(1)

U načelu 20. europskog stupa socijalnih prava (1) utvrđuje se da svatko ima pravo na pristup osnovnim uslugama, uključujući prijevoz, i da bi potpora za pristup takvim uslugama trebala biti dostupna onima kojima je to potrebno. Prijevoz omogućuje i pristup drugim aktivnostima koje su neophodne za aktivno sudjelovanje u društvu i na tržištu rada, kao što su zapošljavanje, zdravstvena skrb i obrazovanje. U tom kontekstu siromaštvo u pogledu prijevoza postaje sve veći problem, posebno kod ranjivih skupina, jer ugrožava pristup tim uslugama i doprinosi socijalnoj isključenosti.

(2)

U Kompasu konkurentnosti (2) ističe se da je odgovarajuća prometna infrastruktura preduvjet za konkurentnost EU-a jer podupire logistiku, pravodobnu proizvodnju i mobilnost ljudi, robe i usluga. Istraživanja također pokazuju da prijevoz ima glavnu ulogu u promicanju gospodarskog razvoja, dobrobiti i socijalne pravednosti jer podupire pristup kvalitetnim radnim mjestima, među ostalim za osobe izložene riziku od siromaštva i socijalne isključenosti i određene ranjive skupine društva (3). Može doprinijeti jačanju međugeneracijske pravednosti i solidarnosti.

(3)

Socijalni fond za klimatsku politiku (SCF) osnovan je radi rješavanja pitanja i ublažavanja mogućih negativnih distribucijskih učinaka proširenja obuhvata tržišta ugljika u EU-u na zgrade i cestovni promet s novim sustavom trgovanja emisijama (ETS2) u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4). Očekuje se da će se kroz Socijalni fond za klimatsku politiku u razdoblju od 2026. do 2032. mobilizirati 86,7 milijardi EUR za potporu ranjivim kućanstvima, korisnicima usluga prijevoza i mikropoduzećima koje energetsko siromaštvo i siromaštvo u pogledu prijevoza najviše pogađa. Kako bi pristupile tom financiranju, države članice do 30. lipnja 2025. moraju dostaviti svoje nacionalne socijalne planove za klimatsku politiku i na zadovoljavajući način dosegnuti relevantne ključne etape i ciljne vrijednosti. Cilj je ove Preporuke poduprijeti države članice u njihovu radu.

(4)

Države članice mogu koristiti Socijalni fond za klimatsku politiku za potporu strukturnim mjerama i ulaganjima za poboljšanje energetske učinkovitosti i dekarbonizaciju zgrada te promicanje rješenja za čistu mobilnost, pod uvjetom da su te inicijative u najvećoj mjeri usmjerene na ranjiva kućanstva, mikropoduzeća ili korisnike usluga prijevoza. Prihvatljive mjere i ulaganja u području prometa uključuju poticanje korištenja priuštivog i pristupačnog javnog prijevoza, podupiranje privatnih i javnih subjekata, uključujući zadruge, u razvoju i pružanju održive mobilnosti na zahtjev, usluga zajedničke mobilnosti i mogućnosti aktivne mobilnosti, olakšavanje pristupa vozilima i biciklima s nultim emisijama, razvoj infrastrukture za punjenje i opskrbu te podupiranje razvoja tržišta rabljenih vozila s nultim emisijama.

(5)

Člankom 2. točkom 2. Uredbe o Socijalnom fondu za klimatsku politiku (5) uvedena je za potrebe te uredbe prva i jedina definicija siromaštva u pogledu prijevoza na razini Unije. Odnosi se na „nemogućnost ili poteškoće pojedinaca i kućanstava da pokriju troškove privatnog ili javnog prijevoza ili njihov nedostatak pristupa prijevozu koji je potreban za pristup osnovnim socioekonomskim uslugama i djelatnostima ili njihov ograničen pristup takvom prijevozu, uzimajući u obzir nacionalni i prostorni kontekst”.

(6)

Kad je riječ o definiciji siromaštva u pogledu prijevoza kako je uključena u Uredbu o Socijalnom fondu za klimatsku politiku, mogu se utvrditi sljedeće tri dimenzije:

Četvrta dimenzija, „primjerenost prometnog sustava”, korisna je za opis upotrebljivosti sustava, čak i ako nije dio službene definicije. „Primjerenost” uključuje razne dodatne elemente kao što su pouzdanost, prikladnost za osobe koje koriste prijevoz radi posla i/ili obveza skrbi (kao što su putovanje na posao i s posla i prijevoz djece), sigurnost i zaštita prometnog sustava i dostupnost izvan glavnih prometnih sati, nepostojanje prepreka pristupu i široka dostupnost informacija o mogućnostima putovanja (6).

(7)

Uzroci siromaštva u pogledu prijevoza proizlaze iz niskih prihoda i drugih sustavnih prepreka, kao što su nedostatak pristupa priuštivom stanovanju u blizini radnog mjesta, obrazovnih ustanova i osnovnih usluga, geografska izolacija, nepostojanje ili ograničena dostupnost javnog ili privatnog prijevoza ili posebna socioekonomska, demografska i fizička obilježja koja ograničavaju mogućnost pojedinaca da iskoriste odgovarajuće usluge prijevoza.

(8)

Prema studiji Komisije ukupni rashodi za prijevoz najveći su u područjima sa srednjom gustoćom naseljenosti, što može biti rezultat većeg udjela putovanja na posao i više putovanja iz tih područja u gradove (npr. radi posla ili kupnje) (7). Kako je navedeno u Strategiji EU-a za najudaljenije regije (8), promet ima ključnu ulogu za najudaljenije regije, koje su najudaljeniji dijelovi EU-a. Otoci i najudaljenije regije obično su posebno pogođeni siromaštvom u pogledu prijevoza, među ostalim u pogledu pristupa stanovnika osnovnim socioekonomskim uslugama, velike ovisnosti o zračnom i pomorskom prijevozu te slabije zamjenjivosti vrsta prijevoza (9).

(9)

Podaci Eurostata (10) pokazuju da se 2023. udio osoba koje si ne mogu priuštiti automobil i kojima prijeti siromaštvo (ispod 60 % medijana ekvivalentnog dohotka) kretao od oko 6 % (5,5 % u Italiji, 6 % u Cipru i 6,2 % u Malti) do više od 30 % (34,3 % u Finskoj, 34 % u Rumunjskoj i 32,4 % u Slovačkoj i Mađarskoj). Situacija se znatno razlikuje ovisno o vrsti kućanstva. U 12 država članica 2023. više od 30 % osoba s uzdržavanom djecom i niskim dohotkom nije si moglo priuštiti automobil (44,4 % u Slovačkoj, 43,4 % u Mađarskoj).

(10)

U širem smislu, pojedinci ili kućanstva s niskim i nižim srednjim dohotkom koji si mogu priuštiti javni ili privatni prijevoz mogu se smatrati „izloženima riziku od siromaštva u pogledu prijevoza” ako prijevoz čini znatan dio njihova privatnog proračuna (na primjer više nego dvostruko veći od medijana stanovništva te zemlje).

(11)

Sprečavanje i ublažavanje siromaštva u pogledu prijevoza jedan je od prioriteta transeuropske prometne mreže (TEN-T). Infrastruktura TEN-T-a mora osigurati neometanu mobilnost i pristupačnost za sve korisnike, posebno one koji su zahvaćeni siromaštvom ili ranjivošću u pogledu prijevoza.

(12)

Komisija u svojoj dugoročnoj viziji za ruralna područja (11) poziva države članice i regije da osmisle strategije održive ruralne mobilnosti s općim ciljem stvaranja „snažnijih, povezanih, otpornih i prosperitetnih ruralnih područja do 2040.”. Za ostvarenje te vizije potrebne su mjere za održavanje i poboljšanje priuštivih usluga javnog prijevoza i infrastrukture, kao što su željeznica, unutarnji plovni putovi, ceste, postaje za punjenje električnom energijom i opskrbu gorivom te mjere za podupiranje rješenja za mobilnost s nultim emisijama, biciklističkih staza, multimodalnih veza, uključujući aktivni prijevoz, te pomorskog prometa na kraćim relacijama i zračnih veza.

(13)

Kako je navedeno u Komisijinu Industrijskom akcijskom planu za europski automobilski sektor (12), programi socijalnog leasinga (13) mogu pomoći u pružanju priuštivih i čistih rješenja za mobilnost ranjivim korisnicima usluga prijevoza, a mogli bi se financirati sredstvima koja će Socijalni fond za klimatsku politiku mobilizirati u razdoblju od 2026. do 2032. Uz to, zajednička autonomna vozila, autonomni autobusi i vozila na daljinsko upravljanje mogli bi doprinijeti rješavanju problema prvog i posljednjeg kilometra za zajednice nedovoljno pokrivene uslugama (14).

(14)

Komisija je olakšala razmjenu primjera dobre prakse među državama članicama u pogledu troškovno učinkovitih mjera i ulaganja koje treba uključiti u socijalne planove za klimatsku politiku (15) i u pogledu provedbe javnih savjetovanja (16). Objavila je dokumente sa smjernicama o provedbi Socijalnog fonda za klimatsku politiku (17), kao i niz preporuka s primjerima dobre prakse za Socijalni fond za klimatsku politiku koje je sastavila podskupina za javni prijevoz i zajedničku mobilnost Stručne skupine za gradsku mobilnost (18).

(15)

Prikupljanje podataka o pokazateljima relevantnima za politiku neophodno je za definiranje prioriteta politike, identifikaciju glavnih korisnika i praćenje napretka u ostvarivanju ciljeva politike. Nekoliko pokazatelja koje je razvio Eurostat može poduprijeti taj proces i omogućiti usporedivost rezultata iz cijelog EU-a, oslanjajući se na postojeće tablice pokazatelja i okvire za praćenje, kao što je pregled socijalnih pokazatelja (19), kao i na druge dokaze koji se razmjenjuju u redovitim preispitivanjima napretka u provedbi Preporuke Vijeća o osiguravanju pravedne tranzicije za sve (20).

(16)

Europski opservatorij za pravednu tranziciju, koji će biti pokrenut 2026., proizišao je iz Preporuke Vijeća o osiguravanju pravedne tranzicije prema klimatskoj neutralnosti (21), a cilj mu je ojačati bazu dokaza o aspektima pravednosti zelene tranzicije. Opservatorij će određivati i prikupljati relevantne podatke, oblikovati standardizirane pokazatelje, prikupljati primjere najbolje prakse i olakšati razmjenu podataka o relevantnim trendovima i politikama, uključujući siromaštvo u pogledu prijevoza i ranjive skupine.

(17)

S obzirom na međupovezanost siromaštva u pogledu prijevoza s raznim područjima politika, taj se problem ne može rješavati izolirano. Uvođenje međusektorskog pristupa važno je pri osmišljavanju mjera za ranjive skupine, na primjer povezivanja gradnje socijalnog stanovanja s osiguravanjem odgovarajuće, priuštive i održive prometne infrastrukture,