REZOLUCIJA (EU) 2024/3091 EUROPSKOG PARLAMENTA

od 22. listopada 2024.

s primjedbama koje su sastavni dio Odluke o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2022., dio II. – Europsko vijeće i Vijeće

EUROPSKI PARLAMENT,

—	uzimajući u obzir svoju Odluku o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2022., dio II. – Europsko vijeće i Vijeće,

—	uzimajući u obzir članak 102. Poslovnika i Prilog V. Poslovniku,

—	uzimajući u obzir drugo izvješće Odbora za proračunski nadzor (A10-0003/2024),

budući da u kontekstu postupka davanja razrješnice tijelo nadležno za davanje razrješnice želi istaknuti da je posebno važno nastaviti jačati demokratski legitimitet institucija Unije s pomoću veće transparentnosti i odgovornosti te provedbom koncepta izrade proračuna utemeljenog na uspješnosti i dobrom upravljanju ljudskim resursima;

B.	budući da u skladu s člankom 319. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) Parlament ima isključivu nadležnost za davanje razrješnice za izvršenje općeg proračuna Unije i budući da je proračun Europskog vijeća i Vijeća dio proračuna Unije;

C.	budući da, u skladu s člankom 15. stavkom 1. Ugovora o Europskoj uniji, Europsko vijeće ne izvršava zakonodavne funkcije;

budući da u skladu s člankom 317. UFEU-a Komisija izvršava proračun Unije na vlastitu odgovornost, uzimajući u obzir načela dobrog financijskog upravljanja, i budući da, u skladu s okvirom na snazi, Komisija dodjeljuje ostalim institucijama Unije potrebne ovlasti za izvršenje dijelova proračuna koji se na njih odnose;

E.	budući da u skladu s člankom 235. stavkom 4. i člankom 240. stavkom 2. UFEU-a Europskom vijeću i Vijeću („Vijeće”) pomaže Glavno tajništvo Vijeća te budući da je glavni tajnik Vijeća u potpunosti odgovoran za dobro upravljanje odobrenim sredstvima unesenima u dio II. proračuna Unije;

budući da već gotovo dvadeset godina Parlament provodi ustaljenu i poštovanu praksu davanja razrješnice svim institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije te budući da se Komisija slaže da bi trebalo nastaviti s praksom davanja razrješnice svakoj instituciji, tijelu, uredu i agenciji Unije za njihove administrativne rashode;

G.	budući da, prema članku 59. stavku 1. Financijske uredbe, Komisija dodjeljuje ostalim institucijama Unije potrebne ovlasti za izvršenje dijelova proračuna koji se na njih odnose;

H.	budući da je Parlament od 2009. zbog izostanka suradnje Vijeća u postupku davanja razrješnice prisiljen odbijati davanje razrješnice glavnom tajniku Vijeća;

I.	budući da bi Europsko vijeće i Vijeće, kao institucije Unije i kao primatelji općeg proračuna Unije, trebali biti transparentni i demokratski odgovorni prema građanima Unije te podlijegati demokratskoj kontroli trošenja javnih sredstava;

budući da je u preporuci Europskog ombudsmana („Ombudsman”) u strateškoj istrazi OI/2/2017/TE o transparentnosti zakonodavnog postupka Vijeća navedeno da su prakse Vijeća u pogledu transparentnosti u zakonodavnom postupku predstavljale nepravilnost i da bi ih trebalo riješiti kako bi se građanima omogućilo praćenje zakonodavnog postupka Unije;

budući da sudska praksa Suda Europske unije potvrđuje pravo poreznih obveznika i javnosti da budu informirani o upotrebi javnih prihoda te da je Opći sud u svojoj presudi od 25. siječnja 2023. u predmetu T-163/21 (1), De Capitani protiv Vijeća, u pogledu transparentnosti u zakonodavnom postupku Unije ustvrdio da dokumenti koje je Vijeće izradilo u svojim radnim skupinama nisu tehničke prirode nego zakonodavni te da stoga podliježu zahtjevima za pristup dokumentima;

izražava duboko žaljenje zbog toga što Vijeće od 2009. i ponovno za financijsku godinu 2022. i dalje odbija surađivati s Parlamentom u postupku davanja razrješnice, sprečavajući Parlament da donese informiranu odluku na temelju ozbiljnog i temeljitog nadzora nad izvršenjem proračuna Vijeća, zbog čega je Parlament morao odbiti davanje razrješnice Vijeću;

napominje da su 28. rujna 2023. relevantne službe Parlamenta, u ime izvjestitelja za postupak davanja razrješnice, proslijedile Tajništvu Vijeća upitnik koji sadržava 74 važna pitanja Parlamenta za provedbu temeljitog nadzora nad izvršenjem proračuna Vijeća i upravljanjem Vijećem; nadalje, napominje da su slični upitnici poslani svim drugim institucijama i da su sve one Parlamentu dostavile detaljne odgovore na sva pitanja;

izražava žaljenje zbog toga što je 12. listopada 2023. Glavno tajništvo Vijeća ponovno obavijestilo Parlament da neće odgovoriti na upitnik Parlamenta i da Vijeće neće sudjelovati u saslušanju koje je bilo sazvano za 25. listopada 2023. u okviru postupka davanja razrješnice i na kojem su sudjelovale sve druge pozvane institucije;

ističe ovlast Parlamenta da daje razrješnicu u skladu s člankom 319. UFEU-a te primjenjivim odredbama Financijske uredbe i Poslovnika Europskog parlamenta, u skladu s trenutačnim tumačenjem i praksom, odnosno ovlast za davanje razrješnice kako bi se održala transparentnost i osigurala demokratska odgovornost prema poreznim obveznicima Unije;

naglašava da se u članku 59. stavku 1. Financijske uredbe navodi da Komisija ostalim institucijama Unije dodjeljuje potrebne ovlasti za izvršenje dijelova proračuna koji se na njih odnose te stoga smatra neshvatljivim da je prema mišljenju Vijeća primjereno da se razrješnica za izvršenje proračuna Vijeća daje Komisiji;

ističe ustaljenu i poštovanu praksu davanja razrješnice svim institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije koju Parlament provodi već gotovo dvadeset godina; podsjeća da je Komisija izjavila da ne može nadzirati izvršenje proračuna drugih institucija Unije; ističe ponovljeno stajalište Komisije da je potrebno da Parlament nastavi s praksom davanja razrješnice svakoj instituciji Unije za njezine administrativne troškove;

naglašava da trenutačna situacija omogućava Parlamentu da provjeri samo izvješća Revizorskog suda i Ombudsmana, kao i javno dostupne informacije na internetskim stranicama Vijeća, jer Vijeće nastavlja sa svojom lošom praksom nesuradnje s Parlamentom zbog čega Parlament ne može propisno izvršavati svoje dužnosti i donijeti informiranu odluku o davanju razrješnice;

izražava žaljenje zbog toga što Vijeće već više od desetljeća pokazuje da nema političku volju surađivati s Parlamentom u kontekstu godišnjeg postupka davanja razrješnice; ističe da to ima trajan negativan učinak na obje institucije, da diskreditira upravljanje proračunom Unije i njegov demokratski nadzor te da je narušilo povjerenje građana u Uniju kao transparentnog subjekta;

ponovno izražava svoju duboku frustraciju zbog stava Vijeća prema postupku davanja razrješnice, kojim se šalje neprimjerena poruka građanima Unije u vrijeme kada je veća transparentnost ključna; naglašava da se Vijeće mora pridržavati istih standarda odgovornosti koje očekuje od drugih institucija Unije;

10.

naglašava da sve druge institucije Unije priznaju i shvaćaju načelo da, s obzirom na delegiranje ovlasti u vezi s izvršenjem proračuna, Parlament ima i pravo i obvezu nadzirati njihove proračune i njihovo izvršenje u okviru postupka davanja razrješnice; u svjetlu toga izražava snažno neslaganje s time da Vijeće i dalje odbija surađivati s Parlamentom u tom pogledu;

11.

ponavlja da sudska praksa Suda Europske unije podržava pravo poreznih obveznika i javnosti da budu informirani o korištenju javnih prihoda; stoga zahtijeva puno poštovanje ovlasti i uloge Parlamenta kao jamca načela demokratske odgovornosti; poziva Vijeće da propisno slijedi preporuke koje je donio Parlament u kontekstu postupka davanja razrješnice za proračun;

12.

naglašava da bi se revizijom Ugovorâ pojednostavnio postupak davanja razrješnice, čime bi ga se učinilo jasnijim i transparentnijim davanjem izričite nadležnosti Parlamentu da daje razrješnicu svim institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije pojedinačno; naglašava, međutim, da se u očekivanju takve revizije trenutačna situacija mora unaprijediti boljom međuinstitucijskom suradnjom unutar postojećeg okvira Ugovorâ te potiče Vijeće da aktivno surađuje s Parlamentom u rješavanju trenutačne situacije;

13.

poziva Vijeće da što prije nastavi pregovore s Parlamentom na najvišoj razini, uključujući glavne tajnike i predsjednike obiju institucija, kako bi se prekinuo zastoj i pronašlo rješenje uz poštovanje uloga Parlamenta i Vijeća u postupku davanja razrješnice i jamčenje transparentnosti i odgovarajućeg demokratskog nadzora nad izvršenjem proračuna;

14.

izražava žaljenje zbog toga što se Vijeće nije pripremilo za izbjegavanje predsjedanja Vijećem od strane države članice koja podliježe postupku iz članka 7., što je dovelo do toga da mađarska vlada zloupotrebljava predsjedništvo Vijeća, čime je prekršeno načelo lojalne suradnje;

15.

naglašava da su opažanja Parlamenta o političkim prioritetima, uključujući nedostatak obvezujućih smjernica u pogledu korporativnog sponzorstva rotirajućih predsjedništava Vijeća, proračunskom i financijskom upravljanju, unutarnjem upravljanju, uspješnosti i unutarnjoj kontroli, ljudskim resursima, jednakosti, poput rodne neravnoteže, i dobrobiti osoblja, etičkom okviru i transparentnosti, digitalizaciji, kibernetičkoj sigurnosti i zaštiti podataka, zgradama, okolišu i održivosti, međuinstitucijskoj suradnji i komunikaciji iz njegove rezolucije o razrješnici od 23. travnja 2024. i dalje valjana;

16.

ponavlja da primjena postupka jednoglasnog odlučivanja u Vijeću o određenim područjima politika paralizira postupak donošenja odluka Unije te je na taj način čini podložnom ucjenjivanju od strane država članica, posebno onih koje ne poštuju vladavinu prava.

(1) Presuda Općeg suda od 25. siječnja 2023., De Capitani/Vijeće, T-163/21, ECLI:EU:T:2023:15.