te na onečišćenja nastala nakon određenog referentnog datuma primjenjivati stroži pristup. U slučaju onečišćenih lokacija za koje nije moguće utvrditi fizičku ili pravnu osobu odgovornu za onečišćenje, države članice trebale bi moći iskoristiti financijske instrumente i financijske programe Unije kako bi izvršile obveze koje se odnose na istraživanje tla i remedijaciju tla.

(70)

Onečišćenje tla već je uređeno relevantnim pravom Unije, kao što su direktive 2010/75/EU ili 2004/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (38). Odredbama ove Direktive ne dovode se u pitanje zahtjevi na temelju relevantnog prava Unije.

(71)

Istraživanja tla, procjene rizika ili mjere za smanjenje rizika provedeni na potencijalno onečišćenim lokacijama ili onečišćenim lokacijama prije 16. prosinca 2025. i koji ispunjavaju zahtjeve utvrđene u ovoj Direktivi trebalo bi smatrati primjerenima za ispunjavanje zahtjeva utvrđenih u ovoj Direktivi za takve lokacije.

(72)

Mjerama poduzetima na temelju ove Direktive također bi trebalo uzeti u obzir druge ciljeve politike Unije, kao što su ciljevi na temelju Uredbe (EU) 2024/1252 Europskog parlamenta Vijeća (39), osobito osiguravanje sigurne i održive opskrbe kritičnim sirovinama za industrije Unije.

(73)

Transparentnost je bitna sastavnica politike o tlu i njome se osiguravaju javna odgovornost i osviještenost, pošteni tržišni uvjeti i mogućnost praćenja napretka. Stoga bi države članice trebale uspostaviti i održavati nacionalni registar potencijalno onečišćenih lokacija i onečišćenih lokacija. Ti bi registri trebali sadržavati informacije specifične za pojedine lokacije i trebali bi biti stavljeni na raspolaganje javnosti u obliku internetske baze georeferenciranih prostornih podataka. Ako se registri uspostavljaju na podnacionalnoj razini, države članice trebale bi osigurati koordiniranu nacionalnu ulaznu točku za različite podnacionalne registre, primjerice s centraliziranom nacionalnom internetskom stranicom koja sadržava poveznice. Registri bi trebali sadržavati informacije koje su potrebne kako bi javnost bila obaviještena o postojanju potencijalno onečišćenih lokacija i upravljanju onečišćenim lokacijama. Budući da se na potencijalno onečišćenim lokacijama, prema definiciji, može samo sumnjati na prisutnost onečišćenja tla, razliku između potencijalno onečišćenih lokacija i onečišćenih lokacija trebalo bi priopćiti i jasno objasniti javnosti kako bi se izbjegla nepotrebna zabrinutost. Registri koji postoje 16. prosinca 2025. i ispunjavaju zahtjeve utvrđene u ovoj Direktivi trebali bi se smatrati primjerenima za ispunjavanje zahtjeva utvrđenih u ovoj Direktivi.

(74)

U članku 19. stavku 1. drugom podstavku Ugovora o Europskoj uniji (UEU) od država članica zahtijeva se da osiguravaju pravne lijekove dostatne za osiguranje učinkovite pravne zaštite u područjima obuhvaćenima pravom Unije. Osim toga, u skladu s Konvencijom o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (40) (Aarhuška konvencija), koju je Europska zajednica odobrila 17. veljače 2005. Odlukom Vijeća 2005/370/EZ (41), pripadnici zainteresirane javnosti trebaju imati pristup pravosuđu kako bi doprinijeli zaštiti prava na život u okolišu koji je primjeren za osobno zdravlje i dobrobit.

(75)

Kako je pojašnjeno u sudskoj praksi Suda Europske unije (42), državama članicama nije dopušteno da ograniče procesnu legitimaciju za osporavanje odluke javnog tijela na one pripadnike zainteresirane javnosti koji su sudjelovali u postupku donošenja odluka koji je doveo do donošenja te odluke. Osim toga, postupak preispitivanja trebao bi biti pošten, pravičan i pravodoban, ne bi smio biti pretjerano skup te bi trebao osiguravati odgovarajuće pravne lijekove, uključujući, prema potrebi, sudsku zabranu. Nadalje, u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije (43) pristup pravosuđu treba odobriti barem zainteresiranoj javnosti.

(76)

Direktivom (EU) 2019/1024 propisuje se objavljivanje podataka javnog sektora u besplatnim i otvorenim formatima. Opći je cilj Direktive (EU) 2019/1024 daljnje jačanje podatkovnog gospodarstva Unije povećanjem količine interoperabilnih podataka javnog sektora dostupnih za ponovnu upotrebu, osiguravanjem poštenog tržišnog natjecanja i jednostavnog pristupa informacijama javnog sektora te jačanjem prekograničnih inovacija koje se temelje na podacima. Glavno je načelo te direktive da bi otvorenost javnih podataka trebala biti integrirana i zadana. Direktivom 2003/4/EZ želi se zajamčiti pravo na pristup informacijama o okolišu u državama članicama u skladu s Aarhuškom konvencijom. Aarhuška konvencija i Direktiva 2003/4/EZ obuhvaćaju široke obveze povezane sa stavljanjem informacija o okolišu na raspolaganje na zahtjev i aktivnim širenjem tih informacija. U Direktivi 2003/4/EZ utvrđuje se ograničeni popis izuzeća od širenja ili objavljivanja informacija o okolišu, uzimajući u obzir javni interes za širenje, u slučaju da bi širenje ili otkrivanje informacija negativno utjecalo na određene interese. Takvi interesi uključuju: javnu sigurnost ili nacionalnu obranu; povjerljivost trgovačkih ili industrijskih podataka kada je takva tajnost predviđena pravom Unije ili nacionalnim pravom u svrhu zaštite legitimnog ekonomskog interesa, uključujući javni interes za održavanje statističke povjerljivosti i tajnosti podataka o porezu; i povjerljivost osobnih podataka ili dokumentacije koja se odnosi na fizičku osobu, kada ta osoba nije dala pristanak za otkrivanje podataka, kada je takva povjerljivost predviđena pravom Unije ili nacionalnim pravom. Široko je i područje primjene Direktive 2007/2/EZ, koja obuhvaća razmjenu prostornih informacija, uključujući skupove podataka o raznim temama povezanima s okolišem. Važno je da se odredbama ove Direktive povezanima s pristupom informacijama i aranžmanima za razmjenu podataka dopunjuju direktive (EU) 2019/1024, 2003/4/EZ i 2007/2/EZ te da se tim odredbama ne stvara zaseban pravni režim. Stoga se odredbama ove Direktive o obavješćivanju javnosti i o informacijama o praćenju provedbe ne bi smjelo dovoditi u pitanje navedene direktive.

(77)

Također je važno da se odredbama ove Direktive povezanima s aranžmanima za razmjenu podataka državama članicama omogući ponovna upotreba postojećih podatkovnih infrastruktura uspostavljenih na temelju direktiva (EU) 2019/1024 i 2007/2/EZ kako bi se osiguralo postojanje djelotvorne i pravodobne razmjene informacija. U tu bi svrhu države članice i Komisija mogle iskoristiti alate poput REPORTNET-a, kojim upravlja EEA. Taj se pristup temelji na načelu „samo jednom” i njime se izbjegava stvaranje dodatnog opterećenja za države članice u vezi s uspostavom namjenske podatkovne infrastrukture na temelju ove Direktive.

(78)

Kako bi se osigurala potrebna prilagodba pravila o praćenju zdravlja tla i upravljanju onečišćenim lokacijama, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s izmjenom ove Direktive kako bi se metodologije za praćenje zdravlja tla, okvirni popis mjera za smanjenje rizika te faze i načela za procjenu rizika za određenu lokaciju prilagodili znanstvenom i tehničkom napretku. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (44). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(79)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Direktive, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti u cilju utvrđivanja formata ili metoda za razmjenu ili prikupljanje podataka o zdravlju tla i uključivanje tih podataka u digitalni portal za podatke o zdravlju tla te u cilju utvrđivanja formata, strukture i detaljnih aranžmana za dostavljanje podataka i informacija Komisiji elektroničkim putem. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (45).

(80)

Kako bi poduprla države članice u izvršavanju njihovih obveza na temelju ove Direktive, Komisija bi u suradnji s državama članicama i drugim dionicima, prema potrebi, trebala izraditi dokumente i razviti znanstvene alate, uključujući moguće metodologije i postupke koji bi se mogli primjenjivati. Tim dokumentima i znanstvenim alatima državama članicama pravodobno bi se pružile bitne informacije, a istodobno bi se osigurala fleksibilnost za daljnji rad na već uspostavljenim metodologijama i postupcima. Kao dopunu tim dokumentima i znanstvenim alatima trebalo bi osigurati potrebnu pomoć i izgradnju kapaciteta. Komisija bi državama članicama trebala osigurati potrebnu izgradnju kapaciteta i pomoć i podupirati multilateralno usklađivanje metoda te time ukloniti postojeće nedostatke podataka i uska grla u radnim procesima razmjenom zajedničkog stručnog znanja. U tu bi se svrhu Komisija trebala oslanjati na postojeće mehanizme na razini Unije i međunarodnoj razini, uključujući inicijativu Soil BON, Globalno partnerstvo za tlo, SOILveR, NICOLE, EUROSOLAN, zrcalne skupine za Misiju EU-a „Plan za tlo za Europu” i EIONET. Komisija bi trebala podupirati prekograničnu suradnju među državama članicama kako bi se osigurala primjena usklađenog pristupa praćenju tla i jednaki uvjeti među susjednim teritorijalnim regijama tla.

(81)

Uz izradu dokumenata i razvoj znanstvenih alata Komisija bi trebala organizirati redovite razmjene informacija, iskustava i primjera najbolje prakse u vezi s primjenom ove Direktive među državama članicama i, prema potrebi, s relevantnim dionicima. Takve bi razmjene informacija usto mogle biti prilika za rasprave o: informiranju javnosti o rezultatima procjena zdravlja tla, praksama kojima se poboljšava otpornost tla, onečišćenju koje nije antropogeno onečišćenje iz točkastih izvora, primjeni hijerarhije odgovornosti kojom se utvrđuje strana ili strane odgovorne za upravljanje onečišćenim lokacijama, upravljanju napuštenim onečišćenim lokacijama, tehnikama remedijacije tla onečišćenih lokacija, utvrđivanju i evaluaciji prirodnih i antropogenih pozadinskih razina, pristupima za utvrđivanje područja na kojima nisu ispunjeni pojedinačni kriteriji za zdravo stanje tla, praksama u području sustava upravljanja kvalitetom za laboratorije, i načelima ublažavanja preuzimanja zemljišta.

(82)

Komisija bi do 17. lipnja 2033. na temelju rezultata procjena zdravlja tla trebala provesti evaluaciju na temelju dokaza i, prema potrebi, reviziju ove Direktive. Tom bi se evaluacijom posebno trebala procijeniti potreba za utvrđivanjem konkretnijih zahtjeva kako bi se osiguralo ostvarivanje ciljeva ove Direktive. U okviru te evaluacije trebala bi se isto tako procijeniti potreba za prilagođavanjem definicije zdravog tla znanstvenom i tehničkom napretku dodavanjem odredaba o određenim deskriptorima tla ili kriterijima za zdravo stanje tla koji se temelje na novim znanstvenim dokazima povezanima sa zaštitom tla ili na problemu specifičnom za državu članicu koji proizlazi iz novih okolišnih ili klimatskih okolnosti. U skladu sa stavkom 22. Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. ta evaluacija treba se temeljiti na kriterijima učinkovitosti, djelotvornosti, važnosti, usklađenosti i dodanoj vrijednosti te biti temelj za procjene učinka mogućih daljnjih djelovanja.

(83)

Koordinirane mjere svih država članica potrebne su kako bi se ostvarila vizija koja se odnosi na to da sva tla u cijeloj Uniji do 2050. budu zdrava i osiguralo to da tla u cijeloj Uniji dugoročno pružaju usluge ekosustava. Pojedinačna djelovanja država članica pokazala su se nedostatnima jer se degradacija tla nastavlja, pa čak i povećava. S obzirom na to da ciljeve ove Direktive ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(84)

Savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka provedeno je u skladu s člankom 42. stavkom 1. Uredbe (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (46) te je on donio mišljenje 11. prosinca 2023.

(85)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima (47), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive, zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata,