(1)

Člankom 51. Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 282/2011 (3) predviđa se da potvrda o oslobođenju od plaćanja poreza na dodanu vrijednost (PDV) i/ili oslobođenju od plaćanja trošarine utvrđena u Prilogu II. toj provedbenoj uredbi služi kako bi se potvrdilo da isporuka robe ili usluga izvršena u jednoj državi članici primatelju s poslovnim nastanom u drugoj državi članici („tijelo ili pojedinac koji ima pravo na oslobođenje”) zadovoljava uvjete za oslobođenje na temelju članka 151. Direktive Vijeća 2006/112/EZ (4). Provedbenom uredbom (EU) br. 282/2011 propisano je da potvrda o oslobođenju u papirnatom obliku bude vlastoručno potpisana. Postupak izrade i podnošenja te potvrde o oslobođenju potrebno je digitalizirati te zamijeniti papirnati dokument elektroničkim dokumentom kako bi se birokracija i administrativno opterećenje sveli na najmanju moguću mjeru te dugoročno smanjili troškovi. Sadržaj podataka u elektroničkoj potvrdi trebao bi se temeljiti na papirnatom obliku potvrde o oslobođenju propisanom u Provedbenoj uredbi (EU) br. 282/2011.

(2)

S obzirom na velik broj informatičkih projekata za koje su potrebni znatni resursi i u koje su uključene države članice, državama članicama trebalo bi uz zahtjeve za prelazak na elektroničku potvrdu o oslobođenju omogućiti fleksibilnost i dovoljno vremena za dovršetak prelaska na novi elektronički postupak. U tu svrhu trebalo bi im dopustiti da nastave upotrebljavati obrazac u papirnatom obliku iz Priloga II. Provedbenoj uredbi Vijeća (EU) br. 282/2011 za transakcije izvršene tijekom prijelaznog razdoblja. U prekograničnim situacijama upotreba elektroničke potvrde tijekom prijelaznog razdoblja zahtijevala bi da obje države članice uključene u transakciju budu spremne za njezinu obradu.

(3)

Države članice možda su uložile znatna sredstva u uspostavu ili razvoj elektroničkih sustava ili zasebnih potvrda u papirnatom obliku za primjenu oslobođenja za domaće transakcije na tijela ili pojedince koji imaju pravo na oslobođenje. Kako bi se osigurala potrebna prilagodba nacionalnih rješenja za upotrebu zajedničke elektroničke potvrde i sustava razvijenog za njezinu obradu, državama članicama trebalo bi dopustiti da nastave upotrebljavati svoja nacionalna rješenja do kraja prijelaznog razdoblja.

(4)

Upotreba zajedničke elektroničke potvrde ključna je u slučajevima transakcija u kojima se oslobođenje odobrava unaprijed. U nekim posebnim slučajevima koji se odnose na transakcije u kojima se PDV treba naplatiti u državi članici u kojoj prihvatljivo tijelo ili pojedinac koji ima pravo na oslobođenje ima poslovni nastan oslobođenja se mogu odobriti i povratom. Takav postupak može, ali ne mora uključivati izdavanje potvrde. S obzirom na posebnosti povezane s upotrebom ili neupotrebom potvrda u okviru postupaka za povrat, područje primjene obveze upotrebe elektroničke potvrde ne bi se trebalo automatski proširiti na postupke povrata. Međutim, državama članicama trebala bi biti dopuštena upotreba zajedničke elektroničke potvrde u okviru postupaka povrata.

(5)

Moguće je da nakon izdavanja potvrde o oslobođenju tijelo ili pojedinac koji ima pravo na oslobođenje postane svjestan da uvjeti za dotično oslobođenje nisu ispunjeni ili da prestaju biti ispunjeni. Takve informacije obično su poznate samo tom tijelu ili pojedincu jer se ocjena usklađenosti s tim uvjetima treba provoditi na temelju aktivnosti tijela ili pojedinca kojem se isporučuje i koji će tu robu ili usluge uživati. Kako bi se osigurala pravna sigurnost za porezne obveznike i izbjeglo nepotrebno opterećivanje poreznih obveznika, potrebno je pojasniti da bi u takvim slučajevima PDV trebali platiti tijelo ili pojedinac koji imaju pravo na oslobođenje i koji su izdali potvrdu o oslobođenju. Države članice trebale bi izbjegavati nepotrebna opterećenja u takvim iznimnim slučajevima dopuštanjem plaćanja PDV-a bez potrebe da se platitelj potpuno upisuje u registar obveznika PDV-a.

(6)

Ne dovodeći u pitanje mogućnost koja je trenutačno dostupna državama članicama da odustanu od zahtjeva da papirnatu verziju potvrde potpisuje država članica domaćin , države članice trebale bi i dalje moći odustati od takvog zahtjeva za elektroničku potvrdu, podložno uvjetima koje države članice mogu utvrditi i od kojih mogu odustati u slučaju zlouporabe.

(7)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu članka 151. stavka 1. Direktive 2006/112/EZ, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (5). Te bi provedbene ovlasti Komisiji trebale omogućiti uspostavu informacijsko-komunikacijskog (IT) sustava kojim će se pratiti izdane potvrde, uključujući potvrde koje izdaju tijela ili pojedinci koji imaju pravo na oslobođenje i koje dobivaju za dobavljače kojima su namijenjene. Propisno ovlaštene osobe iz Komisije trebale bi moći pristupiti informacijama koje se razmjenjuju i pohranjuju u IT sustavu samo u svrhu razvoja i održavanja tog sustava. Države članice trebale bi biti odgovorne za komunikaciju s tim sustavom u pogledu ispunjavanja uvjeta za izdavanje potvrde. Kako bi ispunile svoje odgovornosti, državama članicama trebalo bi osigurati sredstva za interakciju s Komisijom, kako bi se njihovi napori u pogledu razvoja i održavanja IT sustava sveli na najmanju moguću mjeru.

(8)

Direktivu 2006/112/EZ trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,