(1)

Cilj je pomorske politike Unije ostvariti visok stupanj sigurnosti i zaštite okoliša. To se može postići djelovanjem u skladu s međunarodnim konvencijama, pravilnicima i rezolucijama, a da se istodobno zadrži sloboda plovidbe kako je predviđeno Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora.

(2)

Međunarodna konvencija o sprečavanju onečišćenja mora s brodova („Konvencija Marpol 73/78”) Međunarodne pomorske organizacije (IMO) predviđa opće zabrane ispuštanja s brodova u more, ali ujedno uređuje uvjete pod kojima se određene tvari mogu ispuštati u morski okoliš. Konvencija Marpol 73/78 sadržava iznimke za ispuštanje onečišćujućih tvari koje podliježu njezinim prilozima, a koje se ne smatraju kršenjem ako su ispunjeni navedeni uvjeti. Tim se prilozima ne izuzimaju slučajevi u kojima su oni odgovorni za štetu djelovali ili s namjerom uzrokovanja štete ili su je prouzročili nepažnjom i znajući da će vjerojatno doći do štete.

(3)

Od donošenja Direktive 2005/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) Konvencija Marpol 73/78 i njezini prilozi bili su predmet važnih izmjena, a izmjenama su uvedene strože norme i zabrane ispuštanja tvari s brodova u more. Trebalo bi uzeti u obzir te promjene, kao i iskustvo stečeno u provedbi Direktive 2005/35/EZ.

(4)

Iako je jedan od glavnih ciljeva ove Direktive prenošenje važnih izmjena Konvencije Marpol 73/78 u pravo Unije, ažuriran i potpun tekst Konvencije Marpol 73/78 i priloga povezanih s njome nije javno dostupan. Zbog toga je sektoru, građanima i upravi teško dobiti odgovarajući pristup tekstu Konvencije Marpol 73/78 i ostalim sličnim konvencijama IMO-a.

(5)

Države članice trebale bi u okviru IMO-a raditi na tome da cjeloviti i ažurirani tekstovi konvencija IMO-a, uključujući Konvenciju Marpol 73/78 i njezine priloge, budu besplatno dostupni javnosti.

(6)

Direktivom (EU) 2019/883 Europskog parlamenta i Vijeća (4) osigurava se isporuka brodskog otpada u luke Unije u kojima se otpad sakuplja u odgovarajućim lučkim uređajima za prihvat. Izvršavanje Direktive (EU) 2019/883, zajedno s Direktivom 2005/35/EZ, jedan je od ključnih instrumenata za sprečavanje onečišćenja s brodova. Kako bi se osigurao djelotvoran, integriran i koherentan sustav izvršavanja u pogledu odredaba Direktive (EU) 2019/883 o isporuci otpada lučkim uređajima za prihvat, Direktivu 2005/35/EZ trebalo bi izmijeniti kako bi se njezino područje primjene proširilo na priloge od IV. do VI. Konvenciji Marpol 73/78 radi odvraćanja brodova od nezakonitog ispuštanja onečišćujućih tvari u more umjesto da ih isporučuju u lučke uređaje za prihvat u skladu s Direktivom (EU) 2019/883.

(7)

Područje primjene Direktive (EU) 2019/883 ne obuhvaća Prilog III. Konvenciji Marpol 73/78 jer se pakirana roba ne svrstava u otpad stoga se obično ne isporučuje u lučke uređaje za prihvat. Međutim, i ne može se isključiti mogućnost da bi se štetne tvari koje se prevoze u pakiranom obliku mogle nezakonito izbacivati u more. Stoga bi područje primjene Direktive 2005/35/EZ trebalo proširiti da obuhvaća Prilog III. Konvenciji Marpol 73/78. U skladu s tim, izbacivanje štetnih tvari trebalo bi biti zabranjeno na temelju Direktive 2005/35/EZ, osim ako nadležna tijela utvrde da je takvo izbacivanje bilo potrebno radi sigurnosti broda ili spašavanja života na moru. U tom pogledu, ispuštanja navedena u ovoj Direktivi ne uključuju potapanje na temelju Londonske konvencije o sprječavanju onečišćenja mora potapanjem otpada i drugih tvari iz 1972. i njezina Protokola iz 1996.

(8)

Konvencija Marpol 73/78 uključuje emisije iz brodova u definiciju ispuštanja iz njezina članka 2. Prilog VI. Konvenciji Marpol 73/78 bavi se sprečavanjem onečišćenja zraka s brodova. Prilogom VI. i odgovarajućim smjernicama IMO-a o sustavima za pročišćavanje ispušnih plinova (Rezolucija MEPC.340 (77)) brodovima se omogućuje upotreba sustava za pročišćavanje ispušnih plinova kao alternativne metode usklađivanja za smanjenje emisija sumporovih oksida (SOx). Prilogom VI. Konvenciji Marpol 73/78 reguliraju se ostaci iz sustava za pročišćavanje ispušnih plinova zabranom njihova ispuštanja u more i zahtijevanjem njihove isporuke u odgovarajuće lučke uređaje za prihvat. Direktivom (EU) 2016/802 Europskog parlamenta i Vijeća (5) međunarodne norme koje se odnose na sumporove okside (SOx) prenose se u pravo Unije, a Direktivom (EU) 2019/883 osigurava se isporuka ostataka iz sustava za pročišćavanje ispušnih plinova u lučke uređaje za prihvat. S obzirom na to da ostaci iz sustava za pročišćavanje ispušnih plinova uzrokuju onečišćenje morskog okoliša, u slučaju nezakonitog ispuštanja trebale bi se primjenjivati sankcije predviđene Direktivom 2005/35/EZ.

(9)

„Ispuštena voda”, kako je definirana u Okružnici MEPC.1/Circ.899 i u Rezoluciji MEPC.340(77), može se ispuštati izravno iz broda ako je u skladu s kriterijima kvalitete ispuštene vode utvrđenima u smjernicama IMO-a za sustave za pročišćavanje ispušnih plinova. Međutim, ispuštena voda iz sustava za pročišćavanje ispušnih plinova mogla bi utjecati na ekosustav iako je u skladu s Konvencijom Marpol 73/78. U tom slučaju država članica može uvesti ograničenja koja se mogu temeljiti na evaluaciji provedenoj primjenom metodologije za procjene rizika i učinka sadržane u smjernicama koje je izradio IMO, a preporučio Odbor za zaštitu morskog okoliša (MEPC). U tom slučaju, „ispuštena voda” uzrokuje onečišćenje morskog okoliša te bi se u slučaju nezakonitog ispuštanja trebale primjenjivati upravne sankcije predviđene Direktivom 2005/35/EZ, pri čemu se uzima u obzir MEPC.1/Circ.883/Rev.1.

(10)

Direktivom (EU) 2024/1203 Europskog parlamenta i Vijeća (6) osiguravaju se zajedničke definicije kaznenih djela protiv okoliša i dostupnost učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih kaznenih sankcija za teška kaznena djela protiv okoliša. Direktiva 2005/35/EZ izmijenjena je Direktivom 2009/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7), kojom su uvedene kaznene sankcije za određena kršenja Direktive 2005/35/EZ, koje su sada obuhvaćene područjem primjene Direktive (EU) 2024/1203. U skladu s tim, odredbe Direktive 2005/35/EZ koje su dodane ili zamijenjene Direktivom 2009/123/EZ trebalo bi izbrisati.

(11)

Upravnim sankcijama uvedenima prenošenjem Direktive 2005/35/EZ ne bi se trebala dovoditi u pitanje Direktiva (EU) 2024/1203. Države članice trebale bi definirati područje primjene upravnog i kaznenog prava u pogledu kažnjivih djela onečišćenja s brodova u skladu sa svojim nacionalnim pravom. Ova Direktiva ne sprečava države članice da, u skladu s pravom Unije i međunarodnim pravom, poduzmu strože mjere predviđanjem upravnih ili kaznenih sankcija u skladu sa svojim nacionalnim pravom. Pri primjeni nacionalnog prava kojim se prenosi Direktiva 2005/35/EZ države članice trebale bi osigurati da se izricanjem kaznenih sankcija i upravnih sankcija poštuju načela Povelje Europske unije o temeljnim pravima, uključujući načelo ne bis in idem, uzimajući u obzir načelo „onečišćivač plaća”, kako je i kada je primjenjivo.

(12)

Sankcije predviđene Direktivom 2005/35/EZ trebalo bi ojačati osiguravanjem dosljedne primjene upravnih sankcija u cijeloj Uniji. Kako bi se ojačao odvraćajući učinak sankcija koje se izriču za kažnjiva djela onečišćenja s brodova, takve upravne sankcije trebale bi biti barem u obliku novčanih kazni koje se izriču brodarskom društvu koje se smatra odgovornim. U tom kontekstu brodarsko društvo znači brodovlasnik ili bilo koja druga organizacija ili osoba, kao što je upravitelj ili zakupnik broda bez posade, koja je od brodovlasnika preuzela odgovornost za upravljanje brodom u skladu s Međunarodnim pravilnikom o sigurnom upravljanju brodovima i sprečavanju onečišćenja („ISM pravilnik”) (8), koji je proveden u pravu Unije na temelju Uredbe (EZ) br. 336/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (9). U Direktivi 2005/35/EZ trebalo bi priznati da bi registrirani vlasnik mogao delegirati upravljanje brodom drugom subjektu, koji bi u tom slučaju trebao biti odgovoran za neprovođenje prvenstveno svojih obveza na temelju ISM pravilnika kako bi osiguralo izbjegavanje štete za okoliš ili dodjeljivanje radnih procesa na brodu kvalificiranom osoblju. Ne dovodeći u pitanje primjenjivo zakonodavstvo Unije, odluke o sankciji koja se primjenjuje trebale bi se donositi u okviru područja primjene nacionalnih sustava izvršenja upravnog i kaznenog prava. Kad je riječ o kaznenim sankcijama, obveze država članica utvrđene su u Direktivi (EU) 2024/1203. U skladu s time, ova se Direktiva odnosi samo na upravne sankcije i ne odnosi se na kaznene postupke protiv fizičkih ili pravnih osoba u skladu s nacionalnim pravom.

(13)

Prepoznajući da usklađenost nekih država članica sa zahtjevom za upravnim sankcijama nije moguća zbog nacionalnog ustavnog prava, države članice mogu primjenjivati odredbe o upravnim sankcijama iz ove Direktive tako da sankcije pokreće nadležno tijelo, a izriču ih nadležni nacionalni sudovi, istodobno osiguravajući usklađenost sa zahtjevom za učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim sankcijama. Kada se u ovoj Direktivi upućuje na upravne sankcije te će države članice primjenjivati sankcije u smislu svojeg nacionalnog pravnog sustava.

(14)

Nepravilnosti i informacije mogle bi proizići iz inspekcijskog pregleda u nadzoru države luke provedenog u skladu s Direktivom 2009/16/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (10) kada je on obvezan ili kada je zakazan. Nepravilnosti bi se mogle otkriti i u vezi s isporukom brodskog otpada ili obavijesti o njoj, kako se zahtijeva Direktivom (EU) 2019/883 ili u vezi s neusklađenošću s kriterijima za upotrebu sustava za čišćenje ispušnih plinova koji se upotrebljavaju kao metode smanjenja emisija iz Priloga II. Direktivi (EU) 2016/802, kao i u vezi s informacijama koje se odnose na moguće nezakonito ispuštanje s broda dobivenima u okviru postupaka predviđenih u Direktivi 2002/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (11), uključujući sve dokaze ili indicije o ispuštanju ulja ili drugim kršenjima Konvencije Marpol 73/78 koji su dostavljeni državi članici ili incidente ili nesreće o kojima je izvijestio zapovjednik broda te sve druge informacije koje dostave osobe uključene u upravljanje brodom, uključujući peljare.

(15)

Nepravilnosti ili informacije zbog kojih postoji sumnja da je došlo do nezakonitog ispuštanja mogle bi se otkriti tijekom inspekcijskog pregleda u nadzoru države luke. U tom slučaju novi inspekcijski pregled možda neće biti potreban ili dovoljno djelotvoran. Umjesto toga, država članica mogla bi poduzeti druge odgovarajuće mjere, kao što je zadržavanje broda, pokretanje postupka ili poduzimanje korektivnih mjera.

(16)

Nacionalna upravna i pravosudna tijela trebala bi uzeti u obzir sve relevantne okolnosti, uključujući ponavljanje djela onečišćenja s brodova, pri određivanju razine sankcija koje se izriču onečišćivaču. Uzimajući u obzir raznolikost onečišćujućih tvari obuhvaćenih Direktivom 2005/35/EZ i važnost dosljedne primjene sankcija u cijeloj Uniji s obzirom na prekograničnu prirodu reguliranog ponašanja, trebalo bi poticati daljnje usklađivanje i učinkovitost razina sankcija razmjenama o kriterijima za određivanje i primjenu sankcija za ispuštanja različitih onečišćujućih tvari. Radi osiguranja učinkovite primjene sankcija i ostvarenja ciljeva ove Direktive, ključno je olakšati razmjenu iskustava i najbolje prakse među nacionalnim nadležnim tijelima država članica. Nadalje, na temelju saznanja dobivenih takvim razmjenama Komisija bi mogla predložiti konkretnije smjernice, među ostalim o posebnim vrstama onečišćujućih tvari i osjetljivim područjima koja izazivaju zabrinutost.

(17)

Ako država članica sumnja da je brod koji je dobrovoljno u njezinoj luci ili odobalnom terminalu počinio nezakonito ispuštanje, trebalo bi provesti odgovarajući inspekcijski pregled radi utvrđivanja okolnosti. Kako bi se državama članicama pomoglo u ispunjavanju njihovih obveza na temelju Direktive 2005/35/EZ u pogledu inspekcijskih pregleda takvih brodova, u Prilogu I. Direktivi 2005/35/EZ navodi se okvirni popis nepravilnosti ili informacija koje bi nadležna tijela trebala uzeti u obzir pojedinačno za svaki slučaj pri utvrđivanju treba li brod smatrati sumnjivim.

(18)

Prateće mjere za suradnju i obveze izvješćivanja država članica nisu bile dovoljne da omoguće da se u potpunosti analizira jesu li onečišćivači suočeni s učinkovitim, odvraćajućim i proporcionalnim sankcijama te da se Komisiji na raspolaganje stave odgovarajući podaci za praćenje provedbe Direktive 2005/35/EZ. Kako bi se osiguralo djelotvorno i dosljedno izvršavanje Direktive 2005/35/EZ, razmjenu informacija, iskustava i najbolje prakse trebalo bi olakšati pojačanom suradnjom, pri čemu se istodobno osigurava da se Komisiji stave na raspolaganje odgovarajući podaci kako bi se omogućilo pravilno praćenje provedbe Direktive 2005/35/EZ.

(19)

Kako bi se poboljšale informacije potrebne za djelotvornu provedbu ove Direktive, države članice imaju na raspolaganju relevantne mehanizme izvješćivanja, kao što su izvješćivanje u okviru regionalnih konvencija o moru i drugih regionalnih dogovora o suradnji, kao što su Bonski sporazum, Mreža istražitelja i tužitelja za Sjeverno more i Mreža tužitelja za kaznena djela protiv okoliša u regiji Baltičkog mora.

(20)

Postojeći sustav za satelitsko praćenje „CleanSeaNet”, koji obavješćuje tijela država članica o mogućim nezakonitim ispuštanjima, trebalo bi dodatno poboljšati kako bi se uključile informacije o dodatnim onečišćujućim tvarima u području primjene Direktive 2005/35/EZ. Informacije koje se odnose na moguća ili stvarna ispuštanja o kojima države članice izvješćuju u skladu s Direktivom 2005/35/EZ i drugim bazama podataka Unije o pomorskoj sigurnosti, kao što su sustav Unije za razmjenu pomorskih informacija uspostavljen Direktivom 2002/59/EZ („SafeSeaNet”) i baza podataka inspekcijskih pregleda uspostavljena Direktivom 2009/16/EZ („THETIS”), trebale bi se integrirati i distribuirati nacionalnim tijelima uključenima u lanac izvršavanja u elektroničkom formatu prilagođenom korisnicima kako bi se olakšao njihov pravodoban odgovor na takva moguća nezakonita ispuštanja. Takve bi se informacije, kada se odnose na stvarno ili moguće ispuštanje ostatka iz sustava za pročišćavanje ispušnih plinova s broda, trebale dalje automatski distribuirati, primjerice putem namjenskog modula THETIS-a koji je uspostavljen Provedbenom odlukom Komisije (EU) 2015/253 (12) („THETIS-EU”) kako bi se državama članicama pomoglo u mjerama izvršavanja koje se poduzimaju u skladu s Direktivom (EU) 2016/802.

(21)

Kako bi se osiguralo da sve države članice djelotvorno prate provedbu ove Direktive, svaka država članica trebala bi u roku od 66 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Direktive o izmjeni osigurati digitalnu analizu svih upozorenja velike pouzdanosti. U tom bi vremenskom okviru sve države članice trebale navesti i provjeravaju li takva upozorenja velike pouzdanosti koja svake godine šalje CleanSeaNet, nastojeći provjeriti najmanje 25 % tih upozorenja velike pouzdanosti. U tom kontekstu provjera znači sve daljnje mjere nadležnih tijela u vezi s upozorenjem koje je poslao sustav CleanSeaNet kako bi se utvrdilo odgovara li predmetno upozorenje nezakonitom otpuštanju. Ako država članica ne provjeri upozorenje, trebala bi navesti razloge zašto to ne čini.

(22)

„Upozorenja velike pouzdanosti” trebalo bi tumačiti tako da se odnose na upozorenja „klase A” sustava CleanSeaNet kada se odnose na moguća ispuštanja onečišćujućih tvari u skladu s prilozima I. i II. Konvenciji Marpol 73/78. Kad je riječ o onečišćujućim tvarima iz drugih priloga Konvenciji Marpol 73/78, koje se trenutačno ne prate u okviru sustava CleanSeaNet, trenutačno se ne može uspostaviti pristup koji se temelji na razini pouzdanosti. Komisija će uz pomoć Europske agencije za pomorsku sigurnost („EMSA”) razviti poluautomatizirane provjere satelitskih snimaka u odnosu na onečišćujuće tvari u skladu s drugim prilozima Konvenciji Marpol 73/78 kako bi utvrdila mogućnost određivanja njihove razine pouzdanosti. Aktivnosti provjere mogle bi uključivati brojna djelovanja nekoliko nadležnih tijela, kao što su provjera na terenu, usporedba satelitskog otkrivanja s pomoćnim, nacionalno dostupnim podacima i inspekcijskim pregledima u nadzoru države luke.

(23)

Pristup tim informacijama nadležnih tijela trebalo bi odobriti tijelima drugih država članica koja za njih imaju interes u okviru njihove uloge države luke sljedeće luke pristajanja, obalne države na koju utječe moguće ispuštanje ili države zastave broda kako bi se olakšala djelotvorna i pravodobna prekogranična suradnja, smanjilo administrativno opterećenje aktivnosti izvršavanja na najmanju mjeru i u konačnici djelotvorno sankcioniralo počinitelje za kršenje Direktive 2005/35/EZ. Trebalo bi poticati i upotrebu novih tehnologija kao što su bespilotne letjelice i tehnike za potporu odlučivanju, kao što je umjetna inteligencija.

(24)

U okviru evaluacije i preispitivanja ove Direktive Komisija bi trebala procijeniti stope provjere država članica te bi trebala predvidjeti predlaganje, prema potrebi, stopa provjere koje su više od onih predviđenih ovom Direktivom, na temelju tehnološkog razvoja te posebnih okolnosti i sposobnosti država članica.

(25)

Trebalo bi priznati da se okolnosti obalnih država članica znatno razlikuju u pogledu njihova zemljopisnog položaja, veličine voda nad kojima izvršavaju jurisdikciju i gustoće pomorskog prometa, kao i njihovih resursa i troškovno učinkovitog pristupa dostupnoj tehnologiji i sredstava za otkrivanje, provjeru i prikupljanje dokaza o nezakonitim ispuštanjima.

(26)

Podskupina za otpad s brodova, koja je uspostavljena u okviru Europskog foruma za održivu plovidbu i koja je okupila široku lepezu stručnjaka iz područja onečišćenja s brodova i gospodarenja brodskim otpadom, prestala je s radom u prosincu 2017. s obzirom na početak međuinstitucijskih pregovora o Direktivi (EU) 2019/883. S obzirom na to da je ta privremena podskupina Komisiji pružila vrijedne smjernice i stručno znanje, trebalo bi osnovati sličnu stručnu skupinu s mandatom za razmjenu iskustava o primjeni ove Direktive kako bi se državama članicama pomoglo u izgradnji njihovih kapaciteta za otkrivanje i provjeravanje incidenata onečišćenja i osiguralo djelotvorno izvršavanje Direktive 2005/35/EZ.

(27)

EMSA bi trebala Komisiji pružiti potrebnu potporu kako bi se osigurala provedba ove Direktive.

(28)

Države članice trebale bi Komisiji dostavljati informacije potrebne za osiguravanje pravilnog praćenja provedbe Direktive 2005/35/EZ. Kako bi se ograničilo administrativno opterećenje i pomoglo Komisiji u analizi podataka koje pružaju države članice, države članice trebale bi dostavljati takve informacije putem namjenskog elektroničkog alata za izvješćivanje koji razvija Komisija. U mjeri u kojoj se takve informacije odnose na sankcije izrečene fizičkim osobama ili koje uključuju fizičke osobe, one bi se trebale anonimizirati. Kako bi se osiguralo da su informacije koje se dostavljaju u skladu s Direktivom 2005/35/EZ usporedive po vrsti među državama članicama i prikupljene na temelju usklađenog elektroničkog formata i postupka izvješćivanja, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (13).

(29)

U cilju pružanja pomoći državama članicama u razvoju njihovih sposobnosti u pogledu djelotvornog izvršavanja Direktive 2005/35/EZ od strane upravnih i pravosudnih tijela Komisija bi, uz pomoć EMSA-e, državama članicama trebala pružiti smjernice i osposobljavanje povezano s, među ostalim, najboljim metodama i praksom za otkrivanje, provjeru i prikupljanje dokaza, kao i smjernice o relevantnim regulatornim kretanjima u okviru Konvencije Marpol 73/78 i dostupnim tehnološkim dostignućima, uključujući nove digitalne alate, kako bi se olakšale djelotvorne, troškovno učinkovite i ciljane aktivnosti izvršavanja.

(30)

Radi poboljšanja informiranosti javnosti o onečišćujućim ispuštanjima s brodova i poboljšanja zaštite okoliša, informacije koje pružaju države članice o primjeni Direktive 2005/35/EZ trebale bi biti javno dostupne u okviru pregleda na razini Unije i uključivati informacije navedene u Prilogu II. Direktivi 2005/35/EZ. Direktivom 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (14) nastoji se zajamčiti pravo pristupa informacijama o okolišu u državama članicama u skladu s Konvencijom o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (15) (poznatom i kao Aarhuška konvencija), koje je Unija stranka. Komisija bi trebala štititi povjerljivost informacija koje države članice primaju, ne dovodeći u pitanje Direktivu 2003/4/EZ.

(31)

Direktivom (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća (16) utvrđuju se minimalni standardi za prijavljivanje povreda prava Unije, uključujući povrede Direktive 2005/35/EZ, i za zaštitu osoba koje prijavljuju takve povrede. Države članice trebale bi posebno osigurati da se posadi obuhvaćenoj područjem primjene Direktive (EU) 2019/1937 koja prijavljuje stvarna ili moguća nezakonita ispuštanja pruža zaštita u te po potrebi potpora i pomoć kako je predviđeno tom direktivom. Uz postojeće kanale za prijavljivanje predviđene na nacionalnoj razini, kako je uređeno Direktivom (EU) 2019/1937, Komisija bi trebala staviti na raspolaganje centralizirani internetski kanal za vanjsko prijavljivanje stvarnih ili mogućih nezakonitih ispuštanja i prenositi takve prijave dotičnim državama članicama, koje bi zatim trebale obraditi te prijave u skladu s Direktivom (EU) 2019/1937, među ostalim u pogledu potvrde primitka, odgovarajućih povratnih informacija i daljnjeg postupanja. Kad se osobni podaci obrađuju u kontekstu ove Direktive, primjenjuje se pravo Unije o zaštiti osobnih podataka, posebno uredbe (EU) 2016/679 (17) i (EU) 2018/1725 (18) Europskog parlamenta i Vijeća. Komisija bi trebala osigurati zaštitu povjerljivosti identiteta prijavitelja, među ostalim, prema potrebi, ograničavanjem ostvarivanja određenih prava na zaštitu podataka prijavljenih osoba, kao što su pojedinci navedeni u prijavi zbog sudjelovanja u mogućem nezakonitom ispuštanju, u skladu s člankom 25. stavkom 1. točkama (c) i (h) i člankom 25. stavkom 2. Uredbe (EU) 2018/1725, u mjeri i koliko dugo je potrebno za sprečavanje i rješavanje pokušaja sprečavanja prijavljivanja ili kočenja, ometanja ili usporavanja daljnjeg postupanja, posebno istraga, ili pokušaja otkrivanja identiteta prijavitelja. Takvim bi se ograničenjima trebala poštovati bit temeljnih prava i sloboda te bi ona trebala biti nužne i razmjerne mjere u demokratskom društvu za zaštitu važnih ciljeva od općeg javnog interesa Unije ili države članice, uključujući zaštitu ispitanika ili prava i sloboda drugih.

(32)

U IMO-u su u tijeku rasprave o novim pitanjima okoliša povezanima s međunarodnim pomorskim prometom koja dovode do onečišćenja mora. Te rasprave mogu dovesti do novih odredaba u okviru Konvencije Marpol 73/78 kojima bi se područjem primjene te konvencije obuhvatile druge vrste onečišćujućih tvari, primjerice morski plastični otpad i gubitak plastičnih peleta. Budućim preispitivanjem trebala bi se procijeniti mogućnost izmjene područja primjene Direktive 2005/35/EZ, ako je to primjereno, kako bi se osigurao koherentan, učinkovit i djelotvoran sustav izvršavanja, kao i izricanje odvraćajućih sankcija. Tim bi se preispitivanjem trebali procijeniti i načini za poboljšanje satelitskog nadzora izgubljenih spremnika, koji potencijalno sadržavaju štetne tvari. Komisija bi također trebala razmotriti interakciju ove Direktive s drugim relevantnim zakonodavstvom Unije o onečišćenju mora, kao što su direktive 2008/56/EZ (19), (EU) 2016/802 i (EU) 2024/2881 (20) Europskog parlamenta i Vijeća, među ostalim o izvješćivanju o prekomjernoj podvodnoj buci i o onečišćenju zraka, kao što su crni ugljik, čestice (PM), dušikovi oksidi (NOx) i sumporovi oksidi (SOx), koje dovodi do štete za bioraznolikost i žive resurse u morskim ekosustavima, kao i do opasnosti za ljudsko zdravlje i narušavanja kvalitete za upotrebu morske vode i održivog korištenja morskih dobara i usluga, čime se ometaju druge pomorske aktivnosti, kao što su ribarstvo, turizam i rekreacija u obalnim područjima.

(33)

Države članice koje nemaju izravan pristup moru ili nemaju luke zbog tih zemljopisnih razloga ne mogu primjenjivati određene odredbe ove Direktive. Kako bi se izbjeglo nametanje nerazmjernog administrativnog opterećenja tim državama članicama, one ne bi trebale biti obvezne prenijeti i provesti neke odredbe ove Direktive.

(34)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive ne mogu dostatno ostvariti države članice zbog prekogranične štete koju može izazvati nezakonito ispuštanje obuhvaćeno ovom Direktivom i zbog dostupnosti učinkovitih proporcionalnih i odvraćajućih sankcija za takva ispuštanja u cijeloj Uniji, nego se zbog opsega i učinaka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(35)

Ovom se Direktivom poštuju temeljna prava i načela posebno priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, uključujući zaštitu osobnih podataka, pravo na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje, pretpostavka nedužnosti i pravo na obranu, te načelo zakonitosti i proporcionalnosti kaznenih djela i sankcija i pravo da se ne bude dva puta suđen ili kažnjen za isto kazneno djelo. Ovom se Direktivom nastoji osigurati potpuno poštovanje tih prava i načela i trebalo bi je provesti u skladu s time.

(36)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 42. stavkom 1. Uredbe (EU) 2018/1725 te je on dao mišljenje 25. srpnja 2023.

(37)

Direktivu 2005/35/EZ trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti,

1.

naslov se zamjenjuje sljedećim:

„Direktiva 2005/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o izvršavanju međunarodnih normi u pogledu onečišćenja s brodova i o uvođenju upravnih sankcija za kažnjiva djela onečišćenja”

2.

članak 1. zamjenjuje se sljedećim:

3.

članak 2. zamjenjuje se sljedećim:

4.

članak 4. zamjenjuje se sljedećim:

5.

članci 5., 5.a i 5.b brišu se;

6.

članak 6. zamjenjuje se sljedećim:

7.

članak 8. zamjenjuje se sljedećim:

(*1)   Direktiva (EU) 2024/1203 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. travnja 2024. o zaštiti okoliša putem kaznenog prava i zamjeni direktiva 2008/99/EZ i 2009/123/EZ (SL L, 2024/1203, 30.4.2024., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2024/1203/oj).”;"

8.

članci 8.a, 8.b i 8.c brišu se.

9.

umeće se sljedeći članak:

10.

članak 10. zamjenjuje se sljedećim:

(*2)  Direktiva 2002/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2002. o uspostavi sustava nadzora plovidbe i informacijskog sustava Zajednice i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/75/EEZ (SL L 208, 5.8.2002., str. 10.).”;"

11.

umeću se sljedeći članci:

(*3)  Direktiva 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama o okolišu i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/313/EEZ (SL L 41, 14.2.2003., str. 26.)."

(*4)  Direktiva (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2019. o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije (SL L 305, 26.11.2019., str. 17.)."

(*5)  Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (SL L 295, 21.11.2018., str. 39.).”;"

12.

članci 11. i 12. brišu se;

13.

umeće se sljedeći članak:

14.

članak 13. zamjenjuje se sljedećim:

(*6)  Uredba (EZ) br. 2099/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. studenoga 2002. o osnivanju Odbora za sigurnost na moru i sprečavanje onečišćenja s brodova (COSS) i o izmjeni uredaba o pomorskoj sigurnosti i sprečavanju onečišćenja s brodova (SL L 324, 29.11.2002., str. 1.)."

(*7)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).”;"

15.

članci 14. i 15. brišu se;

16.

članak 16. zamjenjuje se sljedećim:

17.

jedini Prilog zamjenjuje se tekstom navedenim u Prilogu ovoj Direktivi.