SMJERNICA (EU) 2024/3129 EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE

od 13. kolovoza 2024.

o upravljanju kolateralom u kreditnim operacijama Eurosustava (ESB/2024/22)

Upravno vijeće Europske središnje banke,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 127. stavak 2.,

uzimajući u obzir Statut Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke, a posebno njegov članak 3. stavak 1., članak 9. stavak 2., članak 12. stavak 1., članak 14. stavak 3., članak 17., članak 18. stavak 2., prvi stavak članka 20. i članak 22.,

budući da:

(1)	Članak 18. stavak 1. Statuta Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke zahtijeva da se kredit središnje banke temelji na odgovarajućem kolateralu za kreditne operacije Eurosustava.

(2)	Imovina prihvatljiva za mobilizaciju kao kolateral u kreditnim operacijama Eurosustava definirana je u Smjernici (EU) 2015/510 Europske središnje banke (ESB/2014/60) (1) i Smjernici ESB/2014/31 Europske središnje banke (2).

(3)

Eurosustav je uspostavio kanale za olakšavanje mobilizacije kolaterala na domaćoj i prekograničnoj osnovi koristeći se, između ostalog, sustavima namire vrijednosnih papira (engl. securities settlement systems, SSS) i agentima trećim stranama (engl. triparty agent, TPA) te oslanjajući se na dogovore između središnjih banaka Eurosustava kako bi se osiguralo da sva utrživa i neutrživa imovina prihvatljiva za uporabu u kreditnim operacijama Eurosustava bude dostupna svim drugim ugovornim stranama.

(4)

Istodobno, postupci za mobilizaciju i upravljanje kolateralom trenutačno se razlikuju među nacionalnim središnjim bankama država članica čija je valuta euro (nacionalne središnje banke), a svaki NSB provodi vlastitu praksu i upravlja vlastitim sustavima. Zbog toga su druge ugovorne strane izložene različitim postupcima pri davanju kolaterala Eurosustavu.

(5)

Kako bi se poboljšala operativna učinkovitost i transparentnost postupaka Eurosustava u vezi s mobilizacijom i upravljanjem kolateralom, nacionalne središnje banke trebale bi upravljati kolateralom koji su mobilizirale druge ugovorne strane na usklađen način, to jest putem standardiziranih i operativno ujednačenih postupaka, bez obzira na to gdje se kolateral ili druga ugovorna strana nalazi.

(6)

U tu je svrhu Eurosustav dogovorio usklađena pravila i aranžmane za upravljanje kolateralom te je razvio sustav upravljanja kolateralom Eurosustava (engl. Eurosystem Collateral Management System, ECMS) kao jedinstvenu platformu Eurosustava koja nacionalnim središnjim bankama omogućuje upravljanje prihvatljivom imovinom i novčanim sredstvima, koju su njihove druge ugovorne strane mobilizirale kao kolateral.

(7)

Međutim, budući da se pravni zahtjevi za mobilizaciju kreditnih potraživanja i dodatnih kreditnih potraživanja razlikuju među državama, nacionalne središnje banke trebale bi imati mogućnost upravljanja domaćom mobilizacijom takve imovine izvan ECMS-a. Nadalje, zbog svoje prirode, hipotekarne dužničke instrumente (engl. retail mortgage-backed debt instrument, RMBD) trebalo bi mobilizirati izvan sustava upravljanja kolateralom Eurosustava.

(8)

Osim kolaterala mobiliziranih u svrhu osiguranja kreditnih operacija Eurosustava, nacionalne središnje banke mogu, prema vlastitom nahođenju, prihvatiti i upravljati kolateralom koji su mobilizirale druge ugovorne strane za bilo koju od drugih svrha navedenih u Prilogu V. ovoj Smjernici, te bi u tom pogledu trebale biti u mogućnosti osloniti se na usluge sustava upravljanja kolateralom Eurosustava.

(9)

Kako bi se postupci Eurosustava uskladili s dogovorenim tržišnim standardima za upravljanje kolateralom i time doprinijelo učinkovitosti upravljanja kolateralom na financijskom tržištu, odredbe ove Smjernice nastoje slijediti odgovarajuća pravila utvrđena u jedinstvenim pravilima za upravljanje kolateralom u Europi (engl. Single Collateral Management Rulebook for Europe, SCoRE).

(10)

Trenutačno se kanali preko kojih druge ugovorne strane mogu mobilizirati kolateral u kreditnim operacijama Eurosustava sastoje od domaćeg kanala za mobilizaciju, kanala za mobilizaciju upotrebom veza, kanala korespondentnog centralnobankarskog modela (engl. correspondent central banking model, CCBM) i, nakon odobrenja Eurosustava, kanala za mobilizaciju izravnim pristupom.

(11)

Korespondentni centralnobankarski model trebalo bi proširiti kako bi se olakšala mobilizacija utržive imovine i neutrživih dužničkih instrumenata osiguranih prihvatljivim kreditnim potraživanjima (a) u transakcijama autokolateralizacije u TARGET2-Securities (T2S), te (b) za bilo koju od drugih svrha navedenih u Prilogu V. ovoj Smjernici.

(12)

Svaki NSB trebao bi imati mogućnost otvaranja računa u prihvatljivim sustavima namire vrijednosnih papira i/ili korištenja usluga agenata trećih strana u državi koja nije matična država NSB-a bez zahtijevanja odobrenja Eurosustava, uključujući u slučajevima kada matična država NSB-a nema prihvatljiv sustav namire vrijednosnih papira ili agenta treću stranu.

(13)

Eurosustav je uspostavio kriterije prihvatljivosti koje moraju ispuniti sustavi namire vrijednosnih papira, veze između sustava namire vrijednosnih papira i agenti treće strane, kada se koriste za mobiliziranje prihvatljive utržive imovine i neutrživih dužničkih instrumenata osiguranih prihvatljivim kreditnim potraživanjima. Te bi kriterije trebalo izmijeniti i objediniti u jedinstveni tekst zbog sigurnosti, jasnoće i transparentnosti.

(14)

Kako bi imale koristi od usklađenih postupaka namire u T2S-u i njegove funkcionalnosti autokolateralizacije, nacionalne središnje banke trebale bi primiti utrživu imovinu i neutržive dužničke instrumente osigurane prihvatljivim kreditnim potraživanjima samo na račune u T2S sustavima namire vrijednosnih papira. Trebalo bi dopustiti da se računi na kojima druga ugovorna strana drži utrživu imovinu i neutržive dužničke instrumente osigurane prihvatljivim kreditnim potraživanjima prije mobilizacije i dalje drže u sustavima namire vrijednosnih papira koji nisu T2S sustavi namire vrijednosnih papira.

(15)

Neutrživa imovina, osim neutrživih dužničkih instrumenata osiguranih prihvatljivim kreditnim potraživanjima, ne može se namiriti u sustavima namire vrijednosnih papira. U mjeri u kojoj nacionalne središnje banke koriste sustav upravljanja kolateralom Eurosustava za mobilizaciju kreditnih potraživanja i dodatnih kreditnih potraživanja kao kolaterala, nacionalne središnje banke trebaju bilježiti informacije o toj imovini na odgovarajući interni račun imovine otvoren u knjigama NSB-a države članice u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište ili u knjigama NSB-a koji djeluje kao korespondentna središnja banka, ovisno o slučaju.

(16)

Eurosustav bi trebao naplatiti od drugih ugovornih strana vanjske troškove koje zaračunavaju središnji depozitoriji vrijednosnih papira i agenti treće strane za utrživu imovinu i neutržive dužničke instrumente osigurane prihvatljivim kreditnim potraživanjima koji su mobilizirani kao kolateral. Nacionalnim središnjim bankama trebalo bi dopustiti pokrivanje internih troškova naplaćivanjem naknada drugim ugovornim stranama u vezi s mobilizacijom i upravljanjem kreditnim potraživanjima, dodatnim kreditnim potraživanjima i hipotekarnim dužničkim instrumentima.

(17)

Bilo bi korisno kada bi odgovarajuće odredbe o provedbi upravljanja kolateralom bile sadržane u posebnom pravnom aktu. To bi omogućilo da se parametri za upravljanje kolateralom dostave u cjelovitom i samostalnom obliku te omogućilo pojednostavljenje izmjena odgovarajućeg okvira u najkraćem roku čim Upravno vijeće donese odgovarajuće odluke o politici.

(18)

Ova Smjernica stoga utvrđuje usklađena pravila i aranžmane za nacionalne središnje banke za primanje i upravljanje kolateralom koji su mobilizirale druge ugovorne strane na domaćoj i prekograničnoj osnovi u svrhu osiguranja kreditnih operacija Eurosustava i za bilo koju od drugih svrha navedenih u Prilogu V. ovoj Smjernici, te zamjenjuje odredbe o upravljanju kolateralom sadržane u Smjernici (EU) 2015/510 (ESB/2014/60) kako je opisano u Smjernici (EU) 2024/3130 Europske središnje banke (ESB/2024/23) (3),

DONIJELO JE OVU SMJERNICU:

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1. Ovom se Smjernicom utvrđuju usklađena pravila i aranžmani za mobilizaciju i upravljanje kolateralom koji je prihvatljiv u skladu sa Smjernicom (EU) 2015/510 Europske središnje banke (ESB/2014/60) (4) i/ili Smjernicom ESB/2014/31 Europske središnje banke (5) na domaćoj ili prekograničnoj osnovi u svrhu osiguranja kreditnih operacija Eurosustava. U slučaju nepodudaranja između ove Smjernice i Smjernice (EU) 2015/510 (ESB/2014/60), ova Smjernica ima prednost u odnosu na pitanja koja su obuhvaćena njezinim područjem primjene.

2. Nacionalne središnje banke upotrebljavaju sustav upravljanja kolateralom Eurosustava kao jedinstvenu platformu Eurosustava za mobilizaciju i upravljanje kolateralom iz stavka 1.

3. Neovisno o stavcima 1. i 2.:

(a)	nacionalne središnje banke mogu odlučiti upravljati domaćom mobilizacijom kreditnih potraživanja i dodatnih kreditnih potraživanja izvan sustava upravljanja kolateralom Eurosustava, u kojem se slučaju ne primjenjuje članak 6. stavci 1., 2. i 3.;

(b)	nacionalne središnje banke mobiliziraju hipotekarne dužničke instrumente (RMBD) izvan sustava upravljanja kolateralom Eurosustava.

4. Kada se imovina mobilizira izvan sustava upravljanja kolateralom Eurosustava, nacionalne središnje banke u svakom slučaju bilježe informacije o vrijednosti kolaterala te imovine u sustavu upravljanja kolateralom Eurosustava.

5. Nacionalne središnje banke mogu također koristiti sustav upravljanja kolateralom Eurosustava za upravljanje kolateralom mobiliziranim za bilo koju od drugih svrha navedenih u Prilogu V. ovoj Smjernici.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Smjernice primjenjuju se sljedeće definicije:

1.	„dodatno kreditno potraživanje” (engl. additional credit claim, ACC) znači dodatno kreditno potraživanje koje je prihvatljivo u skladu s člankom 4. Smjernice ESB/2014/31 isključujući hipotekarni dužnički instrument (RMBD);

„račun imovine” znači: (a) u vezi s mobilizacijom utržive imovine i neutrživih dužničkih instrumenata osiguranih prihvatljivim kreditnim potraživanjima (DECC): i. račun otvoren kod NSB-a u njegovim vlastitim knjigama; ii. račun otvoren u knjigama sustava namire vrijednosnih papira (SSS) ili drugog NSB-a koji djeluje kao korespondentna središnja banka; (b) u vezi s mobilizacijom neutržive imovine, osim neutrživih dužničkih instrumenata osiguranih prihvatljivim kreditnim potraživanjima (DECC-ova): i. račun otvoren kod NSB-a u njegovim vlastitim knjigama; ii. račun otvoren u knjigama drugog NSB-a koji djeluje kao korespondentna središnja banka. Takvi računi otvoreni kod institucije koja nije matična središnja banka nazivaju se „vanjski računi imovine”; takvi računi otvoreni u knjigama matične središnje banke nazivaju se „interni računi imovine”;

3.	„asistirajuća središnja banka” (engl. assisting central bank, ACB) znači NSB koji pruža pomoć i savjete matičnoj središnjoj banci o prekograničnoj mobilizaciji kreditnih potraživanja;

4.	„autokolateralizacija” znači autokolateralizacija kako je definirana u članku 2. točki 7. Smjernice (EU) 2022/912 Europske središnje banke (ESB/2022/8) (6);

5.	„radni dan” znači radni dan kako je definiran u članku 2. točki 13. Smjernice (EU) 2022/912 (ESB/2022/8);

6.	„novčani račun” znači: (a) glavni novčani račun; (b) novčani račun koji nije u eurima;

7.	„središnji depozitorij vrijednosnih papira” (engl. central securities depository, CSD) znači središnji depozitorij vrijednosnih papira kako je definiran u članku 2. stavku 1. točki 1. Uredbe (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (7);

8.	„kolateral” znači sva utrživa i neutrživa imovina i novčana sredstva prihvatljiva u skladu sa Smjernicom (EU) 2015/510 (ESB/2014/60) i/ili Smjernicom ESB/2014/31 za osiguranje kreditnih operacija Eurosustava ili mobilizirana za bilo koju od drugih svrha navedenih u Prilogu V. ovoj Smjernici;

9.	„podatci za upravljanje kolateralom” znači podatci o prihvatljivoj imovini, informacije o cijenama i podatci o bliskim vezama;

10.	„realizacija kolaterala” znači postupak kojim NSB ostvaruje svoja prava nad imovinom koja je mobilizirana kao kolateral za podmirenje nepodmirenog kredita koji je dospio;

11.	„premještaj kolaterala” znači postupak kojim se imovina premješta s računa određenog u trenutku mobilizacije na drugi račun;

12.	„vrijednost osiguranja” znači iznos kredita koji se može odobriti na temelju kolaterala koji je dala druga ugovorna strana nakon što se oduzmu korektivni faktori i drugi faktori koje povremeno određuje Eurosustav, neovisno o tome odnose li se oni na imovinu i/ili drugu ugovornu stranu;

13.	„skup kolaterala” znači ukupnu vrijednost osiguranja koja proizlazi iz imovine i novčanih sredstava koje je mobilizirala druga ugovorna strana i koje se drže u tom skupu;

14.	„pozicija kolaterala” znači zapis vrijednosti osiguranja imovinom i novčanim sredstvima koja su mobilizirana kao kolateral;

15.

„druga ugovorna strana” znači: (a) institucija koja ispunjava kriterije prihvatljivosti navedene u dijelu trećem Smjernice (EU) 2015/510 (ESB/2014/60) i stoga je ovlaštena na pristup operacijama monetarne politike Eurosustava te, u odnosu na pristup unutardnevnom kreditu, sudionik koji ispunjava kriterije prihvatljivosti navedene u članku 10. dijela II. Priloga I. Smjernici (EU) 2022/912 (ESB/2022/8); ili (b) subjekt koji daje kolateral kojim upravljaju nacionalne središnje banke za bilo koju od drugih svrha navedenih u Prilogu V. ovoj Smjernici;

16.	„korespondentna središnja banka” (engl. correspondent central bank, CCB) znači NSB koji djeluje za račun matične središnje banke u okviru korespondentnog centralnobankarskog modela;

17.

„korespondentni centralnobankarski model” (engl. correspondent central banking model, CCBM) znači aranžman koji je uspostavio Eurosustav s ciljem omogućavanja drugim ugovornim stranama da mobiliziraju prihvatljivu imovinu na prekograničnoj osnovi, u kojem nacionalne središnje banke djeluju kao međusobni skrbnici i agenti, te u skladu s kojim: (a) matična središnja banka daje kredit ili likvidnost drugoj ugovornoj strani na temelju prihvatljive imovine koju druga ugovorna strana drži ili koja se, prema njezinom nalogu, nalazi na računu koji odredi korespondentna središnja banka; (b) korespondentna središnja banka djeluje za račun matične središnje banke u odnosu na prihvatljivu imovinu te pruža pomoć i savjet; te (c) u određenim slučajevima asistirajuća središnja banka pruža pomoć i savjete u vezi s kreditnim potraživanjima;

18.	„kreditno potraživanje” znači prihvatljivo kreditno potraživanje prema članku 2. točki 13. Smjernice (EU) 2015/510 (ESB/2014/60);

19.	„kreditna linija” znači vrijednost kolaterala raspoloživa za osiguranje unutardnevnog kredita u sustavu TARGET;

20.	„kreditna pozicija” znači iznos kredita koji je matična središnja banka odobrila drugoj ugovornoj strani, uključujući bilo koju vrijednost kolaterala u skupu kolaterala koja je rezervirana za određenu svrhu;

21.

„prekogranična mobilizacija” znači mobilizacija: (a) utržive imovine: i. koja se drži u državi članici koja nije država članica matične središnje banke; ii. koja je izdana u državi članici koja nije država članica matične središnje banke i koja se drži u državi članici matične središnje banke; (b) neutrživih dužničkih instrumenata osiguranih prihvatljivim kreditnim potraživanjima (DECC) koji su izdani i drže se u državi članici koja nije država članica matične središnje banke; (c) kreditnih potraživanja na koja se primjenjuje pravo koje nije pravo države u kojoj matična središnja banka ima sjedište; (d) dodatnih kreditnih potraživanja na koje se primjenjuje pravo koje nije pravo one države u kojoj NSB koji prima kolateral ima sjedište;

22.

„mobilizacija izravnim pristupom” znači mobilizacija utržive imovine i neutrživih dužničkih instrumenata osiguranih prihvatljivim kreditnim potraživanjima (DECC), pri čemu NSB prima takvu imovinu na račun vrijednosnih papira koji taj NSB drži kod središnjeg depozitorija vrijednosnih papira koji se nalazi u državi različitoj od one u kojoj NSB ima sjedište;

23.

„izravna veza” znači aranžman između dva sustava namire vrijednosnih papira kojima upravljaju središnji depozitoriji vrijednosnih papira, pri čemu jedan središnji depozitorij vrijednosnih papira postaje izravan sudionik u sustavu namire vrijednosnih papira kojim upravlja drugi središnji depozitorij vrijednosnih papira otvaranjem računa vrijednosnih papira kako bi se omogućio prijenos vrijednosnih papira putem elektroničkog upisa;

24.

„domaća mobilizacija” znači: (a) u odnosu na utrživu imovinu i neutržive dužničke instrumente osigurane prihvatljivim kreditnim potraživanjima, mobilizacija imovine koja je izdana i koja se drži u središnjem depozitoriju vrijednosnih papira koji se nalazi u istoj državi u kojoj matična središnja banka ima sjedište; (b) u odnosu na kreditna potraživanja i dodatna kreditna potraživanja, mobilizacija kreditnih potraživanja i dodatnih kreditnih potraživanja na koja se primjenjuje pravo države u kojoj matična središnja banka ima sjedište; te (c) u odnosu na hipotekarne dužničke instrumente, hipotekarni dužnički instrumenti koje izdaje druga ugovorna strana sa sjedištem u državi članici matične središnje banke;

25.	„prihvatljiva imovina” znači utrživa i neutrživa imovina prihvatljiva u skladu sa Smjernicom (EU) 2015/510 (ESB/2014/60) i Smjernicom ESB/2014/31;

26.

„prihvatljiva veza” znači izravna ili neizravna veza za koju je Eurosustav procijenio da je u skladu s kriterijima prihvatljivosti utvrđenim u Prilogu I. i koja je uključena u popis prihvatljivih veza Eurosustava objavljen na mrežnim stranicama ESB-a. Prihvatljiva neizravna veza sastoji se od temeljnih prihvatljivih izravnih veza;

27.

„prihvatljivi sustav namire vrijednosnih papira” znači sustav namire vrijednosnih papira kojim upravlja središnji depozitorij vrijednosnih papira za koji je Eurosustav procijenio da je u skladu s kriterijima prihvatljivosti utvrđenima u Prilogu I. i koji je uključen u popis prihvatljivih sustava namire vrijednosnih papira Eurosustava objavljen na mrežnim stranicama ESB-a;

28.

„prihvatljivi agent treća strana” znači agent treća strana kojim upravlja središnji depozitorij vrijednosnih papira za koji je Eurosustav procijenio da je u skladu s kriterijima prihvatljivosti utvrđenim u Prilogu II. i koji je uključen u popis prihvatljivih agenata trećih strana Eurosustava objavljen na mrežnim stranicama ESB-a;

29.	„europodručje” znači da pripada državi članici ili ima sjedište u državi članici čija je valuta euro;

30.	„Eurosustav” znači ESB i nacionalne središnje banke;

31.	„kreditne operacije Eurosustava” znači kreditne operacije Eurosustava kako su definirane u članku 2. točki 31. Smjernice (EU) 2015/510 (ESB/2014/60);

32.	„matična središnja banka” (engl. home central bank, HCB) znači NSB države članice u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište i koji toj drugoj ugovornoj strani odobrava kredit u kreditnim operacijama Eurosustava;

33.	„posrednički sustav namire vrijednosnih papira” znači sustav namire vrijednosnih papira koji djeluje kao posrednik između sustava namire vrijednosnih papira izdavatelja i sustava namire vrijednosnih papira ulagatelja;

34.	„unutardnevni kredit” znači unutardnevni kredit kako je definiran u članku 2. točki 35. Smjernice (EU) 2022/912 (ESB/2022/8);

35.

„sustav namire vrijednosnih papira ulagatelja” znači sustav namire vrijednosnih papira koji ima prihvatljivu vezu sa sustavom namire vrijednosnih papira izdavatelja radi omogućavanja prijenosa vrijednosnih papira sa sudionika u sustavu namire vrijednosnih papira izdavatelja na sudionike u sustavu namire vrijednosnih papira ulagatelja;

36.	„sustav namire vrijednosnih papira izdavatelja” znači sustav namire vrijednosnih papira kojim upravlja središnji depozitorij vrijednosnih papira u kojem su izdani vrijednosni papiri;

37.	„kanal za mobilizaciju upotrebom veza” znači mobilizaciju utržive imovine upotrebom prihvatljive veze;

38.	„glavni novčani račun” (engl. main cash account, MCA) znači glavni novčani račun koji se drži za potrebe i u skladu s odredbama Smjernice (EU) 2022/912 (ESB/2022/8);

39.	„utrživa imovina” znači bilo što od sljedećega: (a) utrživa imovinu kako je definirana u članku 2. točki 59. Smjernice (EU) 2015/510 (ESB/2014/60); (b) utrživa imovina prihvatljiva kao kolateral u skladu s člancima 3., 5. i/ili 7. Smjernice ESB/2014/31;

40.

„kanali za mobilizaciju” znači niz postupaka i aranžmana uspostavljenih kako bi se drugim ugovornim stranama omogućila mobilizacija prihvatljive imovine, što obuhvaća domaći kanal za mobilizaciju, kanal za mobilizaciju upotrebom veza, kanal korespondentnog centralnobankarskog modela i kanal za mobilizaciju izravnim pristupom;

41.	„nacionalna središnja banka” (NSB) znači nacionalna središnja banka države članice čija je valuta euro;

42.	„neutrživa imovina” znači: (a) neutrživa imovina kako je definirana u članku 2. točki 70. Smjernice (EU) 2015/510 (ESB/2014/60); (b) dodatno kreditno potraživanje koje je prihvatljivo u skladu s člankom 4. Smjernice ESB/2014/31;

43.

neutrživi dužnički instrument osiguran prihvatljivim kreditnim potraživanjima ” (engl. non-marketable debt instrument backed by eligible credit claims, DECC) znači neutrživi dužnički instrument osiguran prihvatljivim kreditnim potraživanjima kako je definiran u članku 2. točki 70.a Smjernice (EU) 2015/510 (ESB/2014/60);

44.

„objedinjavanje u skup” (engl. pooling) znači operativna metoda koju koriste nacionalne središnje banke za držanje kolaterala kojeg su mobilizirale druge ugovorne strane, pri čemu druga ugovorna strana stavlja na raspolaganje NSB-u kolateral za osiguranje kredita kojeg daje taj NSB, pri čemu pojedinačna prihvatljiva imovina nije povezana s određenom kreditnom operacijom Eurosustava, uz iznimku hipotekarnih dužničkih instrumenata (RMBD) koji su povezani s određenom kreditnom operacijom;

45.	„primarni glavni novčani račun” znači glavni novčani račun koji je u vlasništvu druge ugovorne strane ili treće strane i koji je druga ugovorna strana odredila za namiru plaćanja povezanih s upravljanjem kolateralom;

46.

„neizravna veza” znači veza uspostavljena između sustava namire vrijednosnih papira kojima upravljaju dva različita središnja depozitorija vrijednosnih papira koji provode transakcije vrijednosnim papirima ili njihove prijenose putem trećeg sustava namire vrijednosnih papira kojim upravlja središnji depozitorij vrijednosnih papira koji djeluje kao posrednik ili, u slučaju sustava namire vrijednosnih papira kojima upravljaju središnji depozitoriji vrijednosnih papira koji sudjeluju u TARGET2-Securities, putem nekoliko sustava namire vrijednosnih papira kojima upravljaju središnji depozitoriji vrijednosnih papira koji djeluju kao posrednici;

47.	„hipotekarni dužnički instrument” (engl. retail mortgage-backed debt instrument, RMBD) znači imovina prihvatljiva za uporabu kao kolateral u skladu s člankom 107. Smjernice (EU) 2015/510 (ESB/2014/60) i člankom 4. Smjernice ESB/2014/31;

48.	„zadržavanje kao način upisa” znači zadržavanje utržive imovine i/ili neutrživih dužničkih instrumenata osiguranih prihvatljivim kreditnim potraživanjima koji su mobilizirani kao kolateral na računu vrijednosnih papira druge ugovorne strane;

49.	„sustav namire vrijednosnih papira” (engl. securities settlement system, SSS) znači sustav namire vrijednosnih papira kako je definiran u članku 2. stavku 1. točki 10. Uredbe (EU) br. 909/2014;

50.	„sustav TARGET” znači Transeuropski automatizirani sustav ekspresnih novčanih transakcija u realnom vremenu na bruto načelu nove generacije, koji je uređen Smjernicom (EU) 2022/912 (ESB/2022/8);

51.	„prijenos kao način upisa” znači isporuka utržive imovine ili neutrživih dužničkih instrumenata osiguranih prihvatljivim kreditnim potraživanjima (DECC) koji se mobiliziraju kao kolateral s računa vrijednosnih papira druge ugovorne strane na račun vrijednosnih papira NSB-a;

52.	„usluge T2S-a” znači usluge T2S-a kako su definirane u članku 2. točki 20. Smjernice ESB/2012/13 Europske središnje banke (8).

Članak 3.

Struktura računa i skupa kolaterala

1. Kako bi se omogućila mobilizacija kolaterala i upravljanje njime, nacionalne središnje banke:

(a)	drže račune imovine i novčane račune;

(b)	zahtijevaju od drugih ugovornih strana da drže relevantne račune imovine i novčane račune.

2. Nacionalne središnje banke dopuštaju svojim drugim ugovornim stranama da ovlaste treću osobu za upravljanje određenim računima imovine i/ili novčanim računima druge ugovorne strane, u kojem se slučaju primjenjuje sljedeće:

(a)	kada druga ugovorna strana ovlasti treću osobu da upravlja njezinim određenim računom imovine, tim računom druge ugovorne strane upravlja treća osoba koja šalje naloge NSB-u i prima obavijesti od njega za račun druge ugovorne strane;

(b)

kada druga ugovorna strana ovlasti treću osobu da upravlja njezinim određenim novčanim računom, primarnim glavnim novčanim računom koji je odredila druga ugovorna strana zajednički upravlja drugi sudionik u sustavu TARGET (u skladu s člankom 2. stavkom 1. točkama (a) i (b) Priloga I. dijela II. Smjernice (EU) 2022/912 (ESB/2022/8) ili primarni glavni novčani račun pripada drugom sudioniku u sustavu TARGET.

3. Nacionalne središnje banke mogu otvoriti vanjske račune imovine za potrebe primanja utržive imovine i neutrživih dužničkih instrumenata osiguranih prihvatljivim kreditnim potraživanjima kao kolaterala od drugih ugovornih strana. Takvi se računi otvaraju samo u prihvatljivom sustavu namire vrijednosnih papira.

4. Nacionalne središnje banke otvaraju interne račune imovine za svaku drugu ugovornu stranu kako bi primile kolateral od drugih ugovornih strana i/ili zabilježile informacije o kolateralu koji je mobilizirala druga ugovorna strana. Odvojeni interni računi imovine otvaraju se za:

(a)	utrživu imovinu i neutržive dužničke instrumente osigurane prihvatljivim kreditnim potraživanjima;

(b)	neutrživu imovinu osim neutrživih dužničkih instrumenata osiguranih prihvatljivim kreditnim potraživanjima.

5. Nacionalne središnje banke koriste objedinjavanje u skup za držanje kolaterala koji su mobilizirale njihove druge ugovorne strane.

6. Svaki interni račun imovine i svaki skup kolaterala identificiraju se jedinstvenom i usklađenom konvencijom nazivlja (engl. naming convention), koju definira Eurosustav i koja je navedena u dokumentu pod nazivom „Upravljanje kolateralom u kreditnim operacijama Eurosustava – informacije za druge ugovorne strane Eurosustava” (engl. Collateral management in Eurosystem credit operations - information for Eurosystem counterparties’, koji je objavljen na mrežnim stranicama ESB-a.

7. Podložno zahtjevu za razdvajanje skupova iz stavka 8., dio vrijednosti osiguranja mobiliziranog kolaterala može biti rezerviran unutar jednog skupa kolaterala druge ugovorne strane u svrhe povezane s osiguranjem kreditnih operacija Eurosustava ili za bilo koju od drugih svrha navedenih u Prilogu V. ovoj Smjernici.

8. Kolateral mobiliziran za potrebe osiguranja kreditnih operacija Eurosustava drži se u skupu odvojenom od skupova koji se koriste za upravljanje kolateralom u druge svrhe iz stavka 7. Nacionalne središnje banke mogu držati onoliko skupova kolaterala po drugoj ugovornoj strani koliko je potrebno za te svrhe.

9. Nacionalne središnje banke mogu otvoriti nekoliko internih računa imovine po drugoj ugovornoj strani. Jedan interni račun imovine povezan je samo s jednim skupom kolaterala. Jedan skup kolaterala može biti povezan s više internih računa imovine.

10. Za potrebe odobravanja unutardnevnog kredita drugoj ugovornoj strani, samo je skup kolaterala koji se drži za osiguranje kreditnih operacija Eurosustava povezan s primarnim glavnim novčanim računom u sustavu TARGET koji odredi druga ugovorna strana.

11. Kako bi poduprle provođenje operacija upravljanja kolateralom, nacionalne središnje banke terete primarni glavni novčani račun druge ugovorne strane u sustavu TARGET da bi omogućile plaćanje nepodmirenih obveza Eurosustavu za, između ostalog, sljedeće aktivnosti:

(a)	otplatu dospjelih kreditnih operacija;

(b)	obradu korporativnih događaja;

(c)	mobilizaciju novčanih sredstava kao kolaterala;

(d)	prikupljanje naknada.

Članak 4.

Mobilizacija kolaterala

1. Utrživa imovina i neutrživi dužnički instrumenti osigurani prihvatljivim kreditnim potraživanjima koje je druga ugovorna strana mobilizirala kao kolateral dostavljaju se na račun koji se drži u prihvatljivom sustavu namire vrijednosnih papira.

2. Ako središnji depozitorij vrijednosnih papira u kojem je imovina izdana i središnji depozitorij vrijednosnih papira u kojem se imovina drži nisu isti, kolateral se mobilizira samo ako su sustavi namire vrijednosnih papira kojima upravljaju ta dva središnja depozitorija vrijednosnih papira povezani prihvatljivom vezom.

3. Ako to zatraži drugi NSB (kao matična središnja banka), NSB (kao korespondentna središnja banka) vodi odvojeni ili zbirni račun vrijednosnih papira u prihvatljivom sustavu namire vrijednosnih papira sa sjedištem u državi u kojoj korespondentna središnja banka ima sjedište i drži kolateral za račun matične središnje banke.

4. NSB može, u svrhu primanja kolaterala od svojih drugih ugovornih strana, otvoriti račun izravno u prihvatljivom sustavu namire vrijednosnih papira sa sjedištem u državi različitoj od one u kojoj NSB ima sjedište.

5. Za potrebe mobilizacije kreditnih potraživanja i dodatnih kreditnih potraživanja kao kolaterala, nacionalne središnje banke zahtijevaju od drugih ugovornih strana da mobiliziraju tu imovinu na račun imovine koji odredi matična središnja banka. NSB može odlučiti upravljati domaćom mobilizacijom kreditnih potraživanja i dodatnih kreditnih potraživanja izvan sustava upravljanja kolateralom Eurosustava, u kojem slučaju taj NSB utvrđuje je li potreban račun imovine u svrhu mobilizacije.

6. Ako se novčana sredstva mobiliziraju kao kolateral, ona se mobiliziraju prema nalogu NSB-a ili druge ugovorne strane terećenjem primarnog glavnog novčanog računa koji odredi druga ugovorna strana i odobravanjem računa matične središnje banke.

7. Kreditna potraživanja mobiliziraju se kao kolateral preko korespondentnog centralnobankarskog modela samo za potrebe osiguranja kreditnih operacija Eurosustava. Dodatna kreditna potraživanja, hipotekarni dužnički instrumenti i oročeni depoziti ne mobiliziraju se kao kolateral preko korespondentnog centralnobankarskog modela.

8. Pravni učinci upisa (prijenosa ili zadržavanja kao načina upisa) na računima imovine uređuju se ugovornim ili regulatornim aranžmanima NSB-a s drugom ugovornom stranom. Upotreba računa za mobilizaciju imovine mora biti u skladu sa zahtjevima nacionalnog prava koji se odnose na osnivanje ili prestanak prava osiguranja nad takvom imovinom.

Članak 5.

Mobilizacija i demobilizacija utržive imovine i neutrživih dužničkih instrumenata osiguranih prihvatljivim kreditnim potraživanjima

1. Kada druga ugovorna strana želi mobilizirati ili demobilizirati utrživu imovinu ili neutržive dužničke instrumente osigurane prihvatljivim kreditnim potraživanjima kao kolateral, nacionalne središnje banke, prije prihvaćanja zahtjeva za takvu mobilizaciju ili demobilizaciju, provode validacijske provjere naloga za mobilizaciju ili demobilizaciju koje je dostavila odgovarajuća druga ugovorna strana, kako je definirao Eurosustav i kako je navedeno u dokumentu pod nazivom „Upravljanje kolateralom u kreditnim operacijama Eurosustava – informacije za druge ugovorne strane Eurosustava”, u skladu s tim dokumentom, koji je objavljen na mrežnim stranicama ESB-a.

2. Utrživa imovina i neutrživi dužnički instrumenti osigurani prihvatljivim kreditnim potraživanjima mobiliziraju se bez plaćanja (FOP), uz iznimku transakcija autokolateralizacije iz članka 8., za koje se namira odvija na osnovi isporuke uz plaćanje DVP).

3. Prije prihvaćanja naloga za demobilizaciju, nacionalne središnje banke umanjuju vrijednost odgovarajućeg skupa kolaterala i, ako je primjenjivo, kreditne linije za iznos jednak vrijednosti osiguranja utržive imovine ili neutrživih dužničkih instrumenata osiguranih prihvatljivim kreditnim potraživanjima za koje se zahtijeva demobilizacija. Ako bi to smanjenje vrijednosti skupa kolaterala dovelo do toga da ukupna vrijednost skupa kolaterala postane niža od ukupne kreditne pozicije, nacionalne središnje banke stavljaju zahtjev za demobilizaciju na čekanje i ne provode usklađenje skupa kolaterala te, ako je primjenjivo, kreditne linije. Nacionalne središnje banke odbijaju naloge za demobilizaciju koje ostanu na čekanju na kraju dana.

4. Konačna usklađenja pozicija imovine i skupa kolaterala stupaju na snagu po primitku potvrde o namiri iz T2S-a.

5. Ako to zatraži matična središnja banka, NSB djeluje kao korespondentna središnja banka za račun takve matične središnje banke u vezi s mobilizacijom utržive imovine i neutrživih dužničkih instrumenata osiguranih prihvatljivim kreditnim potraživanjima putem korespondentnog centralnobankarskog modela. U slučaju mobilizacije i demobilizacije utržive imovine i neutrživih dužničkih instrumenata osiguranih prihvatljivim kreditnim potraživanjima putem korespondentnog centralnobankarskog modela, matična središnja banka odgovorna je za provjeru valjanosti zahtjeva za mobilizaciju ili demobilizaciju koji je podnijela druga ugovorna strana, dok je korespondentna središnja banka odgovorna za pitanja koja se odnose na namiru naloga koji zahtijevaju međudjelovanje sa središnjim depozitorijem vrijednosnih papira. Korespondentna središnja banka osigurava da matična središnja banka primi sve informacije koje razmjenjuju korespondentna središnja banka i T2S.

6. Neovisno o stavcima od 1. do 5., matična središnja banka može blokirati mobilizaciju i demobilizaciju utržive imovine i neutrživih dužničkih instrumenata osiguranih prihvatljivim kreditnim potraživanjima iz važnih razloga, uključujući, ali ne ograničavajući se na slučaj neispunjavanja obveza ili zbog načela opreznosti.

7. Nadalje, matična središnja banka, ili korespondentna središnja banka u slučaju korespondentnog centralnobankarskog modela, može odbiti zahtjev za mobilizaciju utržive imovine i neutrživih dužničkih instrumenata osiguranih prihvatljivim kreditnim potraživanjima za koje druga ugovorna strana nije dostavila potrebnu poreznu dokumentaciju ili drugu dokumentaciju koju zahtijeva matična središnja banka ili korespondentna središnja banka, ovisno o slučaju.

Članak 6.

Mobilizacija i demobilizacija neutržive imovine osim neutrživih dužničkih instrumenata osiguranih prihvatljivim kreditnim potraživanjima

1. Kada druga ugovorna strana želi registrirati, mobilizirati ili demobilizirati kreditna potraživanja ili pojedinačna dodatna kreditna potraživanja kao kolateral, nacionalne središnje banke, prije prihvaćanja zahtjeva za takvu registraciju, mobilizaciju ili demobilizaciju, provode validacijske provjere naloga za registraciju, mobilizaciju ili demobilizaciju koji je dostavila odgovarajuća druga ugovorna strana, kako je definirao Eurosustav i kako je navedeno u dokumentu pod nazivom „Upravljanje kolateralom u kreditnim operacijama Eurosustava – informacije za druge ugovorne strane Eurosustava”, u skladu s tim dokumentom koji je objavljen na mrežnim stranicama ESB-a.

2. Prije mobilizacije kreditnog potraživanja ili pojedinačnog dodatnog kreditnog potraživanja kao kolaterala, druga ugovorna strana koja to traži mora registrirati to kreditno potraživanje ili pojedinačno dodatno kreditno potraživanje kod matične središnje banke ili, u slučaju mobilizacije putem korespondentnog centralnobankarskog modela, kod korespondentne središnje banke. U oba slučaja, matična središnja banka zahtijeva od druge ugovorne strane da u okviru postupka registracije dostavi najmanje skup osnovnih podatkovnih elemenata kako ih definira Eurosustav i koji je naveden u dokumentu pod nazivom „Upravljanje kolateralom u kreditnim operacijama Eurosustava – informacije za druge ugovorne strane Eurosustava” objavljenom na mrežnim stranicama ESB-a.

3. Ne dovodeći u pitanje obvezu drugih ugovornih strana iz članka 101. stavka 1. točke (a) podtočke iv. Smjernice (EU) 2015/510 (ESB/2014/60), nacionalne središnje banke zahtijevaju od drugih ugovornih strana da šalju ažurirane osnovne podatkovne elemente o mobiliziranim kreditnim potraživanjima ili pojedinačnim dodatnim kreditnim potraživanjima, koja su dana u skladu sa stavkom 2., tijekom sljedećeg radnog dana kad god dođe do promjene tih osnovnih podatkovnih elemenata.

4. Kada kreditno potraživanje nije uređeno pravom države u kojoj matična središnja banka ima sjedište, matična središnja banka može koristiti korespondentni centralnobankarski model za mobilizaciju kreditnog potraživanja. U te svrhe, NSB koji djeluje kao korespondentna središnja banka u skladu sa stavkom 5., priprema paket odredbi prema obrascu iz Priloga III. radi sklapanja ugovora s drugom ugovornom stranom matične središnje banke radi olakšanja mobilizacije kreditnih potraživanja koja su uređena pravom države u kojoj korespondentna središnja banka ima sjedište.

5. Ako to zatraži matična središnja banka, NSB djeluje kao korespondentna središnja banka za račun te matične središnje banke u vezi s mobilizacijom kreditnih potraživanja ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)	kreditno potraživanje udovoljava definiciji kreditnog potraživanja iz članka 2. točke 13. Smjernice (EU) 2015/510 (ESB/2014/60) i ispunjava sve relevantne kriterije prihvatljivosti navedene u toj Smjernici;

(b)	kreditno potraživanje može se zakonito mobilizirati između druge ugovorne strane i matične središnje banke (koju, kad je to primjenjivo, zastupa korespondentna središnja banka), koristeći se aranžmanima za kolateralizaciju uređenim pravom države u kojoj korespondentna središnja banka ima sjedište;

(c)	kreditno potraživanje mobilizira se u svrhu osiguranja kreditnih operacija Eurosustava.

6. Korespondentna središnja banka poduzima sve potrebne mjere i radnje u skladu s pravom države u kojoj ima sjedište kako bi osigurala da je operacija korespondentnog centralnobankarskog modela valjana, obvezujuća i pravno provediva. Korespondentna središnja banka:

(a)	provjerava informacije o kreditnom potraživanju koje je dostavila druga ugovorna strana u odnosu na kriterije prihvatljivosti i, gdje je primjenjivo, valjanost potpisa u odnosu na listu primljenih potpisa;

(b)	na zahtjev, pomaže matičnoj središnjoj banci u utvrđivanju postojanja bliske veze, kako je opisano u članku 138. Smjernice (EU) 2015/510 (ESB/2014/60), između druge ugovorne strane i odgovarajućeg dužnika odnosno jamca u odnosu na imovinu te kod poduzimanja potrebnih provedbenih mjera.

Matična središnja banka pomaže korespondentnoj središnjoj banci (uključujući, ali ne ograničavajući se na slučajeve kada se dužnik i/ili davatelj kredita i/ili jamac nalaze u istoj državi kao i matična središnja banka) na način da odmah dostavi korespondentnoj središnjoj banci sve dokumente i provede sve radnje ili formalnosti koje zatraži korespondentna središnja banka koji su CCB-u potrebni za ispunjenje njene obveze.

7. Korespondentna središnja banka odgovorna je matičnoj središnjoj banci samo za običnu nepažnju kod izvršavanja svojih obveza iz stavka 6. točaka (a) i (b). Odgovornost korespondentne središnje banke procjenjuje se na temelju prava države u kojoj ona ima sjedište i ograničena je na iznos kreditnog potraživanja, isključujući bilo kakvu posljedičnu štetu.

8. Korespondentna središnja banka odgovara matičnoj središnjoj banci za povredu bilo koje druge obveze samo u slučaju krajnje nepažnje ili namjere, a odgovornost korespondentne središnje banke procjenjuje se na temelju prava države u kojoj ona ima sjedište.

9. Na zahtjev matične središnje banke, NSB djeluje kao pomoćna središnja banka u vezi s mobilizacijom kreditnih potraživanja. NSB koji djeluje kao asistirajuća središnja banka savjetuje matičnu središnju banku o mobilizaciji kreditnog potraživanja kako bi se osigurala usklađenost s pravom države u kojoj pomoćna središnja banka ima sjedište. Asistirajuća središnja banka, prema obrascu paketa odredbi iz Priloga IV., osobito određuje:

(a)	jesu li potrebne registracija i obavješćivanje te, ako jesu, pravila i oblik kojih se treba pridržavati pri registraciji i obavješćivanju;

(b)	druge zahtjeve koje treba ispuniti u svrhu osnivanja valjanog i provedivog prava osiguranja na kreditnom potraživanju;

(c)	mora li ugovor o kreditnom potraživanju sadržavati dodatne odredbe kako bi se matičnoj središnjoj banci olakšalo stvaranje daljnjih prava osiguranja na mobiliziranom kreditnom potraživanju nakon njegove početne mobilizacije.

Ako je potrebno, asistirajuća središnja banka pruža pomoć u izvršavanju zadaća potrebnih za ispunjavanje zahtjeva iz točaka od (a) do (c).

Ako dužnik i/ili jamac imaju sjedište u državi u kojoj asistirajuća središnja banka ima sjedište, asistirajuća središnja banka dostavlja relevantne informacije o tom dužniku i/ili jamcu, uključujući provjere bliske veze i rejting internog sustava za kreditnu procjenu (engl. in-house credit assessment system (ICAS) rating) na zahtjev matične središnje banke.

10. Mobilizacija i demobilizacija (a) hipotekarnih dužničkih instrumenata i (b) skupova dodatnih kreditnih potraživanja provodi se u skladu s postupcima koje je utvrdila domaća središnja banka.

11. Oročeni depoziti automatski se mobiliziraju kao kolateral kao dio namire oročenih depozita. Namira se provodi terećenjem primarnog novčanog računa druge ugovorne strane i odobrenjem računa matične središnje banke.

Članak 7.

Usluge upravljanja kolateralom koje pruža treća strana

1. Nacionalne središnje banke dopuštaju drugim ugovornim stranama da, koristeći usluge upravljanja kolateralom treće strane koje pruža prihvatljivi agent treća strana, mobiliziraju sljedeću imovinu kao kolateral matičnoj središnjoj banci:

(a)	utrživu imovinu i neutržive dužničke instrumente osigurane prihvatljivim kreditnim potraživanjima izdane u središnjem depozitoriju vrijednosnih papira koji upravlja prihvatljivim sustavom namire vrijednosnih papira u kojem se drži račun imovine;

(b)	utrživu imovinu izdanu u središnjem depozitoriju vrijednosnih papira čiji sustav namire vrijednosnih papira ima prihvatljivu vezu sa sustavom namire vrijednosnih papira u kojem se drži račun imovine.

2. Mobilizacija utržive imovine i neutrživih dužničkih instrumenata osiguranih prihvatljivim kreditnim potraživanjima korištenjem usluga agenta treće strane u skladu sa stavkom 1. može se provesti putem domaćih kanala za mobilizaciju, kanala za mobilizaciju upotrebom veza, kanala korespondentnog centralnobankarskog modela ili kanala za mobilizaciju izravnim pristupom, kako je primjenjivo.

3. U slučaju mobilizacije putem korespondentnog centralnobankarskog modela, korespondentna središnja banka na zahtjev matične središnje banke sklapa ugovore s agentom trećom stranom u skladu s kriterijima utvrđenim u Prilogu II. Primjenjuje se sljedeća podjela odgovornosti između matične središnje banke i korespondentne središnje banke:

(a)

Matična središnja banka odgovorna je za provjeru je li druga ugovorna strana dostatno osigurana kolateralom prije nego što se agentu trećoj strani izda odobrenje za poduzimanje daljnjih radnji u vezi s provođenjem smanjenja ili zaključenja trostrane transakcije i plaćanjem prihoda od korporativnog događaja.

(b)

Korespondentna središnja banka odgovorna je za sva pitanja povezana s upravljanjem trostranom transakcijom koja zahtijevaju interakciju s agentom trećom stranom. Korespondentna središnja banka osigurava da matična središnja banka primi sve relevantne informacije koje razmjenjuju korespondentna središnja banka i agent treća strana.

Članak 8.

Autokolateralizacije

1. Autokolateralizaciji se pristupa putem domaćih kanala za mobilizaciju, kanala za mobilizaciju upotrebom veza, kanala korespondentnog centralnobankarskog modela i kanala za mobilizaciju izravnim pristupom.

2. Na zahtjev matične središnje banke, NSB djeluje kao korespondentna središnja banka za račun te matične središnje banke za transakcije autokolateralizacije u T2S-u.

3. Transakcije autokolateralizacije putem kanala korespondentnog centralnobankarskog modela podržavaju se prijenosom kao načinom upisa ili zadržavanjem kao načinom upisa imovine, kako utvrdi korespondentna središnja banka.

4. Kao pomoć za izvršavanje transakcija autokolateralizacije, svaka matična središnja banka svakodnevno utvrđuje popis utržive imovine i neutrživih dužničkih instrumenata osiguranih prihvatljivim kreditnim potraživanjima prihvatljivih za upotrebu u autokolateralizaciji. Taj popis može uključivati imovinu izdanu u središnjem depozitoriju vrijednosnih papira koji upravlja prihvatljivim sustavom namire vrijednosnih papira u kojem matična središnja banka drži račun, kao i imovinu izdanu u središnjem depozitoriju vrijednosnih papira čiji sustav namire vrijednosnih papira ima prihvatljivu vezu s prihvatljivim sustavom namire vrijednosnih papira.

Članak 9.

Upravljanje kreditnim pozicijama

1. Nacionalne središnje banke ažuriraju kreditnu poziciju druge ugovorne strane kao dio namire povezane kreditne operacije Eurosustava.

2. Nacionalne središnje banke namiruju kreditne operacije Eurosustava na neto osnovi, uz iznimku da u izvanrednim situacijama mogu namiriti takve kreditne operacije na bruto osnovi.

3. Za druge ugovorne strane koje imaju pristup unutardnevnom kreditu u sustavu TARGET, sva vrijednost osiguranja, osim one pripisane hipotekarnim dužničkim instrumentima, u skupu kolaterala druge ugovorne strane namijenjenom kolateralizaciji kreditnih operacija Eurosustava koja nije potrebna za kolateralizaciju operacija monetarne politike Eurosustava niti je rezervirana, stavit će se na raspolaganje kao kreditna linija u skladu sa stavkom 4.

4. Vrijednost kreditne linije određuje matična središnja banka u skladu s promjenama iznosa raspoloživog kolaterala (tj. promjenjiva kreditna linija), osim u slučaju kada druga ugovorna strana i/ili matična središnja banka odrede maksimalnu vrijednost kreditne linije kako bi ograničile iznos unutardnevnog kredita koji se može dobiti u sustavu TARGET (tj. maksimalna kreditna linija).

5. Ako u skladu sa stavkom 4., matična središnja banka i druga ugovorna strana odrede različitu maksimalnu vrijednost kreditne linije, maksimalna vrijednost je ona niža od tih dviju vrijednosti.

6. Kada maksimalna vrijednost kreditne linije koju je odredila druga ugovorna strana sprječava namiru kreditne operacije Eurosustava, matična središnja banka može ukloniti tu maksimalnu vrijednost.

Članak 10.

Korporativni događaji

1. Matična središnja banka unaprijed obavješćuje svoje druge ugovorne strane o korporativnim događajima o kojima ju je obavijestio središnji depozitorij vrijednosnih papira, a koji uključuju utrživu imovinu ili neutržive dužničke instrumente osigurane prihvatljivim kreditnim potraživanjima koje je druga ugovorna strana mobilizirala kao kolateral.

2. Ako je sudjelovanje u korporativnom događaju dobrovoljno ili uključuje izbor opcija, matična središnja banka postupa u skladu s uputama za korporativne događaje koje joj je dostavila druga ugovorna strana do roka za odgovor određenog u obavijesti NSB-a. Ako druga ugovorna strana ne dostavi nalog za korporativni događaj, primjenjuje se standardna opcija koju je priopćio središnji depozitorij vrijednosnih papira, ako je primjenjivo.

3. Uzimajući u obzir stavke 4. i 5., u slučaju korporativnog događaja koji uključuje novčani tok od izdavatelja do druge ugovorne strane (tj. pozitivan novčani tok), matična središnja banka nakon primitka prihoda od korporativnog događaja prenosi takve prihode na jedan od sljedećih računa:

(a)	u slučaju novčanih prihoda nominiranih u eurima, na primarni glavni novčani račun koji odredi druga ugovorna strana;

(b)	u slučaju novčanih prihoda koji nisu nominirani u eurima, na novčani račun koji nije u eurima koji odredi druga ugovorna strana.

4. Matična središnja banka ne prenosi prihode od korporativnog događaja iz stavka 3. drugoj ugovornoj strani ni u jednom od sljedećih slučajeva:

(a)	ako druga ugovorna strana nema dostatan kolateral u svojem skupu kolaterala (tj. maržni poziv);

(b)	ako je kolateral koji je druga ugovorna strana mobilizirala unutar Eurosustava blokiran zbog neispunjavanja obveza ili zbog načela opreznosti.

5. Novčani prihodi nominirani u eurima automatski se mobiliziraju kao kolateral u iznosu koji ne premašuje iznos maržnog poziva u 16:55 sati po srednjoeuropskom vremenu (SEV) na dan kada matična središnja banka primi prihode od korporativnog događaja ako maržni poziv iz stavka 4. točke (a) u tom trenutku ostane nepodmiren. Prihode od korporativnog događaja koji premašuju iznos potreban za kolateralizaciju maržnog poziva (ako postoje) matična središnja banka prenosi drugoj ugovornoj strani.

6. U slučaju pozitivnog novčanog toka s osnove utržive imovine ili neutrživih dužničkih instrumenata osiguranih prihvatljivim kreditnim potraživanjima koji su mobilizirani putem korespondentnog centralnobankarskog modela, korespondentna središnja banka odobrava novčani račun u eurima ili novčani račun koji nije u eurima, a koji odredi matična središnja banka, ovisno o slučaju, za iznos prihoda od korporativnog događaja kako bi se matičnoj središnjoj banci omogućilo daljnje plaćanje prihoda na primarni glavni novčani račun za prihode nominirane u eurima ili, za prihode koji nisu nominirani u eurima, na novčani račun koji nije u eurima, koji odredi druga ugovorna strana.

7. Za korporativne događaje koji uključuju novčani tok od druge ugovorne strane prema izdavatelju (tj. negativan novčani tok), matična središnja banka naknađuje dospjeli iznos na jedan od sljedećih načina:

(a)	u slučaju novčanih prihoda nominiranih u eurima, terećenjem primarnog glavnog novčanog računa koji odredi druga ugovorna strana;

(b)	u slučaju novčanih prihoda koji nisu nominirani u eurima, terećenjem novčanog računa koji nije u eurima koji odredi druga ugovorna strana ili, ako nije izdano odobrenje za terećenje, nalaganjem drugoj ugovornoj strani da odobri novčani račun koji odredi matična središnja banka.

8. U slučaju negativnog novčanog toka s osnove utržive imovine ili neutrživih dužničkih instrumenata osiguranih prihvatljivim kreditnim potraživanjima koji su mobilizirani putem korespondentnog centralnobankarskog modela, matična središnja banka odobrava novčani račun u eurima ili novčani račun koji nije u eurima koji odredi korespondentna središnja banka, ovisno o slučaju, za iznos prihoda od korporativnog događaja.

9. Ako nakon plaćanja središnji depozitorij vrijednosnih papira izda obavijest o poništenju radi povrata novčanih sredstava i vrijednosnih papira uključenih u korporativni događaj, matična središnja banka poduzima sljedeće radnje:

(a)	u slučaju pozitivnog novčanog toka, matična središnja banka tereti za dužni novčani iznos isti račun na koji je izvršeno izvorno plaćanje;

(b)	u slučaju negativnog novčanog toka, matična središnja banka odobrava za dužni novčani iznos isti račun s kojeg je izvršeno izvorno plaćanje;

10. Ako se obavijest o povratu iz stavka 9. odnosi na imovinu mobiliziranu putem korespondentnog centralnobankarskog modela, primjenjuje se sljedeće:

(a)	u slučaju pozitivnog novčanog toka, matična središnja banka odobrava novčani račun koji odredi korespondentna središnja banka za dužni iznos;

(b)	u slučaju negativnog novčanog toka, korespondentna središnja banka odobrava novčani račun koji odredi matična središnja banka za dužni iznos.

11. Za prihode od korporativnog događaja koji se odnose na utrživu imovinu ili neutržive dužničke instrumente osigurane neutrživim kreditnim potraživanjima mobilizirane putem korespondentnog centralnobankarskog modela, osim ako je druga ugovorna strana dostavila dokumentaciju potrebnu za poreznu olakšicu ili se takva olakšica primjenjuje po zakonu, korespondentna središnja banka odbija ili zadržava iznos poreza koji se mora odbiti ili zadržati za sve prihode za koje je korespondentna središnja banka odgovorna poreznim tijelima.

Članak 11.

Dnevno upravljanje kolateralom

1. Nacionalne središnje banke provode dnevno ponovno vrednovanje mobiliziranog kolaterala u skladu s pravilima vrednovanja i kontrole rizika koja su utvrđena u Smjernici (EU) 2015/510 (ESB/2014/60), Smjernici ESB/2014/31 i Smjernici (EU) 2016/65 Europske središnje banke (ESB/2015/35) (9).

2. Nacionalne središnje banke svakodnevno ažuriraju kreditne pozicije i pozicije kolaterala kako bi uzele u obzir obračunate nedospjele kamate.

3. Nacionalne središnje banke izdaju maržni poziv na kraju dana između 19:00 i 19:30 sati po srednjoeuropskom vremenu (SEV) svakog radnog dana ako, nakon ponovnog vrednovanja mobiliziranog kolaterala i ažuriranja kreditnih pozicija i pozicija kolaterala iz stavaka 1. i 2., više ne postoji dostatan kolateral u određenom skupu kolaterala.

4. Nacionalne središnje banke mogu izdati maržni poziv u bilo kojem trenutku, ako se tijekom dana utvrdi nedostatnost kolaterala.

5. Ako maržni poziv nije namiren do 16:55 sati po srednjoeuropskom vremenu (SEV) na određeni radni dan, kako bi se kolateralizirao preostali manjak, matična središnja banka automatski mobilizira novčane prihode od korporativnog događaja (ako postoje) kao kolateral u skladu s člankom 10. stavkom 5. Ako novčani prihodi od korporativnog događaja nisu dovoljni za potpuno namirenje maržnog poziva ili u nedostatku novčanih prihoda od korporativnog događaja, matična središnja banka automatski mobilizira novčana sredstva kao kolateral terećenjem primarnog glavnog novčanog računa koji je odredila druga ugovorna strana u iznosu jednakom maržnom pozivu. Nakon ponovnog dnevnog vrednovanja skupa kolaterala i izračuna obračunatih nedospjelih kamata na novčana sredstva mobilizirana kao kolateral, matična središnja banka automatski demobilizira sva mobilizirana novčana sredstva koja premašuju iznos potreban za pokriće maržnog poziva.

6. Nacionalne središnje banke svakodnevno provode usklađivanje stanja na svakom računu imovine.

Članak 12.

Naknade

1. Za utrživu imovinu i neutržive dužničke instrumente osigurane prihvatljivim kreditnim potraživanjima, svaki NSB od svojih drugih ugovornih strana naplaćuje naknade koje naplaćuju središnji depozitoriji vrijednosnih papira i agenti treće strane. Za kolateral mobiliziran putem korespondentnog centralnobankarskog modela, matična središnja banka prenosi korespondentnoj središnjoj banci naknade naplaćene od svojih drugih ugovornih strana.

2. U odnosu na kreditna potraživanja, dodatna kreditna potraživanja i hipotekarne dužničke instrumente koji su mobilizirani kao kolateral, matična središnja banka ili korespondentna središnja banka u slučaju kolaterala mobiliziranog putem korespondentnog centralnobankarskog modela određuje hoće li naplatiti naknadu. Ako se naplaćuju naknade, visinu naknade za transakciju i naknade za uslugu određuje matična središnja banka ili korespondentna središnja banka u slučaju kolaterala mobiliziranog putem korespondentnog centralnobankarskog modela.

3. Matična središnja banka za dospjele naknade mjesečno tereti primarni glavni novčani račun druge ugovorne strane u sustavu TARGET.

Članak 13.

Premještaj i realizacija kolaterala

1. Kolateral se može premjestiti s računa imovine koji je određen u trenutku mobilizacije na drugi račun imovine u sljedećim okolnostima:

(a)	u slučaju spajanja ili pripajanja koje uključuje dvije ili više drugih ugovornih strana matične središnje banke, matična središnja banka može premjestiti kolateral s računa imovine i skupova kolaterala koje drži spojeni ili pripojeni subjekt;

(b)	u slučaju neispunjenja obveza druge ugovorne strane, matična središnja banka može premjestiti kolateral s računa druge ugovorne strane na račun NSB-a koji se koristi za realizaciju kolaterala;

(c)	u slučaju da druga ugovorna strana drži više skupova kolaterala za različite svrhe, ta druga ugovorna strana može premjestiti kolateral sa svojeg jednog računa imovine na svoj drugi račun imovine kako bi se povećao iznos kolaterala koji se drži u predmetnom skupu kolaterala.

2. Ako matična središnja banka sazna za neispunjenje obveza ili privremeno isključenje druge ugovorne strane, matična središnja banka zadržava pravo da odmah blokira sve aktivnosti upravljanja kolateralom od strane te druge ugovorne strane.

3. U slučaju kolaterala mobiliziranog putem korespondentnog centralnobankarskog modela, ako matična središnja banka obavijesti korespondentnu središnju banku o neispunjavanju obveza druge ugovorne strane i prema nalogu matične središnje banke, korespondentna središnja banka:

(a)	ako je primjenjivo, poduzima sve potrebne mjere i radnje koje treba provesti u skladu s pravom države u kojoj korespondentna središnja banka ima sjedište radi realizacije kolaterala za račun matične središnje banke;

(b)	ako je primjenjivo, poduzima sve potrebne mjere i radnje koje treba provesti u skladu s pravom države u kojoj korespondentna središnja banka ima sjedište kako bi matičnoj središnjoj banci omogućila realizaciju kolaterala.

Članak 14.

Plan postupanja u izvanrednim situacijama

NSB ima uspostavljene aranžmane sa svojim drugim ugovornim stranama za prihvaćanje naloga za mobilizaciju i demobilizaciju putem sigurne e-pošte ili bilo kojeg drugog kanala za komunikaciju u izvanrednim situacijama ako, u iznimnim okolnostima, druga ugovorna strana ne može komunicirati sa svojom matičnom središnjom bankom putem sustava upravljanja kolateralom Eurosustava u načinu rada korisnik-do-aplikacije (U2 A) ili načinu rada aplikacija-do-aplikacije (A2 A). U takvim okolnostima, nacionalne središnje banke mogu djelovati za račun svojih drugih ugovornih strana po nalogu koji od njih zaprime putem sigurne e-pošte ili bilo kojeg drugog kanala za komunikaciju u izvanrednim situacijama.

Članak 15.

Mjere discipline namire

Nacionalne središnje banke razmjenjuju informacije o kaznama koje se naplaćuju od NSB-a ili se duguju NSB-u za neuspjele namire, kako je određeno odredbama glave II. poglavlja III. Uredbe (EU) br. 909/2014, koje se odnose na kolateral mobiliziran putem korespondentnog centralnobankarskog modela.

Članak 16.

Stupanje na snagu i provedba

1. Ova Smjernica stupa na snagu danom obavješćivanja nacionalnih središnjih banaka država članica čija je valuta euro.

2. Nacionalne središnje banke država članica čija je valuta euro poduzimaju potrebne mjere kako bi se uskladile s ovom Smjernicom i primjenjuju ih od 18. studenoga 2024. One obavješćuju ESB o propisima i sredstvima u vezi s tim mjerama najkasnije do 11. listopada 2024.

Članak 17.

Adresati

Ova Smjernica upućena je svim središnjim bankama Eurosustava.

Sastavljeno u Frankfurtu na Majni 13. kolovoza 2024.

Za Upravno vijeće ESB-a

Predsjednica ESB-a

Christine LAGARDE

(1) Smjernica (EU) 2015/510 Europske središnje banke od 19. prosinca 2014. o provedbi okvira monetarne politike Eurosustava (Smjernica o Općoj dokumentaciji) (ESB/2014/60) (SL L 91, 2.4.2015., str. 3.).

(2) Smjernica ESB/2014/31 Europske središnje banke od 9. srpnja 2014. o dodatnim privremenim mjerama koje se odnose na operacije refinanciranja Eurosustava i prihvatljivost instrumenata osiguranja i o izmjeni Smjernice ESB/2007/9 (SL L 240, 13.8.2014., str. 28.).

(3) Smjernica (EU) 2024/3130 Europske središnje banke od 13. kolovoza 2024. o izmjeni Smjernice (EU) 2015/510 o provedbi okvira monetarne politike Eurosustava (ESB/2014/60) (ESB/2024/23) (SL L, 2024/3130, 20.12.2024., ELI: http://data.europa.eu/eli/guideline/2024/3130/oj).

(4) Smjernica (EU) 2015/510 Europske središnje banke od 19. prosinca 2014. o provedbi okvira monetarne politike Eurosustava (Smjernica o Općoj dokumentaciji) (ESB/2014/60) (SL L 91, 2.4.2015., str. 3.).

(5) Smjernica ESB/2014/31 Europske središnje banke od 9. srpnja 2014. o dodatnim privremenim mjerama koje se odnose na operacije refinanciranja Eurosustava i prihvatljivost instrumenata osiguranja i o izmjeni Smjernice ESB/2007/9 (SL L 240, 13.8.2014., str. 28.).

(6) Smjernica (EU) 2022/912 Europske središnje banke od 24. veljače 2022. o Transeuropskom automatiziranom sustavu ekspresnih novčanih transakcija u realnom vremenu na bruto načelu nove generacije (sustav TARGET) i stavljanju izvan snage Smjernice ESB/2012/27 (ESB/2022/8) (SL L 163, 17.6.2022., str. 84.).

(7) Uredba (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira te izmjeni direktiva 98/26/EZ i 2014/65/EU te Uredbe (EU) br. 236/2012 (SL L 257, 28.8.2014., str. 1.).

(8) Smjernica ESB/2012/13 Europske središnje banke od 18. srpnja 2012. o sustavu TARGET2-Securities (SL L 215, 11.8.2012., str. 19.).

(9) Smjernica (EU) 2016/65 Europske središnje banke od 18. studenoga 2015. o korektivnim faktorima koji se primjenjuju u provedbi okvira monetarne politike Eurosustava (ESB/2015/35) (SL L 14, 21.1.2016., str. 30.).

PRILOG I.

KRITERIJI PRIHVATLJIVOSTI ZA UPOTREBU SUSTAVA NAMIRE VRIJEDNOSNIH PAPIRA I VEZA IZMEĐU SUSTAVA NAMIRE VRIJEDNOSNIH PAPIRA U KREDITNIM OPERACIJAMA EUROSUSTAVA

I. KRITERIJI PRIHVATLJIVOSTI ZA SUSTAVE NAMIRE VRIJEDNOSNIH PAPIRA I VEZA IZMEĐU SUSTAVA NAMIRE VRIJEDNOSNIH PAPIRA

Eurosustav utvrđuje prihvatljivost sustava namire vrijednosnih papira kojim upravlja središnji depozitorij vrijednosnih papira sa sjedištem u državi članici čija je valuta euro (dalje u tekstu „upravitelj sustava namire vrijednosnih papira”) na temelju sljedećih kriterija:

(a)	upravitelj sustava namire vrijednosnih papira iz europodručja udovoljava zahtjevima utvrđenima u Uredbi (EU) br. 909/2014;

(b)	NSB države članice u kojoj djeluje sustav namire vrijednosnih papira uspostavio je i održava odgovarajuće ugovorne ili druge pravno obvezujuće aranžmane s upraviteljem sustava namire vrijednosnih papira iz europodručja, što uključuje zahtjeve Eurosustava utvrđene u odjeljku II.;

(c)	upravitelj sustava namire vrijednosnih papira iz europodručja oslanja se na usluge T2S-a za rad sustava namire vrijednosnih papira.

Eurosustav utvrđuje prihvatljivost izravne veze ili neizravne veze, uključujući samo sustave namire vrijednosnih papira iz europodručja, na temelju sljedećih kriterija:

(a)	izravna veza ili, u slučaju neizravne veze, sve temeljne izravne veze, udovoljavaju uvjetima utvrđenima u Uredbi (EU) br. 909/2014;

(b)	Eurosustav smatra da je sustav namire vrijednosnih papira ulagatelja prihvatljiv jer ispunjava kriterije prihvatljivosti navedene u stavku 1.;

(c)	svi sustavi namire vrijednosnih papira posrednika i sustavi namire vrijednosnih papira izdavatelja uključeni u vezu prihvatljivi su ili se smatraju usklađenim s kriterijima prihvatljivosti iz stavka 1. točaka (a) i (b);

(d)	Eurosustav smatra prihvatljivom svaku izravnu ili neizravnu vezu putem koje se može držati prihvatljiva imovina između sustava namire vrijednosnih papira izdavatelja i sustava namire vrijednosnih papira ulagatelja zajedno s izravnom ili neizravnom vezom čija se prihvatljivost utvrđuje.

Prije utvrđivanja prihvatljivosti izravne ili neizravne veze koja uključuje jedan ili više sustava namire vrijednosnih papira kojima upravljaju središnji depozitoriji vrijednosnih papira sa sjedištem u državi Europskog gospodarskog prostora (EGP) čija valuta nije euro (dalje u tekstu „sustav namire vrijednosnih papira iz EGP-a izvan europodručja”, kojim upravlja „upravitelj sustava namire vrijednosnih papira iz EGP-a izvan europodručja”), Eurosustav provodi analizu poslovnih razloga koja uzima u obzir, između ostalog (a) vrijednost prihvatljive imovine koja je izdana u tim sustavima namire vrijednosnih papira te (b) vrijednost prihvatljive imovine koju druge ugovorne strane drže u tim sustavima namire vrijednosnih papira.

Kada je ishod analize poslovnih razloga pozitivan, Eurosustav utvrđuje prihvatljivost veze koja uključuje sustav namire vrijednosnih papira iz EGP-a izvan europodručja na temelju sljedećih kriterija:

(a)	Izravna veza ili, u slučaju neizravne veze, sve temeljne izravne veze, udovoljavaju uvjetima utvrđenima u Uredbi (EU) br. 909/2014.

(b)

Za izravne veze, NSB države članice u kojoj djeluje sustav namire vrijednosnih papira ulagatelja uspostavio je i održava odgovarajuće ugovorne ili druge pravno obvezujuće aranžmane s upraviteljem sustava namire vrijednosnih papira ulagatelja iz europodručja. Ovi ugovorni ili drugi pravno obvezujući aranžmane moraju utvrditi obvezu upravitelja sustava namire vrijednosnih papira iz europodručja da u svojim pravnim aranžmanima s upraviteljem sustava namire vrijednosnih papira izdavatelja iz EGP-a izvan europodručja provodi odredbe utvrđene u odjeljku II..

Za neizravne veze, sve temeljne izravne veze u kojima sustav namire vrijednosnih papira iz EGP-a izvan europodručja djeluje kao sustav namire vrijednosnih papira izdavatelja moraju ispunjavati kriterij iz prvog stavka točke (b). U neizravnoj vezi gdje su sustav namire vrijednosnih papira posrednika i sustav namire vrijednosnih papira izdavatelja sustavi namire vrijednosnih papira iz EGP-a izvan europodručja, NSB države članice u kojoj djeluje sustav namire vrijednosnih papira izdavatelja mora uspostaviti i održavati odgovarajuće ugovorne ili druge pravno obvezujuće aranžmane s upraviteljem sustava namire vrijednosnih papira ulagatelja iz europodručja. Ovi ugovorni ili drugi pravno obvezujući aranžmani moraju utvrditi ne samo obvezu upravitelja sustava namire vrijednosnih papira iz europodručja da u svojim pravnim aranžmanima s upraviteljem sustava namire vrijednosnih papira posrednika iz EGP-a izvan europodručja provodi odredbe iz odjeljka II., već i obvezu upravitelja sustava namire vrijednosnih papira posrednika iz EGP-a izvan europodručja da u svojim ugovornim ili drugim pravno obvezujućim aranžmanima s upraviteljem sustava namire vrijednosnih papira izdavatelja iz EGP-a izvan europodručja provodi pravne odredbe iz odjeljka II.

(c)	Eurosustav smatra prihvatljivim sustav namire vrijednosnih papira ulagatelja uključen u vezu.

(d)	Svi sustavi namire vrijednosnih papira posrednika i sustavi namire vrijednosnih papira izdavatelja uključeni u vezu prihvatljivi su ili se smatraju usklađenima s kriterijima prihvatljivosti utvrđenim u stavku 1. točki (a).

(e)	Eurosustav smatra prihvatljivom svaku izravnu ili neizravnu vezu putem koje se može držati prihvatljiva imovina između sustava namire vrijednosnih papira izdavatelja i sustava namire vrijednosnih papira ulagatelja zajedno s izravnom ili neizravnom vezom čija se prihvatljivost utvrđuje.

(f)	NSB iz države EGP-a izvan europodručja u kojoj posluje sustav namire vrijednosnih papira izdavatelja obvezao se da će dostavljati informacije o prihvatljivoj imovini kojom se trguje na domaćim prihvatljivim tržištima na način kako je odredio Eurosustav.

II. ZAHTJEVI EUROSUSTAVA

Da bi osigurao pravnu usklađenost, upravitelj sustava namire vrijednosnih papira mora ispuniti zahtjeve NSB-a države članice u kojoj sustav namire vrijednosnih papira posluje, upućivanjem na obvezujuću pravnu dokumentaciju u obliku valjano sklopljenog ugovora ili na obvezne opće uvjete odgovarajućeg upravitelja sustava namire vrijednosnih papira ili na drugi način, osiguravajući:

(a)

da je pravo na vrijednosne papire koji se drže u sustavu namire vrijednosnih papira kojima upravlja upravitelj tog sustava namire vrijednosnih papira, uključujući vrijednosne papire koji se drže putem veza kojima upravlja upravitelj sustava namire vrijednosnih papira (koji se drže na računima koje vode upravitelji povezanih sustava namire vrijednosnih papira), uređeno pravom države EGP-a;

(b)

da je pravo sudionika u sustavu namire vrijednosnih papira na vrijednosne papire koji se drže u tom sustavu namire vrijednosnih papira je jasno, nedvojbeno i osigurava da sudionici u sustavu namire vrijednosnih papira nisu izloženi u odnosu na insolventnost upravitelja tog sustava namire vrijednosnih papira;

(c)

kada sustav namire vrijednosnih papira djeluje u svojstvu sustava namire vrijednosnih papira izdavatelja, da je pravo povezanog sustava namire vrijednosnih papira ulagatelja na vrijednosne papire koji se drže u sustava namire vrijednosnih papira izdavatelja je jasno, nedvojbeno i osigurava da sustav namire vrijednosnih papira ulagatelja i njegovi sudionici nisu izloženi u odnosu na insolventnost upravitelja sustava namire vrijednosnih papira izdavatelja;

(d)

kada sustav namire vrijednosnih papira djeluje u svojstvu sustava namire vrijednosnih papira ulagatelja, da je pravo tog sustava namire vrijednosnih papira na vrijednosne papire koji se drže kod povezanog sustava namire vrijednosnih papira izdavatelja je jasno, nedvojbeno i osigurava da sustav namire vrijednosnih papira ulagatelja i njegovi sudionici nisu izloženi u odnosu na insolventnost upravitelja sustava namire vrijednosnih papira izdavatelja;

(e)	da zalog ili sličan mehanizam koji se daje na temelju primjenjivog prava ili ugovora neće imati negativan utjecaj na pravo NSB-a na vrijednosne papire koji se drže u sustavu namire vrijednosnih papira;

(f)

da je postupak raspodjele manjka vrijednosnih papira koji se drže u sustavu namire vrijednosnih papira, osobito u slučaju insolventnosti: i. upravitelja sustava namire vrijednosnih papira; ii. bilo koje treće strane uključene u pohranu vrijednosnih papira; ili iii. bilo kojeg povezanog sustava namire vrijednosnih papira izdavatelja, jasan i nedvojben;

(g)

da su postupci koje treba slijediti radi potraživanja vrijednosnih papira prema pravnom okviru sustava namire vrijednosnih papira jasni i nedvojbeni, uključujući ispunjenje svih formalnosti prema povezanom sustavu namire vrijednosnih papira izdavatelja kada sustav namire vrijednosnih papira djeluje kao sustav namire vrijednosnih papira ulagatelja.

Upravitelj sustava namire vrijednosnih papira mora osigurati da, kada sustav namire vrijednosnih papira kojim upravlja djeluje kao sustav namire vrijednosnih papira ulagatelja, prijenosi vrijednosnih papira izvršeni upotrebom veza budu konačni u smislu Direktive 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (1), tj. da nije moguće opozvati, vratiti, raskinuti ili na drugi način poništiti takve prijenose vrijednosnih papira.

Kada sustav namire vrijednosnih papira kojim upravlja djeluje kao sustav namire vrijednosnih papira izdavatelja, upravitelj sustava namire vrijednosnih papira mora osigurati da ne upotrebljava institucije treće strane, kao što su banka ili bilo koja strana osim sustava namire vrijednosnih papira koji djeluje kao posrednik između izdavatelja i sustava namire vrijednosnih papira izdavatelja, ili upravitelj sustava namire vrijednosnih papira mora osigurati da njegov sustav namire vrijednosnih papira ima izravnu ili neizravnu vezu sa sustavom namire vrijednosnih papira koji ima ovaj (jedinstven i izravan) odnos.

Kako bi se iskoristile veze između sustava namire vrijednosnih papira koje se upotrebljavaju za namiru transakcija središnje banke (2), moraju postojati mehanizmi koji omogućuju unutardnevnu namiru po načelu bez plaćanja (FOP). Ako se koristi unutardnevna namira po načelu isporuke uz plaćanje (DVP), namira novčanih sredstava mora se provesti u novcu središnje banke. Namira se može provesti u realnom vremenu na bruto načelu ili u nizu serijskih postupaka s unutardnevnom konačnosti. Taj se zahtjev smatra ispunjenim za izravne i neizravne veze u kojima se svi sustavi namire vrijednosnih papira uključeni u vezu oslanjaju na usluge T2S-a.

U odnosu na radno vrijeme i radne dane:

(a)	sustav namire vrijednosnih papira i njegove veze moraju osigurati uslugu namire u sve radne dane;

(b)	sustav namire vrijednosnih papira mora raditi između 7:00 i 18:00 sati po srednjoeuropskom vremenu (SEV) (3);

(c)

sustavi namire vrijednosnih papira uključeni u izravne veze ili neizravne veze moraju omogućiti svojim sudionicima da podnose naloge za namiru istog dana na osnovi isporuke uz plaćanje (DVP) putem sustava namire vrijednosnih papira izdavatelja i/ili posrednika, ovisno o slučaju, sustavu namire vrijednosnih papira ulagatelja barem do 15:30 sati po srednjoeuropskom vremenu (SEV);

(d)

sustavi namire vrijednosnih papira uključeni u izravne veze ili neizravne veze moraju omogućiti svojim sudionicima da dostave naloge za namiru istog dana na osnovi isporuke bez plaćanja (FOP) putem sustava namire vrijednosnih papira izdavatelja ili posrednika, ovisno o slučaju, sustavu namire vrijednosnih papira ulagatelja barem do 17:45 sati po srednjoeuropskom vremenu (SEV);

(e)

sustavi namire vrijednosnih papira moraju imati uspostavljene mjere radi osiguravanja da se radno vrijeme navedeno u točkama od (b) do (d) produži u hitnim slučajevima.

Zbog značajki namire TARGET2-Securities, zahtjevi navedeni u točkama od (a) do (e) smatraju se ispunjenim za sustave namire vrijednosnih papira koji se oslanjaju na usluge T2S-a, kao i za izravne i neizravne veze u kojima se svi sustavi namire vrijednosnih papira uključeni u vezu oslanjaju na usluge T2S-a.

III. POSTUPAK PRIJAVE

Upravitelji sustava namire vrijednosnih papira iz europodručja, koji namjeravaju da se njihove usluge koriste u kreditnim operacijama Eurosustava, trebaju dostaviti zahtjev za procjenu prihvatljivosti NSB-u države članice u kojoj je sustav namire vrijednosnih papira uspostavljen.

Za veze, uključujući one koje uključuju sustav namire vrijednosnih papira iz EGP-a izvan europodručja, upravitelj sustava namire vrijednosnih papira ulagatelja treba dostaviti zahtjev za procjenu prihvatljivosti NSB-u države članice u kojoj djeluje sustav namire vrijednosnih papira ulagatelja.

Eurosustav može odbiti zahtjev ili, kada su sustav namire vrijednosnih papir ili veza već prihvatljivi, može obustaviti ili povući prihvatljivost ako:

(a)	nisu ispunjeni jedan ili više kriterija prihvatljivosti propisani u odjeljku I.

(b)	upotreba sustava namire vrijednosnih papira ili veze mogla bi utjecati na sigurnost i učinkovitost kreditnih operacija Eurosustava i izložiti Eurosustav riziku financijskih gubitaka ili se na drugi način smatra, na temelju opreznosti, da predstavlja rizik za Eurosustav.

Odluka Eurosustava o prihvatljivosti sustava namire vrijednosnih papira ili veze dostavlja se upravitelju sustava namire vrijednosnih papira koji je podnio zahtjev za procjenu prihvatljivosti. Eurosustav obrazlaže negativnu odluku.

Sustav namire vrijednosnih papira ili veza mogu se upotrebljavati u kreditnim operacijama Eurosustava nakon što su objavljeni na popisu prihvatljivih sustava namire vrijednosnih papira i prihvatljivih veza Eurosustava na mrežnim stranicama ESB-a.

(1) Direktiva 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 1998. o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima namire vrijednosnih papira (SL L 166, 11.6.1998., str. 45.).

(2) Mehanizam namire koji Eurosustav koristi za mobilizaciju kolaterala utvrđen je u članku 5. stavku 2.

(3) Srednjoeuropsko vrijeme (SEV) uzima u obzir prelazak na srednjoeuropsko ljetno vrijeme.

	Svrha	Definicija
1.	Hitna likvidnosna pomoć	Kolateral rezerviran za kolateralizaciju operacija hitne likvidnosne pomoći.
2.	Jamstvo u platnom sustavu za mala plaćanja	Kolateral koji sudionici platnog sustava za mala plaćanja rezerviraju kao jamstvo za osiguranje obrade plaćanja u platnom sustavu za mala plaćanja.
3.	Fond za pokriće središnje druge ugovorne strane	Kolateral koji središnja duga ugovorna strana rezervira u ime sudionika središnje druge ugovorne strane za ispunjenje obveza na temelju zahtjeva za pokriće. Kako bi se ispunili zahtjevi iz EMIR-a, svaki zahtjev za pokriće može biti zahtjev za pokriće za instrumente s fiksnim prinosom ili zahtjev za pokriće za gotovinu / izvedene financijske instrumente. Potonji nadalje mogu biti poslovi klirinškog člana za vlastiti račun ili poslovi klirinškog člana za klijente.
4.	Jamstveni fond središnje druge ugovorne strane	Kolateral koji središnja duga ugovorna strana rezervira u ime sudionika središnje druge ugovorne strane za ispunjenje obveza na temelju zahtjeva za jamstveni fond. Kako bi se ispunili zahtjevi iz EMIR-a, svaki zahtjev za jamstveni fond može biti zahtjev za jamstveni fond za instrumente s fiksnim prinosom ili zahtjev za jamstveni fond za gotovinu / izvedene financijske instrumente koji se odnose na poslove klirinškog člana za vlastiti račun.
5.	Usluge upravljanja pričuvama Eurosustava	Kolateral rezerviran za pružanje usluga upravljanja pričuvama Eurosustava za središnje banke, monetarna tijela ili državna tijela koja se nalaze izvan europodručja te za međunarodne organizacije.
6.	Novčanice	Kolateral rezerviran kao jamstvo za pokriće potencijalne razlike kod isplate i uplate novčanica.
7.	Devizne transakcije	Kolateral rezerviran za ublažavanje tečajnih fluktuacija kod deviznih transakcija i transakcija sa zlatom.
8.	Čekovno jamstvo	Kolateral rezerviran kao jamstvo za naplatu/prijenos blagajničkih čekova koje su izdale banke.
9.	Nacionalni sustav osiguranja depozita	Kolateral rezerviran za ispunjenje obveza u okviru nacionalnog sustava osiguranja depozita.
10.	Izravno terećenje SEPA	Kolateral rezerviran kao jamstvo za ispunjenje izravnih terećenja SEPA drugih ugovornih strana.
11.	Trenutačna plaćanja	Kolateral rezerviran kao jamstvo za ispunjenje hitnih likvidnosnih potreba za lokalne sheme trenutačnih plaćanja.
12.	Repo operacije Eurosustava za strane središnje banke	Kolateral rezerviran za kolateralizaciju likvidnosti u eurima koji se daje središnjim bankama izvan europodručja u okviru repo operacije Eurosustava za središnje banke.
13.	Kolateralizirane usluge upravljanja gotovinom	Kolateral rezerviran za kolateralizirane usluge upravljanja gotovinom koje središnja banka (u svojstvu financijskog agenta) pruža javnim domaćim institucionalnim klijentima.