(1)

Nakon nekoliko pritužbi (2) i razmjena informacija s talijanskim tijelima (3) Komisija je 5. listopada 2011. pokrenula službeni istražni postupak o mjerama koje je Italija donijela u korist društava bivše grupe Tirrenia („odluka o pokretanju postupka iz 2011.”) (4). Odlukom od 7. studenoga 2012., kako je izmijenjena 19. prosinca 2012. („odluka o proširenju postupka iz 2012.”) (5), Komisija je službeni istražni postupak proširila na određene dodatne mjere javne potpore donesene u korist tih društava.

(2)

Komisija je prethodno navedeni službeni istražni postupak za društva Tirrenia, Saremar, Siremar, Toremar i Laziomar već zaključila zasebnim odlukama donesenima za svako od tih društava grupe Tirrenia (6).

(3)

Kad je riječ o društvu Caremar, odluka o pokretanju postupka iz 2011. odnosila se na sljedeće mjere:

(4)

Italija je 15. studenog 2011., 30. studenog 2011. i 16. ožujka 2012. dostavila primjedbe o mjerama obuhvaćenima odlukom o pokretanju postupka iz 2011. Dopisom od 19. srpnja 2012. talijanska tijela dostavila su dodatne informacije o privatizaciji društva Caremar. Te informacije, koje su sadržavale detaljan opis uvjeta koje su talijanska tijela uvela potencijalnim ponuditeljima, nisu bile dostupne Komisiji u trenutku donošenja odluke o pokretanju postupka iz 2011. Talijanska tijela 4. listopada 2012. dostavila su dodatne informacije kao odgovor na zahtjev za informacije koje im je Komisija poslala 18. srpnja 2012.

(5)

Caremar je 19. i 21. ožujka 2012. dostavio primjedbe o odluci o pokretanju postupka iz 2011., koje su 26. ožujka 2012. proslijeđene Italiji. Italija je 26. travnja 2012. potvrdila da se slaže s očitovanjima društva Caremar.

(6)

Komisija je od nekoliko društava zaprimila i primjedbe i pritužbe o naknadi dodijeljenoj društvu Caremar za pružanje usluga u Napuljskom zaljevu. Komisija je s tim pritužbama postupala kao s primjedbama zainteresiranih strana u kontekstu službenog istražnog postupka jer su se odnosile na isti predmet kao odluka o pokretanju postupka iz 2011.

(7)

Društvo Alilauro S.p.A. („Alilauro”) 28. veljače 2012. podnijelo je pritužbu u kojoj je tvrdilo da postoji nezakonita državna potpora društvu Caremar koja proizlazi iz produljenja prvotne konvencije. Alilauro je 7. ožujka 2012. dostavio primjedbe o odluci o pokretanju postupka iz 2011.

(8)

Komisija je 29. veljače 2012. zaprimila primjedbe društava Medmar Navi S.p.A. („Medmar”) i Navigazione Libera del Golfo S.r.l. („NLG”), 1. ožujka 2012. primjedbe društva SNAV S.p.A. („SNAV”) i udruženja Associazione Cabotaggio Armatori Partenopei („ACAP”), a 5. ožujka 2012. primjedbe društva Grandi Navi Veloci („GNV”). Komisija je primjedbe društava NLG, SNAV, ACAP i GNV 16. ožujka 2012. proslijedila Italiji, koja na njih nije odgovorila ni nakon podsjetnika koji je talijanskim tijelima poslan 1. listopada 2012. Komisija je 19. ožujka 2012. Italiji proslijedila primjedbe društva Medmar, na koje je Italija odgovorila 24. travnja 2012.

(9)

Komisija je 7. studenog 2012. odlukom o proširenju postupka iz 2012. istražni postupak proširila na naknadu za pružanje javne usluge isplaćenu svim društvima bivše grupe Tirrenia do završetka postupka privatizacije. Kad je riječ o društvu Caremar, proširenje se odnosilo na:

(10)

Komisija je zaprimila i primjedbe društva GNV 3. prosinca 2012., društva Medmar 29. veljače 2013. i 5. ožujka 2013., društva NLG 5. ožujka 2013. i društva Alilauro 13. ožujka 2013.

(11)

Talijanska tijela 26. veljače 2013., 12. ožujka 2013. i 12. travnja 2013. dostavila su dodatne informacije o naknadi i privatizaciji društva Caremar.

(12)

Talijanska tijela Komisiji su 20. lipnja 2014. dostavila primjerak odluke Regionalnog upravnog suda regije Kampanije od 28. svibnja 2014. o poništenju natječajnog postupka za privatizaciju društva Caremar. Obavijestila su Komisiju da je pred talijanskim Državnim vijećem u tijeku žalbeni postupak protiv te odluke Regionalnog upravnog suda regije Kampanije. Talijansko Državno vijeće 10. veljače 2015. poništilo je odluku Regionalnog upravnog suda regije Kampanije od 28. svibnja 2014. i potvrdilo konačnu dodjelu društva Caremar udruženju poduzetnika SNAV/Rifim S.r.l. („SNAV/Rifim”).

(13)

Društvo Marworld Ship Management and Service S.p.A. („Marworld”) 15. srpnja 2015. Komisiji je podnijelo pritužbu na postupak privatizacije društva Caremar (7). Budući da se ta pritužba odnosila na predmet obuhvaćen odlukom o pokretanju postupka iz 2011. i odlukom o proširenju postupka iz 2012., Komisija je s njom postupala kao s primjedbama zainteresiranih strana u kontekstu službenog istražnog postupka.

(14)

Komisija se od 2014. do 2019. usredotočila na službeni istražni postupak o ostalim društvima grupe Tirrenia, prije svega o društvima Saremar (8) i Tirrenia (9), u skladu sa zahtjevom talijanskih tijela. Istražni postupak doveo je do donošenja konačnih odluka o društvima Saremar, Tirrenia, Siremar, Toremar i Laziomar u razdoblju od 2014. do 2022. (vidjeti uvodnu izjavu 2.). Osim toga, Komisija je 2. ožujka 2020. zaključila istražni postupak o društvima grupe Tirrenia osim društva Tirrenia, uključujući društvo Caremar, za razdoblje od 1992. do 2008. (10)

(15)

Komisija je 25. siječnja 2018., 14. ožujka 2019., 10. kolovoza 2021. i 8. prosinca 2022. od talijanskih tijela zatražila dodatne informacije o društvu Caremar. Talijanska tijela te su informacije dostavila 9. svibnja 2018., 31. svibnja 2019., 14. lipnja 2019., 1. listopada 2021., 27. prosinca 2022. i 3. veljače 2023. Nadalje, od listopada 2022. do svibnja 2023. s talijanskim tijelima održano je nekoliko neformalnih razmjena informacija e-poštom.

(16)

Italija se 29. svibnja 2024. iznimno pristala odreći svojih prava na temelju članka 342. UFEU-a u vezi s člankom 3. Uredbe br. 1/1958 (11) te je pristala da se ova Odluka donese i objavi na engleskom jeziku.

(17)

Ovom se Odlukom zaključuje službeni istražni postupak pokrenut odlukom o pokretanju postupka iz 2011. i proširen odlukom o proširenju postupka iz 2012. za dio koji se odnosi na mjere odobrene društvu Caremar i njegovu stjecatelju, tj. privremenom udruženju poduzetnika SNAV/Rifim.

(18)

Caremar pruža usluge pomorskog prijevoza uglavnom između kontinentalnog dijela Italije (Napulj, Sorrento i Pozzuoli) i otoka Napuljskog zaljeva (Capri, Ischia, Procida), a do 1. lipnja 2011. te je usluge pružao i između kontinentalnog dijela Italije (Formia i Anzio) te Poncijskih otoka Ponza i Ventotene.

(19)

Caremar je te usluge pružao na temelju ugovora o javnim uslugama, koji obuhvaća obveze pružanja javnih usluga. Ovom Odlukom obuhvaćene su usluge pomorskog prijevoza koje je Caremar pružao na temelju i. ugovora o javnim uslugama koji je trebao isteći krajem 2008. („prvotna konvencija”), ali je produljen na razdoblje od 1. siječnja 2009. do 31. srpnja 2012., i ii. novog ugovora o javnim uslugama koji je obuhvaćao razdoblje od 16. srpnja 2015. do 15. srpnja 2024.

(20)

Od 1. kolovoza 2012. do 15. srpnja 2015. Caremar je usluge pomorskog prijevoza pružao na temelju ugovora o javnim uslugama koji je s regijom Kampanijom potpisao 19. prosinca 2012. („provizorni ugovor”) (12). Tim se ugovorom utvrđeno da će Caremar u Napuljskom zaljevu nastaviti pružati usluge koje je pružao tijekom razdoblja produljenja prvotne konvencije od 1. kolovoza 2012. (tj. od datuma kad je prestalo vrijediti produljenje prvotne konvencije utvrđeno Zakonom 163/2010). Provizorni ugovor prvotno je trebao isteći 31. prosinca 2012., ali je najprije produljen do 31. prosinca 2013., a zatim je izvršnim odlukama regije Kampanije (13) produljen do 15. srpnja 2015., odnosno do datuma završetka postupka privatizacije društva Caremar i stupanja na snagu novog ugovora o javnim uslugama s njegovim stjecateljem. Provizorni ugovor nije obuhvaćen službenim istražnim postupkom u skladu s odlukom o pokretanju postupka iz 2011. i odlukom o proširenju postupka iz 2012. (14), stoga ga Komisija nije ocijenila u ovoj Odluci.

(21)

Djelatnosti društva Caremar ograničene su na pružanje javnih usluga pomorskog prijevoza koje su mu povjerila talijanska tijela, odnosno usluga obuhvaćenih najprije produljenom prvotnom konvencijom, zatim provizornim ugovorom i naposljetku novim ugovorom o javnim uslugama.

(22)

Grupa Tirrenia bila je u vlasništvu Italije preko društva Fintecna (15), a prvotno se sastojala od šest društava: Tirrenia, Adriatica S.p.A. („Adriatica”), Caremar, Saremar, Siremar i Toremar. Ta su društva pružala usluge pomorskog prijevoza na temelju zasebnih ugovora o javnim uslugama sklopljenih s Italijom 1991., koji su bili na snazi dvadeset godina, i to od siječnja 1989. do prosinca 2008. Društvo Fintecna držalo je 100 % dioničkoga kapitala društva Tirrenia, koje je pak bilo stopostotni vlasnik regionalnih društava Adriatica, Caremar, Siremar, Saremar i Toremar. Društvo Adriatica, koje je prometovalo na nekoliko linija između Italije te Albanije, Hrvatske, Grčke i Crne Gore, spojeno je s društvom Tirrenia 2004.

(23)

Svrha tih ugovora o javnim uslugama bila je zajamčiti redovitost i pouzdanost usluga pomorskog prijevoza na obuhvaćenim linijama. U tu je svrhu Italija društvima grupe Tirrenia dodijelila naknadu za pružanje javne usluge na temelju tih ugovora o javnim uslugama.

(24)

U skladu s člankom 1. prvotne konvencije luke u koje će se uplovljavati, vrsta plovila koja će se upotrebljavati i potrebna učestalost usluge povjerene društvu Caremar morale su biti detaljno navedene u petogodišnjim planovima. Zadnji službeno odobren petogodišnji plan za Caremar bio je onaj za razdoblje od 2000. do 2004., dok je plan za razdoblje od 2005. do 2008. sastavljen, no nadležna ministarstva nikad ga nisu službeno odobrila. Talijanska tijela objasnila su da dugoročnije planiranje više nije bilo moguće jer nije izrađen proračun potrebnih sredstava te da je umjesto toga vlada donosila ad hoc odluke.

(25)

Prvotnu konvenciju između Italije i društva Caremar Komisija je već ocijenila u Odluci (EU) 2020/1411 (16), kojom je zaključen istražni postupak o državnoj potpori dodijeljenoj društvima grupe Tirrenia, osim društva Tirrenia, za razdoblje od 1992. do 2008. (17) U toj je odluci Komisija utvrdila da je potpora dodijeljena društvu Caremar za pružanje usluga pomorskoga kabotažnog prijevoza činila postojeću potporu.

(26)

Pružene usluge pomorskog kabotažnoga prijevoza u suštini su osmišljene kako bi se ispunili zahtjevi mobilnosti lokalnih zajednica te su bile slične mreži prigradskog prijevoza s obzirom na učestalost i vozni red, posebno u Napuljskom zaljevu.

(27)

Službeni istražni postupak u skladu s odlukom o pokretanju postupka iz 2011. i odlukom o proširenju postupka iz 2012. u vezi s društvom Caremar odnosi se na:

(28)

Člankom 26. Uredbe sa zakonskom snagom br. 207 od 30. prosinca 2008. („Uredba sa zakonskom snagom 207/2008”), pretvorene u Zakon br. 14 od 27. veljače 2009. („Zakon 14/2009”), utvrđeno je produljenje prvotne konvencije (kao i ugovora o javnim uslugama povjerenih ostalim društvima grupe Tirrenia), koja je prvotno trebala isteći 31. prosinca 2008., za godinu dana, tj. do 31. prosinca 2009.

(29)

Člankom 19.b Uredbe sa zakonskom snagom 135/2009, pretvorene u Zakon 166/2009, predviđeno je da će se s obzirom na privatizaciju društava grupe Tirrenia udjeli u društvu Caremar bez naknade prenijeti s matičnog društva Tirrenia na regiju Kampaniju. Regija Kampanija zatim će na regiju Lacij prenijeti poslovanje društva Caremar koje se odnosi na upravljanje prometnim vezama s Poncijskim otocima na zasebnoj osnovi, u obliku društva Laziomar (18).

(30)

U članku 19.b Uredbe sa zakonskom snagom 135/2009, pretvorene u Zakon 166/2009, utvrđeno je i da će Italija s društvima Tirrenia i Siremar do 31. prosinca 2009. dogovoriti nove ugovore o javnim uslugama. Osim toga, regionalne usluge uključit će se u nacrte ugovora o javnim uslugama koji se trebaju dogovoriti između regionalnih tijela Sardinije i društva Saremar odnosno regionalnih tijela Toskane i društva Toremar do 31. prosinca 2009. te između regije Kampanije i društva Caremar do 28. veljače 2010. Nacrti novih ugovora o javnim uslugama bili bi uključeni u natječaj raspisan u pogledu predmetnih društava i potpisali bi se s kupcima nakon završetka privatizacije svakog od tih društava (19).

(31)

U tu je svrhu člankom 19.b Uredbe sa zakonskom snagom 135/2009, pretvorene u Zakon 166/2009, prvotna konvencija s obzirom na Caremar dodatno produljena s 1. siječnja 2010. na 30. rujna 2010.

(32)

Člankom 19.b Uredbe sa zakonskom snagom 135/2009, pretvorene u Zakon 166/2009, utvrđene su i fiksne godišnje gornje granice naknade za pružanje javnih usluga od 1. siječnja 2010. (na temelju produljenja prvotne konvencije i novih ugovora o javnim uslugama). Za Caremar ta je gornja granica utvrđena na ukupno 29 869 832 EUR (20).

(33)

Člankom 1. stavkom 5.a Uredbe sa zakonskom snagom 125/2010, pretvorene u Zakon 163/2010, utvrđeno je daljnje produljenje prvotne konvencije s 1. listopada 2010. do završetka postupka privatizacije društava Tirrenia i Siremar, što se dogodilo 19. i 31. srpnja 2012. Stoga se u vezi s društvom Caremar produljena prvotna konvencija primjenjivala do 31. srpnja 2012.

(34)

Linije u okviru obveze pružanja javne usluge na kojima je Caremar prometovao na temelju produljene prvotne konvencije uključivale su:

(35)

Obveze povezane s linijama navedenima u uvodnoj izjavi 34. bile su iste kao obveze uvedene društvu Caremar na temelju prvotne konvencije i ostale su gotovo nepromijenjene, osim određenih razlika u smislu učestalosti i voznih redova koje je regija Kampanija tijekom godina uvela u rasporedima vezova (tal. quadri accosti), koje je odobrila i objavila regija Kampanija, kako bi se ponuda prilagodila potražnji korisnika u skladu s objašnjenjima u nastavku.

(36)

Dana 1. siječnja 2009., tj. u vrijeme prvog produljenja prvotne konvencije (22), obveza pružanja javne usluge uvedena društvu Caremar u smislu vrste plovila, učestalosti i voznih redova bila je ista kao obveza utvrđena u prvotnoj konvenciji (23). Konkretno:

(37)

Navedena obveza pružanja javne usluge nije se promijenila 1. siječnja 2010. i 1. listopada 2010., tj. drugim i trećim produljenjem prvotne konvencije (38).

(38)

Nakon javnog savjetovanja provedenog u studenom i prosincu 2010. regija Kampanija Regionalnom izvršnom odlukom br. 443 od 9. kolovoza 2011. i njezinom provedbenom Izvršnom uredbom br. 172 od 21. rujna 2011. donijela je trogodišnji program (2011. – 2013.) minimalnih usluga u Napuljskom zaljevu. U njemu su potvrđene linije i obveze koje su u prošlosti bile povjerene društvu Caremar na temelju prvotne konvencije, a vozni redovi usluga djelomično su izmijenjeni s učinkom od 1. listopada 2011. do 31. prosinca 2013. (39) Regija Kampanija neznatno je izmijenila taj program Regionalnom izvršnom odlukom br. 857 od 30. prosinca 2011. (koja se primjenjivala samo na Caremar), kojom su s učinkom od 16. siječnja 2012. uvedene određene izmjene voznog reda i učestalosti usluga navedenih u trogodišnjem programu Te je izmjene odlučila uvesti nakon što su lokalne zajednice i općine zatražile da se neki vozni redovi i učestalost prilagode potrebama osoba koje svakodnevno putuju na posao (40). Regija Kampanija zatim je trogodišnji program za razdoblje od 2011. do 2013. daljnjim zakonodavnim aktima (41) produljila do kraja 2015., a on je postao dio novog ugovora o javnim uslugama (vidjeti uvodnu izjavu 83.).

(39)

Izmjene koje je regija Kampanija uvela u obvezu pružanja javne usluge u Napuljskom zaljevu povjerenu društvu Caremar u okviru trogodišnjeg programa za razdoblje od 2011. do 2013. navedenog u uvodnoj izjavi 38. mogu se sažeti kako slijedi:

(40)

U skladu s člankom 1. produljene prvotne konvencije Caremar je morao poštovati navedeni raspored u skladu s obvezama kontinuiteta i učestalosti, redovitosti i točnosti.

(41)

Kad je riječ o broju, vrsti i kapacitetu plovila na pomorskim linijama na kojima se prometuje, u članku 1. produljene prvotne konvencije upućuje se na sadržaj petogodišnjih planova.

(42)

Kad je riječ o cijenama karata, u skladu s člankom 4. produljene prvotne konvencije Caremar je nadležnim talijanskim tijelima svake godine morao predstaviti (i opravdati) razinu tarifa koju namjerava primjenjivati.

(43)

Produljena prvotna konvencija nije sadržavala odredbe o kvaliteti usluge.

(44)

U članku 12. produljene prvotne konvencije detaljno su navedene kazne za Caremar zbog nepoštovanja obveze pružanja javne usluge, osim ako dokaže da zbog više sile nije odgovoran za nepoštovanje. Na temelju produljene prvotne konvencije kazna je mogla iznositi od 800 EUR do 40 000 EUR, ovisno o težini povrede.

(45)

Za usluge pomorskog prijevoza koje je pružao od 1. siječnja 2009. do 31. srpnja 2012. društvu Caremar dodijeljena je naknada za pružanje javne usluge u ukupnom iznosu od 97 835 927 EUR.

(46)

U tablici 1. prikazana je godišnja naknada isplaćena društvu Caremar za razdoblje od 1. siječnja 2009. do 31. srpnja 2012. na temelju produljene prvotne konvencije:

Tablica 1.

Naknada isplaćena za razdoblje od 1. siječnja 2009. do 31. srpnja 2012.

(47)

Iznos godišnje naknade dodijeljene društvu Caremar za ugovore o pružanju usluge pomorskog prijevoza utvrđen je:

(48)

U Predsjedničkoj uredbi br. 501 od 1. lipnja 1979. („Uredba 501/79”) utvrđeni su elementi (prihodi i troškovi) koje treba uzeti u obzir pri izračunu subvencije koja se plaća pružateljima javne usluge pomorskog prijevoza u okviru obveze pružanja javne usluge. Nadalje, u Zakonu br. 856 od 5. prosinca 1986. („Zakon 856/86”) predviđene su određene izmjene sustava obveza pružanja javne usluge pomorskog prijevoza u Italiji. Kad je riječ o vezama s većim i manjim otocima, člankom 11. Zakona izmijenjeni su kriteriji za izračun naknade za pružanje javne usluge. Naime, subvenciju je trebalo izračunati na temelju razlike između prihoda i troškova usluge utvrđene u odnosu na prosječne i objektivne parametre te je ona morala sadržavati razuman povrat uloženoga kapitala. U istom je članku utvrđeno i da ugovori o javnim uslugama moraju sadržavati popis subvencioniranih linija, učestalost i vrste brodova koji će se upotrebljavati. Subvencije su trebali odobriti nadležni ministri.

(49)

Načela utvrđena u Uredbi 501/79 i Zakonu 856/86 uključena su u prvotnu konvenciju.

(50)

Stoga je naknada za pružanje usluge od općeg gospodarskog interesa za 2009. izračunana u skladu s metodologijom utvrđenom prvotnom konvencijom. Konkretno, naknada je odgovarala akumuliranom neto gubitku od usluga koje se pružaju u okviru sustava javnih usluga, kojem je pridodan varijabilni iznos koji odgovara povratu uloženoga kapitala.

(51)

Pri izračunu naknade koju su odredila javna tijela uzeti su u obzir elementi troškova kao što su troškovi provizije, troškovi oglašavanja, troškovi usluga koje se pružaju putnicima na brodu, troškovi utovara, istovara i rukovanja, troškovi administrativnog osoblja na kopnu, troškovi održavanja brodova, administrativni troškovi, troškovi osiguranja, troškovi najma i zakupa, gorivo, porezi i troškovi amortizacije.

(52)

U prvotnoj konvenciji predviđeno je da se godišnja naknada za pružanje javne usluge plaća tako da se do 30. ožujka svake godine isplaćuje početni predujam u iznosu koji odgovara 70 % naknade isplaćene prethodne godine. Drugo plaćanje, koje treba izvršiti do 30. lipnja, odgovara 20 % naknade iz prethodne godine. Razlika između plaćenih iznosa i manjka između operativnih troškova i prihoda tijekom tekuće godine, procijenjena na temelju rezultata prethodnih godina, čini bilancu, koja se isplaćuje do 30. studenog. Kad bi se ispostavilo da je iznos koji je primio veći od neto troška pruženih usluga (prihodi umanjeni za gubitke), Caremar bi morao nadoknaditi razliku (75).

(53)

Od 1. siječnja 2010. do 31. srpnja 2012. naknada za ispunjavanje obveze pružanja javne usluge pomorskog prijevoza utvrđena je primjenom nove metodologije iz Odluke 111/2007.

(54)

U skladu s njezinom preambulom Odluka 111/2007 izdana je u kontekstu privatizacije javnih poduzeća koja pružaju usluge pomorskog prijevoza na temelju sustava javnih usluga (76). Odredbe te odluke primjenjivale su se na usluge koje su društva grupe Tirrenia, uključujući Caremar, pružala od 2010., čak i prije stupanja na snagu odgovarajućih novih ugovora o javnim uslugama nakon postupaka privatizacije.

(55)

Na temelju Odluke 111/2007 razina naknade za obvezu pružanja javne usluge temeljila se na neto trošku potrebnom za ispunjavanje obveze pružanja javne usluge uvećanom za odgovarajući povrat. Ta je razina povrata utvrđena ex ante za cijelo regulatorno razdoblje obuhvaćeno ugovorom o javnim uslugama. Ukupni iznos dodijeljene naknade u svakom je slučaju bio ograničen i na razinu javnih sredstava koja su zakonom dodijeljena relevantnom ugovoru o javnim uslugama ako je niža od razine naknade izračunane na temelju metodologije neto troškova.

(56)

Neto trošak potreban za ispunjavanje obveze pružanja javne usluge izračunan je na temelju razlike između troškova i prihoda koje je društvo zabilježilo za pružanje javne usluge pomorskog prijevoza. Točnije, troškovi i prihodi utvrđuju se za svaku liniju, a zajednički troškovi za djelatnosti javnih usluga i komercijalne djelatnosti (ako postoje) raspodjeljuju se transparentno na temelju ex ante kriterija priloženih odgovarajućem ugovoru o javnim uslugama i opisanih u posebnom izvješću.

(57)

Stopa povrata na kapital izračunava se na temelju ponderiranog prosječnog troška kapitala. Potrebni povrat na vlasnički kapital (77) izračunava se pomoću modela procjene kapitalne imovine. Na temelju tog modela trošak vlasničkoga kapitala dobiva se kao funkcija i. nerizične stope, ii. bete (procjena profila rizičnosti društva u odnosu na tržište vlasničkih instrumenata) i iii. premije rizika za vlasnički kapital dodijeljene tržištu vlasničkih instrumenata.

(58)

Konkretno, trošak vlasničkoga kapitala izračunan je primjenom premije za preuzimanje dodatnog rizika na stopu povrata na nerizične djelatnosti. Ta se premija izračunava kao premija tržišnog rizika pomnožena sa svojom betom, kojom se mjeri koliko je neka konkretna djelatnost rizična u odnosu na tržište.

(59)

U skladu s Odlukom 111/2007 stopa povrata na nerizične djelatnosti odgovara prosječnom bruto prinosu od referentnih desetogodišnjih obveznica u odnosu na prethodnih 12 mjeseci za koje su dostupni podaci.

(60)

U Odluci 111/2007 utvrđena je premija tržišnog rizika od 4 %. Osim toga, u slučaju usluge koja se pruža na neisključivoj osnovi očekivani veći rizik koji snosi prijevoznik nadoknađuje se povećavanjem premije tržišnog rizika za 2,5 %.

(61)

Međutim, iznos naknade isplaćene društvu Caremar u praksi ne može premašivati gornju granicu od 29 869 832 EUR (78) godišnje, kako je utvrđena u Zakonu 166/2009 (vidjeti uvodnu izjavu 32.). Iako je godišnja naknada koja se plaća svim društvima grupe Tirrenia za pružanje usluga pomorskog prijevoza na temelju sustava javnih usluga ograničena Zakonom 166/2009, Odluka 111/2007 sadržava i određene zaštitne mjere koje tim prijevoznicima omogućuju da u dovoljnoj mjeri pokriju svoje operativne troškove.

(62)

Konkretno, u skladu s Odlukom 111/2007 opseg usluga, najviše cijene karata utvrđene ugovorom o javnim uslugama i stvarno dodijeljena naknada moraju se ex ante utvrditi na način koji pružatelju usluge omogućuje pokrivanje svih troškova pružanja usluge od općeg gospodarskog interesa. Primjenjuje se sljedeća formula:

VA(RSP) + VA(AI(X)) = VA(CA)

pri čemu:

(63)

Ako se ex post tijekom pružanja usluge u okviru obveze pružanja javne usluge pokaže da je dodijeljena naknada niža potrebne za pokrivanje prihvatljivih operativnih troškova, uzimajući u obzir ostale prihode, društvo se ne bi moglo osloniti ni na kakvu retroaktivnu automatsku reviziju iznosa naknade za obvezu pružanja javne usluge niti zatražiti tu reviziju tijekom regulatornog razdoblja obuhvaćenog ugovorom, već bi moglo samo od nadležnih talijanskih tijela zatražiti da u budućnosti smanje opseg subvencioniranih djelatnosti, preispitaju organizaciju usluge (npr. vrstu brodova) ili izmijene najviše cijene karata.

(64)

Nadalje, gornja granica cijene karata za svaku uslugu, umanjena za poreze i lučke pristojbe, prilagođava se svake godine na temelju formule za određivanje gornje granice cijene:

ΔT = ΔP – X

pri čemu:

(65)

U Odluci 111/2007 utvrđeno je i da se gornja granica cijene karata može prilagoditi u skladu s promjenama troškova goriva, pri čemu se kao referentna vrijednost uzimaju standardne javno dostupne cijene.

(66)

Godišnja plaćanja u razdoblju od 1. siječnja 2009. do 31. srpnja 2012. provodila su se prema istim načelima koja su se primjenjivala na temelju produljenja prvotne konvencije, kako je detaljno opisano u uvodnoj izjavi 52.

(67)

Odlukom br. 444 od 9. kolovoza 2011. regionalna izvršna vlast regije Kampanije utvrdila je provedbene smjernice za provedbu ograničenog postupka (79) privatizacije društva Caremar i dodjelu ugovora o javnim uslugama pomorske kabotaže stjecatelju društva Caremar za pružanje usluga pomorskog prijevoza na razdoblje od devet godina u zamjenu za naknadu za pružanje javne usluge.

(68)

Izvršnom uredbom br. 202 od 12. srpnja 2012. o utvrđivanju preliminarnih postupaka regija Kampanija pokrenula je ograničeni postupak, pri čemu je odabrani kriterij za dodjelu bila najbolja cijena.

(69)

Poziv na pokretanje postupka objavljen je u Dodatku Službenom listu Europske unije17. srpnja 2012. i u Gazzetta Ufficiale della Repubblica Italiana br. 86 od 25. srpnja 2012., kao i na internetskim stranicama regije Kampanije.

(70)

Nije bilo tehničkih zahtjeva za pristup natječaju. Naime, iako je izvorni nacrt poziva na podnošenje ponuda za Caremar uključivao određene tehničke i financijske zahtjeve (tj. unaprijed utvrđena količina prijeđenih nautičkih milja i razina prometa u sektoru pomorskog prijevoza) zbog kojih bi samo brodarska društva mogla sudjelovati u natječajnom postupku, nakon razmjena informacija između talijanskih tijela i Komisije od 26. listopada 2011., 22. prosinca 2011. i 14. ožujka 2012. te nakon donošenja odluke o pokretanju postupka iz 2011. talijanska tijela izmijenila su konačni poziv na podnošenje ponuda tako što su iz bodovanja uklonila tehničke kriterije i zamijenila ih financijskim zahtjevima koji se odnose na odgovarajuće gospodarske i financijske kapacitete, što se dokazuje potvrdom najmanje dviju financijskih institucija o gospodarskim i financijskim kapacitetima u iznosu od 6 milijuna EUR ili neto imovini u iznosu od najmanje 6 milijuna EUR.

(71)

Nakon objave poziva na podnošenje ponuda do isteka roka za dostavu iskaza interesa 21. rujna 2012. deset strana iskazalo je interes za sudjelovanje u natječajnom postupku (Alilauro Gruson S.p.A. („Aligruson”), Delcomar S.r.l., Moby, NLG, Palumbo Shipyard, Rifim, SNAV, TTT lines S.p.A, Vetor i Usticalines S.p.A.).

(72)

Izvršnom uredbom br. 34 od 21. veljače 2013. regija Kampanija odobrila je rezultate istrage u fazi prethodne kvalifikacije, čime je svim sudionicima osim društva Vetor omogućen ulazak u sljedeću fazu (faza nadmetanja).

(73)

Izvršnom uredbom br. 78 od 17. svibnja 2013. devet prihvatljivih kandidata pozvano je na podnošenje ponude (80). Poziv na podnošenje ponuda sadržavao je novi nacrt devetogodišnjeg ugovora koji će potpisati uspješni ponuditelj i regija Kampanija te detaljnije informacije o natječajnom postupku (81). Konkretno, u pozivu je naveden sljedeći kriterij za dodjelu:

„najbolja cijena jednaka najnižoj razlici dobivenoj tako da se od vrijednosti naknade koju je tražio konkurent oduzme cijena ponuđena za kupnju dionica u korist najniže (x) ponude koja proizlazi iz sljedeće formule:

X = (a – Da * 75 %) – 6

pri čemu:

(74)

Osim toga, u pozivu je navedena najniža cijena za prodaju društva Caremar od najmanje 6 000 000 EUR (82), dok najveći iznos naknade za pružanje javne usluge ne premašuje 19 839 226 EUR za svaku od devet godina trajanja ugovora.

(75)

Do isteka roka primljene su tri ponude, i to od i. privremenog udruženja poduzetnika SNAV/Rifim S.r.l. („SNAV/Rifim”), ii. društva Aligruson, i iii. društva TTT Lines S.p.A. u privremenoj suradnji s partnerima Marittima S.r.l., Marworld, Davimar Eolia Navigazione S.r.l. Natječajni odbor naposljetku je isključio posljednjega kandidata jer nije mogao dati odgovarajuće financijsko jamstvo za svoju ponudu.

(76)

Društvo Marworld obavijestilo je regiju Kampaniju 4. listopada 2013. o žalbi podnesenoj Regionalnom upravnom sudu regije Kampanije u kojoj, među ostalim, osporava odluku o isključenju.

(77)

Izvršnom uredbom br. 178 od 29. listopada 2013. regija Kampanija potvrdila je ljestvicu poretka koju je sastavio natječajni odbor (83), kako je navedeno u nastavku, na temelju brojčanih vrijednosti izraženih u svakoj ponudi i primjenom formule utvrđene u pozivu (vidjeti uvodnu izjavu 73.); udruženje SNAV/Rifim ponudilo je 111 395 812 EUR (uključujući 6 000 001 EUR za stjecanje društva Caremar), dok je društvo Aligruson ponudio 128 556 568 EUR (uključujući 6 000 060 EUR za stjecanje društva Caremar). Budući da je dalo uspješnu ponudu u okviru natječajnog postupka, udruženju poduzetnika SNAV/Rifim dodijeljen je ugovor.

(78)

Presudom od 5. lipnja 2014. Regionalni upravni sud regije Kampanije poništio je dodjelu ugovora jer je smatrao da nijedan od tri kandidata nije trebao biti pozvan na natječaj. Regija Kampanija podnijela je žalbu protiv te presude. Presudom od 10. veljače 2015. talijanski Vrhovni upravni sud poništio je presudu Regionalnog upravnog suda regije Kampanije i time potvrdio odluku natječajnog odbora.

(79)

Nakon presude Regionalnog upravnog suda regije Kampanije kojom je potvrđena odluka natječajnog odbora o dodjeli ugovora udruženju poduzetnika SNAV/Rifim, udruženje SNAV/Rifim uvjetovalo je izvršenje svoje ponude time da regija Kampanija potvrdi da se financijski uvjeti društva Caremar nisu promijenili u odnosu na one koje su ponuditelji ocijenili u okviru natječajnog postupka provedenog 2013. Nakon što je utvrdila da je vlasnički kapital društva Caremar 31. prosinca 2024. bio 2 155 008 EUR niži od razine u trenutku podnošenja uspješne ponude udruženja poduzetnika SNAV/Rifim, regija Kampanija odlučila je vratiti vlasnički kapital društva Caremar na razinu s kraja 2013. Stoga je Regionalnom odlukom br. 316 od 21. svibnja 2015. (84) društvu Caremar dodijelila iznos od 2 155 008 EUR, pod uvjetom da ga stekne uspješni ponuditelj, kako bi se njegova financijska situacija vratila na razinu na kojoj je bila u vrijeme podnošenja uspješne ponude za stjecanje društva Caremar.

(80)

Kupoprodajni ugovor između regije Kampanije i udruženja poduzetnika SNAV/Rifim potpisan je 16. srpnja 2015. i na taj je datum vlasništvo nad svim dionicama društva Caremar preneseno s regije Kampanije na udruženje SNAV/Rifim po fiksnoj cijeni od 6 000 001 EUR.

(81)

Budući da je kupac bio kolektivni subjekt, dionice društva Caremar prodane su i kupila su ih društva SNAV i Rifim, koja su solidarno preuzela sve ugovorne obveze, odnosno SNAV je kupio 75 000 dionica, a Rifim preostalih 75 000 dionica, što znači da je svako društvo preuzelo 50 % ukupnog dioničkoga kapitala društva Caremar.

(82)

Regija Kampanija i Caremar 16. srpnja 2015. potpisali su novi ugovor o javnim uslugama za pružanje usluga pomorskog prijevoza. Taj ugovor bio je snazi devet godina (do 15. srpnja 2024., uključujući taj datum).

(83)

Obveza pružanja javne usluge uvedena društvu Caremar (a time i njegovu stjecatelju udruženju poduzetnika SNAV/Rifim) odnosi se na pružanje linijskih usluga pomorskog prijevoza putnika i/ili putnika, vozila (uključujući spasilačka vozila) i poštanskih pošiljaka trajektima i brzim plovilima (odnosno TMV-om za usluge mješovitog prijevoza ili hidrokrilcem za prijevoz putnika) po unaprijed određenim cijenama u skladu s voznim redovima navedenima u programu pomorskog prijevoza utvrđenom u Regionalnoj izvršnoj odluci regije Kampanije br. 443 od 9.8.2011. (navedena u Prilogu D novom ugovoru o javnim uslugama), kako je izmijenjena Regionalnom izvršnom odlukom regije Kampanije br. 857 od 30.12.2011. (navedena u Prilogu E novom ugovoru o javnim uslugama) i eventualnim budućim izmjenama.

(84)

U skladu s voznim redovima navedenima u prilozima D i E novom ugovoru o javnim uslugama Caremar mora pružati usluge pomorskog prijevoza na sljedećih osam pomorskih linija: Capri/Napulj, Capri/Sorrento, Ischia/Napulj, Ischia/Procida/Napulj, Ischia/Procida/Pozzuoli, Ischia/Procida, Procida/Pozzuoli i Procida/Napulj.

(85)

Pojedinosti o obvezi pružanja javne usluge u smislu vrste plovila (trajekt, TMV, hidrokrilac), voznog reda i učestalosti (godišnje/sezonske) na svakoj liniji jednake su onima koje se primjenjuju na temelju produljene prvotne konvencije od 16. siječnja 2012., kako je opisano u uvodnoj izjavi 39.

(86)

U skladu s člankom 8. stavkom 4. točkom (d) novog ugovora o javnim uslugama Caremar mora ispuniti obvezu pružanja javne usluge u skladu s obvezama kontinuiteta i učestalosti, redovitosti i točnosti. U članku 8. stavku 4. točki (l) pojašnjeno je da se te obveze uvijek moraju poštovati, među ostalim i za vrijeme redovne i izvanredne obnove plovila.

(87)

U skladu s člankom 8. stavkom 4. točkom (c) novog ugovora o javnim uslugama Caremar u slučaju usluga mješovitog prijevoza prednost mora dati prijevozu poštanskih pošiljaka (unutar ograničenja od 12 linearnih metara) ako to zahtijeva pružatelj univerzalne poštanske usluge. Osim toga, u skladu s člankom 9. novog ugovora o javnim uslugama Caremar je na zahtjev regije Kampanije dužan bez dodatne naknade osigurati do 10 dodatnih putovanja godišnje kako bi se zadovoljile izvanredne potrebe za javnim uslugama.

(88)

Kad je riječ o broju, vrsti i kapacitetu plovila na pomorskim linijama na kojima se putuje, u skladu s člankom 8. stavkom 1., člankom 8. stavkom 4. točkom (m) i člankom 8. stavkom 5. novog ugovora o javnim uslugama Caremar je dužan upotrebljavati najmanje sedam plovila navedenih u Prilogu H ugovoru (ili istovjetnih plovila s obzirom na broj, tehničke karakteristike, kapacitet i udobnost) i u svakom trenutku jamčiti dostupnost rezervnog plovila s obilježjima navedenima u Prilogu H. Osim toga, Caremar je dužan u svakom trenutku jamčiti učinkovitost plovila navedenih u Prilogu H (85).

(89)

Kad je riječ o cijenama karata, u skladu s člankom 8. stavkom 4. točkom (e) i člankom 13. novog ugovora o javnim uslugama Caremar mora poštovati tarife utvrđene Regionalnom izvršnom odlukom br. 183 od 29. travnja 2011. i Regionalnom izvršnom odlukom br. 67 od 7. ožujka 2013., koje su navedene u prilozima B i C ugovoru o javnim uslugama, kao i eventualnim naknadnim izmjenama. Na godišnjoj osnovi od regije Kampanije može zatražiti da se tarife prilagode inflaciji, ali regija Kampanija može odbiti zatraženu prilagodbu ili ukinuti već odobrenu prilagodbu (86). Nadalje, u skladu s člankom 8. stavkom 4. točkom (b) Caremar mora osigurati besplatan hitni prijevoz pacijenata vozilom hitne pomoći koje pripada nacionalnoj zdravstvenoj službi.

(90)

Na temelju članka 8. stavka 4. točke (v) novog ugovora o javnim uslugama Caremar je morao poštovati standarde kvalitete utvrđene u članku 11. novog ugovora o javnim uslugama u pogledu točnosti, udobnosti putovanja i informiranja korisnika, kako je navedeno u Prilogu O novom ugovoru o javnim uslugama, u kojem su utvrđene i primjenjive kazne u slučaju nepoštovanja tih standarda. Osim toga, u skladu s člankom 8. stavkom 4. točkom (f) mora zadovoljiti razine kvalitete koje je regija Kampanija utvrdila u dokumentu Carta di Servizio, donesenom u okviru Regionalne izvršne odluke br. 3 od 16. ožujka 2012.

(91)

Osim kazni utvrđenih u Prilogu O za nepoštovanje minimalnih standarda kvalitete utvrđenih u članku 11. novog ugovora o javnim uslugama, u članku 25. novog ugovora o javnim uslugama navode se dodatne kazne za nepoštovanje obveze pružanja javne usluge uvedene društvu Caremar (npr. obveze kontinuiteta i redovitosti (87), točnosti (88), tarifa (89)) osim ako Caremar dokaže da mu se povreda ne može pripisati zbog više sile.

(92)

Regija Kampanija odredila je iznos od 19 839 226 EUR (tj. 178 553 034 EUR za devetogodišnje ugovorno razdoblje), koji je bilo moguće umanjiti, kao osnovni godišnji iznos na temelju natječajnog postupka za naknadu u okviru novog ugovora za ispunjavanje obveze pružanja javne usluge na pomorskim linijama navedenima u uvodnoj izjavi 84. Udruženje SNAV/Rifim ponudilo je popust od 81 542 961 EUR, tj. za devetogodišnje ugovorno razdoblje ponudilo je 97 010 073 EUR (10 778 897 EUR godišnje (90)), što je i utvrđeno kao rezultat natječaja. Za razdoblje od 16. srpnja 2015. do 31. prosinca 2015. iznos naknade utvrđen je na 4 940 327,79 EUR (91).

(93)

U skladu s člankom 16. novog ugovora o javnim uslugama naknada za pružanje javne usluge računa se na temelju metodologije utvrđene u Odluci 111/2007 (92), u skladu s kojom naknada ne smije premašiti iznos potreban za pokrivanje neto troškova nastalih pri ispunjavanju obveze pružanja javne usluge (gospodarska i financijska ravnoteža), uključujući razumnu dobit (vidjeti uvodne izjave od 55. do 66.).

(94)

Člankom 17. novog ugovora o javnim uslugama predviđa se da stranke svake tri godine moraju provjeriti uvjete gospodarske ravnoteže ugovora u skladu s kriterijima stabilnosti utvrđenima u Odluci 111/2007. Ako postoje odstupanja od te ugovorne ravnoteže (npr. u slučaju nedovoljne naknade koja je za više od 5 % niža od ukupne naknade), člankom 17. novog ugovora o javnim uslugama predviđa se mehanizam za ponovno uspostavljanje ravnoteže u okviru kojeg se evaluiraju svi parametri povezani s plaćanjem naknade. Ako se iznos naknade pokaže nedovoljnim za pokrivanje operativnih troškova nastalih pri pružanju usluge, novi ugovor o javnim uslugama omogućuje reviziju ključnih parametara naknade, odnosno sustava cijena karata, smanjenja opsega ponuđenih javnih usluga ili materijalne imovine koju društvo koristi za pružanje usluga. U slučaju prekomjerne naknade regija Kampanija mora smanjiti naknadu koja se isplaćuje za sljedeće regulatorno razdoblje i osigurati povrat prekomjerne naknade koju je već isplatila (vidjeti članak 17. stavak 4. i članak 18.).

(95)

Naknada se isplaćuje na godišnjoj razini u tri obroka: do 30. travnja svake godine isplaćuje se početni predujam u iznosu koji odgovara 70 % naknade, do 30. rujna izvršava se druga isplata, koja odgovara 20 % naknade, a preostali iznos, umanjen za odbitke i kazne, plaća se do 31. siječnja sljedeće godine (93).

(96)

U skladu s člankom 18. novog ugovora o javnim uslugama svaka prekomjerna naknada mora se vratiti regiji Kampaniji u roku od 30 dana nakon što ona podnese zahtjev. Provjerom je utvrđeno da je od 16. srpnja 2015. do 31. prosinca 2017. isplaćena prekomjerna naknada u iznosu od 835 057 EUR, koja je vraćena regiji Kampaniji. Godišnja naknada od 10 778 897 EUR za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2021. smanjena je na 9 093 983 EUR na temelju provjere za razdoblje do 31. prosinca 2017. Na temelju dostupnih financijskih izvještaja u provjeri za razdoblje od 2018. do 2021. utvrđena je prekomjerna naknada u iznosu od 1 389 811 EUR, koja je vraćena regiji Kampaniji.

(97)

U skladu s člankom 20. novog ugovora o javnim uslugama regija Kampanija ima nadzorne ovlasti nad ugovorom i prati njegovo pravilno izvršenje, primjerenost i kvalitetu imovine prijevoznika, poštovanje pravnih obveza i postizanje ciljeva kvalitete tijekom ispunjavanja obveze pružanja javne usluge.

(98)

Nakon redovite revizije gospodarske ravnoteže ugovora na temelju članka 17. regija Kampanija smanjila je naknadu koja je unaprijed utvrđena na temelju natječajnog postupka (10 778 897 EUR) na 9 093 983 EUR za razdoblje od 2018. do 2021., a dodatno ju je smanjila na 9 087 149 EUR za razdoblje od 2022. do 2024. U tablici 2. prikazane su unaprijed utvrđena naknada i naknada koja je stvarno isplaćena društvu Caremar za razdoblje od kolovoza 2015. do 2021.

Tablica 2.

Utvrđena i isplaćena naknada Caremaru na temelju novog ugovora o uslugama za razdoblje od 2015. do 2021.

(99)

U članku 19.b stavku 21. Uredbe sa zakonskom snagom 135/2009., pretvorene u Zakon 166/2009, utvrđeno je da će, kako bi se zajamčio teritorijalni kontinuitet otoka i ispunila obveza pružanja javne usluge, društva bivše grupe Tirrenia, uključujući Caremar, zadržati već dodijeljene vezove i prednost pri dodjeli slotova u skladu s postupcima koje su utvrdila pomorska tijela te koji su utvrđeni Zakonom br. 84 od 28. siječnja 1994. i talijanskim Pomorskim zakonikom.

(100)

U Zakonu 163/2010 utvrđena je mogućnost da društva bivše grupe Tirrenia, uključujući Caremar, privremeno upotrebljavaju financijska sredstva koja su već dodijeljena (94) za potrebe nadogradnje i modernizacije flote kako bi se umjesto toga zadovoljile hitne potrebe za likvidnošću. Međutim, poduzetnici bivše grupe Tirrenia koji su iskoristili tu mogućnost morali su dopuniti ta namjenska sredstva kako bi i dalje mogli provesti nužne nadogradnje brodova. Te su nadogradnje bile nužne da bi se ispunile nove međunarodne sigurnosne norme na temelju Stockholmskog sporazuma iz 1996. (95)

(101)

Konkretno, za plaćanje nadogradnji u cijeloj grupi Tirrenia izdvojena su sredstva iz dva izvora (96) u ukupnom iznosu od 23 750 000 EUR. Caremar je te izvore sredstava iskoristio za nadogradnju svojih brodova.

(102)

Osim toga, u članku 1. Zakona 163/2010 utvrđeno je i sljedeće:

(103)

Nakon prethodne korespondencije između službi Komisije i Italije glavni direktor Komisije nadležan za energetiku i promet Italiji je 19. prosinca 2008. poslao zahtjev za informacije. Taj se zahtjev, među ostalim, odnosio na pregled tadašnjih linija u okviru javne usluge i usluge u javnoj nadležnosti koje je Italija predvidjela u okviru predloženih novih konvencija. Nadalje, od Italije je zatraženo da dostavi više pojedinosti o planovima privatizacije grupe Tirrenia.

(104)

U svojem dopisu od 28. travnja 2009. Italija je dostavila detaljan odgovor na zahtjev Komisije od 19. prosinca 2008. U tom je dopisu Italija, među ostalim, navela:

(105)

Glavni direktor Komisije nadležan za energetiku i promet Italiji je 21. prosinca 2009. poslao dopis u kojem je, među ostalim, naveo da je s obzirom na radikalnu reformu sektora pomorske kabotaže u Italiji i zbog znatnog društvenog učinka koji bi proizašao iz privatizacije raspisivanje natječaja za brodarska društva kojima su dodijeljeni ugovori o javnim uslugama u načelu i kao iznimka prihvatljivo da bi se osigurala usklađenost s kriterijem nediskriminacije među brodarima Unije utvrđenim u Uredbi Vijeća (EEZ) br. 3577/92 (99) ako se natječaji provedu na osnovi jednostavnog ugovora o javnim uslugama. Komisija je navela da se Uredbom (EEZ) br. 3577/92 od država članica ne zahtijeva da privatiziraju svoja društva za pomorski prijevoz, nego samo da liberaliziraju to specifično tržište.

(106)

Komisija je 29. siječnja 2010. (100) poslala službenu opomenu zbog pogrešne provedbe Uredbe (EEZ) br. 3577/92. U njoj je podsjetila da se tom uredbom od države članice zahtijeva da sklapanje ugovora o obavljanju javne usluge ili nametanje obveze javne usluge uvijek provodi bez diskriminacije u odnosu na sve brodare Unije. U skladu s člankom 4. stavkom 3. te uredbe postojeći ugovori o javnim uslugama ostaju na snazi do ugovorenog datuma isteka. Međutim, Komisija je napomenula da su društva grupe Tirrenia nastavila pružati usluge pomorskog prijevoza nakon isteka odgovarajućih ugovora o javnim uslugama. Naime, te su konvencije trebale isteći krajem 2008., ali ih je Italija nekoliko puta produljila. Stoga je Komisija pozvala Italiju da iznese svoje primjedbe.

(107)

Istog je dana glavni direktor Komisije nadležan za energetiku i promet zasebno odgovorio na dopis Italije od 22. siječnja 2010. Istaknuo je da se njegov odgovor odnosi samo na usklađenost s Uredbom (EEZ) br. 3577/92, a ne na pitanja povezana s državnim potporama. U tom je kontekstu naveo da su obrazloženja za određene linije dostatna da se otklone neke prethodno izražene sumnje. Glavni direktor podsjetio je na to da se ugovori o javnim uslugama mogu odnositi samo na linije na kojima postoje tržišni nedostaci.

(108)

Italija je 29. ožujka 2010. odgovorila na Komisijinu službenu opomenu od 29. siječnja 2010.

(109)

Italija je 10. rujna 2010. obavijestila Komisiju da je odgođen natječajni postupak za ugovor koji se, među ostalim, odnosio na linije Poncijskih otoka na kojima je u to vrijeme prometovao Caremar. Na temelju toga Zakonom 163/2010 prvotna konvencija produljena je do završetka postupka privatizacije društava Tirrenia i Siremar (vidjeti i uvodnu izjavu 33.).

(110)

U kontekstu tih događaja Komisija je 24. studenog 2010. poslala dodatnu službenu opomenu. U njoj je navela:

(111)

Komisija je 21. lipnja 2012. donijela obrazloženo mišljenje o produljenju obveze pružanja javne usluge povjerene trima društvima (Caremar, Laziomar i Saremar) bivše grupe Tirrenia. Budući da su natječajni postupci za ostala tri društva (Tirrenia, Toremar i Siremar) završeni 2011. (101), obrazloženo mišljenje nije se odnosilo na njih. Komisija je navela da Italija više od tri godine nakon redovnog isteka odgovarajućih prvotnih konvencija nije provela natječajne postupke za dodjelu ugovora o javnim uslugama za pomorsku kabotažu koju, među ostalim, obavlja Caremar. Te su konvencije produljene automatski i na neodređeno vrijeme, što je ostalim brodarima iz Unije onemogućilo da se natječu za dodjelu tih ugovora.

(112)

Italija je 8. kolovoza 2012. odgovorila na obrazloženo mišljenje navodeći da su pozivi na podnošenje ponuda za stjecanje društava u kombinaciji s novim ugovorima o javnim uslugama objavljeni ili da će se objaviti u Službenom listu Europske unije. Konkretno, poziv za Caremar objavljen je 20. srpnja 2012., a poziv za Laziomar poslan je na objavljivanje 1. kolovoza 2012.

(113)

CLN je 14. siječnja 2014. postao novi vlasnik društva Laziomar i potpisao je desetogodišnji ugovor o javnim uslugama za veze s Poncijskim otocima.

(114)

SNAV-Rifim 16. srpnja 2015. postao je vlasnik društva Caremar i povjeren mu je devetogodišnji ugovor o javnim uslugama.

(115)

Dopisom od 15. srpnja 2016. Italija je obavijestila Komisiju da je završena privatizacija svih društava bivše grupe Tirrenia. Komisija je 8. prosinca 2016. odlučila zaključiti postupak zbog povrede.

(116)

Komisija je u odluci o pokretanju postupka iz 2011. zauzela privremeno stajalište da definicija obveze pružanja javne usluge nije dovoljno jasna i stoga joj nije omogućila da donese konačan zaključak o tome sadržava li očite pogreške. Konkretno, Komisija nije imala potpun uvid u stvarne obveze društva Caremar u pogledu prometovanja na linijama u Napuljskom zaljevu i na Poncijskim otocima u odnosu na usluge koje na nekima od tih linija nude konkurenti (vidjeti uvodne izjave 194., 203., 205. i 208. odluke o pokretanju postupka iz 2011.). Osim toga, Komisija je u vezi s linijama u Napuljskom zaljevu sumnjala u opravdanost toga da se stalna noćna veza u otočnim lukama smatra stvarnom javnom uslugom te je pozvala talijanska tijela da navedu postoje li određene patologije u slučaju kojih nije moguć prijevoz helikopterom i da dostave informacije o dostupnosti i kapacitetu alternativnih usluga medicinskog prijevoza (vidjeti uvodnu izjavu 206. odluke o pokretanju postupka iz 2011.).

(117)

Komisija je zauzela privremeno stajalište da je drugi kriterij iz presude Altmark (102) ispunjen jer su parametri na kojima se temelji izračun naknade bili unaprijed utvrđeni i u skladu sa zahtjevima u pogledu transparentnosti (vidjeti uvodnu izjavu 239. odluke o pokretanju postupka iz 2011.). Konkretno, Komisija je u uvodnoj izjavi 240. odluke o pokretanju postupka iz 2011. navela da su ti parametri opisani u prvotnoj konvenciji (za naknadu za 2009.) i Odluci 111/2007 (za naknadu od 2010. nadalje).

(118)

Međutim, Komisija je smatrala da se čini da treći kriterij iz presude Altmark nije ispunjen i da su prijevoznici možda primili prekomjernu naknadu za pružanje javnih usluga (vidjeti uvodnu izjavu 244. odluke o pokretanju postupka iz 2011.). Točnije, izrazila je sumnje u proporcionalnost naknade isplaćene društvima bivše grupe Tirrenia od 2009. s obzirom na nedostatak jasne definicije obveza uvedenih za ta društva (vidjeti uvodnu izjavu 245. odluke o pokretanju postupka iz 2011.). Izrazila je sumnje i u to odražava li premija rizika od 6,5 %, koja se primjenjuje od 2010. nadalje, odgovarajuću razinu rizika jer se prima facie činilo da prijevoznici nisu preuzeli rizike koji su uobičajeni za pružanje takvih usluga (vidjeti uvodnu izjavu 247. odluke o pokretanju postupka iz 2011.).

(119)

Komisija je zauzela i privremeno stajalište da četvrti kriterij iz presude Altmark nije ispunjen jer nije raspisan natječaj za produljenje prvotne konvencije (vidjeti uvodnu izjavu 249. odluke o pokretanju postupka iz 2011.). Nadalje, navela je da nije zaprimila dokaze u prilog tvrdnji da je Caremar predmetne usluge doista pružao po najmanjem trošku za zajednicu (vidjeti uvodnu izjavu 251. odluke o pokretanju postupka iz 2011.).

(120)

Stoga je u odluci o pokretanju postupka iz 2011. Komisija došla do privremenog zaključka da naknade za pružanje javne usluge isplaćene prijevoznicima tijekom razdoblja produljenja prvotne konvencije čine državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a (vidjeti uvodnu izjavu 255. odluke o pokretanju postupka iz 2011.). Osim toga, zauzela je stajalište da bi tu potporu trebalo smatrati novom potporom (vidjeti uvodnu izjavu 257. odluke o pokretanju postupka iz 2011.).

(121)

U odluci o proširenju postupka iz 2012. Komisija je iste sumnje izrazila i u pogledu naknade dodijeljene društvu Caremar od siječnja 2012. do njegove privatizacije (vidjeti uvodne izjave 42., 180. i 181. odluke o proširenju postupka iz 2012.).

(122)

U odluci o pokretanju postupka iz 2011. Komisija je zauzela privremeno stajalište da naknada za pružanje javne usluge za 2009., 2010. i 2011. nije obuhvaćena područjem primjene Odluke Komisije 2005/842/EZ (103) ni Okvira Zajednice za državnu potporu u obliku naknade za javne usluge (104) („Okvir za usluge od općeg gospodarskog interesa iz 2005.”). Stoga je tu mjeru ocijenila izravno na temelju članka 106. stavka 2. UFEU-a i utvrdila da postoje sumnje u to jesu li ispunjeni primjenjivi uvjeti spojivosti (vidjeti uvodnu izjavu 315. odluke o pokretanju postupka iz 2011.).

(123)

U odluci o proširenju postupka iz 2012. Komisija je napomenula da je 31. siječnja 2012. na snagu stupio novi paket o uslugama od općeg gospodarskog interesa, koji se sastoji od Odluke Komisije 2012/21/EU (105) i Okvira za usluge od općeg gospodarskog interesa iz 2011. Međutim, zauzela je preliminarno stajalište da se naknada za pružanje javne usluge na temelju produljenja prvotne konvencije ne može smatrati spojivom s unutarnjim tržištem i izuzetom od obveze prijave u skladu s Odlukom 2012/21/EU jer to produljenje nije u skladu s člankom 4. Uredbe (EEZ) br. 3577/92, kojim se propisuje da uvijek kad država članica sklapa ugovor o obavljanju javne usluge ili nametne obvezu javne usluge, čini to bez diskriminacije u odnosu na sve brodare Zajednice (vidjeti uvodnu izjavu 256. odluke o proširenju postupka iz 2012.). Komisija nije isključila da bi naknada za pružanje javne usluge dodijeljena na temelju produljene prvotne konvencije u načelu mogla biti obuhvaćena Okvirom za usluge od općeg gospodarskog interesa (vidjeti uvodnu izjavu 258. odluke o proširenju iz 2012.), ali nije raspolagala s dovoljno elemenata da bi o tome donijela zaključak (vidjeti uvodnu izjavu 267. odluke o proširenju postupka iz 2012.).

(124)

U odluci o proširenju postupka iz 2012. Komisija je izrazila sumnje u to je li natječajni postupak za prodaju društva Caremar bio dovoljno transparentan i bezuvjetan kako bi se osiguralo da se prodaja odvija po tržišnoj cijeni (vidjeti uvodnu izjavu 242. odluke o proširenju postupka iz 2012.). Točnije, smatrala je da je prodaja društva Caremar u kombinaciji s povjeravanjem novog ugovora o javnim uslugama možda ograničila broj ponuditelja ili utjecala na prodajnu cijenu (vidjeti uvodnu izjavu 243. odluke o proširenju postupka iz 2012.).

(125)

Komisija je na temelju informacija dostupnih u trenutku izdavanja odluke o proširenju postupka iz 2012. smatrala i da bi svaka potpora koja bi mogla nastati u okviru postupka privatizacije bila nespojiva (vidjeti uvodnu izjavu 305. odluke o proširenju postupka iz 2012.).

(126)

U odluci o proširenju postupka iz 2012. Komisija je zauzela privremeno stajalište da naknada isplaćena društvu Caremar ne ispunjava kriterije utvrđene u presudi Altmark i stoga čini potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. Komisija je do tog zaključka došla i. jer su konkurenti koji su naizgled pružali slične usluge bili prisutni barem na određenim linijama na kojima je prometovao Caremar, a Komisija zbog manjka dostupnih informacija nije mogla zaključiti je li usluga od općeg gospodarskog interesa odražavala stvarnu potrebu za javnom uslugom koju samo tržište nije moglo zadovoljiti, ii. jer se činilo da je na temelju izračuna naknade u skladu s Odlukom 111/2007 prijevozniku isplaćena prekomjerna naknada za pružanje javne usluge zbog istih razloga koji su navedeni u odluci o pokretanju postupka iz 2011., iii. jer se činilo da nije ispunjen četvrti kriterij iz presude Altmark s obzirom na to da je natječaj za javnu uslugu raspisan pod uvjetom da uspješni ponuditelj stekne društvo Caremar u cijelosti. Komisija je smatrala da se raspisivanjem natječaja za ugovor o javnim uslugama bez obveze kupnje mogao postići manji trošak za zajednicu.

(127)

Kad je riječ o spojivosti naknade za Caremar, Komisija je u odluci o proširenju postupka iz 2012. navela da se na temelju informacija koje su dostavila talijanska tijela čini da Odluka 2012/21/EU nije primjenjiva. Komisija u svakom slučaju nije mogla donijeti zaključak o primjeni te odluke jer u toj fazi nije bio dostavljen potpisani ugovor (vidjeti uvodnu izjavu 283. odluke o proširenju postupka iz 2012.). Komisija nije zaprimila informacije (npr. broj prevezenih putnika u dvije godine koje su prethodile povjeravanju usluga) na temelju kojih bi mogla ispitati preostale uvjete spojivosti Odluke 2012/21/EU. Komisija je zatim ocijenila potporu na temelju Okvira za usluge od općeg gospodarskog interesa iz 2011., ali je utvrdila da postoje sumnje u to jesu li ispunjeni uvjeti spojivosti iz tog okvira, posebno s obzirom na postojanje stvarne usluge od općeg gospodarskog interesa na svim linijama i razinu razumne dobiti dodijeljene društvu Caremar (vidjeti uvodne izjave 298. i 300. odluke o proširenju postupka iz 2012.).

(128)

U odluci o pokretanju postupka iz 2011. Komisija je zauzela privremeno stajalište da mjera, ako se ne plaća naknada za prioritet u pogledu vezova, čini regulatornu prednost koja ne uključuje prijenos državnih sredstava i stoga se ne može smatrati državnom potporom (vidjeti uvodnu izjavu 278. odluke o pokretanju postupka iz 2011.). Budući da Caremar pruža stvarnu uslugu od općeg gospodarskog interesa, a prioritet se dodjeljuje samo linijama obuhvaćenima uslugom od općeg gospodarskog interesa, Komisija smatra da i kad bi se naknada za prioritet vezova plaćala, to ne bi stvaralo dodatnu gospodarsku prednost jer bi ona bila sastavni dio pružanja usluge od općeg gospodarskog interesa (vidjeti uvodnu izjavu 279. odluke o pokretanju postupka iz 2011.). Međutim, Komisija je pozvala Italiju i treće strane da dostave dodatne informacije o toj mjeri (vidjeti uvodnu izjavu 280. odluke o pokretanju postupka iz 2011.).

(129)

Budući da je izrazila sumnje u legitimnost obveze pružanja usluge od općeg gospodarskog interesa, Komisija nije mogla donijeti zaključak o spojivosti mjere ako bi se smatrala državnom potporom (vidjeti uvodnu izjavu 319. odluke o pokretanju postupka iz 2011.).

(130)

U uvodnoj izjavi 289. odluke o pokretanju postupka iz 2011. Komisija je zauzela privremeno stajalište da sve mjere utvrđene Zakonom 163/2010 čine državnu potporu u korist društava bivše grupe Tirrenia, uključujući društvo Tirrenia. Te su mjere uključivale: i. moguću upotrebu sredstava namijenjenih nadogradnji brodova za potrebe likvidnosti, ii. porezna izuzeća povezana s postupkom privatizacije, iii. moguću upotrebu sredstava FAS-a. Komisija je pozvala Italiju da pojasni je li i na koji način svaka od tih mjera nužna za pružanje javne usluge.

(131)

Komisija je zauzela i privremeno stajalište da te mjere vjerojatno čine operativnu potporu kojom se smanjuju troškovi koje bi Caremar i ostala društva bivše grupe Tirrenia inače sami morali snositi, zbog čega bi ih trebalo smatrati nespojivima s unutarnjim tržištem (vidjeti uvodnu izjavu 320. odluke o pokretanju postupka).

(132)

Caremar tvrdi da je obveza pružanja javne usluge precizno definirana aktima regije Kampanije i da je ona pri definiranju obveze pružanja javne usluge uvedene društvu Caremar uzela u obzir konkurentno okruženje u kojem se pružaju usluge pomorskog prijevoza u Napuljskom zaljevu, kao i potrebe lokalnog stanovništva za pomorskim prijevozom.

(133)

Društvo Caremar smatra da obveza pružanja javne usluge koja mu je uvedena definirana prvotnom konvencijom, petogodišnjim planovima i rasporedima vezova (quadri accosti), koje je odobrila i objavila regija Kampanija, kako bi se ponuda prilagodila korisničkoj potražnji. Kad je riječ o razini potrebnih usluga, Caremar je napomenuo da se obveza pružanja javne usluge ne odnosi samo na liniju na kojoj će se prometovati, već uključuje niz obveza povezanih s kontinuitetom i učestalošću putovanja, redovitošću i točnošću, cijenama karata i drugim zahtjevima u pogledu kapaciteta i obilježja plovila koja će se upotrebljavati, čime se uzima u obzir stvarna potreba za javnom uslugom.

(134)

Caremar je dostavio detaljne informacije o različitim pomorskim linijama kako bi dokazao da prometuje u skladu s posebnim zahtjevima osmišljenima kako bi se ispunili zahtjevi javne usluge (npr. obveza osiguravanja prvog jutarnjeg putovanja u smjeru kopna, zbog čega plovila preko noći trebaju ostati na otoku uz dodatne troškove), zbog čega se njegova uloga razlikuje od uloge konkurenata. Objasnio je da je njegova posada u službi ukupno 16 sati dnevno (najveći dopušteni broj sati u skladu s primjenjivim zakonima) po plovilu kako bi se te obveze ispunile.

(135)

Kad je riječ o konkurentnom okruženju u Napuljskom zaljevu i Poncijskim otocima, Caremar je izjavio da je uvijek bio jedini prijevoznik koji može ponuditi redovitu i pouzdanu uslugu pomorskog prijevoza kako bi se zajamčila neometana veza otokâ s kopnom. Istaknuo je da ima ključnu ulogu u osiguravanju usklađenosti s načelom teritorijalnoga kontinuiteta jer samo tržište nikad nije moglo ispuniti očekivanja i potrebe otočnih zajednica za redovitim i izravnim uslugama kako bi se zajamčila povezanost otokâ s kopnom. Caremar smatra da je to zato što se u Napuljskom zaljevu nalazi nekoliko vrlo gusto naseljenih otoka, što neizbježno utječe na svakodnevnu potrebu za redovitom vezom (npr. za potrebe posla ili obrazovanja).

(136)

Caremar tvrdi da naknada primljena tijekom razdoblja produljenja prvotne konvencije ne čini državnu potporu jer su ispunjena četiri kumulativna uvjeta utvrđena u sudskoj praksi proizašloj iz presude Altmark.

(137)

Caremar tvrdi da mu je povjereno ispunjavanje jasno određene obveze pružanja javne usluge i da je stoga ispunjen prvi kriterij iz presude Altmark (vidjeti primjedbe u odjeljku 6.1.).

(138)

Caremar podsjeća da su kriteriji za izračun naknade objektivno i transparentno utvrđeni unaprijed (u prvotnoj konvenciji i Odluci 111/2007), što znači da je ispunjen i drugi kriterij iz presude Altmark.

(139)

Caremar tvrdi da naknada isplaćena tijekom razdoblja produljenja nije premašila iznos potreban za pokrivanje dodatnih troškova usluge, uzimajući u obzir odgovarajuće prihode i razumnu dobit, i da je stoga ispunjen i treći kriterij iz presude Altmark. U odgovoru na Komisijine sumnje da je od 2010. primao prekomjernu naknadu za ispunjavanje obveze pružanja javne usluge Caremar tvrdi da isplaćena naknada nije bila dovoljna za pokrivanje troškova nastalih pri ispunjavanju obveze pružanja javne usluge te da usto nije postojala ni profitna marža.

(140)

Naposljetku, kad je riječ o četvrtom kriteriju iz presude Altmark, Caremar navodi da je, s obzirom na to da javni natječaj nije proveden, naknada utvrđena na temelju analize troškova učinkovitog poduzetnika (npr. potpuno amortizirani troškovi plovila, optimizacija omjera između posade i rezultata, održavanje najnižih cijena unatoč povećanim troškovima goriva).

(141)

Caremar navodi da za potrebe ocjene spojivosti, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 308. odluke o pokretanju postupka iz 2011., moraju biti ispunjena tri kumulativna uvjeta:

(142)

Kad je riječ o prvom uvjetu, Caremar objašnjava da se usluge pružaju u skladu s posebnim javnim zahtjevima, čime se osigurava teritorijalni kontinuitet (vidjeti primjedbe u odjeljku 6.1.).

(143)

Kad je riječ o drugom uvjetu, Caremar tvrdi da pruža usluge pomorskog prijevoza koje su mu povjerene prvotnom konvencijom, u kojoj je detaljno utvrđena obveza pružanja javne usluge koja mu je uvedena.

(144)

Naposljetku, kad je riječ o uvjetu proporcionalnosti, Caremar ponavlja da mu je više puta isplaćena nedovoljna naknada, na primjer 2010. i 2011., kako je vidljivo iz njegovih financijskih izvještaja.

(145)

Caremar tvrdi da prioritet u pogledu vezova ne stvara gospodarsku prednost, stoga se ta mjera ne može smatrati državnom potporom. Nadalje, naglašava da prioritet u pogledu vezova koristi samo za ispunjavanje svojih obveza na temelju ugovora o javnim uslugama.

(146)

Kad je riječ o mjerama financijske potpore koje su mu dodijeljene na temelju Zakona 163/2010, Caremar potvrđuje da mu je dodijeljen iznos od 2 115 000 EUR isključivo u svrhu modernizacije flote. Stoga navodi da mjere predviđene Zakonom 163/2010 ne čine državnu potporu u njegovu korist jer su nužne za financiranje obveze pružanja javne usluge koje su mu povjerene.

(147)

Medmar je istaknuo da su mjere državne potpore obuhvaćene odlukom o pokretanju postupka iz 2011. i tržišni uvjeti ostali isti kao oni na koje se odnosila Odluka 2005/163/EZ. Te mjere državne potpore odnose se na (a) naknadu koja se svake godine dodjeljuje društvu Caremar za prometovanje na liniji Napulj/Capri i u vezi s kojom je Odlukom 2005/163/EZ naložen povrat svih bespovratnih sredstava dodijeljenih društvu Caremar i (b) naknadu koja se svake godine dodjeljuje društvu Caremar za prometovanje na liniji Ischia/Procida i u vezi s kojom je Odlukom 2005/163/EZ Italiji naloženo da ograniči broj linija na kojima Caremar prometuje i nadoknadi samo neto operativne gubitke nastale društvu Caremar. Medmar tvrdi da je Odluka 2005/163/EZ donesena jer je privatni sektor mogao ponuditi usluge usporedive s onima koje je nudio Caremar, kao i usporedivu imovinu.

(148)

Društvo Medmar napomenulo je da je regija Kampanija i njemu i društvu Caremar povjerila obvezu pružanja javne usluge prometovanja na linijama Ischia/Procida, Procida/Napulj i Ischia/Procida/Pozzuoli. Međutim, za razliku od društva Caremar, Medmar nije primio naknadu za pružanje tih usluga. Nije proveden javni natječaj kako bi se utvrdili poduzetnici koji mogu izvršiti obvezu pružanja javne usluge po najmanjem trošku za zajednicu. Umjesto toga, regija Kampanija obvezala je privatne poduzetnike na potpisivanje „akata o podređenosti”, u skladu s kojima su dužni ispunjavati obvezu pružanja javne usluge pod uvjetima koje je utvrdila sama regija (u vezi s voznim redom i cijenama karata). Medmar tvrdi da se privatnim poduzetnicima koji ne žele potpisati te „akte o podređenosti” uskraćuje odobrenje za pružanje bilo kakve usluge na tom području.

(149)

Medmar je tvrdio da regija Kampanija nije trebala društvu Caremar povjeriti obvezu pružanja javne usluge uz naknadu jer je Medmar mogao pružati istu uslugu bez naknade.

(150)

Konkretno, Medmar je objasnio da je 2011. obavljao sljedeća svakodnevna putovanja:

(151)

S druge strane, Medmar navodi da je Caremar na navedenim linijama nudio manji broj putovanja:

(152)

Osim toga, Medmar je istaknuo da njegova kvaliteta usluga i korištenih plovila odgovara kvaliteti koju nudi Caremar. Nadalje, na tom području posluju i drugi privatni poduzetnici.

(153)

U tim je okolnostima Medmar zaključio da povjeravanje obveze pružanja javne usluge društvu Caremar nije bilo nužno i stoga nije u skladu s UFEU-om.

(154)

Ako Komisija smatra da je povjeravanje obveze pružanja javne usluge nužno, Medmar tvrdi da se tim povjeravanjem krši članak 4. stavci 1. i 2. Uredbe (EEZ) br. 3577/92, u skladu s kojima „[…] [u]vijek kada država članica sklapa ugovor o obavljanju javne usluge ili nametne obvezu javne usluge, čini to bez diskriminacije u odnosu na sve brodare Zajednice” i „[…] svaka naknada za obveze javne usluge mora biti dostupna svim brodarima Zajednice”.

(155)

Medmar je nadalje tvrdio da Italija nije dostavila informacije o iznosima dodijeljenima za svaku liniju na kojoj prometuje Caremar.

(156)

Medmar tvrdi da se prioritetom u pogledu vezova dodijeljenim društvu Caremar krši članak 4. stavci 1. i 2. Uredbe (EEZ) br. 3577/92 jer zbog njega Caremar ima pristup najboljim vezama u ekonomski najprofitabilnijim satima, što dovodi do diskriminacije brodara Unije i onemogućuje im ostvarivanje prava na pružanje usluga na otvorenom tržištu.

(157)

Medmar upućuje i na preporuku talijanskog tijela za tržišno natjecanje Autorità Garante della Concorrenza e del Mercato („AGCM”) od 13. srpnja 2009. o stavljanju izvan snage odredbe (106) na temelju koje Caremar ima prioritet u pogledu vezova za svoje usluge. AGCM smatra da bi ta odredba mogla onemogućiti tržišno natjecanje jer sprečava privatne poduzetnike da prometuju na linijama u satima koji su ekonomski profitabilni.

(158)

Medmar ističe da je Italija na temelju Zakona 163/2010 produljila prvotnu konvenciju do završetka postupka privatizacije. Tim se produljenjem krši Uredba (EEZ) br. 3577/92 jer poduzetnik koji je trebao ispunjavati obvezu pružanja javne usluge nije odabran na temelju javnog natječaja, što je dovelo do diskriminacije društva Medmar.

(159)

Osim toga, u skladu s člankom 19. Zakona 163/2010 društvu Caremar dodijeljen je iznos od 2 115 000 EUR za modernizaciju flote, za koji Medmar smatra da čini operativnu i stoga nespojivu potporu. Nadalje, Zakonom 163/2010 društvu Caremar i ostalim društvima bivše grupe Tirrenia odobren je pristup iznosu od 49 000 000 EUR za pokrivanje potreba za likvidnošću, za koji Medmar također smatra da čini operativnu i stoga nespojivu potporu.

(160)

Naposljetku, Medmar tvrdi da porezna izuzeća povezana s postupkom privatizacije društva Caremar čine nespojivu potporu.

(161)

Društva SNAV i ACAP tvrdila su da nije ispunjen kriterij iz presude Altmark kojim se uvjetuje postojanje stvarne usluge od općeg gospodarskog interesa i da nije bilo potrebe za povjeravanjem obveze pružanja javne usluge društvu Caremar jer su na linijama na kojima je prometovao Caremar prometovali i privatni poduzetnici. Konkretno, SNAV je prometovao na sljedećim linijama:

(162)

Društva SNAV i ACAP tvrde da povjeravanje usluge od općeg gospodarskog interesa društvu Caremar i povezana naknada čine nespojivu državnu potporu u smislu članka 107. UFEU-a.

(163)

Primjedbe društva GNV odnosile su se na prioritet u pogledu vezova i mjere utvrđene Zakonom 163/2010.

(164)

Kad je riječ o prioritetu u pogledu vezova, GNV je primijetio da su Caremar i druga društva grupe Tirrenia u smislu vremena i vezova mogli najbolje iskoristiti mogućnosti prijevoza putnika koje nudi tržište jer su mogli odabrati povoljnije vrijeme pristajanja, čime se poboljšao njihov položaj u segmentu prijevoza putnika na štetu konkurentskih privatnih društava.

(165)

GNV je tvrdio da mjere utvrđene Zakonom 163/2010 čine operativnu potporu zahvaljujući kojoj su Caremar i druga društva grupe Tirrenia uspjeli izbjeći troškove koje bi inače morali pokriti vlastitim financijskim sredstvima.

(166)

Alilauro je tvrdio da je regija Kampanija prije privatizacije društva Caremar zloupotrebljavala svoj vladajući položaj tako što je dodjeljivanjem obveza pružanja javne usluge i određivanjem razine tarifa koordinirala cjelokupni promet u Napuljskom zaljevu. To društvo smatra da je postojao sukob interesa zbog kojeg regija Kampanija nije pokrenula javni natječaj za prodaju društva Caremar.

(167)

Nadalje, Alilauro je tvrdio da su na svim linijama koje pokriva Caremar prometovali i drugi privatni prijevoznici, koji nisu primili javnu naknadu, dok je tvrdnja o većim troškovima društva Caremar zbog obvezne prisutnosti plovila u otočnim lukama neutemeljena jer su u lukama prisutna i privatna plovila ili jer bi se hitne zdravstvene usluge mogle pružati motornim plovilima koja su posebno izgrađena za tu svrhu, kao i helikopterima.

(168)

Prema navodima društva NLG, na liniji Napulj/Capri nije postojala stvarna javna potreba jer je NLG nudio dvostruko više svakodnevnih putovanja do otoka Caprija, koja je u smislu kvalitete, kontinuiteta i udobnosti plovila smatrao istovjetnima onima koja je nudio Caremar.

(169)

Nadalje, NLG je doveo u pitanje činjenicu da je do produljenja prvotne konvencije došlo bez prethodnog javnog natječaja, što je dovelo do diskriminacije NLG-a.

(170)

Osim toga, NLG je tvrdio da mjere utvrđene Zakonom 163/2010 čine nezakonitu i nespojivu potporu jer su po prirodi operativne potpore, dok je prioritet društva Caremar u pogledu vezova doveo do dodatne povrede jer je tom društvu omogućio pristup najboljim linijama i voznim redovima.

(171)

Marworld je tvrdio da je regija Kampanija dodijelila potporu društvu Caremar tijekom postupka privatizacije. Konkretno, istaknuo je da je Regionalnom odlukom br. 316 od 21. svibnja 2015. društvu Caremar dodijelila iznos od 2 155 008 EUR, pod uvjetom da ga stekne SNAV/Rifim, kako bi se njegova financijska situacija vratila na razinu na kojoj je bila u trenutku kad je SNAV/Rifim ponudio 6 000 001 EUR za stjecanje društva Caremar.

(172)

Italija je objasnila da Caremar svoje djelatnosti obavlja isključivo u okviru obveze pružanja javne usluge i da to društvo ima gotovo isključivu nadležnost u području prijevoza vozila i tereta (npr. poštanske pošiljke) s otoka Napuljskog zaljeva na kopno, što je područje s malim komercijalnim interesom, dok se konkurenti uglavnom bave prijevozom putnika (vidjeti posebno uvodne izjave od 182. do 185.).

(173)

Italija tvrdi da obveza pružanja javne usluge povjerena društvu Caremar odgovara stvarnim i trenutačnim potrebama otočnih zajednica, koje samo tržište vjerojatno neće ispuniti, posebno u pogledu teritorijalnoga kontinuiteta i učestalosti putovanja, njihove redovitosti i točnosti te niza zahtjeva koji se odnose na kapacitete brodova i posade.

(174)

Kako bi dokazala da postoji stvarna potražnja korisnika za predmetnim uslugama pomorskog prijevoza, Italija je dostavila podatke o prometu društva Caremar na linijama u okviru obveze pružanja javne usluge obuhvaćenima produljenom prvotnom konvencijom, provizornim ugovorom i novim ugovorom o javnim uslugama.

(175)

Podaci o uslugama pomorskog prijevoza društva Caremar na linijama u Napuljskom zaljevu u razdoblju od 2009. do 2021. (vidjeti tablice od 3. do 8.) pokazuju da je uvijek postojala korisnička potražnja za putničkim, ali i za mješovitim prijevozom (tj. uključujući prijevoz vozila i tereta). Nadalje, Italija tvrdi da činjenica da je promet društva Caremar tijekom godina ostao stabilan jasno pokazuje da je njegova ponuda zadovoljavala korisničku potražnju lokalnog stanovništva, koja je prilično stabilna jer je stanovnicima svakodnevno, tijekom cijele godine, potrebna usluga pomorskog prijevoza, i da na nju nisu utjecale fluktuacije zbog turističkog prometa.

(176)

Za linije na Poncijskim otocima, na kojima je Caremar prometovao samo od 1. siječnja 2009. do 31. svibnja 2011. (119), Italija je dostavila broj putnika koje je Caremar prevezao 2009. i 2010. te broj vozila koje je prevezao 2009.; vidjeti tablicu 9. Prema mišljenju Italije, na temelju tih podataka, iako su djelomični (120), može se smatrati da je korisnička potražnja na tim linijama bila prisutna i stabilna.

Tablica 9.

Broj prevezenih putnika i vozila 2009. i 2010.

(177)

Italija tvrdi da kriteriji iz presude SNCM (121) nisu primjenjivi na stanje pomorskog prometa u Napuljskom zaljevu jer podrazumijevaju isključivo kvantitativnu analizu na temelju usporedbe ponude i potražnje za prijevozom, u kojoj se ne uzimaju u obzir posebne značajke potreba lokalnog stanovništva za javnim uslugama.

(178)

Kad je riječ o definiciji korisničke potražnje i tržišne ponude, Italija je objasnila da su se odluke regije Kampanije o učestalosti i voznim redovima usluga koje je Caremar trebao pružati na linijama obuhvaćenima produljenom prvotnom konvencijom temeljile na potrebama koje su izrazila lokalna tijela te su donesene nakon rasprava s brodarskim društvima koja posluju u Napuljskom zaljevu o njihovoj mogućnosti da pružaju usluge po tržišnim uvjetima ili u okviru jednostrano uvedene obveze pružanja javne usluge.

(179)

Konkretno, Italija je objasnila da je postupovni okvir za definiranje obveze pružanja javne usluge u sektoru pomorskog prometa koje je provela regija Kampanija utvrđen člankom 17. Regionalnog zakona br. 3 od 28. ožujka 2002., u skladu s kojim se regija Kampanija prije definiranja opsega obveze pružanja javne usluge mora savjetovati s korisnicima i pružateljima usluga. Nadalje, u skladu s istim člankom opseg obveze pružanja javne usluge mora se provjeriti i prema potrebi revidirati svake tri godine. Kad je riječ o produljenoj prvotnoj konvenciji, obveza pružanja javne usluge koju je Caremar ispunjavao od 1. siječnja 2009. do 30. rujna 2011. temeljila se na javnom savjetovanju koje je regija Kampanija provela 2006. i 2007. (122) Opseg obveze pružanja javne usluge u smislu učestalosti i voznih redova (linije obuhvaćene obvezom pružanja javne usluge ostale su nepromijenjene) revidiran je 2011. Regionalnom izvršnom odlukom br. 443 od 9. kolovoza 2011. na temelju javnog savjetovanja provedenog 2010. i 2011. (pokrenuto u studenom 2010.).

(180)

Italija je dostavila pojedinosti o aktivnostima koje su dovele do donošenja Regionalne izvršne odluke br. 443 od 9. kolovoza 2011., kojom je regija Kampanija donijela trogodišnji program (2011. – 2013.) minimalnih usluga u Napuljskom zaljevu (vidjeti uvodnu izjavu 38.), koji je stupio na snagu 1. listopada 2011. Taj se program odnosio na sve pružatelje usluga pomorskog prijevoza u Napuljskom zaljevu. Regionalnom izvršnom odlukom br. 857 od 30. prosinca 2011. regija Kampanija neznatno je izmijenila vozne redove i učestalost usluga koje je Caremar trebao pružati s učinkom od 16. siječnja 2012.

(181)

Italija je objasnila da je nakon javnog savjetovanja provedenog u studenom i prosincu 2010. regija Kampanija početkom 2011. pozvala predstavnike općina Napuljskog zaljeva na tehničke sastanke kako bi raspravili o javnim potrebama utvrđenima javnim savjetovanjem u kontekstu revizije programa usluga pomorskog prijevoza u Napuljskom zaljevu (123). Regija Kampanija 22. srpnja 2011. sastala se s brodarskim društvima koja posluju u Napuljskom zaljevu (NLG, Alilauro, Aligruson, SNAV, ACAP) kako bi raspravili o potrebama za javnom uslugom koje je regija utvrdila zajedno s lokalnim tijelima i provjerili može li tržište pružiti dostatne usluge za zadovoljavanje tih potreba. Rasprave su potvrdile da tržište samo ne bi moglo pružiti sve usluge za koje je regija Kampanija utvrdila da su nužne kako bi se zadovoljila potreba javnosti. Regija Kampanija 28. srpnja 2011. ponovno se sastala s predstavnicima otoka Napuljskog zaljeva kako bi s njima definirala tehničke aspekte trogodišnjeg programa (2011. – 2013.) u smislu učestalosti i voznih redova (124). Nakon donošenja trogodišnjeg programa (2011. – 2013.) minimalnih usluga u Napuljskom zaljevu (vidjeti uvodnu izjavu 38.) općina Procida požalila se na nedostatne usluge u okviru tog programa (125). Stoga je regija Kampanija 7. listopada 2011. pozvala predstavnike općina Napuljskog zaljeva na tehnički sastanak kako bi raspravili o eventualnim prilagodbama donesenog trogodišnjeg programa.

(182)

Kad je riječ o konkurentnom okruženju, Italija je smatrala da usluge koje pružaju konkurenti društva Caremar ne zadovoljavaju potrebe stanovnika otoka na odgovarajući način. Objasnila je da zbog izuzetno visoke gustoće naseljenosti otoka Caprija (126), Ischije (127) i Procide (128), koji zajedno imaju više od 96 000 stanovnika (tj. oko 3 % od više od 3 milijuna stanovnika u pokrajini Napulj, kojoj ti otoci pripadaju) (129) usluge pomorskog prijevoza trebaju biti gotovo jednako česte kao usluge lokalnoga kopnenog prijevoza kako bi se zadovoljile potrebe studenata i radnika koji svakodnevno putuju na kopno ili s kopna.

(183)

U okviru programa usluga pomorskog prijevoza u Napuljskom zaljevu te su usluge do 2017. bile razvrstane u tri kategorije:

(184)

Italija je objasnila da konkurenti društva Caremar de facto nisu pružali sva putovanja navedena u rasporedima vezova (quadri accosti) koje je odobrila i objavila regija Kampanija. To je zato što su, s jedne strane, brodarska društva koja posluju po tržišnim uvjetima imala odobrenje, ali nisu bila obvezna koristiti termine utvrđene u tim rasporedima vezova, dok, s druge strane, brodarska društva koja posluju u okviru obveze pružanja javne usluge nisu bila učinkovito sankcionirana za nepružanje usluge u okviru obveze pružanja javne usluge (140).

(185)

Uzimajući u obzir rasporede vezova koje je regija Kampanija odobrila i objavila za odgovarajuće godine i usluge koje su stvarno pružali konkurenti društva Caremar u razdoblju od 1. siječnja 2009. do 31. srpnja 2012., Italija je na sljedeći način objasnila stanje tržišnog natjecanja u Napuljskom zaljevu:

(186)

Italija je na sljedeći način objasnila stanje tržišnog natjecanja na pomorskim linijama na Poncijskim otocima na kojima je Caremar prometovao od 2009. do 2011.:

(187)

Italija je smatrala da su zaključci koje je Medmar donio u svojim primjedbama (vidjeti odjeljak 7.1.) o tome da su njegove usluge istovjetne uslugama društva Caremar djelomični i nepotpuni. Prema mišljenju Italije, Medmar je samo usporedio svoje usluge s uslugama koje Caremar pruža na određenim linijama, pri čemu je u obzir uzeo samo svakodnevnu učestalost putovanja, ali ne i vozni red, sezonalnost, vrste prijevoza i cijene karata. Kad je konkretno riječ o liniji Ischia/Procida/Pozzuoli, Italija je naglasila da je Caremar bio jedino društvo koje je pružalo dovoljno pouzdane usluge pomorskog prijevoza u vrijeme definiranja obveze pružanja javne usluge i da je ta linija uvijek bila bitna za zadovoljavanje potreba za mobilnošću studenata i učenika na oba otoka, kao i zdravstvenih potreba koje se odnose na mogućnost pristupa stanovnika Procide bolnicama u Pozzuoliju i na Ischiji.

(188)

U odgovoru na tvrdnju društva Medmar da društvu Caremar nije bila potrebna naknada za pružene usluge jer je i Medmar na istim linijama pružao neke usluge u okviru obveze pružanja javne usluge bez naknade, Italija je objasnila da je obvezu pružanja javne usluge povjerila u skladu s Uredbom (EEZ) br. 3577/92, koja omogućuje horizontalnu dodjelu obveze pružanja javne usluge svim zainteresiranim brodarima. Povjeravanje obveze pružanja javne usluge provedeno je u dva koraka. Prvo, Italija je uvela obvezu pružanja javne usluge zainteresiranim prijevoznicima na određenim linijama bez naknade. Drugo, kad društva nisu pristala prometovati na linijama bez naknade, regija Kampanija pokrenula je javni natječaj kako bi odredila kojem će se poduzetniku dodijeliti ugovor o javnim uslugama i povezana naknada. Stoga regija Kampanija smatra da je Medmar pristao prometovati u okviru obveze pružanja javne usluge bez naknade, kako je navedeno u aktu o podređenosti koji je potpisalo to društvo.

(189)

Općenito, uzimajući u obzir obvezu pružanja javne usluge uvedenu društvu Caremar i one uvedene njegovim konkurentima (vidjeti uvodne izjave od 182. do 186.), Italija tvrdi da su usluge konkurenata koje podliježu obvezi pružanja javne usluge u biti usluge koje su pristali pružati u kontekstu svojih djelatnosti pomorskog prijevoza. Te obveze pružanja javne usluge nisu bile usporedive s onima koje je trebao pružati Caremar jer su ih se operatori mogli osloboditi dostavljanjem obavijesti regiji Kampaniji s kratkim otkaznim rokom, a na obveze pružanja javne usluge nisu se primjenjivale ni sankcije u slučaju njihova neispunjavanja. Naposljetku, te obveze pružanja javne usluge uvedene konkurentima društva Caremar nisu dovele do ukidanja ugovora o javnim uslugama sklopljenog s društvom Caremar kako bi se nastavile zadovoljavati potrebe lokalnih tijela za teritorijalnim kontinuitetom, što je regija Kampanija periodično provjeravala u okviru revizije programa usluga pomorskog prijevoza, u kojoj je uzela u obzir i usluge koje su se pružale u okviru obveze pružanja javne usluge i ugovor o javnim uslugama sklopljen s društvom Caremar.

(190)

Italija navodi da je nakon Komisijina zahtjeva za informacije od 26. listopada 2011. i Komisijinih primjedbi od 22. prosinca 2011. i 14. ožujka 2012. izmijenila poziv na podnošenje ponuda za privatizaciju društva Caremar u skladu sa zahtjevima Komisije kako bi se zajamčila transparentnost i nediskriminacija u postupku.

(191)

Na primjer, onemogućena je diskriminacija na temelju državne pripadnosti gospodarskog subjekta koji dostavlja ponudu. U svakom slučaju, Italija ističe da specifikacije natječaja nisu sadržavale uvjet da se zadrži osoblje društva Caremar ni druge uvjete koji se odnose na postojeće radne odnose s tim društvom.

(192)

Osim toga, Italija je izmijenila zahtjev prihvatljivosti koji se odnosi na gospodarske i financijske kapacitete tako što je uklonila klauzule u skladu s kojima se sudjelovanje u natječajnom postupku dopuštalo samo brodarskim društvima, što je omogućilo sudjelovanje najvećeg broja ponuditelja i najbolje ponderiranje u odnosu na gospodarske vrijednosti postupka. Italija potvrđuje da je kriterij za odabir bila najviša neto cijena.

(193)

Italija stoga smatra da bi postupak privatizacije društva Caremar, iako nije zamišljen kao prodaja dionica na burzi, trebalo smatrati transparentnim, bezuvjetnim i nediskriminirajućim te da je njime zajamčeno sudjelovanje najvećeg broja ponuditelja.

(194)

Italija tvrdi da novi ugovor o javnim uslugama ispunjava sva četiri kriterija iz presude Altmark zbog sljedećih razloga:

(195)

U odluci o pokretanju postupka iz 2011. Komisija je zauzela privremeno stajalište da se čini da premija rizika od 6,5 % ne odražava odgovarajuću razinu rizika jer se ne čini da prijevoznici preuzimaju rizike koji su uobičajeni za pružanje usluga pomorskog prijevoza (vidjeti uvodnu izjavu 247. odluke o pokretanju postupka iz 2011.).

(196)

Italiji se čini da se Komisijini privremeni zaključci temelje na pogrešnom tumačenju parametra premije rizika. Premija rizika nije naknada za pokrivanje troškova koje bi gospodarski subjekt u svakom slučaju morao snositi pri obavljanju svojih djelatnosti jer bi bez nje ta djelatnost donosila gubitke. Italija tvrdi da nijedan poduzetnik nikad ne bi obavljao neku djelatnost samo kako bi pokrio svoje troškove. Trećim kriterijem iz presude Altmark predviđa se razuman povrat na kapital (dobit) potreban da bi tipični poduzetnik mogao procijeniti hoće li pružati uslugu od općeg gospodarskog interesa tijekom cijelog razdoblja povjeravanja. Premija za rizik o kojoj je riječ stoga podrazumijeva naknadu potrebnu za ispunjavanje obveze pružanja javne usluge, koja pripada poduzetniku koji preuzima poslovni rizik i upravlja njime.

(197)

Italija ističe da se premija rizika određuje na temelju makroekonomskih analiza kojima se referentnoj zemlji ili području za predmetni sektor pripisuje prosječna premija rizika. U skladu s podacima fakulteta IESE Business School, odgovarajuća premija rizika zemlje za Italiju iznosila bi 6,4 %. Ta je premija stoga u potpunosti u skladu s premijom rizika od 4 % utvrđenom u Odluci 111/2007, uz povećanje za 2,5 postotnih bodova za neisključive usluge (premija rizika od 6,5 %). Italija pojašnjava da je premija rizika od 6,5 % odgovarala i stopi povrata uloženoga kapitala na koju je Caremar imao pravo 2009., u prvoj godini produljenja prvotne konvencije. Nadalje, Italija upućuje na Odluku Komisije od 13. lipnja 2017. o brzoj vezi za pomorski prijevoz putnika u Italiji između Messine i Reggio Calabrije, u kojoj se nije osporavala metodologija izračuna u kojoj se upotrebljavala fiksna očekivana stopa naknade od 8 %. Naprotiv, Komisija je u tom slučaju prihvatila stopu od 8 %, koja se sastojala od premije rizika od 6,5 % iz Odluke 111/2007 jer ugovor nije uključivao dodjelu isključivih prava, uvećane za dodatnih 1,5 postotnih bodova s obzirom na kratko trajanje ugovora.

(198)

Do 2015. primjenjivala se (bruto) stopa od 6,5 %, dok je nakon toga za novi ugovor o javnim uslugama stopa povrata uloženoga kapitala za potrebe naknade utvrđena na 10,55 %, što se smatralo razumnom dobiti s obzirom na rizik koji je Caremar snosio pri pružanju usluga u okviru obveze pružanja javne usluge. Italija tvrdi da je ta stopa viša nego u prethodnim ugovorima, u kojima je utvrđena na 6,5 %, zbog visokog poduzetničkog rizika kojem je Caremar izložen jer bi se u devet godina trajanja novog ugovora o javnim uslugama naknada vjerojatno mogla pokazati nedovoljnom (npr. zbog promjenjivosti cijena goriva). Italija ističe da na temelju novog ugovora o javnim uslugama Caremar u potpunosti snosi posljedice eventualne naknade koja je za 5 % ili manje niža od ukupne naknade, ali je i izložen riziku od naknade koja je za više od 5 % niža od ukupne naknade. Mehanizam za ponovno uspostavljanje ravnoteže predviđen člankom 17. novog ugovora o javnim uslugama nije obvezan (revizija ključnih parametara naknade samo se „omogućuje”, što znači da je regija Kampanija ne mora nužno prihvatiti), a s obzirom na svoje značajke (nepostojanje retroaktivnosti, mogućnost prilagodbe naknade samo mijenjanjem parametara pružanja usluge) ima samo ograničene učinke na gospodarsku ravnotežu ugovora. Italija tvrdi da Caremar i. snosi posljedice svake nedovoljne naknade (čak i ako je za više od 5 % niža od ukupne naknade) isplaćene u prve i posljednje tri godine ugovora jer se mehanizmom za ponovno uspostavljanje ravnoteže uzimaju u obzir samo parametri naknade povezani s pružanjem usluge i to samo za buduća razdoblja, ii. snosi posljedice svake nedovoljne naknadu koja je za 5 % ili manje niža od ukupne naknade isplaćene u preostalih šest godina trajanja ugovora i iii. u svim ili samo nekim od preostalih šest godina trajanja ugovora mogao bi snositi posljedice nedovoljne naknade koja je za više od 5 % niža od ukupne naknade ako se mehanizam za ponovno uspostavljanje ravnoteže ne aktivira ili se aktivira samo tijekom tri od šest godina.

(199)

Italija pojašnjava da je usluga dodijeljena nakon otvorenog, transparentnog i nediskriminirajućeg postupka javne nabave. Usluga pomorske veze između otoka Napuljskog zaljeva osigurava teritorijalni kontinuitet, a time i mobilnost stanovnika koji se svakodnevno koriste uslugom za potrebe obrazovanja i posla. U takvim slučajevima pružena usluga nije usporediva u smislu redovitosti i učestalosti veza ni u smislu vrste plovila. Nadalje, naknada ne premašuje iznos potreban za pokrivanje troškova nastalih pri ispunjavanju obveze pružanja javne usluge, uzimajući u obzir razumnu dobit. Naposljetku, iznos naknade utvrđen je u okviru natječajnog postupka na temelju kriterija utvrđenih u Odluci 111/2007.

(200)

U tom kontekstu Italija tvrdi da su uspostavljeni mehanizmi (npr. na temelju članka 17. ugovora o javnim uslugama – provjera gospodarske i financijske ravnoteže – i članka 18. ugovora o javnim uslugama – povrat prekomjerne naknade) kako bi se spriječilo da Caremar primi prekomjernu naknadu u skladu s točkom 49. Okvira za usluge od općeg gospodarskog interesa iz 2011.

(201)

Nadalje, kad je riječ o tome je li prije sklapanja novog ugovora o javnim uslugama provedeno javno savjetovanje u skladu s točkom 14. Okvira za usluge od općeg gospodarskog interesa iz 2011., Italija naglašava da se strateški planovi za pomorske veze u okviru regionalnih usluga od općeg gospodarskog interesa u regiji Kampaniji definiraju na temelju složenog postupka donošenja odluka koji uključuje, među ostalim, relevantna lokalna tijela i trgovinska udruženja. Regija Kampanija u okviru detaljnih istraživanja tržišta koja se redovito ažuriraju stalno provjerava stanje na tržištu i primjerenost javnih usluga za zadovoljavanje potreba koje su istaknula lokalna tijela i korisnici.

(202)

Italija je pojasnila da svi trajektni prijevoznici, uključujući Caremar, plaćaju redovite pristojbe za vezove odgovarajućim lučkim upravama. Međutim, priznaje da Caremar nije platio dodatnu naknadu za prioritet u pogledu vezova. Italija navodi da se odredba o prioritetu u pogledu vezova nikad nije primijenila. Za prioritet u pogledu vezova ne plaća se naknada, stoga iz te mjere proizlazi regulatorna prednost koja ne uključuje prijenos državnih sredstava i odnosi se samo na linije obuhvaćene obvezom pružanja javne usluge. Italija stoga smatra da ta mjera ne čini državnu potporu.

(203)

Kad je riječ o mjerama utvrđenima Zakonom 163/2010, Italija ističe da je Caremar primio iznos od 2 115 000 EUR, koji je iskoristio isključivo za nadogradnju svojih brodova radi usklađivanja s međunarodnim sigurnosnim propisima (175), a ne za potrebe likvidnosti. Nadalje, Italija pojašnjava da Caremar nije imao koristi od poreznih olakšica niti su mu isplaćena sredstva FAS-a. Točnije, Italija je pojasnila da regije na temelju članka 1. stavka 5.b Zakona 163/2010 mogu iskoristiti sredstva FAS-a za financiranje dijela redovne naknade za pružanje javne usluge i tako zajamčiti kontinuitet javnih usluga pomorskog prijevoza ako se proračunska sredstva pokažu nedovoljnima, kao i da sredstva FAS-a nisu zamišljena kao dodatna naknada za Caremar ili SNAV/Rifim (ili bilo koje drugo društvo bivše grupe Tirrenia ili njihove stjecatelje).

(204)

Člankom 107. stavkom 1. UFEU-a utvrđeno je da „svaka potpora koju dodijeli država članica ili koja se dodjeljuje putem državnih sredstava u bilo kojem obliku koja narušava ili prijeti da će narušiti tržišno natjecanje stavljanjem određenih poduzetnika ili proizvodnje određene robe u povoljniji položaj, nespojiva je s unutarnjim tržištem u mjeri u kojoj utječe na trgovinu među državama članicama”.

(205)

Kriteriji utvrđeni u članku 107. stavku 1. UFEU-a kumulativni su. Stoga, kako bi se odredilo smatraju li se prijavljene mjere državnom potporom u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a, svi prethodno navedeni uvjeti moraju biti ispunjeni. Točnije, za financijsku potporu treba vrijediti sljedeće:

(206)

Komisija napominje da je prioritet u pogledu vezova neodvojivo povezan s uslugom od općeg gospodarskog interesa koju pružaju Caremar i njegov stjecatelj SNAV/Rifim. Stoga će se ta mjera ocjenjivati zajedno s pripadajućom naknadom za pružanje javne usluge dodijeljenom tim društvima (vidjeti odjeljke 9.1.1. i 9.1.2.).

(207)

Nadalje, Komisija navodi da bi se novi ugovor o javnim uslugama između Italije i društva Caremar trebao ocjenjivati zajedno s privatizacijom tog društva. Takva zajednička ocjena primjerena je jer je Italija u suštini organizirala natječaj za novi ugovor o javnim uslugama u okviru kojeg je uspješni ponuditelj trebao steći cjelokupni dionički kapital društva Caremar kako bi se ispunile obveze pružanja javne usluge utvrđene u tom ugovoru o javnim uslugama. Natječaj nije uključivao mogućnost podnošenja zasebnih ponuda za privatizaciju društva Caremar i za novi ugovor o javnim uslugama.

(208)

Italija je društvu Caremar povjerila pružanje usluga pomorskog prijevoza na određenim linijama kako je utvrđeno u produljenoj prvotnoj konvenciji. Prvotna konvencija sklopljena je s državom, a država i regija Kampanija iz vlastitog su proračuna društvu Caremar plaćale naknadu za pružanje javne usluge koja iz nje proizlazi. Stoga se naknada za pružanje javne usluge koja se plaćala društvu Caremar može pripisati državi i dodjeljuje se putem državnih sredstava.

(209)

Komisija prima na znanje da, prema navodima Italije, svi trajektni prijevoznici plaćaju redovite pristojbe za vezove nadležnim lučkim upravama, ali Caremar nije platio dodatnu naknadu za prioritet u pogledu vezova. Ipak, Komisija smatra da je Italija u načelu mogla odrediti dodatnu pristojbu za prioritet u pogledu vezova te se odrekla državnih prihoda kad to nije učinila. Nadalje, budući da je prioritet u pogledu vezova dodijeljen zakonom (vidjeti uvodnu izjavu 99.), može se pripisati državi.

(210)

Kako bi se mjera smatrala državnom potporom, ona mora biti selektivna. Mjera je selektivna ako se dodjeljuje samo određenim poduzetnicima, dok drugi poduzetnici u usporedivoj pravnoj i činjeničnoj situaciji u istom sektoru ili drugim sektorima (uzimajući u obzir da bi svi gospodarski subjekti u načelu trebali pokriti vlastite troškove) neće ostvariti istu prednost. Naknada za pružanje javne usluge koja se plaća za predmetne usluge pomorskog prijevoza dodijeljena je samo društvu Caremar i stoga je selektivna (176). Budući da je prioritet u pogledu vezova dodijeljen samo društvima bivše grupe Tirrenia, uključujući Caremar, on je isto tako selektivan.

(211)

Komisija podsjeća na to da naknade za pružanje javne usluge odobrene trgovačkom društvu pod određenim strogo definiranim uvjetima ne moraju dovesti do gospodarske prednosti.

(212)

Konkretno, u presudi Altmark Sud je presudio da, ako se mjera koju je provela država mora smatrati naknadom za usluge koje poduzetnici korisnici potpore pružaju u cilju ispunjavanja obveze pružanja javne usluge na način da ti poduzetnici nemaju stvarnu financijsku korist i tom mjerom poduzetnik nije stavljen u povlašteni položaj u odnosu na konkurentne poduzetnike, ta mjera nije obuhvaćena područjem primjene članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(213)

Međutim, Sud je pojasnio i da četiri kumulativna kriterija („kriteriji iz presude Altmark”) sažeta u nastavku moraju biti ispunjena da se takva naknada za pružanje javne usluge ne bi smatrala državnom potporom u konkretnom slučaju:

(214)

Komisija je u Komunikaciji o primjeni pravila o državnim potporama na naknadu dodijeljenu za pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa (177) („Komunikacija o uslugama od općeg gospodarskog interesa”) navela kako primjenjuje kriterije iz presude Altmark.

(215)

Budući da kriteriji iz presude Altmark moraju biti ispunjeni kumulativno, neispunjavanje bilo kojeg od tih kriterija navelo bi Komisiju na zaključak da mjerom koja se ocjenjuje nastaje gospodarska prednost za korisnika. U tom će slučaju Komisija najprije ocijeniti je li ispunjen četvrti kriterij iz presude Altmark.

(216)

Četvrtim kriterijem iz presude Altmark predviđeno je da naknada mora biti ograničena na najmanji iznos potreban kako je se ne bi smatralo državnom potporom. Smatra se da je taj kriterij ispunjen ako je primatelj naknade za pružanje javne usluge odabran na temelju natječajnog postupka koji omogućuje izbor ponuditelja koji bi mogao usluge pružiti po najmanjem trošku za zajednicu ili, ako to nije moguće, ako je naknada izračunana na temelju troškova učinkovitog poduzetnika.

(217)

Ni za jedno produljenje prvotne konvencije u razdoblju od 1. siječnja 2009. do 31. srpnja 2012. Caremar nije odabran na temelju javnog natječaja koji bi omogućio povjeravanje usluge po najmanjem trošku za zajednicu. Italija je samo produljenjem prvotne konvencije produljila sustav koji je već bio na snazi, čime je već odabranog prijevoznika ovlastila da nastavi primati naknadu za ispunjavanje obveza pružanja javne usluge.

(218)

Osim toga, Italija Komisiji nije dostavila dokaz da je razina naknade utvrđena na temelju analize troškova koje bi tipičan poduzetnik kojim se dobro upravlja i koji ima odgovarajuća prijevozna sredstva za ispunjavanje zahtjeva javne usluge imao pri ispunjavanju tih obveza, uzimajući u obzir relevantne prihode i razumnu dobit od ispunjavanja tih obveza.

(219)

Caremar je dostavio informacije o primjeni kriterija iz presude Altmark u vezi s naknadom isplaćenom na temelju produljene prvotne konvencije. Kad je riječ o argumentu društva Caremar da je četvrti kriterij iz presude Altmark ispunjen jer je naknada izračunana na temelju troškova učinkovitog poduzetnika (vidjeti uvodnu izjavu 140.), Komisija zbog razloga navedenih u uvodnim izjavama od 220. do 222. smatra da dostavljene informacije nisu dovoljne za ispunjavanje pravnog standarda navedenog uvjeta, kako je objašnjeno u Komunikaciji o uslugama od općeg gospodarskog interesa (vidjeti osobito točke od 69. do 76.).

(220)

Prvo, činjenica da je Caremar imao manje troškove u odnosu na svoje konkurente sama po sebi nije dovoljan kriterij da bi ga se smatralo poduzetnikom kojim se dobro upravlja. Manji troškovi mogu proizlaziti i iz amortizacije imovine (npr. plovila), što je računovodstvena metoda izračuna vrijednosti imovine društva tijekom vremena i stoga se ne može upotrijebiti za mjerenje učinkovitosti društva.

(221)

Drugo, tvrdnja da su zaposlenici društva Caremar radili najveći broj sati dopušten ugovorom o radu, čime je društvo optimiziralo omjer troškova i učinka osoblja, nije potkrijepljena informacijama o analitičkim omjerima koji označuju produktivnost niti je takva praksa korištenja radne snage društva Caremar uspoređena sa strukturama troškova drugih poduzetnika u tom sektoru.

(222)

Treće, Caremar tvrdi da je unatoč znatnom povećanju cijena goriva u razdoblju produljenja prvotne konvencije nastavio pružati uslugu u okviru obveze pružanja javne usluge po najnižim cijenama na tržištu i nije tražio prilagodbu naknade. Komisija smatra da taj argument nije dovoljan da bi ga se smatralo učinkovitim poduzetnikom. Caremar nije dostavio dodatne informacije koje pokazuju, na primjer, učinak te prakse na financijske izvještaje društva niti je svoju strukturu troškova usporedio sa strukturama troškova drugih poduzetnika u tom sektoru. Dakle, Caremar nije utvrdio referentnu vrijednost u odnosu na koju bi se moglo ocijeniti navodno učinkovito upravljanje njegovom uslugom.

(223)

Komisija stoga zaključuje da četvrti kriterij iz presude Altmark u ovom slučaju nije ispunjen s obzirom na produljenje prvotne konvencije.

(224)

Budući da četiri kriterija iz presude Altmark u ovom slučaju nisu kumulativno ispunjena, Komisija zaključuje da je plaćanjem naknade za prometovanje na pomorskim linijama na temelju produljenja prvotne konvencije nastala gospodarska prednost za Caremar.

(225)

Kad je riječ o prioritetu u pogledu vezova, Komisija najprije podsjeća na to da je AGCM u najmanje dva navrata smatrao da ta mjera ima gospodarsku vrijednost (178). Ipak, Caremar ne plaća naknadu za prioritet u pogledu vezova. Međutim, Komisija napominje da prioritet u pogledu vezova barem u teoriji može umanjiti troškove prijevoznika (npr. jer zajamčeni vez može skratiti vrijeme čekanja u lukama i time dovesti do manjih troškova goriva) ili povećati njegove prihode (npr. jer neka vremena polazaka i dolazaka mogu privući veću potražnju putnika). Naime, ako prioritet u pogledu vezova omogućuje brži postupak pristajanja, korisnici usluge pomorskog prijevoza mogu dati prednost prijevozniku koji ima pravo na tu mjeru. Čak i da su ti učinci vidljivi samo u ograničenim okolnostima ili relativno mali, prioritet u pogledu vezova i dalje donosi gospodarsku prednost za Caremar.

(226)

Ako se potporom koju dodijeli država članica ojača položaj pojedinog poduzetnika u odnosu na druge poduzetnike koji se natječu u trgovini unutar Unije, mora se smatrati da ta potpora utječe na tu trgovinu (179). Dovoljno je da se primatelj potpore natječe s drugim poduzetnicima na tržištima otvorenima za tržišno natjecanje (180).

(227)

U ovom predmetu korisnik posluje u konkurenciji s drugim poduzetnicima koji pružaju usluge pomorskog prijevoza u Uniji, posebno od stupanja na snagu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 4055/86 (181) i Uredbe (EEZ) br. 3577/92, kojima je liberalizirano tržište međunarodnog pomorskog prometa i pomorske kabotaže. Stoga naknada za prometovanje na pomorskim linijama u okviru produljenja prvotne konvencije može utjecati na trgovinu u Uniji i narušiti tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu. Zbog istih razloga taj zaključak vrijedi i za prioritet u pogledu vezova.

(228)

Budući da su ispunjeni svi kriteriji utvrđeni u članku 107. stavku 1. UFEU-a, Komisija zaključuje da naknada za pružanje javne usluge dodijeljena društvu Caremar u razdoblju od 1. siječnja 2009. do 31. srpnja 2012. na temelju uzastopnih produljenja prvotne konvencije i prioritet u pogledu vezova za linije obuhvaćene javnom uslugom čine državnu potporu u korist društva Caremar.

(229)

Komisija najprije napominje da se naknada dodijeljena (tadašnjem) društvu Caremar za ispunjavanje obveza pružanja javne usluge pomorskog prijevoza do kraja 2008. ne ocjenjuje u ovoj Odluci (vidjeti uvodnu izjavu 17.). Ocjena te naknade i toga može li se ona smatrati postojećom potporom na temelju članka 4. stavka 3. Uredbe (EEZ) br. 3577/92 predmet je Odluke (EU) 2020/1411 (vidjeti uvodnu izjavu 25.).

(230)

U skladu s člankom 1. točkom (c) Uredbe Vijeća (EU) 2015/1589 (182) nova potpora znači „svaka potpora, to jest programi potpora i pojedinačna potpora koje ne predstavljaju postojeću potporu, uključujući i izmjene postojećih potpora”. Nadalje, u članku 108. stavku 3. UFEU-a predviđeno je da se Komisija mora pravodobno obavijestiti o svim planovima za dodjelu nove ili izmjenu postojeće potpore te se oni ne smiju provesti sve dok se taj postupak ne okonča konačnom odlukom (183). U skladu sa stajalištem sudova Unije (184) Komisija izmjenu (tj. produljenje) trajanja mjere potpore s jasnim datumom isteka (tj. 31. prosinca 2008.) smatra dostatnom da bi bila riječ o novoj potpori, neovisno o tome jesu li se promijenila druga obilježja mjere. To se obrazloženje primjenjuje na produljenu prvotnu konvenciju, koja je bila pravna osnova za privremena produljenja (do privatizacije društva Caremar najavljene 2009., vidjeti uvodnu izjavu 29.) obveze pružanja javne usluge uz naknadu povjerene društvu Caremar na temelju prvotne konvencije.

(231)

Zbog prethodno navedenih razloga Komisija smatra da bi, neovisno o tome što se naknada dodijeljena (tadašnjem) društvu Caremar do kraja 2008. smatrala postojećom potporom u Odluci (EU) 2020/1411, naknadu za pružanje javne usluge dodijeljenu društvu Caremar na razdoblje od 1. siječnja 2009. do 31. srpnja 2012. na temelju uzastopnih produljenja prvotne konvencije trebalo smatrati novom potporom. Taj se zaključak primjenjuje i na prioritet u pogledu vezova dodijeljen u tom razdoblju.

(232)

Kako bi zaključila nastaje li na temelju dodjele novog ugovora o javnim uslugama u kombinaciji s privatizacijom društva Caremar prednost za Caremar i njegova stjecatelja u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a, Komisija mora ocijeniti jesu li ispunjeni kriteriji iz presude Altmark (vidjeti uvodnu izjavu 213.).

(233)

Komisija podsjeća da ne postoji jedinstvena i precizna definicija usluge koja bi se u skladu s pravom Unije mogla smatrati uslugom od općega gospodarskog interesa, bilo u smislu prvoga kriterija iz presude Altmark bilo u smislu članka 106. stavka 2. UFEU-a (185). Točka 46. Komunikacije glasi:

„U izostanku posebnih pravila Unije kojima se definira kontekst za postojanje usluge od općeg gospodarskog interesa, države članice imaju široko diskrecijsko pravo pri definiranju neke usluge kao usluge od općeg gospodarskog interesa i dodjeljivanju naknade pružatelju usluge. Komisijina nadležnost u tom pogledu ograničena je na provjeru je li država članica počinila očitu pogrešku pri definiranju usluge kao usluge od općeg gospodarskog interesa i na ocjenu moguće državne potpore uključene u naknadu. Ako postoje posebna pravila Unije, diskrecijsko pravo država članica dodatno podliježe tim pravilima, ne dovodeći u pitanje dužnost Komisije da ocijeni je li usluga od općeg gospodarskog interesa točno definirana za potrebe kontrole državnih potpora”.

(234)

Nacionalna tijela stoga imaju pravo zauzeti stajalište da određene usluge jesu od općeg interesa i da ih se mora pružati na temelju obveze pružanja javne usluge kako bi se zaštitio javni interes kad samo tržište nije dovoljno da bi se zajamčilo njihovo pružanje na potrebnoj razini ili pod potrebnim uvjetima.

(235)

Detaljna pravila Unije kojima se uređuju obveze pružanja javne usluge u području kabotaže utvrđena su u Uredbi (EEZ) br. 3577/92 i, za potrebe utvrđivanja potencijalne državne potpore poduzetnicima koji se bave pomorskim prijevozom, u Smjernicama Zajednice o državnim potporama za pomorski promet („Smjernice za pomorski promet”) (186).

(236)

Člankom 4. stavkom 1. Uredbe (EEZ) 3577/92 predviđeno je sljedeće:

„Država članica može sklopiti ugovore o obavljanju javne usluge s, ili nametnuti obvezu javne usluge kao uvjeta za pružanje usluga kabotaže, brodarskim društvima koja sudjeluju u redovnoj usluzi za, od ili između otoka. Uvijek kada država članica sklapa ugovor o obavljanju javne usluge ili nametne obvezu javne usluge, čini to bez diskriminacije u odnosu na sve brodare Zajednice”.

(237)

U članku 2. stavku 3. Uredbe (EEZ) br. 3577/92 utvrđeno je da ugovor o obavljanju javne usluge može obuhvaćati usluge prometa koje ispunjavaju utvrđene norme trajnosti, redovnosti, kapaciteta i kvalitete; dodatne prometne usluge; usluge prometa po posebnim tarifama i koje su podložne posebnim uvjetima, prije svega za određene kategorije putnika ili na određenim pravcima; i prilagodbe usluga stvarnim potrebama.

(238)

U skladu s odjeljkom 9. Smjernica za pomorski promet „mogu se uvesti obveze pružanja javne usluge ili sklopiti ugovori o pružanju javne usluge za usluge navedene u članku 4. Uredbe (EEZ) br. 3577/92”, tj. redovne usluge prema otocima, s otoka i između otoka.

(239)

Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da se obveza javne usluge može uvesti samo ako je to opravdano potrebom da se osiguraju odgovarajuće redovite usluge pomorskog prijevoza koje samo tržište ne može osigurati (187). U Komunikaciji o tumačenju Uredbe (EEZ) br. 3577/92 (188) potvrđuje se da „[o] tome koje na kojim je linijama potrebna obveza javne usluge odlučuju države članice (prema potrebi uključujući regionalna i lokalna tijela javne vlasti), a ne brodari. Naime, obveze javne usluge mogu se predvidjeti za redovite (linijske) usluge otočne kabotaže u slučaju da tržište ne pruža odgovarajuće usluge”. Osim toga, u članku 2. stavku 4. Uredbe (EEZ) br. 3577/92 obveze pružanja javne usluge definirane su kao „obveze koje predmetni brodar […], gledajući vlastite komercijalne interese, ne bi preuzeo ili ne bi preuzeo u istom opsegu ili pod istim uvjetima”.

(240)

U skladu sa sudskom praksom (189) Komisija će, kako bi provjerila postoji li stvarna potreba za javnom uslugom te je li ona nužna i proporcionalna, a time i je li ispunjen prvi kriterij iz presude Altmark, ocijeniti sljedeće:

(241)

Na temelju novog ugovora o javnim uslugama društvu Caremar povjereno je pružanje usluga linijskog pomorskog prijevoza putnika, vozila (uključujući spasilačka vozila) i poštanskih pošiljaka po unaprijed određenim cijenama trajektima i brzim plovilima (odnosno TMV-om u slučaju usluga mješovitog prijevoza ili hidrokrilcem u slučaju prijevoza putnika) u skladu s voznim redovima navedenima u programu pomorskog prijevoza koji je utvrdila regija Kampanija, kako je prikazano u odjeljku 3.3.1. Obveza pružanja javne usluge uvedena društvu Caremar odnosila se na luke u koje će se uplovljavati, vrstu plovila na pomorskim vezama na kojima se prometuje u okviru sustava javnih usluga, učestalost, vozni red i kontinuitet usluge, kvalitetu usluge i najviše cijene karata koje se mogu naplatiti (vidjeti uvodne izjave od 83. do 91.).

(242)

Komisija primjećuje da je svrha obveze pružanja javne usluge uvedene društvu Caremar na temelju novog ugovora o javnim uslugama zajamčiti teritorijalni kontinuitet između kopna i otoka tako što će se zadovoljiti potrebe lokalnog stanovništva za prijevozom (uglavnom radi obrazovanja i posla) redovitim i pouzdanim uslugama pomorskog prijevoza (vidjeti uvodnu izjavu 199.). Komisija smatra da su to doista legitimni ciljevi od javnog interesa.

(243)

Italija je objasnila da su potrebe lokalnog stanovništva tijekom godina uvelike ostale nepromijenjene, što je vidljivo iz javnih savjetovanja koja je regija Kampanija provela 2006. i 2007. te 2010. i 2011. (vidjeti uvodnu izjavu 179.), koja su potvrdila da se stanovnici otoka u Napuljskom zaljevu oslanjaju na pomorski prijevoz za svakodnevno putovanje na kopno. U tom pogledu Komisija napominje da je stanje pomorskog prometa u Napuljskom zaljevu vrlo neobično zbog izuzetno visoke gustoće naseljenosti otoka Caprija, Ischije i Procide, kako je objasnila Italija (vidjeti uvodnu izjavu 182.).

(244)

Navedeno potvrđuju i detaljni statistički podaci raščlanjeni po linijama o putnicima, vozilima i teretu koje je Caremar prevezao u razdoblju od 2009. do 2021., koje je dostavila Italija, a iz kojih se vidi da je na linijama na kojima je prometovao Caremar postojala znatna potražnja, koja je s vremenom ostala stabilna (vidjeti uvodnu izjavu 174.).

(245)

Budući da je korisnička potražnja tijekom vremena bila stabilna, među ostalim i u dvije godine prije nego što je društvu Caremar povjerena obveza pružanja javne usluge na temelju novog ugovora o javnim uslugama, Italija, a osobito relevantna regionalna tijela, pravilno je smatrala da postoji stvarna potražnja za uslugama pomorskog prijevoza putnika i mješovitog prijevoza na linijama u Napuljskom zaljevu koje povezuju otoke Capri, Ischiju i Procidu s kopnom (Napulj, Sorrento i Pozzuoli).

(246)

U skladu s točkom 48. Komunikacije o uslugama od općeg gospodarskog interesa „ne bi bilo prikladno posebne obveze pružanja javne usluge povezati s djelatnošću koju već obavljaju ili koju mogu obavljati na zadovoljavajući način i pod uvjetima kao što su cijena, objektivna obilježja kvalitete, kontinuitet i pristup usluzi koji su u skladu s općim interesom, kako ga je utvrdila država, poduzetnici koji posluju u uobičajenim tržišnim uvjetima” (190). Stoga Komisija mora ispitati bi li usluga bila nedostatna kad bi se njezino pružanje prepustilo samom tržištu. U točki 48. Komunikacije o uslugama od općeg gospodarskog interesa u tom se pogledu navodi da je „ocjena Komisije ograničena na provjeru je li država članica počinila očitu pogrešku”.

(247)

Budući da su na linijama obuhvaćenima novim ugovorom o javnim uslugama prometovala i druga brodarska društva (vidjeti uvodnu izjavu 184.), Komisija će ocijeniti stanje tržišnog natjecanja na svakoj od tih linija prije sklapanja novog ugovora o javnim uslugama kako bi provjerila jesu li usluge koje su pružali ti prijevoznici bile istovjetne onima koje je Caremar morao pružati na temelju novog ugovora o javnim uslugama i bi li one bile dostatne za osiguravanje teritorijalnoga kontinuiteta između otoka (Capri, Ischia i Procida) i kopna.

(248)

U tom pogledu Komisija najprije primjećuje da stanovnici otoka u Napuljskom zaljevu koriste pomorski prijevoz do/s tih otoka kao lokalni prijevoz koji im omogućuje vrlo česte veze s kopnom. Zapravo, kako je objasnila Italija (uvodna izjava 182.), zbog izuzetno visoke gustoće naseljenosti otoci Capri, Ischia i Procida slični su okruzima na kopnu. Zbog toga pomorski prijevoz treba biti gotovo jednako čest kao i lokalni kopneni prijevoz kako bi se zadovoljile potrebe studenata i radnika koji svakodnevno putuju na kopno ili s kopna. To posebno obilježje treba uzeti u obzir pri procjeni postojanja tržišnog nedostatka.

(249)

U tablici 10. prikazano je stanje tržišnog natjecanja na osam linija na kojima je prometovao Caremar u razdoblju od 2012. do 2015., tj. prije povjeravanja novog ugovora o javnim uslugama, na temelju informacija koje su u primjedbama dostavili konkurenti društva Caremar (vidjeti uvodne izjave 150., 151., 161. i 168.) i Italija (vidjeti uvodnu izjavu 184.). U uvodnim izjavama od 250. do 259. Komisija iznosi svoju ocjenu stanja tržišnog natjecanja prikazanog u tablici 10.

Tablica 10.

Stanje tržišnog natjecanja na linijama na kojima je prometovao Caremar u razdoblju od 2012. do 2015.

(250)

Komisija na temelju informacija iz tablice 10. smatra da usluge koje su konkurenti nudili od 1. listopada 2011. na linijama na kojima je Caremar trebao prometovati u Napuljskom zaljevu na temelju novog ugovora o javnim uslugama ne mogu zamijeniti usluge koje nudi Caremar zbog znatnih razlika u vrsti, redovitosti i kapacitetu ponuđenih usluga, kako je navedeno u nastavku (vidjeti uvodne izjave od 251. do 259.).

(251)

Komisija primjećuje da je Caremar bio jedini prijevoznik koji je cijele godine pružao usluge mješovitog prijevoza na liniji Capri/Sorrento. Naime, s jedne strane, NLG je pružao samo usluge prijevoza putnika, dok su, s druge strane, prijevoznici koji su pružali i usluge mješovitog prijevoza (Aligruson i SNAV) prometovali samo tijekom ljetne sezone. Nijedan prijevoznik nije pružao usluge mješovitog prijevoza između Caprija i Sorrenta zimi, pa stanovnici otoka, vlasnici trgovina i studenti koji svakodnevno putuju od studenog do travnja nisu mogli prevesti svoje vozilo trajektom. U ostalim mjesecima u godini usluge mješovitog prijevoza koje su pružali Aligruson i SNAV gotovo uopće nisu pokrivale dijelove dana u kojima su najpotrebnije osobama koje svakodnevno putuju (i manje zanimljive turistima), odnosno rano ujutro (191) i kasno navečer (192). Nadalje, vozni redovi konkurenata ljeti ne bi zadovoljili potrebu osoba koje svakodnevno putuju s obzirom na razlike u odnosu na vozne redove društva Caremar. Zbog tih razloga Italija nije počinila očitu pogrešku kad je zaključila da na toj liniji postoji tržišni nedostatak u vezi s pružanjem usluga mješovitog pomorskog prijevoza.

(252)

Komisija primjećuje da je Caremar bio jedini prijevoznik koji je pružao usluge mješovitog prijevoza na liniji Capri/Napulj. Naime, ostala tri brodarska društva na toj liniji (SNAV, NLG i Neapolis) u razdoblju od 2012. do 2015. pružala su samo usluge prijevoza putnika. Te usluge nisu mogle zadovoljiti potražnju za pomorskim prijevozom korisnika s vozilima, pa stanovnici otoka/vlasnici trgovina/studenti koji svakodnevno putuju ne bi mogla prevesti svoje vozilo trajektom. To uključuje i pomorski prijevoz vozila hitne pomoći u slučajevima u kojima je potrebna hitna medicinska ili druga pomoć, a nije dostupan hitni zračni prijevoz helikopterom. U tom pogledu Komisija napominje da bi helikopteri mogli sletjeti/poletjeti samo na odgovarajućim područjima i pod uvjetom da vremenske prilike to dopuštaju (193). Na otoku Capriju postoji samo jedan helidrom, koji se nalazi u općini Anacapri, a služi i za privatne letove. Helikopteri se obično koriste za spašavanje na područjima koja nisu lako dostupna vozilima hitne pomoći ili kad je pacijentima potreban hitan prijevoz do bolnica na kopnu. S druge strane, u manje hitnim slučajevima, u kojima pacijent može biti prevezen u bolnicu vozilom hitne pomoći ili privatnim automobilom, ili helikopter zbog prejakog vjetra ne može sletjeti na helidrom u Anacapriju ili poletjeti s njega, pomorski prijevoz trajektom najčešća je vrsta prijevoza na kopno (194). Osim toga, da nema društva Caremar, nijedan prijevoznik ne bi pružao usluge prijevoza poštanskih pošiljaka do/s Caprija. Komisija smatra da obveza pružanja javne usluge ograničena na prijevoz vozila i tereta ne bi bila primjerena jer usluge prijevoza putnika koje su pružali konkurenti po tržišnim uvjetima same po sebi nisu bile dovoljne da bi se zajamčila odgovarajuća razina povezanosti između Caprija i Napulja. Naime, tijekom cijele godine pružalo se samo sedam svakodnevnih usluga prijevoza putnika po tržišnim uvjetima: Neapolis je imao pet plovidbi (s Caprija u 8:50, 14:10 i 17:30 te iz Napulja u 10:00, 16:05), a NLG dvije (s Caprija u 9:35 i 11:35). Stoga nijedan prijevoznik na tržištu nije pružao usluge rano ujutro, dok je Caremar morao osigurati prvo jutarnje putovanje od Caprija do Napulja (u 5:40 ljeti i u 6:45 zimi). Komisija napominje da je većina putovanja koja su tijekom cijele godine osiguravali konkurenti društva Caremar podlijegala obvezi pružanja javne usluge (195), što znači da ih tržište u načelu ne bi pružilo bez službenog zahtjeva javnih tijela. Budući da, kako je objasnila Italija (uvodna izjava 182.), sustav obveza pružanja javne usluge koji se primjenjivao u Napuljskom zaljevu nije jamčio učinkovito pružanje usluge, usluge prijevoza putnika bilo je razumno uključiti u obvezu pružanja javne usluge uvedenu društvu Caremar na toj liniji na temelju novog ugovora o javnim uslugama. Zbog tih razloga Italija nije počinila očitu pogrešku kad je zaključila da na toj liniji postoji tržišni nedostatak u vezi s pružanjem usluga mješovitog pomorskog prijevoza.

(253)

Komisija primjećuje da je Caremar na izravnoj liniji Ischia/Napulj pružao usluge mješovitog prijevoza trajektom u konkurenciji s društvom Medmar i usluge prijevoza putnika hidrokrilcem u konkurenciji s društvom Alilauro, koje je isto tako osiguravalo niz svakodnevnih putovanja tijekom cijele godine. Međutim, konkurenti društva Caremar osiguravali su putovanja na toj izravnoj liniji u drugo doba dana u odnosu na Caremar (196) i, osim toga, sva su podlijegala obvezi pružanja javne usluge. S obzirom na vozne redove i učestalost usluga koje je Caremar trebao pružati tijekom cijele godine (kako je opisano u tablici 10) očito je da je obveza pružanja javne usluge uvedena društvu Caremar trebala zajamčiti stalan minimalni broj svakodnevnih veza u ključnim dijelovima dana koje nisu pružali njegovi konkurenti. Zbog toga Italija nije počinila očitu pogrešku kad je zaključila da na toj liniji postoji tržišni nedostatak u vezi s pružanjem usluga mješovitog pomorskog prijevoza i usluga prijevoza putnika. Taj zaključak vrijedi čak i ako se uzme u obzir da bi se izravna veza Ischia/Napulj mogla zamijeniti onom sa zaustavljanjem u Procidi, unatoč različitom trajanju putovanja (197). Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 254., usluge koje su pružali konkurenti društva Caremar na liniji Ischia/Procida/Napulj nisu mogle zajamčiti dovoljan broj redovitih veza između Ischije i Napulja.

(254)

Komisija primjećuje da su, osim društva Caremar, i društva Medmar i Alilauro imala odobrenje za osiguravanje putovanja na liniji Ischia/Procida/Napulj. Međutim, kad je riječ o uslugama mješovitog prijevoza, tržišna ponuda bila je vrlo ograničena jer je, osim društva Caremar, jedini pružatelj usluga mješovitog prijevoza bio Medmar, koji je pružao jednu svakodnevnu uslugu mješovitog prijevoza tijekom cijele godine (s Ischije u 10:35) i dvije svakodnevne usluge ljeti (s Ischije u 22:20 i iz Napulja u 00:20), no Italija tvrdi da se te usluge gotovo nikad nisu pružale unatoč obvezi pružanja javne usluge. Očito je da ponuda društva Medmar nije bila dovoljna da bi se zadovoljila korisnička potražnja za čestim i redovitim vezama između Ischije, Procide i Napulja. Nijedan prijevoznik nije pružao usluge pomorskog prijevoza putnika na toj liniji tijekom cijele godine po tržišnim uvjetima. Naime, sedam svakodnevnih putovanja koja je SNAV osiguravao tijekom cijele godine podlijegalo je obvezi pružanja javne usluge. Osim toga, usluge društava SNAV i Caremar morale su se pružati u različito doba dana (198). Jedina usluga koju je SNAV pružao po tržišnim uvjetima na toj liniji bilo je svakodnevno putovanje s Ischije u 11:25 ljeti. Očito je da je ta usluga bila usmjerena uglavnom na turističku potražnju i nije bila dovoljna da bi se potpuno zadovoljila korisnička potražnja. Zbog tih razloga Italija nije počinila očitu pogrešku kad je zaključila da na toj liniji postoji tržišni nedostatak u vezi s pružanjem usluga mješovitog pomorskog prijevoza i usluga prijevoza putnika.

(255)

Komisija primjećuje da je Caremar na liniji Ischia/Procida/Pozzuoli prometovao u konkurenciji s društvom Medmar, koje je isto tako osiguravalo svakodnevna putovanja na toj liniji. Međutim, sva svakodnevna putovanja koja su se osiguravala tijekom cijele godine podlijegala su obvezi pružanja javne usluge, a njihov je broj bio ograničen (dva svakodnevna putovanja s Ischije i dva svakodnevna putovanja iz Pozzuolija) i odvijala su se u satima u kojima Caremar nije prometovao (199). Stoga nijedan pomorski prijevoznik nije pružao usluge na toj liniji tijekom cijele godine po tržišnim uvjetima, a usluge koje je Medmar pružao u okviru obveze pružanja javne usluge nisu mogle zamijeniti usluge društva Caremar, koje su obuhvaćale različito doba dana. Zbog tih razloga Italija nije počinila očitu pogrešku kad je zaključila da na toj liniji postoji tržišni nedostatak u vezi s pružanjem usluga mješovitog pomorskog prijevoza.

(256)

Kad je riječ o liniji Ischia/Procida, Komisija napominje da je Caremar na temelju novog ugovora o javnim uslugama uz usluge koje je pružao na liniji Ischia/Procida/Pozzuoli i Ischia/Procida/Napulj bio obvezan pružati i jednu svakodnevnu uslugu prijevoza putnika hidrokrilcem tijekom cijele godine (s Procide u 15:30). Regija Kampanija uključila je tu uslugu u okviru obveze pružanja javne usluge u novi ugovor o javnim uslugama kao odgovor na izričit zahtjev općine Procida da se poveća broj veza s Procide tijekom cijele godine (vidjeti uvodnu izjavu 181.). Taj je zahtjev bio opravdan jer je tržište većinu veza s Procidom osiguravalo ljeti, a te su veze uglavnom bile usmjerene na zadovoljavanje turističke potražnje. Tržište je zapravo osiguralo samo jednu stabilnu (200) vezu po tržišnim uvjetima tijekom cijele godine (s Ischije u 8:30, na kojoj je prometovao SNAV). Kako je navedeno (uvodne izjave 254. i 255.), nijedan prijevoznik nije osiguravao svakodnevna putovanja (usluge prijevoza putnika ili usluge mješovitog prijevoza) tijekom cijele godine po tržišnim uvjetima (201) na linijama Ischia/Procida/Pozzuoli i Ischia/Procida/Napulj, a konkurenti društva Caremar u okviru obveze pružanja javne usluge nisu se pobrinuli za putničke veze s Procide u poslijepodnevnim satima (od 14:30 do 17:50). Zbog toga Italija nije počinila očitu pogrešku kad je zaključila da na toj liniji postoji tržišni nedostatak u vezi s pružanjem usluga mješovitog pomorskog prijevoza.

(257)

Komisija primjećuje da je Caremar uz usluge koje pružao na liniji Ischia/Procida/Pozzuoli morao pružati i dvije svakodnevne usluge prijevoza putnika hidrokrilcem na liniji Procida/Pozzuoli tijekom cijele godine, dok su njegovi konkurenti (Gestour, Ippocampo i Procida Lines) na toj liniji pružali samo usluge mješovitog prijevoza trajektom. Te su usluge bile mnogo sporije od onih koje je pružao Caremar (putovanje od 50 minuta trajektom u odnosu na 15 minuta hidrokrilcem) i stoga ih nisu mogle zamijeniti. U svakom slučaju, Komisija neovisno o stupnju zamjenjivosti usluga prijevoza putnika i usluga mješovitog prijevoza primjećuje da su se usluge koje su pružali konkurenti društva Caremar tijekom cijele godine, pri čemu su samo Gestour i Procida Lines (202) imali odobrenje za pružanje usluga tijekom cijele godine, pružale u različito doba dana od onih koje je pružao Caremar (203), a termin važan za osobe koje svakodnevno putuju (između 7:00 i 9:00 s Procide i između 9:00 i 10:00 iz Pozzuolija) ostao je nepokriven. Zbog toga Italija nije počinila očitu pogrešku kad je zaključila da na toj liniji postoji tržišni nedostatak u vezi s pružanjem usluga prijevoza putnika.

(258)

Komisija primjećuje da je Caremar uz usluge koje je pružao na liniji Ischia/Procida/Napulj morao pružati i četiri svakodnevne usluge prijevoza putnika hidrokrilcem na liniji Procida/Napulj tijekom cijele godine, dok su Medmar i SNAV osiguravali samo po jedno svakodnevno putovanje uz ona na liniji Ischia/Procida/Napulj (Medmar iz Napulja u 00:20, a SNAV iz Napulja u 12:30), oba u okviru obveze pružanja javne usluge i u različito doba dana od društva Caremar (204). Nadalje, čak i ako se uzmu u obzir usluge koje su SNAV i Medmar pružali na liniji Ischia/Procida/Napulj, nijedan pomorski prijevoznik nije pružao usluge prijevoza putnika na toj liniji po tržišnim uvjetima tijekom cijele godine, a usluge prijevoza putnika u okviru obveze pružanja javne usluge koje su pružali Medmar i SNAV nisu pokrivale neke termine važne za osobe koje svakodnevno putuju (od 6:00 do 7:00 i od 8:00 do 10:00 s Procide te od 7:00 do 8:00 i od 17:00 do 18:00 iz Napulja). Zbog toga Italija nije počinila očitu pogrešku u novom ugovoru o javnim uslugama kad je zaključila da na toj liniji postoji tržišni nedostatak u vezi s pružanjem usluga prijevoza putnika.

(259)

S obzirom na navedeno Komisija smatra da je obveza pružanja javne usluge utvrđena u novom ugovoru o javnim uslugama s društvom Caremar za prometovanje na navedenih osam linija opravdana stvarnom javnom potrebom da se zajamči teritorijalni kontinuitet. Zapravo, u trenutku povjeravanja novog ugovora o javnim uslugama samo tržište (čak i uz uvođenje obveze pružanja javne usluge) nije bilo dovoljno da bi se zadovoljile potrebe za javnom uslugom koje je utvrdila Italija u smislu učestalosti, kontinuiteta i redovitosti.

(260)

Taj zaključak vrijedi i za prioritet društva Caremar u pogledu vezova za pružanje usluga na temelju novog ugovora o javnim uslugama. Kako je prethodno navedeno, Italija je potvrdila da se prioritet u pogledu vezova primjenjuje samo na usluge koje se pružaju u okviru sustava javnih usluga i da služi kao popratna mjera koja pružatelju usluga olakšava njihovo pružanje (205). Naime, u članku 19.b stavku 21. Zakona br. 166/2009 jasno se navodi da je prioritet u pogledu vezova nužan da bi se zajamčio teritorijalni kontinuitet s otocima, kao i za potrebe ispunjavanja obveze pružanja javne usluge (vidjeti uvodnu izjavu 99.). Naime, da ne postoji prioritet u pogledu vezova, Caremar bi možda morao čekati svoj red za pristajanje te bi došlo do kašnjenja, a to bi narušilo svrhu pružanja pouzdane i praktične veze građanima. Redoviti vozni red doista je nužan da bi se zadovoljile potrebe za mobilnošću otočnog stanovništva i doprinijelo gospodarskom razvoju predmetnih otoka. Nadalje, budući da u novom ugovoru o javnim uslugama postoje posebne obveze u pogledu voznog reda za polaske na linijama obuhvaćenima javnom uslugom, zahvaljujući prioritetu u pogledu vezova luke dodjeljuju vezove i vremena pristajanja na način koji pružatelju javne usluge omogućuje da poštuje svoju obvezu pružanja javne usluge. S obzirom na navedeno Komisija smatra da je ta mjera dodijeljena kako bi Caremar mogao ispunjavati svoju obvezu pružanja javne usluge, koja čini stvarnu uslugu od općeg gospodarskog interesa (vidjeti uvodnu izjavu 267.).

(261)

Italija je odlučila sklopiti ugovor o javnim uslugama s jednim prijevoznikom (Caremar) iako je nekoliko prijevoznika, kako je prikazano u tablici 10., isto tako prometovalo na određenim linijama u okviru obveze pružanja javne usluge bez naknade.

(262)

Komisija smatra da sustav obveza pružanja javne usluge bez naknade koji se samo do 2017. primjenjivao u Napuljskom zaljevu (206) nikako nije usporediv s obvezom pružanja javne usluge uvedenom društvu Caremar na temelju novog ugovora o javnim uslugama zbog razloga navedenih u nastavku.

(263)

Prvo, obveza pružanja javne usluge uvedena konkurentima društva Caremar razlikovala se od obveze obuhvaćene novim ugovorom o javnim uslugama jer se odnosila samo na učestalost, redovitost, vrste korištenih plovila (samo za putnike ili za putnike, vozila i teret) i najviše cijene karata, dok je Caremar podlijegao i obvezama u pogledu točnosti, kvalitete i kapaciteta korištenog plovila (vidjeti uvodnu izjavu 183.).

(264)

Drugo, na obvezu pružanja javne usluge uvedenu konkurentima društva Caremar nisu se primjenjivale sankcije kojima se jamči pružanje usluge u skladu s obvezom pružanja javne usluge, dok se novim ugovorom o javnim uslugama utvrđuje izričit sustav kazni u slučaju nepoštovanja obveza pružanja javne usluge (vidjeti uvodne izjave 90. i 91.). Na temelju informacija koje je dostavila Italija (vidjeti uvodnu izjavu 183.) Komisija prihvaća da se korisnička potražnja nije mogla zadovoljiti uvođenjem obveze pružanja javne usluge bez naknade jer konkurenti društva Caremar u nekoliko navrata nisu ispunili obvezu pružanja javne usluge (207) ili nisu pružali usluge u okviru obveze pružanja javne usluge jer su imali pravo odustati od obveze pružanja javne usluge uz rok otkazivanja od 45 dana, zatražiti obustavu usluge ili jednostavno odbiti nastaviti ispunjavati obvezu pružanja javne usluge (208).

(265)

Naposljetku, čak i kad bi se ispunjavala, ta obveza pružanja javne usluge bez naknade sama po sebi ne bi bila dovoljna da se u cijelosti zadovolji potreba za javnom uslugom koju je utvrdila Italija, tj. da se zajamči teritorijalni kontinuitet između kopna i otoka tako što će se zadovoljiti potrebe lokalnog stanovništva za prijevozom (uglavnom radi obrazovanja i posla) redovitim i pouzdanim uslugama pomorskog prijevoza (vidjeti uvodne izjave 199. i 242.), jer su neki termini važni za osobe koje svakodnevno putuju ostali nepokriveni.

(266)

Osim toga, Komisija prima na znanje argument Italije da je odabir ugovora o javnim uslugama bio potreban i s obzirom na privatizaciju društva Caremar. Točnije, Italija tvrdi da je raspisivanje natječaja za društvo Caremar zajedno s novim ugovorom o javnim uslugama omogućilo da se zajamči kontinuitet javne usluge pomorskog prijevoza i ostvari najveća moguća vrijednost za državu. Zbog toga se Komisija složila (vidjeti uvodnu izjavu 105.) da Italija raspiše natječaj za društvo Caremar zajedno s novim ugovorom o javnim uslugama. Time je prihvatila, što ponavlja i u ovoj Odluci, da se Italija nije mogla osloniti na daljnje obveze pružanja javne usluge bez naknade koje se primjenjuju na sve prijevoznike, već je radije sklopila ugovor o javnim uslugama samo s društvom Caremar.

(267)

Na temelju prethodne ocjene Komisija zaključuje da Italija nije počinila očitu pogrešku kad je usluge na linijama utvrđenima u tablici 10. povjerene društvu Caremar definirala kao usluge od općeg gospodarskog interesa. Stoga su otklonjene sumnje koje je Komisija iznijela u odluci o pokretanju postupka iz 2011. i odluci o proširenju postupka iz 2012.

(268)

Kako bi zaključila da je ispunjen prvi kriterij iz presude Altmark, Komisija i dalje mora provjeriti je li društvu Caremar povjerena obveza pružanja javne usluge koja je jasno određena i jesu li ispunjeni zahtjevi iz Uredbe (EEZ) br. 3577/92. U vezi s prvom točkom Komisija navodi da je obveza pružanja javne usluge jasno opisana u novom ugovoru o javnim uslugama i njegovim prilozima, koji uključuju, na primjer, specifikacije brodova za svaku liniju (vidjeti uvodne izjave od 83. do 91.). Isto tako, pravila kojima se uređuje naknada detaljno su navedena u novom ugovoru o javnim uslugama, Zakonu 166/2009 i Odluci 111/2007 (vidjeti uvodne izjave od 92. do 96.). Novi ugovor o javnim uslugama ima i jasno utvrđeno trajanje (devet godina), u njemu je Caremar utvrđen kao pružatelj javne usluge te sadržava mehanizme za izbjegavanje i povrat moguće prekomjerne naknade (vidjeti i uvodnu izjavu 94.). U vezi s drugom točkom Komisija primjećuje da je za novi ugovor o javnim uslugama raspisan natječaj bez diskriminacije za sve brodare Unije, u skladu s člankom 4. stavkom 1. Uredbe (EEZ) br. 3577/92 (vidjeti uvodne izjave 69. i 70.). Stoga Komisija zaključuje da je prvi kriterij iz presude Altmark ispunjen.

(269)

Budući da je prioritet u pogledu vezova popratna mjera uz usluge u okviru obveze pružanja javne usluge utvrđene u novom ugovoru o javnim uslugama, također je u skladu s prvim kriterijem iz presude Altmark.

(270)

Komisija podsjeća da je u odluci o proširenju iz 2012. (vidjeti uvodnu izjavu 205. odluke o proširenju postupka iz 2012.) zauzela privremeno stajalište da je ispunjen drugi kriterij iz presude Altmark.

(271)

U tom kontekstu Komisija napominje da su parametri na kojima se temelji izračun naknade unaprijed utvrđeni i da poštuju zahtjeve u pogledu transparentnosti u skladu s drugim kriterijem iz presude Altmark. Konkretnije, parametri na temelju kojih je naknada izračunana detaljno su objašnjeni u Odluci 111/2007 i primijenjeni u novom ugovoru o javnim uslugama (vidjeti uvodnu izjavu 93.). Metoda izračuna naknade, uključujući, na primjer, elemente troškova koje treba uzeti u obzir i stopu povrata na kapital, detaljno je opisana u Odluci 111/2007 (vidjeti uvodnu izjavu 93.). Budući da prioritet u pogledu vezova ne podrazumijeva financijsku naknadu za Caremar, Komisija smatra da je ta mjera u skladu s drugim kriterijem iz presude Altmark.

(272)

Stoga Komisija zaključuje da je drugi kriterij iz presude Altmark ispunjen.

(273)

U skladu s trećim kriterijem iz presude Altmark naknada primljena za pružanje usluge od općeg gospodarskog interesa ne smije premašivati iznos nužan za pokrivanje svih ili dijela troškova nastalih pri ispunjavanju obveze pružanja javne usluge, uzimajući u obzir odgovarajuće prihode i razumnu dobit za ispunjavanje tih obveza.

(274)

U skladu s člankom 16. novog ugovora o javnim uslugama naknada za pružanje javne usluge računa se na temelju metodologije utvrđene u Odluci 111/2007 (209), u skladu s kojom ne bi trebala premašiti iznos potreban za pokrivanje neto troškova nastalih pri ispunjavanju obveze pružanja javne usluge (gospodarska i financijska ravnoteža), uključujući razumnu dobit. Kako je prethodno navedeno (vidjeti uvodne izjave od 55. do 66.), u skladu s Odlukom 111/2007 opseg usluga, maksimalne cijene karata utvrđene ugovorom o javnim uslugama i stvarno dodijeljena naknada moraju se utvrditi na način da pružatelju usluge omoguće pokrivanje troškova povezanih s pružanjem usluge od općeg gospodarskog interesa, uzimajući u obzir ostale prihode i razumnu dobit.

(275)

U presudi Altmark ne navodi se precizna definicija razumne dobiti. U skladu s Komunikacijom o uslugama od općeg gospodarskog interesa razumna dobit trebala bi biti stopa povrata na kapital koju bi tipično društvo koje razmatra hoće li pružati uslugu od općeg gospodarskog interesa zahtijevalo tijekom cijelog razdoblja povjeravanja, uzimajući u obzir razinu rizika. Razina rizika ovisi o predmetnom sektoru, vrsti usluge i obilježjima mehanizma naknade.

(276)

U odluci o proširenju postupka iz 2012. Komisija je izrazila sumnje u proporcionalnost naknade isplaćene društvima bivše grupe Tirrenia, uključujući Caremar. Kad je riječ o naknadi isplaćenoj od 2010., Komisija je zauzela privremeno stajalište da fiksna premija rizika od 6,5 % ne odražava odgovarajuću razinu rizika jer se prima facie činilo da Caremar nije preuzeo rizike koji su uobičajeni za pružanje takvih usluga. Točnije, elementi troškova za izračun naknade uključuju sve troškove povezane s pružanjem usluge i određene promjene, na primjer u pogledu troškova goriva. Zbog toga je Komisija u toj fazi smatrala da je Caremar možda primao prekomjernu naknadu.

(277)

Komisija napominje da se za određene aspekte metode izračuna naknade utvrđene u novom ugovoru o javnim uslugama doista čini da umanjuju komercijalni rizik koji snosi Caremar. Osobito upućuje na sljedeće odredbe:

(278)

Iako se čini da se tim zaštitnim mjerama smanjuje komercijalni rizik koji snosi Caremar, Komisija smatra da je to društvo i dalje izloženo riziku da naknada možda neće biti dovoljna za pokrivanje troškova pružanja usluge. Naime, kako je prethodno navedeno (uvodna izjava 93.), gospodarska i financijska ravnoteža usluge provjerava se samo svake tri godine, a mehanizam za ponovno uspostavljanje ravnoteže može se aktivirati samo u slučaju nedovoljne naknade koja je za više od 5 % niža od ukupne naknade. Ako to preispitivanje pokaže da naknada nije dostatna za pokrivanje troškova javne usluge, Caremar i Italija mogu se samo dogovoriti da će uvesti promjene za sljedeće razdoblje od tri godine. U skladu s člankom 17. te su promjene (ako do njih dođe) ishod postupka pregovora, a Caremar mora nastaviti pružati javnu uslugu bez promjene sve dok se ne postigne dogovor. Zbog toga je Caremar i dalje djelomično izložen riziku da će naknada biti nedovoljna za pokrivanje troškova pružanja usluge. Iako se članak 17. novog ugovora o javnim uslugama može upotrijebiti za ponovnu uspostavu gospodarske i financijske ravnoteže, to vrijedi samo za buduća razdoblja i nisu mogući retroaktivni ispravci nedovoljne naknade.

(279)

Kad je riječ o razumnoj dobiti dopuštenoj na temelju novog ugovora o javnim uslugama, kako je istaknuto u uvodnoj izjavi 60., Odlukom 111/2007 predviđa se da će se premija rizika od 6,5 % iskoristiti za određivanje povrata na kapital primjenom formule za ponderirani prosječni trošak kapitala.

(280)

Italija ističe da je premija rizika određena na temelju makroekonomskih analiza kojima se referentnoj zemlji ili području za predmetni sektor pripisuje prosječna premija rizika. U tim je analizama za Italiju utvrđena prosječna premija rizika od 6,4 %. Ta je premija stoga u potpunosti u skladu s premijom rizika od 4 % utvrđenom u Odluci 111/2007, uz povećanje za 2,5 postotnih bodova za neisključive usluge (premija rizika od 6,5 %). Do 2015. primjenjivala se (bruto) stopa od 6,5 %, dok je nakon toga za novi ugovor o javnim uslugama stopa povrata na uloženi kapital za potrebe naknade utvrđena na 10,55 %. Italija tvrdi da je ta stopa viša nego u prethodnim ugovorima, u kojima je utvrđena na 6,5 %, zbog visokog poduzetničkog rizika kojem je Caremar izložen jer bi se naknada vjerojatno mogla pokazati nedovoljnom (vidjeti uvodnu izjavu 198.).

(281)

U tom pogledu Komisija napominje da novi ugovor o javnim uslugama ne sadržava nijednu klauzulu koja omogućuje prilagodbu naknade u slučaju odstupanja od ugovora, osim odredbe koja se odnosi na izmjenu opsega javne usluge ili sustava cijena karata. Stoga je u slučaju povećanja cijene goriva ili znatnog smanjenja putničkog prometa Caremar izložen riziku od povećanja troškova ili smanjenja prihoda, a time i od nedovoljne naknade. Kako je istaknuto u uvodnoj izjavi 278., ugovorom o javnim uslugama za slučaj takve nedovoljne naknade predviđaju se korektivne mjere koje utječu samo na buduće pružanje javne usluge, dok se već nastali gubici ne mogu retroaktivno pokriti. Nadalje, te korektivne mjere iz ugovora primjenjuju se samo na nedovoljnu naknadu koja je za više od 5 % niža od ukupne naknade (vidjeti uvodnu izjavu 277.), dok Caremar sam snosi rizik od naknade koja je za 5 % ili manje niža od ukupne naknade, što očito dovodi do znatnog iznosa na godišnjoj osnovi. Zbog toga je pružanje usluge posebno rizično jer društvo tu nedovoljnu naknadu ne može retroaktivno pokriti povećanjem cijena karata (koje se mogu prilagoditi samo za buduća razdoblja), smanjenjem opsega ponuđenih javnih usluga ili materijalnom imovinom koju društvo koristi za pružanje usluga.

(282)

Komisija primjećuje i da je Caremar zbog prethodno navedenog mehanizma izložen riziku od nedovoljne naknade koji je veći od rizika koji druga brodarska društva na tržištu snose u istom razdoblju, za koji se premija rizika od 6,5 % smatrala opravdanom. Na primjer, u slučaju društava Compagnia Italiana di Navigazione, tj. stjecatelja društva Tirrenia di Navigazione, i Società Navigazione Siciliana, tj. stjecatelja društva Siremar, Komisija je premiju rizika od 6,5 % na temelju ugovora o javnim uslugama koji su talijanska nadležna tijela 2012. sklopila s društvom Compagnia Italiana di Navigazione i 2016. s društvom Società Navigazione Siciliana smatrala opravdanom uzimajući u obzir činjenicu da bi pomorski prijevoznici već u slučaju nedovoljne naknade koja je za više od 3 % niža od ukupne naknade mogli zatražiti reviziju gospodarske i financijske ravnoteže ugovora (210). Što je viši iznos nedovoljne naknade koju snosi prijevoznik, to je viša premija rizika koja bi se mogla dopustiti.

(283)

Uz prethodno navedeno, kako bi utvrdila je li povrat uloženoga kapitala od 10,55 % za Caremar razuman, Komisija je izračunala (211) ponderirani prosječni trošak kapitala za zapadnoeuropska društva koja posluju u sektoru brodogradnje i pomorskog prijevoza (212), pri čemu je uzela u obzir rizik zemlje za Italiju za 2014. (tj. godinu prije nego što je Caremar potpisao novi ugovor o javnim uslugama). Budući da se nerizična stopa (procijenjena na temelju njemačke državne obveznice s dospijećem od 10 godina) i premija rizika zemlje za Italiju (procijenjena na temelju kreditnog rejtinga agencije Moody's ili na temelju razlika iz ugovora o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza) tijekom godine mijenjaju, utvrđen je raspon kretanja ponderiranog prosječnog troška kapitala 2014. Za tu je godinu ponderirani prosječni trošak kapitala za društva u tom sektoru iznosio od 10,39 % do 11,84 %. To znači da je društvo koje posluje u sektoru brodogradnje i pomorskog prijevoza, kao što je Caremar, 2014. moralo ostvariti povrat u tom rasponu kako bi pokrilo troškove financiranja zaduživanjem i vlasničkim kapitalom. S obzirom na taj kontekst i rizike kojima je Caremar izložen iz ex ante perspektive (vidjeti uvodnu izjavu 281.) povrat uloženoga kapitala od 10,55 % za Caremar, koji je odabran na temelju otvorenog i konkurentnog natječajnog postupka, bio je u skladu s rizicima kojima je društvo izloženo pri pružanju javnih usluga na temelju novog ugovora o javnim uslugama. Stoga Komisija smatra da je u godinama prije povjeravanja ugovora društvu Caremar povrat na kapital od 10,55 % iz ex ante perspektive bio u skladu s rizicima kojima je to društvo izloženo pri pružanju javnih usluga na temelju novog ugovora o javnim uslugama.

(284)

Radi cjelovitosti, Komisija iz ex post perspektive primjećuje da je naknada dodijeljena društvu Caremar na temelju novog ugovora o javnim uslugama ograničena na 10 778 897 EUR godišnje, neovisno o iznosu razumne dobiti na koju Caremar ima pravo (vidjeti uvodnu izjavu 92.). U skladu s točkom 47. Okvira za usluge od općeg gospodarskog interesa iz 2011. Komisija ocjenjuje je li tijekom cijelog trajanja ugovora isplaćivana prekomjerna naknada. Kako je prikazano u tablici 11., koja se temelji na informacijama koje je dostavila Italija, podaci za razdoblje od 2015. do 2021. pokazuju da je stvarna naknada za pružanje javne usluge koju je Caremar primio u nekim godinama premašila prihvatljivi iznos naknade u tim godinama (uz iznimku iznosa za 2015., 2020. i 2021., koji nisu bili dovoljni za pokrivanje neto troška usluge, što je dovelo do nedovoljne naknade za te godine). Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 96., regija Kampanija utvrdila je sve prekomjerne naknade, a Caremar ih je vratio u skladu s člankom 18. novog ugovora o javnim uslugama.

Tablica 11.

Neto trošak javne usluge koju je pružao Caremar za razdoblje od 2015. do 2021.

(285)

Mehanizam provjere predviđen člankom 17. novog ugovora o javnim uslugama kako bi se osigurali uvjeti gospodarske i financijske ravnoteže usluge ne odnosi se samo na slučajeve nedovoljne, nego i prekomjerne naknade (vidjeti uvodnu izjavu 94.). U slučaju prekomjerne naknade regija Kampanija ažurira naknadu koja se isplaćuje za sljedeće regulatorno razdoblje. Člankom 18. novog ugovora o javnim uslugama predviđa se povrat prekomjerne naknade za odgovarajuće regulatorno razdoblje u roku od 30 dana od odgovarajućeg zahtjeva.

(286)

Prema informacijama koje je dostavila Italija, od ukupnog iznosa prekomjerne naknade utvrđenog u tablici 11. već je izvršen povrat iznosa od 2 224 868 EUR za cijelo razdoblje od 2015. do 2021. (vidjeti uvodnu izjavu 96.). Naime, postupkom provjere na temelju revidiranih podataka za 2015., 2016. i 2017. te privremenih podataka za 2018. utvrđeni su sljedeći iznosi:

(287)

Navedenom provjerom utvrđena je ukupna prekomjerna naknada u iznosu od 835 058 EUR u razdoblju od 2015. do 2018., čiji je povrat regija Kampanija ostvarila (vidjeti uvodnu izjavu 96.).

(288)

Osim toga, postupkom provjere za razdoblje od 2018. do 2021. na temelju revidiranih podataka za 2018., 2019. i 2020. te privremenih podataka za 2021. utvrđeni su sljedeći iznosi:

(289)

Navedenom provjerom utvrđena je preostala prekomjerna naknada u iznosu od 1 389 811 EUR u razdoblju od 2018. do 2021., koja je vraćena regiji Kampaniji (vidjeti uvodnu izjavu 96.) (213).

(290)

Komisija smatra da su te mjere dovoljne za izbjegavanje i otkrivanje mogućih prekomjernih naknada.

(291)

Zbog navedenih razloga, uzimajući u obzir da je povrat na kapital koji je Caremar mogao očekivati iz ex ante perspektive bio u skladu s rizicima koje je snosio pri pružanju javnih usluga na temelju novog ugovora o javnim uslugama i da novi ugovor o javnim uslugama sadržava mehanizam povrata sredstava koji onemogućuje prekomjernu naknadu, Komisija zaključuje da naknada za pružanje javne usluge dodijeljena društvu Caremar ne premašuje ono što je potrebno za pokrivanje troškova nastalih pri ispunjavanju obveze pružanja javne usluge, uzimajući u obzir odgovarajuće prihode i razumnu dobit.

(292)

Kad je riječ o prioritetu u pogledu vezova i mogućoj prekomjernoj naknadi koja bi iz njega mogla proizaći, Komisija navodi da bi se, kad bi se tom mjerom smanjili operativni troškovi ili povećali prihodi pružatelja javne usluge, ti učinci u potpunosti odrazili u internoj računovodstvenoj dokumentaciji prijevoznika u obliku odgovarajućih manjih operativnih troškova ili većih prihoda. Analiza Komisije potvrdila je da u razdoblju od 2015. do 2021. Caremar nije zadržao prekomjernu naknadu (vidjeti uvodnu izjavu 281.) i da je odgovarajući mehanizam povrata sredstava koji onemogućuje prekomjernu naknadu (ili osigurava njezin povrat) uspostavljen i u razdoblju od 2022. do 2024. (uvodna izjava 290.).

(293)

Stoga su otklonjene Komisijine sumnje u usklađenost naknade za pružanje javne usluge dodijeljene društvu Caremar, uključujući prioritet u pogledu vezova, s trećim uvjetom iz presude Altmark. Na taj zaključak ne utječe činjenica da je regija Kampanija 2015. društvu Caremar dodijelila iznos od 2 155 008 EUR kako bi se njegova financijska situacija vratila na razinu na kojoj je bila u vrijeme podnošenja uspješne ponude za stjecanje društva Caremar (uvodne izjave 77. i 79.). Taj je prijenos sredstava bio uvjetovan time da uspješni ponuditelj stekne društvo Caremar i bio je strogo ograničen na pokrivanje pada vrijednosti vlasničkoga kapitala društva Caremar od kraja 2013. do kraja 2014. zbog nacionalnog sudskog postupka koji je odgodio dodjelu ugovora. U slučaju smanjenja primljene vrijednosti u odnosu na vrijednost koja bi se primila na temelju ugovora uobičajena je tržišna praksa da vjerovnik obveze ima pravo na smanjenje cijene (214). Budući da ponovna uspostava financijskog položaja društva Caremar ima isti učinak smanjenja njegove cijene, Komisija smatra da mjera nije donijela prednost društvu Caremar i njegovu kupcu.

(294)

Četvrti kriterij iz presude Altmark ispunjen je ako je primatelj naknade za pružanje usluge od općeg gospodarskog interesa odabran na temelju natječajnog postupka koji omogućuje izbor ponuditelja koji bi uslugu od općeg gospodarskog interesa mogao pružiti po najmanjem trošku za zajednicu ili, ako to nije moguće, ako je naknada izračunana na temelju troškova učinkovitog poduzetnika.

(295)

U skladu s točkom 63. Komunikacije o uslugama od općeg gospodarskog interesa najjednostavniji način na koji javna tijela mogu ispuniti četvrti kriterij iz presude Altmark jest da provedu otvoren, transparentan i nediskriminirajući postupak javne nabave u skladu s Direktivom 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (215) i Direktivom 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (216).

(296)

Komisija primjećuje da je u ovom slučaju natječajni postupak pokrenut prije stupanja na snagu Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća (217) (koja se primjenjuje na ugovore o javnoj nabavi dodijeljene za pružanje usluga pomorskog prijevoza) i Direktive 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća (218). U to su vrijeme Direktiva 2004/17/EZ i Direktiva 2004/18/EZ još bile na snazi. Međutim, Direktiva 2004/17/EZ ne primjenjuje se na usluge pomorskog prijevoza, kao što su one koje pruža Caremar. Naime, u članku 5. Direktive 2004/17/EZ jasno se navodi da su u njezino područje primjene uključene samo usluge prijevoza željeznicom, automatiziranim sustavima, tramvajem, trolejbusom, autobusom ili žičarom.

(297)

Ugovori o javnoj nabavi koje sklapaju javni naručitelji u kontekstu svojih uslužnih djelatnosti za pomorski, obalni ili riječni prijevoz umjesto toga pripadaju području primjene Direktive 2004/18/EZ na temelju njezine uvodne izjave 20. Međutim, usluge prijevoza vodenim putovima navedene su i u Prilogu II.B toj direktivi, što znači (219) da podliježu samo njezinu članku 23. i članku 35. stavku 4. To znači da na temelju Direktive 2004/18/EZ ugovor o javnoj nabavi usluga pomorskog prijevoza podliježe samo obvezama povezanima s tehničkim specifikacijama (članak 23.) i obvezi objave obavijesti o dodjeli ugovora (nakon dodjele ugovora, odnosno na kraju, a ne na početku postupka dodjele; vidjeti članak 35. stavak 4.). Sva ostala pravila predviđena Direktivom 2004/18/EZ, uključujući odredbe o sadržaju obavijesti koje se objavljuju (članak 36. stavak 1.) i odredbe o kriterijima za odabir (članci od 45. do 52.), ne primjenjuju se na ugovore o javnoj nabavi usluga pomorskog prijevoza.

(298)

Nadalje, Direktiva 2004/18/EZ ni u kojem se slučaju ne primjenjuje na koncesije za usluge kako su definirane u njezinu članku 1. stavku 4. (220) Komisija navodi da se na koncesije za usluge (i ugovore o javnoj nabavi) od određenog prekograničnog interesa ipak primjenjuju opća načela transparentnosti, nediskriminacije i jednakog postupanja. Na temelju prethodno navedenoga Komisija zaključuje da se Direktiva 2004/18/EZ može primjenjivati samo u slučaju ugovora o javnoj nabavi, ali ne i kad se on odnosi na koncesiju za usluge. Osim toga, budući da se ovaj predmet odnosi na usluge prijevoza vodenim putovima obuhvaćene ugovorom o javnim uslugama, bili bi primjenjivi samo određeni zahtjevi iz te direktive, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 305. U tom kontekstu Komisija smatra da se ne može osloniti samo na usklađenost s direktivama o javnoj nabavi kako bi dokazala da je ispunjen četvrti kriterij iz presude Altmark.

(299)

Zbog toga Komisija u nastavku ocjenjuje je li natječajni postupak koji je primijenila Italija bio konkurentan, transparentan, nediskriminirajući i bezuvjetan. Za potrebe te ocjene Komisija se oslanja na relevantne smjernice utvrđene u Komunikaciji o pojmu potpore (221) (posebno u točki 89. i dalje) i u Komunikaciji o uslugama od općeg gospodarskog interesa (posebno u točki 63. i dalje).

(300)

U točki 90. Obavijesti o pojmu potpore navodi se da natječajni postupak mora biti konkurentan (222) da bi se omogućilo svim zainteresiranim i kvalificiranim ponuditeljima da sudjeluju u postupku. Nadalje, u skladu s točkom 91. te komunikacije postupak mora biti transparentan da bi se svim zainteresiranim ponuditeljima omogućilo da ih se jednako i propisno obavješćuje u svakoj fazi natječajnog postupka. U toj se točki ističe i da su dostupnost podataka, dovoljno vremena za zainteresirane ponuditelje te jasnoća kriterija odabira i dodjele ključni elementi transparentnog postupka odabira te se navodi da natječaj mora biti dovoljno dobro objavljen kako bi ga svi potencijalni ponuditelji mogli uočiti.

(301)

U ovom je slučaju poziv na iskaz interesa objavljen u Dodatku Službenom listu Europske unije, u talijanskom službenom listu Gazzetta Ufficiale della Repubblica Italiana te na internetskim stranicama regije Kampanije (vidjeti uvodnu izjavu 68.). U pozivu je svatko tko može zajamčiti kontinuitet javne usluge pomorskog prijevoza i teritorijalni kontinuitet s otocima u Napuljskom zaljevu pozvan na iskazivanje interesa i nisu uvedeni dodatni uvjeti. Potencijalni ponuditelji imali su dovoljno vremena (od 17. srpnja 2012. do 21. rujna 2012.) da na odgovarajući način iskažu interes kako bi mogli sudjelovati u daljnjem postupku. Komisija stoga smatra da su prodaja društva Caremar i dodjela novog ugovora o javnim uslugama bile objavljene tako da su svi mogući ponuditelji mogli znati za njih.

(302)

Nadalje, ponuditelji moraju dobiti sve dokumente i informacije potrebne za sudjelovanje u natječajnom postupku koji im omogućuju da na odgovarajući način procijene društvo koje se daje na prodaju. Takve se informacije potencijalnim ponuditeljima moraju staviti na raspolaganje na transparentan i nediskriminirajući način, pri čemu svi zainteresirani sudionici moraju imati jednak pristup relevantnim informacijama. Zbog razloga navedenih u nastavku (uvodne izjave od 303. do 308.) Komisija smatra da su ti uvjeti u ovom slučaju ispunjeni.

(303)

Prvo, u pozivu na iskaz interesa navedeno je da ponuditelji moraju moći „zajamčiti kontinuitet usluge pomorskog prijevoza” . Budući da u pozivu nije navedeno kako ponuditelji mogu dokazati da ispunjavaju taj zahtjev, osim što ispunjavaju određene financijske zahtjeve (vidjeti uvodnu izjavu 308.), to je automatski značilo da se mogu upotrijebiti sva odgovarajuća dokazna sredstva. Taj kriterij za odabir, koji je bio jedini kriterij za pristup natječajnom postupku, bio je opravdan s obzirom na cilj koji se nastojao ostvariti i bio je poznat svim zainteresiranim ponuditeljima.

(304)

Drugo, Zakonom 166/2009 zainteresiranim stranama jasno je dano do znanja da će se nakon završetka natječajnog postupka sklopiti novi ugovor o javnim uslugama i da je iznos naknade za pružanje javne usluge utvrđen na najviše 19 839 226 EUR godišnje. Osim toga, u pozivu na iskaz interesa navedeno je da je cilj prodati društvo Caremar po cijeni većoj od 6 000 000 EUR. Nadalje, kako je potvrdila Italija, devet strana koje su prihvaćene u sljedeću fazu natječajnog postupka imalo je na raspolaganju sve relevantne informacije o opsegu prodaje, uključujući nacrt ugovora o javnim uslugama koji su trebali sklopiti kupac i Italija. Zahvaljujući tomu te mogle su odlučiti hoće li dostaviti ponudu i koliko će ponuditi. Na temelju toga Komisija smatra da je iz poziva na iskaz interesa bilo dovoljno jasno da se prodaja odnosi na društvo Caremar u kombinaciji s novim ugovorom o javnim uslugama. Nakon što su iskazale interes, strane su dobile pristup svim informacijama koje su im bile potrebne da odluče o tome hoće li dostaviti ponudu.

(305)

Treće, Komisija smatra da je poziv na iskaz interesa privukao znatan broj potencijalnih ponuditelja, čak 10.

(306)

Četvrto, svih devet društava pozvanih u sljedeću fazu natječajnog postupka zatim je od regije Kampanije dobilo detaljne informacije o postupku (vidjeti uvodnu izjavu 73.).

(307)

Peto, poziv je sadržavao minimalne informacije potrebne za dostavljanje iskaza interesa (tj. nastavak pružanja javne usluge) i nije mogao dovesti do isključenja inače zainteresiranih pomorskih prijevoznika. Tijela za planiranje odlučila su zajamčiti kontinuitet javne usluge i vezu otoka Napuljskog zaljeva s kopnom. S tim su uvjetom, kako je prethodno objašnjeno, bili unaprijed upoznati svi potencijalni prijevoznici koji su iskazali interes za sudjelovanje u natječajnom postupku. Komisija također napominje da su sve relevantne informacije o kriterijima za odabir i daljnjem tijeku postupka navedene u pozivu, koji je zaprimilo svih devet strana koje su primljene u fazu nadmetanja i koji je Italija dostavila Komisiji.

(308)

Naposljetku, kako je navedeno u odluci o proširenju postupka iz 2012. (točke od 138. do 144.), izvorni nacrt poziva na podnošenje ponuda za Caremar uključivao je određene tehničke i financijske zahtjeve (tj. unaprijed utvrđena količina prijeđenih nautičkih milja i razina prometa u sektoru pomorskog prijevoza) zbog kojih bi samo brodarska društva mogla sudjelovati u natječajnom postupku. Međutim, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 70., objavljeni poziv na podnošenje ponuda više nije uključivao te tehničke kriterije, koji su zamijenjeni financijskim zahtjevima koji se odnose na odgovarajuće gospodarske i financijske kapacitete, što se dokazuje potvrdom najmanje dviju financijskih institucija o gospodarskim i financijskim kapacitetima u iznosu od 6 milijuna EUR ili neto imovini u iznosu od najmanje 6 milijuna EUR (vidjeti uvodnu izjavu 70.). Komisija smatra da su navedeni financijski zahtjevi, koji su povezani s najnižom cijenom utvrđenom za prodaju društva Caremar (vidjeti uvodnu izjavu 74.), potrebni kako bi se osigurali financijski kapaciteti ponuditelja zainteresiranih za kupnju tog društva i zajamčio kontinuitet usluga pomorskog prijevoza u Napuljskom zaljevu u skladu s odredbama novog ugovora o javnim uslugama. Nadalje, kao što je vidljivo iz natječajnog postupka, ti zahtjevi nisu spriječili sudjelovanje odgovarajućeg broja mogućih ponuditelja.

(309)

Namjera regije Kampanije da proda društvo Caremar i s uspješnim ponuditeljem sklopi novi ugovor o javnim uslugama u trajanju od devet godina bila je objavljena tako da su svi mogući ponuditelji na relevantnom regionalnom ili međunarodnom tržištu mogli znati za nju. Nadalje, Komisija uzima u obzir da su potencijalni ponuditelji mogli lako iskazati svoj interes i u toj se fazi nisu morali ni na što obvezati. Pod uvjetom da su mogle dokazati da ispunjavaju jedini kriterij za odabir, tj. da mogu zajamčiti kontinuitet usluge, te su strane dobile pristup svim potrebnim informacijama i dovoljno vremena da odluče koliko žele ponuditi za društvo Caremar i za pružanje usluga.

(310)

Naposljetku, Komisija primjećuje da je komunikacija sa zainteresiranim ponuditeljima omogućila da ih se jednako i propisno obavješćuje u svakoj fazi natječajnog postupka, kako je opisano u uvodnim izjavama od 67. do 77.

(311)

Zbog tih razloga Komisija smatra da je natječajni postupak u cjelini bio konkurentan i transparentan te da su otklonjene njezine sumnje iz odluke o pokretanju postupka iz 2011. i odluke o proširenju postupka iz 2012. u vezi s tim da natječajni postupak nije bio dovoljno transparentan zbog mogućih nedostataka u pozivu na iskaz interesa.

(312)

U točki 92. Komunikacije o pojmu potpore naglašava se da su nediskriminirajući tretman svih ponuditelja u svim fazama postupka te objektivni kriteriji za odabir i dodjelu utvrđeni prije postupka prijeko potrebni uvjeti da bi se osiguralo da je transakcija koja proizlazi iz toga u skladu s tržišnim uvjetima. Nadalje, u toj točki ističe se da bi, kako bi se zajamčio jednak tretman, kriteriji za dodjelu ugovora trebali omogućiti objektivno uspoređivanje i procjenjivanje ponuda.

(313)

Kako je prethodno navedeno (vidjeti uvodnu izjavu 303.), u pozivu na iskaz interesa naveden je samo uvjet da ponuditelji moraju moći „zajamčiti kontinuitet usluge pomorskog prijevoza”. Svih 10 strana koje su odgovorile na taj poziv i iskazale interes bilo je svjesno te obveze. Komisija smatra da je taj kriterij bio objektivan te da su sve zainteresirane strane o njemu dovoljno jasno obaviještene u pozivu na iskaz interesa. U pozivu je navedeno da je kriterij za dodjelu najbolja cijena i navedena je metodologija za njezin izračun (vidjeti uvodnu izjavu 73.). Taj objektivni kriterij omogućio je objektivnu usporedbu i ocjenu ponuda jer se temeljio na iznosu ponuđenog popusta u odnosu na najveći iznos naknade utvrđen u pozivu na podnošenje ponuda i na cijeni ponuđenoj za stjecanje društva Caremar u odnosu na najnižu cijenu utvrđenu u pozivu na podnošenje ponuda.

(314)

Devet zainteresiranih ponuditelja koji su primljeni u sljedeću fazu natječajnog postupka zatim je pozvano na podnošenje ponude nakon što su zaprimili iste informacije (vidjeti uvodnu izjavu 73.). Svi ponuditelji imali su mogućnost zatražiti pojašnjenja prije roka za podnošenje ponuda, a regija Kampanija radi što veće transparentnosti prije tog roka objavila je i odgovore na najčešća pitanja (vidjeti uvodnu izjavu 73.). Natječajni odbor objavio je ishod postupka odabira na javnoj sjednici održanoj 29. srpnja 2013. i svi su ponuditelji obaviješteni o diskrecijskom postupku provjere koji je pokrenula regija Kampanija kako bi provjerila primjerenost i pouzdanost najbolje ponude, kao i o ishodu tog postupka (vidjeti uvodnu izjavu 73.).

(315)

Stoga su otklonjene Komisijine sumnje iz odluke o pokretanju postupka iz 2011. u to da poziv na iskaz interesa možda nije bio dovoljno transparentan i bezuvjetan. Sve su strane bile pravilno i jednako obaviještene tijekom različitih koraka natječajnog postupka, što im je omogućilo da dostave ponudu potpuno upoznate s postupkom i zahtjevima. Komisija smatra i da su kriteriji dodjele omogućivali objektivnu usporedbu i ocjenu ponuda.

(316)

U točki 65. Komunikacije o uslugama od općeg gospodarskog interesa utvrđuje se da je na temelju sudske prakse Suda u postupku javne nabave postojanje državne potpore isključeno samo ako postupak omogućuje odabir ponuditelja sposobnog za pružanje usluge po „najmanjem trošku za zajednicu”.

(317)

U ovom je slučaju raspisan natječaj na temelju najniže cijene za novi ugovor o javnim uslugama u kombinaciji s društvom Caremar, a ne samo za ugovor o javnim uslugama. Italija je odlučila da bi cijena za prodaju društva Caremar trebala biti veća od 6 000 000 EUR (vidjeti uvodnu izjavu 74.), dok je za novi ugovor o javnim uslugama utvrdila najveći iznos za cijelo trajanje novog ugovora o javnim uslugama, koji je bilo moguće umanjiti.

(318)

U točki 67. Komunikacije o uslugama od općeg gospodarskog interesa navodi se da najniža cijena očito ispunjava četvrti kriterij iz presude Altmark.

(319)

Komisija napominje da je Italija obratila posebnu pozornost na odabir prijevoznika koji bi pružao uslugu po najnižoj cijeni i primijenila formulu opisanu u uvodnoj izjavi 73. Formula koja se koristi za izračun najviše neto cijene sadržava određenu stopu prilagodbe koja se temelji na povratu od devetogodišnjih državnih obveznica kako bi se uzelo u obzir trajanje ugovora. Kako je nadalje navedeno u uvodnoj izjavi 308., tehnički kriteriji koji su dostavljeni u izvornom nacrtu natječaja uklonjeni su prije objave natječaja i zamijenjeni financijskim zahtjevima, čime su zajamčene konkurentnost i transparentnost postupka. Osim toga, poziv na podnošenje ponuda sadržavao je sve informacije potrebne za sastavljanje financijske i tehničke ponude te poziv svim ponuditeljima da pristupe „sobi s podacima” u kojoj su prema potrebi mogli pregledati i kopirati sve relevantne informacije o društvu Caremar, njegovu industrijskom planu i dokumentu o uslugama. Stoga Komisija smatra da je primjena najniže cijene kao kriterija za dodjelu za predmetnu uslugu u kombinaciji s prodajom društva Caremar omogućila Italiji da stvori učinkovito tržišno natjecanje i dobije uslugu s najvećom mogućom vrijednošću po najnižoj cijeni za zajednicu.

(320)

Naročito kad je riječ o povezivanju usluge s prodajom društva Caremar, Komisija je u odluci o proširenju postupka iz 2012. zauzela privremeno stajalište da bi raspisivanje natječaja za novi ugovor o javnim uslugama bez obveze preuzimanja plovila društva Caremar potrebnih za obavljanje javne usluge dovelo do manjeg troška za zajednicu.

(321)

Komisija je prethodno već zaključila da je natječajni postupak bio dovoljno transparentan i nediskriminirajući da bi se omogućilo sudjelovanje što većeg broja potencijalnih ponuditelja. Naime, nakon široke objave poziva na iskaz interesa, 10 pomorskih prijevoznika odgovorilo je potvrdno, a devet ih je primljeno u fazu nadmetanja. Sve relevantne informacije o natječajnom postupku navedene su u pismu s pozivom koje je zaprimilo tih devet prijevoznika.

(322)

Nakon faze iskazivanja interesa podnesene su tri konkurentne ponude, koje je regija Kampanija ocijenila.

(323)

Obvezni uvjet da se zajamči kontinuitet javne usluge te povezivanje imovine s obvezom pružanja javne usluge međusobno su povezani. Konkretno, povezivanjem prodaje društva Caremar s novim ugovorom o javnim uslugama, stjecatelj, udruženje poduzetnika SNAV/Rifim, automatski postaje obvezan osigurati kontinuitet javne usluge te dobiva prioritet u pogledu vezova. U nastavku se navode razlozi zbog kojih Komisija smatra da povezivanje društva Caremar s novim ugovorom o javnim uslugama i dodjelom prioriteta u pogledu vezova ne dovodi do cijene niže od cijene odvojene prodaje imovine i tog ugovora.

(324)

Caremar posluje isključivo u svrhu pružanja javne usluge i osiguravanja teritorijalnoga kontinuiteta. Osim toga, sva plovila društva Caremar upotrebljavala su se i trenutačno se upotrebljavaju za javnu uslugu. Nadalje, njegova su plovila u skladu s tehničkim zahtjevima predviđenima u novom ugovoru o javnim uslugama. To znači da bi zahvaljujući prodaji tih plovila u kombinaciji s povjeravanjem novog ugovora o javnim uslugama svako društvo (čak i ono koje nema plovila koja ispunjavaju tehničke zahtjeve uvedene novim ugovorom o javnim uslugama) moglo ispuniti uvjete novog ugovora o javnim uslugama u smislu vrste plovila koja će se upotrebljavati za pružanje usluge od općeg gospodarskog interesa. Ne može se tvrditi da bi privatni prodavatelj dobio veću cijenu da su se ta ili neka druga plovila prodavala bez navedenog uvjeta. Naime, vrijednost plovila društva Caremar uglavnom se temeljila na njihovoj prikladnosti za ispunjavanje obveze pružanja javne usluge obuhvaćene novim ugovorom o javnim uslugama. Bez povezanosti s novim ugovorom o javnim uslugama ta bi plovila privukla malu komercijalnu potražnju, osim u slučaju kupnje radi kratkoročnog ulaganja, obnavljanja ili modernizacije. S obzirom na to ne čini se vjerojatnim da bi se plovila mogla prodati za potrebe pomorskog prijevoza po cijeni većoj od one predviđene proračunom ako to ne bi uključivalo uvjet nastavka pružanja javne usluge.

(325)

Osim toga, da se natječaj za ugovor o javnim uslugama raspisao odvojeno od prodaje društva Caremar, Komisija smatra malo vjerojatnim da bi potencijalni ponuditelji mogli imati takve znatne resurse (koji se sastoje od devet plovila te industrijske i komercijalne opreme) na raspolaganju za ponovnu upotrebu kako bi se ispunile obveze pružanja javne usluge utvrđene u novom ugovoru o javnim uslugama. To potvrđuje i činjenica da novi ugovor sadržava posebne zahtjeve za plovila koja će se upotrebljavati na linijama obuhvaćenima javnom uslugom (vidjeti uvodnu izjavu 88.) i kazne u slučaju nepoštovanja određenih minimalnih standarda kvalitete (vidjeti uvodnu izjavu 83.). Svaki prijevoznik koji je imao potrebne resurse vjerojatno bi ih već upotrebljavao na drugim linijama, a njihova ponovna upotreba u skladu s novim ugovorom o javnim uslugama nužno bi dovela do gubitka prihoda od njihove prethodne upotrebe.

(326)

Komisija stoga smatra da je povezivanje tih brodova s ugovorom o javnim uslugama omogućilo dobivanje više cijene za plovila društva Caremar od cijene koju bi Italija dobila zasebnom prodajom plovila. Činjenica da bi u zamjenu za prometovanje plovilima na linijama obuhvaćenima javnom uslugom njihov stjecatelj na razdoblje od devet godina primao naknadu za pružanje javne usluge učinila je ta plovila privlačnijima s poduzetničkog stajališta nego da su se prodavala zasebno. Na temelju toga Komisija zaključuje da Italija nije uvela uvjete koji bi vjerojatno snizili cijenu ili koje privatni prodavatelj ne bi zahtijevao.

(327)

Komisija zaključuje da je otklonjena njezina sumnja u to da se raspisivanjem natječaja za novi ugovor o javnim uslugama u kombinaciji s društvom Caremar ne bi mogao postići manji trošak za zajednicu.

(328)

S obzirom na navedeno Komisija smatra da je primjena najniže cijene kao kriterija za dodjelu novog ugovora o javnim uslugama u kombinaciji s društvom Caremar privukla više pomorskih prijevoznika da izraze interes za kupnju društva Caremar i pružanje javne usluge pomorskog prijevoza na otocima Napuljskog zaljeva.

(329)

Na temelju prethodno navedenoga Komisija zaključuje da je u slučaju predmetne mjere ispunjen četvrti kriterij iz presude Altmark.

(330)

Budući da su kumulativno ispunjena četiri uvjeta koja je Sud utvrdio u predmetu Altmark, Komisija zaključuje da dodjelom novog ugovora o javnim uslugama u kombinaciji s društvom Caremar i prioritetom u pogledu vezova za Caremar ne nastaje gospodarska prednost tom društvu ni njegovu stjecatelju, udruženju poduzetnika SNAV/Rifim.

(331)

Budući da nisu ispunjeni svi kriteriji iz članka 107. stavka 1. UFEU-a, Komisija zaključuje da dodjela ugovora o javnim uslugama u kombinaciji s privatizacijom društva Caremar i prioritetom u pogledu vezova za Caremar i njegova stjecatelja, udruženje poduzetnika SNAV/Rifim, ne čini državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(332)

Komisija je u odluci o pokretanju postupka iz 2011. zauzela privremeno stajalište da sve mjere utvrđene Uredbom sa zakonskom snagom 125/2010, koja je uz izmjene pretvorena u Zakon 163/2010, čine državnu potporu u korist društava bivše grupe Tirrenia, uključujući Caremar, jer su korisnici mogli upotrijebiti te mjere kako bi pokrili potrebe za likvidnošću i time poboljšali svoj ukupni financijski položaj.

(333)

Na temelju informacija koje je dobila u okviru službenog istražnog postupka Komisija smatra da bi tri mjere trebalo zasebno ocijeniti.

(334)

Državna sredstva: predmetna sredstva dodijelila je država iz vlastitog proračuna (vidjeti uvodnu izjavu 130.) i njihova upotreba za potrebe likvidnosti omogućena je Zakonom 163/2010. Mjera se stoga može pripisati državi i dodijeljena je putem državnih sredstava.

(335)

Selektivnost: predmetna mjera odobrena je samo društvima bivše grupe Tirrenia, uključujući Caremar, i stoga je selektivna.

(336)

Gospodarska prednost: Italija navodi da je Caremar iskoristio predmetna sredstva za radove modernizacije flote kako bi se ona uskladila s međunarodnim sigurnosnim normama. Neki radovi izvodili su se na dvije jedinice u floti društva Caremar, koje su bez naknade prenesene društvu Laziomar (vidjeti uvodnu izjavu 203.). Prema navodima Italije, ta sredstva nikad nisu korištena za potrebe likvidnosti (vidjeti uvodnu izjavu 203.), a Komisija nije utvrdila dokaze o suprotnome.

(337)

Budući da Caremar nije koristio ta sredstva za potrebe likvidnosti kako bi izbjegao troškove koje bi inače morao pokriti vlastitim financijskim sredstvima, sumnje iznesene u odluci o pokretanju postupka iz 2011. više nisu opravdane i Komisija smatra da stoga za Caremar nije nastala nikakva gospodarska prednost zbog upotrebe predmetnih sredstava.

(338)

Zaključak: budući da nisu ispunjeni svi kriteriji utvrđeni u članku 107. stavku 1. UFEU-a, Komisija zaključuje da se mjera ne smatra državnom potporom u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(339)

Kako je opisano u uvodnoj izjavi 102. točki (a), u skladu s člankom 1. Zakona 163/2010 određene radnje i postupci u okviru privatizacije grupe Tirrenia opisani u članku 19.b stavcima od 1. do 15. Uredbe sa zakonskom snagom 135/2009, uz izmjene pretvorene u Zakon 166/2009, oslobođeni su od svih poreza koji se obično plaćaju za te radnje i postupke.

(340)

Komisija najprije navodi da se moraju ocijeniti dva odvojena prijenosa: i. prijenos bivših društava kćeri društva Tirrenia, tj. društava Caremar, Saremar i Toremar, s društva Tirrenia na regije Kampaniju, Sardiniju i Toskanu, ii. prijenos društva Caremar s regije Kampanije na udruženje poduzetnika SNAV/Rifim. Porezna izuzeća konkretno se odnose na pristojbu za upis u registar, pristojbe za upis u zemljišne knjige i upis hipoteke, biljege, PDV i porez na dobit trgovačkih društava. Korisnici te mjere potpore bili bi prodavatelj, kupac ili oboje. Ova se Odluka odnosi samo na drugi prijenos (223).

(341)

Komisija prvo navodi da se na temelju Predsjedničke uredbe br. 633 od 26. listopada 1972. prijenosi vremenski neograničenih djelatnosti ili poslovnih jedinica na drugo društvo ne smatraju isporukom robe i stoga su oslobođeni od PDV-a. Stoga, s obzirom na to da se na transakcije kao što je prodaja društva Caremar udruženju poduzetnika SNAV/Rifim ne primjenjuje PDV, poreznim izuzećem nije mogla nastati prednost za Caremar povezana s PDV-om. Nadalje, Komisija napominje da se u kupoprodajnom ugovoru za društvo Caremar jasno navodi da kupac, tj. SNAV/Rifim, mora snositi sve troškove povezane s prodajom (pristojbe za upis, javnobilježnički troškovi, pristojbe za upis u zemljišne knjige i upis hipoteke, biljezi itd.), bez upućivanja na oslobođenja od tih poreza koja bi se primjenjivala na SNAV/Rifim. Kad je riječ o oslobođenju od poreza na dobit trgovačkih društava, taj porez primjenjuje se samo na prihode koje je ostvario porezni obveznik. Međutim, u ovom je slučaju udruženje poduzetnika SNAV/Rifim kupilo društvo Caremar od regije Kampanije, što znači da je ta transakcija bila trošak za SNAV/Rifim i da stoga nije trebao platiti porez na dobit. Stoga se ta mjera ne primjenjuje na SNAV/Rifim. S obzirom na navedeno Komisija zaključuje da ni Caremar ni SNAV/Rifim nisu ostvarili korist od tih poreznih izuzeća.

(342)

Zbog tih razloga nijedno od prethodno navedenih poreznih izuzeća ne čini državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(343)

U odluci o pokretanju postupka iz 2011. i odluci o proširenju postupka iz 2012. Komisija je utvrdila mogućnost da društva (bivše) grupe Tirrenia, uključujući Caremar, upotrebljavaju sredstva FAS-a (224) za ispunjavanje trenutačnih potreba za likvidnošću. Međutim, u okviru službenog istražnog postupka Italija je pojasnila da sredstva FAS-a nisu zamišljena kao dodatna naknada za Caremar ili SNAV/Rifim (ili bilo koje drugo društvo bivše grupe Tirrenia ili njihove odgovarajuće stjecatelje). Umjesto toga ta su sredstva bila dostupna da bi se dopunila proračunska sredstva za plaćanje naknada za pružanje javne usluge društvima bivše grupe Tirrenia ako se ona pokažu nedostatnima. Naime, na temelju članka 1. stavka 5.b Zakona 163/2010 regije mogu koristiti sredstva FAS-a za financiranje dijela redovne naknade za pružanje javne usluge i time zajamčiti kontinuitet javnih usluga pomorskog prijevoza. Drugim riječima, ta se mjera odnosi samo na raspodjelu sredstava u talijanskom državnom proračunu za plaćanje naknada za pružanje javne usluge.

(344)

S obzirom na prethodno navedeno Komisija zaključuje da su sredstva FAS-a samo izvor financiranja koji državi omogućuje plaćanje naknada za pružanje javne usluge (dodijeljenih na temelju produljene prvotne konvencije) i ne čine zasebnu mjeru od koje Caremar može ostvariti dodatnu korist uz te naknade za pružanje javne usluge. Stoga moguća upotreba sredstava FAS-a ne čini državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(345)

Na temelju prethodno navedene ocjene Komisija zaključuje sljedeće:

(346)

Mjere potpore obuhvaćene područjem primjene ove Odluke stupile su na snagu prije službenog odobrenja Komisije. Stoga je te mjere potpore, ako nisu bile izuzete od obveze prijave u skladu s Odlukom 2005/842/EZ ili Odlukom 2012/21/EU, Italija dodijelila protivno članku 108. stavku 3. UFEU-a (225).

(347)

Spojivost naknade za pružanje javne usluge dodijeljene društvu Caremar na temelju produljene prvotne konvencije i povezanog prioriteta u pogledu vezova mora se ocijeniti u odnosu na članak 106. stavak 2. UFEU-a.

(348)

Kako je već navedeno (odjeljak 3.1.1.), produljenje prvotne konvencije nakon kraja 2008. provedeno je na temelju pravnih akata donesenih nakon te godine, i to kako slijedi:

(349)

U tom kontekstu Komisija napominje da su ta tri produljenja prethodila Odluci 2012/21/EU i Okviru za usluge od općeg gospodarskog interesa iz 2011., koji su stupili na snagu 31. siječnja 2012. Međutim, članak 10. Odluke 2012/21/EU i točka 69. Okvira za usluge od općeg gospodarskog interesa iz 2011. sadržavaju pravila za njihovu primjenu i na potporu dodijeljenu prije njihova stupanja na snagu.

(350)

Konkretno, u članku 10. točki (a) Odluke 2012/21/EU predviđa se sljedeće: „svaki program potpora koji je stupio na snagu prije stupanja na snagu ove Odluke [tj. prije 31. siječnja 2012.], a koji je bio usklađen s unutarnjim tržištem i izuzet od obveze prijave u skladu s Odlukom [o uslugama od općeg gospodarskog interesa iz 2005.], nastavit će biti usklađen s unutarnjim tržištem i izuzet od obveze prijave za sljedeće razdoblje od 2 godine”. To znači da će se potpora dodijeljena u razdoblju od stupanja na snagu Odluke 2005/842/EZ 19. prosinca 2005. do stupanja na snagu Odluke 2012/21/EU 31. siječnja 2012. smatrati spojivom s unutarnjim tržištem, ali samo od datuma na koji je dodijeljena do 30. siječnja 2014., uključujući taj dan. Nadalje, u članku 10. točki (b) navodi se sljedeće: „svaka potpora koja je stupila na snagu prije stupanja na snagu ove Odluke [tj. prije 31. siječnja 2012.], a nije bila usklađena s unutarnjim tržištem, niti je bila izuzeta od obveze prijave u skladu s Odlukom 2005/842/EZ, no ispunjava uvjete utvrđene ovom Odlukom, smatrat će se usklađenom s unutarnjim tržištem i izuzetom od obveze prethodne prijave”.

(351)

U točkama 68. i 69. Okvira o uslugama od općeg gospodarskog interesa iz 2011. utvrđeno je da će Komisija primjenjivati načela predviđena tim okvirom na sve prijavljene projekte potpore, neovisno o tome jesu li prijavljeni prije ili nakon 31. siječnja 2012., te na sve nezakonite potpore o kojima će odlučivati nakon 31. siječnja 2012., čak i ako je potpora dodijeljena prije 31. siječnja 2012. U potonjem slučaju nisu primjenjive odredbe iz točaka 14., 19., 20., 24., 39. i 60. Okvira za usluge od općeg gospodarskog interesa iz 2011.

(352)

S obzirom na navedeno, prethodno opisana pravila o primjeni Odluke 2005/842/EZ, Odluke 2012/21/EU i Okvira za usluge od općeg gospodarskog interesa iz 2011., kako je prethodno opisan, znače da se naknada za pružanje javne usluge dodijeljena društvu Caremar u razdoblju od 1. siječnja 2009. do 31. srpnja 2012. tijekom razdoblja produljenja prvotne konvencije može ocijeniti na temelju Odluke 2005/842/EZ ili, ako potpora nije obuhvaćena Odlukom 2005/842/EZ, na temelju Okvira za usluge od općeg gospodarskog interesa iz 2011. (ne uzimajući u obzir odredbe iz točaka 14., 19., 20., 24., 39. i 60. Okvira za usluge od općeg gospodarskog interesa iz 2011. jer su sva produljenja prvotne konvencije donesena prije 31. siječnja 2012.) (226).

(353)

Komisija napominje da su Odluka 2005/842/EZ i Odluka 2012/21/EU primjenjive samo na državnu potporu u obliku naknade za pružanje javnih usluga za pomorske veze s otocima na kojima prosječni godišnji promet tijekom dvije financijske godine koje su prethodile godini povjeravanja usluge od općeg gospodarskog interesa ne premašuje 300 000 putnika.

(354)

Na temelju podataka koje je dostavila Italija (vidjeti tablice 3. i 9. u uvodnim izjavama 175. i 176.) ne može se zaključiti da prosječni godišnji putnički promet tijekom dvije financijske godine koje su prethodile svakom produljenju prvotne konvencije nije premašio 300 000 putnika. Dostavljene brojke zapravo su iznad tog praga (227) ili su podaci nepotpuni (228).

(355)

Komisija će stoga ocijeniti ispunjava li naknada za pružanje javne usluge dodijeljena društvu Caremar za prometovanje na pomorskim linijama na temelju produljene prvotne konvencije (tj. osam linija u Napuljskom zaljevu na kojima se prometovalo u razdoblju od 1. siječnja 2009. do 31. srpnja 2012. i tri linije na Poncijskim otocima na kojima se prometovalo u razdoblju od 1. siječnja 2009. do 31. svibnja 2011.) uvjete iz Okvira za usluge od općeg gospodarskog interesa iz 2011. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 351., s obzirom na to da je potpora dodijeljena prije 31. siječnja 2012. (tj. stupanja na snagu Okvira za usluge od općeg gospodarskog interesa iz 2011.), Okvir za usluge od općeg gospodarskog interesa iz 2011. i dalje se primjenjuje, uz iznimku odredaba iz točaka 14., 19., 20., 24., 39. i 60.

(356)

U skladu s točkom 12. Okvira za usluge od općeg gospodarskog interesa iz 2011. „[p]otpora se mora dodijeliti za stvarnu i točno definiranu uslugu od općeg gospodarskog interesa navedenu u članku 106. stavku 2. Ugovora”. U točki 13. pojašnjava se da „države članice ne mogu povezati posebne obveze pružanja javne usluge s uslugama koje već pružaju ili koje mogu pružati na zadovoljavajući način i pod uvjetima kao što su cijena, objektivna obilježja kvalitete, kontinuitet i pristup usluzi koji su u skladu s općim interesom, kako ga je utvrdila država, poduzetnici koji posluju u uobičajenim tržišnim uvjetima. Kad je riječ o tome može li neku uslugu pružati tržište, ocjena Komisije ograničena je na provjeru je li država članica u svojoj definiciji počinila očitu pogrešku, osim ako je u odredbama prava Unije predviđen stroži standard.” Naposljetku, u točki 56. Okvira za usluge od općeg gospodarskog interesa iz 2011. upućuje se na „široko diskrecijsko pravo država članica” kad je riječ o prirodi usluga koje bi se mogle smatrati uslugama od općeg gospodarskog interesa.

(357)

Ocjena stvarne prirode usluga od općeg gospodarskog interesa mora se provesti i s obzirom na Komunikaciju o uslugama od općeg gospodarskog interesa (vidjeti uvodne izjave 170. i 186.), Uredbu (EEZ) br. 3577/92 (vidjeti uvodne izjave 173., 174. i 175.) i sudsku praksu (vidjeti uvodne izjave 176. i 177.). Stoga Komisija za razdoblje produljenja mora ocijeniti sljedeće:

(358)

Na temelju produljene prvotne konvencije društvu Caremar povjereno je pružanje usluga linijskog pomorskog prijevoza putnika i vozila (uključujući spasilačka vozila), po unaprijed određenim cijenama, trajektima i brzim plovilima (odnosno TMV-om za usluge mješovitog prijevoza ili hidrokrilcem za prijevoz putnika) u skladu s voznim redovima navedenima u programu pomorskog prijevoza koji je utvrdila regija Kampanija, kako je navedeno u odjeljku 3.3.1. Obveza pružanja javne usluge uvedena društvu Caremar odnosila se na luke u koje će se uplovljavati, vrstu plovila na pomorskim vezama na kojima se prometuje u okviru sustava javnih usluga, učestalost, vozni red i kontinuitet usluge, kvalitetu usluge i najviše cijene karata koje se mogu naplatiti (vidjeti uvodne izjave od 40. do 44.). Obveza pružanja javne usluge koju je Caremar imao u vrijeme produljenja (tj. 1. siječnja 2009., 1. siječnja 2010. i 1. listopada 2010.) bila je ista kao ona predviđena prvotnom konvencijom (vidjeti uvodnu izjavu 37.).

(359)

Komisija najprije podsjeća na to da je Italija uvela obvezu pružanja javne usluge utvrđenu u prvotnoj konvenciji uglavnom kako bi osigurala teritorijalni kontinuitet između kopna i otoka te doprinijela gospodarskom razvoju predmetnih otoka redovitim i pouzdanim uslugama pomorskog prijevoza. Komisija je već zaključila (vidjeti uvodnu izjavu 242.) da to doista jesu legitimni ciljevi od javnog interesa.

(360)

Kad je riječ o potražnji korisnika, razmatranja koja su već navedena u uvodnim izjavama 243. i 244. primjenjuju se i na produljenu prvotnu konvenciju. Naime, iz detaljnih statističkih podataka po linijama koje je Italija dostavila u vezi s putnicima, vozilima i teretom koje je Caremar prevezao u razdoblju od 2009. do 2012. vidi se da je na linijama na kojima je prometovao Caremar postojala znatna potražnja koja je s vremenom ostala stabilna (vidjeti uvodnu izjavu 174.).

(361)

Kad je riječ o postojanju tržišnog nedostatka na linijama na kojima je Caremar prometovao u Napuljskom zaljevu, zbog razloga navedenih u uvodnim izjavama od 362. do 366. Komisija smatra da se njezin zaključak o stanju tržišnog natjecanja u vrijeme povjeravanja novog ugovora o javnim uslugama (vidjeti uvodnu izjavu 259.) primjenjuje i na razdoblje od 2009. do 2012., tj. na vrijeme produljenja prvotne konvencije.

(362)

Prvo, linije obuhvaćene javnom uslugom na kojima je Caremar prometovao tijekom razdoblja produljenja prvotne konvencije u Napuljskom zaljevu (tj. u razdoblju od 1. siječnja 2009. do 31. srpnja 2012.) bile su iste kao one koje su mu povjerene na temelju novog ugovora o javnim uslugama (vidjeti uvodnu izjavu 34. točku (a) i uvodnu izjavu 84.), a obveza pružanja javne usluge uvedena društvu Caremar u tom razdoblju samo se neznatno razlikovala od obveza uvedenih na temelju novog ugovora o javnim uslugama u smislu učestalosti i voznih redova, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 39. Naime, i na temelju novog ugovora o javnim uslugama i na temelju produljene prvotne konvencije Caremar je podlijegao istim obvezama kontinuiteta, učestalosti, redovitosti, točnosti, obvezama u pogledu broja, vrste i kapaciteta plovila na linijama u okviru obveze pružanja javne usluge, tarifnim obvezama i obvezama u pogledu kvalitete usluge.

(363)

Kad je riječ o učestalosti i voznim redovima, u Regionalnoj izvršnoj odluci br. 443 od 9. kolovoza 2011., kako je izmijenjena Regionalnom izvršnom odlukom br. 857 od 30. prosinca 2011., regija Kampanija utvrdila je odgovarajući program pomorskog prijevoza za Caremar na tim linijama za razdoblje od 16. siječnja 2012. do 31. srpnja 2012. Taj je program bio isti kao i onaj na temelju kojeg su uvedene obveze u okviru novog ugovora o javnim uslugama (vidjeti uvodne izjave od 83. do 85.). Od 1. siječnja 2009. do 15. siječnja 2012. na Caremar se primjenjivao program pomorskog prijevoza koji je regija Kampanija utvrdila u Regionalnoj izvršnoj odluci br. 548 od 1. travnja 2007. donesenoj na temelju prvotne konvencije (vidjeti uvodnu izjavu 36.). Komisija primjećuje da su razlike između programa za 2007. i programa za 2011. (kako je navedeno u uvodnoj izjavi 39.) bile neznatne i uvjetovane potrebom da usluge društva Caremar što više odgovaraju potrebama lokalnog stanovništva za pomorskim prijevozom. Kako je objasnila Italija (uvodne izjave od 178. do 181.), postupovni okvir za definiranje obveze pružanja javne usluge u sektoru pomorskog prometa koje je provela regija Kampanija utvrđen je člankom 17. Regionalnog zakona br. 3 od 28. ožujka 2002., kojim se predviđa redovita provjera i prema potrebi ažuriranje opsega obveze pružanja javne usluge uvedene pomorskim prijevoznicima, uključujući Caremar. U skladu s tim regija Kampanija 2010. pokrenula je javno savjetovanje o opsegu obveze pružanja javne usluge povjerene društvu Caremar na temelju produljene prvotne konvencije, koje je dovelo do ažuriranja učestalosti i voznih redova ne samo za Caremar nego i za sve pružatelje usluga u okviru obveze pružanja javne usluge u Napuljskom zaljevu, kako je odobreno Regionalnom izvršnom odlukom br. 443 od 9. kolovoza 2011. U to su ažuriranje Regionalnom izvršnom odlukom br. 857 od 30. prosinca 2011. uvedene dodatne neznatne izmjene usluga društva Caremar kako bi se uzeli u obzir dodatni zahtjevi općine Procida, koja se požalila na nedostatne usluge u okviru programa pomorskog prijevoza odobrenog Regionalnom izvršnom odlukom br. 443 od 9. kolovoza 2011.

(364)

Kako je objasnila Italija (vidjeti uvodnu izjavu 184.), stanje tržišnog natjecanja na osam linija na kojima je Caremar prometovao u Napuljskom zaljevu u razdoblju od 1. siječnja 2009. do 15. siječnja 2012., tj. u vrijeme produljenja prvotne konvencije, bilo je vrlo slično stanju u razdoblju od 2012. do 2015., tj. prije povjeravanja novog ugovora o javnim uslugama, koje je ocijenjeno u uvodnim izjavama od 249. do 259. Iznimno, kako je navela Italija (uvodna izjava 183.), od kraja prosinca 2010. do 1. listopada 2011. Caremar je bio jedini pomorski prijevoznik koji je u okviru obveze pružanja javne usluge prometovao na linijama Capri/Sorrento, Capri/Napulj, Ischia/Napulj, Ischia/Procida/Napulj, Ischia/Procida/Pozzuoli, Ischia/Procida i Procida/Napulj, dok su Gestour i Procida Lines u okviru obveze pružanja javne usluge prometovali na liniji Procida/Pozzuoli, a svi ostali pomorski prijevoznici u tom su razdoblju odbili pružati usluge u okviru obveze pružanja javne usluge. U tom je razdoblju regija Kampanija morala povećati opseg obveze pružanja javne usluge uvedene društvu Caremar (u smislu učestalosti i voznih redova) kako bi se nosila s iznenadnim prekidom usluga koje su pružali neki od konkurenata društva Caremar. Taj iznenadni prekid jasan je pokazatelj da se lokalno stanovništvo nije moglo u potpunosti osloniti na usluge u okviru obveze pružanja javne usluge koje su pružali konkurenti društva Caremar.

(365)

S obzirom na prethodno navedeno i na informacije koje su u svojim primjedbama dostavili konkurenti društva Caremar (vidjeti uvodne izjave 150., 151., 161. i 168.) Komisija primjećuje sljedeće:

(366)

S obzirom na navedeno Komisija smatra da je obveza pružanja javne usluge utvrđena u produljenoj prvotnoj konvenciji za prometovanje na linijama u Napuljskom zaljevu opravdana stvarnom javnom potrebom da se zajamči teritorijalni kontinuitet. Zapravo, u trenutku produljenja prvotne konvencije (2009., 2010.) samo tržište (čak i uz uvođenje obveze pružanja javne usluge) nije bilo dovoljno da bi se zadovoljile potrebe za javnom uslugom koje je utvrdila Italija u smislu učestalosti, kontinuiteta i redovitosti.

(367)

Kad je riječ o linijama na Poncijskim otocima, kako je prethodno navedeno (vidjeti uvodnu izjavu 34. točku (b)), Caremar je do 31. svibnja 2011. pružao usluge prijevoza putnika i mješovitog prijevoza na linijama Ponza/Formia, Ponza/Anzio i Formia/Ventotene. Obveza pružanja javne usluge na linijama na Poncijskim otocima uvedena društvu Caremar odnosila se na luke u koje će se uplovljavati, vrstu i kapacitet plovila na pomorskim vezama na kojima se prometuje na temelju sustava javnih usluga, učestalost usluge i najviše cijene karata koje se mogu naplatiti (vidjeti uvodnu izjavu 36. točke (d), (e) i (f) te uvodne izjave od 40. do 44.).

(368)

Komisija napominje da su od 1. siječnja 2009. do 31. svibnja 2011. dva druga prijevoznika, Vetor i/ili SNAP, pružala uslugu prijevoza putnika na linijama Ponza/Formia, Ponza/Anzio i Formia/Ventotene. Međutim, kako je objasnila Italija, usluge društava Vetor i SNAP nisu mogle zamijeniti usluge društva Caremar u smislu kontinuiteta i redovitosti (vidjeti uvodnu izjavu 186.).

(369)

Na liniji Ponza/Formia Vetor je tijekom cijele godine pružao svakodnevnu uslugu prijevoza putnika hidrokrilcem u okviru obveze pružanja javne usluge, dok je Caremar tijekom cijele godine pružao jednu svakodnevnu uslugu prijevoza putnika hidrokrilcem, ali i dvije svakodnevne usluge mješovitog prijevoza (vidjeti uvodnu izjavu 36. točku (d)). Usluge koje je pružao Vetor stoga nisu obuhvaćale prijevoz vozila i tereta (npr. poštanskih pošiljaka), koji je, prema mišljenju Italije, bio ključan za osiguravanje svakodnevne veze s kopnom za osobe koje putuju svojim vozilom. Kad je riječ o uslugama prijevoza putnika, Italija je objasnila (vidjeti uvodnu izjavu 185. točku (a)) da je Caremar bio dužan zadržati plovila na otoku preko noći kako bi održao prvo putovanje u danu i zajamčio svakodnevnu vezu s kopnom radi obrazovanja i posla. Dostupnost plovila na otoku preko noći trebala je služiti i pomorskom prijevozu na kopno u slučajevima u kojima je potrebna hitna medicinska pomoć, a u kojima ne postoji mogućnost prijevoza helikopterom. Stoga Komisija zaključuje da Italija nije počinila očitu pogrešku kad je zaključila da na toj liniji postoji tržišni nedostatak.

(370)

Na liniji Ponza/Anzio Vetor je pružao svakodnevnu uslugu prijevoza putnika hidrokrilcem po tržišnim uvjetima tijekom sezone i subotom izvan sezone u okviru obveze pružanja javne usluge, dok je Caremar pružao svakodnevnu uslugu brzog prijevoza putnika tijekom sezone od ponedjeljka do subote te dvije svakodnevne usluge mješovitog prijevoza nedjeljom i praznicima tijekom cijele godine (vidjeti uvodnu izjavu 36. točku (e)). Italija je objasnila (vidjeti uvodnu izjavu 185. točku (b)) da je obveza pružanja javne usluge bila opravdana socijalnim i gospodarskim razlozima i usmjerena na to da se putnicima s vozilima omogući povratno putovanje s/do Ponze tijekom cijele godine, barem nedjeljom i praznicima (npr. radi posjećivanja obitelji). Komisija primjećuje da usluge koje je pružao Vetor nisu zadovoljavale potrebe za javnom uslugom prijevoza vozila i tereta (npr. poštanskih pošiljaka). Osim toga, usluge prijevoza putnika koje je Vetor pružao tijekom sezone po tržišnim uvjetima uglavnom su bile usmjerene na turistički sektor, dok je Caremar trebao pokriti prijevoz stanovnika, među ostalim zahvaljujući pristupačnim cijenama karata. Stoga Komisija zaključuje da Italija nije počinila očitu pogrešku kad je zaključila da na toj liniji postoji tržišni nedostatak.

(371)

Na liniji Formia/Ventotene Vetor je pružao jednu svakodnevnu uslugu prijevoza putnika hidrokrilcem izvan sezone i jednu dodatnu uslugu svakog ponedjeljka tijekom sezone, obje u okviru obveze pružanja javne usluge, a SNAP je pružao jednu svakodnevnu uslugu prijevoza putnika hidrokrilcem tijekom sezone po tržišnim uvjetima. S druge strane, Caremar je pružao dvije svakodnevne usluge mješovitog prijevoza i dvije (239) svakodnevne usluge prijevoza putnika tijekom cijele godine (vidjeti uvodnu izjavu 36. točku (f)). Usluge koje su pružali Vetor i SNAP nisu zadovoljavale potrebe za javnom uslugom prijevoza vozila i tereta (npr. poštanskih pošiljaka), a usluge prijevoza putnika nisu bile dostatne za osiguravanje kontinuiteta s kopnom s obzirom na ograničenu učestalost i redovitost. Kako je objasnila Italija (vidjeti uvodnu izjavu 185. točku (c)), usluge društva Caremar omogućile su stanovnicima da putuju na kopno radi posla ili obrazovanja. Nadalje, s obzirom na to da su se plovila društva Caremar preko noći zadržavala na otoku, osiguravala su pomorski prijevoz na kopno u slučajevima u kojima je potrebna hitna medicinska pomoć. Stoga Komisija zaključuje da Italija nije počinila očitu pogrešku kad je zaključila da na toj liniji postoji tržišni nedostatak.

(372)

Komisija primjećuje da je, s obzirom na planiranu privatizaciju društva Caremar i kako bi se zajamčio kontinuitet javnih usluga koje se pružaju na temelju prvotne konvencije, Italija odlučila produljiti prvotnu konvenciju bez izmjena (osim promjene metodologije određivanja naknade koja se primjenjuje od 2010. nadalje).

(373)

Komisija prihvaća da se korisnička potražnja nije mogla zadovoljiti samo uvođenjem obveze pružanja javne usluge bez naknade konkurentima društva Caremar za predmetne linije. Zapravo, zbog prethodno navedenih razloga (uvodne izjave od 262. do 265.) sustav obveza pružanja javnih usluga koji se primjenjivao u Napuljskom zaljevu nikako nije bio usporediv s obvezom pružanja javne usluge uvedenom društvu Caremar na temelju produljene prvotne konvencije. Valja podsjetiti na to da su od kraja prosinca 2010. do 1. listopada 2011. konkurenti društva Caremar (osim društava Gestour i Procida Lines) prestali pružati usluge u okviru obveze pružanja javne usluge bez naknade. Da nije bilo društva Caremar, na većini linija u Napuljskom zaljevu ne bi se prometovalo (vidjeti uvodnu izjavu 183. točku (b)). Kad je riječ o linijama na Poncijskim otocima, Komisija primjećuje da ponuda drugih prijevoznika nije ispunjavala (sve) zahtjeve u pogledu redovitosti, kontinuiteta, kapaciteta i cijene te da prometovanjem na većini linija (ako ne i na svima), posebno izvan sezone, nastaju gubici, pa se bez naknade za pružanje javne usluge na njima vjerojatno uopće ne bi prometovalo. Osim toga, Komisija prihvaća da je, s obzirom na postupak privatizacije društva Caremar, produljenje prvotne konvencije bilo jedini način da se zajamči kontinuitet javnih usluga do privatizacije društva Caremar.

(374)

Stoga Komisija zaključuje da Italija nije počinila očitu pogrešku kad je usluge na linijama utvrđenima u uvodnoj izjavi 365. te uvodnim izjavama od 367. do 371. povjerene društvu Caremar definirala kao usluge od općeg gospodarskog interesa. Sumnje koje je Komisija iznijela u odlukama o proširenju postupka iz 2011. i 2012. stoga su otklonjene.

(375)

Kako je navedeno u odjeljku 2.3. Okvira za usluge od općeg gospodarskog interesa iz 2011., pojam usluge od općeg gospodarskog interesa u smislu članka 106. UFEU-a znači da je predmetnom poduzetniku povjereno pružanje usluge od općeg gospodarskog interesa na temelju jednog ili više službenih akata.

(376)

U tim se aktima posebno mora navesti sljedeće: (a) točna priroda obveze pružanja javne usluge i njezino trajanje, (b) predmetni poduzetnik i obuhvaćeno državno područje, (c) priroda isključivih prava, (d) parametri za izračun, kontrolu i reviziju naknade i (e) pravila za izbjegavanje i povrat eventualne prekomjerne naknade.

(377)

U odluci o pokretanju postupka iz 2011. i odluci o proširenju postupka iz 2012. Komisija je izrazila sumnje u to sadržava li akt o povjeravanju sveobuhvatan opis prirode obveze pružanja javne usluge društva Caremar tijekom razdoblja produljenja. Međutim, podsjetila je i na to da se različiti elementi povjeravanja mogu uvrstiti u nekoliko akata, a da se ne dovede u pitanje prikladnost definicije obveza. Tijekom razdoblja produljenja akt o povjeravanju obveze društvu Caremar sadržavao je prvotnu konvenciju (kako je s vremenom izmijenjena i proširena), Regionalnu izvršnu odluku br. 548 od 1. travnja 2007. o utvrđivanju obveze pružanja javne usluge uvedene društvu Caremar u smislu vrste plovila, učestalosti i voznih redova do 30. rujna 2011., Regionalnu izvršnu odluku br. 443 od 9. kolovoza 2011. o utvrđivanju obveze pružanja javne usluge uvedene društvu Caremar u smislu vrste plovila, učestalosti i voznih redova od 1. listopada 2011. do 15. siječnja 2012. te Regionalnu izvršnu odluku br. 857 od 30. prosinca 2011. o utvrđivanju obveze pružanja javne usluge uvedene društvu Caremar u smislu vrste plovila, učestalosti i voznih redova od 16. siječnja 2012. do 31. srpnja 2012. (vidjeti uvodne izjave 36. i 38.), nekoliko ad hoc odluka Italije, Odluku 111/2007 i Zakon 166/2009.

(378)

U tom kontekstu Komisija prvo napominje da se produljena prvotna konvencija, koja čini akt o povjeravanju obveze društvu Caremar, u cijelosti primjenjivala do 31. srpnja 2012. (vidjeti uvodnu izjavu 348.).

(379)

U skladu s produljenom prvotnom konvencijom u petogodišnjim planovima utvrđuju se linije na kojima će se prometovati i luke u koje će se uplovljavati, vrsta i kapacitet plovila koji će se upotrebljavati za predmetne pomorske veze, učestalost usluge i cijene karata koje treba platiti, uključujući subvencionirane cijene karata, posebno za stanovnike otoka. Komisija primjećuje da je 2007., tj. prije prvog produljenja prvotne konvencije, regija Kampanija Regionalnom izvršnom odlukom br. 548 od 1. travnja 2007. donijela petogodišnji plan za razdoblje od 2007. do 2011., koji se nastavio primjenjivati bez izmjena u pogledu opsega obveze pružanja javne usluge do 30. rujna 2011. Taj se plan stoga primjenjivao u vrijeme prvog produljenja prvotne konvencije (u prosincu 2008.), drugog produljenja prvotne konvencije (u rujnu 2009.) i trećeg produljenja prvotne konvencije (u kolovozu 2010.). Regija Kampanija donijela je petogodišnji plan za razdoblje od 2011. do 2015. Regionalnom izvršnom odlukom br. 443 od 9. kolovoza 2011., a izmijenila ga je Regionalnom izvršnom odlukom br. 857 od 30. prosinca 2011. kako bi obuhvatio razdoblje od 1. listopada 2011. do kraja 2015. Petogodišnji plan za razdoblje od 2011. do 2015. primjenjivao se bez promjena na razdoblje obuhvaćeno produljenom prvotnom konvencijom od 1. listopada 2011. do njezina isteka 31. srpnja 2012. Na temelju toga Komisija zaključuje da su obveze pružanja javne usluge koje je Caremar morao ispunjavati u razdoblju produljenja bile dovoljno jasno definirane.

(380)

Komisija je već u uvodnim izjavama 239. i 240. odluke o pokretanju postupka iz 2011. navela da su parametri potrebni za izračun iznosa naknade unaprijed utvrđeni i jasno opisani. Konkretno, za 2009. produljena prvotna konvencija (vidjeti uvodne izjave od 48. do 52.) sadržava sveobuhvatan i precizan popis elemenata troškova koje treba uzeti u obzir te metodologiju izračuna povrata uloženoga kapitala za prijevoznika. Za razdoblje od 1. siječnja 2010. do 31. prosinca 2012. odgovarajuća metodologija utvrđena je u Odluci 111/2007 (vidjeti uvodnu izjavu 53.). Konkretnije, u Odluci 111/2007 detaljno su navedeni elementi troškova koji su uzeti u obzir i povrat uloženoga kapitala. Produljenom prvotnom konvencijom osigurano je da se naknada temelji na stvarnim troškovima i prihodima nastalima u okviru pružanja javne usluge. Na taj bi se način plaćanje prekomjerne naknade moglo otkriti i lako izbjeći. Država bi prema potrebi mogla zatražiti povrat prekomjerne naknade od društva Caremar.

(381)

Na temelju toga Komisija smatra da su za razdoblje produljenja prvotne konvencije u aktima o povjeravanju jasno definirane obveze pružanja javne usluge, trajanje, predmetni poduzetnik i obuhvaćeno državno područje, parametri za izračun, kontrolu i reviziju naknade te mehanizmi za izbjegavanje i povrat prekomjernih naknada, kako se zahtijeva na temelju Okvira za usluge od općeg gospodarskog interesa iz 2011.

(382)

Kako je navedeno u točki 17. Okvira za usluge od općeg gospodarskog interesa iz 2011. „[…] trajanje razdoblja povjeravanja trebalo bi opravdati upućivanjem na objektivne kriterije, kao što je potreba za amortizacijom neprenosive nepokretne imovine. U načelu, trajanje razdoblja povjeravanja ne bi trebalo biti dulje od razdoblja potrebnog za amortizaciju najvažnije imovine potrebne za pružanje usluge od općeg gospodarskog interesa”.

(383)

Komisija primjećuje da su produljenja prvotne konvencije bila potrebna kako bi se zajamčio kontinuitet javne usluge do završetka privatizacije.

(384)

Budući da je trajanje produljenja prvotne konvencije bilo opravdano potrebom za privatizacijom društva Caremar i da zbog tih produljenja razdoblje povjeravanja usluge od općeg gospodarskog interesa nije bilo dulje od razdoblja potrebnog za amortizaciju plovila koja Caremar upotrebljava za pružanje usluge od općeg gospodarskog interesa (koje može premašiti 25 godina), Komisija zaključuje da je produljena prvotna konvencija u skladu s točkom 17. Okvira za usluge od općeg gospodarskog interesa iz 2011.

(385)

U skladu s točkom 18. Okvira za usluge od općeg gospodarskog interesa iz 2011. „[…] potpora se smatra spojivom s unutarnjim tržištem na temelju članka 106. stavka 2. Ugovora samo ako je poduzetnik, ako je primjenjivo, usklađen s Direktivom 2006/111/EZ o transparentnosti financijskih odnosa između država članica i javnih poduzeća, kao i o financijskoj transparentnosti unutar određenih poduzeća” (240).

(386)

Nadalje, točkom 44. Okvira za usluge od općeg gospodarskog interesa iz 2011. zahtijeva se sljedeće: „[a]ko poduzetnik obavlja djelatnosti koje su obuhvaćene i djelatnosti koje nisu obuhvaćene opsegom usluga od općeg gospodarskog interesa, u internim izvješćima moraju se odvojeno prikazivati troškovi i prihodi koji se odnose na usluge od općeg gospodarskog interesa i oni koji se odnose na ostale usluge u skladu s načelima utvrđenima u točki 31.”.

(387)

Italija je potvrdila da se Caremar bavio samo pružanjem javnih usluga na temelju produljene prvotne konvencije. Stoga se Caremar ne smatra „poduzećem od kojeg se zahtijeva vođenje zasebnih računa” u skladu s Direktivom 2006/111/EZ (241), a zahtjevi u pogledu transparentnosti iz članka 1. stavka 2. Direktive 2006/111/EZ ne primjenjuju se jer se odnose samo na poduzetnike koji obavljaju i druge djelatnosti osim usluga od općeg gospodarskog interesa povjerenih poduzetniku.

(388)

Kad je riječ o zahtjevima u pogledu transparentnosti iz članka 1. stavka 1. Direktive 2006/111/EZ, Komisija primjećuje da iz produljene prvotne konvencije jasno proizlazi iznos javnih sredstava koji su javna tijela stavila na raspolaganje društvu Caremar i način na koji su ta javna sredstva zapravo upotrijebljena.

(389)

Stoga Komisija smatra da je ispunjen uvjet iz točke 18. Okvira za usluge od općeg gospodarskog interesa i da točka 44. Okvira za usluge od općeg gospodarskog interesa iz 2011. nije primjenjiva.

(390)

U točki 21. Okvira za usluge od općeg gospodarskog interesa iz 2011. navedeno je da „[…] iznos naknade ne smije premašiti iznos koji je potreban za pokrivanje neto troškova (242) ispunjavanja obveza pružanja javne usluge, uključujući razumnu dobit”.

(391)

U ovom slučaju, posebno kad je riječ o produljenju prvotne konvencije, s obzirom na to da naknada čini nezakonitu potporu dodijeljenu prije njezina stupanja na snagu, u točki 69. Okvira za usluge od općeg gospodarskog interesa iz 2011. izričito se navodi da primjena metodologije neto izbjegnutih troškova u skladu s točkom 24. Okvira za usluge od općeg gospodarskog interesa iz 2011. nije potrebna za ocjenu državne potpore. Umjesto toga mogu se primijeniti alternativne metode za izračun neto troška potrebnog za ispunjavanje obveze pružanja javne usluge, kao što je metodologija koja se temelji na raspodjeli troškova. U skladu s tom metodologijom neto trošak izračunao bi se kao razlika između troškova i prihoda prijevoznika kojem je povjereno ispunjavanje obveze pružanja javne usluge, kako su utvrđeni i procijenjeni u aktu o povjeravanju. U točkama od 28. do 38. Okvira za usluge od općeg gospodarskog interesa iz 2011. detaljnije je utvrđen način na koji bi se ta metodologija trebala primjenjivati.

(392)

Komisija je u odluci o pokretanju postupka iz 2011. i odluci o proširenju postupka iz 2012. izrazila sumnje i u vezi s premijom rizika od 6,5 %, koja se primjenjivala od 2010. nadalje. Konkretno, Komisija je dovela u pitanje odražava li ta premija odgovarajuću razinu rizika, uzimajući u obzir da se prima facie nije činilo da Caremar preuzima rizike koji su uobičajeni za pružanje takvih usluga. Točnije, elementi troškova za izračun naknade uključuju sve troškove povezane s pružanjem usluge i određene promjene, na primjer u pogledu troškova goriva. Zbog toga je Komisija u toj fazi smatrala da je Caremar možda primao prekomjernu naknadu.

(393)

Kad je riječ o razini razumne dobiti, Komisija napominje da je povrat na kapital izračunan na temelju premije rizika od 6,5 % primjenom formule za ponderirani prosječni trošak kapitala (243). Kako je već navedeno (vidjeti uvodnu izjavu 280.), ta premija rizika u potpunosti je u skladu s premijom rizika od 6,4 %, koju je država članica odredila za taj sektor na temelju makroekonomskih analiza.

(394)

Nadalje, Komisija je povrat uloženoga kapitala od 6,5 % primijenjen na Caremar usporedila s medijanom povrata na kapital koji je ostvarila referentna skupina 2008. i 2011. (godine koje su prethodile povjeravanju usluga društvu Caremar). Referentnu skupinu čine odabrani trajektni prijevoznici koji su nudili pomorske veze u Italiji ili između Italije i drugih država članica (244) i koje Komisija smatra dovoljno reprezentativnima za stanje na tržištu. Analiza pokazuje da je povrat na kapital primijenjen na Caremar sličan medijanu povrata koji su ostvarila društva u referentnoj skupini. Stoga je povrat na kapital od 6,5 % iz ex ante perspektive bio u skladu i s rizicima koje je snosio pri pružanju javnih usluga na temelju produljene prvotne konvencije.

(395)

Kad je riječ o tome odražava li ta premija razinu rizika koji je Caremar snosio pri pružanju usluge od općeg gospodarskog interesa, Komisija navodi da su se promjene troškova goriva mogle uzeti u obzir samo eventualnom prilagodbom gornje granice cijene karata na godišnjoj razini. Stoga izračun naknade nije nužno obuhvaćao povećanje cijena goriva ako se to povećanje nije odrazilo u višim cijenama karata. To potvrđuje činjenica da je, kako je prikazano u tablici 12., društvu Caremar 2011. i 2012. isplaćena premala naknada zbog znatnog povećanja troškova goriva i smanjenja putničkog prometa kao posljedice gospodarske krize tih godina. Stoga je Caremar u relevantnom razdoblju bio izložen rizicima koji mu nisu omogućili da u praksi ostvari ikakvu profitnu maržu.

(396)

Komisija naposljetku napominje da se u dostavljenoj Odluci 111/2007 u obzir uzimaju određene tržišne vrijednosti koje se primjenjuju u sektoru pomorske kabotaže. U njoj se propisuju prihvatljivi troškovi za potrebe obveze pružanja javne usluge te načela za izračun koja se odnose na stopu povrata na kapital na temelju informacija, uvjeta i rizika relevantnih za taj posebni sektor.

(397)

S obzirom na prethodno navedeno Komisija smatra da je povrat na kapital od 6,5 % razuman.

(398)

U tom kontekstu, na temelju računovodstvene dokumentacije po linijama koju je dostavila Italija i koja je objedinjena u tablici 12., Komisija je potvrdila da stvarna naknada za pružanje javne usluge isplaćena društvu Caremar za razdoblje od 2009. do srpnja 2012. (prvotna konvencija) nije premašila prihvatljivu naknadu, uključujući povrat na kapital od 6,5 %. Zapravo, rezultati poslovanja društva Caremar, kako su revidirani za cijelo razdoblje (od 2009. do 2012.), bili su negativni:

Tablica 12.

Neto trošak javne usluge koju je pružao Caremar za razdoblje od 2009. do srpnja 2012.

(399)

Točkom 49. Okvira za usluge od općeg gospodarskog interesa iz 2011. od država članica zahtijeva se da osiguraju da naknada dodijeljena za pružanje usluge od općeg gospodarskog interesa ne dovede do toga da poduzetnici primaju prekomjernu naknadu (kako je definirana u točki 47. tog okvira). Među ostalim, države članice moraju dostaviti dokaze na zahtjev Komisije. Nadalje, na kraju razdoblja povjeravanja i, u svakom slučaju, barem svake tri godine moraju izvršavati redovite provjere ili osigurati da se takve provjere izvršavaju. Time se osigurava da iznos naknade ne premašuje neto troškove usluge (na koje se u načelu dodaje povrat na kapital).

(400)

Italija je na zahtjev Komisije potvrdila da je iznos naknade dodijeljene društvu Caremar provjeren za financijske godine 2010., 2011. i 2012. (do 1. kolovoza 2012.) u skladu s Odlukom 111/2007, kojom se utvrđuje mehanizam provjere na kraju svakog regulatornog razdoblja od tri godine. Nadalje, Italija je tvrdila da je financijska godina 2009. također provjerena radi transparentnosti i odgovornosti, iako se Odluka 111/2007 još nije primjenjivala. Nakon tih provjera Italija je utvrdila nedovoljnu naknadu, kako je prikazano u tablici 12.

(401)

S obzirom na navedeno Komisija smatra da su te mjere dovoljne za izbjegavanje i otkrivanje mogućih prekomjernih naknada. Stoga iznos naknade dodijeljene društvu Caremar tijekom razdoblja produljenja prvotne konvencije nije doveo do prekomjerne naknade u skladu s odjeljkom 2.8. Okvira za usluge od općeg gospodarskog interesa iz 2011.

(402)

U članku 19.b stavku 21. Zakona 166/2009 jasno se navodi da je prioritet u pogledu vezova bio nužan da bi se zajamčio teritorijalni kontinuitet s otocima te sa stajališta obveze pružanja javne usluge društava bivše grupe Tirrenia, uključujući Caremar. Naime, da ne postoji prioritet u pogledu vezova za društva kojima su povjerene obveze pružanja javne usluge, ona bi možda morala čekati svoj red za pristajanje te bi došlo do kašnjenja, a to bi narušilo svrhu pružanja pouzdane i praktične veze građanima. Redoviti vozni red doista je nužan da bi se zadovoljile potrebe za mobilnošću otočnog stanovništva i doprinijelo gospodarskom razvoju predmetnih otoka. Nadalje, prioritet u pogledu vezova nužan je kako bi luke vezove i vremena pristajanja dodjeljivale na način koji pružatelju javne usluge omogućuje da poštuje svoju obvezu pružanja javne usluge.

(403)

S obzirom na navedeno Komisija smatra da je ta mjera dodijeljena kako bi Caremar mogao ispunjavati svoju obvezu pružanja javne usluge, koja čini stvarnu uslugu od općeg gospodarskog interesa (vidjeti odjeljak 9.3.1.). Nadalje, Italija je potvrdila da se prioritet u pogledu vezova primjenjuje samo na usluge koje se pružaju u okviru sustava javnih usluga.

(404)

Komisija je već detaljno ocijenila spojivost usluge od općeg gospodarskog interesa i povezane naknade za Caremar tijekom razdoblja produljenja prvotne konvencije (vidjeti odjeljke od 9.3.1. do 9.3.5.). Komisija stoga smatra da se njezina ocjena spojivosti prioriteta u pogledu vezova može ograničiti na utvrđivanje može li ta mjera dovesti do prekomjerne naknade.

(405)

Komisija smatra da bi svaka moguća financijska prednost na temelju prioriteta u pogledu vezova bila ograničena (vidjeti uvodnu izjavu 225.). Zbog toga bi i rizik od prekomjerne naknade koji proizlazi iz te mjere bio ograničen. Osim toga, kad bi se tom mjerom smanjili operativni troškovi ili povećali prihodi pružatelja javne usluge, ti bi se učinci u potpunosti odrazili u internoj računovodstvenoj dokumentaciji prijevoznika. Stoga su provjere prekomjerne naknade koje su primijenjene na Caremar kako je opisano u odjeljku 9.3.5. primjerene i za otkrivanje moguće prekomjerne naknade koja proizlazi iz prioriteta u pogledu vezova.

(406)

Komisija stoga zaključuje da je prioritet u pogledu vezova, koji je bio neodvojivo povezan s javnom uslugom koju je Caremar pružao tijekom razdoblja produljenja prvotne konvencije, spojiv s unutarnjim tržištem na temelju članka 106. stavka 2. UFEU-a i Okvira za usluge od općeg gospodarskog interesa iz 2011.

(407)

Na temelju ocjene iz uvodnih izjava od 347. do 406. Komisija zaključuje da je naknada dodijeljena društvu Caremar za pružanje usluga pomorskog prijevoza na temelju produljene prvotne konvencije u Napuljskom zaljevu u razdoblju od 1. siječnja 2009. do 31. srpnja 2012. i na Poncijskim otocima od 1. siječnja 2009. do 31. svibnja 2011., zajedno s prioritetom u pogledu vezova, u skladu s primjenjivim uvjetima Okvira za usluge od općeg gospodarskog interesa iz 2011. i stoga spojiva s unutarnjim tržištem na temelju članka 106. UFEU-a.

(408)

Na temelju prethodne ocjene Komisija je odlučila da je naknada za pružanje javne usluge dodijeljena društvu Caremar na temelju produljene prvotne konvencije spojiva s unutarnjim tržištem na temelju članka 106. UFEU-a. Nadalje, s obzirom na to da je prioritet u pogledu vezova neodvojivo povezan s uslugom od općeg gospodarskog interesa koju pruža Caremar, i ta je mjera spojiva s unutarnjim tržištem na temelju članka 106. UFEU-a.

(409)

Nadalje, Komisija zaključuje da sljedeće mjere ne čine državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a: