1.   Ovom se Direktivom utvrđuju odredbe o kvaliteti zraka za postizanje cilja nulte stope onečišćenja kako bi se kvaliteta zraka unutar Unije postupno poboljšavala do razina koje se više ne smatraju štetnima za zdravlje ljudi, prirodne ekosustave i bioraznolikost, kako su definirane prema najboljim dostupnim i najnovijim znanstvenim dokazima, doprinoseći time postizanju cilja netoksičnog okoliša najkasnije do 2050.

2.   Ovom se Direktivom utvrđuju granične vrijednosti, ciljne vrijednosti, obveze smanjenja prosječne izloženosti, ciljne prosječne razine izloženosti, kritične razine, pragovi upozorenja, pragovi obavješćivanja i dugoročni ciljevi. Takvi standardi kvalitete zraka, utvrđeni u Prilogu I., redovito se preispituju u skladu s člankom 3., u skladu s preporukama SZO-a.

3.   Nadalje, ova Direktiva doprinosi postizanju ciljeva Unije u pogledu smanjenja onečišćenja i u pogledu bioraznolikosti i ekosustava u skladu s Osmim programom djelovanja za okoliš, kao i jačim sinergijama između politike Unije o kvaliteti zraka i drugih relevantnih politika Unije.

1.   Do 31. prosinca 2030. i svakih pet godina nakon toga, a češće ako značajne nove znanstvene spoznaje, kao što su izmijenjene Smjernice SZO-a za kvalitetu zraka, upućuju na potrebu za tim, Komisija preispituje znanstvene dokaze povezane s onečišćujućim tvarima u zraku i njihovim učincima na zdravlje ljudi i okoliš relevantnima za postizanje ciljeva iz članka 1. i podnosi Europskom parlamentu i Vijeću izvješće s glavnim nalazima.

2.   Preispitivanjem iz stavka 1. procjenjuje se jesu li primjenjivi standardi kvalitete zraka i dalje primjereni za postizanje cilja izbjegavanja, sprečavanja ili smanjenja štetnih učinaka na zdravlje ljudi i okoliš i treba li obuhvatiti dodatne onečišćujuće tvari u zraku.

U svrhu postizanja ciljeva iz članka 1. preispitivanjem se procjenjuju mogućnosti i rokovi za usklađenost standarda kvalitete zraka s najnovijim Smjernicama SZO-a za kvalitetu zraka i najnovijim znanstvenim dokazima.

Preispitivanjem se također procjenjuju sve ostale odredbe ove Direktive, uključujući one o odgodi rokova za postizanje ciljeva i o prekograničnom onečišćenju zraka, te se nadalje procjenjuju najnoviji znanstveni dokazi, uključujući, prema potrebi, dokaze o onečišćujućim tvarima u zraku koje se mjere na superlokacijama za praćenje iz članka 10. koje trenutačno nisu uključene u Prilog I.

Za potrebe tog preispitivanja Komisija uzima u obzir, među ostalim, sljedeće:

3.   Europska agencija za okoliš pomaže Komisiji u provedbi preispitivanja.

4.   Ako to smatra potrebnim, Komisija na temelju preispitivanja podnosi prijedlog za reviziju standarda kvalitete zraka ili za obuhvaćanje drugih onečišćujućih tvari u zraku. Nadalje, ako to smatra potrebnim, Komisija također predstavlja prijedloge za uvođenje ili reviziju bilo kojeg relevantnog izvornog zakonodavstva kako bi se doprinijelo postizanju predloženih revidiranih standarda kvalitete zraka na razini Unije.

5.   Ako Komisija tijekom preispitivanja utvrdi da su potrebne dodatne mjere za postizanje primjenjivih standarda kvalitete zraka na znatnom području Unije, Komisija može predložiti daljnje djelovanje na razini Unije.

1.   Pragovi procjene utvrđeni u Prilogu II. primjenjuju se na sumporov dioksid, dušikov dioksid i dušikove okside, lebdeće čestice (PM10 i PM2,5), benzen, ugljikov monoksid, arsen, kadmij, olovo, nikal, benzo(a)piren i prizemni ozon u zraku.

Svaka zona klasificira se u odnosu na te pragove procjene.

2.   Države članice preispituju klasifikaciju iz stavka 1. najmanje svakih pet godina u skladu s postupkom utvrđenim u stavku 3. Međutim, klasifikacija se češće preispituje u slučaju promjena u aktivnostima koje utječu na koncentracije u zraku sumporova dioksida, dušikova dioksida i dušikovih oksida, lebdećih čestica (PM10, PM2,5), benzena, ugljikova monoksida, arsena, kadmija, olova, nikla, benzo(a)pirena ili prizemnog ozona.

3.   Prekoračenja pragova procjene utvrđenih u Prilogu II. određuju se na temelju koncentracija tijekom prethodnih 5 godina ako postoji dovoljno podataka. Smatra se da je prag procjene prekoračen ako je prekoračen tijekom najmanje 3 odvojene godine, od prethodnih 5 godina.

Ako su dostupni podatci za manje od 5 godina, države članice mogu kombinirati kratkotrajne mjerne kampanje tijekom razdoblja od godinu dana i na lokacijama koje su vjerojatno tipične za najviše razine onečišćenja, s informacijama iz registra emisija i rezultatima dobivenima iz primjena modeliranja, kako bi odredile prekoračenja pragova procjene.

1.   Države članice procjenjuju kvalitetu zraka s obzirom na onečišćujuće tvari iz članka 7. u svim svojim zonama u skladu s kriterijima utvrđenima u stavcima od 2. do 6. ovog članka i u skladu s Prilogom IV.

2.   U svim zonama klasificiranima iznad pragova procjene utvrđenih za te onečišćujuće tvari iz članka 7., za procjenu kvalitete zraka koriste se mjerenja na stalnim mjestima. Ta mjerenja na stalnim mjestima mogu se dopuniti primjenama modeliranja ili indikativnim mjerenjima za procjenu kvalitete zraka kako bi se dobile odgovarajuće informacije o prostornoj raspoređenosti onečišćujućih tvari u zraku i prostornoj reprezentativnosti mjerenja na stalnim mjestima.

3.   Dvije godine nakon donošenja provedbenih akata iz stavka 7. ovog članka, uz mjerenja na stalnim mjestima upotrebljavaju se primjene modeliranja ili indikativna mjerenja kako bi se procijenila kvaliteta zraka u svim zonama u kojima razina onečišćujućih tvari prekoračuje relevantnu graničnu vrijednost ili ciljnu vrijednost utvrđenu u Prilogu I.

Primjene modeliranja ili indikativna mjerenja iz prvog podstavka pružaju informacije o prostornoj raspoređenosti onečišćujućih tvari. Ako se upotrebljavaju primjene modeliranja, one pružaju i informacije o prostornoj reprezentativnosti mjerenja na stalnim mjestima i provode se onoliko često koliko je to primjereno, a najmanje svakih pet godina.

4.   U svim zonama klasificiranima ispod pragova procjene utvrđenih za onečišćujuće tvari iz članka 7., za procjenu kvalitete zraka dovoljno je koristiti primjene modeliranja, indikativna mjerenja ili objektivne procjene, ili njihovu kombinaciju.

5.   Rezultati primjena modeliranja upotrijebljenih u skladu sa stavkom 3. ili stavkom 4. ovoga članka ili člankom 9. stavkom 3. ili indikativnih mjerenja uzimaju se u obzir u svrhu procjene kvalitete zraka s obzirom na granične vrijednosti i ciljne vrijednosti.

Ako su dostupna mjerenja na stalnim mjestima s područjem prostorne reprezentativnosti koje obuhvaća područje prekoračenja izračunano primjenom modeliranja, država članica može odlučiti da modelirano prekoračenje neće prijaviti kao prekoračenje relevantnih graničnih vrijednosti i ciljnih vrijednosti.

6.   Ako primjene modeliranja koje se upotrebljavaju u skladu sa stavcima 3. ili 4. pokažu da je prekoračena bilo koja granična vrijednost ili ciljna vrijednost u području zone koje nije obuhvaćeno mjerenjima na stalnim mjestima i njihovom području prostorne reprezentativnosti, može se upotrijebiti barem jedno dodatno mjerenje na stalnim mjestima ili indikativno mjerenje na mogućim dodatnim kritičnim točkama onečišćenja zraka u zoni kako je utvrđena primjenom modeliranja.

Ako primjene modeliranja koje se upotrebljavaju u skladu s člankom 9. stavkom 3. pokažu prekoračenje bilo koje granične vrijednosti ili ciljne vrijednosti u području zone koje nije obuhvaćeno mjerenjima na stalnim mjestima i njihovom području prostorne reprezentativnosti, na mogućim dodatnim kritičnim točkama onečišćenja zraka u zoni, kako je utvrđena primjenom modeliranja, upotrebljava se najmanje jedno dodatno mjerenje na stalnim mjestima ili indikativno mjerenje.

Ako se upotrebljavaju dodatna mjerenja na stalnim mjestima, ta se mjerenja utvrđuju u roku od dvije kalendarske godine nakon modeliranja prekoračenja. Ako se upotrebljavaju dodatna indikativna mjerenja, ta se mjerenja utvrđuju u roku od jedne kalendarske godine nakon modeliranja prekoračenja. Mjerenja obuhvaćaju najmanje jednu kalendarsku godinu u skladu s minimalnim zahtjevima u pogledu pokrivenosti podatcima utvrđenima u točki B Priloga V. kako bi se procijenila razina koncentracije relevantne onečišćujuće tvari.

Ako država članica odluči da neće provoditi dodatna mjerenja na stalnim mjestima ili indikativna mjerenja, za procjenu kvalitete zraka upotrebljava se prekoračenje prikazano primjenama modeliranja.

7.   Do 11. lipnja 2026. Komisija provedbenim aktima osigurava dodatne tehničke pojedinosti za:

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 26. stavka 2.

8.   Upotreba bio-indikatora razmatra se ako je potrebno procijeniti regionalne uzorke utjecaja na ekosustave, među ostalim u skladu s praćenjem koje se provodi na temelju Direktive (EU) 2016/2284.

1.   Lokacija točaka uzorkovanja za mjerenje sumporova dioksida, dušikova dioksida i dušikovih oksida, lebdećih čestica (PM10, PM2,5), benzena, ugljikova monoksida, arsena, kadmija, olova, nikla, benzo(a)pirena i prizemnog ozona u zraku određuje se u skladu s Prilogom IV.

2.   U svakoj zoni u kojoj razina onečišćujućih tvari prekoračuje prag procjene utvrđen u Prilogu II. broj točaka uzorkovanja za svaku onečišćujuću tvar ne smije biti manji od minimalnog broja točaka uzorkovanja utvrđenog u točkama A i C Priloga III.

3.   Za zone u kojima razina onečišćujućih tvari prekoračuje relevantni prag procjene utvrđen u Prilogu II., ali ne odgovarajuće granične vrijednosti, ciljne vrijednosti i kritične razine utvrđene u Prilogu I., broj točaka uzorkovanja za mjerenja na stalnim mjestima može se smanjiti do 50 % u skladu s točkama A i C Priloga III. pod uvjetom da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

4.   Na državnom području države članice uspostavlja se jedna ili više točaka uzorkovanja prilagođenih cilju praćenja navedenom u odjeljku 3. točki A Priloga VII. kako bi se dobili podatci o koncentracijama prekursora prizemnog ozona navedenih u točki B tog odjeljka na lokacijama određenima u skladu s točkom C tog odjeljka.

5.   Dušikov dioksid mjeri se na najmanje 50 % točaka uzorkovanja za prizemni ozon koje se zahtijevaju na temelju točke A tablice 2. Priloga III. To se mjerenje provodi kontinuirano, osim na ruralnim pozadinskim lokacijama, kako je navedeno u točki B Priloga IV., na kojima se mogu primijeniti druge metode mjerenja.

6.   Svaka država članica osigurava, u skladu s Prilogom IV., da raspodjela točaka uzorkovanja za izračunavanje pokazatelja prosječne izloženosti za PM2,5 i dušikov dioksid na odgovarajući način odražava opću izloženost stanovništva. Broj točaka uzorkovanja ne smije biti manji od onoga koji je određen primjenom točke B Priloga III.

7.   Točke uzorkovanja na kojima su u prethodne tri godine prekoračene bilo koje relevantne granične vrijednosti ili ciljne vrijednosti utvrđene u odjeljku 1. Priloga I. ne smiju se premjestiti, osim ako je premještanje potrebno zbog posebnih okolnosti, uključujući prostorni razvoj. Premještanje takvih točaka uzorkovanja podupire se primjenama modeliranja ili indikativnim mjerenjima i, kad god je to moguće, osigurava kontinuitet mjerenja i provodi se unutar njihova područja prostorne reprezentativnosti. Detaljno obrazloženje svakog premještanja takvih točaka uzorkovanja u potpunosti se dokumentira u skladu sa zahtjevima navedenima u točki D Priloga IV.

8.   Radi procjene doprinosa benzo(a)pirena u zraku, svaka država članica prati druge relevantne policikličke aromatske ugljikovodike na ograničenom broju točaka uzorkovanja. Ti policiklički aromatski ugljikovodici uključuju barem: benzo(a)antracen, benzo(b)fluoranten, benzo(j)fluoranten, benzo(k)fluoranten, indeno(1,2,3-cd)piren i dibenz(a,h)antracen. Točke uzorkovanja tih policikličkih aromatskih ugljikovodika nalaze se na točkama uzorkovanja za benzo(a)piren te se odabiru tako da je moguće utvrditi geografske varijacije i dugoročne trendove.

9.   Osim praćenja koje se zahtijeva na temelju članka 10., države članice prate razine ultrasitnih čestica u skladu s točkom D Priloga III. i odjeljkom 4. Priloga VII. Praćenje koncentracija crnog ugljika može se provoditi na istim lokacijama.

1.   Svaka država članica uspostavlja najmanje jednu superlokaciju za praćenje na 10 milijuna stanovnika na gradskoj pozadinskoj lokaciji. Države članice koje imaju manje od 10 milijuna stanovnika uspostavljaju barem jednu superlokaciju za praćenje na gradskoj pozadinskoj lokaciji.

Države članice čije je državno područje veće od 10 000 km2, ali ne premašuje 100 000 km2 uspostavljaju najmanje jednu superlokaciju za praćenje na ruralnoj pozadinskoj lokaciji. Svaka država članica čije je državno područje veće od 100 000 km2 uspostavlja barem jednu superlokaciju za praćenje na 100 000 km2 na ruralnoj pozadinskoj lokaciji.

2.   Razmještaj superlokacija za praćenje se za gradske pozadinske lokacije i ruralne pozadinske lokacije provodi u skladu s točkom B Priloga IV.

3.   Sve točke uzorkovanja koje ispunjavaju zahtjeve utvrđene u točkama B i C Priloga IV. i koje su postavljene na superlokacije za praćenje mogu se uzeti u obzir u svrhu ispunjavanja zahtjeva o minimalnom broju točaka uzorkovanja za relevantne onečišćujuće tvari kako je utvrđeno u Prilogu III.

4.   Država članica može s jednom ili više susjednih država članica uspostaviti jednu ili više zajedničkih superlokacija za praćenje kako bi se ispunili zahtjevi iz stavka 1. To ne utječe na obvezu svake države članice da uspostavi barem jednu superlokaciju za praćenje na gradskoj pozadinskoj lokaciji i obvezu svake države članice čije je državno područje veće od 10 000 km2 da uspostavi najmanje jednu superlokaciju za praćenje na ruralnoj pozadinskoj lokaciji.

5.   Mjerenja na superlokacijama za praćenje na gradskim pozadinskim lokacijama i ruralnim pozadinskim lokacijama uključuju onečišćujuće tvari navedene u odjeljku 1. tablicama 1. i 2. Priloga VII., a mogu uključivati i onečišćujuće tvari navedene u tablici 3. tog odjeljka.

6.   Država članica može odlučiti da neće mjeriti crni ugljik, ultrasitne čestice ili amonijak u polovini svojih superlokacija za praćenje na ruralnim pozadinskim lokacijama ako broj njezinih superlokacija za praćenje na ruralnim pozadinskim lokacijama prekoračuje broj njezinih superlokacija za praćenje na gradskim pozadinskim lokacijama barem u omjeru 2:1, pod uvjetom da je odabir njezinih superlokacija za praćenje reprezentativan za te onečišćujuće tvari.

7.   Prema potrebi praćenje je usklađeno sa strategijom praćenja i programom mjerenja EMEP, istraživačkom infrastrukturom za aerosol, oblake i plinove u tragovima (ACTRIS) te praćenjem posljedica onečišćenja zraka koje se provodi na temelju Direktive (EU) 2016/2284.

1.   Države članice primjenjuju referentne metode mjerenja utvrđene u točkama A i C Priloga VI.

Međutim, ostale metode mjerenja mogu se koristiti podložno uvjetima navedenima u točkama B, C i D Priloga VI.

2.   Države članice koriste primjene modeliranja kvalitete zraka podložno uvjetima navedenima u točki E Priloga VI.

3.   Podatci o procjeni kvalitete zraka moraju ispunjavati ciljeve kvalitete podataka utvrđene u Prilogu V.

1.   U zonama u kojima su razine onečišćujućih tvari u zraku niže od graničnih vrijednosti razina utvrđenih u odjeljku 1. Priloga I. države članice održavaju razine tih onečišćujućih tvari ispod graničnih vrijednosti.

2.   U zonama u kojima su razine onečišćujućih tvari u zraku niže od predmetnih ciljnih vrijednosti razina utvrđenih u odjeljcima 1. i 2. Priloga I. države članice poduzimaju nužne mjere koje ne zahtijevaju nerazmjerne troškove da te razine zadrže ispod ciljnih vrijednosti.

Države članice nastoje postići dugoročne ciljeve za prizemni ozon utvrđene u odjeljku 2. Priloga I., a kada ih postignu nastoje održati razine prizemnog ozona ispod tih dugoročnih ciljeva u mjeri u kojoj to faktori, uključujući prekograničnu narav onečišćenja ozonom, hlapive organske spojeve (HOS) iz biogenskih izvora i meteorološke prilike, dozvoljavaju i uz uvjet da nužne mjere ne podrazumijevaju nerazmjerne troškove.

3.   U prostornim jedinicama prosječne izloženosti u kojima su pokazatelji prosječne izloženosti za PM2,5 i NO2 niži od odgovarajuće vrijednosti ciljane prosječne razine izloženosti za te onečišćujuće tvari kako je utvrđeno u odjeljku 5. Priloga I., države članice održavaju razine tih onečišćujućih tvari ispod ciljanih prosječnih razina izloženosti.

4.   Države članice nastoje postići i zadržati najbolju kvalitetu zraka i visoku razinu zaštite okoliša i zdravlja ljudi radi ostvarenja cilja nulte stope onečišćenja iz članka 1. stavka 1., u skladu s preporukama SZO-a i ispod pragova procjene utvrđenih u Prilogu II.

1.   Države članice osiguravaju da u njihovim zonama razine onečišćujućih tvari u zraku ne prelaze predmetne granične vrijednosti utvrđene u odjeljku 1. Priloga I. Prilogu XI.

2.   Države članice osiguravaju, poduzimanjem svih potrebnih mjera koje ne zahtijevaju nerazmjerne troškove, da razine onečišćujućih tvari u njihovim zonama ne prekoračuju predmetne ciljne vrijednosti kako su utvrđene u odjeljcima 1. i 2. Priloga I.

3.   Države članice osiguravaju da se obveze smanjenja prosječne izloženosti za PM2,5 i NO2 kako su utvrđene u odjeljku 5. točki B Priloga I. poštuju svugdje u njihovim prostornim jedinicama prosječne izloženosti ako prekoračuju ciljane prosječne razine izloženosti utvrđene u odjeljku 5. točki C Priloga I.

4.   Usklađenost sa stavcima 1., 2. i 3. ovog članka ocjenjuje se u skladu s Prilogom IV.

5.   Pokazatelji prosječne izloženosti procjenjuju se u skladu s odjeljkom 5. točkom A Priloga I.

6.   Rokovi za postizanje graničnih vrijednosti utvrđeni u odjeljku 1. tablici 1. Priloga I. mogu se odgoditi u skladu s člankom 18.

7.   Države članice mogu zadržati ili uvesti strože zaštitne mjere, uključujući standarde kvalitete zraka koji su stroži od onih propisanih u ovom članku, u skladu s člankom 193. UFEU-a. Države članice obavješćuju Komisiju o tim mjerama u roku od tri mjeseca od njihova donošenja.

1.   Pragovi upozorenja za koncentracije sumporova dioksida, dušikova dioksida, lebdećih čestica (PM10 i PM2,5) i prizemnog ozona u zraku utvrđeni su u odjeljku 4. točki A. Priloga I.

2.   Pragovi obavješćivanja za koncentracije sumporova dioksida, dušikova dioksida, lebdećih čestica (PM10 i PM2,5) i prizemnog ozona u zraku utvrđeni su u odjeljku 4. točki B. Priloga I.

3.   Ako se prekorači bilo koji prag upozorenja utvrđen u odjeljku 4. točki A Priloga I., ili, prema potrebi, ako se primjenama modeliranja ili drugim prognostičkim alatima predviđa njegovo prekoračenje, države članice, ako je primjenjivo, bez nepotrebnog odgađanja provode hitne mjere navedene u kratkoročnim akcijskim planovima utvrđenim u skladu s člankom 20.

4.   Ako se prekorači bilo koji prag upozorenja ili prag obavješćivanja utvrđen u odjeljku 4. Priloga I. ili, prema potrebi, ako se primjenama modeliranja ili drugim prognostičkim alatima predviđa njegovo prekoračenje, države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi obavijestile javnost o tome u najkraćem mogućem vremenskom okviru i ako je moguće u roku od najviše nekoliko sati, u skladu s točkama 2. i 3. Priloga X. koristeći se različitim medijima i komunikacijskim kanalima i osiguravajući širok javni pristup.

5.   Države članice mogu zadržati ili uvesti strože zaštitne mjere, uključujući pragove upozorenja ili pragove obavješćivanja koji su stroži od onih propisanih u ovom članku, u skladu s člankom 193. UFEU-a. Države članice obavješćuju Komisiju o tim mjerama u roku od tri mjeseca od njihova donošenja.

1.   Za zadanu godinu države članice mogu utvrditi:

2.   Države članice dostavljaju Komisiji popise takvih zona i prostornih jedinica prosječne izloženosti iz stavka 1., zajedno s informacijama o koncentracijama i izvorima, i dokaze da se prekoračenja mogu pripisati prirodnim izvorima.

3.   Ako je Komisija obaviještena o prekoračenju koje se može pripisati prirodnim izvorima u skladu sa stavkom 2., za potrebe ove Direktive to se prekoračenje ne smatra prekoračenjem. Ako Komisija smatra da dokazi koje je država članica dostavila nisu dovoljni, obavješćuje tu državu članicu da se prekoračenje ne može pripisati prirodnim izvorima sve dok ta država članica ne dostavi odgovarajuće dodatne informacije.

4.   Komisija do 31. prosinca 2026. putem provedbenih akata pruža tehničke pojedinosti o dokazivanju i oduzimanju prekoračenja koja se mogu pripisati prirodnim izvorima. Takvim se tehničkim pojedinostima utvrđuje sadržaj dokaza koje države članice moraju dostaviti u skladu sa stavkom 2.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 26. stavka 2.

1.   Države članice mogu za određenu godinu utvrditi zone u kojima su granične vrijednosti za PM10 u zraku prekoračene zbog resuspendiranja lebdećih čestica zbog zimskog posipavanja cesta pijeskom ili solju.

2.   Države članice Komisiji daju popise svih takvih zona iz stavka 1. zajedno s informacijama o koncentracijama i izvorima PM10 u takvim zonama.

Države članice dostavljaju i dokaze da su prekoračenja uzrokovana resuspendiranim lebdećim česticama i da su poduzete razumne mjere za snižavanje takve koncentracije.

3.   Ne dovodeći u pitanje članak 16., u slučaju zona iz stavka 1. ovog članka, države članice moraju donijeti plan za kvalitetu zraka predviđen u članku 19. samo ako se prekoračenje može pripisati izvorima PM10 koji nisu posljedica zimskog posipavanja cesta pijeskom ili solju.

4.   Komisija do 31. prosinca 2026. putem provedbenih akata pruža tehničke pojedinosti metodologije za određivanje doprinosa onečišćenja nastalog iz resuspenzije lebdećih čestica nakon zimskog posipavanja cesta pijeskom ili solju kao i informacije koje države članice moraju dostaviti u skladu sa stavkom 2., a koje, prema potrebi, uključuju informacije o doprinosu resuspenzije čestica dnevnim razinama koncentracije.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 26. stavka 2.

1.   Ako se u određenoj zoni ne može postići sukladnost s graničnim vrijednostima za lebdeće čestice (PM10 i PM2,5), dušikov dioksid, benzen ili benzo(a)piren do krajnjeg roka utvrđenog u odjeljku 1. tablici 1. Priloga I. države članice mogu odgoditi taj krajnji rok za za tu određenu zonu na razdoblje opravdano planom djelovanja za kvalitetu zraka i pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti utvrđeni u stavku 2. ovog članka:

Ako je rok za postizanje usklađenosti odgođen u skladu s prvim podstavkom točkom (b) ovog stavka, ali se usklađenost ne može postići do tog odgođenog roka, države članice mogu odgoditi rok za tu određenu zonu drugi i posljednji put za razdoblje koje nije dulje od dvije godine od kraja prvog razdoblja odgode i koje je opravdano ažuriranim planom djelovanja za kvalitetu zraka, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz stavka 2.

2.   Države članice mogu odgoditi rok za postizanje usklađenosti u skladu sa stavkom 1. ovog članka ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

3.   Tijekom razdoblja odgode roka za postizanje usklađenosti u skladu sa stavkom 1. ovog članka, država članica osigurava da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

4.   Države članice obavješćuju Komisiju najkasnije do 31. siječnja 2029. o slučajevima u kojima se, po njihovu mišljenju, primjenjuje stavak 1. prvi podstavak točke (a) i (b) te dostavljaju plan djelovanja za kvalitetu zraka iz stavka 1. i sve relevantne informacije koje Komisija treba kako bi procijenila jesu li navedeni razlozi za odgodu opravdani, a uvjeti navedeni u tom stavku ispunjeni.

Države članice obavješćuju Komisiju najkasnije do 31. siječnja 2034. o slučajevima u kojima se, po njihovu mišljenju, usklađenost ne može postići do odgođenog roka postizanja usklađenosti u skladu sa stavkom 1. drugim podstavkom te dostavljaju plan djelovanja za kvalitetu zraka iz stavka 1. i sve relevantne informacije koje Komisija treba kako bi procijenila jesu li navedeni razlozi za odgodu opravdani, a uvjeti navedeni u tom stavku ispunjeni.

Kad je riječ o projekcijama dostavljenima kao razlog za odgodu, države članice obrazlažu metode i podatke upotrijebljene za dobivanje tih projekcija.

U svojoj procjeni Komisija vodi računa o projekcijama kvalitete zraka koje je dostavila predmetna država članica, procijenjenim učincima mjera koje je predmetna država članica poduzela na kvalitetu zraka u toj državi članici, kao i o procijenjenim učincima mjera Unije.

Ako Komisija ne uputi primjedbe u roku od 9 mjeseci od primitka te obavijesti, smatra se da su ispunjeni relevantni uvjeti za primjenu stavka 1.

Ako Komisija uputi primjedbe, može od predmetne države članice zahtijevati da prilagodi postojeće ili izradi nove planove djelovanja za kvalitetu zraka kako bi ispunila uvjete utvrđene u stavku 1.

5.   Komisija do 31. prosinca 2026. putem provedbenih akata dostavlja dodatne tehničke pojedinosti o zahtjevima za projekcije provedene za potrebe stavka 1. ovog članka kako bi se pokazalo kako će se postići granične vrijednosti utvrđene u odjeljku 1. tablici 1. Priloga I., uzimajući u obzir razumne i razmjerne mjere. Osim toga, ona utvrđuje informacije koje je potrebno uvrstiti u izvješće o provedbi za potrebe stavka 3. ovog članka.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 26. stavka 2.

1.   Ako u određenim zonama razine onečišćujućih tvari u zraku prekorače bilo koju graničnu vrijednost ili ciljnu vrijednost utvrđenu u odjeljku 1. Priloga I., države članice utvrđuju planove za kvalitetu zraka za te zone u kojima se utvrđuju odgovarajuće mjere za postizanje predmetne granične vrijednosti ili ciljne vrijednosti i održavanje razdoblja prekoračenja što kraćim, a u svakom slučaju ne dulje od četiri godine od kraja kalendarske godine u kojoj je zabilježeno prvo prekoračenje. Ti planovi za kvalitetu zraka utvrđuju se što prije, a najkasnije 2 godine od kalendarske godine u kojoj je zabilježeno prekoračenje granične vrijednosti ili ciljne vrijednosti.

Ako je u određenoj zoni prekoračenje granične vrijednosti već obuhvaćeno planom djelovanja za kvalitetu zraka, države članice osiguravaju da su mjere utvrđene u tom planu djelovanja primjerene kako bi razdoblje prekoračenja bilo što kraće i, ako je relevantno, poduzimaju dodatne i učinkovitije mjere i slijede postupak za ažuriranje plana djelovanja za kvalitetu zraka kako je utvrđeno u stavku 5.

2.   Ako u prostornim jedinicama koje obuhvaćaju barem jednu zonu razine onečišćujućih tvari u zraku prekoračuju bilo koju ciljnu vrijednost za prizemni ozon utvrđenu u odjeljku 2. Priloga I., države članice utvrđuju planove za kvalitetu zraka za te prostorne jedinice u kojima se utvrđuju odgovarajuće mjere za postizanje ciljne vrijednosti za prizemni ozon i održavanje razdoblja prekoračenja što kraćim. Ti planovi za kvalitetu zraka utvrđuju se što prije, a najkasnije 2 godine od kalendarske godine u kojoj je zabilježeno prekoračenje ciljne vrijednosti.

Ako je u određenoj prostornoj jedinici prekoračenje ciljne vrijednosti za prizemni ozon već obuhvaćeno planom djelovanja za kvalitetu zraka, države članice osiguravaju da su mjere utvrđene u tom planu djelovanja primjerene kako bi razdoblje prekoračenja bilo što kraće i, ako je relevantno, slijede postupak za ažuriranje plana djelovanja za kvalitetu zraka kako je utvrđeno u stavku 5.

Međutim, države članice mogu se suzdržati od izrade takvih planova za kvalitetu zraka ili planova djelovanja za kvalitetu zraka kako bi riješile problem prekoračenja ozona ako ne postoji znatan potencijal za smanjenje koncentracija prizemnog ozona, uzimajući u obzir geografske i meteorološke uvjete, i ako bi mjere podrazumijevale nerazmjerne troškove.

Ako plan za kvalitetu zraka ili plan djelovanja za kvalitetu zraka nije utvrđen, države članice javnosti i Komisiji dostavljaju detaljno obrazloženje o tome zašto ne postoji potencijal za smanjenje prekoračenja što je rezultiralo odlukom da se ne uspostavi plan za kvalitetu zraka ili plan djelovanja za kvalitetu zraka.

Države članice najmanje svakih pet godina ponovno procjenjuju potencijal za smanjenje koncentracija prizemnog ozona.

Za prostorne jedinice u kojima je prekoračena ciljna vrijednost za prizemni ozon države članice osiguravaju da relevantni nacionalni program kontrole onečišćenja zraka utvrđen u skladu s člankom 6. Direktive (EU) 2016/2284 uključuje mjere koje se odnose na prekursore prizemnog ozona obuhvaćene tom direktivom.

3.   Ako u određenoj prostornoj jedinici prosječne izloženosti nije postignuta obveza smanjenja prosječne izloženosti utvrđena u odjeljku 5. Priloga I., države članice utvrđuju planove za kvalitetu zraka za te prostorne jedinice prosječne izloženosti koje utvrđuju odgovarajuće mjere za ispunjenje obveze smanjenja prosječne izloženosti ii održavanje razdoblja prekoračenja što kraćim. Ti planovi za kvalitetu zraka utvrđuju se što prije, a najkasnije 2 godine od kalendarske godine u kojoj je zabilježeno prekoračenje granične vrijednosti ili ciljne vrijednosti.

4.   Ako su od 1. siječnja 2026. do 31. prosinca 2029. u zoni ili prostornoj jedinici razine onečišćujućih tvari zabilježene iznad bilo koje granične vrijednosti ili ciljne vrijednosti koju treba postići do 1. siječnja 2030. kako je utvrđeno u odjeljku 1. tablici 1. Priloga I. i u točki B odjeljka 2. Priloga I. i ne dovodeći u pitanje stavak 2. trećeg podstavka ovog članka, države članice utvrđuju plan djelovanja za kvalitetu zraka kako bi se do isteka roka za postizanje usklađenosti postigle odgovarajuće granične vrijednosti ili ciljne vrijednosti. Ti planovi djelovanja za kvalitetu zraka utvrđuju se što prije, a najkasnije 2 godine od kalendarske godine u kojoj je zabilježeno prekoračenje.

Međutim, države članice mogu se suzdržati od izrade takvih planova djelovanja za kvalitetu zraka ako osnovni scenarij na temelju informacija koje se zahtijevaju u točki A, točki 5. Priloga VIII. pokaže da će se granična vrijednost ili ciljna vrijednost postići mjerama koje su već na snazi, među ostalim ako je prekoračenje uzrokovano privremenim aktivnostima koje utječu na razine onečišćujućih tvari u jednoj godini. Ako plan djelovanja za kvalitetu zraka nije utvrđen u skladu s ovim podstavkom, države članice javnosti i Komisiji dostavljaju detaljno obrazloženje.

5.   Ako u trećoj kalendarskoj godini nakon roka za utvrđivanje plana za kvalitetu zraka ili plana djelovanja za kvalitetu zraka i dalje postoje prekoračenja bilo koje granične vrijednosti, obveze smanjenja prosječne izloženosti ili ciljne vrijednosti i ne odstupajući od stavka 2. trećeg podstavka, države članice ažuriraju plan za kvalitetu zraka ili plana djelovanja za kvalitetu zraka i u njemu sadržane mjere, uključujući njihov utjecaj na predviđene emisije i koncentracije, najkasnije pet godina nakon roka za utvrđivanje prethodnog plana za kvalitetu zraka ili plana djelovanja za kvalitetu zraka te poduzimaju dodatne i učinkovitije mjere kako bi razdoblje prekoračenja bilo što kraće.

6.   Planovi za kvalitetu zraka i planovi djelovanja za kvalitetu zraka sadržavaju barem sljedeće informacije:

Države članice uključuju, prema potrebi, mjere iz članka 20. stavka 2. i posebne mjere koje imaju za cilj zaštitu osjetljivog stanovništva i ranjivih skupina, uključujući djecu, u svoje planove za kvalitetu zraka i planove djelovanja za kvalitetu zraka.

Države članice pri pripremi planova za kvalitetu zraka ili planova djelovanja za kvalitetu zraka procjenjuju rizik od prekoračenja odgovarajućih pragova upozorenja za predmetne onečišćujuće tvari. Ta se analiza koristi za izradu kratkoročnih akcijskih planova kad je to primjenjivo.

Ako planovi za kvalitetu zraka ili planovi djelovanja za kvalitetu zraka moraju biti utvrđeni u odnosu na nekoliko onečišćujućih tvari ili standarda kvalitete zraka, država članica, prema potrebi utvrđuje cjelovite planove za kvalitetu zraka ili planove djelovanja za kvalitetu zraka, koji obuhvaćaju sve predmetne onečišćujuće tvari i standarde kvalitete zraka.

Države članice, u mjeri u kojoj je to izvedivo, osiguravaju usklađenost svojih planova i planova djelovanja za kvalitetu zraka s ostalim planovima koji imaju bitan učinak na kvalitetu zraka, uključujući one koji se zahtijevaju na temelju direktiva 2002/49/EZ, 2010/75/EU i (EU) 2016/2284 te na temelju zakonodavstva o klimi, bioraznolikosti, energiji, prijevozu i poljoprivredi.

7.   Države članice se u skladu s Direktivom 2003/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (21) savjetuju s javnošću i nadležnim tijelima na koja će se, zbog njihovih odgovornosti u području onečišćenja zraka i kvalitete zraka, vjerojatno odnositi provedba planova za kvalitetu zraka i planova djelovanja za kvalitetu zraka, o nacrtima planova za kvalitetu zraka i nacrtima planova djelovanja za kvalitetu zraka i svim značajnim ažuriranjima planova za kvalitetu zraka i planova djelovanja za kvalitetu zraka prije njihova dovršetka. Države članice osiguravaju da javnost, prilikom savjetovanja s njom” ima pristup nacrtu plana za kvalitetu zraka ili nacrtu plana djelovanja za kvalitetu zraka koji sadržava minimalne informacije koje se zahtijevaju u skladu s Prilogom VIII. ovoj Direktivi i, ako je moguće, netehnički sažetak informacija iz ovog podstavka.

Države članice potiču aktivno sudjelovanje svih zainteresiranih strana u pripremi, provedbi i ažuriranju planova za kvalitetu zraka i planova djelovanja za kvalitetu zraka. Pri pripremi planova za kvalitetu zraka i planova djelovanja za kvalitetu zraka države članice osiguravaju da dionici čije aktivnosti doprinose prekoračenju budu pozvani da predlože mjere koje mogu poduzeti kako bi se zaustavila prekoračenja te da se nevladine organizacije, kao što su organizacije za zaštitu okoliša i zdravstvene organizacije, organizacije potrošača, organizacije koje zastupaju interese osjetljivog stanovništva i ranjivih skupina, druga relevantna zdravstvena tijela, uključujući organizacije koje zastupaju zdravstvene djelatnike i relevantna gospodarska udruženja, potiče na sudjelovanje u tim savjetovanjima.

8.   Planovi za kvalitetu zraka i planovi djelovanja za kvalitetu zraka Komisiji se dostavljaju u roku od 2 mjeseca od njihova donošenja.

1.   Ako u određenoj zoni postoji rizik da će razine onečišćujućih tvari prekoračiti jedan ili više pragova upozorenja utvrđenih u odjeljku 4. Priloga I., države članice uspostavljaju kratkoročne akcijske planove koji sadrže hitne mjere koje treba poduzeti u kratkom roku kako bi se smanjio rizik ili trajanje takvog prekoračenja.

Međutim, ako postoji rizik od prekoračenja praga upozorenja za prizemni ozon, države članice, vodeći računa o nacionalnim geografskim, meteorološkim i gospodarskim uvjetima, mogu odustati od izrade takvih planova ako ne postoji znatan potencijal za smanjenje rizika, trajanja ili ozbiljnosti takvog prekoračenja.

Ako je za lebdeće čestice (PM10 i PM2,5) potencijal za smanjenje rizika od takvog prekoračenja vrlo ograničen, uzimajući u obzir lokalne zemljopisne i meteorološke uvjete i posebnosti sustava grijanja u kućanstvima, države članice mogu uspostaviti kratkoročni akcijski plan koji je usmjeren samo na posebne mjere kojima je cilj zaštita šire javnosti i osjetljivog stanovništva i ranjivih skupina, kao i lako razumljive informacije o preporučenom ponašanju kako bi se smanjila izloženost izmjerenom ili predviđenom prekoračenju.

2.   Pri uspostavljanju kratkoročnih akcijskih planova iz stavka 1. ovog članka države članice mogu, ovisno o pojedinačnom slučaju, predvidjeti učinkovite mjere za kontrolu i, gdje je potrebno, privremeno obustavljanje aktivnosti koje doprinose riziku prekoračenja odnosnih graničnih vrijednosti ili ciljnih vrijednosti ili praga upozorenja. Države članice za svoje kratkoročne akcijske planove također uzimaju u obzir popis mjera navedenih u Prilogu IX., a ovisno o udjelu glavnih izvora onečišćenja ili prekoračenjima u odnosu na koja treba djelovati, prema potrebi, razmatraju uključivanje mjera u te kratkoročne akcijske planove, u odnosu na aktivnosti kao što su prijevoz, građevinski radovi, industrijska postrojenja i upotreba industrijskih proizvoda i grijanje kućanstava. U okviru tih planova moraju se uzeti u obzir i specifične aktivnosti s ciljem zaštite osjetljivog stanovništva i ranjivih skupina, uključujući djecu.

3.   Države članice savjetuju se s javnošću u skladu s Direktivom 2003/35/EZ i nadležnim tijelima na koja će se, zbog njihovih odgovornosti u području onečišćenja zraka i kvalitete zraka, vjerojatno odnositi provedba kratkoročnih akcijskih planova, o nacrtima kratkoročnih akcijskih planova i svim njihovim značajnim ažuriranjima prije njihova dovršetka.

4.   Kada države članice uspostave kratkoročni akcijski plan, omogućuju javnosti i relevantnim organizacijama kao što su organizacije za zaštitu okoliša i zdravstvene organizacije, organizacije za zaštitu potrošača, organizacije koje zastupaju interese osjetljivog stanovništva i ranjivih skupina, organizacije koje zastupaju zdravstvene djelatnike, ostala relevantna tijela za zaštitu zdravlja i industrijska udruženja, uvid u rezultate svojih istraživanja o izvedivosti i sadržaj specifičnih kratkoročnih akcijskih planova, kao i informacije o provedbi tih planova.

5.   Kratkoročni akcijski planovi dostavljaju se Komisiji u roku od jedne godine od njihova donošenja u okviru godišnjeg izvješćivanja u skladu s člankom 23.

6.   Kada države članice utvrde kratkoročni akcijski plan navodeći hitne mjere koje je potrebno poduzeti, države članice mogu zatražiti od Komisije da organizira razmjenu dobre prakse kako bi državama članicama koje podnose zahtjev moglo pomoći iskustvo drugih država članica.

1.   Ako prekogranični prijenos onečišćujućih tvari u zraku iz jedne ili više država članica znatno doprinese prekoračenju bilo koje granične vrijednosti, ciljne vrijednosti za prizemni ozon, obveze smanjenja prosječne izloženosti ili praga upozorenja u drugoj državi članici, potonja o tome obavješćuje države članice iz kojih dolazi onečišćenje zraka te Komisiju.

2.   Dotične države članice međusobno surađuju, među ostalim osnivanjem zajedničkih timova stručnjaka i uz tehničku potporu Komisije, kako bi utvrdile izvore onečišćenja zraka, doprinos tih izvora prekoračenjima u drugoj državi članici i mjere koje treba poduzeti pojedinačno i u koordinaciji s drugim državama članicama za rješavanje tih izvora te kako bi se izradile koordinirane aktivnosti, kao što je koordinacija planova za kvalitetu zraka u skladu s člankom 19., u kojima svaka država članica rješava pitanje izvora onečišćenja koji se nalaze na njezinu državnom području, kako bi se uklonila takva prekoračenja.

Države članice na međusobne obavijesti odgovaraju pravodobno te obavješćuju Komisiju najkasnije tri mjeseca nakon što ih je druga država članica obavijestila u skladu s prvim podstavkom.

3.   Komisija je obaviještena o tome i pozvana da sudjeluje i pomogne u suradnji iz stavka 2. ovog članka. Komisija može zatražiti od dotičnih država članica da dostave ažurirane informacije o napretku u provedbi koordiniranih aktivnosti uspostavljenih u skladu s tim stavkom. Prema potrebi, vodeći računa o izvješćima izrađenima u skladu s člankom 11. Direktive (EU) 2016/2284, Komisija razmatra treba li poduzeti daljnje aktivnosti na razini Unije kako bi se smanjila emisija prekursora odgovornih za prekogranično onečišćenje.

4.   Države članice, ako je to primjereno u skladu s člankom 20., izrađuju i provode koordinirane kratkoročne akcijske planove koji obuhvaćaju susjedne zone u drugim državama članicama. Države članice osiguravaju da susjedne zone u drugim državama članicama dobiju sve odgovarajuće podatke o tim kratkoročnim akcijskim planovima bez nepotrebne odgode.

5.   Ako su prekoračeni pragovi upozorenja ili pragovi obavješćivanja u zonama koje se nalaze u blizini nacionalnih granica, informacije o tim prekoračenjima dostavljaju se što je prije moguće nadležnim tijelima u predmetnim susjednim državama članicama. Te su informacije isto tako dostupne i javnosti.

6.   Države članice mogu u obavijesti iz stavka 1. za relevantnu godinu utvrditi:

Država članica također može dotičnim državama članicama i Komisiji dostaviti popise svih takvih zona i prostornih jedinica prosječne izloženosti zajedno s informacijama o koncentracijama i dokazima kojima se dokazuje da onečišćenje zraka iz prekograničnih izvora, uključujući one iz trećih zemalja, nad kojima ta država članica nema izravnu kontrolu, znatno doprinosi prekoračenjima. Komisija može razmotriti te informacije, ako je relevantno, za potrebe članka 18.

7.   Prilikom utvrđivanja planova iz stavaka 2. i 4. te obavješćivanja javnosti iz stavka 5., države članice, prema potrebi, nastoje surađivati s trećim zemljama, a posebno sa zemljama kandidatkinjama. Države članice mogu, prema potrebi, zatražiti tehničku potporu Komisije.

1.   Države članice osiguravaju da javnost, kao i prikladne organizacije kao što su organizacije za zaštitu okoliša i zdravstvene organizacije, organizacije za zaštitu potrošača, organizacije koje zastupaju interese osjetljivog stanovništva i ranjivih skupina, organizacije koje zastupaju zdravstvene djelatnike te ostala relevantna tijela za zaštitu zdravlja i industrijska udruženja budu na odgovarajući način i na vrijeme obaviješteni o sljedećem:

2.   Države članice uspostavljaju i putem javnog servisa na lako razumljiv način svaki sat ažuriraju indeks kvalitete zraka koji obuhvaća barem sumporov dioksid, dušikov dioksid, lebdeće čestice (PM10 i PM2,5) i prizemni ozon, pod uvjetom da postoji obveza praćenja tih onečišćujućih tvari u skladu s ovom Direktivom. Taj indeks može uključivati dodatne onečišćujuće tvari, prema potrebi. Indeks kvalitete zraka usporediv je u svim državama članicama koliko god je to moguće te slijedi najnovije preporuke SZO-a. Indeks kvalitete zraka temelji se na indeksima kvalitete zraka na europskoj razini koje pruža Europska agencija za okoliš, i sadržava informacije u pogledu utjecaja na zdravlje, uključujući informacije prilagođene osjetljivom stanovništvu i ranjivim skupinama. Alternativno, države članice mogu se koristiti indeksom kvalitete zraka koji osigurava Europska agencija za okoliš kako bi ispunile zahtjeve utvrđene u ovom stavku. Ako država članica odluči da neće upotrebljavati indeks Europske agencije za okoliš, upućivanje na taj indeks stavlja se na raspolaganje na nacionalnoj razini.

3.   Države članice objavljuju dostupne informacije o simptomima povezanima s vršnim razinama onečišćenja zraka te ponašanju kojim se smanjuje izloženost onečišćenju zraka i štiti od njega i promiču njihovo prikazivanje u zgradama koje posjećuje osjetljivo stanovništvo i ranjive skupine, kao što su zdravstvene ustanove.

4.   Države članice obavješćuju javnost o nadležnom tijelu koje je zaduženo za zadatke iz članka 5.

5.   Informacije iz ovog članka dostupne su javnosti besplatno putem lako dostupnih medija i komunikacijskih kanala na dosljedan i lako razumljiv način u skladu s Direktivom 2007/2/EZ i Direktivom (EU) 2019/1024 Europskog parlamenta i Vijeća (22), te je osiguran širok javni pristup tim informacijama.

1.   Države članice osiguravaju da su informacije o kvaliteti zraka dostupne Komisiji u propisanom vremenu u skladu s provedbenim aktima iz stavka 5. ovog članka i neovisno o usklađenosti s ciljevima kvalitete podataka za obuhvat podataka kako je navedeno u odjeljcima A i B utvrđenima u Prilogu V.

2.   Za potrebe posebno procjene sukladnosti s graničnim vrijednostima, ciljnim vrijednostima, obvezama smanjenja prosječne izloženosti i kritičnim razinama, informacije iz stavka 1. dostavljaju se Komisiji najkasnije 9 mjeseci od kraja svake kalendarske godine i uključuju:

3.   Države članice Komisiji u skladu sa stavkom 1. upućuju izvješće s informacijama o zabilježenim razinama i trajanju razdoblja tijekom kojih je bio prekoračen prag upozorenja ili prag obavješćivanja.

4.   Države članice Komisiji dostavljaju informacije iz točke D Priloga IV. u roku od 3 mjeseca od zahtjeva da to učine.

5.   Komisija provedbenim aktima donosi mjere:

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 26. stavka 2.

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 24. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 10. prosinca 2024. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 24. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

Delegirani akt donesen na temelju članka 24. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

1.   Komisiji pomaže Odbor za kvalitetu zraka. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

1.   Države članice osiguravaju da u skladu s njihovim nacionalnim pravnim sustavom pripadnici zainteresirane javnosti imaju pristup postupku preispitivanja pred sudom ili nekim drugim zakonom utemeljenim neovisnim i nepristranim tijelom kako bi osporili materijalnu ili postupovnu zakonitost svih odluka, radnji ili propusta od strane država članica koji se odnose na lokaciju i broj točki uzorkovanja iz članka 9. s relevantnim kriterijima utvrđenima u prilozima III. i IV., planove za kvalitetu zraka i planove djelovanja za kvalitetu zraka iz članka 19. i kratkoročne akcijske planove iz članka 20. te države članice, pod uvjetom da je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

Države članice određuju što čini dovoljan interes i povredu prava u skladu s ciljem da se zainteresiranoj javnosti omogući širok pristup pravosuđu.

U tu svrhu, interes svake nevladine organizacije koja promiče zaštitu ljudskog zdravlja ili okoliša i ispunjava bilo koji zahtjev u okviru nacionalnog prava smatra se dovoljnim u smislu prvog podstavka 1. točke (a). Ujedno se smatra da takve organizacije imaju prava koja mogu biti povrijeđena u smislu prvog podstavka točke (b).

2.   Postupak preispitivanja mora biti pošten, pravičan i pravodoban i ne smije biti preskup te mora osiguravati odgovarajuće i djelotvorne mehanizme pravne zaštite, uključujući prema potrebi mjere zabrane.

3.   Države članice određuju fazu u kojoj se odluke, radnje ili propusti mogu osporavati, tako da pristup postupku preispitivanja pred sudom ili nekim drugim zakonom utemeljenim neovisnim i nepristranim tijelom ne bude onemogućen ili pretjerano otežan.

4.   Ovaj članak ne sprečava države članice da zahtijevaju postupak prethodnog preispitivanja pred upravnim tijelom niti utječe na uvjet potrebnog iscrpljenja svih postupaka upravnog preispitivanja prije upućivanja na postupak sudske ocjene, ako takav uvjet postoji u domaćem pravu.

5.   Države članice osiguravaju da su javnosti dostupne praktične informacije o pristupu postupcima upravnog i sudskog preispitivanja iz ovog članka.

1.   Države članice osiguravaju da fizičke osobe koje pretrpe štetu za zdravlje ljudi prouzročenu kršenjem nacionalnih pravila kojima se prenose članak 19. stavci od 1. do 5. i članak 20. stavci 1. i 2. ove Direktive, a koje su počinila namjerno ili nepažnjom nadležna tijela, imaju pravo tražiti i dobiti naknadu za tu štetu.

2.   Države članice osiguravaju da se nacionalna pravila i postupci koji se odnose na zahtjeve za naknadu štete oblikuju i primjenjuju tako da ne onemogućuju niti pretjerano otežavaju ostvarivanje prava na naknadu štete u skladu sa stavkom 1.

3.   Države članice mogu utvrditi rokove zastare za pokretanje postupaka za naknadu štete iz stavka 1. Ta razdoblja ne počinju teći prije nego što je kršenje prestalo i prije nego što je osoba koja traži naknadu znala ili se razumno moglo očekivati da će znati da je pretrpjela štetu zbog kršenja iz stavka 1.

1.   Ne dovodeći u pitanje obveze država članica na temelju Direktive 2008/99/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (23), države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenje nacionalnih odredbi donesenih u skladu s ovom Direktivom i poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice bez odgode obavješćuju Komisiju o tim pravilima i tim mjerama te je bez odgode obavješćuju o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu.

2.   Države članice osiguravaju da se pri određivanju sankcija utvrđenih u skladu sa stavkom 1. prema potrebi uzimaju u obzir sljedeće okolnosti:

1.   Države članice donose potrebne zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s člancima 1. i 3., člankom 4. točkama 2., 7., 9., 14., 15., 16., 18., od 21. do 30., 33., 34., i od 41. do 45., člancima od 5. do 8., člankom 9. stavcima 1., 2., 3. i od 5. do 9., člancima 10., 11. i 12., člankom 13. stavcima 1., 2., 3., 5., 6. i 7., člankom 15., člankom 16. stavcima 1., 2. i 4., člankom 17. stavkom 4., člancima od 18. do 21., člankom 22. stavcima 1., 2., 3. i 5., člancima od 23. do 29. i prilozima od I. do X. do 11. prosinca 2026. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih mjera.

Kada države članice donose te mjere, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. One sadržavaju i izjavu da se upućivanja u postojećim zakonima i drugim propisima na direktive stavljene izvan snage ovom Direktivom smatraju upućivanjima na ovu Direktivu. Države članice određuju načine tog upućivanja i način oblikovanja te izjave.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih mjera nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

1.   Direktive 2004/107/EZ i 2008/50/EZ, kako su izmijenjene aktima navedenima u dijelu A Priloga XI. ovoj Direktivi, stavljaju se izvan snage s učinkom od 12. prosinca 2026., ne dovodeći u pitanje obveze država članica u pogledu rokova za prenošenje u nacionalno pravo direktiva navedenih u dijelu B Priloga XI. ovoj Direktivi.

2.   Upućivanja na direktive stavljene izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga XII. ovoj Direktivi.