(1)

Dokazano je da se upotrebom sustava „sve na jednom mjestu” za uvoz olakšava i jamči veća usklađenost u pogledu PDV-a u odnosu na uvoz, čime se osigurava da ne dođe do narušavanja tržišnog natjecanja na štetu isporuka Unije zbog manje djelotvorne naplate poreza na uvoz pošiljaka male vrijednosti iz trećih zemalja potrošačima u Uniji. U kontekstu eksponencijalnog povećanja uvoza potrebno je dodatno poticati upotrebu sustava „sve na jednom mjestu” za uvoz. Stoga bi, kako bi se postigao taj cilj, dobavljači ili pretpostavljeni dobavljači koji nisu registrirani u sustavu „sve na jednom mjestu” za uvoz, ali obavljaju isporuke obuhvaćene područjem primjene sustava „sve na jednom mjestu” za uvoz, u pravilu trebali biti odgovorni za PDV pri uvozu i PDV na prodaju na daljinu uvezene robe u državama članicama konačnog odredišta robe, za što bi bila potrebna registracija u svakoj od tih država članica.

(2)

Kako bi se zaštitili porezni prihodi država članica, dobavljači ili pretpostavljeni dobavljači koji nemaju poslovni nastan u Uniji i koji ne upotrebljavaju sustav „sve na jednom mjestu” za uvoz trebali bi biti obvezni imenovati poreznog zastupnika koji preuzima sve obveze u pogledu PDV-a povezane sa svim prihvatljivim uvoznim pošiljkama. Međutim, ta se obveza ne bi trebala primjenjivati ako dobavljač ili pretpostavljeni dobavljač ima poslovni nastan u zemlji navedenoj u Provedbenoj odluci Komisije (EU) 2021/942 (3) ili u zemlji s kojom je država članica uvoza sklopila sporazum o uzajamnoj pomoći. Kako bi se poboljšala provedba, obveza korištenja uslugama poreznog zastupnika primjerena je i proporcionalna mjera za dobavljače ili pretpostavljene dobavljače koji nemaju poslovni nastan u Uniji i ne upotrebljavaju sustav „sve na jednom mjestu” za uvoz.

(3)

Uvjete za imenovanje takvog poreznog zastupnika za plaćanje PDV-a trebalo bi uskladiti s uvjetima kojima se uređuje obveza dobavljača ili pretpostavljenih dobavljača s poslovnim nastanom izvan Unije da imenuju posrednika za upotrebu sustava „sve na jednom mjestu” za uvoz kako bi se osigurali jednaki uvjeti za naplatu PDV-a na prihvatljivu prodaju na daljinu uvezene robe. U skladu s tim, određeni dobavljači ili pretpostavljeni dobavljači s poslovnim nastanom izvan Unije bili bi obvezni imati poreznog zastupnika i za PDV pri uvozu i za PDV na prodaju na daljinu uvezene robe u svakoj državi članici u kojoj se obavljaju takve isporuke. Međutim, s obzirom na to da će država članica uvoza i država članica krajnjeg odredišta robe u slučaju prodaje na daljinu uvezene robe biti ista država članica kada se sustav „sve na jednom mjestu” za uvoz ne upotrebljava, možda neće biti potrebno imenovati dva različita porezna zastupnika u toj državi članici.

(4)

Ako se sustav „sve na jednom mjestu” za uvoz ne upotrebljava, PDV pri uvozu prihvatljivih pošiljaka izravno naplaćuje država članica krajnjeg odredišta robe, koja je država članica u kojoj se odvija uvoz. S druge strane, u slučajevima u kojima se sustav „sve na jednom mjestu” za uvoz upotrebljava, uvoz je izuzet od PDV-a pri uvozu, a PDV na prodaju na daljinu uvezene robe naplaćuje dobavljač ili pretpostavljeni dobavljač i plaća državi članici identifikacije, koja prenosi PDV relevantnim državama članicama potrošnje. Stoga bi tu situaciju trebalo uzeti u obzir pri utvrđivanju uvjeta za imenovanje poreznog zastupnika kada se sustav „sve na jednom mjestu” za uvoz ne upotrebljava. Pri utvrđivanju uvjeta za imenovanje posrednika kada se sustav „sve na jednom mjestu” za uvoz upotrebljava, državama članicama dopušteno je zahtijevati jamstva koja su primjerena i razmjerna rizicima povezanima s osobama i transakcijama koje su predmet posredovanja.

(5)

Neizravni carinski zastupnici imaju značajnu ulogu u postupcima povezanima s uvozom pošiljaka. Iako njihova zadaća ponajprije obuhvaća carinske propise, oni mogu imati aktivnu ulogu u osiguravanju naplate PDV-a pri uvozu. Trenutačno je to moguće ako je neizravni carinski zastupnik određen kao osoba koja je odgovorna za plaćanje PDV-a pri uvozu. Međutim, u okviru mjera namijenjenih poticanju upotrebe sustava „sve na jednom mjestu” za uvoz uvedenih ovom Direktivom, neizravni carinski zastupnik mogao bi se smatrati odgovornim za plaćanje PDV-a pri uvozu ako djeluje kao porezni zastupnik osobe koja je odgovorna za plaćanje PDV-a pri uvozu. Budući da neizravni carinski zastupnik može, ali nije obvezan, djelovati kao porezni zastupnik, primjereno je omogućiti državama članicama da neizravne carinske zastupnike koji ne djeluju kao porezni zastupnik smatraju solidarno odgovornima za plaćanje PDV-a pri uvozu kako bi se osiguralo plaćanje PDV-a pri uvozu. Osim toga, državama članicama trebalo bi omogućiti da druge osobe, na primjer osobe odgovorne za plaćanje carinskog duga u slučaju carinskih nepravilnosti, učine solidarno odgovornima za plaćanje PDV-a pri uvozu.

(6)

U okviru mjera namijenjenih poticanju upotrebe sustava „sve na jednom mjestu” za uvoz uvedenih ovom Direktivom dobavljač ili pretpostavljeni dobavljač sustavno je odgovoran za plaćanje PDV-a pri uvozu. Slijedom toga, kada dobavljač, pretpostavljeni dobavljač i, ako je primjenjivo, porezni zastupnik kojeg su oni imenovali ili osoba koja se može smatrati solidarno odgovornom za plaćanje PDV-a pri uvozu ne ispune obveze u pogledu PDV-a u vezi s određenom uvezenom robom, predmetna roba neće se pustiti u slobodni promet. Kako se kupac ne bi suočio s negativnim posljedicama neispunjavanja obveza osoba koje su odgovorne za plaćanje PDV-a pri uvozu, države članice trebale bi moći dopustiti da kupac, ako je s time suglasan, plati PDV pri uvozu koji duguje dobavljač ili pretpostavljeni dobavljač u slučaju kada dobavljač ili pretpostavljeni dobavljač ne ispuni obveze registracije i plaćanja te ako dobavljač ili pretpostavljeni dobavljač nije poznat osobi koja podnosi carinsku deklaraciju u trenutku uvoza. Međutim, državama članicama trebalo bi biti dopušteno utvrditi odgovarajuće uvjete i postupke za primjenu te mogućnosti kako bi se izbjeglo da se plaćanjem PDV-a pri uvozu od strane kupca oslabi djelotvornost mjera namijenjenih poticanju upotrebe sustava „sve na jednom mjestu” za uvoz uvedenih ovom Direktivom. Tim se plaćanjem ne bi trebala dovesti u pitanje mogućnost da kupac od dobavljača ili pretpostavljenog dobavljača zatraži povrat PDV-a pri uvozu na temelju relevantnoga građanskog prava. Budući da je ta mogućnost namijenjena prevladavanju poteškoća koje proizlaze iz prijelaza s odgovornosti kupca na odgovornost dobavljača ili pretpostavljenog dobavljača u pogledu uvoznih pošiljaka, Komisija bi trebala procijeniti je li zadržavanje tih pravila nakon dovršetka carinske reforme opravdano.

(7)

U skladu s posebnim postupcima utvrđenima u glavi XII. poglavlju 7. Direktive Vijeća 2006/112/EZ (4), kupac je odgovorna osoba za plaćanje PDV-a pri uvozu koji se odnosi na prihvatljivu prodaju na daljinu uvezene robe. To je u suprotnosti s ciljem prebacivanja odgovornosti s kupca na dobavljača ili pretpostavljenog dobavljača i s ciljem da ih se učini sustavno odgovornima za PDV pri uvozu koji se odnosi na tu robu. Čak i u slučajevima u kojima kupac plaća PDV pri uvozu, dobavljač ili pretpostavljeni dobavljač u načelu ostaje odgovoran. Stoga se ti posebni postupci više ne bi trebali primjenjivati i trebalo bi ih izbrisati.

(8)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima (5), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive, zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata.

(9)

S obzirom na to da se cilj ove Direktive, to jest unapređenje koncepta jedinstvenog upisa u registar obveznika PDV-a u Uniji, može ostvariti samo na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(10)

Direktivu 2006/112/EZ trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

članak 201. zamjenjuje se sljedećim:

(*1)  Direktiva Vijeća 2010/24/EU od 16. ožujka 2010. o uzajamnoj pomoći kod naplate potraživanja vezanih za poreze, carine i druge mjere (SL L 84, 31.3.2010., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2010/24/oj).”;"

2.

umeće se sljedeći članak:

3.

u članku 204. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

4.

u članku 205. dodaje se sljedeći stavak:

„Osim toga, u slučajevima iz članka 201. stavaka 2. i 3., države članice mogu predvidjeti da je umjesto kupca i osobe koja je odgovorna za plaćanje PDV-a, za plaćanje PDV-a pri uvozu solidarno odgovorna druga osoba.”

5.

umeće se sljedeći članak:

6.

poglavlje 7. glave XII. briše se.