(1)

Europska komisija („Komisija”) pokrenula je 13. studenog 2023. antidampinški ispitni postupak u vezi s uvozom mobilne opreme za dizanje ili rukovanje podrijetlom iz Narodne Republike Kine („predmetna zemlja” ili „NRK”) na temelju članka 5. Uredbe (EU) 2016/1036 („osnovna uredba”). Objavila je Obavijest o pokretanju postupka u Službenom listu Europske unije (2) („Obavijest o pokretanju postupka”).

(2)

Komisija je pokrenula ispitni postupak nakon pritužbe koju je 29. rujna 2023. podnijela „Koalicija za ponovnu uspostavu ravnopravnih uvjeta u Unijinu sektoru mobilne opreme za dizanje ili rukovanje” („CMAE”) („podnositelj pritužbe”). Pritužba je podnesena u ime Unijine industrije mobilne opreme za dizanje ili rukovanje u smislu članka 5. stavka 4. osnovne uredbe. Pritužba je sadržavala dokaze o dampingu i posljedičnoj šteti koji su dostatna osnova za pokretanje ispitnog postupka.

(3)

Komisija je 27. ožujka 2024. pokrenula antisubvencijski ispitni postupak u vezi s uvozom mobilne opreme za dizanje ili rukovanje podrijetlom iz Narodne Republike Kine. Objavila je Obavijest o pokretanju postupka u Službenom listu Europske unije (3).

(4)

Podnositelj pritužbe podnio je 15. siječnja 2024. i 12. ožujka 2024. zahtjev za evidentiranje uvoza mobilne opreme za dizanje ili rukovanje podrijetlom iz NRK-a na temelju članka 14. stavka 5. osnovne uredbe.

(5)

Komisija je Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2024/1450 od 23. svibnja 2024. (4) („uredba o evidentiranju”) uvela obvezno evidentiranje uvoza mobilne opreme za dizanje ili rukovanje podrijetlom iz NRK-a.

(6)

U skladu s člankom 19.a osnovne uredbe Komisija je 14. lipnja 2024. stranama dostavila sažetak predloženih pristojbi i pojedinosti o izračunu dampinških marži i marži dostatnih za uklanjanje štete nanesene industriji Unije. Zainteresirane strane pozvane su da u roku od tri radna dana dostave primjedbe na točnost izračuna. Primjedbe su prema potrebi razmotrene.

(7)

Komisija je 12. srpnja 2024. Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2024/1915 od 11. srpnja 2024. („privremena uredba”) (5) uvela privremenu antidampinšku pristojbu na uvoz mobilne opreme za dizanje ili rukovanje podrijetlom iz NRK-a.

(8)

Nakon objave osnovnih činjenica i razmatranja na temelju kojih je uvedena privremena antidampinška pristojba („privremena objava”) Vlada Narodne Republike Kine („kineska vlada”), podnositelj pritužbe, Kineska gospodarska komora za uvoz i izvoz strojeva i elektroničkih proizvoda („CCCME”) (6), proizvođači izvoznici Hunan Sinoboom Intelligent Equipment Co., Ltd. („Sinoboom”), Oshkosh JLG (Tianjin) Equipment Technology Co., Ltd. („JLG”), Terex (Changzhou) Machinery Co., Ltd. („Terex”) i Zhejiang Dingli Machinery Co., Ltd. („Dingli”), korisnik Construct Machines S.R.L. i trgovac Norbert Wienold GmbH dostavili su podneske u kojima su iznijeli svoja stajališta o privremenim nalazima u roku predviđenom člankom 2. stavkom 1. privremene uredbe.

(9)

Podnositelj pritužbe je uz primjedbe na privremene mjere uputio i na uvodnu izjavu 343. privremene uredbe u kojoj je Komisija privremeno zaključila da ne postoje uvjeti za primjenu članka 7. stavka 2.a. Podnositelj pritužbe zatražio je od Komisije da dostavi dodatnu objavu nalaza o primjeni pravila niže pristojbe prije konačne objave. Tvrdio je da je primjena pravila niže pristojbe ključan element koji je imao golem učinak i na proizvođače iz Unije i na izvoznike te da je Komisija neobjavljivanjem detaljnih nalaza onemogućila podnositelju pritužbe da dostavi dodatne dokaze i povrijedila njegova prava na obranu.

(10)

Komisija je utvrdila da rana objava njezinih nalaza podnositelju pritužbe o primjeni pravila niže pristojbe nije opravdana jer bi se time diskriminiralo zainteresirane strane. Rana objava svim zainteresiranim stranama o istom pitanju dovela bi do diskriminirajućeg postupanja prema spornim pitanjima koja su istaknule druge strane i utrla bi put za druge zahtjeve za ranu objavu, iako postoji zakonski rok od 10 dana za podnošenje primjedaba na konačnu objavu (članak 20. stavak 5. osnovne uredbe) (7). Budući da su u dokumentu o konačnoj objavi navedeni razlozi na temelju kojih je zaključeno da uvjeti iz članka 7. stavka 2.a nisu ispunjeni te su podnositelj pritužbe i sve zainteresirane strane pozvani da dostave primjedbe na te nalaze, poštovana su prava na obranu svih strana.

(11)

Strankama koje su to zatražile omogućeno je da budu saslušane. Održana su saslušanja s podnositeljem pritužbe (CCCME) te društvima Sinoboom, JLG, Terex i Dingli. Društvo Sinoboom podnijelo je 10. lipnja 2024. zahtjev za saslušanje službeniku za saslušanje. Zahtjev je povučen 18. lipnja 2024. s obzirom na to da je slično saslušanje organizirano s timom nadležnim za predmet. Društvo Sinoboom obaviješteno je da ima pravo obratiti se službeniku za saslušanje u slučaju da se na sastanku s timom nadležnim za predmet ne pronađe zadovoljavajuće rješenje. Saslušanje s društvom Dingli održano je 29. kolovoza 2024., saslušanje s CCCME-om te saslušanje s društvom Terex 5. rujna 2024., saslušanje s društvom JLG 6. rujna 2024., a saslušanje s društvom Sinoboom 9. rujna 2024.

(12)

Komisija je nastavila prikupljati i provjeravati sve informacije koje je smatrala potrebnima za svoje konačne nalaze. Pri donošenju konačnih nalaza Komisija je razmotrila primjedbe koje su dostavile zainteresirane strane i prema potrebi revidirala svoje privremene zaključke.

(13)

Komisija je obavijestila sve zainteresirane strane o osnovnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih namjerava uvesti konačnu antidampinšku pristojbu na uvoz mobilne opreme za dizanje ili rukovanje podrijetlom iz NRK-a („konačna objava”). Svim je strankama odobren rok u kojem su mogle iznijeti primjedbe na konačnu objavu.

(14)

Stranama koje su to zatražile isto je tako omogućeno da budu saslušane. Saslušanja s društvom Dingli i podnositeljem pritužbe održana su 15. studenog 2024., a s društvima JLG i Terex 19. studenog 2024.

(15)

Komisija je nakon primjedbi na konačnu objavu revidirala konačnu antidampinšku pristojbu koja se primjenjuje na društvo Dingli, na ostala društva koja surađuju iz Priloga i na sva ostala društva. Ponovno su objavljeni osnovni izračuni dampinga, a društvo Dingli dobilo je priliku iznijeti primjedbe. Ostale zainteresirane strane isto su tako dobile priliku iznijeti primjedbe na ponovno izračunane konačne antidampinške pristojbe. Nisu primljene daljnje primjedbe koje bi utjecale na nalaze Komisije.

(16)

Nakon privremene objave CCCME je osporavao nalaze Komisije iz uvodne izjave 14. privremene uredbe u kojoj se tvrdi da CCCME nema prava na obranu u svoje ime. CCCME je ponovio svoje primjedbe koje su već razmotrene u uvodnoj izjavi 14. privremene uredbe i dodao da ako Komisija odbije status zainteresirane strane CCCME-a, treba odbiti i status CMAE-a.

(17)

Komisija je potvrdila svoje nalaze i zaključke iz uvodne izjave 14. privremene uredbe, ali je pojasnila da se CCCME smatrao zainteresiranom stranom u mjeri u kojoj je predstavljao proizvođače izvoznike koji su mu dali punomoć. U tom se smislu status CCCME-a nije razlikovao od statusa CMAE-a.

(18)

Budući da nije bilo primjedbi na odabir uzorka proizvođača iz Unije, uvoznika i proizvođača izvoznika, Komisija je potvrdila uvodne izjave od 16. do 23. privremene uredbe.

(19)

Kako je navedeno u odjeljku 1.6. privremene uredbe, ispitnim postupkom o dampingu i šteti obuhvaćeno je razdoblje od 1. listopada 2022. do 30. rujna 2023. („razdoblje ispitnog postupka” ili „RIP”). Ispitivanjem kretanja relevantnih za procjenu štete obuhvaćeno je razdoblje od 1. siječnja 2020. do kraja razdoblja ispitnog postupka („razmatrano razdoblje”).

(20)

Kako je navedeno u uvodnim izjavama 33. i 34. privremene uredbe, proizvod iz ispitnog postupka je mobilna oprema za dizanje ili rukovanje namijenjena za dizanje osoba, samokretna, s maksimalnom radnom visinom 6 m ili većom, i njezini dijelovi koji su prethodno sastavljeni ili spremni za sastavljanje, isključujući pojedinačne komponente kada su podnesene posebno te isključujući opremu za dizanje osoba ugrađenu na vozila iz poglavlja 86. i 87. Harmoniziranog sustava („proizvod iz ispitnog postupka”), trenutačno razvrstana u oznake KN ex 8427 10 10 , ex 8427 20 19 , ex 8428 90 90 , ex 8431 20 00 i ex 8431 39 00 (oznake TARIC: 8427 10 10 10, 8427 20 19 10, 8428 90 90 20, 8431 20 00 60 i 8431 39 00 10).

(21)

Opseg proizvoda obuhvaća strojeve koji se koriste za dizanje osoba te imaju brojne i različite primjene, kao i zglobne podizne platforme, teleskopske podizne platforme, škaraste podizne platforme i stupne podizne platforme.

(22)

Dijelovi, prethodno sastavljeni ili spremni za sastavljanje, obuhvaćaju četiri kategorije: 1. šasija, 2. okretni stol ili okretni mehanizam, 3. platforma ili košare, 4. mehanizam za podizanje za mobilnu opremu za dizanje ili rukovanje. Mehanizam za podizanje može biti ravni (teleskopski i/ili zglobni, sa ili bez krakova) za teleskopske podizne platforme, zglobne podizne platforme ili stupne podizne platforme, odnosno škarasti za škaraste podizne platforme. Ne obuhvaćaju pojedinačne komponente kad nisu sastavljene.

(23)

Kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi 35. privremene uredbe, predmetni je proizvod mobilna oprema za dizanje ili rukovanje podrijetlom iz Narodne Republike Kine („predmetni proizvod”).

(24)

Komisija je u uvodnim izjavama 36. i 37. privremene uredbe zaključila da su predmetni proizvod, proizvod koji se proizvodi i prodaje na domaćem tržištu NRK-a i proizvod iz ispitnog postupka koji u Uniji proizvodi i prodaje industrija Unije istovjetni proizvodi u smislu članka 1. stavka 4. osnovne uredbe. Nije zaprimljena nijedna primjedba na taj zaključak.

(25)

CCCME i proizvođač izvoznik Sinoboom dostavili su primjedbe o opsegu proizvoda. Podnositelj pritužbe je u odgovoru na primjedbe CCCME-a i društva Sinoboom tvrdio da bi opseg proizvoda trebao ostati nepromijenjen.

(26)

CCCME se nije složio s Komisijinim odbijanjem tvrdnje sažete u uvodnim izjavama od 45. do 46. privremene uredbe o isključenju električne i hibridne mobilne opreme za dizanje ili rukovanje iz opsega proizvoda. Ponovio je da postoji jasna i očita razlika u fizičkim i tehničkim svojstvima između konvencionalne i električne ili hibridne mobilne opreme za dizanje ili rukovanje. CCCME je ponovio i da se te dvije kategorije mobilne opreme za dizanje ili rukovanje temeljno razlikuju u pogledu mehaničkih komponenata te imaju drukčiju vrstu pogona i drukčije tehničke funkcije i namjenu. Osim toga, tvrdio je da ih upotrebljavaju različite industrije, kao što su građevinarstvo, održavanje, skladištenje ili proizvodnja. CCCME je naveo primjer dizelskih škarastih podiznih platformi koje se, prema njegovu mišljenju, obično upotrebljavaju kao vanjska oprema jer takvi strojevi imaju veće motore, gume i okvire te se stoga mogu lako kretati po neravnom terenu. S druge pak strane, električne škaraste podizne platforme obično se upotrebljavaju kao unutarnja oprema jer su manje, prilagodljivije i imaju manju snagu, stoga su primjerenije za upotrebu u uskim i skučenim prostorima. CCCME je zbog navedenih razloga smatrao da te dvije kategorije nemaju ista bitna svojstva i da ne čine homogene proizvode.

(27)

CCCME je nakon konačne objave ponovio tvrdnju o razlici između konvencionalnih i električnih vrsta mobilne opreme za dizanje ili rukovanje. Tvrdio je da je stajalište Komisije da bi se električna oprema za dizanje ili rukovanje „mogla” postupno sve više upotrebljavati u okruženjima ili industrijama koje su prethodno upotrebljavale mobilnu opremu za dizanje ili rukovanje s konvencionalnim pogonom, spekulativno. Tvrdio je i da je sama industrija Unije izričito priznala da je ključna razlika između tih dviju kategorija proizvoda pogonski motor koji određuje uvjete upotrebe, da su motori s unutarnjim izgaranjem namijenjeni za vanjsku upotrebu na zahtjevnim terenima, a električni motori za unutarnje industrijske primjene. CCCME je nadalje tvrdio da argument nije relevantan za razdoblje ispitnog postupka jer se odnosi na budućnost. Stoga je tvrdio da je opseg proizvoda od početka pogrešno definiran i stoga su nalazi o šteti temeljeni na pogrešnoj definiciji proizvoda upitni.

(28)

Komisija je primijetila da CCCME nije iznio dodatne argumente ni dokaze kojima bi se opravdalo isključenje električne mobilne opreme za dizanje ili rukovanje. Stoga je ostala pri svojem mišljenju iz uvodnih izjava od 45. do 46. privremene uredbe da obje kategorije (konvencionalna i električna ili hibridna mobilna oprema za dizanje ili rukovanje) imaju ista bitna svojstva i da je opravdano da su obje obuhvaćene opsegom proizvoda. Komisija je navela i da se tržište mobilne opreme za dizanje ili rukovanje stalno razvija i s obzirom na, među ostalim, pitanja zaštite okoliša, električna oprema za dizanje ili rukovanje mogla bi se postupno sve više upotrebljavati u okruženjima ili industrijama koje su prethodno upotrebljavale mobilnu opremu za dizanje ili rukovanje s konvencionalnim pogonom. Stoga ne bi bilo razumno isključiti električnu mobilnu opremu za dizanje ili rukovanje iz opsega proizvoda na temelju, među ostalim, činjenice da se već tijekom razdoblja ispitnog postupka uglavnom upotrebljavala za unutarnje primjene. Što je još važnije, neovisno o upotrebi mobilne opreme za dizanje ili rukovanje u zatvorenim ili otvorenim prostorima, električna i konvencionalna mobilna oprema za dizanje ili rukovanje dijele ista bitna svojstva i namjenu te su obje obuhvaćene definicijom predmetnog proizvoda. Stoga je Komisija ostala pri zaključku da je opseg proizvoda pravilno definiran.

(29)

Kao odgovor na privremene nalaze te nakon konačne objave CCCME je tvrdio i da je njegov zahtjev za isključenje hibridne ili električne mobilne opreme za dizanje ili rukovanje radne visine veće od 28 metara koju industrija Unije ne proizvodi bio opravdan, suprotno tvrdnjama Komisije. Nadalje je smatrao da činjenica da je Komisija spomenula da bi se te vrste mobilne opreme za dizanje ili rukovanje mogle proizvoditi u budućnosti nije relevantna jer ako se te vrste mobilne opreme za dizanje ili rukovanje nisu uvozile tijekom razmatranog razdoblja, nalazi o šteti bili su narušeni jer te vrste nisu mogle naštetiti industriji Unije. CCCME je tvrdio da društva Dinolift i Manitou mogu proizvoditi samo mobilnu opremu za dizanje ili rukovanje radne visine do 28 metara.

(30)

Komisija je navela da se na internetskoj stranici društva Dinolift i u godišnjem izvješću društva Manitou uistinu napominje da mogu proizvesti mobilnu opremu za dizanje ili rukovanje radne visine do 28 metara. Međutim, to nije dokaz da ti proizvođači ili drugi proizvođači na tržištu uopće ne bi mogli proizvesti mobilnu opremu za dizanje ili rukovanje radne visine veće od 28 metara ako bi postojala potražnja ili da neće u bliskoj budućnosti početi proizvoditi tu vrstu proizvoda. Kako je Komisija već razmotrila u uvodnoj izjavi 337. privremene uredbe, činjenica da su se određene vrste proizvoda proizvodile u manjoj mjeri nije mogla navesti na zaključak da se te vrste proizvoda nisu natjecale s uvozom iz Kine, nego da je to zapravo bila posljedica dampinškog uvoza ili niske potražnje za tim vrstama proizvoda. Nadalje, Komisija je smatrala da činjenica da tijekom razdoblja ispitnog postupka proizvođači iz Unije u uzorku nisu prodavali sve vrste proizvoda koje postoje na tržištu ili da proizvođači iz Unije uopće nisu prodavali neke vrste proizvoda tijekom razdoblja ispitnog postupka nije utjecala na ukupne zaključke o šteti nanesenoj industriji Unije. Komisija je stoga ostala pri svojem mišljenju da nije bilo razloga za isključenje bilo koje vrste proizvoda iz opsega proizvoda te je ostala pri svojim zaključcima iz uvodne izjave 47. privremene uredbe.

(31)

Kao odgovor na privremene nalaze i nakon konačne objave CCCME je ponovio da je uključenje prethodno sastavljenih dijelova ili dijelova spremnih za sastavljanje neopravdano. S obzirom na to da u Uniji ne postoji slobodno tržište za dijelove mobilne opreme za dizanje ili rukovanje, kineski uvoz istovjetnog proizvoda nije mogao nanijeti nikakvu materijalnu štetu proizvođačima dijelova mobilne opreme za dizanje ili rukovanje iz Unije. CCCME je nadalje zatražio da Komisija izričito navede predmetne dijelove (tj. šasija, okretni mehanizam, mehanizam za podizanje i platforma) u definiciji opsega proizvoda u izvršnom dijelu mjera kako bi se osigurala dosljednost provedbe i izbjegle nejasnoće u pogledu opsega.

(32)

Komisija je utvrdila da CCCME nije dostavio dodatne potkrijepljene argumente za isključenje dijelova. Komisija je stoga ostala pri svojim zaključcima navedenima u uvodnoj izjavi 52. privremene uredbe da dijelovi trebaju ostati dio opsega proizvoda.

(33)

S druge pak strane Komisija je smatrala opravdanim zahtjev CCCME-a da se u definiciji opsega proizvoda u izvršnom dijelu mjera izričito navedu predmetni dijelovi te je u skladu s time prilagodila normativni dio uredbe.

(34)

Proizvođač izvoznik Sinoboom zatražio je da se podizne platforme vrste „pauk” isključe iz opsega proizvoda. Tvrdio je da je navedena vrsta podizne platforme vrlo posebna vrsta mobilne opreme za dizanje ili rukovanje s pristupom uskim vratima te manjom težinom i tlakom na podlogu u odnosu na druge vrste mobilne opreme za dizanje ili rukovanje. Tvrdio je da se podizna platforma vrste „pauk” može koristiti na raznim terenima i u raznim kontekstima, ali je jedinstvena po svojoj sposobnosti da stane u uske prostore, što je čini posebno korisnom za zatvorene prostore kao što su trgovački centri, stadioni, željezničke stanice, hoteli i zračne luke. Društvo Sinoboom tvrdilo je i da se ta vrsta u Uniji proizvodi u vrlo malim količinama. Zbog svih navedenih razloga društvo Sinoboom smatralo je da se podizne platforme vrste „pauk” iz Kine ne natječu s podiznim platformama vrste „pauk” proizvedenima u Uniji i da bi se uvođenjem pristojbi na njihov uvoz kaznili i uvoznici i korisnici i potrošači na kraju proizvodnog lanca.

(35)

Komisija je smatrala da navedeni zahtjev nije osnovan. Unatoč svojim posebnostima podizne platforme vrste „pauk” dijele ista bitna svojstva s drugim vrstama mobilne opreme za dizanje ili rukovanje. Društvo Sinoboom i samo je istaknulo da postoje dva proizvođača podizne platforme vrste „pauk”, što dokazuje da se u Uniji proizvode podizne platforme vrste „pauk”. Mehanizam za podizanje, oblik ili sposobnost da stane u uske prostore ne mijenjaju njezinu namjenu, a to je omogućivanje radnicima da rade na visini na siguran način. Stoga se podizne platforme vrste „pauk” uvezene iz Kine natječu s podiznim platformama vrste „pauk” proizvedenima u Uniji. Tvrdnja da proizvodnja u Uniji nije mogla zadovoljiti potražnju nije potkrijepljena nikakvim dokazima. Čak i da to je bio slučaj, činjenica da industrija Unije ne može zadovoljiti potražnju nije relevantan kriterij za isključenje neke vrste proizvoda iz opsega proizvoda. Cilj uvođenja pristojbi bio je zajamčiti da se mobilna oprema za dizanje ili rukovanje uvozi po poštenoj cijeni, a ne spriječiti uvoz podiznih platformi vrste „pauk” ili drugih vrsta mobilne opreme za dizanje ili rukovanje. Komisija je stoga odbacila tu tvrdnju.

(36)

S obzirom na prethodno navedene razloge Komisija je odlučila ostati pri svojim zaključcima utvrđenima u uvodnoj izjavi 52. privremene uredbe.

(37)

Nakon privremene objave Komisija je zaprimila primjedbe kineske vlade, društava Dingli, Terex, JLG i Sinoboom te CCCME-a na privremene nalaze o dampingu.

(38)

CCCME i društvo Sinoboom osporavali su odluku Komisije da odabere platforme za ugradnju na kamione kao proizvod u istoj općoj kategoriji kao mobilna oprema za dizanje ili rukovanje. CCCME je tvrdio da je odbacivanje malezijskog proizvođača dizalica kao prikladnog izvora za utvrđivanje referentnih vrijednosti nenarušenih troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti neutemeljeno. Obje prethodno navedene zainteresirane strane istaknule su važne razlike između mobilnih platformi za ugradnju na kamione i mobilne opreme za dizanje ili rukovanje, tvrdeći da se njihova tehnička svojstva i postupak proizvodnje razlikuju od onih mobilne opreme za dizanje ili rukovanje, što znatno utječe na njihove troškove proizvodnje.

(39)

CCCME je tvrdio da bi, ako Komisija odabere Brazil, trebalo odabrati drugog proizvođača opreme za dizanje, a ne društvo Madal Palfinger S.A. („Madal Palfinger”) kao prikladan izvor za utvrđivanje referentnih vrijednosti nenarušenih troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti. Društvo Sinoboom predložilo je proizvođača mobilnih i gusjeničarskih dizalica kao alternativnog brazilskog proizvođača.

(40)

Ni Komisija ni zainteresirane strane nisu mogle utvrditi zemlju sa sličnim stupnjem gospodarskog razvoja kao Kina u kojoj se proizvodi mobilna oprema za dizanje ili rukovanje. Komisija je stoga odabrala proizvod u istoj općoj kategoriji kao i mobilna oprema za dizanje ili rukovanje na temelju ključnih svojstava proizvoda iz ispitnog postupka, kako je navedeno u odjeljku 2. Obavijesti o pokretanju postupka (8), tj. u kategoriji opreme za dizanje koja je mobilna, samokretna i koja se upotrebljava za dizanje osoba. Komisija je stoga isključila statične dizalice koje se upotrebljavaju za rukovanje materijalom. Kad je riječ o mobilnim gusjeničarskim dizalicama, s obzirom na to da definicija proizvoda iz ispitnog postupka izričito isključuje uređaje za rukovanje materijalom (9), ne mogu se smatrati proizvodom u istoj općoj kategoriji kao mobilna oprema za dizanje ili rukovanje.

(41)

Očigledno je da su mobilne platforme za ugradnju na kamione mobilne i uglavnom se koriste za dizanje osoba. Jedina razlika u odnosu na mobilnu opremu za dizanje ili rukovanje je pogonski mehanizam koji je u slučaju mobilne opreme za dizanje ili rukovanje ugrađen u samu opremu, dok u slučaju mobilne platforme za ugradnju na kamione pogon omogućuje vozilo. Komisija je u drugoj bilješci o čimbenicima proizvodnje („druga bilješka”) ponovno potvrdila svoj zaključak da su, s obzirom na njihova ključna svojstva i namjenu, postupak proizvodnje i ulazni materijal, mobilne platforme za ugradnju na kamione u istoj općoj kategoriji kao i mobilna oprema za dizanje ili rukovanje. Razlike koje su istaknuli CCCMA i društvo Sinoboom nisu bile takve da bi mogle ugroziti temeljne sličnosti u određivanju svojstava tih dvaju proizvoda. Ta je tvrdnja odbačena.

(42)

Zainteresirane strane nisu predložile nijednog proizvođača mobilnih platformi za ugradnju na kamione kao prikladan izvor za utvrđivanje referentnih vrijednosti nenarušenih troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti. Stoga je Madal Palfinger, proizvođač iz Brazila kojeg je Komisija utvrdila u drugoj bilješci, bio jedino društvo koje se razmatralo za daljnju analizu.

(43)

CCCME i Sinoboom tvrdili su da se financijski izvještaji društva Madal Palfinger ne mogu smatrati pouzdanima za potrebe izračuna uobičajene vrijednosti jer je to društvo u vlasništvu društva sa sjedištem u EU-u (Austrija), a neke od transakcija koje su obuhvaćene u izvještaju nisu izvršene u uobičajenom tijeku trgovine. Uputili su na bilješke uz financijske izvještaje društva Madal Palfinger za 2023. koje sadržavaju izjavu da su „[t]eški gospodarski i politički uvjeti u Latinskoj Americi utjecali i na proizvodnju”. Kapacitet je prilagođen u skladu s tim, posebno u Brazilu. Prošireni su interni odnosi opskrbe s proizvodnim pogonima u SAD-u i postupak standardizacije […].” (10)

(44)

Komisija je utvrdila da pouzdanost transakcija u financijskim izvještajima društva Madal Palfinger za potrebe izračuna uobičajene vrijednosti nije ugrožena prilagodbom kapaciteta unutar grupe Palfinger spomenutom u bilješkama uz financijske izvještaje za 2023. jer je u pogledu prodaje i općih troškova te dobiti velika većina transakcija društva Madal Palfinger na domaćem i međunarodnom tržištu ostala pouzdana.

(45)

Komisija je u uvodnoj izjavi 197. privremene uredbe ponovno potvrdila svoj zaključak da je vlasništvo društva Madal Palfinger nevažno za ispitni postupak. Financijski podaci dobiveni od društva Madal Palfinger odgovaraju prodajnim transakcijama brazilskog proizvođača, a ne njegova europskog vlasnika.

(46)

CCCME je nakon konačne objave ponovio tvrdnje koje se odnose na nepouzdanost financijskih izvještaja društva Madal Palfinger zbog transakcija unutar grupe. CCCME je isto tako citirao izjavu iz izvješća grupe Palfinger za 2023. (11) koja se odnosi na Argentinu (12), a ne na Brazil. Te su tvrdnje već razmotrene u uvodnim izjavama 44. i 45.

(47)

Stoga je potvrđen zaključak iz uvodne izjave 58. privremene uredbe.

(48)

Pojedinosti o postojanju znatnih poremećaja navedene su u odjeljku 3.3. privremene uredbe.

(49)

Nakon uvođenja privremenih pristojbi kineska vlada dostavila je 29. srpnja 2024. niz primjedaba u kojima je tvrdila sljedeće: i. u Izvješću postoje nedostaci; ii. članak 2. stavak 6.a osnovne uredbe nije u skladu sa Sporazumom WTO-a o antidampingu; iii. ispitna praksa Komisije na temelju članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe nije u skladu s pravom WTO-a; iv. Komisija bi trebala detaljno ispitati postoje li poremećaji na tržištu reprezentativne zemlje i vlastitom tržištu. CCCME je na isti datum dostavio primjedbe prema kojima: i. članak 2. stavak 6.a osnovne uredbe nije u skladu sa sporazumima WTO-a i odlukom Tijela za rješavanje sporova WTO-a u predmetu Europska unija – Antidampinške mjere za biodizel iz Argentine (13); ii. nema znatnih poremećaja u smislu članka 2. stavka 6.a točke (b) osnovne uredbe u sektoru mobilne opreme za dizanje ili rukovanje u Kini.

(50)

Točnije, kineska vlada tvrdila je da se, prvo, ažuriranim Izvješćem ponavlja problem Izvješća tako što se i dalje provodi subjektivna, jednostrana i netočna procjena tržišnog gospodarstva Kine. Kineska vlada smatra da su najvažniji razlozi za to sljedeći: (a) Kina je uspostavila socijalističko tržišno gospodarstvo u skladu sa svojim specifičnim okolnostima te se kinesko socijalističko tržišno gospodarstvo stalno poboljšava i razvija, pri čemu tržište ima odlučujuću ulogu u raspodjeli resursa, a kineska vlada ima bolju ulogu u maksimalnom poticanju vitalnosti gospodarstva. Ne postoji samo jedan model tržišnog gospodarstva, ono bi trebalo biti neraskidivo povezano s poviješću, kulturom i stvarnošću svake zemlje; (b) sadržaj ažuriranog Izvješća netočan je, jednostran i znatno odstupa od objektivne stvarnosti, pri čemu se legitimne konkurentske prednosti kineskih industrija i uobičajene institucionalne razlike između Kine i Europe upotrebljavaju kao osnova za utvrđivanje postoje li znatni poremećaji tržišta, a istodobno se u potpunosti izbjegava pitanje postoje li unutar samog EU-a znatni poremećaji tržišta; (c) Komisija je objavila samo radne dokumente službi o Kini i Rusiji, što izaziva sumnje da je to potaknuto političkim razlozima, što pak izaziva zabrinutost u pogledu tretmana najpovlaštenije nacije; (d) Komisija prihvaća navode o znatnim poremećajima koje su iznijele domaće industrije, koristeći se (ažuriranim) Izvješćem kao glavnim dokazom, čime se industrijama EU-a pružaju prednosti. Komisija na temelju Izvješća odlučuje o pokretanju predmeta, provođenju ispitnih postupaka i donošenju zaključaka, što dovodi do toga da Komisija povoljnije razmatra dokaze koje su dostavile industrije EU-a, što je praksa koja nije u skladu s temeljnim pravnim načelima pravednosti i pravde.

(51)

Komisija se s tim nije složila. Budući da su kineske povijesne i kulturne posebnosti doista znatno izvan konteksta analize znatnih poremećaja u skladu s člankom 2. stavkom 6.a osnovne uredbe, ažurirano Izvješće, koje je opsežan dokument koji se temelji na brojnim objektivnim dokazima, uključujući zakonodavstvo, propise i druge službene dokumente o politikama koje su objavila kineska tijela, izvješća trećih strana iz međunarodnih organizacija, akademske studije i članke znanstvenika te druge pouzdane neovisne izvore, usmjereno je na slučajeve koji ukazuju na postojanje poremećaja u smislu članka 2. stavka 6.a točke (b) osnovne uredbe. Relevantni poremećaji detaljno su opisani u odjeljcima od 3.3.2. do 3.3.8. privremene uredbe, pri čemu su uzeti u obzir ne samo ažurirano Izvješće nego i svi dokazi u dokumentaciji, a kineska vlada nije dodala nikakve konkretne informacije kojima bi se dovela u pitanje ta analiza. Naprotiv, kad je riječ o tvrdnji kineske vlade da tržište ima odlučujuću ulogu u raspodjeli resursa u okviru socijalističkog modela tržišnog gospodarstva, Komisija je istaknula da čak i najnoviji relevantni kineski dokumenti o politikama pokazuju nedostatak takve tržišno utemeljene raspodjele resursa. Naime, Odlukom Središnjeg odbora Komunističke partije Kine („KPK”) o daljnjem produbljivanju reforme radi sveobuhvatnog promicanja modernizacije Kine, koja je donesena na trećoj plenarnoj sjednici 20. Središnjeg odbora KPK-a 18. srpnja 2024. („odluka treće plenarne sjednice”), nedvosmisleno se potvrđuje marksizam-lenjinizam kao vodeća filozofija na kojoj se temelji gospodarska politika kineske vlade te se izričito obvezuje da će se provoditi politike koje su u suprotnosti s raspodjelom sredstava na temelju tržišnih načela (14).

(52)

Kad je riječ o tvrdnji kineske vlade o kršenju tretmana najpovlaštenije nacije, Komisija je podsjetila na to da se, kako je predviđeno člankom 2. stavkom 6.a točkom (c) osnovne uredbe, izvješće o zemlji izrađuje za neku zemlju samo ako Komisija ima dobro utemeljene naznake o mogućem postojanju znatnih poremećaja u određenoj zemlji ili u sektoru u toj zemlji. Nakon stupanja na snagu odredaba članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe u 2017. Komisija je imala takve naznake o znatnim poremećajima za Kinu. Komisija je 2020. objavila i izvješće o poremećajima u Rusiji, a Izvješće o Kini ažurirala je 2024. Prema potrebi mogu uslijediti druga izvješća. Nadalje, Komisija je podsjetila na to da izvješća nisu obvezna za primjenu članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe. U članku 2. stavku 6.a točki (c) osnovne uredbe opisani su uvjeti u kojima Komisija izdaje izvješće o zemlji, a prema članku 2. stavku 6.a točki (d) osnovne uredbe podnositelji pritužbe nisu obvezni koristiti se tim izvješćem niti je postojanje izvješća o zemlji uvjet za pokretanje ispitnog postupka na temelju članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe. Prema članku 2. stavku 6.a točki (e) osnovne uredbe dovoljni dokazi o znatnim poremećajima koje su podnijeli podnositelji pritužbe u bilo kojoj zemlji ispunjavajući kriterije iz članka 2. stavka 6.a točke (b) osnovne uredbe dovoljni su za pokretanje ispitnog postupka na toj osnovi. Stoga se pravila o znatnim poremećajima u pojedinim zemljama primjenjuju na sve zemlje bez ikakve razlike i bez obzira na postojanje izvješća o zemlji. Stoga se, po definiciji, pravilima koja se odnose na poremećaje u pojedinoj zemlji ne krši tretman najpovlaštenije nacije.

(53)

Kad je riječ o tvrdnji da objavljivanjem izvješća o poremećajima Komisija daje prednost industrijama EU-a, Komisija je ponovila svoje stajalište da je (ažurirano) Izvješće dokument koji se temelji na dokazima (vidjeti uvodnu izjavu 51.). Izvješće je dodano u dokumentaciju ispitnog postupka kako bi svaka zainteresirana strana imala dovoljno vremena da ga ospori, dopuni ili dostavi primjedbe na činjenice i na dokaze na kojima se ono temelji. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 55. privremene uredbe, kineska vlada odlučila je da neće dostaviti argumente ni dokaze kojima se osporavaju izvori uključeni u Izvješće. U skladu s tim, nije riječ o tome da praksa Komisije nije u skladu s temeljnim pravnim načelima pravednosti i pravde, nego kineska vlada nije iskoristila svoja postupovna prava na navedeno.

(54)

Drugo, kineska vlada tvrdila je da članak 2. stavak 6.a osnovne uredbe nije u skladu s pravom WTO-a, posebno iz sljedećih razloga: (a) pojam znatnih poremećaja ne može se pronaći u Sporazumu WTO-a o antidampingu. Umjesto toga, članak 2.2. Sporazuma WTO-a o antidampingu sadržava iscrpan popis situacija u kojima se uobičajena vrijednost može utvrditi primjenom izračunane uobičajene vrijednosti ili metodologije za određivanje cijene izvoza u treću zemlju. „Znatni poremećaj tržišta” ne ubraja se ni u jednu od tih situacija; (b) prema članku 2.2. Sporazuma WTO-a o antidampingu uobičajena vrijednost izračunava se na temelju troška proizvodnje u zemlji podrijetla na koji se nadodaje razuman iznos troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti. U članku 2.2.1.1. Sporazuma WTO-a o antidampingu dodatno se pojašnjava da se troškovi izračunavaju na temelju poslovnih knjiga izvoznika ili proizvođača koji je predmet ispitnog postupka, pod uvjetom da se poslovne knjige vode u skladu s općeprihvaćenim računovodstvenim načelima zemlje izvoznice i da razumno prikazuju troškove proizvodnje i distribucije povezane s proizvodom iz ispitnog postupka. Članak 2. stavak 6.a osnovne uredbe stoga nadilazi pravila WTO-a za upotrebu izračunane uobičajene vrijednosti.

(55)

Ti se argumenti nisu mogli prihvatiti. Komisija je smatrala da je odredba članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe u potpunosti u skladu s obvezama Europske unije u okviru WTO-a jer uključuje mogućnosti izračuna uobičajene vrijednosti iz članka 2.2. Sporazuma WTO-a o antidampingu. Kako je izričito pojasnilo Žalbeno tijelo WTO-a u predmetu DS473 (15), u skladu s pravom WTO-a dopušta se upotreba podataka iz treće zemlje koji su odgovarajuće prilagođeni, ako je takva prilagodba potrebna i utemeljena. Komisija je u vezi s tim podsjetila na to da se, nakon utvrđivanja da zbog postojanja znatnih poremećaja u zemlji izvoznici u skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (b) osnovne uredbe nije primjereno upotrijebiti domaće cijene i troškove u zemlji izvoznici, uobičajena vrijednost izračunava na temelju nenarušenih cijena ili referentnih vrijednosti u odgovarajućoj reprezentativnoj zemlji za svakog proizvođača izvoznika u skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (a) osnovne uredbe. Istom odredbom osnovne uredbe omogućuje se i upotreba domaćih troškova ako je sa sigurnošću utvrđeno da nisu narušeni. U tom su kontekstu proizvođači izvoznici imali mogućnost dostaviti dokaze da njihovi pojedinačni troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi i/ili drugi troškovi ulaznih elemenata nisu bili narušeni. Međutim, u odjeljcima od 3.3.2. do 3.3.8. privremene uredbe Komisija je utvrdila da postoje poremećaji u sektoru mobilne opreme za dizanje ili rukovanje i da nije bilo pozitivnih dokaza da čimbenici proizvodnje pojedinačnih proizvođača izvoznika nisu bili narušeni. Stoga za zaključak o primjeni metodologije iz članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe ne može biti važno jesu li se poslovne knjige kineskih poduzeća vodile u skladu s općeprihvaćenim računovodstvenim načelima primjenjivima u Kini ili odražavaju li poslovne knjige primjereno troškove povezane s proizvodnjom i prodajom proizvoda iz ispitnog postupka u Kini.

(56)

Treće, kineska vlada tvrdila je da ispitna praksa Komisije nije u skladu s pravom WTO-a, u mjeri u kojoj Komisija nije ispitala jesu li poslovne knjige kineskih izvoznika u skladu s općeprihvaćenim računovodstvenim načelima zemlje izvoznice ili prikazuju li razumno troškove proizvodnje i prodaje proizvoda iz ispitnog postupka, već je odbacila poslovne knjige kineskih izvoznika na osnovi takozvanog znatnog poremećaja tržišta, što nije u skladu s člankom 2.2.1.1. Sporazuma WTO-a o antidampingu ni nalazima Žalbenog tijela koje u predmetu DS473 naglašava, kao i povjerenstvo u predmetu DS494, da u skladu s člankom 2.2.1.1. Sporazuma WTO-a o antidampingu dok god evidencije troškova proizvođača točno i pouzdano prikazuju sve troškove koji su stvarno nastali i koji su uistinu povezani s proizvodnjom i prodajom proizvoda koji se razmatra, trebalo bi se smatrati da „primjereno prikazuju troškove povezane s proizvodnjom i prodajom proizvoda koji se razmatra”, a tijelo koje provodi ispitni postupak mora upotrijebiti te poslovne knjige za utvrđivanje troškova proizvodnje poduzeća iz ispitnog postupka. Kineska vlada stoga je pozvala Komisiju da ispravi svoju praksu kako bi je uskladila s tim zahtjevima WTO-a.

(57)

Komisija je morala odbaciti te tvrdnje. Kad je riječ o usklađenosti poslovnih knjiga kineskih izvoznika s općeprihvaćenim računovodstvenim načelima, taj je argument već razmotren u uvodnim izjavama od 54. do 56. Nadalje, kad je riječ o DS494, Komisija je podsjetila na to da su se EU i Ruska Federacija žalili na nalaze povjerenstva, koji nisu konačni, pa prema ustaljenoj sudskoj praksi WTO-a nemaju pravni status u sustavu WTO-a jer ih nije odobrilo Tijelo za rješavanje sporova odlukom članica WTO-a. U svakom slučaju, u izvješću povjerenstva o tom sporu izričito se smatralo da su odredbe članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe izvan područja primjene tog spora.

(58)

Četvrto, kineska vlada tvrdila je da je Komisija prihvatila podatke reprezentativne zemlje i upotrijebila ih kao zamjenu za trošak kineskih proizvođača, a da nije sveobuhvatno procijenila postoji li znatan poremećaj u Brazilu u skladu sa šest kriterija iz članka 2. stavka 6.a točke (b) osnovne uredbe. Prema mišljenju kineske vlade Komisija bi trebala proaktivno istražiti i dokazati postojanje poremećaja u reprezentativnim zemljama, a ne samo pasivno čekati da strane uključene u predmet dostave dokaze. Nadalje, unatoč podnescima kineskih proizvođača izvoznika o antidampinškim i/ili kompenzacijskim mjerama na čelične materijale u Brazilu, Komisija nije ispitala jesu li te mjere kojima se ograničava uvoz u Brazilu narušile cijene relevantnih brazilskih proizvođača, nego je proizvoljno odbacila argumente kineskih proizvođača izvoznika. Ipak, kad je riječ o podacima o troškovima u Brazilu, kineska vlada zauzela je stajalište da je Komisija pri odabiru reprezentativnih poduzeća trebala ispitati i dokazati jesu li cijene odabranih poduzeća u Brazilu bile „narušene” zbog transakcija unutar grupe, s obzirom na to da je Komisija utvrdila znatne poremećaje u vezi s proizvodima kineskih poduzeća na temelju transakcija unutar grupe. Nadalje, kineska vlada tvrdila je da bi Komisija trebala detaljno ispitati postoje li poremećaji na unutarnjem tržištu EU-a. Kineska vlada smatra da oni postoje, na primjer, zbog činjenice da institucije EU-a i države članice primjenjuju više pristupa sličnih pristupima Kine za usmjeravanje svojih gospodarstava i industrija, uključujući, među ostalim, izdavanje smjernica tijela, uvođenje zahtjeva da financijski sustav, posebno komercijalne banke, preuzme društvenu odgovornost, provedbu programa gospodarske pomoći i oblikovanje energetskih politika kojima se potiče i usmjerava energetski sektor.

(59)

Komisija nije smatrala navedene argumente točnima. Kad je riječ o ocjeni podataka u reprezentativnoj zemlji, Komisija podsjeća da u skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (a) osnovne uredbe, Komisija izračunava uobičajenu vrijednost na temelju podataka koji nisu domaće cijene i troškovi u zemlji izvoznici (osim ako se sa sigurnošću utvrdi da ti troškovi nisu narušeni) samo ako utvrdi da ti podaci primjereno prikazuju nenarušene cijene i troškove. U tom je postupku Komisija obvezna upotrebljavati samo nenarušene podatke. U tom smislu, uopće ne čekajući pasivno, Komisija provodi vlastitu analizu i poziva zainteresirane strane da dostave primjedbe o predloženim izvorima za utvrđivanje uobičajene vrijednosti u ranim fazama ispitnog postupka, i to u bilješkama o nenarušenim izvorima koje namjerava upotrijebiti, a koje su objavljene u ranoj fazi postupka. Komisija, uz vlastito istraživanje, u konačnoj odluci o nenarušenim podacima koje bi trebalo upotrijebiti za izračun uobičajene vrijednosti u potpunosti uzima u obzir sve primjedbe koje je primila od stranki. Svi relevantni aspekti analize detaljno su opisani u odjeljku 3.4. privremene uredbe, uključujući u uvodnoj izjavi 199. u pogledu transakcija unutar grupe i uvodnoj izjavi 201. u pogledu antidampinških i kompenzacijskih mjera u Brazilu. Kad je riječ o navodnim poremećajima u EU-u, Komisija je u odgovoru na sličan argument CCCME-a u uvodnoj izjavi 179. privremene uredbe već istaknula da politike EU-a nisu relevantne u kontekstu procjene provedene u skladu s člankom 2. stavkom 6.a osnovne uredbe. Komisija je ponovila da se u skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (b) osnovne uredbe potencijalni učinak jednog ili više narušavajućih elemenata navedenih u toj odredbi analizira u odnosu na cijene i troškove u zemlji izvoznici. Struktura troškova i mehanizmi oblikovanja cijena na drugim tržištima, kao što je tržište EU-a, nisu dio te analize.

(60)

Kad je riječ o argumentima koje je iznio CCCME, kao prvo, to je udruženje ponovilo svoju prijašnju tvrdnju da ni Sporazum WTO-a o antidampingu ni Protokol o pristupanju Kine WTO-u ni odluka Tijela za rješavanje sporova ne omogućuju Komisiji da odstupi od opće metodologije za utvrđivanje uobičajene vrijednosti na temelju članka 2.2.1. Sporazuma WTO-a o antidampingu, tj. upotrebe troškova i cijena proizvođača izvoznika ili onih koji postoje u zemlji izvoznici, jer je utvrđeno da u zemlji izvoznici postoje znatni poremećaji. CCCME je u tom pogledu tvrdio da Komisija nije uzela u obzir njegov argument podnesen u tu svrhu 3. siječnja 2024.

(61)

Budući da je argument CCCME-a u velikoj mjeri istovjetan argumentu koji je iznijela kineska vlada i koji je razmotren u uvodnim izjavama od 54. do 57., Komisija je uputila na svoje stajalište izneseno u tim uvodnim izjavama.

(62)

Kao drugo, kad je riječ o navodnom nedostatku znatnih poremećaja u sektoru mobilne opreme za dizanje ili rukovanje u Kini, CCCME je tvrdio sljedeće: (a) Kina je u posljednjih sedam godina otvorila svoj financijski sustav i prihvatila strana ulaganja na svojem državnom području, uključujući američke i europske proizvođače mobilne opreme za dizanje ili rukovanje; (b) Kina je ostvarila znatan napredak u jačanju zaštite intelektualnog vlasništva i provela važne reforme strukture poduzeća u državnom vlasništvu kojima se smanjuje višak kapaciteta i povećava njihova konkurentnost; (c) 14. petogodišnji plan odnosi se samo na sektor građevinskih strojeva, dok se sektor mobilne opreme za dizanje ili rukovanje, tj. industrijska oprema za platforme za rad na visini uopće ne spominje u 14. petogodišnjem planu. Činjenica da se mobilna oprema za dizanje ili rukovanje često upotrebljava u kontekstu građevinskih radova ne opravdava, prema mišljenju CCCME-a, pristup Komisije da se sektor mobilne opreme za dizanje smatra dijelom industrije građevinskih strojeva; (d) obrazloženje Komisije u pogledu prisutnosti države u poduzećima licemjerno je jer nijedno društvo koje je navela Komisija, kao što su XCMG ili Liugong, nije uključeno u uzorak ovog ispitnog postupka i stoga ne predstavlja glavnu silu kineske industrije. Nadalje, ako Komisija smatra da su državni udjeli u proizvođačima mobilne opreme za dizanje ili rukovanje razlog za poremećaj tržišta, Komisija bi trebala zaključiti i da države članice EU-a, kao što su Francuska, Njemačka ili Poljska, isto tako uzrokuju poremećaje tržišta jer posjeduju dionice trgovačkih društava uvrštenih na burzu.

(63)

Komisija nije mogla prihvatiti te argumente. CCCME nije dostavio nikakve konkretne dokaze kojima bi osporio analizu Komisije iz odjeljaka 3.3.2., 3.3.5. i 3.3.7. privremene uredbe, a sama izjava da su strana ulaganja u Kinu prihvaćena ili da su provedene reforme strukture poduzeća u državnom vlasništvu ne može izmijeniti Komisijinu ocjenu u tom pogledu. Nadalje, Komisija je istaknula da nedavni kineski dokumenti o politikama, kao što je odluka treće plenarne sjednice, pokazuju da je proces reforme poduzeća u državnom vlasništvu prvenstveno usmjeren na konsolidaciju i jačanje prisutnosti poduzeća u državnom vlasništvu u strateškim industrijama (16). Kad je riječ o činjenici da se sektor mobilne opreme za dizanje ili rukovanje ne spominje izričito u 14. petogodišnjem planu, Komisija je u uvodnim izjavama od 130. do 138. privremene uredbe opisala kineski sustav planiranja kojim se utvrđuju prioriteti i postavljaju ciljevi za nadležna tijela na razini središnje, pokrajinske i lokalne vlasti, uključujući način na koji taj sustav sadržava izričite odredbe za predmetni proizvod na decentraliziranim razinama, iako se u tom planu izričito ne spominje sektor mobilne opreme za dizanje ili rukovanje. Kad je riječ o navodu da države članice EU-a imaju udjele u društvima, Komisija je već istaknula nevažnost te argumentacije u uvodnoj izjavi 59. Nadalje, Komisija je u uvodnim izjavama od 107. do 111. i uvodnoj izjavi 171. privremene uredbe utvrdila i da državna kontrola nad dotičnim kineskim proizvođačima mobilne opreme za dizanje ili rukovanje znatno nadilazi vlasništvo i dovodi do znatnog poremećaja u skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (b) prvom alinejom osnovne uredbe.

(64)

CCCME je nakon konačne objave ponovio svoje tvrdnje o neusklađenosti članka 2. stavka 6.a sa Sporazumom WTO-a. Te su tvrdnje već razmotrene u uvodnim izjavama od 51. do 61.

(65)

S obzirom na navedeno Komisija je potvrdila zaključke iz odjeljka 3.3. privremene uredbe.

(66)

Nakon privremene objave CCCME je tvrdio da s obzirom na to da ne postoji druga zemlja sličnog stupnja gospodarskog razvoja kao Kina koja proizvodi mobilnu opremu za dizanje ili rukovanje, Komisija je trebala odabrati drugu zemlju osim Brazila koja je proizvođač sličnog proizvoda koji pripada istoj općoj kategoriji. CCCME je ponovio svoj prijedlog da se Malezija odabere kao alternativna reprezentativna zemlja.

(67)

Komisija je u uvodnoj izjavi 60. privremene uredbe već opovrgnula tu tvrdnju, a u uvodnoj izjavi 41. navela je dodatne elemente.

(68)

Potvrđeni su zaključci iz uvodne izjave 203. privremene uredbe.

(69)

Društvo Sinoboom tvrdilo je da je upotreba baze podataka Global Trade Atlas (GTA) (17) dovela do nerazumnog ishoda za određene čimbenike proizvodnje, kao što su motori i drugi materijali (18), za koje je društvo Sinoboom tvrdilo da postoje znatne razlike u cijeni između njegovih troškova i referentne vrijednosti. Društvo je tvrdilo da bi Komisija za dobivanje nenarušenih referentnih vrijednosti za navedene čimbenike proizvodnje trebala upotrijebiti podatke koje je dostavilo društvo Sinoboom ili alternativnu metodu.

(70)

Komisija je smatrala da su na podatke društva Sinoboom utjecali znatni poremećaji utvrđeni za NRK kako je utvrđeno u odjeljku 3.2.1. i uvodnim izjavama od 64. do 185. privremene uredbe. Stoga se nisu mogli upotrijebiti u izračunu izračunane uobičajene vrijednosti u skladu s člankom 2. stavkom 6.a osnovne uredbe. Komisija je stoga odbacila i tvrdnju da postojanje razlika između narušenih cijena čimbenika proizvodnje koje je društvo upotrebljavalo i referentnih cijena preuzetih iz baze podataka GTA ukazuje na to da su cijene iz baze podataka GTA „nereprezentativne”.

(71)

Društvo Sinoboom tvrdilo je da se oznake HS koje je Komisija odabrala za određene čimbenike proizvodnje razlikuju od onih navedenih tijekom provjere njegova odgovora na upitnik. Društvo je zatražilo upotrebu navedenih oznaka HS.

(72)

Komisija je revidirala referentne vrijednosti za čimbenike proizvodnje navedene u uvodnoj izjavi 71. kako bi zajamčila usklađenost s oznakama HS koje je navelo društvo Sinoboom. Međutim, Komisija je napomenula da je za upotrebu alternativnih oznaka HS potrebno u određenim slučajevima upotrijebiti drukčiju mjernu jedinicu. Komisija je konvertirala odgovarajuće referentne vrijednosti na temelju tablice za konverziju koju je dostavilo društvo. Korištene oznake HS, zajedno s prilagodbama, dostavljene su društvu Sinoboom.

(73)

Društvo Sinoboom tvrdilo je da su za neke čimbenike proizvodnje cijene u privremenoj objavi izražene u drukčijim mjernim jedinicama od onih navedenih za odgovarajuće materijale u odgovoru na upitnik. Navelo je da promjena mjerne jedinice može izazvati očite poremećaje u izračunu njegove uobičajene vrijednosti jer će se te referentne vrijednosti primjenjivati na stope potrošnje materijala izračunane na temelju različitih mjernih jedinica. Rezultat je, kako navodi društvo Sinoboom, bila „neusklađenost informacija o troškovima”. To je društvo tvrdilo da je za te čimbenike proizvodnje Komisija trebala koristiti alternativnu bazu podataka.

(74)

Komisija je tu tvrdnju smatrala neutemeljenom i odbacila je argument da bi trebala koristiti alternativnu bazu podataka s obzirom na to da je osigurala ispravnu upotrebu ekvivalentne mjerne jedinice u skladu s onom koju je navelo društvo Sinoboom oslanjajući se na sekundarnu jedinicu (19) navedenu u bazi podataka GTA. Kada je to bilo opravdano posebnostima određenih čimbenika proizvodnje, Komisija je upotrijebila alternativnu mjernu jedinicu i na odgovarajući način konvertirala referentnu vrijednost.

(75)

Društvo Sinoboom tvrdilo je da su postojale nedosljednosti u cijenama čimbenika proizvodnje u više priloga u okviru prethodnog objavljivanja za četiri čimbenika proizvodnje (20). Referentne jedinične cijene navedene u prilogu 4.1. i prilogu 2.2. u okviru prethodnog objavljivanja drukčije su. Društvo Sinoboom zatražilo je od Komisije da preispita neusklađenost i ispravi je.

(76)

Komisija je u konačnoj fazi objavila novi prilog 4.1. kojim se ispravlja administrativna pogreška i posljedična nedosljednost između cijena čimbenika proizvodnje.

(77)

Društvo Dingli tvrdilo je da je Komisija upotrijebila pogrešnu referentnu vrijednost za čimbenik proizvodnje koji čini znatan udio u njegovu trošku. Društvo je predložilo upotrebu druge referentne vrijednosti.

(78)

Komisija je nakon provedbe analize prihvatila tu tvrdnju. Stoga je Komisija ponovno izračunala uobičajenu vrijednost za navedeno društvo te je ona smanjena.

(79)

Društvo Terex napomenulo je da bi trebalo promijeniti cijene dvaju čimbenika proizvodnje kako bi se ispravila administrativna pogreška koju je počinila Komisija (21). Društvo je tvrdilo da je Komisija u privremenoj fazi zbog administrativne pogreške pogrešno upisala jedan čimbenik proizvodnje i upotrijebila pogrešnu referentnu vrijednost za drugi.

(80)

Komisija je priznala administrativnu pogrešku i prihvatila tvrdnju o prvom čimbeniku proizvodnje te je u skladu s time ispravila referentnu vrijednost. Kad je riječ o tvrdnji o cijeni drugog čimbenika proizvodnje, Komisija je odbacila tu tvrdnju i pojasnila da se upotrijebljena referentna vrijednost temeljila na sekundarnoj jedinici objavljenoj u bazi podataka GTA. Komisija je stoga prilagodila uobičajenu vrijednost.

(81)

CCCME je ponovno podnio tvrdnju da grupiranje materijala koji čini manje od 1 % ukupnog troška proizvodnje u kategoriju potrošnog materijala nije primjereno, tvrdeći da za neke proizvođače u uzorku ti ulazni elementi mogu činiti do petine ukupnog troška proizvodnje.

(82)

Komisija je napomenula da CCCME nije osporio njezinu dosljednu praksu izražavanja potrošnog materijala kao postotka sirovina na temelju podataka o troškovima koje su naveli proizvođači. Budući da glavne troškovne stavke, kao što su motori, baterije, ventili, gume i kabelski snopovi, koje čine više od 80 % ukupnog troška proizvodnje, nisu grupirane, primijenjena metodologija smatrala se primjerenom. Nadalje, Komisija je smatrala da je broj čimbenika proizvodnje bio iznimno visok, do 200 stavki, tako da bi se utvrđivanjem referentnih vrijednosti za svaku od njih nepotrebno dodatno zakomplicirao ispitni postupak, a ne bi se dobio drukčiji rezultat s obzirom na opće poremećaje primjenjive na tržištu NRK-a. Komisija je napomenula da je i jedan od proizvođača izvoznika u uzorku u svojem odgovoru na upitnik grupirao čimbenike proizvodnje. Na temelju toga je ta tvrdnja odbačena.

(83)

Društvo Dingli tvrdilo je nakon konačne objave da je referentnu vrijednost za dva čimbenika proizvodnje (22) potrebno ispraviti.

(84)

Kad je riječ o prvoj referentnoj vrijednosti, društvo Dingli dostavilo je dokaze koji pokazuju da je ulazni element korišten u njegovu postupku proizvodnje obuhvaćen drukčijom carinskom oznakom od one koju je upotrijebila Komisija. Komisija je tu tvrdnju prihvatila i promijenila referentnu vrijednost. Društvo Dingli obaviješteno je o novoj referentnoj vrijednosti. Međutim, kad je riječ o drugoj referentnoj vrijednosti, nisu dostavljeni dokazi kojima bi se potkrijepila ta tvrdnja. Komisija je stoga odbacila tu tvrdnju.

(85)

CCCME je zatražio da Komisija svim zainteresiranim stranama objavi izvorne podatke preuzete iz baze podataka GTA za brazilske referentne vrijednosti iz kojih je vidljivo automatsko usklađivanje carinskih oznaka iz više jurisdikcija koje provodi algoritam i koje se upotrebljava za izračun nenarušene vrijednosti sirovina.

(86)

Zahtjev je prihvaćen, a Komisija je zatražene podatke uključila u objavu zainteresiranim stranama.

(87)

CCCME je nakon konačne objave tvrdio da podaci iz baze podataka GTA objavljeni u skladu s uvodnom izjavom 86. nisu dostatni za ostvarivanje njegovih prava na obranu. Komisija je odbila tu tvrdnju jer su objavljeni podaci omogućili svim zainteresiranim stranama uvid u korištenu metodologiju, referentne i druge vrijednosti.

(88)

Društvo Sinoboom tvrdilo je da bi za komponente kupljene na domaćem tržištu Komisija trebala upotrijebiti cijene čimbenika proizvodnje tako da oduzme troškove povezane s prijevozom, osiguranjem itd. od cijene CIF kako je prikazana u bazi podataka GTA. Društvo Sinoboom kupilo je sirovine i druge ulazne elemente na domaćem tržištu, zbog čega cijene čimbenika proizvodnje ne uključuju troškove prekooceanskog prijevoza, osiguranje i uvozne carine. Uvozne cijene iz baze podataka GTA koje je upotrijebila Komisija uključivale su troškove prekooceanskog prijevoza, troškove osiguranja i u nekim slučajevima uvozne carine.

(89)

Komisija je za izračun uobičajene vrijednosti upotrijebila odgovarajuće troškove proizvodnje i prodaje u odgovarajućoj reprezentativnoj zemlji sličnog stupnja gospodarskog razvoja kao Kina, kako je predviđeno člankom 2. stavkom 6.a točkom (a) osnovne uredbe (23). Te cijene, preuzete iz baze podataka GTA, uključuju prijevoz, osiguranje i carine te se smatralo da odgovaraju troškovima proizvodnje u reprezentativnoj zemlji. Osim toga, Komisija napominje da činjenica da kineski proizvođači izvoznici kupuju određeni ulazni materijal od domaćih izvora za proizvodnju mobilne opreme za dizanje ili rukovanje ne znači da i brazilski proizvođači kupuju isti ulazni materijal na brazilskom domaćem tržištu. Komisija je odbacila taj argument.

(90)

Društvo Dingli i CCCME ponovno su zatražili da se verzija 1.1. tablice statističkih podataka o radu baze podataka Pesquisa Industrial Annual („PIA”) za Brazil (24) upotrijebi za izračun troškova rada umjesto tablice PIA 2.2. (25) jer su u njoj bili dostupni podaci industrijskog sektora 28.22 koji obuhvaća proizvodnju strojeva, opreme i opreme za prijevoz i dizanje tereta i ljudi, zajedno s podacima koji se posebno odnose na proizvodne djelatnosti.

(91)

Taj je zahtjev odbačen u uvodnoj izjavi 223. privremene uredbe u kojoj se navodi da tablica PIA 2.2. sadržava podatke za mnogo više konkretnih poslovnih kategorija. Društvo Dingli i CCCMA dostavili su dokaze da je to razlikovanje moguće i ako se upotrijebi tablica PIA 1.1. te je stoga taj zahtjev prihvaćen. Komisija je revidirala izračun troškova rada koristeći podatke iz tablice PIA 1.1. za 2022.

(92)

CCCME je ponovno zatražio da Komisija ograniči troškove socijalnog osiguranja na doprinose koji se plaćaju tijelima Instituto Nacional do Seguro Social („INSS”) i Fundo de Garantia do Tempo de Serviço („FGTS”) jer su u bilješci 17. uz financijske izvještaje društva Madal Palfinger (26) za potrebe izračuna doprinosa za socijalno osiguranje u obzir uzete samo pristojbe koje se plaćaju tijelima INSS i FGTS.

(93)

U uvodnoj izjavi 225. privremene uredbe Komisija je privremeno odbacila istu tvrdnju jer je u ispitnom postupku otkriveno da u Brazilu postoje druge vrste doprinosa za socijalno osiguranje i da se njihove stope mogu razlikovati. CCCME nije dostavio nikakve dodatne bitne elemente koji pokazuju da, suprotno privremenom zaključku Komisije iz uvodne izjave 225. privremene uredbe, u Brazilu ne postoje drugi mogući doprinosi za socijalno osiguranje osim doprinosa koji se plaćaju tijelima INSS i FGTS. Komisija je ostala pri odluci o odbijanju zahtjeva.

(94)

Nakon konačne objave CCCME je ponovio svoju tvrdnju da bi za izračun doprinosa za socijalno osiguranje trebalo uzeti u obzir samo doprinose koji se plaćaju tijelima INSS i FGTS. Ta je tvrdnja već razmotrena u uvodnoj izjavi 93.

(95)

Društvo Dingli tvrdilo je da bi pri izračunu troškova rada trebalo uzeti u obzir samo socijalna davanja koje poslodavac plaća za osoblje koje radi u proizvodnji, dok bi socijalna davanja za osoblje koje ne radi u proizvodnji trebalo odbiti. Dodjela doprinosa trebala bi se temeljiti na omjeru između ukupne plaće osoblja koje radi u proizvodnji i osoblja koje ne radi u proizvodnji.

(96)

Komisija je utvrdila da argument društva Dingli ima smisla jer bi pri izračunu referentne vrijednosti za troškove rada trebalo uzeti u obzir samo troškove povezane s proizvodnjom proizvoda iz ispitnog postupka te je u skladu s time ponovno izračunala iznos socijalnih davanja.

(97)

Nakon konačne objave društvo Dingli tvrdilo je da, iako je Komisija prihvatila tvrdnju kako je navedeno u uvodnoj izjavi 96., to nije iskazala u ponovnom izračunu iznosa socijalnih davanja.

(98)

Komisija je odbacila tu tvrdnju jer su socijalna davanja ponovno izračunana nakon objave privremenih mjera. Komisija je izračunala vrijednost doprinosa i podijelila je s brojem zaposlenika u proizvodnji, ne uzimajući u obzir osobe koje nisu uključene u proizvodnju.

(99)

Društvo Dingli istaknulo je da pri konverziji troškova rada po satu iz brazilskog reala („BRL”) u kineski juan („CNY”) Komisija nije primijenila devizni tečaj za 2021. Tečaj korišten u privremenim izračunima za konverziju brazilskog reala u euro („EUR”) odnosi se na 2022., a devizni tečaj korišten za konverziju eura u kineski juan odnosi se na razdoblje ispitnog postupka. Kako bi utvrdila troškove rada po satu u razdoblju ispitnog postupka, Komisija je u konačnoj fazi primijenila indeks troškova rada za 2023. na najnovije dostupne podatke iz 2022. Dobiveni trošak rada zatim je pretvoren u kineski juan primjenom deviznih tečajeva važećih u razdoblju ispitnog postupka.

(100)

Komisija je odbacila tvrdnju da bi trebala primijeniti tečaj za 2021. jer je postao bespredmetan u konačnoj fazi budući da su upotrijebljeni podaci za 2022.

(101)

Nakon konačne objave društvo Dingli tvrdilo je da je Komisija dvostruko računala inflaciju time što je prilagodila brazilske troškove rada za 2022. prema podacima za 2023. i zatim ih pretvorila u juan renminbi primjenom deviznog tečaja primjenjivog tijekom razdoblja ispitnog postupka. Društvo Dingli tvrdilo je da bi se devizni tečajevi za razdoblje ispitnog postupka trebali upotrebljavati bez prilagodbe ili, ako se prilagodba provodi, trebali bi se upotrebljavati devizni tečajevi za 2022.

(102)

Komisija je odbacila tu tvrdnju jer društvo Dingli nije uspjelo dokazati da je promjena indeksa troškova rada s 2022. na 2023. bila povezana isključivo s inflacijom. Brazilski indeks troškova rada ne pokazuje razlike u vrijednosti plaća, već u ukupnom trošku zapošljavanja radne snage po satu na koji mogu utjecati drugi čimbenici osim inflacije. Nadalje, usporedna prilagodba indeksa za 2022. i primjena deviznog tečaja iz razdoblja ispitnog postupka nisu doveli do dvostrukog računanja. Naprotiv, prilagodbama je osigurano da referentna vrijednost odražava trošak rada koji se trebao platiti tijekom razdoblja ispitnog postupka na temelju dostupnih informacija.

(103)

Nakon konačne objave CCCME je tvrdio da je Komisija pogrešno upotrijebila indeks potrošačkih cijena kako bi prilagodila trošak rada za 2022. na trošak rada za razdoblje ispitnog postupka. CCCME tvrdi da bi primjena indeksa prosječnog dohotka bila primjerenija.

(104)

Komisija je za indeksiranje troškova rada upotrijebila prosječnu nacionalnu potrošačku cijenu tijekom razdoblja ispitnog postupka, dobivenu na temelju statistike koju je objavio Instituto Brasileiro de Geografia e Estatística (27) (IBGE). CCCME nije dostavio dokaze kojima bi se utvrdilo zašto ta metodologija nije točna. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(105)

CCCME je nakon konačne objave tvrdio da je metodologija za izračun godišnjih radnih sati pogrešna. Umjesto da pomnoži srednji broj stvarno odrađenih tjednih sati koji se odnose na kategoriju gospodarske djelatnosti 28, proizvodnju strojeva i opreme iz podataka ILOSTAT-a, s ukupnim brojem tjedana u kalendarskoj godini, Komisija je najprije izračunala dnevne radne sate tako što je podijelila tjedne sate s pet radnih dana tjedno, a zatim pomnožila tako izračunane dnevne radne sate s navodnih 220 raspoloživih radnih dana godišnje.

(106)

Komisija je uputila na izračune koji su stavljeni na raspolaganje zainteresiranim stranama i u kojima je detaljno opisano kako je izračunana referentna vrijednost koja se odnosi na trošak rada. Konkretno, Komisija je upotrijebila ukupne godišnje troškove rada po zaposleniku za društva s više od 30 zaposlenika i prilagodila ih na temelju prosjeka nacionalnog indeksa potrošačkih cijena za 2022. u odnosu na prosjek za razdoblje ispitnog postupka. Za izračun prosječnih tjednih radnih sati u Brazilu za 2022. u tom sektoru (djelatnost 28, razina 2 prema ISIC-u) korišteni su Statistički podaci ILO-a. Prosječni godišnji trošak po zaposleniku povezan s proizvodnjom (indeksiran) podijeljen je s navedenim prosječnim tjednim satima, čime je dobivena vrijednost troška rada. Na temelju navedenog i s obzirom na to da nije bilo konkretnijih primjedbi, ta je tvrdnja odbačena. Na temelju prethodno navedenog Komisija je ponovno izračunala trošak rada po satu u reprezentativnoj zemlji na 70,60 CNY.

(107)

CCCME i društvo Dingli ponovno su zatražili da Komisija oduzme 17,5 % PDV-a od troška električne energije i plina te su uputili na nedavnu praksu Komisije u kojoj je to prihvaćeno.

(108)

Komisija je prihvatila taj zahtjev i odbila iznos PDV-a od troška električne energije i prirodnog plina jer je utvrdila da brazilska društva imaju pravo na porezne olakšice za ICMS (28) za električnu energiju i plin koji se upotrebljavaju za industrijsku proizvodnju.

(109)

Nakon konačne objave CMAE je tvrdio da bi Komisija trebala koristiti primjenjive stope ICMS-a za plin i električnu energiju u državi Rio Grande do Sul, u kojoj društvo Madal Palfinger ima sjedište.

(110)

Komisija je utvrdila da svaka roba koja se prevozi u drugu državu unutar Brazila ima vlastitu stopu ICMS-a ovisno o podrijetlu. Stoga se stope ICMS-a u državi Rio Grande do Sul za plin i električnu energiju koji potječu iz nacionalne mreže nisu smatrale relevantnima za te čimbenike proizvodnje. Osim toga, dokazi koje je CMAE dostavio kako bi potkrijepio tvrdnju da je ICMS za električnu energiju iznosio 17 % upućivali su na to da 2024. ta stopa nije obuhvaćala električnu energiju za industrijsku upotrebu (29). Komisija je stoga upotrijebila prosječnu stopu ICMS-a za električnu energiju i plin od 17,5 % za cijeli Brazil, što je smatrala točnim. Ta je tvrdnja odbačena.

(111)

Na temelju navedenog Komisija je utvrdila cijenu električne energije za industrijsku upotrebu od 0,89 CNY/kWh te cijenu plina za industrijsku upotrebu od 0,452 CNY/kWh u reprezentativnoj zemlji.

(112)

CCCME je ponovno zatražio da se „prilagodba sadašnje vrijednosti”, koja je uklonjena iz financijskih troškova društva Madal Palfinger, s obzirom na to da se ne može smatrati da su nastali u uobičajenom tijeku poslovanja, ukloni i iz financijskog prihoda. CCCME je smatrao da je to asimetrično postupanje pogrešno. Komisija je prihvatila tu tvrdnju.

(113)

Društvo Dingli ponovno je zatražilo da se, s obzirom na to da je izvozna cijena kineskih proizvođača utvrđena na razini franko tvornica, te s obzirom na to da Komisija raspolaže lako dostupnim podacima o troškovima prijevoza, osiguranja za prijevoz i provizijama, ti podaci uklone iz troškova prodaje te općih i administrativnih troškova društva Madal Palfinger kako bi se osiguralo da se izračunana uobičajena vrijednost na odgovarajući način utvrdi na razini franko tvornica. Društvo Dingli tvrdilo je da obveza usporedbe cijena na razini franko tvornica vrijedi neovisno o tvrdnji Komisije iz uvodne izjave 245. privremene uredbe da ne raspolaže dostatnim informacijama o utvrđivanju prihoda i troškova povezanih s prijevozom, osiguranjem za prijevoz i provizijama da bi mogla razdvojiti troškove izvoza i domaće prodaje.

(114)

Na temelju te tvrdnje Komisija je u bilješci 17. uz financijski izvještaj za 2023. društva Madal Palfinger utvrdila posebne vrijednosti troškova prijevoza i provizija (30). Kako bi došla do razine franko tvornica za uobičajenu vrijednost, Komisija je od troškova prodaje upotrijebljenih za izračun troškova prodaje te općih i administrativnih troškova oduzela trošak prijevoza i provizija.

(115)

Nakon konačne objave CMAE je tvrdio da pri izračunu uobičajene vrijednosti ne bi trebalo odbiti troškove prijevoza i provizije od troškova prodaje upotrijebljenih za utvrđivanje troškova prodaje te općih i administrativnih troškova.

(116)

Komisija je smatrala da ta tvrdnja nije potkrijepljena i nije promijenila zaključak iz uvodne izjave 113. Troškovi prodaje društva Madal Palfinger uključivali su iznos za pokrivanje troškova vozarine i provizije koji je trebalo odbiti kako bi se osiguralo da je izvozna cijena franko tvornica uspoređena s izračunanom uobičajenom vrijednošću franko tvornica. Ta je tvrdnja odbačena.

(117)

Nakon konačne objave CMAE je tvrdio da, ako Komisija odluči izostaviti troškove prijevoza ulaznih elemenata, mora prilagoditi i trošak prodane robe za izračun troškova prodaje te općih i administrativnih troškova oduzimanjem iznosa troškova prijevoza za kupnju sirovina i ulaznih elemenata proizvođača izvoznika od „troška prodane robe i usluga” o kojem je izvijestilo društvo Madal Palfinger.

(118)

Ta je tvrdnja odbačena jer je Komisija usporedila izračunanu uobičajenu vrijednost s izvoznom cijenom na razini franko tvornica kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 115. Troškovi povezani s prijevozom proizvoda iz ispitnog postupka ne mogu se uzeti u obzir pri izračunu uobičajene vrijednosti franko tvornica, s obzirom na to da ona mora prikazivati troškove na vratima tvornice. Nadalje, CMAE nije dostavio dokaze kojima bi se potkrijepila tvrdnja da su se troškovi prijevoza odnosili i na ulazne elemente. Zapravo, troškovi prijevoza sirovina korištenih u proizvodnji proizvoda iz ispitnog postupka stvarna su troškovna stavka koja se mora uzeti u obzir pri izračunu uobičajene vrijednosti i obično je povezana s troškom ulaznih elemenata te se ne iskazuje zasebno.

(119)

Nakon konačne objave CMAE je tvrdio da trošak prijevoza i provizije ne bi trebalo oduzeti od troškova prodaje te općih i administrativnih troškova s obzirom na to da u financijskim izvještajima društva Madal Palfinger nije moguće razlikovati domaću i izvoznu prodaju.

(120)

Komisija je odbacila tu tvrdnju jer se uobičajena vrijednost morala utvrditi na razini franko tvornica, stoga su se ti troškovi morali odbiti kako bi se utvrdili troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi te dobit u reprezentativnoj zemlji, bez obzira na odredište prodane robe.

(121)

CCCME je tvrdio da Komisija ne bi trebala upotrijebiti izračunani postotak potrošnog materijala u ukupnom trošku sirovina i postotak režijskih troškova proizvodnje povrh troškova proizvodnje koje su stvarno snosili kineski proizvođači izvoznici kako bi ekstrapolirala nenarušenu vrijednost potrošnog materijala i režijskih troškova. CCCME je nadalje tvrdio da je Komisija pogriješila kad je stvarne troškove prijevoza kineskih proizvođača izvoznika za isporuku sirovina izrazila kao postotak stvarnog troška svake sirovine, a zatim je taj postotak primijenila na nenarušeni trošak te iste sirovine kako bi dobila nenarušeni trošak prijevoza. CCCME je doveo u pitanje ishod primjene te metode tvrdeći da ona neizbježno dovodi do narušene referentne vrijednosti jer je izražena kao postotak navodno narušenog troška sirovina ili izravnih troškova. Komisija bi trebala utvrditi referentnu vrijednost potrošnog materijala, režijskih troškova proizvodnje i troškova prijevoza odvojeno od ostalih ulaznih sirovina ili prihvatiti stvarne troškove kineskih proizvođača izvoznika za potrošni materijal, režijske troškove proizvodnje i troškove prijevoza.

(122)

CCCME je doveo u pitanje argument Komisije iz uvodne izjave 237. privremene uredbe da dodavanje postotka režijskih troškova proizvodnje nenarušenom trošku proizvodnje izračunanom na temelju udjela režijskih troškova izraženih u trošku proizvodnje proizvođača izvoznika koji surađuju dovodi do preciznijih rezultata nego korištenje vrijednosti režijskih troškova iz financijskih izvještaja društva Madal Palfinger. CCCME je dodao da se isto može reći i za troškove prodaje, opće i administrativne troškove te dobit i da bi Komisija trebala na isti način izračunati i nenarušeni iznos troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti proizvođača izvoznika u uzorku, umjesto da se oslanja na financijske podatke društva Madal Palfinger.

(123)

Komisija je u uvodnoj izjavi 82. napomenula da su troškovne stavke zanemarive vrijednosti koje su prijavili proizvođači izvoznici grupirane u potrošni materijal. Režijski troškovi izraženi su kao postotak vrijednosti koji su proizvođači izvoznici naveli za sve izravne troškove. Troškovi prijevoza izraženi su kao postotak prijavljenih troškova sirovina.

(124)

Komisija je odbila prijedlog da upotrijebi troškove koje su proizvođači izvoznici naveli za potrošni materijal, režijske troškove proizvodnje i prijevoz jer se u skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (a) osnovne uredbe (31) domaći troškovi mogu upotrijebiti samo ako se sa sigurnošću utvrdi da nisu narušeni. To u ovom slučaju nije utvrđeno.

(125)

Tvrdnja CCCME-a nije sadržavala valjane argumente kojima bi se potkrijepio zahtjev da Komisija odstupi od svoje ustaljene prakse pribavljanja financijskih podataka od proizvođača utvrđenih u reprezentativnoj zemlji. S obzirom na činjenicu da proizvođači izvoznici posluju u narušenom gospodarskom okruženju, ne može se smatrati da postotak njihovih troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti odgovara uobičajenim uvjetima poslovanja. Na temelju toga je ta tvrdnja odbačena.

(126)

Na temelju prethodno navedenog Komisija je izračunala uobičajenu vrijednost po vrsti proizvoda na razini trgovine franko tvornica u skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (a) osnovne uredbe (32), kako je opisano u uvodnim izjavama od 247. do 251. privremene uredbe.

(127)

Na troškove proizvodnje koji su utvrđeni kako je opisano u prethodnim uvodnim izjavama Komisija je primijenila troškove prodaje, opće i administrativne troškove te dobit društva Madal Palfinger.

(128)

Troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi izraženi kao postotak troškova prodane robe i primijenjeni na nenarušene troškove proizvodnje iznosili su 20,37 %. Dobit izražena kao postotak troškova prodane robe i primijenjena na nenarušene troškove proizvodnje iznosila je 7,62 %. Komisija je smatrala da su u smislu članka 2. stavka 6.a točke (a) osnovne uredbe ti iznosi razumni za razinu trgovine franko tvornica.

(129)

Komisija je u uvodnoj izjavi 26. privremene uredbe odlučila privremeno djelomično primijeniti raspoložive podatke pri izračunu uobičajene vrijednosti JLG-a jer tijekom posjeta radi provjere nije mogla provjeriti jesu li podaci dostavljeni u odgovoru na upitnik proizišli iz računovodstvenog sustava društva. Nakon dodatnih objašnjenja JLG-a i daljnje provjere njegovih financijskih izvještaja na licu mjesta, Komisija je utvrdila da informacije koje su prvotno dostavljene u odgovoru na upitnik JLG-a izravno proizlaze iz računovodstvenog sustava društva. S obzirom na navedeno dodatno ispitivanje Komisija nije primijenila dostupne činjenice.

(130)

Kad je riječ o društvu Sinoboom, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 25. privremene uredbe, tijekom posjeta radi provjere pojavio se problem povezan s izvješćivanjem o samoproizvedenim i kupljenim strukturnim dijelovima. Komisija je zaključila da podaci o troškovima koje je dostavilo društvo Sinoboom nisu točno prikazivali stvarne troškove.

(131)

Komisija je potvrdila svoje privremene zaključke iz uvodnih izjava 25. i 27. privremene uredbe o djelomičnoj primjeni članka 18. osnovne uredbe (33) na određene podatke iz odgovora na upitnik društva Sinoboom koji se nisu mogli provjeriti. Primijenjena metodologija utvrđena je u uvodnoj izjavi 267. privremene uredbe.

(132)

Pojedinosti o izračunu izvozne cijene navedene su u uvodnoj izjavi 252. privremene uredbe. Komisija je dostavila konkretne pojedinosti o tom izračunu u posebnoj objavi za društvo nakon uvođenja privremenih pristojbi. Nijedna zainteresirana strana nije dostavila primjedbe u tom pogledu. Stoga su potvrđeni privremeni nalazi iz uvodne izjave 252. privremene uredbe.

(133)

Nakon konačne objave društvo Dingli tvrdilo je da je, na temelju izvješća o transfernoj cijeni dostavljenog kao prilog odgovoru na upitnik društva Magni Germany (34), razina dobiti koju je prijavilo društvo Magni Germany odražavala transakcije po tržišnim uvjetima, stoga bi se profitna marža koju je prijavilo društvo Magni Germany trebala upotrijebiti za izračun izvozne cijene.

(134)

Komisija je odbila tu tvrdnju jer je popratnim izvješćem o transfernim cijenama obuhvaćena 2021. godina, a ne razdoblje ispitnog postupka. Osim toga, izvješće se temeljilo na informacijama koje je podijelila uprava društva Magni i nije bilo provjereno. Nadalje, u skladu s člankom 2. stavkom 9. zahtijeva se izračun izvozne cijene na temelju cijene po kojoj se uvezeni proizvodi prvi put preprodaju nezavisnom kupcu. U tom se slučaju cijena mora ponovno prilagoditi na granicu Unije oduzimanjem dobiti nepovezanog uvoznika. U ovom predmetu društvo Magni Germany nije ispunjavalo uvjete za nepovezanog uvoznika.

(135)

Nakon konačne objave društvo Dingli tvrdilo je da bi za preprodaju društva Magni Italy društvu Magni Germany trebalo primijeniti profitnu maržu nižu od 5 % jer društvo Magni Italy nije uključeno u carinjenje, skladištenje i prijevoz robe. Društvo Magni Germany sâmo je obavljalo te funkcije.

(136)

Komisija je odbacila tu tvrdnju uz obrazloženje da nisu dostavljeni dokazi koji bi omogućili razlikovanje dobiti koja se treba smanjiti na temelju stvarnih funkcija koje obavlja povezani uvoznik. Na temelju navedenog Komisija je smatrala da je dobit od 5 % razumna procjena na temelju marže nepovezanih uvoznika korištene u sličnim predmetima.

(137)

Nakon konačne objave društvo Dingli tvrdilo je da bi se za preprodaju društva Magni Italy nepovezanim kupcima, pri čemu je kupac taj koji obavlja carinjenje, Komisija trebala osloniti na prodajnu cijenu između društva Magni Italy i kupca za utvrđivanje cijene CIF.

(138)

Budući da nije bilo popratnih dokaza o vrijednosti CIF koju su prijavili nepovezani kupci društva Magni Italy, Komisija je tu tvrdnju odbacila.

(139)

Nakon konačne objave društvo Dingli tvrdilo je da bi se vrijednost CIF koja će se upotrebljavati za transakcije krajnjim korisnicima preko društva Magni Germany trebala temeljiti na vrijednosti koju je društvo Magni Germany prijavilo carini. Komisija je nakon analize informacija u dokumentaciji prihvatila tu tvrdnju i u skladu s time prilagodila izvoznu cijenu i dampinšku maržu.

(140)

Pojedinosti o usporedbi uobičajene vrijednosti i izvozne cijene navedene su u uvodnim izjavama 253. i 263. privremene uredbe. Komisija je dostavila konkretne pojedinosti o tom izračunu u posebnoj objavi za društvo nakon uvođenja privremenih pristojbi.

(141)

Društvo Dingli tvrdilo je da je Komisija umjesto profitne marže od 5 % trebala upotrijebiti razumnu profitnu maržu za društva koja obavljaju slične djelatnosti u grupi Dingli. Komisija je odbacila tu tvrdnju uz obrazloženje da se predložena profitna marža odnosila na transakcije među povezanim stranama i da se na nju nije moglo osloniti.

(142)

Stoga su potvrđeni privremeni nalazi iz uvodne izjave 253. privremene uredbe.

(143)

Tvrdnja da subjekti društva Terex uključeni u proizvodnju i prodaju mobilne opreme za dizanje ili rukovanje djeluju kao jedan gospodarski subjekt privremeno je odbačena u uvodnoj izjavi 263. privremene uredbe.

(144)

Nakon objave privremene uredbe društvo Terex tvrdilo je da su njegova povezana društva uključena u prodaju mobilne opreme za dizanje ili rukovanje u EU-u pod zajedničkom kontrolom, da svu proizvodnju i prodaju grupe Terex za EU usmjerava TGG, društvo sa sjedištem u Švicarskoj, te da financijske rizike snosi TGG. Društvo Terex podnijelo je zahtjev za primjenu načela jednog gospodarskog subjekta za cijelu grupu društava koju čine Terex Changzhou, TGG i dva povezana trgovca sa sjedištem u EU-u: Genie France i Terex Italia.

(145)

Osim toga, društvo Terex iznijelo je primjedbe o razlozima navedenima u uvodnim izjavama od 258. do 262. privremene uredbe za privremeno odbijanje zahtjeva za status jednog gospodarskog subjekta.

(146)

Komisija je u privremenoj fazi zaključila da ni Terex Changzhou i TGG ni TGG i dva povezana distributera (Genie France i Terex Italia) ne čine jedan gospodarski subjekt jer njihovi ugovori sadržavaju odredbu o plaćanje marže, klauzulu koja određuje da strane djeluju kao neovisni ugovaratelji, klauzulu o izboru prava i nadležnosti u slučaju spora te klauzulu kojom se odnos među stranama definira kao odnos „prodavatelja i kupca”.

(147)

Društvo Terex tvrdilo je da su obveza i praksa društva Terex Changzhou u pogledu povrata TGG-u u slučaju proizvoda koji ne ispunjavaju potrebne specifikacije vrlo ograničene, da je rješavanje sporova vanjskim odlučivanjem između više subjekata društva posljedica upotrebe standardnog predloška ugovora i da se na tu odredbu nikad nije pozvalo, da unatoč tome što su se u svojim ugovorima dogovorili o iznosu, naknada između TGG-a i društva Terex Changzhou zajamčeno se izračunava dodavanjem marže na trošak proizvodnje, da TGG ne prodaje u EU-u mobilnu opremu za dizanje ili rukovanje koju proizvodi bilo koji nepovezani subjekt i da društvo Terex Changzhou nema izravan ugovorni odnos s povezanim prodajnim društvima iz EU-a, Terex Italia i Genie France.

(148)

Komisija je razmotrila objašnjenja opisana u uvodnoj izjavi 146., ali je utvrdila da umjesto da se njima dokaže postojanje jednog gospodarskog subjekta među društvima grupe Terex, samo su poslužila za isticanje da su Terex Changzhou, TGG, Genie France i Terex Italia blisko povezana društva koja pripadaju istoj grupi i dijele nekoliko internih protokola o upravljanju i računovodstvu. To pak Komisija nikad nije osporavala. Ti zajednički protokoli o upravljanju i računovodstvu mogu postojati među povezanim društvima u istoj grupi, a da pritom ne čine jedan gospodarski subjekt.

(149)

Kad je riječ o tvrdnji društva Terex da su povrati rijetki i da u gospodarskom odnosu između društva Terex Changzhou i TGG-a nema pozivanja na odredbu o rješavanju sporova, Komisija je napomenula da unatoč toj praksi ugovorni okvir između tih subjekata omogućuje takve povrate (do kojih ipak dolazi kako i samo društvo navodi, iako rijetko) i rješavanje sporova te ističe činjenicu da se njihov odnos razlikuje od odnosa proizvođača i njegova „prodajnog odjela”. Naime, relevantne klauzule ukazale su na nepostojanje solidarnosti među stranama.

(150)

Kad je riječ o tvrdnji da, umjesto tržišnih cijena navedenih u ugovoru između subjekata, gospodarska stvarnost tijekom razdoblja ispitnog postupka pokazuje da je društvo Terex Changzhou od TGG-a primilo naknadu za proizvodnju za troškove i maržu za svoje proizvode, Komisija je utvrdila da zajamčena dobit i njezin interni financijski prijenos između više subjekata uključenih u prodaju mogu biti obilježje partnerstva koje ne obuhvaća samo jedan gospodarski subjekt. Nadalje, postojanje cijena koje se redovito ponovno ugovaraju u ugovoru između subjekata, kako je opisano u uvodnoj izjavi 146., ne negira se prethodnom praksom određivanja cijena dodavanjem marže na trošak proizvodnje među tim subjektima.

(151)

Komisija je provjerila i prihvatila argument da TGG ne prodaje u EU-u mobilnu opremu za dizanje ili rukovanje koju proizvodi bilo koji nepovezani subjekt, ali je napomenula da osim mobilne opreme za dizanje ili rukovanje koju proizvodi društvo Terex Changzhou u Kini, TGG prodaje mobilnu opremu za dizanje ili rukovanje koju proizvode povezana društva u Meksiku, Italiji, SAD-u i Indiji. Komisija smatra da je to pokazatelj vrlo bliskog partnerstva među više povezanih društava u grupi, a ne odnosa u kojem su TGG, Genie France i Terex Italia isključivi „prodajni odjeli” društva Terex Changzhou.

(152)

Tvrdnja da TGG, a ne društvo Terex Changzhou, ima izravan ugovorni odnos s povezanim prodajnim društvima u EU-u, Terex Italia i Genie France, bila je nejasna i neutemeljena. S jedne strane, Terex je tvrdio da svi ti subjekti čine jedan gospodarski subjekt, a s druge strane Terex tvrdi da postojeći ugovorni odnos između TGG-a i društava Terex Italia i Genie France nije relevantan za utvrđivanje statusa jednog gospodarskog subjekta među njima.

(153)

Tvrdnja da više subjekata društva Terex uključenih u proizvodnju i prodaju mobilne opreme za dizanje ili rukovanje posluje kao jedan gospodarski subjekt odbačena je s obzirom na uvodne izjave od 147. do 151.

(154)

Nakon konačne objave društvo Terex tvrdilo je da Komisija pri ocjeni zahtjeva za jedan gospodarski subjekt mora osim formalnosti koje povezane subjekte čine pravno različitima uzeti u obzir i „gospodarsku stvarnost” odnosa.

(155)

Komisija je odbacila tu tvrdnju. Komisija je analizirala ugovorne odredbe među subjektima i zaključila da među njima ne postoji gospodarska solidarnost. Nisu dostavljene dodatne informacije o ugovornom odnosu među subjektima. Osim toga, nisu izneseni nikakvi dokazi o tome da je odnos, kako je opisan ugovornim odredbama, netočan. Komisija je stoga zaključila da relevatni ugovori sadržavaju klauzule koje nisu u skladu s tvrdnjom da je stvarni gospodarski odnos povezanog trgovca i proizvođača istovjetan odnosu proizvođača i internog prodajnog odjela.

(156)

Nakon konačne objave društvo Terex ponovilo je tvrdnje u pogledu klauzula o jamstvu i rješavanju sporova u ugovorima među članovima grupe, o naknadi među subjektima društva Terex i o prodaji društva TGG u području mobilne opreme za dizanje ili rukovanje koju proizvode proizvođači društva Terex koji nisu Terex Changzhou. Društvo Terex pojasnilo je i svoj prethodni podnesak o odnosu između društva Terex Changzhou i društava Genie France i Terex Italy. Društvo Terex je za svaku točku tvrdilo da bi se Komisija pri ocjeni njihova učinka na tvrdnju o jednom gospodarskom subjektu trebala osloniti na gospodarsku stvarnost, a ne na pojedinosti ugovora.

(157)

Navedene su tvrdnje već razmotrene u uvodnim izjavama od 148. do 151. Stvarni gospodarski odnos među različitim subjektima obilježen je ugovornim odredbama koje se primjenjuju na taj odnos. Osim toga, nisu izneseni nikakvi dokazi o tome da je odnos, kako je opisan ugovornim odredbama, netočan. Komisija je stoga odbacila tvrdnju.

(158)

JLG je iznio još jedan zahtjev da se s nekoliko društava postupa kao s jednim gospodarskim subjektom. To je društvo tvrdilo da JLG Industries, Inc., JLG EMEA, JLG Tianjin i povezana društva koja posluju kao prodajno-servisne službe u EU-u (35) i uključena su u prodaju u EU-u djeluju kao jedan gospodarski subjekt jer su povezana društva JLG-a uključena u prodaju mobilne opreme za dizanje ili rukovanje u EU-u pod zajedničkom kontrolom, svom proizvodnjom i prodajom grupe JLG upravlja društvo JLG Industries, Inc. iz sjedišta u SAD-u, a financijske rizike snosi JLG Industries, Inc.

(159)

JLG Tianjin proizvodi mobilnu opremu za dizanje ili rukovanje koja se prodaje društvu JLG Industries (koje se nalazi u SAD-u). Kad je riječ o prodaji u EU-u, JLG Industries preprodaje navedenu mobilnu opremu za dizanje ili rukovanje društvu JLG EMEA u Nizozemskoj. Potonje tu opremu prodaje krajnjim nezavisnim kupcima ili povezanim trgovcima: JLG Deutschland GmbH, JLG France, JLG Sverige AB, JLG Industries (Italia) i Plataformas Elevadoras (JLG Spain). To društvo tvrdilo je da svi subjekti uključeni u proizvodnju i prodaju mobilne opreme za dizanje ili rukovanje čine jedan gospodarski subjekt.

(160)

Komisija je utvrdila da sporazum o distribuciji između društava JLG EMEA i JLG Industries sadržava odredbe koje upućuju na nepostojanje jednog gospodarskog subjekta među njima – na primjer, njihovi ugovori sadržavaju klauzule o arbitraži te „ugovorne strane imaju na raspolaganju sva pravna sredstva, uključujući sve pravne lijekove”. JLG EMEA ovlašten je obavljati sve svoje dužnosti kao distributer za prodaju mobilne opreme za dizanje ili rukovanje na temelju ugovora neovisno i prema vlastitom nahođenju te će se pobrinuti da njegovi kupci znaju da posluje i prodaje u svoje ime. Imenovanje društva JLG EMEA distributerom nije isključivo i nijedna odredba njegova ugovora ne ograničava društvo JLG Industries da imenuje druge distributere za tržište Unije. JLG EMEA može pružati nekonkurentske usluge trećim stranama za vlastiti račun ili za račun trećih strana.

(161)

Osim toga, Komisija je utvrdila da standardni ugovor o distribuciji između društva JLG EMEA i prodajno-servisnih službi sadržava odredbe koje upućuju na nepostojanje solidarnosti te posljedično na nepostojanje jednog gospodarskog subjekta. Riječ je primjerice o arbitražnoj klauzuli prema kojoj se arbitraža mora provesti u skladu s arbitražnim pravilima Nizozemskog arbitražnog instituta, cjenikom koji preporučuje JLG EMEA i koji distributeri trebaju upotrebljavati, ali i koji im omogućuje da naplaćuju drukčije cijene, fiksni postotak naknade na koji distributeri imaju pravo za svaku prodaju, bez obzira na konačnu cijenu.

(162)

Komisija je utvrdila da je objašnjenje o zajedničkoj kontroli, smjeru prodaje i financijskom riziku koji snosi društvo JLG Industries, Inc. pokazalo da postoji blisko gospodarsko partnerstvo među uključenim subjektima, no da oni nužno ne čine jedan gospodarski subjekt. Vrsta upravljanja i kontrole koju opisuje JLG može postojati među povezanim društvima koja pripadaju istoj grupi i imaju unaprijed definirane odgovornosti kao trgovac, proizvođač i distributer.

(163)

JLG je tvrdio da pobijanja argumenata iz uvodnih izjava od 258. do 262. privremene uredbe kojima se odbija tvrdnja društva Terex o jednom gospodarskom subjektu nisu primjenjiva na JLG.

(164)

Komisija nije detaljno ispitala tvrdnju da razlozi za odbijanje tvrdnje društva Terex o jednom gospodarskom subjektu nisu primjenjivi na JLG. Argumenti na kojima se temelji odluka o odbijanju tvrdnje JLG-a samostalni su i specifični za određeno društvo, kako je detaljno opisano u uvodnim izjavama 159., 160. i 161.

(165)

Tvrdnja da više subjekata JLG-a uključenih u proizvodnju i prodaju mobilne opreme za dizanje ili rukovanje posluje kao jedan gospodarski subjekt odbačena je s obzirom na uvodne izjave 159., 160. i 161.

(166)

Nakon konačne objave JLG je ponovio svoju tvrdnju da grupa JLG posluje kao jedan gospodarski subjekt. JLG je ustrajao na „gospodarskoj stvarnosti” unutar poslovanja grupe i tvrdio da bi Komisija trebala zanemariti ugovorne odredbe među različitim subjektima grupe.

(167)

Komisija je odbacila tu tvrdnju. Stranke su se slobodno sporazumjele o ugovornim odredbama. JLG nije pružio opravdanje za neprimjenu tih odredbi. Komisija je analizirala ugovorne odredbe među subjektima i zaključila da među njima ne postoji gospodarska solidarnost. Nisu dostavljene dodatne informacije o ugovornom odnosu među subjektima. Osim toga, nisu izneseni nikakvi dokazi o tome da je odnos, kako je opisan ugovornim odredbama, netočan. Komisija je stoga zaključila da relevantni ugovori sadržavaju klauzule koje nisu u skladu s tvrdnjom da je stvarni gospodarski odnos povezanog trgovca i proizvođača istovjetan odnosu proizvođača i internog prodajnog odjela.

(168)

Konačne dampinške marže izražene kao postotak cijene CIF (troškovi, osiguranje, vozarina) na granici Unije, neocarinjeno, iznose:

(169)

CCCME je nakon privremene objave ponovio da je čimbenike štete i uzročnosti u ispitnom postupku trebalo procijeniti zasebno za mobilnu opremu za dizanje ili rukovanje s električnim ili hibridnim pogonom i konvencionalnim motorima kao podskupinom ili segmentom podtržišta, tvrdeći da te vrste mobilne opreme za dizanje ili rukovanje nisu međusobno zamjenjive zbog bitnih razlika u svojstvima proizvoda, njihovoj krajnjoj namjeni i percepciji tržišta. Tvrdio je i da Komisija posljedično nije zajamčila objektivno ispitivanje elemenata štete kako je propisano člankom 3. stavkom 2. osnovne uredbe. CCCME je nakon konačne objave ponovio taj argument bez dodavanja novih elemenata kojima bi potkrijepio svoju tvrdnju.

(170)

Kako je detaljno opisano u odjeljku 2.4.1., Komisija je zaključila da obje kategorije (konvencionalna i električna ili hibridna mobilna oprema za dizanje ili rukovanje) imaju ista bitna svojstva i da je stoga opravdano da su obje obuhvaćene opsegom proizvoda i ocijenjene kao isti tržišni segment. Razlike između tih dviju kategorija nisu bile takve da bi opravdale zasebnu analizu štete i uzročno-posljedične veze jer su proizvodi međusobno konkurirali. Kako je objašnjeno u odjeljku 2.4.1., mobilna oprema za dizanje ili rukovanje s konvencionalnim motorom mogla bi se u budućnosti u većoj mjeri postupno zamijeniti električnom ili hibridnom mobilnom opremom za dizanje ili rukovanje i upotrebljavati u većoj mjeri u vanjskom prostoru. Iz navedenog proizlazi da se područje primjene tih dviju kategorija mobilne opreme za dizanje ili rukovanje mijenja, što je dodatni argument protiv zasebne ocjene. Stoga je Komisija zaključila da nije opravdano provesti zasebnu ocjenu čimbenika štete i uzročno-posljedične veze za te dvije kategorije mobilne opreme za dizanje ili rukovanje.

(171)

Budući da nije bilo primjedaba u odnosu na interes industrije Unije, potvrđene su uvodne izjave od 273. do 275. privremene uredbe.

(172)

Budući da nije bilo primjedaba u pogledu potrošnje u Uniji, potvrđene su uvodne izjave od 276. do 278. privremene uredbe.

(173)

Budući da nije bilo primjedaba u odnosu na uvoz iz predmetne zemlje, potvrđene su uvodne izjave od 279. do 281. privremene uredbe.

(174)

Komisija je u uvodnim izjavama od 286. do 288. privremene uredbe detaljno opisala metodologiju za utvrđivanje sniženja cijena i zaključila da je kineski uvoz snizio cijene industrije Unije te spriječio njihov rast.

(175)

Nakon konačne objave JLG je tvrdio da, kad je riječ o društvu JLG EMEA, metodologija koju je Komisija upotrijebila za utvrđivanje vrijednosti CIF ne omogućuje pravednu usporedbu prodajnih cijena JLG-a u EU-u s cijenama industrije EU-a. Budući da je sve prodajne aktivnosti povezane s EU-om organiziralo samo društvo JLG EMEA, Komisija pri izračunu izvozne cijene ne bi trebala odbiti njegovu dobit, troškove prodaje te opće i administrativne troškove. JLG je nadalje tvrdio da je transferna cijena unutar društva koju je naplaćivalo društvo JLG Tianjin obuhvaćala samo troškove proizvodnje, režijske troškove postrojenja i profitnu maržu od 7 % (na temelju troškova), što nije jednako ciljnoj cijeni industrije EU-a utvrđenoj na temelju ciljne dobiti i stvarnih troškova prodaje te općih i administrativnih troškova izraženoj u postocima prodajnih cijena.

(176)

Komisija je odbacila taj argument zbog toga što se ta cijena, da bi se izračunala pouzdana uvozna cijena po tržišnim uvjetima, mora izračunati na temelju preprodajne cijene povezanog uvoznika prvom neovisnom kupcu kao početne točke. Kako bi se provela ta rekonstrukcija, pravila o izračunu izvozne cijene iz članka 2. stavka 9. osnovne uredbe relevantna su i analogno se primjenjuju. U skladu s člankom 2. stavkom 9. osnovne uredbe istražno tijelo obvezuje se utvrditi pouzdanu izvoznu cijenu na granici Unije prilagodbom za sve troškove nastale između uvoza i preprodaje te za ostvarenu dobit. Analognom primjenom članka 2. stavka 9. osnovne uredbe omogućuje se postizanje cijene koja je u potpunosti usporediva s cijenom koja se upotrebljava pri ispitivanju prodaje nepovezanim kupcima te također usporediva s prodajnom cijenom industrije Unije.

(177)

Nakon konačne objave društvo Terex tvrdilo je da, kad je riječ o TGG-u, Komisija ne bi trebala odbiti dobit, troškove prodaje te opće i administrativne troškove pri izračunu izvozne cijene kako bi se omogućila pravedna usporedba prodajne cijene društva Terex u EU-u i cijene industrije EU-a. Transferna cijena između društava Terex Changzhou i TGG obuhvaćala je samo troškove proizvodnje, režijske troškove postrojenja i dobit. Time se razlikuje od ciljne cijene industrije EU-a koja je utvrđena na temelju ciljne dobiti i stvarnih troškova prodaje te općih i administrativnih troškova koji su izraženi kao postoci prodajnih cijena.

(178)

Komisija je odbacila taj argument zbog toga što se ta cijena, da bi se izračunala pouzdana uvozna cijena po tržišnim uvjetima, mora izračunati na temelju preprodajne cijene povezanog uvoznika prvom neovisnom kupcu kao početne točke. Kako bi se provela ta rekonstrukcija, pravila o izračunu izvozne cijene iz članka 2. stavka 9. osnovne antidampinške uredbe relevantna su i analogno se primjenjuju. U skladu s člankom 2. stavkom 9. osnovne uredbe istražno tijelo obvezuje se utvrditi pouzdanu izvoznu cijenu na granici Unije prilagodbom za sve troškove nastale između uvoza i preprodaje te za ostvarenu dobit. Analognom primjenom članka 2. stavka 9. osnovne antidampinške uredbe omogućuje se postizanje cijene koja je u potpunosti usporediva s cijenom koja se upotrebljava pri ispitivanju prodaje nepovezanim kupcima te također usporediva s prodajnom cijenom industrije Unije.

(179)

Nakon privremene objave podnositelj pritužbe, CCCME te društva Sinoboom i Dingli tvrdili su da iz privremene objave nije bilo jasno je li Komisija pri izračunu sniženja cijena (i sniženja ciljnih cijena) prilagodila cijenu proizvođača iz Unije ako su prodavali preko povezanih subjekata, kao što je to učinila s cijenom kineskih proizvođača izvoznika u uzorku.

(180)

Komisija je pojasnila da su izvršene iste prilagodbe i za proizvođače izvoznike iz Kine i za proizvođače iz Unije te da je stoga usporedila cijene na istoj razini trgovine.

(181)

Podnositelj pritužbe tvrdio je nakon privremene objave da Komisija nije trebala sustavno prilagođavati izvoznu cijenu za 4,5 % carine jer se za uvoz pod oznakom TARIC 8428.90.90.20 uopće nije naplaćivala carina. Tvrdio je da bi prilagodbu trebalo provesti samo za izvoz za koji se naplaćuje carina na temelju podataka koje su dostavili proizvođači izvoznici koji surađuju, a ako informacije nisu dostavljene, na temelju podataka nakon pokretanja postupka utvrđivanjem udjela uvoza za koji se naplaćuje carina u odnosu na uvoz za koji je carina bila jednaka nuli. Komisija je prihvatila tu tvrdnju i u skladu s time smanjila izvoznu cijenu.

(182)

Nakon konačne objave CCCME je naveo da bi se Komisija trebala osloniti na stvarne podatke o izvozu svakog od proizvođača izvoznika u uzorku, a ne na podatke o uvozu za razdoblje nakon razdoblja ispitnog postupka. Komisija je pojasnila da se prilagodba temeljila na stvarnim podacima proizvođača izvoznika iz razdoblja ispitnog postupka koji su omogućili da se utvrdi podliježe li izvozna prodaja carini.

(183)

Nakon privremene objave društvo Sinoboom i podnositelj pritužbe dostavili su primjedbe o razvrstavanju i usporedivosti proizvoda.

(184)

Društvo Sinoboom uputilo je na privremenu objavu i činjenicu da je za potrebe izračuna marže štete Komisija spojila PCN-ove te je zbog toga Komisija usporedila podizne platforme znatno različitih radnih visina, što je navodno dovelo do precjenjivanja marže štete.

(185)

Komisija je prihvatila tu tvrdnju i provela usporedbu na temelju PCN-a te je u skladu s time prilagodila izračune. Kao posljedica navedenog smanjila se marža štete.

(186)

Društvo Sinoboom nadalje je istaknulo da je njegova privremena dampinška marža bila viša od marži drugih proizvođača izvoznika. Prema mišljenju društva Sinoboom takva bi razlika mogla biti posljedica metodologije koju je Komisija primijenila za usporedbu cijena i analizu marže štete. Uputilo je na objavu razvrstavanja prema kontrolnim brojevima proizvoda („PCN”) i tvrdilo da zainteresirane strane nisu imale dovoljno vremena za iznošenje primjedaba na usporedbu PCN-ova koju su strane dostavile samo jedan dan prije roka za iznošenje primjedaba o privremenim mjerama. Smatralo je da su postojale nepravilnosti u razvrstavanju prema PCN-ovima proizvođača iz Unije i ukazalo je na vrste proizvoda koje su možda pogrešno razvrstane ili za koje nije bilo moguće provjeriti ispravno razvrstavanje na temelju opisa vrsta proizvoda.

(187)

Kao odgovor na primjedbe CCCME-a podnositelj pritužbe je pak smatrao da su tvrdnje neutemeljene jer su proizvodi dobro razvrstani ili pak nisu proizvedeni ili nisu upotrijebljeni za usporedbu.

(188)

Komisija je provjerila navodna pogrešna razvrstavanja i utvrdila da je jedan od proizvođača iz Unije u uzorku doista prijavio dvije vrste mobilne opreme za dizanje ili rukovanje pod netočnim PCN-om. Komisija je u skladu s tim ispravila razvrstavanje prema PCN-u.

(189)

Društvo Sinoboom tvrdilo je i da su neke vrste proizvoda proizvođači iz Unije mogli prodavati u nereprezentativnim količinama, što je moglo dovesti do umjetno visokih cijena tih proizvoda. Ako je to bio slučaj, Komisija bi trebala prerazvrstati predmetnu prodaju i obuhvatiti je najbližim PCN-om za koji su proizvođači iz Unije imali reprezentativnu prodaju u razdoblju ispitnog postupka.

(190)

Komisija je to provjerila i potvrdila da se vrste proizvoda koje prodaje industrija Unije i koje se uspoređuju s istim vrstama proizvoda koje prodaje društvo Sinoboom ne odnose na nereprezentativne količine. Stoga nije bilo potrebe za prerazvrstavanjem PCN-ova.

(191)

Podnositelj pritužbe smatrao je da je došlo do očitog pogrešnog razvrstavanja određenih vrsta proizvoda koje je JLG deklarirao u pogledu industrijske upotrebe ili upotrebe na zahtjevnim terenima za odabrane podizne platforme i u pogledu radne visine određenih stupnih podiznih platformi.

(192)

Tijekom postupka provjere povezanih društava u konačnoj fazi društva su pristala na prerazvrstavanje tih proizvoda u ispravne PCN-ove.

(193)

Nakon ispravaka izračuna marže sniženja cijena (i sniženja ciljnih cijena), kako je objašnjeno u prethodnom odjeljku i u odjeljku 3.3.2., Komisija je utvrdila ponderiranu prosječnu maržu sniženja cijena od 11,9 %.

(194)

Osim sniženja cijena, znatne su i marže sniženja ciljnih cijena po proizvođaču izvozniku u uzorku. Na temelju navedenog Komisija je ostala pri zaključku iz uvodne izjave 288. da je kineski uvoz znatno smanjio cijene industrije Unije koja je u razdoblju ispitnog postupka morala prodavati po cijenama nižima od troškova.

(195)

Komisija je u privremenoj uredbi (odjeljak 4.5.) detaljno opisala makroekonomske i mikroekonomske pokazatelje industrije Unije u razmatranom razdoblju. U uvodnoj izjavi 320. privremene uredbe zaključila je da je industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu u smislu članka 3. stavka 5. osnovne uredbe.

(196)

Komisija nije primila primjedbe o razini makroekonomskih i mikroekonomskih pokazatelja. Budući da nije bilo primjedaba u pogledu razine tih pokazatelja, potvrđuju se uvodne izjave od 289. do 316. privremene uredbe.

(197)

CCCME, kineska vlada i podnositelj pritužbe iznijeli su nakon privremene objave primjedbe na zaključke Komisije u pogledu procjene pokazatelja štete i štete.

(198)

CCCME je smatrao da iz pokazatelja štete proizlazi da industrija mobilne opreme za dizanje ili rukovanje u Uniji raste i da nema pozitivnih dokaza o materijalnoj šteti koju je pretrpjela industrija Unije. Uputio je na rast proizvodnje za 100 %, povećanje iskorištenosti kapaciteta za 88 % i količine prodanih proizvoda industrije Unije za 62 %. Tvrdio je i da je povećanje cijena od 16 % bilo veće od povećanja troškova koje je iznosilo 14 %. Osim toga, CCCME je tvrdio da se zaposlenost u industriji Unije povećala za 40 %, produktivnost za 43 %, a završne zalihe u proizvodnji smanjile su se za 35 %. CCCME je ponovio slične argumente nakon konačne objave i tvrdio da podaci o pokazateljima štete objavljeni zainteresiranim stranama nisu uvjerljivo prikazali materijalnu štetu industrije Unije u razdoblju ispitnog postupka. Međutim, nije dostavio nove elemente kojima bi potkrijepio tu tvrdnju.

(199)

Ukazao je i na financijske izvještaje društva Manitou u kojima se navodi znatno povećanje dobiti i prodaje u sjevernoj i južnoj Europi (36), kao i na dva članka u kojima se spominje da je društvo Haulotte povećalo svoju prodaju (37). Nakon konačne objave CCCME je dodao da se u financijskim izvještajima društva Manitou upućuje na „skupinu proizvoda” koja je uključivala mobilnu opremu za dizanje i rukovanje i koja je, prema izjavama, „u potpunosti iskoristila učinak povećanja cijena, što je doprinijelo rastu prodaje od 13 % u 2023.”. Tvrdio je i da se u izjavama navodi i sljedeće: „[s]va tržišta i poslovni sektori izuzetno su snažno rasli” (38).

(200)

Kineska vlada isto je tako ukazala na povećanje proizvodnog kapaciteta, količine proizvedenih proizvoda, količine prodanih proizvoda, broja zaposlenika, prodajne cijene i drugih pokazatelja proizvođača iz Unije. Tvrdila je da Komisija nije uzela u obzir stvarne uzroke smanjenja profitabilnosti industrije Unije.

(201)

S druge pak strane, podnositelj pritužbe smatrao je da je normalno da čak i industrija koja je pretrpjela štetu zabilježi određeni porast količine proizvedenih i prodanih proizvoda jer bi zbog stagnacije ili smanjenja u kontekstu povećanja potrošnje za 122 % bilo malo vjerojatno da će industrija preživjeti. Tvrdio je da stoga treba uzeti u obzir velik rast tržišta.

(202)

Podnositelj pritužbe naglasio je i da se uvoz iz Kine od 2020. do razdoblja ispitnog postupka povećao za više od 226 %, što je više od povećanja potrošnje, a tržišni udio povećao se za 47 %, što ukazuje na agresivan i brz dolazak kineskog uvoza na tržište Unije. Stoga, unatoč povećanju proizvodnje industrije Unije od 2020. do razdoblja ispitnog postupka, njezino je stanje i dalje bilo štetno. Podnositelj pritužbe nadalje je tvrdio da je uzrok tome činjenica da je na 2020. utjecala situacija povezana s pandemijom i da je proizvodnja 2020. bila niska. Naknadno povećanje proizvodnje ostalo je znatno ispod povećanja potrošnje, što je značilo da industrija Unije nije mogla proizvoditi i prodavati u skladu s potražnjom na tržištu. Podnositelj pritužbe istaknuo je i da je zaposlenost rasla u manjoj mjeri od proizvodnje zbog potrebe za smanjenjem troškova.

(203)

Podnositelj pritužbe tvrdio je i da su se financijski izvještaji koje je citirao CCCME odnosili na cjelokupno poslovanje društva Manitou, dok je predmetni proizvod činio samo 11,6 % djelatnosti tog društva 2023. Tvrdio je i da je u članku u kojem se spominje povećanje prodaje društva Haulotte navedeno i da društvo Haulotte ne može platiti svoje dugove i odrediti cijene na razini isplativosti te da su kineski proizvođači uzrok financijskih i prodajnih problema društva Haulotte.

(204)

Nadalje, industrija Unije istaknula je da je 2022. bila nezapamćeno dramatična godina u smislu štetnog stanja Unije i da manje poboljšanje 2023. ne ukazuje na to da je šteta otklonjena.

(205)

Komisija je ocijenila tvrdnje različitih strana. Suprotno tvrdnjama CCCME-a i kineske vlade, smatrala je da se činjenica da su neki pokazatelji kao što su proizvodnja, iskorištenost kapaciteta, količina prodanih proizvoda, cijena i zaposlenost industrije Unije u razmatranom razdoblju pokazivali pozitivno kretanje ne može zasebno tumačiti kao znak da industrija raste i da je u dobrom stanju. Komisija je uputila na uvodnu izjavu 318. privremene uredbe, u kojoj je objasnila da je na sve pokazatelje industrije Unije, kao i pokazatelje brojnih drugih industrija, utjecala pandemija 2020. Proizvodnja, iskorištenost kapaciteta, prodaja i zaposlenost industrije Unije stoga su 2020. bili na iznimno niskoj razini te je, s obzirom na to da je 2020. bila referentna godina, došlo do povećanja.

(206)

Kako bi se prethodno navedeno objasnilo primjerom, navodi se da su prije pandemije, odnosno 2019., količina proizvedenih proizvoda i proizvodni kapacitet industrije Unije bili veći nego 2020. i na sličnoj razini kao u razdoblju ispitnog postupka. Proizvodnja industrije Unije 2019. iznosila je 34 669 jedinica u odnosu na 35 402 jedinice u razdoblju ispitnog postupka, a prodaja industrije Unije 2019. iznosila je 27 765 jedinica u odnosu na 23 794 jedinice u razdoblju ispitnog postupka. Potonje je smanjenje od 14 % u razdoblju od 2019. do razdoblja ispitnog postupka. Slično tome, od 2019. do razdoblja ispitnog postupka zaposlenost se smanjila za 7 %.

(207)

Komisija je stoga smatrala da činjenica da su se neki pokazatelji od 2020. do razdoblja ispitnog postupka povećali nije znak zdravog rasta industrije, već povratka na razine prije pandemije bolesti COVID-19, posebno na tržištu na kojem se potrošnja od 2020. do razdoblja ispitnog postupka povećala za 122 %, s 28 481 jedinice 2020. na 63 086 jedinica u razdoblju ispitnog postupka. U uobičajenim tržišnim uvjetima prodaja industrije Unije rasla bi u skladu s rastućom potrošnjom. Međutim, to nije bio slučaj jer se od 2020. do razdoblja ispitnog postupka prodaja povećala za samo 62 % u odnosu na povećanje potrošnje od 122 %. Iako se razina zaposlenosti povećala za 40 % od 2020. do razdoblja ispitnog postupka, bila je 60 % niža od povećanja proizvodnje koje je u istom razdoblju iznosilo 100 %.

(208)

Komisija je nadalje podsjetila na to da je industrija Unije u razdoblju od 2020. do razdoblja ispitnog postupka pretrpjela znatne gubitke. Iako su se gubici smanjili od 2022. do razdoblja ispitnog postupka, industrija je nastavila bilježiti gubitke, dok je na rastućem tržištu mobilne opreme za dizanje ili rukovanje u uobičajenim tržišnim uvjetima trebala ponovno ostvarivati dobit.

(209)

Komisija je smatrala i da su financijskim izvještajima grupe Manitou obuhvaćene sve djelatnosti grupe Manitou, od kojih mobilna oprema za dizanje ili rukovanje čini samo mali dio, te da se nisu posebno odnosila na prodaju mobilne opreme za dizanje ili rukovanje. Komisija je ocijenila i provjerila sve podatke za razdoblje ispitnog postupka koji se posebno odnose na mobilnu opremu za dizanje ili rukovanje za svakog proizvođača iz Unije u uzorku. Stoga ta vrsta izjava u financijskim izvještajima društva Manitou nije bila relevantna za procjenu gospodarskih pokazatelja koji su provjereni i ocijenjeni posebno u odnosu na predmetni proizvod i razdoblje ispitnog postupka (koje se nije podudaralo s financijskom godinom društva). Stoga se na temelju tih izjava u pogledu predmetnog proizvoda nisu mogli donijeti zaključci. Isto vrijedi i za informacije o grupi Haulotte. Komisija je svoje nalaze temeljila na provjerenim podacima obaju društava koji prikazuju gospodarsko stanje povezano samo s proizvodnjom i prodajom mobilne opreme za dizanje ili rukovanje u razmatranom razdoblju.

(210)

Nakon konačne objave CCCME je tvrdio i da se Komisijino upućivanje na pokazatelje iz 2019. odnosilo samo na makroekonomske pokazatelje, a ne na mikroekonomske podatke, te da je stoga postojala očita nedosljednost u razdoblju procjene štete. Stoga se, prema njegovu mišljenju, ne može isključiti da bi se analizom pokazatelja štete koji se odnose na nedosljedno razmatrano razdoblje dobio iskrivljeni prikaz štete. Nadalje, CCCME je naveo da je Komisija trebala uzeti u obzir razdoblje bliže razdoblju ispitnog postupka jer bi takva procjena najtočnije odražavala je li industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu tijekom razdoblja ispitnog postupka i jer su damping, sniženje cijena i sniženje ciljnih cijena utvrđeni samo za razdoblje ispitnog postupka.

(211)

Međutim, činjenica da je Komisija uputila na stanje industrije Unije 2019. ne znači da je razmatrano razdoblje produljeno niti da je za procjenu mikroekonomskih i makroekonomskih pokazatelja korišteno drugo razdoblje. Upućivanje na stanje 2019. dodano je kako bi se potkrijepili zaključci o stanju tijekom razdoblja ispitnog postupka i razmatranog razdoblja, posebno s obzirom na činjenicu da je na 2020., koja je uzeta kao referentna godina za analizu, utjecala situacija povezana s pandemijom. Razdoblje ispitnog postupka i razmatrano razdoblje, na temelju kojih su doneseni zaključci, ostali su nepromijenjeni (vidjeti odjeljak 1.7.). Komisija je stoga odbacila tu tvrdnju.

(212)

S obzirom na znatne gubitke koje je industrija Unije pretrpjela u razmatranom razdoblju, znatan gubitak tržišnog udjela (oko 14 postotnih bodova) i pogoršanje drugih financijskih pokazatelja kao što su novčani tok, ulaganja i povrat ulaganja (vidjeti uvodnu izjavu 313. privremene uredbe), ne može se smatrati da je Unijina industrija mobilne opreme za dizanje ili rukovanje bila zdrava.

(213)

Stoga je Komisija ostala pri zaključku da je industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu u smislu članka 3. stavka 5. osnovne uredbe.

(214)

U uvodnoj izjavi 323. privremene uredbe Komisija je zaključila da je dampinški uvoz predmetnog proizvoda iz Kine uzrokovao materijalnu štetu industriji Unije.

(215)

CCCME, kineska vlada i podnositelj pritužbe dostavili su nakon privremene objave primjedbe na zaključak.

(216)

CCCME je tvrdio da je, ako se zanemari 2020., na koju je utjecala situacija povezana s pandemijom, tržišni udio kineskog uvoza ostao prilično stabilan uz neznatno povećanje od 3 postotna boda, dok se razina cijena povećala za gotovo 50 %. Tvrdio je da su se u istom razdoblju pokazatelji industrije Unije povećali. Ako se izostavi 2020. kao neuobičajena godina na koju je utjecala pandemija, tržišni udio industrije Unije u preostalom razmatranom razdoblju ostao je prilično stabilan, uz manji pad od 2 postotna boda. Istodobno je tržišni udio kineskog uvoza bio stabilan, a njegova se cijena povećala za gotovo 50 %.

(217)

Komisija se prvo složila da je povećanje tržišnog udjela kineskog uvoza od 2021. do razdoblja ispitnog postupka doista iznosilo samo 3 postotna boda. Međutim, s obzirom na znatno povećanu potrošnju u istom razdoblju, u apsolutnom smislu to je povećanje tržišnog udjela od 3 postotna boda činilo povećanje uvoza za 104 %, s 23 124 jedinice uvezene 2021. na 33 946 jedinica uvezenih u razdoblju ispitnog postupka, što čini znatno povećanje. Isto tako, činjenica da se, u smislu tržišnog udjela kineskog uvoza, glavno povećanje dogodilo na početku razmatranog razdoblja, a ne na njegovu kraju, nije umanjila uzročno-posljedičnu vezu, već je objasnila zašto je industrija Unije bilježila gubitke u cijelom razmatranom razdoblju.

(218)

Osim toga, u usporedbi s godinom prije pandemije, 2019. je količina uvezenih proizvoda iz Kine iznosila oko 8 800 jedinica. Stoga se od 2019. do razdoblja ispitnog postupka količina uvezenih proizvoda iz Kine povećala za 285 %, s 8 800 jedinica uvezenih 2019. na 33 946 jedinica uvezenih u razdoblju ispitnog postupka, što pokazuje vrlo veliko povećanje. Iako su se cijene kineskog uvoza doista povećale, ostale su znatno niže od prodajnih cijena industrije Unije.

(219)

Kad je riječ o profitabilnosti, CCCME je tvrdio da je industrija Unije bilježila negativnu dobit od početka razmatranog razdoblja. CCCME je smatrao da tvrdnja da je na financijsko stanje industrije Unije već utjecalo povećanje kineskog uvoza, koje je započelo 2018., nije potkrijepljena nikakvim dokazima te da je stoga neutemeljena.

(220)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 281. privremene uredbe, na početku razmatranog razdoblja 2020. uvoz iz Kine već je bio znatan i iznosio je više od 10 000 jedinica. Podaci koje su dostavili kineski proizvođači izvoznici u uzorku također su pokazali sličnu količinu uvezenih proizvoda 2019. To je jasan pokazatelj da je industrija Unije trpjela posljedice jeftinog uvoza još od 2018.

(221)

CCCME je smatrao i da je povrat ulaganja industrije Unije u cijelom razmatranom razdoblju bio promjenjiv jer je 2021. dosegao znatno visoku razinu od 35 do 40 %, da bi zatim 2022. pao na negativnu razinu, prije nego što se neznatno poboljšao u razdoblju ispitnog postupka. Istaknuo je da se znatno povećanje povrata ulaganja industrije Unije dogodilo u godini u kojoj se znatno povećao i kineski uvoz, dok je do pada povrata ulaganja došlo u godini prije razdoblja ispitnog postupka, kad je tržišni udio kineskog uvoza ostao prilično stabilan. CCCME je stoga tvrdio da se ne može zaključiti da su takvi loši rezultati posljedica povećanja uvoza iz Kine.

(222)

Komisija je smatrala da činjenica da je u razdoblju od 2020. do 2021. zabilježeno povećanje povrata ulaganja, do kojeg je došlo iste godine u kojoj je došlo do znatnog povećanja kineskog uvoza, nije utjecala na zaključak Komisije da je dampinški kineski uvoz nanio štetu industriji Unije jer učinak kineskog uvoza ne bi nužno utjecao na povrat ulaganja iz iste godine te bi ga trebalo razmotriti u duljem razdoblju. Komisija je zaključila da je njegovo kretanje posljedica kineskog uvoza u prethodnim godinama i činjenice da industrija Unije nije bila profitabilna u istom razdoblju. Povrat ulaganja ukupno se smanjio u razmatranom razdoblju za više od 400 %. Osim toga, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 313. privremene uredbe, razina ulaganja proizvođača iz Unije smanjila se od 2020. za 64 %, što je bilo znatno smanjenje.

(223)

Kineska vlada nadalje je tvrdila da se u razdoblju ispitnog postupka profitabilnost industrije Unije znatno poboljšala u odnosu na 2022. te se oporavila za oko 10 postotnih bodova. Tvrdila je da to pokazuje da cijene kineskog uvoza nisu uzrok pada profitabilnosti industrije Unije.

(224)

Komisija je ponovila da se činjenica da su se od 2022. do razdoblja ispitnog postupka gubici smanjili s [od (–15 %) do (–10 %)] na [od (–5 %) do (0 %)] ne može smatrati znakom oporavka. Prema podacima industrije Unije, pad profitabilnosti industrije Unije 2022. posljedica je povećanja troškova sirovina za 25 – 30 % i činjenice da društva nisu mogla povećati cijene za već dogovorene narudžbe. Stoga su gubici 2022. bili iznimno visoki. Međutim, kako je prethodno navedeno, činjenica da su se gubici potom smanjili od 2022. do razdoblja ispitnog postupka nije se mogla smatrati znakom oporavka jer je industrija Unije i dalje trpjela znatne gubitke koji su uglavnom proizlazili iz sprečavanja rasta cijena koje je uzrokovao jeftini kineski uvoz. Stoga je tu tvrdnju smatrala neutemeljenom.

(225)

CCCME je smatrao da je uzrok štete za industriju Unije povećanje cijena sirovina i drugih troškova, kao što su troškovi rada.

(226)

Kineska vlada također je tvrdila da se pad profitabilnosti društava iz Unije 2022. ne može objasniti cijenama uvezenih proizvoda, posebno jer cijene uvezenih proizvoda nisu drastično varirale. Tvrdila je da Komisija nije uzela u obzir negativan učinak kontinuiranog rasta cijena sirovina u razdoblju ispitnog postupka na profitabilnost proizvođača iz Unije i da je štetu pogrešno pripisala kineskom uvozu.

(227)

S druge strane, podnositelj pritužbe tvrdio je da su se u razdoblju ispitnog postupka cijene naglo povećale i na globalnoj razini i na tržištu Unije, zbog povećanja troškova, te da industrija Unije nije mogla prenijeti povećanje troškova na svoje kupce zbog pritiska kineskih izvoznika. Međutim, smatrao je da povećanje troškova samo po sebi nije štetno za društva ako postoje ravnopravni uvjeti. Zbog pritiska kineskog dampinškog uvoza na cijene proizvođači iz Unije nisu mogli dovoljno povećati cijene, ponovno pregovarati o postojećim ugovorima ni pokriti povećanje troškova. Stoga je industrija bilježila gubitke.

(228)

Komisija je u svojoj analizi razmotrila negativan učinak kontinuiranog rasta cijena sirovina, ali je zaključila da to povećanje ne umanjuje uzročno-posljedičnu vezu. U uobičajenim tržišnim uvjetima do pada profitabilnosti moglo bi doći u ograničenom razdoblju u kojem industrija ne bi mogla povećati cijene u istoj mjeri kao što se povećavaju troškovi zbog postojećih ugovora, ali bi se nakon određenog vremena moglo ponovno pregovarati o ugovorima kako bi se pokrili barem troškovi, posebno na rastućem tržištu kao u ovom slučaju. Međutim, s obzirom na to da su cijene kineskog uvoza bile znatno niže od cijena Unije u cijelom razmatranom razdoblju i s obzirom na golemo povećanje količine dampinškog uvoza u istom razdoblju, industrija Unije nije mogla povećati cijene u skladu s povećanjem troškova. Komisija je stoga smatrala da povećanje troškova ne može umanjiti uzročno-posljedičnu vezu utvrđenu između dampinškog uvoza iz Kine i materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije te da je štetu za industriju Unije uglavnom prouzročilo povećanje jeftinog uvoza.

(229)

Kineska vlada tvrdila je da, s obzirom na to da su prosječne izvozne cijene industrije Unije bile niže od njezinih prodajnih cijena na tržištu Unije i da je ta izvozna prodaja bila profitabilna, nije bilo osnove za tvrdnju da je zbog jeftinog kineskog uvoza industrija Unije bila prisiljena prodavati mobilnu opremu za dizanje ili rukovanje po niskim cijenama, što je utjecalo na njezinu profitabilnost.

(230)

Međutim, Komisija je smatrala da se zbog činjenice da su izvozne cijene bile niže od domaćih prodajnih cijena, ali su bile profitabilne, ne može zaključiti da jeftini kineski uvoz nije utjecao na profitabilnost industrije Unije. Razlog uglavnom profitabilne izvozne prodaje bila je razlika u asortimanu proizvoda koji se prodavao na izvoznom i domaćem tržištu u istom razdoblju. U svakom slučaju, s obzirom na to da je izvozna prodaja bila profitabilna, ona nije umanjila uzročno-posljedičnu vezu između dampinškog uvoza i štete koju je pretrpjela industrija Unije.

(231)

CCCME je tvrdio i da industrija Unije nije mogla ponuditi cijeli asortiman električne mobilne opreme za dizanje ili rukovanje, posebice električnu mobilnu opremu za dizanje ili rukovanje s većom maksimalnom visinom.

(232)

S druge strane, podnositelj pritužbe smatrao je da su tvrdnje da proizvođači iz Unije nisu mogli zadovoljiti potražnju za električnom mobilnom opremom za dizanje ili rukovanje neutemeljene i lažne. Tvrdio je da nije točno da su kineski proizvođači stavili poseban naglasak na električnu mobilnu opremu za dizanje ili rukovanje: i proizvođači iz Unije proizvodili su i prodavali električnu mobilnu opremu za dizanje ili rukovanje u velikim količinama. Na primjer, više od 70 % strojeva koje je društvo Haulotte prodalo od 2020. do 2022. (najnoviji javno dostupni podaci) činili su električni strojevi. Tvrdio je da društvo Haulotte nudi širok asortiman električnih strojeva: njegove stupne podizne platforme, na primjer, dostupne su samo s električnim pogonom, a škaraste podizne platforme i zglobne podizne platforme dostupne su i s električnim pogonom i s motorom s unutarnjim izgaranjem.

(233)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 336. privremene uredbe, Komisija je ponovila da je usporedba vrsta proizvoda koje uvoze proizvođači izvoznici u uzorku i vrsta proizvoda koje prodaje industrija Unije pokazala da je općenito više od 90 % vrsta proizvoda koje prodaju proizvođači iz Unije u uzorku bilo usporedivo s vrstama proizvoda uvezenima iz Kine. Nadalje, u razdoblju ispitnog postupka više od 60 % prodaje proizvođača iz Unije u uzorku na tržištu Unije odnosilo se na električnu mobilnu opremu za dizanje ili rukovanje. Stoga je Komisija smatrala da je asortiman proizvoda koji prodaju proizvođači izvoznici usporediv s asortimanom proizvoda koji industrija Unije prodaje na tržištu Unije. Sve navodne razlike u asortimanu proizvoda stoga nisu mogle biti uzrok štete za industriju Unije. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(234)

Nakon konačne objave CCCME je ponovio da industrija Unije nije konkurentna zbog svojeg ograničenog asortimana električne mobilne opreme za dizanje ili rukovanje. Uputio je na izjavu u izvješću kineskog proizvođača Xiamen Liteng Engineering Machinery Co., Ltd, u kojoj se navodi da društva u kontekstu oporavka od pandemije imaju poteškoća s praćenjem tržišne potražnje za novim strojevima, posebno profesionalnima i električnima, te duljim vremenom isporuke. CCCME je nadalje istaknuo izvješće društva Manitou iz 2022. u kojem se u istom kontekstu (oporavak od pandemije bolesti COVID-19) spominju poremećaji u opskrbi i poteškoće u prijevozu, te izvješće društva Haulotte u kojem se kao rizik za društvo navode poteškoće u lancu opskrbe, inflacija, kašnjenje proizvodnje i vrijednost zaliha.

(235)

Komisija je prvo napomenula da se izjava kineskog proizvođača odnosila na globalno tržište, a ne posebno na tržište Unije. Isto tako, u citiranim izvješćima društava Manitou i Haulotte istaknuto je da je na razdoblje od 2020. do 2022. utjecala situacija povezana s pandemijom na svjetskoj razini, a koja je ipak bila ograničenog trajanja. Kako je prethodno detaljno opisano, proizvođači iz Unije imali su tijekom razdoblja ispitnog postupka na raspolaganju cijeli asortiman električnih proizvoda, a situacija povezana s pandemijom više nije utjecala na njihovo gospodarsko stanje. Komisija je stoga odbacila tvrdnju da je gospodarsko stanje industrije Unije tijekom razdoblja ispitnog postupka bilo rezultat nedostatka njezine konkurentnosti.

(236)

CCCME je nadalje smatrao da je još jedan uzrok štete za industriju Unije taj što nije mogla držati korak s narudžbama, što je uzrokovalo (duge) rokove isporuke i usporavanje na građevinskom tržištu Unije. CCCME je ponovio taj argument nakon konačne objave i uputio na izjave u financijskim izvještajima društva Manitou u kojima se spominje privremena obustava narudžbi. Komisija je te argumente smatrala neutemeljenima. Naprotiv, kako je prikazano u uvodnoj izjavi 277. privremene uredbe, potrošnja se od 2020. do razdoblja ispitnog postupka povećala za 122 %, što ukazuje na snažno povećanje potražnje za mobilnom opremom za dizanje ili rukovanje na koje nije utjecalo navodno usporavanje na građevinskom tržištu Unije. Osim toga, u financijskom izvješću društva Manitou i člancima u tisku na koje CCCME upućuje jasno se navodi da su se dulji rokovi isporuke odnosili na razdoblje nakon pandemije bolesti COVID-19 i da je to bila samo privremena situacija (39). Zaključak o uzročno-posljedičnoj vezi

(237)

Komisija je procijenila učinak svih drugih poznatih čimbenika uzimajući u obzir primjedbe zainteresiranih strana i zaključila da ti čimbenici nisu umanjili uzročno-posljedičnu vezu. Stoga je Komisija potvrdila zaključke iz uvodnih izjava od 339. do 340. privremene uredbe da postoji uzročno-posljedična veza između štete koju je pretrpjela industrija Unije i dampinškog uvoza iz Kine koja nije umanjena prethodno navedenim čimbenicima.

(238)

Kako bi utvrdila razinu mjera, Komisija je ispitala bi li pristojba niža od dampinške marže bila dovoljna za uklanjanje štete koja je industriji Unije prouzročena dampinškim uvozom.

(239)

U ovom predmetu podnositelji pritužbe iznijeli su tvrdnju o postojanju poremećaja povezanih sa sirovinama u smislu članka 7. stavka 2.a osnovne uredbe. U uvodnoj izjavi 343. privremene uredbe Komisija je privremeno utvrdila da ne postoje uvjeti za primjenu članka 7. stavka 2.a osnovne uredbe. Procjena postojanja poremećaja povezanih sa sirovinama detaljnije je opisana u nastavku.

(240)

Komisija je u privremenoj uredbi (uvodne izjave od 347. do 354.) detaljno opisala metodologiju upotrijebljenu za utvrđivanje marži prikladnih za uklanjanje štete nanesene industriji Unije.

(241)

Nakon privremene objave podnositelj pritužbe tvrdio je da bi, s obzirom na to da su društva Haulotte France i Haulotte Arges u Rumunjskoj prodavala gotovo isključivo preko povezanih distribucijskih društava, ciljnu cijenu trebalo povećati za troškove prodaje te opće i administrativne troškove koje su snosili ti povezani prodajni subjekti. Osim toga, tvrdio je da ciljnoj cijeni nisu dodani troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi društva Haulotte Arges.

(242)

Komisija se nije složila s tvrdnjom da je za utvrđivanje odgovarajuće ciljne cijene trebala dodati dodatne troškove prodaje, opće i administrativne troškove povezanih distributera. Pri izračunu ciljne cijene dodaju se samo troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi proizvođača, a ne povezanih subjekata. Ni troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi prodajnih subjekata proizvođača izvoznika nisu dodani izvoznoj cijeni te bi stoga dodavanje dodatnih troškova na strani proizvođača iz Unije utjecalo na pravednu usporedbu. S druge strane, društvo Haulotte Arges u početku nije prijavilo troškove prodaje, opće i administrativne troškove po razini PCN-a za izračun ciljne cijene te stoga ti troškovi privremeno nisu bili uključeni. Stoga je Komisija izvršila prilagodbu kako bi povećala ciljnu cijenu po PCN-u za troškove prodaje te opće i administrativne troškove o kojima je društvo Haulotte Arges izvijestilo u općem dijelu odgovora na upitnik koji je provjeren.

(243)

Nakon konačne objave podnositelj pritužbe tvrdio je da su se troškovi prodaje te opći i administrativni troškovi koje je prijavilo društvo Haulotte Arges odnosili samo na troškove prijevoza i da ih stoga ne bi trebalo uzeti u obzir. Predložio je da se umjesto njih upotrijebe troškovi prodaje te opći i administrativni troškovi koje je prijavilo društvo Haulotte France, a koji su bili viši.

(244)

Komisija je smatrala da bi se ciljna cijena za društvo Haulotte Arges trebala temeljiti na dostavljenim podacima i troškovima koje je snosilo društvo Haulotte Arges, a ne na podacima drugog društva, iako je to društvo dio iste grupe. Stoga se nije složila da bi za utvrđivanje troškova prodaje te općih i administrativnih troškova društva Haulotte Arges trebalo upotrijebiti podatke društva Haulotte France. U svakom slučaju, čak i ako bi se iznosi povećali na razinu koju je prijavilo društvo Haulotte France, učinak te promjene na maržu sniženja ciljnih cijena bio bi beznačajan. Komisija je stoga odbacila tu tvrdnju.

(245)

Nakon privremene objave podnositelj pritužbe tvrdio je i da je Komisija utvrdila ciljnu dobit na razini profitabilnosti prije povećanja uvoza iz Kine, tj. iz 2018. Smatrao je da je to u suprotnosti s osnovnom uredbom u kojoj je propisano da razina profitabilnosti mora biti na razini potrebnoj za pokrivanje punih troškova i ulaganja, istraživanja, razvoja i inovacija te da bi se njome društvu trebale omogućiti inovacije, ulaganja i rast. Također je smatrao da razina profitabilnosti iz 2018. nije primjerena jer se tržište Unije strukturno promijenilo od 2018. do 2023. Podnositelj pritužbe naveo je i primjere nekoliko drugih industrija, na početku i na kraju proizvodnog lanca, na temelju kojih je tvrdio da je razina od 7 % koju je utvrdila Komisija preniska. Podnositelj pritužbe nadalje je tvrdio da se industrija mobilne opreme za dizanje ili rukovanje proteklih godina suočila s povijesno visokim ulaganjima i operativnim troškovima zbog zelene i digitalne transformacije, kao što su razvoj novih tehnologija (npr. litijske baterije) i elektrifikacija mobilne opreme za dizanje ili rukovanje. Smatrao je da je Komisija trebala uzeti u obzir da su ta ulaganja bila potrebna i uračunati ih pri utvrđivanju ciljne cijene.

(246)

Komisija se s tim nije složila. Ciljna dobit temeljila se na podacima koje je dostavila sama industrija i smatrala se dobiti prije nego što je industrija pretrpjela štetu zbog dampinškog uvoza te bi stoga u uobičajenoj situaciji trebala pokrivati troškove ulaganja, istraživanja, razvoja i inovacija. Stalni razvoj vrsta mobilne opreme za dizanje ili rukovanje nije bio specifičan za tu industriju i primjenjivao se i na brojne druge industrije te stoga nije mogao opravdati veću ciljnu dobit, koja nije ni na koji način povezana s dobiti ostvarenom u prošlosti. Tvrdnja podnositelja pritužbe također je bila općenita i društva nisu dostavila dokaze koji bi Komisiji omogućili da ciljnu dobit temelji na drugoj osnovi. Komisija je stoga odbacila tu tvrdnju.

(247)

Podnositelj pritužbe nadalje je tvrdio da se ciljna dobit koju je upotrijebila Komisija temeljila na vrijednosti prometa stvarnih prodajnih cijena robe, nakon distribucije, dok se zapravo primjenjivala na trošak proizvodnje koji je snosio proizvođač u uzorku, a koji nije uključivao troškove distribucije. Podnositelj pritužbe stoga je smatrao da troškovi distribucije nisu trebali biti uključeni u izračun ciljne dobiti. Komisija je prihvatila tu tvrdnju. Ispravljena ciljna dobit iznosila je 7,7 %.

(248)

Podnositelj pritužbe iznio je primjedbe i o budućim socijalnim troškovima i troškovima povezanima s okolišem. Smatrao je da je iznos budućih socijalnih troškova i troškova povezanih s okolišem koji je Komisija dodala ciljnoj cijeni prenizak te da je Komisija trebala uključiti troškove CO2 uključene u proizvodnju električne energije i troškove koji proizlaze iz provedbe direktive o korporativnom izvješćivanju o održivosti.

(249)

Komisija je ponovila da je u ovom ispitnom postupku uzela u obzir neizravne troškove CO2 u potrošnji energije, ali nije uzela u obzir troškove za koje društva nisu dostavila dostatne dokaze o stvarnim iznosima, kao što su neizravni troškovi uključeni u proizvodnju čelika ili troškovi koji nisu proizašli iz obveznih zahtjeva u okviru multilateralnog sporazuma o okolišu ili konvencija ILO-a. To je bio slučaj s troškovima proizvodnje električne mobilne opreme za dizanje ili rukovanje i troškovima povezanima s provedbom direktive o korporativnom izvješćivanju o održivosti. Međutim, Komisija je ispravila administrativne pogreške, a ukupni iznos budućih socijalnih troškova i troškova povezanih s okolišem dodan ciljnoj cijeni iznosio je od 2,1 do 41,5 EUR po jedinici, ovisno o društvu.

(250)

Nakon konačne objave podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija trebala prihvatiti i troškove povezane s troškovima CO2 koji su uključeni u proizvodnju čelika i koje je prijavilo društvo Manitou jer je za utvrđivanje tih troškova podnositelj pritužbe upotrijebio isti izvor informacija kao i za utvrđivanje CO2 u proizvodnji energije (francuska javna agencija za okoliš ADEME) i jer je Komisija prihvatila troškove CO2 u proizvodnji energije.

(251)

Komisija je smatrala da se činjenicom da je ADEME izvijestio i o troškovima CO2 u proizvodnji energije i u proizvodnji čelika ne opravdava pristup koji je predložio podnositelj pritužbe. Iako je društvo Manitou izravno trošilo energiju i ta se potrošnja mogla izračunati, čelik je materijal koji se upotrebljava u dijelovima koji služe za proizvodnju mobilne opreme za dizanje ili rukovanje. Društvo stoga nije moglo u dovoljnoj mjeri dokazati koliko su ti troškovi iznosili i jesu li preneseni društvu Manitou ili su ih apsorbirali proizvođači dijelova koji kupuju čelik.

(252)

Nakon konačne objave društvo Sinoboom tvrdilo je da je u jednoj od tablica dostavljenih u konačnoj objavi došlo do administrativne pogreške. Komisija je ispravila pogrešku koja, međutim, nije utjecala na maržu štete društva Sinoboom.

(253)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 353. privremene uredbe, Komisija je zatim utvrdila razinu marže sniženja ciljnih cijena na temelju usporedbe ponderirane prosječne uvozne cijene pojedinačnih proizvođača izvoznika u uzorku koji surađuju u NRK-u, kako je utvrđeno za izračune sniženja cijena, s ponderiranom prosječnom neštetnom cijenom istovjetnog proizvoda koji su tijekom razdoblja ispitnog postupka na tržištu Unije prodavali proizvođači iz Unije u uzorku. Sve razlike proizašle iz te usporedbe izražene su kao postotak ponderirane prosječne uvozne vrijednosti CIF.

(254)

U skladu s člankom 7. stavkom 2. osnovne uredbe Komisija je najprije ispitala je li privremeno utvrđena dampinška marža viša od marže prikladne za uklanjanje štete za industriju Unije. U tu je svrhu Komisija usporedila ponderiranu prosječnu uvoznu cijenu proizvođača izvoznika koji surađuju s ciljnom cijenom industrije Unije. Rezultat tih izračuna prikazan je u tablici u nastavku.

(255)

Budući da je marža sniženja ciljnih cijena za proizvođače izvoznike JLG i Terex bila niža od dampinške marže, Komisija je u skladu s člankom 7. stavkom 2.a osnovne uredbe procijenila postoje li poremećaji u pogledu sirovina u odnosu na predmetni proizvod.

(256)

Komisija je u uvodnoj izjavi 375. privremene uredbe privremeno utvrdila da ne postoje uvjeti za primjenu članka 7. stavka 2.a osnovne uredbe.

(257)

Nakon objave privremene uredbe podnositelj pritužbe iznio je primjedbu da su cijene željeza ili čelika narušene u Kini, da postoji znatna razlika u cijeni između kineskih proizvoda od čelika i proizvoda od čelika iz EU-a te da su željezo i čelik glavni ulazni element za mobilnu opremu za dizanje ili rukovanje koji čini više od 17 % troškova proizvodnje. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi Komisija također trebala razmotriti željezo i čelik ugrađene u drugi ulazni element ili komponentu proizvoda iz ispitnog postupka.

(258)

Komisija je utvrdila da je u primjedbama podnositelja pritužbe opseg tvrdnje o poremećajima povezanima sa sirovinama proširen s toplovaljanog čelika, kako je utvrđeno u članku 4.2. Obavijesti o pokretanju postupka (40), na željezo i čelik općenito.

(259)

Kako bi ocijenila jesu li ispunjeni uvjeti iz članka 7. stavka 2.a osnovne uredbe, Komisija je za svakog proizvođača izvoznika u uzorku najprije utvrdila postojanje čimbenika proizvodnje prijavljenih pod oznakama HS 720837, 720851, 720852, 720853 i 7208 54 (tj. toplovaljani proizvodi od čelika), a zatim je na temelju brazilskih referentnih vrijednosti usporedila njihovu ukupnu vrijednost s provjerenim troškom proizvodnje za svako društvo. Komisija je utvrdila da toplovaljani čelik koji se upotrebljava u proizvodnji mobilne opreme za dizanje ili rukovanje čini manje od 17 % odgovarajućeg troška proizvodnje svih četiriju proizvođača izvoznika u uzorku. Nisu utvrđeni drugi poremećaji povezani sa sirovinama ni za jedan čimbenik proizvodnje koji čini više od 17 % troška proizvodnje.

(260)

Komisija je odbacila tvrdnju da bi željezo i čelik ugrađene u drugi ulazni element ili komponentu proizvoda trebalo uzeti u obzir za primjenu članka 7. stavka 2.a osnovne uredbe (41) jer se u navedenom članku jasno navodi da jedna sirovina, a ne opća kategorija proizvoda, mora činiti najmanje 17 % troška.

(261)

S obzirom na prethodno navedeno Komisija je utvrdila da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu članka 7. stavka 2.a osnovne uredbe.

(262)

Nakon konačne objave CMAE je tvrdio da Komisija nije pravilno ispitala poremećaje povezane sa sirovinama za željezo i čelik te da je pri procjeni praga od 17 % trebala uzeti u obzir i toplovaljane proizvode od čelika ugrađene u druge ulazne elemente, kao što su dijelovi ili komponente.

(263)

Komisija je odbacila te tvrdnje. Prvo, ocijenila je proizvode obuhvaćene poglavljem 72. „Željezo i čelik” i poglavljem 73. „Proizvodi od željeza i čelika” Harmoniziranog sustava („HS”). U tom je pogledu Komisija razmotrila materijale koje su proizvođači izvoznici u uzorku prijavili kao ulazne elemente. Drugo, Komisija je provjerila jesu li ti materijali podlijegali poremećajima, kako je navedeno u članku 7. stavku 2.a osnovne uredbe. Nadalje, Komisija je utvrdila da u dokumentaciji nema dokaza da je sirovina, uključujući toplovaljani čelik ugrađen u dijelove i komponente koje su proizvođači izvoznici u uzorku kupili od svojih dobavljača, činila više od 17 % troška proizvodnje proizvođača, kako je propisano člankom 7. stavkom 2.a osnovne uredbe.

(264)

Nakon objave privremenih mjera podnositelj pritužbe, kineska vlada, CCCME, korisnik (društvo Construct Machines S.R.L.) i trgovac / trgovac na veliko (društvo Norbert Wienold GmbH) dostavili su primjedbe o interesu Unije.

(265)

Nakon privremene objave CCCME je tvrdio da nema naznaka da bi Komisijino uvođenje antidampinških mjera pozitivno utjecalo na industriju Unije. Smatrao je da podaci koje je dostavila Komisija pokazuju da je industrija Unije zabilježila znatan rast i da se stoga industrija razvija.

(266)

Komisija je uputila na prethodni odjeljak 4.3. u kojem je zaključila da je kineski dampinški uvoz negativno utjecao na industriju Unije unatoč pozitivnom kretanju nekih pokazatelja štete. U slučaju izostanka mjera industrija Unije vjerojatno bi i dalje bila izložena negativnim učincima u smislu smanjenja prodaje, obujma proizvodnje i iskorištenosti kapaciteta te bi se nastavilo sprečavanje rasta cijena, što bi dovelo do daljnjeg financijskog pogoršanja njezina gospodarskog stanja u smislu profitabilnosti i ulaganja. Sve te okolnosti ugrozile bi održivost industrije Unije.

(267)

S obzirom na navedeno i budući da nije bilo drugih povezanih tvrdnji ili primjedbi, potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava od 356. do 360. privremene uredbe.

(268)

S obzirom na navedeno i budući da nije bilo drugih povezanih tvrdnji ili primjedbi, potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava od 361. do 362.

(269)

CCCME je tvrdio da uvođenje antidampinških mjera nije u interesu uvoznika i krajnjih korisnika iz Unije, koji žele širok izbor proizvođača i cijena. Smatrao je da bi se uvođenjem antidampinških mjera društvima za iznajmljivanje dodatno ograničio pristup cijelom asortimanu vrsta mobilne opreme za dizanje ili rukovanje po razumnim troškovima i s razumnim vremenom isporuke. CCCME je tvrdio i da bi se ograničavanjem pristupa kineskim proizvodima koji su uglavnom usmjereni na modele na električni pogon ugrozilo postizanje cilja zelene tranzicije tog industrijskog sektora jer, kako tvrdi CCCME, industrija Unije ne može popuniti tu prazninu. CCCME je ponovio argument nakon konačne objave. Nadalje je smatrao da sigurnost rada na visini nije zajamčena s obzirom na nedostatak opskrbe mobilnom opremom za dizanje ili rukovanje, posebno električnim modelima, na tržištu Unije.

(270)

Kineska vlada smatrala je da bi mjere imale negativan učinak na razinu tržišnog natjecanja na tržištu Unije jer bi zbog njih kineski konkurenti napustili tržište Unije. Tvrdila je i da bi uvođenje mjera imalo negativan učinak na uvoznike i korisnike na kraju proizvodnog lanca te da bi zbog toga društva za iznajmljivanje povećala svoje cijene i stoga prenijela povećanje na potrošače. Tvrdila je i da bi prisutnost kineskih proizvođača izvoznika osigurala industrijama i potrošačima na kraju proizvodnog lanca veći izbor te bolje proizvode i usluge. Smatrala je i da mjere nisu u skladu s politikama Unije o zelenom razvoju i jačanju konkurentnosti industrija.

(271)

S druge strane, podnositelj pritužbe tvrdio je da pristojbe ne bi imale učinak zabrane kineske mobilne opreme za dizanje ili rukovanje na tržištu Unije, nego samo uklanjanja učinaka nepoštene trgovinske prakse. Nadalje, smatrao je da je, kako je prikazano u pritužbi, opskrba iz trećih zemalja osim Unije i Kine bila bogata i raznolika.

(272)

Korisnik, društvo Construct Machines S.R.L., naveo je da su se sigurnosni standardi mobilne opreme za dizanje ili rukovanje znatno poboljšali. Smatrao je da bi uvođenje mjera uzrokovalo povećanje cijena iznajmljivanja mobilne opreme za dizanje ili rukovanje, što bi imalo negativan učinak na društva srednje veličine. Međutim, društvo nije surađivalo u ispitnom postupku i nije dostavilo odgovor na upitnik.

(273)

Društvo Norbert Wienold GmbH, trgovac / trgovac na veliko mobilnom opremom za dizanje ili rukovanje koju proizvodi društvo Sinoboom, smatralo je da industrija Unije ne proizvodi odgovarajuće količine standardnih teleskopskih/zglobnih podiznih platformi za velike radne visine (radna visina 12 – 24 m) i škarastih podiznih platformi za velike radne visine (radna visina 6 – 16 m) te da industrija Unije nije konkurentna.

(274)

Društvo Norbert Wienold GmbH nadalje je tvrdilo da bi privremene antidampinške mjere na uvoz mobilne opreme za dizanje ili rukovanje imale znatan učinak na rezultate trgovaca, malih i srednjih društava za iznajmljivanje i krajnjih kupaca, a ne bi donijele gotovo nikakve koristi za industriju Unije. Tvrdilo je da bi se u slučaju uvođenja mjera povećale cijene mobilne opreme za dizanje ili rukovanje u cijeloj Europi, što bi utjecalo na lanac opskrbe, odnosno trgovce, društva za iznajmljivanje i krajnje korisnike. Međutim, društvo nije surađivalo u ispitnom postupku, a nije ni dostavilo odgovor na upitnik.

(275)

Jedini korisnik koji surađuje, društvo Kiloutou, nije dostavio primjedbe na privremene mjere.

(276)

Komisija je smatrala da tvrdnja o navodnoj neodgovarajućoj količini standardnih teleskopskih/zglobnih podiznih platformi za velike radne visine (radna visina 12 – 24 m) i škarastih podiznih platformi za velike radne visine (radna visina 6 – 16 m) koje proizvodi industrija Unije nije potkrijepljena te da je i samo društvo navelo da obje vrste proizvode proizvođači iz Unije, društva Manitou i Haulotte.

(277)

Osim toga, Komisija je uputila na svoje zaključke iz uvodnih izjava od 364. do 373. privremene uredbe. Ponovila je da je, iako se očekuje da će se ukupna razina cijena mobilne opreme za dizanje ili rukovanje povećati, učinak na korisnike, koji su uglavnom društva za iznajmljivanje, manji nego da je riječ o izravnim potrošačima. Svako povećanje cijene mobilne opreme za dizanje ili rukovanje izravno bi se prenijelo na povećanje imovine dotičnog društva, a činjenica da se strojevi upotrebljavaju u duljem razdoblju smanjila je, prema mišljenju Komisije, i negativan učinak mogućeg povećanja cijene.

(278)

Na temelju navedenog Komisija je zaključila da mjere ne bi imale nerazmjeran učinak na društva za iznajmljivanje te da ukupne koristi mjera nadmašuju potencijalni negativan učinak na uvoznike i korisnike. Komisija je nadalje smatrala da se, s obzirom na to da su pristojbe namijenjene ponovnoj uspostavi ravnopravnih uvjeta, očekuje da će imati pozitivan učinak na razinu tržišnog natjecanja na tržištu Unije te da je za glavne korisnike, odnosno društva za iznajmljivanje, važno da se proizvodnja mobilne opreme za dizanje ili rukovanje i dalje odvija na tržištu Unije kako bi mogli diversificirati svoje vozne parkove. Stoga uvođenje pristojbi ne bi ugrozilo postizanje cilja zelene tranzicije tog industrijskog sektora.

(279)

Nakon konačne objave društvo Sinoboom spomenulo je da su određeni aspekti predmeta koji se odnose na iznimno široku definiciju proizvoda iz ispitnog postupka i znatne razlike u portfeljima mobilne opreme za dizanje ili rukovanje kineskih proizvođača izvoznika i proizvođača iz Unije izazvali ozbiljnu zabrinutost u pogledu uzročno-posljedične veze i interesa Unije koja nije razmotrena. Tvrdilo je da niska razina sudjelovanja korisnika iz Unije sprečava smisleniju raspravu o očekivanom učinku antidampinških mjera na tržište Unije jer kineski dobavljači nude velik asortiman proizvoda, posebno u pogledu modela, radne visine i pogona, u odnosu na proizvođače iz Unije, što čini stvarnu prisutnost kineskih društava na tržištu Unije ključnom.

(280)

Društvo Sinoboom nadalje je smatralo da Komisija nije mogla na odgovarajući način stupiti u kontakt s društvima za iznajmljivanje koja su mogla biti zainteresirana za sudjelovanje u ispitnom postupku kao zainteresirane strane te da jedno od društava za iznajmljivanje koje je dostavilo podnesak i sudjelovalo na saslušanju nije spomenuto u dokumentu o općoj objavi. Spomenulo je i da je korisnik objasnio da bi strukturno snižene marže i dugoročna obveza društava za iznajmljivanje doveli ta društva u iznimno nesigurnu situaciju nakon uvođenja antidampinških mjera.

(281)

Pri pokretanju postupka Komisija je stupila u kontakt s 14 korisnika navedenih u pritužbi. Osim jednog društva (Kiloutou), nijedan drugi korisnik nije surađivao u ispitnom postupku. Nijedan drugi korisnik, uključujući društvo koje je spomenulo društvo Sinoboom, nije dostavio primjedbe na otvorenu dokumentaciju u rokovima za podnošenje primjedbi nakon privremene i konačne objave. U svojoj analizi interesa Unije Komisija je ipak uzela u obzir činjenicu da bi mogao postojati utjecaj na društva za iznajmljivanje i njihove marže. Kad je riječ o odabiru vrsta mobilne opreme za dizanje ili rukovanje, Komisija je smatrala da se pristojbe primjenjuju kako bi se ponovno uspostavili ravnopravni uvjeti, a ne kako bi se spriječio uvoz mobilne opreme za dizanje ili rukovanje iz NRK-a.

(282)

S obzirom na prethodno navedeno Komisija je ostala pri zaključku da ukupne koristi mjera nadmašuju potencijalni negativan učinak na uvoznike i korisnike te su stoga potvrđeni zaključci iz uvodnih izjava od 363. do 368. privremene uredbe.

(283)

Uzimajući u obzir navedeno, Komisija je potvrdila zaključak iz uvodne izjave 373. privremene uredbe da ne postoje uvjerljivi razlozi na temelju kojih bi se zaključilo da uvođenje mjera na uvoz mobilne opreme za dizanje ili rukovanje podrijetlom iz NRK-a nije u interesu Unije.

(284)

S obzirom na donesene zaključke o dampingu, šteti, uzročno-posljedičnoj vezi, razini mjera i interesu Unije te u skladu s člankom 9. stavkom 4. osnovne uredbe, trebalo bi uvesti konačne antidampinške mjere kako bi se spriječilo nanošenje daljnje štete industriji Unije dampinškim uvozom predmetnog proizvoda.

(285)

Nakon konačne objave podnositelj pritužbe istaknuo je administrativnu pogrešku u uvodnoj izjavi 233. dokumenta o općoj objavi, u kojoj je pogrešno navedena antidampinška pristojba za „sva ostala društva” jer ne odgovara razini niže marže štete i dampinške marže utvrđene za „sva ostala društva”. Prema uvodnoj izjavi 205. marža štete iznosila je 54,9 %, a dampinška marža 66,7 %. Komisija je prihvatila tu tvrdnju i u skladu s time prilagodila stopu pristojbe za „sva ostala društva”.

(286)

Iz prethodne ocjene proizlazi da bi konačne antidampinške pristojbe, izražene na osnovi cijene CIF na granici Unije, neocarinjeno, trebalo utvrditi kako slijedi u skladu s člankom 7. stavkom 2. osnovne uredbe:

(287)

Stope pojedinačne antidampinške pristojbe za svako društvo određene u ovoj Uredbi utvrđene su na temelju nalaza ovog ispitnog postupka. One stoga odražavaju stanje utvrđeno tijekom ovog ispitnog postupka u odnosu na ta društva. Te se stope pristojbe stoga primjenjuju isključivo na uvoz proizvoda iz ispitnog postupka podrijetlom iz predmetne zemlje koji proizvode navedeni pravni subjekti. Na uvoz predmetnog proizvoda koji proizvodi bilo koje drugo društvo koje nije izričito navedeno u normativnom dijelu ove Uredbe, uključujući subjekte koji su povezani s izričito navedenim subjektima, ne može se ostvariti korist od tih stopa te bi na njega trebalo primjenjivati stopu pristojbe koja se primjenjuje na „sva ostala društva”.

(288)

Društvo može zatražiti primjenu tih pojedinačnih stopa antidampinške pristojbe ako naknadno promijeni naziv subjekta. Zahtjev se mora uputiti Komisiji (42). Zahtjev mora sadržavati sve relevantne informacije kojima je moguće dokazati da ta promjena ne utječe na pravo društva na ostvarivanje koristi od stope pristojbe koja se na njega primjenjuje. Ako promjena naziva tog društva ne utječe na njegovo pravo na ostvarivanje koristi od stope pristojbe koja se na njega primjenjuje, uredba o promjeni naziva objavit će se u Službenom listu Europske unije.

(289)

Kako bi se smanjio rizik od izbjegavanja mjera zbog razlike u stopama pristojbe, potrebne su posebne mjere kojima se osigurava primjena pojedinačnih antidampinških pristojbi. Primjena pojedinačnih antidampinških pristojbi primjenjiva je samo uz predočenje valjanog trgovačkog računa carinskim tijelima država članica. Račun mora biti u skladu sa zahtjevima iz članka 1. stavka 3. ove Uredbe. Dok se takav račun ne predoči, na uvoz bi trebalo primjenjivati antidampinšku pristojbu koja se primjenjuje na „sva ostala društva”.

(290)

Iako je predočenje tog računa potrebno carinskim tijelima država članica za primjenu pojedinačnih stopa antidampinške pristojbe na uvoz, to nije jedini element o kojem carinska tijela trebaju voditi računa. Naime, čak i ako im se predoči račun koji ispunjava sve zahtjeve iz članka 1. stavka 3. ove Uredbe, carinska tijela država članica trebala bi provesti uobičajene provjere i mogu, kao u svim drugim slučajevima, zatražiti dodatne dokumente (otpremne dokumente itd.) kako bi provjerila točnost podataka navedenih u deklaraciji i osigurala opravdanost daljnje primjene stope pristojbe, u skladu s carinskim propisima.

(291)

Ako se izvoz jednog od društava koja ostvaruju korist od nižih stopa pojedinačne pristojbe znatno poveća, posebno nakon uvođenja predmetnih mjera, takvo bi se povećanje moglo smatrati promjenom strukture trgovine zbog uvođenja mjera u smislu članka 13. stavka 1. osnovne uredbe. U takvim se okolnostima može pokrenuti ispitni postupak za sprečavanje izbjegavanja mjera ako su za to ispunjeni uvjeti. Tim ispitnim postupkom može se, među ostalim, ispitati potreba za ukidanjem pojedinačnih stopa pristojbe i posljedično uvođenje pristojbe na razini zemlje.

(292)

Kako bi se osigurala ispravna primjena antidampinških pristojbi, antidampinšku pristojbu za sav ostali uvoz podrijetlom iz NRK-a trebalo bi primjenjivati ne samo na proizvođače izvoznike koji nisu surađivali u ovom ispitnom postupku, već i na proizvođače koji tijekom razdoblja ispitnog postupka nisu izvozili u Uniju.

(293)

Proizvođači izvoznici koji tijekom razdoblja ispitnog postupka nisu izvozili predmetni proizvod u Uniju trebali bi imati mogućnost od Komisije zatražiti da se na njih primijeni stopa antidampinške pristojbe za društva koja surađuju, ali nisu uključena u uzorak. Komisija bi taj zahtjev trebala odobriti ako su ispunjena tri uvjeta. Novi proizvođač izvoznik morao bi dokazati: i. da tijekom razdoblja ispitnog postupka nije izvozio predmetni proizvod u Uniju; ii. da nije povezan s proizvođačem izvoznikom koji je to činio; i iii. da je nakon razdoblja ispitnog postupka izvozio predmetni proizvod ili je preuzeo neopozivu ugovornu obvezu izvoza znatne količine tog proizvoda.

(294)

Statistički podaci o mobilnoj opremi za dizanje ili rukovanje često se izražavaju navođenjem broja komada. Međutim, u Kombiniranoj nomenklaturi utvrđenoj u prilogu I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi ne postoji takva dodatna jedinica za mobilnu opremu za dizanje ili rukovanje (43). Stoga je potrebno odrediti da se za uvoz predmetnog proizvoda u deklaraciji za puštanje robe u slobodni promet moraju navesti ne samo podaci o masi u kilogramima ili tonama, već i komadi. Komade treba navesti za oznake TARIC: 8427 10 10 10, 8427 20 19 10, 8428 90 90 20, 8431 20 00 60 i 8431 39 00 10.

(295)

S obzirom na utvrđene dampinške marže i razinu štete nanesene industriji Unije, iznosi osigurani privremenim antidampinškim pristojbama uvedenima privremenom uredbom trebali bi se konačno naplatiti do iznosa utvrđenih na temelju ove Uredbe.

(296)

Kako je navedeno u odjeljku 1.2., Komisija je uvela obvezno evidentiranje uvoza proizvoda iz ispitnog postupka.

(297)

Nakon privremene objave podnositelj pritužbe uputio je na zaključke iz uredbe o evidentiranju u kojima je, prema njegovu mišljenju, zaključeno da Komisija smatra da su kriteriji za retroaktivnu naplatu ispunjeni. Uglavnom je smatrao da je povećanje uvoza nakon pokretanja postupka bilo golemo i da nije pratilo nikakvu logiku tržišne potražnje. Podnositelj pritužbe dostavio je procjene koje pokazuju povećanje s 33 % na 121 % i slike zaliha mobilne opreme za dizanje ili rukovanje kojima se dokazuje da je došlo do stvaranja zaliha.

(298)

S druge strane, CCCME je smatrao da je analiza uvoza koju je proveo podnositelj pritužbe netočna i da povećanje uvoza nakon pokretanja postupka u odnosu na razdoblje ispitnog postupka nije bilo znatno. Tvrdio je da se proizvodnja mobilne opreme za dizanje ili rukovanje temelji na narudžbama prilagođenima određenom kupcu i da stoga nema nikakvog praktičnog smisla ni za kojeg subjekta da stvara zalihe. Drugo, CCCME je tvrdio da je vrijeme između narudžbe i isporuke vrlo važno za pravilnu procjenu podataka u ovom ispitnom postupku jer ciklus od naručivanja, postupka proizvodnje do otpreme i isporuke u Uniju obično traje od četiri do šest mjeseci te stoga, s obzirom na to da je do vrhunca uvoza došlo u razdoblju od siječnja do ožujka 2024., navedeni nije povezan s pokretanjem ispitnog postupka, nego s velikom količinom narudžbi koje su dogovorene dugo prije pokretanja postupka.

(299)

Komisija je ocijenila podatke prikupljene u konačnoj fazi ispitnog postupka kako bi analizirala jesu li ispunjeni kriteriji iz članka 10. stavka 4. osnovne uredbe za retroaktivnu naplatu konačnih pristojbi.

(300)

Komisija je posebno ocijenila je li došlo do dodatnog znatnog povećanja uvoza osim razine uvoza kojom je nanesena šteta tijekom razdoblja ispitnog postupka, koje bi, s obzirom na rokove, količinu i ostale okolnosti, vjerojatno u ozbiljnoj mjeri moglo ugroziti pozitivan učinak konačnih pristojbi, kako je propisano člankom 10. stavkom 4. točkom (d) osnovne uredbe.

(301)

Komisija je posebno usporedila prosječnu mjesečnu količinu uvezenih proizvoda u razdoblju ispitnog postupka (od listopada 2022. do rujna 2023.) s prosječnom mjesečnom količinom uvezenih proizvoda nakon razdoblja ispitnog postupka (od studenog 2023. do srpnja 2024.). Komisija je usporedila i prosječnu mjesečnu količinu uvezenih proizvoda u razdoblju nakon razdoblja ispitnog postupka (od studenog 2023. do srpnja 2024.) s prosječnom mjesečnom količinom uvezenih proizvoda tijekom razdoblja ispitnog postupka tijekom istih mjeseci (od studenog 2022. do srpnja 2023.) za oba razdoblja kako bi se uzela u obzir sezonalnost. Za razdoblje ispitnog postupka Komisija je upotrijebila podatke proizvođača izvoznika koji surađuju (44), a za razdoblje nakon razdoblja ispitnog postupka upotrijebila je podatke iz baze podataka Surveillance (45).

(302)

Provjereni podaci proizvođača izvoznika u uzorku pokazali su da se količina uvezenih proizvoda znatno razlikovala ovisno o mjesecu u godini. Na primjer, u razdoblju ispitnog postupka uvoz u mjesecima kao što su prosinac, ožujak i travanj bio je više nego tri puta veći od prosječnog uvoza u razdoblju od srpnja do rujna. Stoga, kako bi se uzele u obzir te razlike, kao i učinak sezonalnosti, Komisija nije smatrala primjerenim usporediti mjesečni prosjek za razdoblje ispitnog postupka na temelju 12 mjeseci s mjesečnim prosjekom nakon razdoblja ispitnog postupka na temelju osam mjeseci. Količina proizvoda uvezenih u razdoblju nakon pokretanja ovog ispitnog postupka do uvođenja privremenih mjera (od studenog 2023. do srpnja 2024.) uspoređena je stoga s količinom uvezenih proizvoda iz istog razdoblja u razdoblju ispitnog postupka (od studenog 2022. do srpnja 2023.). Na toj osnovi Komisija je izračunala da se u razdoblju nakon razdoblja ispitnog postupka količina uvezenih proizvoda smanjila za 3 %. Cijene mobilne opreme za dizanje ili rukovanje ostale su stabilne tijekom ta dva razdoblja.

(303)

Na temelju prethodno navedenog Komisija je zaključila da se nakon pokretanja ispitnog postupka količina uvoza predmetnog proizvoda iz Kine nije povećala.

(304)

Osim toga, na temelju dodatnih elemenata u dokumentaciji može se zaključiti da nakon pokretanja postupka nije došlo do znatnog stvaranja zaliha. Kako je utvrđeno u privremenoj uredbi, proizvođači iz Unije proizvodili su samo po narudžbi i nisu držali znatne zalihe gotove mobilne opreme za dizanje ili rukovanje. Razlog tome je procjena da se u razdoblju ispitnog postupka od 75 % do 90 % mobilne opreme za dizanje ili rukovanje na tržištu Unije prodavalo društvima za iznajmljivanje, koja traže prilagođenu mobilnu opremu za dizanje ili rukovanje (u bojama društva i s istaknutim logotipom). Stoga je Komisija smatrala da stvaranje zaliha mobilne opreme za dizanje ili rukovanje koja nije prilagođena i nije izrađena za određenog kupca nije izgledno jer takva mobilna oprema za dizanje ili rukovanje ne bi odgovarala potražnji na tržištu.

(305)

Osim toga, pri procjeni podataka uzeto je u obzir vrijeme od narudžbe do isporuke mobilne opreme za dizanje ili rukovanje, koje obično iznosi od četiri do šest mjeseci. Isporuke iz veljače i ožujka 2024. najvjerojatnije su bile naručene prije pokretanja ispitnog postupka u studenom 2023. Veljača i ožujak 2024. ujedno su bili mjeseci s najvećim uvozom, nakon čega se uvoz počeo smanjivati. Stoga je veći uvoz u tim mjesecima najvjerojatnije bio posljedica narudžbi prije pokretanja ispitnog postupka i nije izvršen u svrhu stvaranja zaliha.

(306)

Na temelju prethodno navedenog Komisija je smatrala da, s obzirom na smanjenje uvoza u razdoblju nakon razdoblja ispitnog postupka, ograničenu mogućnost stvaranja zaliha zbog dugog vremena isporuke i proizvodnje po narudžbi, kretanje uvoza nakon razdoblja ispitnog postupka nije ozbiljno narušilo pozitivan učinak konačnih mjera. Stoga je Komisija zaključila da retroaktivna naplata pristojbi nije opravdana.

(307)

Nakon konačne objave podnositelj pritužbe tvrdio je da nema dovoljno dokaza o sezonalnosti uvoza. Nadalje je tvrdio da je Komisija za razdoblje ispitnog postupka pogrešno upotrijebila manje reprezentativan mjesečni prosjek na temelju osam mjeseci, a ne primjereniji mjesečni prosjek na temelju 12 mjeseci. Podnositelj pritužbe nadalje je tvrdio da je Komisija za procjenu uvoza tijekom razdoblja ispitnog postupka upotrijebila pogrešno razdoblje jer je uvoz uspoređen na temelju datuma prodaje te je procijenila isporuke od ožujka 2023. do studenog 2023., umjesto od studenog 2022. do srpnja 2023.

(308)

Podnositelj pritužbe tvrdio je i da Komisija nije uzela u obzir narušavajući učinak prijetnje evidentiranja i stvarnog evidentiranja. Prema njegovu mišljenju, Komisija je isto tako precijenila vrijeme isporuke te je istaknuo da su se isporuke iz NRK-a u Uniju vršile u roku od 30 do 45 dana.

(309)

Podnositelj pritužbe nadalje je tvrdio da je dokazao da je došlo do stvaranja zaliha. Tvrdio je da je Komisija pogrešno pretpostavila da, s obzirom na to da proizvođači iz Unije nisu stvarali zalihe, to nisu radili ni kineski proizvođači. Naveo je i da najnoviji podaci jednog od proizvođača iz Unije u uzorku pokazuju da velika većina mobilne opreme za dizanje ili rukovanje koja se prodaje u Uniji nije prilagođena. Podnositelj pritužbe naveo je i da je količina mobilne opreme za dizanje ili rukovanje uvezena nakon evidentiranja i dalje znatna. Nadalje, podnositelj pritužbe tvrdio je da bi, na temelju članka 9. stavka 4. osnovne uredbe, u slučajevima u kojima Komisija nije evidentirala uvoz, marža štete trebala odražavati dodatnu štetu uzrokovanu povećanim uvozom nakon pokretanja postupka. Stoga bi Komisija, kako bi nadoknadila dodatni učinak koji proizlazi iz masovnog stvaranja zaliha, trebala ponovno procijeniti maržu štete kako bi uzela u obzir stvaranje zaliha.

(310)

Komisija se nije složila s tvrdnjom da je trebala usporediti mjesečni prosjek temeljen na razdoblju od 12 mjeseci tijekom razdoblja ispitnog postupka s razdobljem od osam mjeseci nakon razdoblja ispitnog postupka. Kako je naveo i sam podnositelj pritužbe, količina uvezenih proizvoda znatno se razlikovala u različitim mjesecima te je Komisija stoga smatrala točnijim usporediti razdoblja jednakog trajanja, a ne usporediti razdoblje od 12 mjeseci s razdobljem od osam mjeseci. U tom kontekstu i s obzirom na bitne razlike u količini uvezenih proizvoda u različitim mjesecima usporedba razdoblja iste duljine trebala je isključiti bilo kakvu sezonalnost. Komisija se nije složila s tvrdnjom da je morala dokazati ponavljajući i fiksni obrazac kako bi opravdala zašto je upotrijebila usporedbu na temelju prosječnog uvoza u razdobljima iste duljine.

(311)

Kad je riječ o upotrebi razdoblja tijekom razdoblja ispitnog postupka, Komisija se doista oslonila na podatke proizvođača izvoznika koji su naveli izvoz u Uniju na datum računa, što su najtočniji dostupni podaci za to razdoblje. Razdoblje od osam mjeseci koje je Komisija upotrijebila bilo je dovoljno dugo da se uzme u obzir i učinak evidentiranja uvoza, ako postoji, koje je bilo na snazi svega mjesec i pol (od 23. svibnja 2024. do 12. srpnja 2024.). Međutim, od tog trenutka, prema navodima strana, uključujući podnositelja pritužbe, isporuke mobilne opreme za dizanje ili rukovanje vršile su se u roku od 30 do 45 dana. Uzimajući u obzir taj ograničeni vremenski odmak, usporedba koju je Komisija provela temeljila se na najboljim dostupnim informacijama i smatrala se dovoljno točnom da se zaključi je li došlo do znatnog povećanja uvoza nakon pokretanja postupka.

(312)

Komisija je smatrala i da nije mogla donijeti zaključke o postojanju stvaranja zaliha na temelju nepotvrđenih dokaza u obliku slike ili e-pošte koje je dostavio podnositelj pritužbe. Umjesto toga, Komisija se oslonila na statističke podatke o uvozu nakon razdoblja ispitnog postupka i sve druge podatke dostupne u dokumentaciji, uključujući one korisnika i uvoznika, koji nisu upućivali na stvaranje zaliha u mjeri u kojoj bi se narušili korektivni učinci pristojbi. Stoga, unatoč činjenici da podnositelj pritužbe tvrdi da je jedno od društava u uzorku prodavalo većinom neprilagođenu mobilnu opremu za dizanje ili rukovanje, to nije utjecalo na zaključak da nije došlo do masovnog povećanja uvoza.

(313)

Komisija je nadalje smatrala da se odredbe članka 9. stavka 4. ne primjenjuju. Uvoz je evidentiran i zaključeno je da nakon pokretanja postupka nije bilo daljnjeg znatnog povećanja uvoza.

(314)

Na temelju navedenog Komisija je ostala pri zaključku da retroaktivna naplata pristojbi nije opravdana.

(315)

Uzimajući u obzir članak 109. Uredbe 2024/2509 (46), kada se iznos treba nadoknaditi zbog presude Suda Europske unije, trebala bi se primijeniti kamatna stopa koju primjenjuje Europska središnja banka za svoje glavne operacije refinanciranja, koja se objavljuje u seriji C Službenog lista Europske unije prvog kalendarskog dana svakog mjeseca.

(316)

Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog na temelju članka 15. stavka 1. Uredbe (EU) 2016/1036,