(1)

Uredbom (EU) 2019/1009 utvrđuju se pravila o stavljanju gnojidbenih proizvoda EU-a na raspolaganje na tržištu. U skladu sa zahtjevima za kategoriju sastavnih materijala 9. iz Priloga II. toj uredbi gnojidbeni proizvodi EU-a mogu sadržavati polimere za kontroliranje otpuštanja hranjiva („tvari za oblaganje”), povećavanje kapaciteta zadržavanja vode ili svojstva močivosti gnojidbenih proizvoda EU-a („polimeri za zadržavanje vode”) ili vezivanje materijala. Tvari za oblaganje posebno se koriste u proizvodnji gnojiva s kontroliranim otpuštanjem. Njihova je svrha da polako i pravovremeno otpuštaju hranjiva u biljke, čime se smanjuje ispiranje hranjiva. Upotreba takvih proizvoda vrlo je važna za postizanje cilja iz Komunikacije Komisije o strategiji „od polja do stola” (2) da se gubitak hranjiva smanji za najmanje 50 % i pritom ne pogorša plodnost tla. Polimeri za zadržavanje vode mogu se koristiti i u drugim kategorijama gnojidbenih proizvoda EU-a, kao što su poboljšivači tla i uzgojni supstrati. Oni među ostalim izravno doprinose održivom korištenju vode u poljoprivredi. Materijali za vezivanje na bazi polimera mogu se koristiti u uzgojnim supstratima. Takvi proizvodi prilikom primjene ne smiju doći u kontakt s tlom.

(2)

Sveprisutnost sitnih fragmenata sintetičkih ili kemijski modificiranih prirodnih polimera, koji su netopljivi u vodi, vrlo se sporo raspadaju i mogu ih lako progutati živi organizmi, izaziva zabrinutost u pogledu njihova općeg utjecaja na okoliš, a potencijalno i na zdravlje ljudi. To posebno vrijedi za polimere koji se namjerno dodaju gnojidbenim proizvodima EU-a i naknadno ispuštaju u okoliš. Kako bi riješila taj problem, Komisija je donijela Uredbu (EU) 2023/2055 (3), kojom se u Uredbu (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (4) uvodi opće ograničenje stavljanja na tržište mikročestica sintetičkih polimera. Neke vrste polimera (kao što su prirodni polimeri koji nisu kemijski modificirani) i polimeri koji zadovoljavaju posebne kriterije biorazgradivosti ili topljivosti nisu obuhvaćeni općim ograničenjem i mogu se i dalje stavljati na tržište.

U skladu s Uredbom (EU) 2019/1009 Komisija do 16. srpnja 2024. mora procijeniti kriterije biorazgradivosti za tvari za oblaganje i polimere za zadržavanje vode koji se koriste kao sastavni materijali u gnojidbenim proizvodima EU-a. Stoga su gnojidbeni proizvodi EU-a isključeni iz područja primjene tog općeg ograničenja iz Uredbe (EZ) br. 1907/2006.

Komisija je uz pomoć vanjske studije procijenila kriterije biorazgradivosti za tvari za oblaganje i polimere za zadržavanje vode te ispitne metode za provjeru usklađenosti s tim kriterijima („studija”) (5).

(3)

U okviru studije razvijena je metoda za predviđanje ponašanja polimera pri biorazgradnji primjenom matematičkog modela koji prikazuje korelaciju između biorazgradivosti u ispitnim uvjetima i u prirodnim okruženjima koja su reprezentativna za različite regije Unije. Stoga su u studiji ocijenjeni različiti čimbenici kao što su temperatura tla, pH-vrijednost tla, sadržaj vode u tlu, temperatura vode i drugi čimbenici povezani sa svojstvima polimera (kemijska struktura, kristalnost, površina i debljina). Uz to su izneseni prijedlozi za kriterije biorazgradivosti u tlu i vodi.

(4)

Kriterije biorazgradivosti trebalo bi utvrditi i za tlo (glavni medij, na koji se nanose proizvodi) i za vodeni okoliš (u slučaju ispiranja ili drugih nenamjernih ispuštanja u tijela površinskih voda).

Kad je riječ o biorazgradnji u tlu, kao sastavni materijali trebali bi biti dopušteni samo polimeri koji mogu postići konačnu razgradnju ili mineralizaciju u roku od 48 mjeseci nakon razdoblja funkcionalnosti. Trebalo bi dopustiti ubrzanu metodu ispitivanja da bi se razdoblje ispitivanja skratilo. Studija je pokazala da postoji odgovarajuća korelacija između stvarnih uvjeta i temperatura koje su više od 25 °C, što je temperatura pri kojoj se provodi ispitivanje. Ispitivanjem na višoj temperaturi, npr. 37 °C, biorazgradnja se ubrzava, ali se još uvijek smatra prihvatljivom s obzirom na mikrobiologiju i okolišne čimbenike u stvarnim uvjetima. Rezultati dobiveni metodom razvijenom u okviru studije pokazali su da bi se razdoblje ispitivanja u određenim slučajevima moglo skratiti. Stoga bi trebalo uvesti ubrzano ispitivanje pri temperaturi od 37 °C u posebnim uvjetima kao alternativnu mogućnost za dokazivanje konačne razgradnje ili mineralizacije od 90 %.

(5)

U okviru kriterija biorazgradivosti za vodeni okoliš trebalo bi uzeti u obzir funkciju polimera i raspoložive ispitne metode. Kad je riječ o funkciji polimera, tvari za oblaganje ili polimeri za zadržavanje vode trebali bi polako otpuštati hranjiva u tlo ili povećavati zadržavanje vode, u prosjeku između 6 i 9 mjeseci. Stoga je svrha tih polimera da se polako razgrađuju kad su izloženi različitim čimbenicima u tlu, npr. vodi. Biorazgradnju u tlu, do koje neizbježno dolazi u razdoblju funkcionalnosti, trebalo bi ograničiti kako bi polimer i dalje mogao vršiti svoju funkciju. Raspoložive metode za ispitivanje biorazgradivosti u vodi pouzdane su 12 mjeseci. Stoga bi strogi kriteriji za vodeni okoliš utvrđeni u Uredbi (EU) 2023/2055 negativno utjecali na primarnu funkciju tvari za oblaganje i polimera za zadržavanje vode koji su biorazgradivi u tlu. Zato bi tijekom razdoblja ispitivanja biorazgradivost u vodenom okolišu trebalo utvrditi na nižoj razini, koja je istodobno dovoljno visoka da se spriječi akumulacija polimera u vodenom okolišu. Pretpostavlja se da će se proces biorazgradnje nastaviti nakon ispitnog razdoblja od 12 mjeseci i doseći 90 % u roku od 48 mjeseci nakon razdoblja funkcionalnosti. Iako se konačna razgradnja ne može dokazati postojećim ispitnim metodama, ta je pretpostavka pouzdana jer je potencijal biorazgradnje ispitivanog materijala već dokazan, a materijal će i dalje biti izložen istim okolišnim čimbenicima.

(6)

U stvarnim uvjetima gnojidbeni proizvodi EU-a koji se nanose na tlo sadržavaju tvari za oblaganje i polimere za zadržavanje vode. Oni ne bi smjeli dospjeti u vodeni okoliš. Iako se ispiranje ne može potpuno isključiti, mogući rizici za vodeni okoliš smanjeni su jer bi ti polimeri došli do vodnih tijela tek nakon što se već počnu razgrađivati u tlu. Da bi se potencijalni rizici dodatno smanjili, trebalo bi utvrditi zahtjev za označivanje kako bi se krajnje korisnike upozorilo da ne koriste proizvod u blizini površinskih voda i da održavaju granične pojaseve u skladu s nacionalnim propisima o korištenju gnojiva. Ako takvi propisi na postoje, trebalo bi poštovati minimalan granični pojas od 3 m.

(7)

Kako bi se zajamčili jednaki uvjeti tržišnog natjecanja i u skladu sa zahtjevima za kriterije utvrđene u članku 42. stavku 6. Uredbe (EU) 2019/1009, trebalo bi navesti ispitne metode za dokazivanje usklađenosti s kriterijima biorazgradivosti. Te su ispitne metode utvrđene u europskim i međunarodnim normama i stoga su pouzdane i ponovljive.

(8)

Kad je riječ o korištenju polimera u svrhu vezivanja materijala, Komisija je dobila informacije o korištenju biorazgradivih polimera u tu svrhu. Ako ti polimeri ispunjavaju uvjete utvrđene za polimere iz CMC-a 1., tad ne izazivaju zabrinutost u pogledu okoliša, a posebni zahtjevi za označivanje u vezi s korištenjem i zbrinjavanjem gnojidbenih proizvoda EU-a koji sadržavaju te polimere nisu opravdani i ne bi se trebali primjenjivati.

(9)

Uredba (EU) 2023/2055 treba se početi primjenjivati na nacionalne gnojidbene proizvode 17. listopada 2028. Radi dosljednosti i kako bi se omogućilo dovoljno vremena za prilagodbu zahtjevima za biorazgradivost polimera koji se uvode ovom Uredbom, trebalo bi se primjenjivati isto prijelazno razdoblje,

1.

Prilog II. mijenja se u skladu s Prilogom I. ovoj Uredbi;

2.

Prilog III. mijenja se u skladu s Prilogom II. ovoj Uredbi.