(1)

Uredbom (EU) 2018/1240 uspostavlja se europski sustav za informacije o putovanjima i odobravanje putovanja (ETIAS), koji se primjenjuje na državljane trećih zemalja izuzete od obveze posjedovanja vize koji žele ući na državno područje država članica.

(2)

U skladu s člancima 18. i 24. Uredbe (EU) 2018/1240 radi podmirenja troškova rada i održavanja ETIAS-a podnositelji zahtjeva u načelu su obvezni platiti naknadu.

(3)

Stoga je potrebno odrediti načine plaćanja koji će se upotrebljavati i postupak naplate naknade za odobrenje putovanja.

(4)

Naknadu za odobrenje putovanja trebao bi naplaćivati pružatelj platnih usluga odabran na temelju postupka nabave.

(5)

Kako bi uzeo u obzir zemljopisnu raznolikost podnositelja zahtjeva i neujednačenu dostupnost načina plaćanja diljem svijeta, pružatelj platnih usluga trebao bi prihvaćati širok raspon načina plaćanja naknade za odobrenje putovanja od državljana trećih zemalja iz članka 2. stavka 1. Uredbe (EU) 2018/1240.

(6)

Radi sigurnog plaćanja naknade za odobrenje putovanja i što većeg smanjenja rizika od prijevara, pri obavljanju platnih transakcija i korištenju načina plaćanja trebalo bi se strogo pridržavati odredbi Direktive (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća (2) i Delegirane uredbe Komisije (EU) 2018/389 (3).

(7)

Kako bi se osiguralo da se plaćanje naknade za odobrenje putovanja može povezati s određenim zahtjevom, informacijski sustav ETIAS-a trebao bi nakon pokretanja postupka plaćanja obavijestiti pružatelja platnih usluga o privremenom identifikatoru dosjea zahtjeva iz poglavlja III. Uredbe (EU) 2018/1240.

(8)

Da bi se zaštitili osobni podaci podnositelja zahtjeva za odobrenje putovanja iz ETIAS-a, pružatelj platnih usluga od podnositelja zahtjeva ne bi trebao tražiti nikakve informacije osim informacija o plaćanju koje su potrebne za uspješno plaćanje naknade za odobrenje putovanja.

(9)

Nakon što podnositelj zahtjeva uspješno plati naknadu za odobrenje putovanja, pružatelj platnih usluga trebao bi informacijskom sustavu ETIAS-a staviti na raspolaganje jedinstveni referentni broj plaćanja iz članka 19. stavka 3. točke (e) Uredbe (EU) 2018/1240 zajedno s privremenim identifikatorom dosjea zahtjeva kako bi informacijski sustav ETIAS-a mogao provjeriti, u skladu s člankom 19. stavkom 1. Uredbe (EU) 2018/1240, treba li zahtjev smatrati dopuštenim.

(10)

Kako bi se osiguralo točno usklađivanje plaćanja, Komisija bi od Agencije Europske unije za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde („eu-LISA”) i pružatelja platnih usluga trebala primiti ukupan broj izvršenih uspješnih plaćanja i njihove jedinstvene referentne brojeve.

(11)

S obzirom na to da Uredba (EU) 2018/1240 predstavlja daljnji razvoj schengenske pravne stečevine, u skladu s člankom 4. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska je izvijestila o provedbi Uredbe (EU) 2018/1240 u svojem nacionalnom pravu. Stoga je ova Uredba obvezujuća za Dansku.

(12)

Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Irska ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ (4). Irska stoga ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(13)

U pogledu Islanda i Norveške ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (5), koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke Vijeća 1999/437/EZ (6).

(14)

U pogledu Švicarske ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (7), koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke Vijeća 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (8).

(15)

U pogledu Lihtenštajna ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (9), koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2011/350/EU (10).

(16)

Ova Uredba predstavlja akt koji se temelji na schengenskoj pravnoj stečevini ili je na drugi način s njom povezan u smislu članka 3. stavka 1. Akta o pristupanju iz 2003.

(17)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 42. stavkom 1. Uredbe (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (11) te je on dao mišljenje 27. travnja 2021.,