(1)

Člankom 8. stavkom 2. Direktive 2003/99/EZ zahtijeva se od nadležnog tijela dotične države članice da u skladu s Odlukom br. 2119/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2) u suradnji s nadležnim tijelima odgovornima za rješavanje ozbiljnih prekograničnih prijetnji ljudskom zdravlju i njihovih posljedica istražuje izbijanja bolesti koje se prenose hranom. Ta je odluka stavljena izvan snage Odlukom br. 1082/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća (3), koja je kasnije stavljena izvan snage i zamijenjena Uredbom (EU) 2022/2371 Europskog parlamenta i Vijeća (4). Ta istraživanja trebaju pružiti podatke o epidemiološkom profilu, prehrambenim proizvodima o kojima se može raditi, mogućim uzrocima izbijanja bolesti te uključivati odgovarajuće epidemiološke i mikrobiološke studije.

(2)

Učinkovitost i međusektorska suradnja tijela nadležnih za javno zdravlje i onih nadležnih za sigurnost hrane u takvim istragama od ključne su važnosti kako bi se ograničio učinak izbijanja bolesti na javno zdravlje i smanjio gospodarski učinak povezan s opozivima i povlačenjima zdravstveno neispravne ili potencijalno zdravstveno neispravne hrane. U tu je svrhu potrebno brzo i pouzdano identificirati proizvodne serije i serije pošiljaka koje sadržavaju kontaminiranu hranu te uzrok izbijanja bolesti.

(3)

Sekvenciranje cijelog genoma (engl. „whole genome sequencing”, WGS) je moderna molekularna analitička tehnika za mikrobiološke studije koja uvelike olakšava brzo utvrđivanje klastera mikroorganizama, što olakšava epidemiološka istraživanja. Omogućuje uspostavljanje veza između izolata patogena koji se prenose hranom dobivenih iz ljudi, hrane, životinja, hrane za životinje i pripadajućeg okoliša tijekom istrage izbijanja bolesti.

(4)

Kako bi se znatno olakšale istrage izbijanja bolesti koje se prenose hranom i pravodobno otkrivanje izvora tih izbijanja, države članice trebalo bi obvezati da prikupljaju izolate bakterija Salmonella enterica, Listeria monocytogenes, Escherichia coli, Campylobacter jejuni i Campylobacter coli dobivene iz hrane, životinja, hrane za životinje i uzoraka uzetih iz odgovarajućeg okoliša, od subjekata u poslovanju s hranom i hranom za životinje te tijekom službenih kontrola, ako su ti izolati povezani s izbijanjem bolesti koja se prenosi hranom ili se za njih sumnja da su povezani s takvim izbijanjem. Države članice trebalo bi obvezati i da na tim izolatima provedu WGS.

(5)

Države članice bi rezultate WGS-a provedenih na izolatima tih patogena iz hrane, životinja, hrane za životinje i odgovarajućeg okoliša trebale prenositi Europskoj agenciji za sigurnost hrane („Agencija”), koja je zajedno s Europskim centrom za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC) razvila zajednički sustav „Jedno zdravlje”. U okviru zajedničkog sustava „Jedno zdravlje” Agencija može usporediti rezultate WGS-a izolatâ tih patogena prikupljenih u skladu s ovom Uredbom s rezultatima WGS-a ljudskih izolata priopćenih ECDC-u u skladu s člankom 13. stavkom 3. točkom (d) Uredbe (EU) 2022/2371. Ako se upotrebljava u kombinaciji s podacima iz epidemioloških istraživanja, takva usporedba omogućuje identifikaciju izvora izbijanja i pogođenih pošiljaka. Pri prosljeđivanju rezultatâ WGS-a Agenciji trebalo bi uključiti dodatne relevantne podatke koji su bitni za istraživanje izbijanja bolesti koje se prenose hranom.

(6)

Primjereno je državama članicama i Agenciji dati dovoljno vremena za prilagodbu novim zahtjevima u pogledu prikupljanja izolata dobivenih iz hrane, životinja, hrane za životinje i uzoraka iz odgovarajućeg okoliša, WGS-a tih izolata i prijenosa relevantnih podataka kako bi se osigurale potrebne tehničke primjene i financijska sredstva. Zahtjevi iz ove Uredbe trebali bi se stoga početi primjenjivati 18 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe.

(7)

Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,