(1)

Direktivom 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) utvrđena su usklađenija bonitetna pravila za sektor osiguranja i reosiguranja koja su više zasnovana na riziku. Neke odredbe te direktive podliježu klauzulama o preispitivanju. Primjenom te direktive znatno se doprinijelo jačanju financijskog sustava u Uniji i povećala otpornost društava za osiguranje i društava za reosiguranje na razne rizike. Iako je vrlo sveobuhvatna, tom direktivom ne rješavaju se svi utvrđeni nedostaci koji utječu na društva za osiguranje i društva za reosiguranje.

(2)

Pandemija bolesti COVID-19 prouzročila je golemu socijalno-ekonomsku štetu te je gospodarstvu Unije potreban održiv, uključiv i pravedan oporavak. Isto tako, gospodarske i socijalne posljedice agresivnog rata Rusije protiv Ukrajine tek se trebaju pokazati. Zbog toga je rad na političkim prioritetima Unije još hitniji, posebno kako bi se osiguralo gospodarstvo koje je u interesu građana i ostvarili ciljevi europskog zelenog plana. Sektor osiguranja i reosiguranja može europskim poduzećima omogućiti privatne izvore financiranja i učiniti gospodarstvo otpornijim pružanjem zaštite od širokog raspona rizika. S obzirom na tu dvostruku ulogu, taj sektor ima velik potencijal za doprinos ostvarenju prioriteta Unije.

(3)

Kao što je naglašeno u komunikaciji Komisije od 24. rujna 2020.„Unija tržišta kapitala za građane i poduzeća”, poticanje institucijskih ulagatelja, posebno osiguratelja, na veća dugoročna ulaganja bit će ključno u potpori većem financiranju vlastitim kapitalom u korporativnom sektoru. Kako bi se olakšao doprinos osiguratelja financiranju gospodarskog oporavka Unije, bonitetni okvir trebalo bi prilagoditi kako bi se u većoj mjeri uzela u obzir dugoročna priroda djelatnosti osiguranja. Posebno bi pri izračunu potrebnog solventnog kapitala u skladu sa standardnom formulom trebalo olakšati mogućnost upotrebe povoljnijeg standardnog parametra za vlasnička ulaganja koja se drže s dugoročnom perspektivom, pod uvjetom da društva za osiguranje i društva za reosiguranje ispunjavaju čvrste i pouzdane kriterije kojima se štite ugovaratelji osiguranja i financijska stabilnost. Tim bi se kriterijima trebalo nastojati osigurati da društva za osiguranje i društva za reosiguranje mogu izbjeći prisilnu prodaju vlasničkih vrijednosnih papira koji se namjeravaju dugoročno držati, među ostalim u stresnim tržišnim uvjetima. Budući da društva za osiguranje i društva za reosiguranje imaju širok raspon alata za upravljanje rizikom kako bi izbjegla takvu prisilnu prodaju, tim bi se kriterijima trebala prepoznati takva raznolikost i ne bi se trebalo zahtijevati zakonsko ili ugovorno namjensko izdvajanje dugoročne imovine za ulaganje kako bi društva za osiguranje i društva za reosiguranje mogla imati korist od povoljnijeg standardnog parametra za vlasnička ulaganja. Nadalje, uprava društva za osiguranje ili društva za reosiguranje trebala bi se pisanim pravilima obvezati na minimalno razdoblje držanja vlasničkih vrijednosnih papira koje društvo ulaže i dokazati sposobnost društva za održavanje tih vlasničkih vrijednosnih papira tijekom tog razdoblja držanja.

(4)

Prilagodbe kojima se u većoj mjeri uzima u obzir dugoročna priroda djelatnosti osiguranja mogle bi dovesti do povećanja slobodnog raspoloživog kapitala zbog smanjenja potrebnog solventnog kapitala. Ako je to slučaj, društva za osiguranje i društva za reosiguranje trebala bi razmotriti mogućnost da oslobođeni kapital ne iskoriste za raspodjele dioničarima ili bonuse uprava, već bi trebala nastojati usmjeriti oslobođeni kapital u produktivna ulaganja u realno gospodarstvo kako bi se podržao gospodarski oporavak i širi ciljevi politike Unije.

(5)

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje slobodna su ulagati bilo gdje u svijetu i nisu ograničena na Uniju. Ulaganja u treće zemlje također mogu pogodovati općim politikama razvojne pomoći Unije ili država članica. Stoga bi društva za osiguranje i društva za reosiguranje trebala osigurati da njihova politika ulaganja odražava ciljeve najnovijeg EU-ova popisa nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe i Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća (4) u odnosu na visokorizične treće zemlje.

(6)

U komunikaciji od 11. prosinca 2019. o europskom zelenom planu Komisija se obvezala da će bolje integrirati upravljanje klimatskim i okolišnim rizicima u bonitetni okvir Unije. Europski zeleni plan nova je strategija rasta Unije čiji je cilj preobraziti Uniju u moderno, resursno učinkovito i konkurentno gospodarstvo bez neto emisija stakleničkih plinova do 2050. Doprinijet će cilju razvoja gospodarstva u interesu građana, ojačati socijalno tržišno gospodarstvo Unije i time osigurati da bude spremno za budućnost i pruža stabilnost, radna mjesta, rast i ulaganja. Komisija je u svojem prijedlogu europskog zakona o klimi od 4. ožujka 2020. predložila da cilj klimatske neutralnosti i otpornosti na klimatske promjene do 2050. postane obvezujući u Uniji. Taj su prijedlog donijeli Europski parlament i Vijeće te je on stupio na snagu 29. srpnja 2021 (5). Cilj Komisije da osigura globalno vodstvo Unije do 2050. ponovno je istaknut u Izvješću o strateškim predviđanjima 2021., u kojem je izgradnja stabilnih gospodarskih i financijskih sustava otpornih na promjene u budućnosti utvrđena kao strateško područje djelovanja.

(7)

Okvir EU-a za održivo financiranje imat će ključnu ulogu u postizanju ciljeva europskog zelenog plana, a propise o okolišu trebalo bi dopuniti okvirom za održivo financiranje kojim se financiranje usmjerava prema ulaganjima kojima se smanjuje izloženost klimatskim i okolišnim rizicima. U svojoj komunikaciji od 6. srpnja 2021. naslovljenoj „Strategija za financiranje tranzicije prema održivom gospodarstvu” Komisija se obvezala predložiti izmjene Direktive 2009/138/EZ kako bi se rizici za održivost dosljedno integrirali u upravljanje rizicima osiguratelja tako što će se od osiguratelja zahtijevati analiza scenarija klimatskih promjena.

(8)

Nedavno je predloženo i doneseno nekoliko zakonodavnih akata kojima je cilj povećanje otpornosti te kojima se doprinosi održivosti, posebno u odnosu na izvješćivanje o održivosti, među kojima su Uredba (EU) 2019/2088 Europskog parlamenta i Vijeća (6), Direktiva (EU) 2022/2464 Europskog parlamenta i Vijeća (7) te direktiva o dužnoj pažnji za održivo poslovanje i izmjeni Direktive (EU) 2019/1937, a svi utječu na sektor osiguranja i reosiguranja.

(9)

Daljnja integracija Unijina unutarnjeg tržišta osiguranja ključan je cilj ove Direktive o izmjeni. Integracijom unutarnjeg tržišta osiguranja povećava se tržišno natjecanje i dostupnost proizvoda osiguranja u državama članicama u korist poduzeća i potrošača. Zbog propasti društava za osiguranje na Unijinu unutarnjem tržištu osiguranja od početka primjene Direktive 2009/138/EZ očita je potreba za većom dosljednošću i konvergencijom nadzora diljem Unije. Nadzor društava za osiguranje i društava za reosiguranje čije se poslovanje temelji na slobodi pružanja usluga i pravu poslovnog nastana trebalo bi dodatno unaprijediti bez ugrožavanja cilja daljnje integracije unutarnjeg tržišta osiguranja kako bi se osigurala dosljedna zaštita potrošača i zaštitilo pravedno tržišno natjecanje na cijelom unutarnjem tržištu.

(10)

Direktivom 2009/138/EZ određena društva isključuju se iz njezina područja primjene zbog njihove veličine. Nakon prvih godina primjene Direktive 2009/138/EZ i kako bi se osiguralo da se ona neopravdano ne primjenjuje na društva manje veličine, primjereno je preispitati ta isključenja i povećati te pragove tako da se na mala društva koja ispunjavaju određene uvjete ta direktiva ne primjenjuje. Kao što je već slučaj s društvima za osiguranje koja su isključena iz područja primjene Direktive 2009/138/EZ, društva koja imaju koristi od takvih povećanih pragova trebala bi imati mogućnost zadržavanja ili traženja odobrenja za rad na temelju te direktive kako bi iskoristila jedinstvenu dozvolu koja je njome predviđena, a države članice trebale bi moći na društva za osiguranje koja su isključena iz područja primjene Direktive 2009/138/EZ primjenjivati odredbe koje su slične ili jednake onima predviđenima tom direktivom.

(11)

Direktiva 2009/138/EZ ne primjenjuje se na djelatnost pružanja pomoći ako su ispunjeni uvjeti iz članka 6. stavka 1. te direktive. Prvi uvjet navodi da pomoć treba biti povezana s nezgodama ili kvarovima koji uključuju cestovno vozilo do kojih dolazi na državnom području države članice društva koje pruža pokriće. Ta bi odredba mogla podrazumijevati da bi se zahtjev da pružatelji pomoći moraju imati odobrenje za rad kao osiguratelji odnosio na pružatelje pomoći u slučaju nezgode ili kvara cestovnog vozila do kojih dolazi odmah preko granice te bi mogli neopravdano ometati pomoć. Zbog toga je primjereno preispitati taj uvjet. Stoga bi uvjet iz članka 6. stavka 1. točke (a) Direktive 2009/138/EZ trebalo proširiti na nezgode ili kvarove koji uključuju cestovno vozilo do kojih bi povremeno moglo doći u državi koja je susjedna u odnosu na državu članicu društva koje pruža pokriće.

(12)

Informacije o svim zahtjevima za izdavanje odobrenja za rad u državi članici i rezultati procjene takvih zahtjeva mogli bi pružiti bitne informacije za procjenu zahtjeva u drugim državama članicama. Stoga bi podnositelj zahtjeva trebao obavijestiti dotično nadzorno tijelo o prethodnim odbijanjima ili povlačenjima zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad u drugoj državi članici.

(13)

Prije izdavanja odobrenja za rad društvu za osiguranje ili društvu za reosiguranje koje je društvo kći društva koje se nalazi u drugoj državi članici ili koje će biti pod kontrolom iste pravne ili fizičke osobe kao neko drugo društvo za osiguranje ili društvo za reosiguranje koje se nalazi u drugoj državi članici, nadzorno tijelo države članice koje izdaje odobrenje za rad trebalo bi se savjetovati s nadzornim tijelima svih dotičnih država članica. S obzirom na povećane aktivnosti grupe osiguravatelja u različitim državama članicama, potrebno je poboljšati konvergentnu primjenu prava Unije i razmjenu informacija među nadzornim tijelima, posebno prije izdavanja odobrenja za rad. Stoga, ako je potrebno savjetovati se s nekoliko nadzornih tijela, svakom dotičnom nadzornom tijelu trebalo bi dopustiti da od nadzornog tijela države članice u kojoj je postupak izdavanja odobrenja za rad budućem društvu za osiguranje ili društvu za reosiguranje unutar grupe u tijeku zatraži zajedničku ocjenu zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad. Odluka o izdavanju odobrenja za rad ostaje u nadležnosti nadzornog tijela matične države članice u kojoj dotično društvo traži odobrenje za rad. Međutim, pri donošenju te odluke trebalo bi uzeti u obzir rezultate zajedničke ocjene.

(14)

Direktiva 2009/138/EZ trebala bi se primjenjivati u skladu s načelom proporcionalnosti. Kako bi se olakšala proporcionalna primjena te direktive na društva koja su manja i manje složena od prosječnog društva te kako bi se osiguralo da ne podliježu nerazmjerno opterećujućim zahtjevima, potrebno je pružiti kriterije koji su zasnovani na riziku i omogućuju njihovu identifikaciju.

(15)

Društva koja ispunjavaju kriterije koji su zasnovani na riziku trebala bi se moći razvrstati kao mala i nesložena društva jednostavnim postupkom obavješćivanja. Ako se u ograničenom razdoblju nakon takve obavijesti nadzorno tijelo ne usprotivi razvrstavanju iz propisno opravdanih razloga povezanih s procjenom relevantnih kriterija, to društvo trebalo bi smatrati malim i nesloženim društvom. Nakon što se razvrsta kao malo i nesloženo društvo, društvo bi u načelu trebalo automatski ostvarivati korist od utvrđenih mjera proporcionalnosti u pogledu izvješćivanja, objavljivanja, upravljanja, revizije pisanih pravila, izračuna tehničkih pričuva, vlastite procjene rizika i solventnosti i planova upravljanja rizikom likvidnosti.

(16)

Odstupajući od automatskih koristi mjera proporcionalnosti, ako nadzorna tijela imaju ozbiljnih razloga za zabrinutost u pogledu profila rizičnosti pojedinog malog i nesloženog društva, trebala bi biti ovlaštena zahtijevati od dotičnog društva da ne primijeni jednu ili više mjera proporcionalnosti. Ta se ovlast može upotrijebiti ako utvrde da više ne postoji usklađenost s potrebnim solventnim kapitalom, ako postoji rizik od neusklađenosti, ako se profil rizičnosti društva znatno mijenja ili ako je sustav upravljanja društva nedjelotvoran.

(17)

Primjereno je da mjere proporcionalnosti budu dostupne i društvima koja nisu razvrstana kao mala i nesložena društva, ali za koja su neki od zahtjeva Direktive 2009/138/EZ preskupi i složeni, s obzirom na rizike povezane s poslovanjem tih društava. Tim bi društvima trebalo biti dopušteno koristiti mjere proporcionalnosti na temelju analize svakog pojedinačnog slučaja i nakon prethodnog odobrenja njihovih nadzornih tijela.

(18)

Pravilna provedba načela proporcionalnosti ključna je za izbjegavanje prekomjernog opterećenja društava za osiguranje i društava za reosiguranje. Iz tog razloga društva za osiguranje i društva za reosiguranje trebala bi izvješćivati svoja nadzorna tijela samo u slučaju promjene opsega mjera proporcionalnosti koje primjenjuju.

(19)

Vlastita društva za osiguranje i vlastita društva za reosiguranje koja pokrivaju samo rizike povezane s industrijskom ili komercijalnom grupom kojoj pripadaju predstavljaju poseban profil rizičnosti koji bi trebalo uzeti u obzir pri definiranju nekih zahtjeva, posebno u vezi s vlastitom procjenom rizika i solventnosti, objavama i povezanim ovlastima Komisije da pobliže odredi pravila o takvim zahtjevima. Osim toga, vlastita društva za osiguranje i vlastita društva za reosiguranje također bi trebala moći imati koristi od mjera proporcionalnosti kada su razvrstana kao mala i nesložena društva.

(20)

Važno je da društva za osiguranje i društva za reosiguranje održavaju zdrav financijski položaj. U tu svrhu Direktivom 2009/138/EZ predviđa se financijski nadzor u odnosu na solventnost društva, oblikovanje tehničkih pričuva, njegovu imovinu i njegova prihvatljiva vlastita sredstva. Međutim, sustav upravljanja društva također je važan čimbenik kako bi se osiguralo da društvo održava svoje financijsko zdravlje. U tu svrhu od nadzornih tijela trebalo bi zahtijevati da provode redovite provjere sustava upravljanja u okviru financijskog nadzora društava za osiguranje i društava za reosiguranje.

(21)

Nadzorna tijela trebala bi imati pravo barem svake tri godine od svakog nadziranog društva za osiguranje i društva za reosiguranje i njihovih grupa primiti redovito opisno izvješće s informacijama o poslovanju i rezultatima, sustavu upravljanja, profilu rizičnosti, upravljanju kapitalom i drugim relevantnim informacijama za potrebe solventnosti. Kako bi se pojednostavio taj zahtjev u pogledu izvješćivanja za grupe za osiguranje i grupe za reosiguranje, trebalo bi biti moguće, pod određenim uvjetima, dostaviti informacije iz redovitog nadzornog izvješća koje se odnosi na grupu i njezina društva kćeri na agregirani način za cijelu grupu.

(22)

Trebalo bi osigurati da mala i nesložena društva imaju prednost kada nadzorna tijela odobravaju izuzeća i ograničenja u pogledu izvješćivanja. Za tu vrstu subjekta postupak obavješćivanja koji se odnosi na razvrstavanje društva kao malog i nesloženog društva trebao bi osigurati dovoljnu sigurnost u primjeni izuzeća i ograničenja u pogledu izvješćivanja.

(23)

Rokovi za izvješćivanje i objavu trebali bi biti jasno utvrđeni u Direktivi 2009/138/EZ. Međutim, trebalo bi priznati da bi iznimne okolnosti, kao što su zdravstvene krize, prirodne katastrofe i drugi ekstremni događaji, mogle društvima za osiguranje i društvima za reosiguranje onemogućiti podnošenje takvih izvješća i objava u utvrđenim rokovima. Stoga bi Komisija trebala biti ovlaštena produljiti rokove u takvim okolnostima, nakon savjetovanja s Europskim nadzornim tijelom (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) (EIOPA) osnovanim Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (8).

(24)

Direktivom 2009/138/EZ predviđeno je da nadzorna tijela procjenjuju imaju li nove osobe imenovane za upravljanje društvom za osiguranje odnosno društvom za reosiguranje ili za obavljanje ključne funkcije potrebni poslovni ugled i iskustvo. Međutim, oni koji upravljaju društvom ili obavljaju ključnu funkciju trebali bi imati kontinuirani poslovni ugled i iskustvo. U slučaju neusklađenosti sa zahtjevima u vezi s poslovnim ugledom i iskustvom, nadzorna tijela trebala bi imati ovlast za poduzimanje mjera, kao što je, prema potrebi, uklanjanje dotične osobe s relevantnog položaja.

(25)

Budući da bi djelatnosti osiguranja mogle uzrokovati ili povećati rizike za financijsku stabilnost, društva za osiguranje i društva za reosiguranje trebala bi u svoje djelatnosti preuzimanja rizika, aktivnosti ulaganja i upravljanja rizicima uključiti makrobonitetna razmatranja i analize. To bi moglo uključivati uzimanje u obzir potencijalnog ponašanja drugih sudionika na tržištu, makroekonomskih rizika, kao što su pad kreditnog ciklusa ili smanjena likvidnost tržišta, ili prekomjerne koncentracije, na razini tržišta, određenih vrsta imovine, drugih ugovornih strana ili sektora.

(26)

Ako to zahtijeva nadzorno tijelo, od društava za osiguranje i društava za reosiguranje trebalo bi se zahtijevati da uključe sve relevantne makrobonitetne informacije koje pružaju nadzorna tijela u vlastitu procjenu rizika i solventnosti. Kako bi se osigurala dosljedna primjena takvih dodatnih makrobonitetnih zahtjeva, EIOPA bi trebala izraditi nacrt regulatornih tehničkih standarda u kojima se navode kriteriji koje nadzorna tijela trebaju uzeti u obzir pri utvrđivanju društava na koje se mjera primjenjuje. Nadzorna tijela trebala bi analizirati rezultate vlastite procjene rizika i solventnosti društava za osiguranje i društava za reosiguranje, od kojih se zahtijeva da uzmu u obzir makrobonitetna razmatranja u svojim jurisdikcijama, agregirati ih i pružiti informacije društvima za osiguranje i društvima za reosiguranje o elementima koje bi trebalo uzeti u obzir u njihovim budućim vlastitim procjenama rizika i solventnosti, posebno u pogledu makrobonitetnih rizika. Države članice trebale bi osigurati da se, kada tijelu povjeravaju makrobonitetne ovlasti, rezultati i nalazi makrobonitetnih procjena nadzornih tijela podijele s tim makrobonitetnim tijelom.

(27)

U skladu s temeljnim načelima osiguranja koja je 2011. donijelo Međunarodno udruženje osigurateljnih nadzornih tijela, nacionalna nadzorna tijela trebala bi moći utvrditi, pratiti i analizirati tržišna i financijska kretanja koja bi mogla utjecati na društva za osiguranje i društva za reosiguranje ili tržišta osiguranja i reosiguranja te bi trebala upotrebljavati te informacije pri nadzoru pojedinačnih društava za osiguranje odnosno društava za reosiguranje. Pri izvršavanju tih zadaća nadzorna bi se tijela, ako je primjereno, trebala koristiti informacijama i saznanjima drugih nadzornih tijela.

(28)

Tijela s makrobonitetnim ovlastima zadužena su za makrobonitetnu politiku svojeg nacionalnog tržišta osiguranja i reosiguranja. Makrobonitetnu politiku može provoditi nadzorno tijelo ili drugo tijelo kojemu je povjerena ta zadaća.

(29)

Dobra koordinacija između nadzornih tijela te relevantnih tijela s makrobonitetnim ovlastima važna je za utvrđivanje, praćenje i analizu mogućih rizika za stabilnost financijskog sustava koji bi mogli utjecati na društva za osiguranje i društva za reosiguranje te za poduzimanje mjera za učinkovito i primjereno otklanjanje tih rizika. Suradnja među tijelima također bi trebala biti usmjerena na izbjegavanje bilo kakvog oblika udvostručavanja ili nedosljednog djelovanja.

(30)

Ne bi trebalo sprečavati razmjenu informacija između nadzornih tijela i poreznih tijela. Takve razmjene trebale bi biti u skladu s nacionalnim pravom i, ako informacije potječu iz druge države članice, trebale bi se razmjenjivati samo uz izričitu suglasnost relevantnog tijela od kojeg potječu te informacije.

(31)

Direktivom 2009/138/EZ propisuje se da društva za osiguranje i društva za reosiguranje kao sastavni dio svoje poslovne strategije provode periodičnu vlastitu procjenu rizika i solventnosti. Neke rizike, kao što su rizici od klimatskih promjena, teško je kvantificirati ili se oni realiziraju tijekom razdoblja koje je dulje od onog koje se upotrebljava za kalibraciju potrebnog solventnog kapitala. Ti se rizici mogu bolje uzeti u obzir u vlastitoj procjeni rizika i solventnosti. Ako su društva za osiguranje i društva za reosiguranje značajno izložena rizicima od klimatskih promjena, od njih bi se trebalo zahtijevati da u odgovarajućim vremenskim razmacima i u okviru vlastite procjene rizika i solventnosti provedu analize učinka dugoročnih scenarija rizika od klimatskih promjena na svoje poslovanje. Takve analize trebale bi biti razmjerne u odnosu na prirodu, opseg i složenost rizika poslovanja društava. Osobito, iako bi se procjena značajnosti izloženosti rizicima od klimatskih promjena trebala zahtijevati od svih društava za osiguranje i društava za reosiguranje, dugoročne analize scenarija klimatskih promjena ne bi se trebale zahtijevati za mala i nesložena društva.

(32)

Društva bi trebala izraditi i pratiti provedbu posebnih planova za uklanjanje financijskih rizika koji proizlaze iz čimbenika održivosti. Ako se od grupe zahtijeva da izradi takav plan na razini grupe, trebalo bi osigurati izuzeće od zahtjeva za izradu planova na pojedinačnoj razini za društva kćeri za osiguranje i reosiguranje unutar grupe ako su svi relevantni aspekti tih društava kćeri navedeni u planu na razini grupe.

(33)

Direktivom 2009/138/EZ zahtijeva se objavljivanje, najmanje jednom godišnje, bitnih informacija u izvješću o solventnosti i financijskom stanju. To izvješće namijenjeno je ugovarateljima osiguranja i korisnicima osiguranja, s jedne strane, te analitičarima i drugim stručnjacima za tržište, s druge strane. Kako bi se uzele u obzir potrebe i očekivanja tih dviju različitih skupina, sadržaj izvješća trebalo bi podijeliti na dva dijela. Prvi dio, koji je uglavnom namijenjen ugovarateljima osiguranja i korisnicima osiguranja, trebao bi sadržavati ključne informacije o poslovanju, rezultatima, upravljanju kapitalom i profilu rizičnosti. Drugi dio, upućen stručnjacima za tržište, trebao bi sadržavati detaljne informacije o poslovanju i o sustavu upravljanja, konkretne informacije o tehničkim pričuvama i drugim obvezama, stanju solventnosti te druge podatke relevantne za specijalizirane analitičare.

(34)

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje mogu prilagoditi relevantnu vremensku strukturu nerizičnih kamatnih stopa za izračun najbolje procjene u skladu s kretanjima prinosa svoje imovine nakon odobrenja nadzornih tijela („uravnotežena prilagodba”) ili u skladu s prosječnim kretanjem prinosa imovine koju drže društva za osiguranje i društva za reosiguranje u određenoj valuti ili državi („prilagodba zbog volatilnosti”). Dio izvješća o solventnosti i financijskom stanju namijenjen ugovarateljima osiguranja i korisnicima osiguranja trebao bi sadržavati samo informacije za koje se očekuje da će biti relevantne za donošenje odluka prosječnog ugovaratelja osiguranja ili korisnika osiguranja. Iako bi društva za osiguranje i društva za reosiguranje trebala javno objaviti učinak na njihove financijske pozicije neprimjenjivanja uravnotežene prilagodbe, prilagodbe zbog volatilnosti i prijelaznih mjera na nerizične kamatne stope i tehničke pričuve, ne bi trebalo pretpostaviti da je takvo objavljivanje relevantno za donošenje odluka prosječnog ugovaratelja osiguranja ili korisnika osiguranja. Stoga bi takvu objavu trebalo uključiti u dio izvješća o solventnosti i financijskom stanju namijenjen stručnjacima za tržište, a ne u dio namijenjen ugovarateljima osiguranja i korisnicima osiguranja.

(35)

Zahtjevi u pogledu objave ne bi smjeli biti pretjerano opterećujući za društva za osiguranje i društva za reosiguranje. U tu bi svrhu u Direktivu 2009/138/EZ trebalo uključiti određena pojednostavljenja i mjere proporcionalnosti, posebno ako se njima ne ugrožava čitljivost podataka koje dostavljaju društva za osiguranje i društva za reosiguranje. Nadalje, Direktivu 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (9) trebalo bi izmijeniti kako bi mala i nesložena društva mogla ograničiti svoje izvješćivanje o održivosti u skladu s pojednostavljenim standardima izvješćivanja o održivosti za MSP-ove utvrđenima u toj direktivi.

(36)

Kako bi se zajamčio najviši stupanj točnosti informacija objavljenih javnosti, neki elementi izvješća o solventnosti i financijskom stanju trebali bi biti podvrgnuti reviziji. Takav zahtjev u pogledu revizije trebao bi obuhvaćati barem bilancu procijenjenu u skladu s kriterijima vrednovanja iz Direktive 2009/138/EZ.

(37)

Budući da se ne očekuje da mala i nesložena društva budu relevantna za financijsku stabilnost Unije, primjereno je za ta društva uključiti izuzeće od zahtjeva u pogledu revizije izvješća o solventnosti i financijskom stanju. Slično tome, zbog posebnog profila rizičnosti i specifičnosti vlastitih društava za osiguranje i vlastitih društava za reosiguranje, primjereno je na njih ne primjenjivati zahtjev u pogledu revizije. Međutim, države članice koje već primjenjuju zahtjeve u pogledu revizije na sva društva ili na elemente izvješća o solventnosti i financijskom stanju osim bilance, trebale bi moći nastaviti primjenjivati te zahtjeve.

(38)

Trebalo bi priznati da bi, iako je koristan, zahtjev u pogledu revizije predstavljao dodatni teret za svako društvo. Stoga bi rokove za godišnje izvješćivanje i objavu za društva za osiguranje i društva za reosiguranje te za grupe za osiguranje i grupe za reosiguranje trebalo produljiti kako bi im se dalo dovoljno vremena za izradu revidiranih izvješća.

(39)

U smjernicama EIOPA-e o izvješćivanju za potrebe financijske stabilnosti već su uspostavljeni kriteriji za utvrđivanje društava za osiguranje i društava za reosiguranje koja su relevantna za stabilnost financijskih sustava u Uniji.

(40)

Trebalo bi osigurati da su metode za izračun tehničkih pričuva ugovora s opcijama i jamstvima proporcionalne prirodi, opsegu i složenosti rizika s kojima se suočava osiguratelj. U tom bi pogledu trebalo uvesti određena pojednostavljenja.

(41)

Trošak kapitala trebalo bi smanjiti u usporedbi s razinom utvrđenom u trenutku donošenja Direktive 2009/138/EZ i delegiranih akata donesenih na temelju te direktive, uz zadržavanje dostatne bonitetne razine i zaštite ugovaratelja osiguranja. Osim toga, pri izračunu dodatka za rizik trebalo bi uzeti u obzir vremensku ovisnost rizika i smanjiti iznos dodatka za rizik, posebno za dugoročne obveze, čime bi se smanjila osjetljivost dodatka za rizik na promjene kamatnih stopa. Stoga bi trebalo uvesti eksponencijalni i vremenski ovisan element.

(42)

Direktivom 2009/138/EZ zahtijeva se da se iznos prihvatljivih vlastitih sredstava potrebnih za potporu obvezama osiguranja i obvezama reosiguranja utvrdi za potrebe izračuna dodatka za rizik te da stopa troška kapitala bude jednaka dodatnoj stopi, iznad relevantne nerizične kamatne stope, koju bi snosilo društvo za osiguranje ili društvo za reosiguranje koje ima taj iznos prihvatljivih vlastitih sredstava. Direktivom 2009/138/EZ zahtijeva se i periodično preispitivanje stope troška kapitala. U tu bi svrhu preispitivanjima trebalo osigurati da je stopa troška kapitala i dalje zasnovana na riziku i da ne prelazi 5 %.

(43)

Pri određivanju relevantne vremenske strukture nerizičnih kamatnih stopa trebalo bi postići ravnotežu između upotrebe informacija koje proizlaze iz relevantnih financijskih instrumenata i sposobnosti društava za osiguranje i društava za reosiguranje da se zaštite od rizika kamatne stope tih financijskih instrumenata. Osobito se može dogoditi da manja društva za osiguranje i društva za reosiguranje nemaju kapacitete za zaštitu od kamatnog rizika s instrumentima koji nisu obveznice, krediti ili slična imovina s fiksnim novčanim tokovima. Relevantnu vremensku strukturu nerizičnih kamatnih stopa trebalo bi stoga ekstrapolirati za dospijeća kod kojih tržišta obveznica više nisu duboka, likvidna i transparentna. Međutim, metoda ekstrapolacije trebala bi se temeljiti na informacijama dobivenima iz relevantnih financijskih instrumenata koji nisu obveznice, ako su te informacije dostupne s dubokih, likvidnih i transparentnih tržišta za dospijeća kod kojih tržišta obveznica više nisu duboka, likvidna i transparentna. Kako bi se osigurala sigurnost i usklađena primjena te istodobno omogućila pravovremena reakcija na promjene tržišnih uvjeta, Komisija bi trebala donijeti delegirane akte kojima se određuje kako bi se nova metoda ekstrapolacije trebala primjenjivati. S obzirom na trenutačne tržišne uvjete početna točka za ekstrapolaciju za euro na dan stupanja na snagu ove Direktive o izmjeni trebala bi ostati na istoj razini kao 31. prosinca 2023., odnosno s dospijećem od 20 godina.

(44)

Određivanje relevantne vremenske strukture nerizičnih kamatnih stopa ima znatan utjecaj na stanje solventnosti, posebno za društva za životno osiguranje s dugoročnim obvezama. Kako bi se izbjegli poremećaji u postojećim poslovima osiguranja i omogućio neometan prelazak na novu metodu ekstrapolacije, potrebno je predvidjeti mehanizam postupnog uvođenja. Cilj tog mehanizma postupnog uvođenja trebao bi biti izbjegavanje poremećaja na tržištu i osiguravanje transparentnog puta prema konačnoj metodi ekstrapolacije.

(45)

Direktivom 2009/138/EZ predviđa se prilagodba zbog volatilnosti kojom se nastoji ublažiti učinak pretjeranih razlika u prinosima obveznica i koja se temelji na referentnim portfeljima za relevantne valute društava za osiguranje i društava za reosiguranje te, u slučaju eura, na referentnim portfeljima za nacionalna tržišta osiguranja. Primjena jedinstvene prilagodbe zbog volatilnosti za čitave valute ili države može dovesti do toga da koristi premašuju razlike u prinosu obveznica, posebno ako je osjetljivost relevantne imovine tih društava za osiguranje i društava za reosiguranje na promjene kreditnih prinosa niža od osjetljivosti relevantne najbolje procjene na promjene kamatnih stopa. Kako bi se izbjegle takve prekomjerne koristi prilagodbe zbog volatilnosti, prilagodba zbog volatilnosti trebala bi podlijegati odobrenju nadzornog tijela, a pri njezinu izračunu trebalo bi uzeti u obzir obilježja specifična za društvo koja se odnose na osjetljivost imovine na prinos i osjetljivost najbolje procjene tehničke pričuve na kamatne stope. Nadalje, kao dodatnu zaštitnu mjeru trebalo bi uvesti minimalne uvjete za primjenu prilagodbe zbog volatilnosti. Države članice, od kojih se na neke već primjenjuje prilagodba zbog volatilnosti u postupku odobrenja nadzornih tijela, trebale bi moći proširiti uvjete za odobrenje kako bi uključili procjenu u odnosu na osnovne pretpostavke prilagodbe zbog volatilnosti. S obzirom na dodatne zaštitne mjere, društvima za osiguranje i društvima za reosiguranje trebalo bi dopustiti da osnovnoj vremenskoj strukturi nerizičnih kamatnih stopa pridodaju povećani udio do 85 % prinosa ispravljenog za rizik koji proizlazi iz reprezentativnih portfelja.

(46)

Ako društvo za osiguranje ili društvo za reosiguranje ulaže u dužničke instrumente bolje kreditne kvalitete od dužničkih instrumenata sadržanih u reprezentativnom portfelju za izračun prilagodbe zbog volatilnosti, prilagodba zbog volatilnosti mogla bi prekomjerno nadoknaditi gubitak vlastitih sredstava uzrokovan povećanjem razlika u prinosu obveznica i mogla bi dovesti do neopravdane volatilnosti vlastitih sredstava. Kako bi se kompenzirala umjetna volatilnost uzrokovana takvim prekomjernim nadoknadama, društva za osiguranje i društva za reosiguranje trebala bi u tim slučajevima moći podnijeti zahtjev za izmjenu prilagodbe zbog volatilnosti kojom se u obzir uzimaju informacije o ulaganjima u dužničke instrumente specifičnima za određeno društvo.

(47)

Direktivom 2009/138/EZ predviđa se komponenta države u prilagodbi zbog volatilnosti kojom se nastoji osigurati smanjenje pretjerane razlike u prinosima obveznica u određenoj državi. Međutim, aktivacija komponente države temelji se na apsolutnom pragu i relativnom pragu u odnosu na raspon prilagođen za rizik države, što može dovesti do učinka litice i stoga povećati volatilnost vlastitih sredstava društava za osiguranje i društava za reosiguranje. Kako bi se osiguralo djelotvorno smanjenje pretjerane razlike u prinosima obveznica u određenoj državi članici čija je valuta euro, komponentu države trebalo bi zamijeniti makrokomponentom koja se izračunava na temelju razlika između prinosa ispravljenih za rizik za euro i prinosa ispravljenih za rizik za tu državu. Kako bi se izbjegli učinci litice, izračunom bi se trebao izbjeći diskontinuitet u odnosu na ulazne parametre.

(48)

Kako bi se uzela u obzir kretanja u ulagačkim praksama društava za osiguranje i društava za reosiguranje, Komisija bi trebala biti ovlaštena za donošenje delegiranih akata kako bi utvrdila kriterije za prihvatljivost imovine koja će se uključiti u dodijeljeni portfelj imovine ako bi priroda imovine mogla dovesti do različitih praksi u odnosu na kriterije za primjenu i izračun uravnotežene prilagodbe.

(49)

Kako bi se osiguralo da se isti tretman primjenjuje na sva društva za osiguranje i društva za reosiguranje koja izračunavaju prilagodbu zbog volatilnosti ili kako bi se uzela u obzir tržišna kretanja, Komisija bi trebala biti ovlaštena za donošenje delegiranih akata kojima se pobliže određuje izračun elemenata prilagodbe zbog volatilnosti specifičnih za određeno društvo. Za valute koje nisu euro, pri izračunu elemenata prilagodbe zbog volatilnosti specifičnih za valutu trebalo bi uzeti u obzir mogućnost usklađivanja novčanog toka među parovima vezanih valuta država članica, pod uvjetom da se time dosljedno smanjuje valutni rizik.

(50)

Za potrebe izračuna vlastitih sredstava na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (10), institucijama koje pripadaju financijskim konglomeratima na koje se primjenjuje Direktiva 2002/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (11) moglo bi se dopustiti da ne odbiju svoja značajna ulaganja u društva za osiguranje ili društva za reosiguranje, pod uvjetom da su ispunjeni određeni kriteriji. Potrebno je osigurati da bonitetna pravila koja se primjenjuju na društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje i kreditne institucije omogućuju odgovarajuće jednake uvjete za financijske grupe koje se temelje na bankarstvu i za financijske grupe koje se temelje na osiguranju. Stoga bi društvima za osiguranje ili društvima za reosiguranje trebalo dopustiti da od svojih prihvatljivih vlastitih sredstava ne odbijaju sudjelovanja u kreditnim i financijskim institucijama, pod sličnim uvjetima. Osobito bi se na grupu koja obuhvaća i društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje i povezanu instituciju trebao primjenjivati ili nadzor grupe u skladu s Direktivom 2009/138/EZ ili dopunski nadzor u skladu s Direktivom 2002/87/EZ. Osim toga, sudjelovanje u instituciji trebalo bi biti vlasničko ulaganje strateške prirode za društvo za osiguranje ili društvo za reosiguranje te bi se nadzorna tijela trebala uvjeriti u razinu integriranog upravljanja, upravljanja rizicima i unutarnjih kontrola u vezi sa subjektima u opsegu nadzora grupe ili dopunski nadzor.

(51)

Postojećim ograničenjima na razini simetrične prilagodbe ograničava se mogućnost te prilagodbe da ublaži moguće procikličke učinke financijskog sustava i da se izbjegne situacija u kojoj su društva za osiguranje i društva za reosiguranje neopravdano prisiljena prikupiti dodatni kapital ili prodati svoja ulaganja zbog neodrživih nepovoljnih kretanja na financijskim tržištima, kao što su kretanja uzrokovana pandemijom bolesti COVID-19. Stoga bi simetričnu prilagodbu trebalo izmijeniti kako bi se omogućile veće promjene standardnog kapitalnog zahtjeva za vlasničke vrijednosne papire i dodatno ublažio učinak naglih povećanja ili smanjenja na burzama.

(52)

Kako bi se poboljšala proporcionalnost unutar kvantitativnih zahtjeva, društvima za osiguranje i društvima za reosiguranje trebalo bi omogućiti da izračunaju potrebni kapital za neznačajne rizike u standardnoj formuli s pomoću pojednostavljenog pristupa za razdoblje od najviše tri godine. Takav pojednostavljeni pristup trebao bi omogućiti društvima da procijene potrebni kapital za neznačajni rizik na temelju odgovarajuće mjere opsega koja se mijenja tijekom vremena. Taj bi se pristup trebao temeljiti na zajedničkim pravilima i podlijegati zajedničkim kriterijima za utvrđivanje neznačajnih rizika.

(53)

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje koja upotrebljavaju uravnoteženu prilagodbu moraju identificirati i organizirati dodijeljeni portfelj imovine i obveza i njime upravljati odvojeno od drugih dijelova poslovanja te im stoga nije dopušteno pokrivanje rizika do kojih dolazi drugdje u poslovanju upotrebom dodijeljenog portfelja imovine. Međutim, odvojeno upravljanje portfeljem ne dovodi do povećanja korelacije između rizika unutar tog portfelja i rizika unutar ostatka društva. Stoga bi društvima za osiguranje i društvima za reosiguranje koja primjenjuju uravnoteženu prilagodbu trebalo dopustiti da izračunavaju svoj potrebni solventni kapital na temelju pretpostavke potpune diversifikacije između imovine i obveza portfelja i ostatka društva, osim ako portfelji imovine koji pokrivaju odgovarajuću najbolju procjenu obveza osiguranja ili obveza reosiguranja čine namjenski fond.

(54)

Zbog događanja na tržištu posljednjih godina potrebno je primjereno odraziti izuzetno niske i negativne kamatne stope u nadzoru osiguranja. To bi se trebalo postići ponovnom kalibracijom podmodula kamatnog rizika kako bi se odrazilo postojanje okruženja s negativnim prinosom. Istodobno, metodologija koja će se primjenjivati ne bi trebala dovesti do nerealno velikih smanjenja likvidnog dijela krivulje, što bi se moglo izbjeći predviđanjem izričite donje granice koja predstavlja nižu granicu negativnih kamatnih stopa. U skladu s dinamikom kamatnih stopa Komisija bi trebala nastojati uvesti donju granicu koja ovisi o vremenu, umjesto da je fiksna, u mjeri u kojoj dostupni tržišni podaci omogućuju pouzdano kalibriranje takve ovisnosti o vremenu koje je zasnovano na riziku.

(55)

Komisija je u Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2015/35 (12) objedinila sve ovlasti predviđene Direktivom 2009/138/EZ. Taj je pristup dobro funkcionirao u provedbi te direktive i olakšao osiguravanje usklađenosti s tom delegiranom uredbom. Stoga bi Delegirana uredba (EU) 2015/35 trebala ostati na snazi, a sve potrebne izmjene na temelju postojećih ovlasti kao i izvršavanje novih ovlasti na temelju ove Direktive trebalo bi provesti isključivo kao akte o izmjeni Delegirane uredbe (EU) 2015/35. Ako se takve izmjene u budućnosti trebaju objediniti u jednom ili više delegiranih akata o izmjeni, Komisija u skladu sa stavkom 31. Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (13) tijekom savjetovanja u okviru pripreme takvih delegiranih akata navodi i koje se ovlasti smatraju suštinski povezanima, za koje se očekuje da će Komisija pružiti objektivna obrazloženja na temelju suštinske povezanosti između dviju ili više ovlasti.

(56)

U okviru postupka nadzornog pregleda važno je da nadzorna tijela mogu usporediti informacije među društvima za osiguranje i društvima za reosiguranje koja nadziru. Djelomičnim i potpunim unutarnjim modelima omogućuje se bolje obuhvaćanje pojedinačnog rizika društva, a Direktivom 2009/138/EZ društvima za osiguranje i društvima za reosiguranje omogućuje se da ih upotrebljavaju za utvrđivanje potrebnog kapitala bez ograničenja koja proizlaze iz standardne formule. Nadzorna tijela imala bi koristi i od pristupa procjenama potrebnog solventnog kapitala utvrđenima u skladu sa standardnom formulom radi usporedbe među društvima i usporedbe za određeno društvo tijekom vremena. Stoga bi sva društva za osiguranje i društva za reosiguranje koja upotrebljavaju potpun ili djelomičan unutarnji model trebala redovito izvješćivati svoja nadzorna tijela o procjeni potrebnog solventnog kapitala koji je određen u skladu sa standardnom formulom. Takva procjena trebala bi na odgovarajući način odražavati metode i pretpostavke na kojima se temelji standardna formula, čime se olakšava pravilna nadzorna procjena. Kako bi se izbjeglo prekomjerno opterećenje za društva pri utvrđivanju procjene, trebala bi im biti dopuštena upotreba informacija koje proizlaze iz relevantnih pojednostavljenja standardne formule utvrđene u Direktivi 2009/138/EZ i delegiranim aktima donesenima na temelju te direktive. Ako se takav pojednostavljeni pristup upotrebljava za određivanje procjene potrebnog solventnog kapitala, pretpostavke na kojima se temelji trebale bi na zadovoljavajući način biti jasno objašnjene nadzornim tijelima.

(57)

Direktivom 2009/138/EZ predviđa se mogućnost da društva za osiguranje i društva za reosiguranje izračunavaju svoj potrebni solventni kapital unutarnjim modelom koji podliježe odobrenju nadzornih tijela. Ako se primjenjuje unutarnji model, ta direktiva ne sprečava društvo za osiguranje ili društvo za reosiguranje da u svojem unutarnjem modelu uzme u obzir učinak kretanja kreditnih prinosa na prilagodbu zbog volatilnosti. Budući da primjena prilagodbe zbog volatilnosti može dovesti do koristi koje premašuju ublažavanje razlike u prinosu obveznica pri izračunu najbolje procjene, takve prekomjerne koristi mogu iskriviti i izračun potrebnog solventnog kapitala ako se učinak kretanja kreditnih prinosa na prilagodbu zbog volatilnosti uzima u obzir u unutarnjem modelu. Kako bi se izbjeglo takvo iskrivljavanje, trebalo bi odrediti donju granicu potrebnog solventnog kapitala ako nadzorna tijela dopuste društvima za osiguranje i društvima za reosiguranje da uzmu u obzir učinak kretanja kreditnih prinosa na prilagodbu zbog volatilnosti u njihovom unutarnjem modelu, i to na razini ispod koje se očekuju koristi u pogledu potrebnog solventnog kapitala koje premašuju ublažavanje razlika u prinosu obveznica.

(58)

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje trebalo bi poticati na izgradnju otpornosti u kriznim situacijama. Ako društva za osiguranje i društva za reosiguranje u svojem unutarnjem modelu uzimaju u obzir učinak kretanja kreditnih prinosa na prilagodbu zbog volatilnosti i istodobno uzimaju u obzir i učinak kretanja kreditnih prinosa na prilagodbu zbog makroekonomske volatilnosti, to bi moglo ozbiljno ugroziti sve poticaje za jačanje otpornosti na krizne situacije. Stoga bi društva za osiguranje i društva za reosiguranje trebalo spriječiti da u svojem unutarnjem modelu uzmu u obzir prilagodbu zbog makroekonomske volatilnosti.

(59)

Uzimajući u obzir prirodu, opseg i složenost rizika, nadzorna tijela trebala bi moći prikupljati relevantne makrobonitetne informacije o investicijskoj strategiji društava za osiguranje i društava za reosiguranje, analizirati ih zajedno s drugim relevantnim informacijama koje bi mogle biti dostupne iz drugih tržišnih izvora te uključiti makrobonitetnu perspektivu u svoj nadzor društava za osiguranje i društava za reosiguranje. To bi moglo uključivati nadzor rizika povezanih s određenim kreditnim ciklusima, gospodarskim padom i kolektivnim ponašanjem odnosno „ponašanjem krda” u ulaganjima.

(60)

Na pogoršanje financijskog položaja društava za osiguranje i društava za reosiguranje ili njihova kršenja regulatornih zahtjeva potrebno je djelotvorno reagirati kako bi se spriječila eskalacija problema. Nadzorna tijela stoga bi trebala biti ovlaštena nametnuti preventivne mjere. Međutim, takve preventivne ovlasti trebale bi biti usklađene s ljestvicom intervencija i nadzornim ovlastima koje su već predviđene Direktivom 2009/138/EZ za slične okolnosti, uključujući nadzorne ovlasti predviđene u okviru postupka nadzornog pregleda iz članka 36. te direktive. Te preventivne ovlasti ne bi smjele dovesti do novog unaprijed definiranog pokretača djelovanja koji bi se primjenjivao prije potrebnog solventnog kapitala utvrđenog u glavi I. poglavlju VI. odjeljku 4. te direktive. Nadzorna tijela trebala bi svaku situaciju zasebno procijeniti i odlučiti o potrebi za preventivnim mjerama na temelju okolnosti, situacije dotičnog društva i vlastite nadzorne prosudbe.

(61)

Direktivom 2009/138/EZ predviđeno je uzajamno priznavanje i izvršenje odluka o reorganizaciji ili likvidaciji društava za osiguranje u svim državama članicama. Tom direktivom osigurava se obrada sve imovine i obveza društva, bez obzira na to u kojoj se zemlji nalaze, u okviru jedinstvenog postupka u matičnoj državi članici te jednako postupanje prema vjerovnicima u državi članici domaćinu i vjerovnicima u matičnoj državi članici. U cilju djelotvorne sanacije, odredbe o reorganizaciji i likvidaciji utvrđene u Direktivi 2009/138/EZ trebale bi se primjenjivati u slučaju upotrebe instrumenata sanacije i kad se ti instrumenti primjenjuju na društva za osiguranje i društva za reosiguranje i kad se primjenjuju na druge subjekte obuhvaćene sustavom sanacije. Te odredbe trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(62)

Direktivom 2009/138/EZ predviđa se produljenje razdoblja oporavka u slučajevima kršenja potrebnog solventnog kapitala ako EIOPA da izjavu o postojanju iznimnih nepovoljnih situacija. Izjave se mogu izdati na temelju zahtjeva nacionalnih nadzornih tijela koja se, prema potrebi, prije podnošenja zahtjeva moraju savjetovati s Europskim odborom za sistemske rizike (ESRB) uspostavljenim Uredbom (EU) br. 1092/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (14). Decentralizirano savjetovanje nacionalnih nadzornih tijela s ESRB-om manje je učinkovito od savjetovanja EIOPA-e s ESRB-om na centraliziran način. Kako bi se osigurao učinkovit postupak, EIOPA, a ne nacionalna nadzorna tijela, trebala bi se savjetovati s ESRB-om prije izjave o postojanju iznimnih nepovoljnih situacija, ako priroda situacije dopušta takvo prethodno savjetovanje.

(63)

Direktivom 2009/138/EZ zahtijeva se od društava za osiguranje i društava za reosiguranje da odmah obavijeste dotično nadzorno tijelo ako tijekom sljedeća tri mjeseca utvrde neusklađenost s minimalnim potrebnim kapitalom ili rizik od neusklađenosti s njime. Međutim, u toj se direktivi ne navodi kada se može uočiti neusklađenost s minimalnim potrebnim kapitalom ili rizik od neusklađenosti u sljedeća tri mjeseca, a društva bi mogla odgoditi obavješćivanje nadzornih tijela do kraja relevantnog tromjesečja, kada se provodi izračun minimalnog potrebnog kapitala o kojem će se službeno izvijestiti nadzorno tijelo. Kako bi se osiguralo da nadzorna tijela dobiju pravodobne informacije i da mogu poduzeti potrebne mjere, od društava za osiguranje i društava za reosiguranje trebalo bi zahtijevati da u relevantnom tromjesečju odmah obavijeste nadzorna tijela o neusklađenosti s minimalnim potrebnim kapitalom ili o riziku od neusklađenosti i ako je to uočeno na temelju procjena ili izračuna između dvaju datuma službenih izračuna minimalnog potrebnog kapitala.

(64)

Zaštita interesa osiguranih osoba opći je cilj bonitetnog okvira koji bi nadzorna tijela trebala slijediti u svakoj fazi postupka nadzornog pregleda, među ostalim u slučajevima kršenja ili mogućeg kršenja zahtjeva od strane društva za osiguranje ili društva za reosiguranje koje bi moglo dovesti do oduzimanja odobrenja za rad. Taj bi se cilj trebao ostvarivati prije i nakon oduzimanja odobrenja za rad te bi trebalo uzeti u obzir sve pravne posljedice za osigurane osobe koje bi mogle proizaći iz tog oduzimanja.

(65)

Nadzorna tijela trebala bi biti opremljena alatima za sprečavanje nastanka rizika za financijsku stabilnost na tržištima osiguranja, ograničavanje procikličkog ponašanja društava za osiguranje i društava za reosiguranje i ublažavanje negativnih učinaka prelijevanja unutar financijskog sustava i na realno gospodarstvo.

(66)

Nedavna ekonomska i financijska kriza, posebno kriza koja je proizašla iz pandemije bolesti COVID-19, pokazala je da dobro upravljanje likvidnošću društava za osiguranje i društava za reosiguranje može spriječiti rizike za stabilnost financijskog sustava. Iz tog bi se razloga od društava za osiguranje i društava za reosiguranje trebalo zahtijevati da ojačaju upravljanje likvidnošću i planiranje likvidnosti, posebno u kontekstu nepovoljnih situacija koje utječu na cijelo tržište osiguranja i reosiguranja ili na njegov velik dio.

(67)

Kada društva za osiguranje i društva za reosiguranje s posebno osjetljivim profilima, kao što su ona koja imaju likvidne obveze, drže nelikvidnu imovinu ili imaju likvidnosne slabosti, koje mogu utjecati na ukupnu financijsku stabilnost, ne poprave situaciju na odgovarajući način, nacionalna nadzorna tijela trebala bi moći intervenirati kako bi ojačala poziciju likvidnosti tih društava.

(68)

Nadzorna tijela trebala bi imati potrebne ovlasti za očuvanje stanja solventnosti određenih društava za osiguranje odnosno društava za reosiguranje tijekom iznimnih situacija kao što su nepovoljni gospodarski ili tržišni događaji koji utječu na cijelo tržište osiguranja i reosiguranja ili na njegov velik dio, kako bi se zaštitili ugovaratelji osiguranja i očuvala financijska stabilnost. Te bi ovlasti trebale uključivati mogućnost ograničavanja ili suspenzije raspodjela dioničarima i drugim podređenim vjerovnicima određenog društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje prije nego što dođe do kršenja potrebnog solventnog kapitala. Te bi se ovlasti trebale primjenjivati od slučaja do slučaja, trebale bi poštovati zajedničke kriterije koji su zasnovani na riziku i ne bi trebale ugroziti funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(69)

Budući da bi ograničavanje ili suspenzija isplate dividendi i drugih bonusa utjecala, makar i privremeno, na prava dioničara i drugih podređenih vjerovnika, nadzorna tijela trebala bi pri poduzimanju takvih mjera na odgovarajući način uzeti u obzir načela proporcionalnosti i nužnosti. Nadzorna tijela trebala bi osigurati i da nijedna donesena mjera ne dovodi do nerazmjernih negativnih učinaka na cijeli financijski sustav ili njegove dijelove u drugim državama članicama ili općenito u Uniji. Nadzorna tijela trebala bi ograničiti isplate iz kapitala unutar grupe za osiguranje i reosiguranje samo u iznimnim okolnostima i kada je to propisno opravdano kako bi se očuvala stabilnost tržišta osiguranja i reosiguranja te financijskog sustava u cjelini.

(70)

U iznimnim okolnostima društva za osiguranje mogu biti izložena znatnim rizicima likvidnosti. Stoga bi nadzorna tijela trebala imati ovlast, na kratko razdoblje i samo kao krajnju mjeru, privremeno suspendirati prava otkupa polica životnog osiguranja društava na koja se odnose znatni rizici likvidnosti. Ta bi se iznimna mjera trebala upotrebljavati s ciljem očuvanja kolektivne zaštite ugovaratelja osiguranja, odnosno zaštite svih ugovaratelja osiguranja, uključujući one na koje bi mogli neizravno utjecati takvi rizici.

(71)

Nedavne propasti društava za osiguranje i društava za reosiguranje koja posluju prekogranično ukazale su na potrebu da nadzorna tijela budu bolje informirana o aktivnostima tih društava. Stoga bi društva za osiguranje i društva za reosiguranje trebala biti obvezna obavijestiti nadzorno tijelo svoje matične države članice o svim značajnim promjenama koje utječu na njihov profil rizičnosti u vezi s tekućim prekograničnim djelatnostima osiguranja te bi te informacije trebala razmjenjivati s nadzornim tijelima dotičnih država članica domaćina.

(72)

Na temelju Direktive 2009/138/EZ EIOPA je ovlaštena uspostaviti i koordinirati platforme za suradnju radi poboljšanja suradnje među relevantnim nadzornim tijelima ako društvo za osiguranje ili društvo za reosiguranje obavlja ili namjerava obavljati djelatnosti koje se temelje na slobodi pružanja usluga ili pravu poslovnog nastana. Međutim, s obzirom na složenost nadzornih pitanja kojima se bave te platforme, u nekim slučajevima nadzorna tijela ne uspijevaju postići zajedničko stajalište o tome kako riješiti pitanja povezana s društvom za osiguranje ili društvom za reosiguranje koje posluje prekogranično. U slučaju da nadzorna tijela uključena u platforme za suradnju ne mogu postići dogovor o pitanjima povezanima s društvom za osiguranje ili društvom za reosiguranje koje posluje na prekograničnoj osnovi, EIOPA bi trebala imati ovlast za rješavanje nesuglasica u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

(73)

Trebalo bi ojačati suradnju i razmjenu informacija između nadzornog tijela matične države članice koje je izdalo odobrenje za rad društvu za osiguranje odnosno društvu za reosiguranje i nadzornih tijela država članica u kojima to društvo obavlja djelatnosti osnivanjem podružnica ili pružanjem usluga kako bi se učinkovitije spriječili potencijalni problemi koji utječu na prava potrošača i poboljšala zaštita ugovaratelja osiguranja u cijeloj Uniji. Ta pojačana suradnja posebno je važna u slučaju značajnih prekograničnih aktivnosti te bi trebala povećati transparentnost i redovitu obveznu razmjenu informacija među dotičnim nadzornim tijelima. Takva razmjena trebala bi biti dovoljno informativna i uključivati sve relevantne informacije koje dolaze od nadzornog tijela matične države članice, posebno u vezi s ishodom postupka nadzornog pregleda u vezi s prekograničnom aktivnošću i financijskim stanjem društva. Kako bi se osigurali neometan pristup dostupnim nadzornim podacima, izvješćima o postupku nadzornog pregleda i drugim relevantnim informacijama u vezi s društvima koja obavljaju značajne prekogranične aktivnosti i njihova razmjena te uzimajući u obzir potrebu za ograničavanjem administrativnog opterećenja, trebalo bi upotrebljavati digitalne alate za razmjenu informacija. Stoga bi se takve informacije mogle usmjeravati putem postojećih alata za digitalnu suradnju koje je uspostavila EIOPA.

(74)

Ako nadzorno tijelo države članice domaćina ima ozbiljnih razloga za zabrinutost u pogledu stanja solventnosti društva za osiguranje ili društva za reosiguranje koje obavlja značajne prekogranične aktivnosti na njezinu državnom području, trebalo bi imati ovlast zatražiti provedbu zajedničkog izravnog nadzora s nadzornim tijelom matične države članice ako postoji neusklađenost s potrebnim solventnim kapitalom ili minimalnim potrebnim kapitalom. Nadzorno tijelo matične države članice trebalo bi koordinirati zajednički izravni nadzor i trebalo bi pozvati sva relevantna nacionalna nadzorna tijela i EIOPA-u. Sva uključena nadzorna tijela trebala bi se dogovoriti o ciljevima izravnog nadzora prije njegove provedbe. Na kraju nadzora također bi trebali oblikovati zajedničko stajalište o potrebnim nadzornim mjerama koje treba poduzeti. Nadzorno tijelo matične države članice trebalo bi obavijestiti sva dotična nadzorna tijela o daljnjem postupanju nakon izravnog nadzora. Ako se nadzorna tijela ne slažu u pogledu nužnosti provedbe zajedničkog izravnog nadzora, EIOPA bi trebala imati ovlast za rješavanje nesuglasica u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

(75)

U skladu s Direktivom 2009/138/EZ, društva za osiguranje ili društva za reosiguranje nisu obvezna nadzornim tijelima država članica domaćina pravodobno dostaviti informacije o svojem poslovanju. Takve se informacije mogu dobiti samo podnošenjem zahtjeva nadzornom tijelu matične države članice. Međutim, time se ne osigurava pristup informacijama u razumnom roku. Stoga bi nadzorna tijela država članica domaćina trebala imati ovlast da izravno zatraže informacije od društava za osiguranje ili društava za reosiguranje ako nadzorno tijelo matične države članice ne dostavi informacije pravodobno. Ta ovlast ne bi trebala sprječavati društva za osiguranje i društva za reosiguranje da dobrovoljno prenose informacije nadzornim tijelima država članica domaćina.

(76)

Kako bi bilo utvrđeno kao osigurateljni holding, matično društvo posebno mora imati kao svoju osnovnu djelatnost stjecanje udjela i sudjelovanje u društvima kćerima, ako su ta društva kćeri isključivo ili uglavnom društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje ili društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje iz treće zemlje. Nadzorna tijela trenutačno različito tumače značenje izraza „isključivo ili uglavnom” u tom kontekstu. Stoga bi trebalo izmijeniti i pojasniti definiciju osigurateljnog holdinga, uzimajući u obzir slične izmjene definicije financijskog holdinga kako je navedeno u Uredbi (EU) br. 575/2013 za bankarski sektor. Osobito, kako bi društvo bilo razvrstano kao osigurateljni holding, njegova glavna djelatnost trebala bi biti povezana sa stjecanjem udjela i sudjelovanjem društava za osiguranje odnosno društava za reosiguranje, pružanjem pomoćnih usluga povezanim društvima za osiguranje odnosno društvima za reosiguranje ili obavljanjem drugih nereguliranih financijskih djelatnosti. Nadzorna tijela trebala bi imati ovlast zaključiti da je takav kriterij ispunjen bez obzira na deklariranu svrhu ili predmet poslovanja društva.

(77)

U nekim slučajevima, unutar grupe koja podliježe nadzoru grupe u skladu s člankom 213. stavkom 2. točkom (a), (b) ili (c) Direktive 2009/138/EZ, sudjelovanja u društvima kćerima za osiguranje i društvima kćerima za reosiguranje koja se nalaze u trećoj zemlji u vlasništvu su putem posredničkog nereguliranog holdinga. Čak i ako taj posrednički neregulirani holding nema društvo kći za osiguranje ili društvo kći za reosiguranje čije se sjedište nalazi u Uniji važno je da se prema njemu može postupati slično kao prema osigurateljnom holdingu ili mješovitom financijskom holdingu te da ga se može uključiti u izračune solventnosti grupe. Stoga bi trebalo uvesti definiciju holdingâ društava za osiguranje i društava za reosiguranje iz trećih zemalja kako bi se grupama omogućilo da pri izračunu potrebnog solventnog kapitala grupe uzmu u obzir povezana društva iz trećih zemalja.

(78)

U nekim slučajevima nekoliko društava za osiguranje i društava za reosiguranje osniva de facto grupu i ponašaju se kao grupa, iako ne odgovaraju definiciji grupe iz članka 212. Direktive 2009/138/EZ. Stoga se glava III. te direktive ne primjenjuje na takva društva za osiguranje i društva za reosiguranje. U takvim slučajevima, posebno za horizontalne grupe u kojima različita društva nisu povezana kapitalom, nadzornici grupe trebali bi imati ovlast utvrditi postojanje grupe. Osim toga, trebalo bi predvidjeti objektivne kriterije za takvo utvrđivanje. Ako nema promjena u posebnostima grupa, očekuje se da će grupe koje već podliježu nadzoru grupe i dalje podlijegati takvom nadzoru.

(79)

Grupe za osiguranje i grupe za reosiguranje mogu slobodno odlučivati o konkretnim unutarnjim aranžmanima, raspodjeli zadaća i organizacijskoj strukturi unutar grupe kako smatraju prikladnima za osiguravanje usklađenosti s Direktivom 2009/138/EZ. Međutim, u nekoliko slučajeva takvi aranžmani i organizacijske strukture mogu ugroziti učinkovit nadzor grupe. Stoga bi nadzornici grupe trebali, u iznimnim okolnostima i nakon savjetovanja s EIOPA-om i drugim dotičnim nadzornim tijelima, imati ovlast zahtijevati izmjene tih aranžmana ili organizacijskih struktura. Nadzornici grupe trebali bi propisno obrazložiti svoje odluke i objasniti zašto postojeći aranžmani ili strukture ometaju i ugrožavaju učinkovit nadzor grupe.

(80)

Nadzorna tijela grupe mogla bi odlučiti isključiti društvo iz nadzora grupe, posebno ako se smatra da je takvo društvo od zanemarivog interesa s obzirom na ciljeve nadzora grupe. EIOPA je primijetila različita tumačenja kriterija zanemarivog interesa i utvrdila da u nekim slučajevima takva isključenja dovode do potpunog izuzimanja od nadzora grupe ili do nadzora na razini posredničkog matičnog društva. Stoga je potrebno pojasniti da bi se odluke o isključenju koje bi dovele do potpunog izuzimanja od nadzora grupe ili do nadzora na razini posredničkog matičnog društva trebale donijeti samo u vrlo iznimnim okolnostima i da bi se nadzornici grupe trebali savjetovati s EIOPA-om prije donošenja takvih odluka. Trebalo bi uvesti i kriterije kako bi bilo jasnije što bi se trebalo smatrati zanemarivim interesom s obzirom na ciljeve nadzora grupe.

(81)

Odluke o neuključivanju društva u područje primjene nadzora grupe mogu se temeljiti na različitim odredbama utvrđenima u Direktivi 2009/138/EZ. Stoga izmjene članka 214. stavka 2. te direktive, kojima se namjerava pobliže odrediti koncept „zanemarivog interesa”, ne bi trebale utjecati na postojeću moguću osnovu za donošenje odluka o isključenjima iz nadzora grupe na temelju točke (c) tog stavka ako je država članica prenijela članak 214. te direktive na način da se omogućuje isključenje krajnjeg matičnog društva ako ono ima sve sljedeće osobine: i dalje podliježe nadzoru nadzornog tijela na temelju prava te države članice, nema odobrenje za rad za obavljanje djelatnosti osiguranja ili reosiguranja, ne pruža pomoćne usluge društvima kćerima za osiguranje ili društvima kćerima za reosiguranje u grupi, ima zakonom propisane odredbe kojima se društvo izričito sprečava u provođenju centralizirane koordinacije njegovih društava kćeri za osiguranje ili društava kćeri za reosiguranje u skladu sa zakonom države članice kojim se strogo ograničava opseg aktivnosti društva, i postoji posrednički subjekt s poslovnim nastanom na državnom području države članice koji aktivno upravlja društvima kćerima za osiguranje ili društvima kćerima za reosiguranje u grupi.

(82)

Postoji nedostatak jasnoće u pogledu vrsta društava u odnosu na koje se pri izračunu solventnosti grupe može primijeniti metoda 2, odnosno metoda odbitaka i agregiranja definirana u Direktivi 2009/138/EZ, što šteti jednakim uvjetima. Stoga bi trebalo jasno odrediti koja se društva mogu uključiti u izračun solventnosti grupe primjenom metode 2. Metoda 2 trebala bi se primjenjivati samo na društva za osiguranje i društva za reosiguranje, društva za osiguranje i društva za reosiguranje iz trećih zemalja, društva koja pripadaju drugim financijskim sektorima, mješovite financijske holdinge, osigurateljne holdinge i druga matična društva čija je glavna djelatnost stjecanje udjela i sudjelovanje u društvima kćerima, ako su ta društva kćeri isključivo ili uglavnom društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje ili društva za osiguranje ili društva za reosiguranje iz treće zemlje.

(83)

U nekim grupama za osiguranje ili grupama za reosiguranje posredničko matično društvo koje nije društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje ili društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje iz treće zemlje stječe udjele i sudjeluje u društvima kćerima koja su isključivo ili uglavnom društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje iz treće zemlje. U skladu s važećim pravilima, ako ta posrednička matična društva ne sudjeluju u najmanje jednom društvu kćeri za osiguranje odnosno društvu kćeri za reosiguranje sa sjedištem u Uniji, ona se ne tretiraju kao osigurateljni holdinzi za potrebe izračuna solventnosti grupe, iako su njihovi rizici vrlo slični. Stoga bi pravila trebalo izmijeniti tako da se takvi holdinzi društava za osiguranje i društava za reosiguranje iz treće zemlje tretiraju na isti način kao i osigurateljni holdinzi za potrebe izračuna solventnosti grupe.

(84)

Direktivom 2009/138/EZ i Delegiranom uredbom (EU) 2015/35 predviđene su četiri metode uključivanja u izračun solventnosti grupe društava koja pripadaju drugim financijskim sektorima, uključujući metode 1 i 2 iz Priloga I. Direktivi 2002/87/EZ. To dovodi do nedosljednih nadzornih pristupa i nejednakih uvjeta te nepotrebne složenosti. Stoga bi pravila trebalo pojednostaviti tako da društva koja pripadaju drugim financijskim sektorima uvijek doprinose solventnosti grupe primjenom relevantnih sektorskih pravila o izračunu vlastitih sredstava i potrebnog kapitala. Ta bi se vlastita sredstva i potrebni kapital trebali jednostavno agregirati s vlastitim sredstvima i potrebnim kapitalom dijela grupe koji se odnosi na osiguranje i reosiguranje.

(85)

U skladu s postojećim pravilima, sudjelujuća društva za osiguranje i sudjelujuća društva za reosiguranje imaju ograničene mogućnosti korištenja pojednostavljenih izračuna za potrebe utvrđivanja solventnosti grupe kada se primjenjuje metoda 1, odnosno metoda koja se temelji na računovodstvenoj konsolidaciji. To stvara nerazmjerno opterećenje, posebno kada grupe sudjeluju u povezanim društvima koja su vrlo mala. Stoga bi, podložno prethodnom odobrenju nadzornog tijela, sudjelujućim društvima trebalo dopustiti da uključe povezana društva čija veličina nije značajna u svoju solventnost grupe primjenom pojednostavljenih pristupa.

(86)

Nejasno je kako se pojam tereta, koji bi trebalo uzeti u obzir pri razvrstavanju stavki vlastitih sredstava u kategorije, primjenjuje na osigurateljne holdinge i mješovite financijske holdinge koji nemaju ugovaratelje osiguranja i korisnike osiguranja kao izravne klijente. Stoga bi trebalo uvesti minimalne kriterije kako bi se omogućilo utvrđivanje slučajeva u kojima je stavka vlastitih sredstava koju je izdao osigurateljni holding ili mješoviti financijski holding slobodna od tereta.

(87)

Opseg društava koje bi trebalo uzeti u obzir pri izračunu donje granice potrebnog solventnog kapitala grupe trebao bi biti u skladu s opsegom društava koja doprinose prihvatljivim vlastitim sredstvima koja su raspoloživa za pokriće konsolidiranog potrebnog solventnog kapitala grupe. Stoga bi pri izračunu donje granice trebalo uzeti u obzir društva za osiguranje i društva za reosiguranje iz treće zemlje koja su uključena metodom 1.

(88)

Formula za izračun minimalnog konsolidiranog potrebnog solventnog kapitala grupe mogla bi dovesti do situacija u kojima je taj minimum blizu konsolidiranom potrebnom solventnom kapitalu grupe ili mu je čak jednak. Ako u takvim slučajevima grupa nije usklađena s minimalnim konsolidiranim potrebnim solventnim kapitalom grupe, ali je i dalje usklađena sa svojim potrebnim solventnim kapitalom na razini grupe izračunanim na temelju konsolidiranih podataka, nadzorna tijela trebala bi upotrijebiti samo ovlasti koje su dostupne u slučaju neusklađenosti s potrebnim solventnim kapitalom grupe.

(89)

Za potrebe izračuna solventnosti grupe, osigurateljni holdinzi i mješoviti financijski holdinzi trebaju se tretirati kao društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje. To podrazumijeva izračun nominalnog potrebnog kapitala za takva društva. Međutim, takvi izračuni nikad ne bi trebali podrazumijevati da osigurateljni holdinzi i mješoviti financijski holdinzi moraju biti usklađeni s tim nominalnim potrebnim kapitalom na pojedinačnoj razini.

(90)

Ne postoji pravna odredba kojom se određuje način izračuna solventnosti grupe kada se primjenjuje kombinacija metode 1 i metode 2. To dovodi do nedosljednih praksi i nesigurnosti, posebno u vezi s načinom izračuna doprinosa potrebnom solventnom kapitalu grupe društava za osiguranje i društava za reosiguranje korištenjem metode 2. Stoga bi trebalo pojasniti kako se izračunava solventnost grupe kada se primjenjuje kombinacija metoda. U tu svrhu pri izračunu solventnosti grupe ne bi trebalo zanemariti značajni rizik koji proizlazi iz takvih društava. Međutim, kako bi se izbjeglo značajno povećanje potrebnog kapitala te očuvali jednaki uvjeti za grupe za osiguranje ili grupe za reosiguranje na globalnoj razini, trebalo bi pojasniti da se za potrebe izračuna konsolidiranog potrebnog solventnog kapitala grupe na takve holdinge ne primjenjuje kapitalni zahtjev za rizik vlasničkih vrijednosnih papira. Iz istog bi se razloga kapitalni zahtjev za valutni rizik trebao primjenjivati samo na vrijednost holdinga koja premašuje potrebni solventni kapital tih povezanih društava. Sudjelujućim društvima za osiguranje ili društvima za reosiguranje trebalo bi dopustiti da uzmu u obzir diversifikaciju između tog valutnog rizika i drugih rizika na kojima se temelji izračun konsolidiranog potrebnog solventnog kapitala grupe.

(91)

Trenutačno nadzornici grupe mogu odrediti pragove iznad kojih se unutargrupne transakcije i koncentracija rizika smatraju značajnima na temelju potrebnog solventnog kapitala, tehničkih pričuva ili oboje. Međutim, i drugi kvantitativni ili kvalitativni kriteriji koji su zasnovani na riziku, na primjer prihvatljiva vlastita sredstva, mogli bi biti primjereni za određivanje pragova. Stoga bi nadzornici grupe trebali imati veću fleksibilnost pri definiranju značajne unutargrupne transakcije ili značajne koncentracije rizika.

(92)

Osigurateljni holdinzi i mješoviti financijski holdinzi mogu biti matična društva grupa za osiguranje ili grupa za reosiguranje. U tom slučaju, primjena nadzora grupe zahtijeva se na temelju konsolidiranog položaja takvih holdinga. Budući da društva za osiguranje ili društva za reosiguranje koja kontroliraju takvi holdinzi nisu uvijek u mogućnosti osigurati usklađenost sa zahtjevima o nadzoru grupe, potrebno je osigurati da nadzornici grupe imaju odgovarajuće nadzorne i provedbene ovlasti kako bi se osiguralo da grupe poštuju Direktivu 2009/138/EZ. Stoga, slično izmjenama Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (15) uvedenima Direktivom (EU) 2019/878 Europskog parlamenta i Vijeća (16) za kreditne i financijske institucije, nadzornici grupe trebali bi imati minimalni skup ovlasti nad holdinzima, uključujući opće nadzorne ovlasti koje se primjenjuju na društva za osiguranje i društva za reosiguranje za potrebe nadzora grupe.

(93)

Za potrebe zaštite ugovaratelja osiguranja, sa svim grupama osiguratelja koje posluju u Uniji, bez obzira na mjesto sjedišta njihova krajnjeg matičnog društva, trebalo bi postupati jednako pri primjeni nadzora grupe u skladu s glavom III. Direktive 2009/138/EZ. Ako su društva za osiguranje i društva za reosiguranje dio grupe čije matično društvo ima sjedište u trećoj zemlji koja se ne smatra istovjetnom ili privremeno istovjetnom u skladu s člankom 260. te direktive, obavljanje nadzora grupe predstavlja veći izazov. Nadzorna tijela grupe mogla bi odlučiti na takve grupe primijeniti takozvane „druge metode” u skladu s člankom 262. te direktive. Međutim, te metode nisu jasno definirane, a ciljevi koje bi te druge metode trebale postići nisu sigurni. Ako se to pitanje ne riješi, moglo bi dovesti do neželjenih učinaka na jednake uvjete između grupa čije se krajnje matično društvo nalazi u Uniji i grupa čije se krajnje matično društvo nalazi u neistovjetnoj trećoj zemlji. Stoga bi trebalo dodatno odrediti svrhu drugih metoda, uključujući minimalni skup mjera koje bi nadzornici grupe trebali razmotriti. Tim bi se metodama posebno trebala zajamčiti ista razina zaštite za sve ugovaratelje osiguranja društava za osiguranje odnosno društva za reosiguranje koja imaju sjedište u Uniji, bez obzira na mjesto sjedišta krajnjeg matičnog društva grupe kojoj ta društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje pripadaju.

(94)

Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2019/981 (17) uveden je povlašteni tretman za dugoročna vlasnička ulaganja. Podmodul rizika vlasničkih vrijednosnih papira koji se temelji na trajanju i koji također ima cilj odraziti niži rizik ulaganja tijekom duljeg razdoblja, ali čija je uporaba u Uniji vrlo ograničena, podliježe kriterijima koji su stroži od kriterija koji se primjenjuju na dugoročna vlasnička ulaganja. Stoga se čini da nova bonitetna kategorija dugoročnih vlasničkih ulaganja uklanja potrebu za postojećim podmodulom rizika vlasničkih vrijednosnih papira koji se temelji na trajanju. Budući da nema potrebe za zadržavanjem dvaju različitih povlaštenih tretmana koji imaju isti cilj nagrađivati dugoročna ulaganja, podmodul rizika vlasničkih vrijednosnih papira koji se temelji na trajanju trebalo bi izbrisati. Međutim, kako bi se izbjegla situacija u kojoj to brisanje dovodi do negativnih učinaka, trebalo bi predvidjeti odredbu o nastavku priznavanja za osiguratelje koji trenutačno primjenjuju podmodul rizika vlasničkih vrijednosnih papira koji se temelji na trajanju.

(95)

Za ostvarivanje ambicija u pogledu okoliša i klime iz europskog zelenog plana potrebno je usmjeriti velike količine ulaganja iz privatnog sektora prema održivim ulaganjima, uključujući ulaganja društava za osiguranje i društva za reosiguranje. Odredbe Direktive 2009/138/EZ o potrebnom kapitalu ne bi trebale ometati održiva ulaganja društava za osiguranje i društava za reosiguranje, ali bi trebale odražavati puni rizik ulaganja u djelatnosti štetne za okoliš. Stoga postoji potreba za procjenom toga jesu li dostupni dokazi o razlikama rizika okolišno ili socijalno štetnih ulaganja i drugih ulaganja dostatni da bi se opravdao različit bonitetni tretman. Kako bi se osigurala odgovarajuća procjena relevantnih dokaza, EIOPA bi trebala pratiti dokaze o profilu rizičnosti okolišno ili socijalno štetnih ulaganja i izvijestiti o njima do 1. ožujka 2025. Prema potrebi, izvješće EIOPA-e trebalo bi sadržavati savjete o izmjenama Direktive 2009/138/EZ te delegiranih i provedbenih akata donesenih na temelju te direktive. EIOPA bi trebala moći ispitati i bi li bilo primjereno uzeti u obzir određene okolišne rizike, osim rizika onih koji se odnose na klimatske promjene, te na koji način. Na primjer, ako dokazi upućuju na to, EIOPA bi mogla analizirati potrebu za proširenjem analiza scenarija kako su uvedene ovom Direktivom u kontekstu rizika povezanih s klimatskim promjenama na druge okolišne rizike.

(96)

Klimatske promjene utječu na učestalost i težinu prirodnih katastrofa, koje će se vjerojatno dodatno povećati zbog uništavanja okoliša i onečišćenja. To bi moglo promijeniti izloženost društava za osiguranje i društava za reosiguranje riziku prirodne katastrofe i poništiti standardne parametre za rizik prirodne katastrofe utvrđene u Delegiranoj uredbi (EU) 2015/35. Kako bi se osiguralo da ne postoje stalne neusklađenosti između standardnih parametara za rizik prirodne katastrofe i stvarne izloženosti društava za osiguranje i društava za reosiguranje takvim rizicima, EIOPA bi trebala redovito preispitivati opseg modula rizika prirodne katastrofe i kalibraciju njegovih standardnih parametara. U tu bi svrhu EIOPA trebala uzeti u obzir najnovije dostupne dokaze znanosti o klimi i dostaviti Komisiji mišljenje ako utvrdi neusklađenosti.

(97)

Zahtjeve iz članka 308.b stavka 12. Direktive 2009/138/EZ trebalo bi izmijeniti kako bi se osigurala usklađenost s bankovnim okvirom i jednaki uvjeti u tretmanu izloženosti prema središnjim državama ili središnjim bankama država članica koje su denominirane i financirane u domaćoj valuti bilo koje države članice. U tu svrhu trebalo bi uvesti sustav nastavka priznavanja za takve izloženosti kako bi se relevantne izloženosti izuzele od kapitalnih zahtjeva za koncentracije rizika prinosa i tržišnog rizika, pod uvjetom da su izloženosti nastale prije 1. siječnja 2023.

(98)

U nekim se slučajevima grupe za osiguranje ili reosiguranje u velikoj mjeri oslanjaju na primjenu prijelazne mjere za nerizične kamatne stope i prijelazne mjere za tehničke pričuve. Zbog tog bi se oslanjanja stvarno stanje solventnosti grupe moglo pogrešno prikazati. Stoga bi grupe za osiguranje ili grupe za reosiguranje trebale biti obvezne objaviti učinak na svoje stanje solventnosti pretpostavke da vlastita sredstva koja proizlaze iz tih prijelaznih mjera nisu raspoloživa za pokriće potrebnog solventnog kapitala grupe. Nadzorna tijela također bi trebala imati ovlasti za poduzimanje odgovarajućih mjera kako bi primjena mjera na odgovarajući način odražavala financijski položaj grupe. Međutim, te mjere ne bi trebale utjecati na uporabu tih prijelaznih mjera od strane povezanih društava za osiguranje ili društava za reosiguranje pri izračunu njihova pojedinačnog potrebnog solventnog kapitala.

(99)

Direktivom 2009/138/EZ predviđene su prijelazne mjere za nerizične kamatne stope i tehničke pričuve koje podliježu odobrenju nadzornog tijela i koje se primjenjuju na ugovore koji dovode do nastanka obveza osiguranja i obveza reosiguranja sklopljene prije 2016. Iako bi se prijelaznim mjerama društva trebala potaknuti da se što je prije moguće usklade s tom direktivom, primjena prijelaznih mjera koje su prvi put odobrene znatno nakon 2016. vjerojatno će usporiti usklađivanje s tom direktivom. Takvo odobrenje primjene tih prijelaznih mjera trebalo bi stoga ograničiti na slučajeve u kojima društvo za osiguranje ili društvo za reosiguranje prvi put podliježe pravilima Direktive 2009/138/EZ ili u kojima je društvo preuzelo portfelj ugovora o osiguranju ili reosiguranju, a društvo prenositelj prije prijenosa primijenilo je prijelaznu mjeru u odnosu na obveze koje se odnose na taj portfelj.

(100)

Kako bi se uzela u obzir tržišna kretanja i dopunili određeni detaljni tehnički aspekti ove Direktive, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u pogledu kriterija za utvrđivanje malih i nesloženih društava i grupa, postupanja s rizikom koji predstavlja kriptoimovina u podmodulu tržišnog rizika, pojašnjenja u pogledu dugoročnih ulaganja, kriterija za ograničeno nadzorno izvješćivanje za vlastita društva za osiguranje i vlastita društva za reosiguranje, razboritog determinističkog vrednovanja najbolje procjene, primjene pojednostavljenog pristupa za potrebe izračuna solventnosti grupe, informacija koje treba uključiti u redovito nadzorno izvješće grupe i produljenja rokova za izvješćivanje u iznimnim okolnostima. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(101)

Kako bi se osigurala usklađena primjena ove Direktive, EIOPA bi trebala izraditi nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju čimbenici koje nadzorna tijela trebaju uzeti u obzir u svrhu utvrđivanja odnosa između različitih društava koja bi mogla biti dio grupe. Komisija bi ovu Direktivu trebala dopuniti donošenjem regularnih tehničkih standarda koje izradi EIOPA putem delegiranih akata na temelju članka 290. UFEU-a te u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1094/2010. Komisija bi, putem provedbenih akata na temelju članka 291. UFEU-a i u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1094/2010, također trebala biti ovlaštena za donošenje provedbenih tehničkih standarda koje izradi EIOPA u vezi s određenim specifičnim metodološkim elementima koji se odnose na razborito determinističko vrednovanje najbolje procjene obveza životnog osiguranja.

(102)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, to jest pružanje poticaja osigurateljima da doprinesu dugoročnom održivom financiranju gospodarstva, poboljšanje osjetljivosti na rizik, ublažavanje prekomjerne kratkoročne volatilnosti stanja solventnosti osiguratelja, povećanje kvalitete, dosljednosti i koordinacije nadzora osiguranja u cijeloj Uniji i poboljšanje zaštite ugovaratelja osiguranja i korisnika osiguranja te bolje rješavanje mogućeg povećanja sistemskog rizika u sektoru osiguranja, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njihova opsega i učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(103)

Ujedinjena Kraljevina postala je treća zemlja 1. veljače 2020., a 31. prosinca 2020. pravo Unije prestalo se primjenjivati na Ujedinjenu Kraljevinu i u njoj. S obzirom na to da Direktiva 2009/138/EZ sadržava nekoliko odredaba koje se odnose na posebnosti određenih država članica u kojima se takve odredbe konkretno odnose na Ujedinjenu Kraljevinu, one su zastarjele i stoga bi ih trebalo izbrisati.

(104)

Kalibracije koje se upotrebljavaju za delegirane i provedbene akte koje je donijela Komisija često se temelje na podacima na koje znatno utječe uključivanje podataka s tržišta Ujedinjene Kraljevine. Stoga bi sve kalibracije koje su ulazni podaci za izračun potrebnog solventnog kapitala i minimalnog potrebnog kapitala trebalo preispitati kako bi se utvrdilo jesu li neopravdano ovisni o podacima s tržišta Ujedinjene Kraljevine te bi, ako je primjenjivo, takve podatke trebalo ukloniti iz relevantnih skupova podataka, osim ako nisu dostupni drugi podaci.

(105)

Trebalo bi osigurati da bonitetni tretman ulaganja u sekuritizaciju, uključujući jednostavnu, transparentnu i standardiziranu (STS) sekuritizaciju, na odgovarajući način odražava stvarne rizike te da potrebni kapital povezan s takvim ulaganjima bude usmjeren na rizik. U tu bi svrhu Komisija trebala procijeniti primjerenost postojećih kalibracija za ulaganja u sekuritizacije koje su utvrđene u delegiranim aktima donesenima na temelju Direktive 2009/138/EZ, uzimajući u obzir dostupne tržišne podatke, i njihovu usklađenost s potrebnim kapitalom koji se primjenjuje na ulaganja u druge vrijednosne papire s fiksnim prinosom. Na temelju takve procjene i prema potrebi, Komisija bi trebala razmotriti izmjenu delegiranog akta kojim se utvrđuje potrebni kapital primjenjiv na ulaganja u sekuritizaciju. Takve izmjene, koje bi trebale biti zasnovane na riziku i dokazima, mogle bi uključivati uvođenje detaljnijeg skupa čimbenika rizika ovisno o rangu sekuritizacijskih tranši ili razlikovanje različitih vrsta sekuritizacije koja nije STS sekuritizacija ovisno o njihovim rizicima.

(106)

Direktivu 2009/138/EZ stoga bi trebalo na odgovarajući način izmijeniti,

1.

u članku 2. stavku 3. točka (a) podtočka iv. zamjenjuje se sljedećim:

;

2.

u članku 4. stavku 1. točke (a), (b) i (c) zamjenjuju se sljedećim:

;

3.

članak 6. mijenja se kako slijedi:

4.

u članku 8. točka 3. briše se;

5.

članak 13. mijenja se kako slijedi:

6.

u članku 18. stavku 1. dodaje se sljedeća točka:

;

7.

u članku 23. stavku 1. dodaje se sljedeća točka:

;

8.

u članku 24. stavku 2. drugom podstavku riječi „Direktivi 2004/39/EZ” zamjenjuju se riječima „Direktivi 2014/65/EU”;

9.

članak 25. mijenja se kako slijedi:

10.

u članku 25.a riječi „Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) (‚EIOPA’) osnovano Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća( 1 )” zamjenjuju se riječju „EIOPA”;

11.

u članku 26. dodaje se sljedeći stavak:

12.

u članku 29. stavci 3. i 4. zamjenjuju se sljedećim:

13.

umeću se sljedeći članci:

14.

u članku 30. stavku 2. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Financijski nadzor na temelju stavka 1. uključuje provjeru, u odnosu na cjelokupno poslovanje društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje, njegova sustava upravljanja, njegova stanja solventnosti, oblikovanja tehničkih pričuva, njegove imovine i prihvatljivih vlastitih sredstava, u skladu s propisanim pravilima odnosno praksama koje se primjenjuju u matičnoj državi članici na temelju odredaba donesenih na razini Unije.”

15.

članak 35. mijenja se kako slijedi:

16.

umeću se sljedeći članci:

17.

u članku 36. stavku 2. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

;

18.

članak 37. mijenja se kako slijedi:

19.

u članku 40. dodaju se sljedeći stavci:

„Članovi upravnih, upravljačkih i nadzornih organa društva za osiguranje ili društva za reosiguranje moraju u svakom trenutku imati dobar ugled i zajednički posjedovati dovoljno znanja, vještina i iskustva za obavljanje svojih dužnosti.

Članovi upravnih, upravljačkih i nadzornih organa ne smiju biti osuđeni za teška kaznena djela ili ponavljanje kaznenih djela povezanih s pranjem novca ili financiranjem terorizma ili drugih kaznenih djela koja bi dovela u pitanje njihov dobar ugled, tijekom najmanje deset godina koje prethode godini u kojoj obavljaju ili bi obavljali svoje dužnosti u društvu.”

20.

članak 41. mijenja se kako slijedi:

21.

u članku 42. stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

22.

članak 44. mijenja se kako slijedi:

23.

članak 45. mijenja se kako slijedi:

24.

umeće se sljedeći članak:

25.

članak 51. zamjenjuje se sljedećim:

26.

umeće se sljedeći članak:

27.

članak 52. mijenja se kako slijedi:

28.

u članku 53. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

29.

u članku 56. dodaje se sljedeći stavak:

„EIOPA razvija IT rješenja za postupke, formate i predloške iz drugog stavka, među ostalim za upute.”

30.

u članku 58. stavku 3. točke (a) i (b) zamjenjuju se sljedećim:

(*11)  Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32.).”;"

31.

u članku 60. stavku 1. točki (a), riječi „točke 2. članka 1.a Direktive 85/611/EEZ” zamjenjuju se riječima „članka 2. stavka 1. točke (b) Direktive 2009/65/EZ”;

32.

u članku 62. prvom stavku prva rečenica zamjenjuje se sljedećim:

„U slučaju kad je vjerojatno da bi utjecaj osoba iz članka 57. mogao naškoditi dobrom i razboritom upravljanju društvom za osiguranje odnosno društvom za reosiguranje, država članica zahtijeva od nadzornog tijela matične države članice tog društva u kojem se drži, želi steći ili povećati kvalificirani udio, da poduzme primjerene mjere kako bi se prekinulo to stanje.”

33.

u članku 63. drugom stavku riječi „Direktivi 2004/39/EZ” zamjenjuju se riječima „Direktivi 2014/65/EU”;

34.

u članku 64. dodaje se sljedeći stavak:

„Prvi, drugi i treći stavak ovog članka ne sprečavaju nadzorna tijela da objave rezultate testiranja otpornosti na stres provedenih u skladu s člankom 34. stavkom 4. ove Direktive ili člankom 32. Uredbe (EU) br. 1094/2010 ili da rezultate testiranja otpornosti na stres dostave EIOPA-i kako bi EIOPA objavila rezultate testiranja otpornosti na stres na razini Unije.”

35.

u članku 68. stavku 1. iza prvog podstavka umeće se sljedeći podstavak:

„Članak 64. prvi stavak i članak 67. ne sprečavaju razmjenu informacija između nadzornih tijela i poreznih tijela u istoj državi članici u mjeri u kojoj je takva razmjena dopuštena nacionalnim pravom. Ako te informacije potječu iz druge države članice, razmjenjuju se samo uz izričitu suglasnost tijela od kojeg informacije potječu.”

36.

u članku 70. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

37.

u članku 72. stavku 1. uvodni tekst zamjenjuje se sljedećim:

38.

članak 77. mijenja se kako slijedi:

39.

članak 77.a zamjenjuje se sljedećim:

40.

u članku 77.b stavku 1. dodaje se sljedeći podstavak:

„Za potrebe prvog podstavka točke (i) ugovor o životnom osiguranju grupe smatra se jedinstvenim ugovorom.”

41.

članak 77.d mijenja se kako slijedi:

(a)

stavci od 1. do 4. zamjenjuju se sljedećim: „1.   Države članice osiguravaju da društvo za osiguranje ili društvo za reosiguranje može primijeniti prilagodbu zbog volatilnosti na relevantnu vremensku strukturu nerizičnih kamatnih stopa za izračun najbolje procjene iz članka 77. stavka 2. uz prethodno odobrenje nadzornih tijela ako su ispunjeni barem sljedeći uvjeti: (a) prilagodba zbog volatilnosti za određenu valutu primjenjuje se pri izračunu najbolje procjene svih obveza osiguranja i obveza reosiguranja društva denominiranih u toj valuti ako relevantna vremenska struktura nerizičnih kamatnih stopa koja se upotrebljava za izračun najbolje procjene za te obveze ne uključuje uravnoteženu prilagodbu kako je navedeno u članku 77.b; (b) društvo na zadovoljavajući način dokaže nadzornom tijelu da ima uspostavljene odgovarajuće postupke za izračun prilagodbe zbog volatilnosti u skladu sa stavcima 3. i 4. ovog članka. 1.a   Neovisno o stavku 1. ovog članka, društva za osiguranje i društva za reosiguranje koja su primjenjivala prilagodbu zbog volatilnosti na relevantnu vremensku strukturu nerizičnih kamatnih stopa za izračun najbolje procjene iz članka 77. stavka 2. prije 29. siječnja 2026. mogu, bez prethodnog odobrenja nadzornog tijela, nastaviti primjenjivati prilagodbu zbog volatilnosti pod uvjetom da su usklađena s uvjetima za prethodno odobrenje na temelju stavka 1. ovog članka od 30. siječnja 2027. 1.b   Države članice osiguravaju da nadzorna tijela imaju ovlast zahtijevati od društva za osiguranje ili društva za reosiguranje da prestane primjenjivati prilagodbu zbog volatilnosti na relevantnu vremensku strukturu nerizičnih kamatnih stopa za izračun najbolje procjene iz članka 77. stavka 2. ako društvo više ne ispunjava uvjete za prethodno odobrenje utvrđene nacionalnim pravom u skladu sa stavkom 1. ovog članka. Ako se društvo ponovno uskladi s tim uvjetima, ono može zatražiti prethodno odobrenje nadzornih tijela za primjenu prilagodbe zbog volatilnosti na relevantnu vremensku strukturu nerizičnih kamatnih stopa za izračun najbolje procjene u skladu sa stavkom 1. ovog članka. 1.c   Društva za osiguranje i društva za reosiguranje mogu, uz prethodno odobrenje nadzornog tijela, primijeniti prilagodbu koja je specifična za određeno društvo na prinos ispravljen za rizik za valutu iz stavka 3.: (a) ako je prinos ispravljen za rizik premašio prinos ispravljen za rizik izračunan na temelju portfelja ulaganja društva u dužničke instrumente za četiri tromjesečna izvještajna razdoblja prije izvještajnog datuma; i (b) ako su informacije koje su svojstvene relevantnoj imovini društva i koje društvo dostavlja u skladu s člankom 35. stavcima od 1. do 4. dovoljno kvalitetne da omogućuju stabilan i pouzdan izračun te prilagodbe. Prilagodba odgovara nižoj od sljedećih dviju vrijednosti: 105 % i omjera prinosa ispravljenog za rizik izračunanog na temelju portfelja ulaganja društva u dužničke instrumente i prinosa ispravljenog za rizik izračunanog na temelju referentnog portfelja za relevantnu valutu. Prinos ispravljen za rizik na temelju portfelja ulaganja društva u dužničke instrumente izračunava se na isti način kao i prinos ispravljen za rizik na temelju referentnog portfelja za relevantnu valutu, ali uporabom podataka specifičnih za određeno društvo o ponderima i prosječnom trajanju relevantnih podrazreda u portfelju ulaganja društva u dužničke instrumente za relevantnu valutu. Ako se primjenjuje prilagodba, prilagodba zbog volatilnosti ne povećava se prilagodbom zbog makroekonomske volatilnosti iz stavka 4. Društva za osiguranje i društva za reosiguranje odmah prestaju primjenjivati prilagodbu kada ona povećava prinos ispravljen za rizik za valutu iz stavka 3. tijekom dva uzastopna tromjesečna izvještajna razdoblja. 2.   Za svaku relevantnu valutu, prilagodba zbog volatilnosti na relevantnu vremensku strukturu nerizičnih kamatnih stopa temelji se na razlici između kamatne stope koja se može zaraditi iz referentnog portfelja ulaganja u dužničke instrumente za tu valutu i stopa relevantne vremenske strukture nerizičnih kamatnih stopa za tu valutu. Referentni portfelj ulaganja u dužničke instrumente za valutu predstavlja imovinu denominiranu u toj valuti u koju ulažu društva za osiguranje i društva za reosiguranje kako bi pokrila najbolju procjenu obveza osiguranja i obveza reosiguranja denominiranih u toj valuti. 3.   Iznos prilagodbe zbog volatilnosti na nerizične kamatne stope za određenu valutu izračunava se na sljedeći način: VAcu= 85 % · CSSRcu · RCScu pri čemu: (a) VAcu je prilagodba zbog volatilnosti za valutu cu ; (b) CSSRcu je omjer osjetljivosti kreditnih prinosa društva za osiguranje ili društva za reosiguranje za valutu cu ; (c) RCScu je prinos ispravljen za rizik za valutu cu . VAcu se primjenjuje na relevantne nerizične kamatne stope vremenske strukture koje nisu dobivene ekstrapolacijom u skladu s člankom 77.a. Ako se ekstrapoliranim dijelom relevantnih nerizičnih kamatnih stopa uzimaju u obzir informacije o financijskim instrumentima koji nisu obveznice u skladu s člankom 77.a stavkom 1., VAcu se primjenjuje i na nerizične kamatne stope koje proizlaze iz tih financijskih instrumenata. Ekstrapolacija relevantne vremenske strukture nerizičnih kamatnih stopa temelji se na tim prilagođenim nerizičnim kamatnim stopama. CSSRcu nije negativan niti veći od jedan. Vrijednost je niža od jedan ako je osjetljivost na promjene kreditnih prinosa imovine društva za osiguranje ili društva za reosiguranje u određenoj valuti niža od osjetljivosti tehničkih pričuva tog društva u toj valuti na promjene kamatnih stopa. RSCcu se izračunava kao razlika između prinosa iz stavka 2. i dijela tog prinosa koji se može pripisati realnoj procjeni očekivanih gubitaka ili neočekivanog kreditnog ili drugog rizika imovine. Dio prinosa koji se može pripisati realnoj procjeni očekivanih gubitaka, neočekivanih kreditnih ili bilo kojih drugih rizika izračunava se kao postotak prinosa. Taj se postotak smanjuje kako se prinosi povećavaju i razlikuje najmanje sljedeća tri slučaja: (a) prinosi ne premašuju njihov dugoročni prosjek; (b) prinosi premašuju njihov dugoročni prosjek, ali ne premašuju njihov dvostruki dugoročni prosjek; (c) prinosi premašuju njihov dvostruki dugoročni prosjek. Ispravak za rizik nikada ne premašuje odgovarajući postotak dugoročnih prosječnih prinosa. Odstupajući od prvog podstavka, društvima za osiguranje i društvima za reosiguranje sa sjedištem u državi članici čija je valuta vezana uz euro koja ispunjava detaljne kriterije za prilagodbe za valute vezane uz euro radi olakšavanja izračuna podmodula valutnog rizika, kako je utvrđeno u skladu s člankom 111. stavkom 1. točkom (p), pri izračunu prilagodbe zbog volatilnosti nerizičnih kamatnih stopa za vezanu valutu i prilagodbe zbog volatilnosti nerizičnih kamatnih stopa za euro dopušteno je izračunati jedinstveni CSSRcu za lokalnu valutu i za euro, uzimajući u obzir zajedno imovinu i obveze denominirane u eurima i u njihovoj lokalnoj valuti. 4.   Ne dovodeći u pitanje stavak 1.c, prilagodba zbog volatilnosti za euro povećava se za prilagodbu zbog makroekonomske volatilnosti. Vrijednost prilagodbe zbog makroekonomske volatilnosti izračunava se na sljedeći način: VAEuro,macro= 85 %·CSSREuro·max(RCSco-1.3·RCSEuro;0)·ωco pri čemu: (a) VAEuro,macro je prilagodba zbog makroekonomske volatilnosti za državu co ; (b) CSSREuro je omjer osjetljivosti kreditnih prinosa društva za osiguranje ili društva za reosiguranje za euro; (c) RCSco je prinos ispravljen za rizik za državu co ; (d) RCSEuro je prinos ispravljen za rizik za euro; (e) ωco je faktor prilagodbe za državu co . CSSREuro se izračunava kao omjer osjetljivosti kreditnih prinosa društva za osiguranje ili društva za reosiguranje za euro u skladu sa stavkom 3. RCSco se izračunava isto kao prinos ispravljen za rizik za euro iz stavka 3., ali na temelju referentnog portfelja koji predstavlja imovinu u koju ulažu društva za osiguranje i društva za reosiguranje kako bi pokrila najbolju procjenu obveza osiguranja i obveza reosiguranja proizvoda koji se prodaju na tržištu osiguranja te države i denominiranih u eurima. RCSEuro se izračunava kao prinos ispravljen za rizik za euro u skladu sa stavkom 3. Faktor prilagodbe za državu iz prvog podstavka točke (e) izračunava se na sljedeći način: ωco= max(min (((RCSco*-0.6 %)/0.3 %);1);0) pri čemu je RCSco* prinos ispravljen za rizik za državu co kako je navedeno u prvom podstavku točki (c), pomnožen s postotkom ulaganja u dužničke instrumente u odnosu na ukupnu imovinu koju drže društva za osiguranje i društva za reosiguranje koja su dobila odobrenje za rad u državi co . 4.a   Za izračun prinosa na kojem se temelji prilagodba zbog volatilnosti, za svaku valutu i svaku državu, prinos iz stavaka 2. i 4. jest zbroj ponderirane vrijednosti prosječne valutne marže na državne obveznice i prosječne valutne marže na obveznice koje nisu državne obveznice, krediti i sekuritizacije. Za potrebe tog izračuna odgovarajući ponderi jesu omjer vrijednosti državnih obveznica uključenih u referentni portfelj imovine za tu valutu ili zemlju i vrijednosti sve imovine uključene u taj referentni portfelj te omjer vrijednosti obveznica osim državnih obveznica, kredita i sekuritizacija uključenih u referentni portfelj imovine za tu valutu ili zemlju i vrijednosti sve imovine uključene u taj referentni portfelj.” ;

42.

članak 77.e mijenja se kako slijedi:

43.

članak 86. mijenja se kako slijedi:

44.

u članku 92. stavci 1.a i 2. zamjenjuju se sljedećim:

(*12)  Uredba (EU) 2019/2033 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o bonitetnim zahtjevima za investicijska društva i o izmjeni uredaba (EU) br. 1093/2010, (EU) br. 575/2013, (EU) br. 600/2014 i (EU) br. 806/2014 (SL L 314, 5.12.2019., str. 1.).”;"

45.

u članku 95. drugi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„U tu svrhu, društva za osiguranje i društva za reosiguranje pozivaju se, ako je primjenjivo, na popis stavki vlastitih sredstava iz članka 97. stavka 1.”

46.

u članku 96. prvi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Ne dovodeći u pitanje članak 95. i članak 97. stavak 1., za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeća razvrstavanja:

47.

u članku 105. dodaje se sljedeći stavak:

48.

umeće se sljedeći članak:

49.

u članku 106. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

50.

članak 109. zamjenjuje se sljedećim:

51.

članak 111. mijenja se kako slijedi:

52.

u članku 112. stavak 7. zamjenjuje se sljedećim:

53.

u članku 122. dodaje se sljedeći stavak:

54.

članak 132. mijenja se kako slijedi:

55.

u članku 133. stavku 3. riječi „Direktive 85/611/EEZ” zamjenjuju se riječima „Direktive 2009/65/EZ”;

56.

umeće se sljedeći članak:

(*13)  Direktiva (EU) 2025/1 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2024. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju društava za osiguranje i društava za reosiguranje i o izmjeni direktiva 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2007/36/EZ, 2014/59/EU i (EU) 2017/1132 te uredaba (EU) br. 1094/2010, (EU) br. 648/2012, (EU) br. 806/2014 i (EU) 2017/1129 (SL L, 2025/1, 8.1.2025., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2025/1/oj).”;"

57.

u članku 138. stavak 4. mijenja se kako slijedi:

58.

članak 139. zamjenjuje se sljedećim:

59.

članak 141. zamjenjuje se sljedećim:

60.

u članku 144. dodaje se sljedeći stavak:

61.

u glavi I. umeće se sljedeće poglavlje:

62.

u članku 145. stavak 2. mijenja se kako slijedi:

63.

članak 149. zamjenjuje se sljedećim:

64.

naslov odjeljka 2.A u poglavlju VIII. zamjenjuje se sljedećim:

„Obavješćivanje, značajne prekogranične aktivnosti i platforme za suradnju”

65.

u članku 152.a stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

66.

umeću se sljedeći članci:

67.

članak 152.b mijenja se kako slijedi:

68.

članak 153. zamjenjuje se sljedećim:

69.

članak 212. mijenja se kako slijedi:

70.

članak 213. mijenja se kako slijedi:

71.

umeću se sljedeći članci:

72.

članak 214. mijenja se kako slijedi:

73.

članak 220. mijenja se kako slijedi:

74.

članak 221. mijenja se kako slijedi:

75.

članak 222. mijenja se kako slijedi:

76.

članak 226. mijenja se kako slijedi:

77.

u članku 227. stavku 1. prvom podstavku iza riječi „člankom 233.” umeću se riječi „i člankom 233.a”;

78.

članak 228. zamjenjuje se sljedećim:

(*14)  Direktiva 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2003/41/EZ i 2009/65/EZ te uredbi (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 1095/2010 (SL L 174, 1.7.2011., str. 1.)."

(*15)  Direktiva (EU) 2019/2034 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o bonitetnom nadzoru nad investicijskim društvima i izmjeni direktiva 2002/87/EZ, 2009/65/EZ, 2011/61/EU, 2013/36/EU, 2014/59/EU i 2014/65/EU (SL L 314, 5.12.2019., str. 64.).”;"

79.

u članku 229. dodaje se sljedeći stavak:

„Ako bi se oduzimanjem iz prvog stavka poboljšalo stanje solventnosti grupe u usporedbi sa situacijom u kojoj društvo ostaje u opsegu izračuna solventnosti grupe, oduzimanje se ne primjenjuje.”

80.

u glavi III. poglavlju II. odjeljku 1. pododjeljku 3. dodaje se sljedeći članak:

81.

članak 230. mijenja se kako slijedi:

82.

u članku 232. prvom stavku u uvodnom tekstu riječi „iz članka 37. stavka 1. točaka od (a) do (d)” zamjenjuju se riječima „iz članka 37. stavka 1. točaka od (a) do (e)”;

83.

članak 233. mijenja se kako slijedi:

84.

umeću se sljedeći članci: