(1)

Nakon stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona izravna strana ulaganja uvrštena su na popis pitanja obuhvaćenih zajedničkom trgovinskom politikom. U skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (e) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) Unija ima isključivu nadležnost u pogledu zajedničke trgovinske politike.

(2)

Sud Europske unije pojasnio je u Mišljenju 2/15 od 16. svibnja 2017. podjelu nadležnosti između Unije i država članica u kontekstu Sporazuma o slobodnoj trgovini između Europske unije i Republike Singapura (1) te je naveo da izuzimanje sporova iz nadležnosti sudova država članica ne može biti samo pomoćnog karaktera i stoga ga se ne može uvesti bez pristanka država članica. Sud Europske unije pojasnio je postupak za sklapanje mješovitih sporazuma u Mišljenju 1/19 od 6. listopada 2021. o Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija).

(3)

Vijeće i države članice 10. veljače 2014. ovlastili su Komisiju da u pregovorima dogovori konvenciju o primjeni pravila transparentnosti za rješavanje sporova između ulagača i države pod pokroviteljstvom Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL).

(4)

Ti pregovori uspješno su zaključeni 9. srpnja 2014. Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila je 10. prosinca 2014. Konvenciju Ujedinjenih naroda o transparentnosti u arbitraži između ulagača i države na temelju ugovora („Konvencija”). Konvencija je otvorena za potpisivanje u Port Louisu (Mauricijus) 17. ožujka 2015., a nakon toga u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku.

(5)

Poželjno je da se Pravila UNCITRAL-a o transparentnosti za rješavanje sporova između ulagača i države („Pravila”) primjenjuju u najvećoj mogućoj mjeri. Kad je riječ o Uniji, Pravila bi se trebala primjenjivati na Ugovor o energetskoj povelji (2).

(6)

Napominje se da druga bilješka u članku 1. Pravila znači da bi Unija, kada djeluje kao tuženik, trebala primjenjivati članak 7. stavak 5. Pravila kako bi se spriječilo otkrivanje informacija za koje Unija smatra da je protivno ključnim sigurnosnim interesima države članice.

(7)

Unija ne bi trebala primjenjivati Pravila kada djeluje kao tuženik u slučaju spora pokrenutog na temelju Ugovora o energetskoj povelji protiv države članice koja nije stranka Konvencije, osim ako se s dotičnom državom članicom dogovori drukčije.

(8)

Konvenciju bi trebalo potpisati u ime Unije.

(9)

U skladu s Ugovorima Komisija bi trebala osigurati potpisivanje Konvencije, podložno njezinu sklapanju,