(1)

Republika Vanuatu navedena je u Prilogu II. Uredbi (EU) 2018/1806 među trećim zemljama čiji su državljani izuzeti od obveze posjedovanja vize pri prelasku vanjskih granica država članica za boravke od najviše 90 dana unutar bilo kojeg razdoblja od 180 dana. Izuzeće od obveze posjedovanja vize za državljane Vanuatua primjenjuje se od 28. svibnja 2015., kad je Sporazum između Europske unije i Republike Vanuatua o izuzeću od obveze posjedovanja vize za kratkotrajni boravak („Sporazum”) (2) potpisan i kad se počeo privremeno primjenjivati u skladu s člankom 8. stavkom 1. Sporazuma. Sporazum je stupio na snagu 1. travnja 2017.

(2)

Od 25. svibnja 2015. Vanuatu provodi programe državljanstva za ulagače koji državljanima trećih zemalja kojima je potrebna viza omogućuju da dobiju vanuatsko državljanstvo u zamjenu za ulaganja, čime im omogućuju pristup Uniji bez vize.

(3)

U skladu s člankom 8. stavkom 2. točkom (d), stavkom 3. i stavkom 6. točkom (a) Uredbe (EU) 2018/1806, Komisija je zaključila da to što Vanuatu dodjeljuje državljanstva u okviru programa državljanstva za ulagače predstavlja povećani rizik za unutarnju sigurnost i javni poredak država članica i donijela Provedbenu uredbu (EU) 2022/693 (3) o privremenoj suspenziji izuzeća od obveze posjedovanja vize za državljane Vanuatua. Ta se suspenzija primjenjivala od 4. svibnja 2022. do 3. veljače 2023.

(4)

Nakon što je ta provedbena uredba stupila na snagu, u skladu s člankom 8. stavkom 6. točkom (a) trećim podstavkom Uredbe (EU) 2018/1806 Komisija je pokrenula pojačani dijalog s Vanuatuom kako bi se ispravile okolnosti koje su dovele do privremene suspenzije izuzeća od obveze posjedovanja vize. Međutim, sudjelovanje Vanuatua u toj fazi dijaloga nije bilo značajno. Budući da su se okolnosti koje su dovele do suspenzije nastavile, u skladu s člankom 8. stavkom 6. točkom (b) Uredbe (EU) 2018/1806 Komisija je 1. prosinca 2022. donijela Delegiranu uredbu (EU) 2023/222 (4), kojom je primjena Priloga II. privremeno suspendirana na razdoblje od 18 mjeseci za sve državljane Vanuatua. Ta se suspenzija primjenjuje od 4. veljače 2023. do 3. kolovoza 2024.

(5)

Nakon stupanja na snagu te delegirane uredbe Komisija je nastavila dijalog s Vanuatuom: od veljače 2023. do travnja 2024. održana su četiri sastanka i vodila se redovna pisana komunikacija.

(6)

Većina problema povezanih s vanuatskim programima državljanstva za ulagače na koje je Komisija ukazala u Provedbenoj uredbi (EU) 2022/693 i dalje je prisutna. Vanuatu je 2023. donio niz zakonodavnih izmjena s ciljem rješavanja tih problema, ali nije dostavio zadovoljavajući dokaz da se te izmjene provode i da su dovoljne za ublažavanje sigurnosnih rizika koji proizlaze iz programa državljanstva za ulagače.

(7)

Programi državljanstva za ulagače koje Vanuatu provodi još ne sadržavaju zahtjev da podnositelji zahtjeva moraju stvarno imati boravište ili biti fizički prisutni u Vanuatuu. Postupkom podnošenja zahtjeva i dalje upravljaju specijalizirane agencije smještene izvan Vanuatua, pa podnositelj zahtjeva ne mora imati izravan kontakt s tijelima Vanuatua. Postupak podnošenja zahtjeva ne uključuje razgovor s podnositeljem zahtjeva. Budući da nema obveze razgovora uživo, tijelima Vanuatua teže je procijeniti okolnosti podnositelja zahtjeva ili potvrditi informacije navedene u zahtjevu, uključujući njihovu istinitost i vjerodostojnost.

(8)

Zahtjevi se i dalje obrađuju u vrlo kratkom roku. Konkretno, postupak provjere i dubinske analize traje najviše 14 dana, uz mogućnost produljenja na 30 dana. Stopa odbijanja i dalje je iznimno niska, što potvrđuje Komisijinu procjenu da postupak provjere nije dovoljno pouzdan. Prema informacijama koje je dostavio, 2022. i 2023. Vanuatu je zaprimio 1988 zahtjeva za državljanstvo u zamjenu za ulaganje, a odbijeno ih je samo 27.

(9)

Vanuatu je u ožujku 2023. izmijenio svoj Zakon o državljanstvu tako što je zamijenio institucije i postupke za provjeru i dubinsku analizu tih zahtjeva. Konkretno, prethodni Unutarnji odbor za provjeru, koji je imenovao premijer, zamijenile su tri institucije: policijske snage Vanuatua, financijsko-obavještajna jedinica i vanuatska imigracijska služba. Te institucije provode navedene provjere, među ostalim u Interpolovim bazama podataka, i izvješćuju glavnog tajnika Povjerenstva za državljanstvo. S jedne se strane čini da taj novi postupak ublažava rizik od dodjele državljanstva osobama koje su navedene u Interpolovim bazama podataka, a s druge strane, taj postupak ne uključuje druge potrebne elemente za propisno utvrđivanje da podnositelji zahtjeva ne predstavljaju sigurnosni rizik. Tijela Vanuatua ne mogu na primjeren način provjeriti istinitost isprava koje je izdala zemlja podrijetla ili boravišta podnositelja zahtjeva, uključujući osobne isprave i izvatke iz kaznene evidencije, jer sa zemljom podrijetla ili boravišta podnositelja zahtjeva ne razmjenjuju informacije.

(10)

Zemlje podrijetla podnositelja kojima je zahtjev odobren 2022. i 2023. većinom su zemlje čijim je državljanima za kratkotrajni boravak u Uniji potrebna viza. Većinu zahtjeva 2023. podnijeli su državljani Kine (519) i Rusije (237). Za razliku od ostalih trećih zemalja koje provode programe državljanstva za ulagače, Vanuatu je nastavio prihvaćati i obrađivati zahtjeve ruskih državljana nakon početka agresivnog rata Rusije protiv Ukrajine.

(11)

Prije 2021. svim osobama kojima je dodijeljeno vanuatsko državljanstvo u okviru programa državljanstva za ulagače bilo je omogućeno da nakon toga u Vanuatuu podnesu zahtjev za promjenu imena. U okviru dijaloga Vanuatu je Komisiju obavijestio o tome da je 2021. relevantno zakonodavstvo izmijenjeno tako da osobe s dvojnim državljanstvom ne mogu u Vanuatuu promijeniti ime. Međutim, Vanuatu je Komisiju obavijestio i o tome da od 2019. ne vodi evidenciju o promjenama imena, pa ne može dati informacije o broju osoba koje su stekle državljanstvo na temelju ulaganja i zatim promijenile ime niti provoditi ikakve naknadne provjere tih osoba.

(12)

Iako je Vanuatu Komisiji naveo da je u njegovoj sudskoj praksi predviđena mogućnost otpusta iz državljanstva stečenog prijevarom ili protivno zakonu, nije naveo nikakve informacije o stvarnim slučajevima otpusta iz državljanstva stečenog u okviru programa državljanstva za ulagače. Osim toga, Vanuatu nije uveo nikakav strukturni ex post mehanizam praćenja za uklanjanje mogućih sigurnosnih propusta u vezi s više od 10 000 putovnica izdanih prije navedenih zakonodavnih izmjena i navodnog postroživanja postupka provjere. Vanuatu je u veljači 2023. osnovao istražno povjerenstvo zaduženo za istraživanje svih navodnih prijestupa počinjenih tijekom provedbe programa državljanstva od njezina osnivanja. U travnju 2024. Vanuatu je Komisiju obavijestio o tome da je navedeno istraživanje i dalje u tijeku i da još ne može zajamčiti točan datum za dostavu nalaza istrage.

(13)

U skladu s člankom 8. stavkom 7. Uredbe (EU) 2018/1806, prije isteka razdoblja valjanosti Delegirane uredbe (EU) 2023/222 Komisija je Europskom parlamentu i Vijeću podnijela izvješće (5) u kojem je detaljno opisala dijalog s Vanuatuom i zaključila da Vanuatu nije ispravio okolnosti koje su dovele do suspenzije. Tom je izvješću priložen zakonodavni prijedlog (6) o izmjeni Uredbe (EU) 2018/1806 kako bi se upućivanje na Vanuatu premjestilo iz Priloga II. u Prilog I. Uredbi (EU) 2018/1806 i time ponovno uvela trajna obveza posjedovanja vize za državljane Vanuatua.

(14)

U skladu s člankom 8. stavkom 6. drugim podstavkom Uredbe (EU) 2018/1806, ako Komisija podnese takav zakonodavni prijedlog, razdoblje suspenzije izuzeća od obveze posjedovanja vize za Vanuatu treba produljiti za šest mjeseci, a navedenu bilješku na odgovarajući način izmijeniti.

(15)

U pogledu Islanda i Norveške ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (7), koje pripadaju području iz članka 1. točke B Odluke Vijeća 1999/437/EZ (8).

(16)

U pogledu Švicarske ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (9), koje pripadaju području iz članka 1. točaka B i C Odluke Vijeća 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (10).

(17)

U pogledu Lihtenštajna ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (11), koje pripadaju području iz članka 1. točaka B i C Odluke Vijeća 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2011/350/EU (12).

(18)

Ova Uredba ne predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima sudjeluje Irska, u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ (13). Irska stoga ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(19)

U pogledu Cipra ova Uredba predstavlja akt koji se temelji na schengenskoj pravnoj stečevini ili je na drugi način s njom povezan, u smislu članka 3. stavka 1. Akta o pristupanju iz 2003.,