PRILOG

Smjernica br. 5: Povećanje potražnje za radnom snagom

Države članice trebale bi aktivno promicati održivo socijalno tržišno gospodarstvo te olakšavati i podupirati ulaganja u otvaranje kvalitetnih radnih mjesta, uz iskorištavanje potencijala povezanog s digitalnom i zelenom tranzicijom, s obzirom na glavnu ciljnu vrijednost Unije i nacionalne ciljeve za 2030. u pogledu zapošljavanja. U tu svrhu trebale bi smanjiti prepreke s kojima se poduzeća susreću pri zapošljavanju, poticati odgovorno poduzetništvo i stvarno samozapošljavanje, a posebice podupirati osnivanje i rast mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća, među ostalim pristupom financiranju i iskorištavanjem potencijala kružnoga gospodarstva koje se temelji na obnovljivim izvorima energije. Države članice trebale bi aktivno promicati razvoj socijalne ekonomije, uključujući socijalna poduzeća, i iskoristiti njezin puni potencijal. Trebale bi razviti relevantne mjere i strategije za socijalnu ekonomiju te poticati socijalne inovacije i poslovne modele kojima se stvaraju kvalitetne mogućnosti zapošljavanja i osigurava socijalna skrb, posebno na lokalnoj razini, među ostalim u kružnom gospodarstvu i na područjima koja su najviše pogođena prelaskom na zeleno gospodarstvo, uključujući ciljanom financijskom i tehničkom potporom.

Za jačanje otpornosti na moguće gospodarske šokove i/ili šokove na tržištu rada ili trajne strukturne promjene važnu ulogu imaju dobro osmišljeni programi skraćenog radnog vremena i slični aranžmani. Oni mogu pomoći u strukturnim transformacijama olakšavanjem i podupiranjem procesa restrukturiranja i preraspodjele radne snage iz sektora u opadanju na sektore u nastajanju, čime se povećavaju produktivnost i konkurentnost, zadržavaju radna mjesta i pomaže u modernizaciji gospodarstva, među ostalim razvojem povezanih vještina. Trebalo bi razmotriti dobro osmišljene poticaje za zapošljavanje i tranziciju te mjere usavršavanja i prekvalifikacije, koje bi se razvilo u bliskoj suradnji sa socijalnim partnerima, kako bi se poduprlo otvaranje kvalitetnih radnih mjesta i prelaske s jednog radnog mjesta na drugo tijekom cijelog radnog vijeka te odgovorilo na problem nedostatka radne snage i vještina, među ostalim s obzirom na digitalnu i zelenu transformaciju, demografske promjene te učinak agresivnog rata Rusije protiv Ukrajine.

Oporezivanje bi trebalo preusmjeriti s rada na druge izvore kojima se više podupiru zapošljavanje i uključiv rast i koji su usklađeni s klimatskim i okolišnim ciljevima, uzimajući u obzir učinak preraspodjele poreznog sustava te njegove učinke na sudjelovanje žena na tržištu rada, istodobno štiteći prihode potrebne za primjerenu socijalnu zaštitu i rashode kojima se potiče rast.

Države članice, uključujući one u kojima postoje zakonske minimalne plaće, trebale bi promicati kolektivno pregovaranje o određivanju plaća i osigurati djelotvorno sudjelovanje socijalnih partnera na transparentan i predvidljiv način i tako omogućiti odgovarajuće prilagođavanje plaća kretanjima produktivnosti te stvarati uvjete za pravedne plaće koje omogućuju dostojan životni standard, pri čemu bi posebnu pozornost trebale posvetiti skupinama s nižim i srednjim prihodima radi postizanja uzlazne socioekonomske konvergencije. U okviru mehanizama određivanja plaća trebalo bi uzeti u obzir i socioekonomske uvjete, što uključuje rast zaposlenosti, konkurentnost, kupovnu moć te regionalna i sektorska kretanja. Poštujući nacionalnu praksu i autonomiju socijalnih partnera, države članice i socijalni partneri trebali bi osigurati da svi radnici imaju adekvatne plaće ostvarivanjem koristi, izravno ili neizravno, od kolektivnih ugovora ili odgovarajućih zakonskih minimalnih plaća, uzimajući u obzir njihov učinak na konkurentnost, otvaranje kvalitetnih radnih mjesta, kupovnu moć i siromaštvo unatoč zaposlenju.

Smjernica br. 6: Poboljšanje ponude radne snage i pristupa zapošljavanju, cjeloživotno stjecanje vještina i kompetencija

U kontekstu digitalne i zelene tranzicije, demografskih promjena i agresivnog rata Rusije protiv Ukrajine države članice trebale bi promicati održivost, produktivnost, konkurentnost, zapošljivost, uključivost i razvoj ljudskog kapitala poticanjem stjecanja vještina i kompetencija tijekom cijelog života i odgovaranjem na trenutačne i buduće potrebe tržišta rada, i s obzirom na glavnu ciljnu vrijednost Unije i nacionalne ciljeve za 2030. u pogledu vještina. Države članice trebale bi modernizirati svoje sustave obrazovanja i osposobljavanja i ulagati u njih kako bi osigurale visokokvalitetno i uključivo obrazovanje i osposobljavanje, uključujući strukovno obrazovanje i osposobljavanje, poboljšale obrazovne ishode i mogućnosti za razvoj vještina i kompetencija, među ostalim onih potrebnih za zelenu i digitalnu tranziciju, te bi trebale osigurati pristup digitalnom učenju, jezičnom osposobljavanju (npr. u slučaju izbjeglica, među ostalim iz Ukrajine ili radi olakšavanja pristupa tržištu rada u prekograničnim regijama) i stjecanje poduzetničkih vještina. Države članice trebale bi surađivati sa socijalnim partnerima, pružateljima obrazovanja i osposobljavanja, poduzećima i drugim dionicima kako bi se uklonile strukturne slabosti u sustavima obrazovanja i osposobljavanja te poboljšale njihova kvaliteta i relevantnost na tržištu rada, među ostalim ciljanom financijskom i tehničkom potporom. Time bi se doprinijelo i zelenoj i digitalnoj tranziciji, rješavanju problema neusklađenosti postojećih i traženih vještina i nedostatka radne snage, među ostalim za aktivnosti povezane s industrijama s nultom neto stopom emisija i digitalnim industrijama, uključujući one relevantne za gospodarsku sigurnost EU-a, i za aktivnosti povezane sa zelenom tranzicijom, kao što su uvođenje energije iz obnovljivih izvora ili obnova zgrada.

Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti suočavanju s izazovima povezanima s obrazovnim rezultatima mladih, posebno u području osnovnih vještina. Potrebno je djelovati kako bi se odgovorilo na izazove s kojima se suočava nastavnička struka, uključujući njezinu privlačnost, rješavanje problema nedostatka nastavnika i potrebu za ulaganjem u kompetencije učitelja i nastavnika u području digitalnih vještina. U sustavima obrazovanja i osposobljavanja svi bi učenici i polaznici trebali steći ključne kompetencije, uključujući osnovne i digitalne vještine, te transverzalne kompetencije i sposobnost kritičkog razmišljanja s obzirom na prijetnju koju predstavljaju dezinformacije, kako bi se postavili temelji za prilagodljivost i otpornost tijekom života, osiguravajući pritom da su učitelji i nastavnici spremni poticati te kompetencije kod učenika i polaznika. Države članice trebale bi pomoći radno sposobnim odraslim osobama da pristupe osposobljavanju, podizati svijest i među poslodavcima o važnosti radnog okruženja pogodnog za cjeloživotno učenje i povećati poticaje i motivaciju pojedinaca za traženje osposobljavanja, među ostalim, prema potrebi, individualnim računima za učenje, te osiguravanjem njihove prenosivosti prilikom promjene radnog mjesta, kao i putem pouzdanog sustava procjene kvalitete osposobljavanja. Države članice trebale bi razmotriti upotrebu mikrokvalifikacija za potporu cjeloživotnom učenju i zapošljivosti. Svima bi trebale omogućiti da predviđaju potrebe tržišta rada i bolje im se prilagode, posebice kontinuiranim usavršavanjem i prekvalifikacijom te pružanjem integriranog usmjeravanja i savjetovanja, u svrhu podupiranja pravedne i poštene tranzicije za sve, jačanja rezultata u području zapošljavanja i socijalnih pitanja te produktivnosti, rješavanja pitanja manjka radne snage i neusklađenosti postojećih i traženih vještina, poboljšanja opće otpornosti gospodarstva na šokove i olakšavanja potencijalnih prilagodbi.

Države članice trebale bi poticati jednake mogućnosti za sve uklanjanjem nejednakosti u sustavima obrazovanja i osposobljavanja, uključujući u smislu regionalne pokrivenosti. Djeci bi osobito trebalo omogućiti pristup cjenovno pristupačnom i visokokvalitetnom ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, u skladu s novim „ciljevima iz Barcelone” i europskim jamstvom za djecu, države članice trebale bi povećati ukupnu razinu kvalifikacija, smanjiti broj osoba koje rano napuštaju obrazovanje i osposobljavanje, podupirati jednak pristup obrazovanju za djecu iz skupina u nepovoljnom položaju i udaljenih područja, povećati privlačnost strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, podupirati pristup tercijarnom obrazovanju i njegovo završavanje te povećati broj osoba s diplomom u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM) u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju i tercijarnom obrazovanju, posebno žena. Trebalo bi podupirati i najbolje rezultate i izvrsnost u obrazovnim ishodima s obzirom na njihovu ulogu u poticanju budućeg inovacijskog potencijala EU-a. Države članice trebale bi mladima olakšati prijelaz iz obrazovanja na tržište rada kvalitetnim pripravništvom i naukovanjem te povećati sudjelovanje odraslih u kontinuiranom učenju, posebno među učenicima i polaznicima u nepovoljnom položaju i najmanje kvalificiranima, uklanjanjem rodno specifičnih i drugih prepreka koje mogu utjecati na njihov pristup i sudjelovanje. Uzimajući u obzir nove zahtjeve digitalnog i zelenog društva te društva koje stari, države članice trebale bi unaprijediti i povećati ponudu i primjenu fleksibilnog početnog i trajnog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, pospješiti učenje kroz rad u svojim sustavima strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, među ostalim u okviru pristupačnog, kvalitetnog i učinkovitog naukovanja, te podupirati niskokvalificirane odrasle osobe da zadrže svoju zapošljivost. Trebalo bi pružiti mogućnosti osposobljavanja kako bi se radnicima omogućilo pohađanje programa osposobljavanja tijekom radnog vremena (bez troškova za radnike). Nadalje, države članice trebale bi povećati relevantnost tercijarnog obrazovanja i, prema potrebi, istraživanja za tržište rada, poboljšati praćenje i predviđanje vještina, povećati vidljivost i usporedivost vještina i kvalifikacija, uključujući one stečene u inozemstvu, i osigurati dosljedniju primjenu klasifikacija na razini EU-a (tj. ESCO), te povećati mogućnosti za priznavanje i vrednovanje vještina i kompetencija stečenih izvan formalnog obrazovanja i osposobljavanja, među ostalim za izbjeglice i osobe obuhvaćene privremenom zaštitom. Osim iskorištavanja neiskorištenog potencijala domaće radne snage EU-a, privlačenje talenata i vještina iz trećih zemalja upravljanjem migracijama, sprečavanjem izrabljivačkih radnih uvjeta i suzbijanjem neprijavljenog rada može doprinijeti i rješavanju problema nedostatka vještina i radne snage, uključujući one povezane sa zelenom i digitalnom tranzicijom, kao što su sektori u području STEM-a te zdravstvo i dugotrajna skrb.

Države članice trebale bi nezaposlenim i neaktivnim osobama pružiti djelotvornu, pravodobnu, koordiniranu i prilagođenu pomoć koja se temelji na pružanju potpore u traženju posla, osposobljavanju, usavršavanju i prekvalifikaciji i pristupu drugim potpornim uslugama, uz posvećivanje posebne pozornosti osobama u ranjivom položaju i osobama koje su pogođene zelenom i digitalnom tranzicijom ili šokovima na tržištu rada. Kako bi se znatno smanjila i spriječila dugoročna i strukturna nezaposlenost, trebalo bi što je prije moguće provesti konkretne mjere koje uključuju detaljne individualne procjene nezaposlenih osoba, a najkasnije 18 mjeseci nakon početka nezaposlenosti. Nezaposlenost mladih i pitanje mladih koji ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja te nisu u sustavu obrazovanja odraslih (NEET) trebalo bi i dalje rješavati sprečavanjem ranog napuštanja obrazovanja i osposobljavanja i strukturnim poboljšanjem prelaska iz škole na posao, među ostalim potpunom provedbom ojačane Garancije za mlade, koja bi isto tako trebala podupirati prilike za kvalitetno zapošljavanje mladih. Osim toga, države članice trebale bi intenzivnije isticati kako zelena i digitalna tranzicija pružaju novu perspektivu za budućnost i prilike za ulazak mladih na tržište rada i ostanak na njemu.

Države članice trebale bi nastojati ukloniti prepreke sudjelovanju na tržištu rada i čimbenike koji odvraćaju od sudjelovanja na tržištu rada i osigurati poticaje za sudjelovanje na njemu, posebno za osobe s niskim dohotkom, osobe koje ostvaruju drugi dohodak u kućanstvu (najčešće žene) i osobe koje su najudaljenije od tržišta rada. S obzirom na velik manjak radne snage u određenim zanimanjima i sektorima (posebno u sektorima u području STEM-a, IKT-u, zdravstvenoj i dugotrajnoj skrbi, obrazovanju, prometu i građevinarstvu), države članice trebale bi doprinijeti jačanju ponude radne snage, posebno promicanjem primjerenih plaća i pravednih radnih uvjeta, osiguravanjem da se oblikovanjem poreznih sustava i sustava naknada potiče sudjelovanje na tržištu rada te da aktivne politike tržišta rada budu djelotvorne i pristupačne, uz poštovanje uloge i autonomije socijalnih partnera. Države članice trebale bi podupirati i radno okruženje prilagođeno za osobe s invaliditetom, među ostalim s pomoću ciljane financijske i tehničke potpore, informiranja i usluga koje im omogućuju sudjelovanje na tržištu rada i u društvu. Trebalo bi riješiti pitanje rodnih razlika u zapošljavanju i u plaćama te pitanje rodnih stereotipa. Države članice trebale bi osigurati rodnu ravnopravnost i veće sudjelovanje žena na tržištu rada, među ostalim osiguravanjem jednakih mogućnosti i napredovanja u karijeri te uklanjanjem prepreka za njihov pristup vodećim pozicijama na svim razinama donošenja odluka, kao i suzbijanjem nasilja i uznemiravanja na radnome mjestu, što je problem koji uglavnom pogađa žene. Trebalo bi osigurati jednaku plaću za jednak rad ili rad jednake vrijednosti te transparentnost plaća. Trebalo bi promicati usklađivanje poslovnog, obiteljskog i privatnog života žena i muškaraca, posebno osiguravanjem cjenovno pristupačne i kvalitetne dugotrajne skrbi te usluga ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, kao i odgovarajućim politikama u kojima se odražavaju promjene koje donosi digitalizacija u svijetu rada. Države članice trebale bi osigurati da se roditeljima i drugim osobama koje imaju obvezu skrbiti o drugima omogući pristup primjerenom obiteljskom dopustu i fleksibilnim radnim uvjetima kako bi ostvarili ravnotežu između poslovnog, obiteljskog i privatnog života te bi trebale promicati uravnoteženo ostvarivanje tih prava među roditeljima.

Smjernica br. 7: Poboljšanje funkcioniranja tržištâ rada i djelotvornosti socijalnog dijaloga

Kako bi države članice iskoristile dinamičnu i produktivnu radnu snagu te nove obrasce rada i poslovne modele, trebale bi surađivati sa socijalnim partnerima na uspostavi pravednih, transparentnih i predvidljivih radnih uvjeta i pritom postići ravnotežu između prava i obveza. Trebale bi smanjiti i sprečavati segmentaciju tržištâ rada, suzbijati neprijavljeni rad i lažno samozapošljavanje te poticati prijelaz na oblike zapošljavanja na neodređeno vrijeme. Propisi o zaštiti radnih mjesta, radno pravo i institucije trebali bi osigurati i prikladno okruženje za zapošljavanje i potrebnu fleksibilnost za poslodavce da se brzo prilagode promjenama u gospodarskom kontekstu te pritom štititi radna prava i osigurati socijalnu zaštitu, odgovarajuću razinu sigurnosti, kao i zdravo, sigurno i dobro prilagođeno radno okruženje za sve radnike. Promicanje primjene fleksibilnih radnih uvjeta kao što je rad na daljinu može doprinijeti većoj zaposlenosti i uključivijim tržištima rada. Nadalje, države članice trebale bi podupirati radnike, poduzeća i druge aktere u digitalnoj transformaciji, među ostalim promicanjem uvođenja alata etične i pouzdane umjetne inteligencije. To mogu biti politike za usavršavanje i prekvalificiranje radnika za nova zanimanja i poticaji poduzećima za razvoj i uvođenje tehnologija koje imaju potencijal za povećanje produktivnosti, dopunjavanje ljudske radne snage i ublažavanje nedostatka radne snage u ključnim sektorima. Općenito, a posebno u kontekstu klimatskih promjena i digitalne transformacije, važno je osigurati poštovanje prava radnika u pogledu radnih uvjeta (među ostalim, radno vrijeme i radne aranžmane kojima se uzimaju u obzir toplinski valovi), mentalnog zdravlja na radnom mjestu i ravnoteže između poslovnog i privatnog života. Trebalo bi sprečavati radne odnose koji dovode do nesigurnih radnih uvjeta, među ostalim slučajeve koji uključuju radnike koji rade putem platformi, osiguravanjem pravednosti, transparentnosti i odgovornosti u upotrebi algoritama te borbom protiv zlouporabe netipičnih ugovora. U slučaju neopravdanog otkaza trebalo bi osigurati pristup djelotvornom nepristranom rješavanju sporova i pravo na pravnu zaštitu, što uključuje primjerenu naknadu ako je to primjenjivo.

Politike bi trebale biti usmjerene na poboljšanje i podupiranje sudjelovanja na tržištu rada, usklađivanje s potrebama tržišta rada i tranzicije, i u kontekstu demografskih promjena, među ostalim u regijama u nepovoljnom položaju. Države članice trebale bi djelotvorno aktivirati one koji mogu sudjelovati na tržištu rada i omogućiti im to sudjelovanje, posebno nedovoljno zastupljene skupine, kao što su žene i mladi, te osobe u ranjivom položaju, poput niskokvalificiranih i dugotrajno nezaposlenih osoba, osoba s invaliditetom, osoba migrantskog podrijetla, uključujući osobe pod privremenom zaštitom, osobe iz marginaliziranih romskih zajednica i starije radnike. Države članice trebale bi ojačati opseg i djelotvornost aktivnih politika tržišta rada povećanjem njihove usmjerenosti, dosega i područja primjene i njihovim boljim povezivanjem sa socijalnim uslugama, osposobljavanjem i potporom dohotku za nezaposlene dok traže posao i na temelju njihovih prava i odgovornosti. Države članice trebale bi na najbolji način iskoristiti financijska sredstva i tehničku potporu EU-a kako bi povećale kapacitete javnih službi za zapošljavanje za pružanje pravodobne i prilagođene pomoći tražiteljima zaposlenja, odgovaranje na trenutačne i buduće potrebe tržišta rada i provedbu upravljanja koje se temelji na uspješnosti, podupirući njihov kapacitet za upotrebu podataka i digitalne tehnologije. U tom pogledu važnu ulogu imaju i privatne službe za zapošljavanje.

Države članice trebale bi nezaposlenim osobama osigurati primjerenu naknadu za nezaposlenost tijekom razumno dugog razdoblja, u skladu s njihovim doprinosima i nacionalnim pravilima o ispunjavanju uvjeta za primanje naknade. Naknade za nezaposlenost ne bi smjele odvraćati od brzog povratka na tržište rada i trebale bi biti popraćene aktivnim politikama tržišta rada, uključujući mjere usavršavanja i prekvalifikacije, među ostalim s obzirom na nedostatak radne snage i vještina.

Mobilnost učenika i polaznika, naučnika i radnika trebalo bi povećati i na odgovarajući način poduprijeti, posebno za učenike i polaznike u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju s manje iskustva mobilnosti, s ciljem poboljšanja njihovih vještina i zapošljivosti, iskorištavanja punog potencijala europskog tržišta rada i doprinosa konkurentnosti na razini EU-a, uz istodobno uklanjanje mogućih negativnih demografskih učinaka mobilnosti (uključujući odljev mozgova). Trebalo bi ukloniti izazove u pogledu mobilnosti radne snage unutar EU-a, među ostalim i u pogledu postupaka za priznavanje stručnih kvalifikacija ili prijenos stečenih prava iz sustava socijalne sigurnosti. Trebalo bi osigurati pravedne i pristojne uvjete za sve koji obavljaju prekograničnu aktivnost izbjegavanjem diskriminacije i osiguravanjem jednakog postupanja, provedbom nacionalnog zakonodavstva i zakonodavstva EU-a te jačanjem administrativne suradnje među nacionalnim upravama u pogledu mobilnih radnika, uz pomoć Europskog nadzornog tijela za rad.

Mobilnost radnika u ključnim zanimanjima i prekograničnih, sezonskih i upućenih radnika trebalo bi podupirati u slučaju privremenog zatvaranja granica zbog pitanja zaštite javnog zdravlja. Države članice trebale bi poboljšati zakonite migracijske putove i osigurati učinkovitu integracijsku politiku za radnike i njihove obitelji, koja obuhvaća obrazovanje i osposobljavanje, uključujući jezično osposobljavanje, zapošljavanje, zdravstvo i stanovanje, u skladu sa svojim nacionalnim zakonima i praksama.

Osim toga, države članice trebale bi nastojati stvoriti odgovarajuće uvjete za nove oblike i metode rada, čime bi se ostvario njihov potencijal za otvaranje radnih mjesta, istodobno osiguravajući njihovu usklađenost s postojećim socijalnim pravima. Stoga bi trebale pružati savjete i smjernice o pravima i obvezama koji se primjenjuju u kontekstu netipičnih ugovora i novih oblika rada, kao što je rad putem digitalnih radnih platformi i rad na daljinu. U tom pogledu socijalni partneri mogu imati ključnu ulogu, a države članice trebale bi ih podupirati u povezivanju i predstavljanju osoba koje rade putem netipičnih ugovora i u novim oblicima rada. S obzirom na izazove koji proizlaze iz novih oblika organizacije rada, uključujući upotrebu digitalnih tehnologija i umjetne inteligencije kao što su algoritamsko upravljanje, praćenje rada i rad na daljinu, države članice trebale bi razmotriti i podupiranje provedbe, primjerice u obliku smjernica ili specijaliziranog osposobljavanja za inspektorate rada. Učinkovita provedba pravâ na obavješćivanje i savjetovanje te kolektivno pregovaranje ključni su za razvoj i poštovanje prava radnika u kontekstu procesa digitalizacije te pri upotrebi umjetne inteligencije i algoritama u organizaciji rada i radnim odnosima.

Nadovezujući se na postojeće nacionalne prakse, države članice trebale bi poticati demokraciju na radnom mjestu i osigurati poticajno okruženje za dvostrani i trostrani socijalni dijalog na svim razinama, uključujući kolektivno pregovaranje, u javnom i privatnom sektoru u skladu s nacionalnim pravom i/ili praksom, nakon savjetovanja i u bliskoj suradnji sa socijalnim partnerima, poštujući pritom njihovu autonomiju. Države članice trebale bi sustavno, smisleno i pravodobno uključiti socijalne partnere u osmišljavanje i provedbu politika zapošljavanja te socijalnih i, prema potrebi, gospodarskih i drugih javnih politika, među ostalim u utvrđivanje i ažuriranje zakonskih minimalnih plaća. Države članice trebale bi promicati višu razinu pokrivenosti kolektivnim pregovaranjem, među ostalim promicanjem izgradnje i jačanja kapaciteta socijalnih partnera, omogućiti učinkovito kolektivno pregovaranje na svim odgovarajućim razinama i poticati koordinaciju među tim razinama i unutar njih. Socijalne partnere trebalo bi poticati da pregovaraju o kolektivnim ugovorima i sklapaju ih u svim područjima koja su im relevantna, poštujući u potpunosti njihovu autonomiju i pravo na zajedničko djelovanje. Uloga socijalnih partnera ključna je u osmišljavanju i provedbi uravnoteženih rješenja kojima se olakšava pravedan prijelaz na dekarbonizirano gospodarstvo.

Ako je to relevantno i nadovezujući se na postojeću nacionalnu praksu, države članice trebale bi uzeti u obzir relevantno iskustvo organizacija civilnog društva u vezi sa zapošljavanjem i socijalnim pitanjima.

Smjernica br. 8: Promicanje jednakih mogućnosti za sve, poticanje socijalne uključenosti i suzbijanje siromaštva

Države članice trebale bi promicati uključiva tržišta rada koja su otvorena za sve tako što će uspostaviti djelotvorne mjere za uklanjanje svih oblika diskriminacije i osiguravanje jednakih mogućnosti za sve, a posebice za skupine koje su nedovoljno zastupljene na tržištu rada, te pritom posvetiti dužnu pozornost regionalnoj i teritorijalnoj dimenziji. Trebale bi osigurati jednako postupanje u pogledu zapošljavanja, pomoći tražiteljima zaposlenja u traženju posla, socijalne zaštite, zdravstvene skrbi, ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, dugotrajne skrbi, obrazovanja i pristupa robi i uslugama, uključujući stanovanje, bez obzira na rod, rasnu ili etničku pripadnost, vjeru ili uvjerenje, invaliditet, dob ili spolnu orijentaciju.

Države članice trebale bi osuvremeniti sustave socijalne zaštite radi pružanja odgovarajuće, djelotvorne, učinkovite i održive socijalne zaštite za sve, tijekom svih faza života, promičući pritom socijalnu uključenost i uzlaznu društvenu mobilnost, potičući sudjelovanje na tržištu rada, podupirući socijalno ulaganje, suzbijajući siromaštvo i socijalnu isključenost te rješavajući problem nejednakosti, među ostalim oblikovanjem svojeg poreznog sustava i sustava naknada i procjenom distribucijskog učinka politika. Djelotvornost sustavâ socijalne zaštite može se poboljšati ako se univerzalni pristupi dopune ciljanim pristupima. Cilj osuvremenjivanja sustavâ socijalne zaštite trebao bi biti i poboljšanje njihove otpornosti na višedimenzionalne izazove. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti ranjivim kućanstvima koja su pogođena zelenom i digitalnom tranzicijom te visokim troškovima života, uključujući troškove stanovanja i energije. Države članice trebale bi nastaviti uklanjati nedostatke u pristupu radnika i samozaposlenih osoba socijalnoj zaštiti s obzirom na porast atipičnih oblika rada.

Države članice trebale bi razraditi i integrirati tri sastavnice aktivnog uključivanja: odgovarajuću potporu dohotku, uključiva tržišta rada i pristup kvalitetnim potpornim uslugama, u svrhu ispunjavanja individualnih potreba. U okviru sustavâ socijalne zaštite trebalo bi osigurati primjerene naknade u obliku minimalnog dohotka za sve osobe koje nemaju dovoljno sredstava i promicati socijalnu uključenost tako da se građane podupire i potiče na aktivno sudjelovanje na tržištu rada i u društvu, među ostalim ciljanim pružanjem socijalnih usluga. Dostupnost povoljnog, pristupačnog stanovanja i kvalitetnih usluga kao što su rani i predškolski odgoj i obrazovanje, izvanškolska skrb, obrazovanje, osposobljavanje, zdravstvene usluge i dugotrajna skrb, nužan je preduvjet za osiguravanje jednakih mogućnosti. U skladu s glavnom ciljnom vrijednošću Unije i nacionalnim ciljevima za 2030. u pogledu smanjenja siromaštva, posebnu pozornost trebalo bi posvetiti borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti, uključujući siromaštvo unatoč zaposlenju. Pitanju siromaštva djece i socijalne isključenosti osobito bi trebalo pristupiti sveobuhvatnim i integriranim mjerama, među ostalim potpunom provedbom europskog jamstva za djecu. Države članice trebale bi svima, uključujući djecu, osigurati pristup kvalitetnim osnovnim uslugama. Osobama kojima je potrebna pomoć ili koje su u ranjivom položaju trebale bi osigurati i pristup primjerenom i dostupnom stanovanju, među ostalim socijalnim stanovima, ili pomoći za stanovanje. Trebale bi osigurati prelazak na čistu i pravednu energiju i rješavati problem energetskog siromaštva kao sve važnijeg oblika siromaštva, prema potrebi i ciljanim mjerama potpore usmjerenima na kućanstva u ranjivom položaju. Države članice trebale bi, prema potrebi, učinkovito iskoristiti financijska sredstva i tehničku potporu EU-a za ulaganje u socijalno stanovanje ili pomoć za stanovanje, obnovu stambenih objekata i popratne usluge te odgovoriti na hitnu potrebu za cjenovno pristupačnim i primjerenim stanovanjem. U vezi s tim uslugama trebalo bi uzeti u obzir specifične potrebe osoba s invaliditetom, među ostalim pristupačnost. Problem beskućništva trebao bi se posebno rješavati preventivnim mjerama i promicanjem pristupa trajnom stanovanju te pružanjem usluga potpore.

Države članice trebale bi osigurati pravodoban pristup cjenovno pristupačnoj preventivnoj i kurativnoj zdravstvenoj i dugotrajnoj skrbi visoke kvalitete te pritom zaštititi dugoročnu održivost sustava. U kontekstu sve veće potražnje za dugotrajnom skrbi, koja je povezana i s demografskim promjenama, trebalo bi ukloniti nedostatke u primjerenosti, kao i nedostatak radne snage i loše radne uvjete.

U kontekstu agresivnog rata Rusije protiv Ukrajine i u skladu s aktivacijom Direktive Vijeća 2001/55/EZ (1) države članice trebale bi i dalje nuditi odgovarajuću razinu zaštite raseljenim osobama iz Ukrajine. Za maloljetnike bez pratnje trebale bi provesti i potrebne mjere. Raseljenoj djeci trebalo bi osigurati pristup ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju te drugim ključnim uslugama u skladu s europskim jamstvom za djecu.

U kontekstu produljenja očekivanog životnog vijeka i demografskih promjena, države članice trebale bi osigurati održivost i primjerenost mirovinskih sustava za radnike i samozaposlene osobe; pritom bi trebale ženama i muškarcima osigurati jednake mogućnosti za stjecanje mirovinskih prava, među ostalim putem sustava dopunskog osiguranja, a time i primjeren dohodak u starijoj dobi. Mirovinske reforme trebalo bi poduprijeti politikama čiji je cilj smanjiti rodnu razliku u mirovinama, promicati aktivno i zdravo starenje i produljiti radni vijek, na primjer povećanjem stvarne dobi za umirovljenje, osobito olakšavanjem sudjelovanja starijih osoba na tržištu rada i osiguravanjem radnih uvjeta koji su prilagođeni njihovim potrebama. Države članice trebale bi uspostaviti konstruktivan dijalog sa socijalnim partnerima i drugim relevantnim dionicima te omogućiti odgovarajuće postupno uvođenje reformi.

(1)  Direktiva Vijeća 2001/55/EZ od 20. srpnja 2001. o minimalnim standardima za dodjelu privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba te o mjerama za promicanje uravnoteženih napora država članica pri prihvatu i snošenju posljedica prihvata tih osoba (SL L 212, 7.8.2001., str. 12.).