(1)

Europska komisija („Komisija”) pokrenula je 4. listopada 2023. na vlastitu inicijativu antisubvencijski ispitni postupak u vezi s uvozom u Uniju novih električnih vozila na baterije („BEV”) koja su konstruirana za prijevoz osoba i podrijetlom su iz Narodne Republike Kine („predmetna zemlja”, „NRK” ili „Kina”) u skladu s člankom 10. stavkom 8. Uredbe (EU) 2016/1037 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti od subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije („osnovna uredba”). Obavijest o pokretanju postupka objavila je u Službenom listu Europske unije (2) („Obavijest o pokretanju postupka”).

(2)

Komisija je pokrenula ispitni postupak na temelju činjenice da se uvoz električnih vozila na baterije podrijetlom iz NRK-a subvencionira te stoga nanosi štetu industriji (3) Unije.

(3)

Nakon detaljne analize najnovijih kretanja na tržištu te uzimajući u obzir osjetljivost sektora električnih vozila i njegovu stratešku važnost za gospodarstvo EU-a u pogledu inovacija, dodane vrijednosti i zapošljavanja, Komisija je prikupila informacije o tržištu iz različitih neovisnih izvora. Te su informacije upućivale na postojanje subvencioniranja koje provodi NRK, što negativno utječe na stanje industrije električnih vozila na baterije u Uniji.

(4)

Na temelju lako dostupnih informacija postojalo je dovoljno dokaza da vlada Narodne Republike Kine („kineska vlada”) za uvoz električnih vozila na baterije podrijetlom iz NRK-a daje subvencije protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere. Te su subvencije omogućile brzo povećanje tržišnog udjela subvencioniranog uvoza u Uniji na štetu industrije Unije.

(5)

Dostupni dokazi upućivali su na vjerojatnost znatnog povećanja subvencioniranog jeftinog uvoza koji bi predstavljao neposrednu prijetnju štete industriji Unije, koja se već nalazi u osjetljivoj situaciji. Takav nagli porast jeftinog uvoza, koji bi zauzeo znatan tržišni udio na brzorastućem tržištu na kojem su potrebna znatna i kontinuirana ulaganja jer tržište Unije prelazi na potpunu elektrificiranost, doveo bi do velikih gubitaka za industriju Unije koji bi brzo mogli postati neodrživi.

(6)

U tim posebnim okolnostima, s obzirom na to da je raspolagala dostatnim dokazima koji upućuju na postojanje subvencioniranja, prijetnje štete i uzročno-posljedične veze koji su potrebni za pokretanje antisubvencijskog ispitnog postupka, Komisija je odlučila, u skladu s člankom 10. stavkom 8. osnovne uredbe, pokrenuti postupak bez primitka pisane pritužbe industrije Unije ili u njezino ime.

(7)

Komisija je prije pokretanja antisubvencijskog ispitnog postupka obavijestila kinesku vladu da je odlučila po službenoj dužnosti pokrenuti postupak u vezi s uvozom novih električnih vozila na baterije iz NRK-a te ju je pozvala na savjetovanje u skladu s člankom 10. stavkom 7. osnovne uredbe. Kineska vlada prihvatila je ponuđeno savjetovanje, koje je održano 2. listopada 2023. Tijekom savjetovanja uzete su u obzir primjedbe koje je dostavila kineska vlada. Međutim, nije bilo moguće postići sporazumno rješenje.

(8)

Komisija je 7. ožujka 2024. na vlastitu inicijativu Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2024/785 od 5. ožujka 2024. („uredba o evidentiranju”) (4) uvela obvezu evidentiranja uvoza novih električnih vozila na baterije koja su konstruirana za prijevoz osoba i podrijetlom su iz Kine.

(9)

Ispitnim postupkom o subvencioniranju i šteti obuhvaćeno je razdoblje od 1. listopada 2022. do 30. rujna 2023. („razdoblje ispitnog postupka” ili „RIP”). Ispitivanjem kretanja relevantnih za procjenu štete obuhvaćeno je razdoblje od 1. siječnja 2020. do kraja razdoblja ispitnog postupka („razmatrano razdoblje”).

(10)

Komisija je u Obavijesti o pokretanju postupka pozvala zainteresirane strane da joj se obrate radi sudjelovanja u ispitnom postupku. Osim toga, Komisija je o pokretanju ispitnog postupka posebno obavijestila poznate proizvođače iz Unije, poznate proizvođače izvoznike i kinesku vladu, poznate uvoznike, dobavljače i korisnike te udruženja za koja se zna da se postupak na njih odnosi te ih je pozvala na sudjelovanje.

(11)

U skladu s člankom 11. stavkom 11. osnovne uredbe od proizvođača istovjetnog proizvoda iz Unije zatraženo je da surađuju s Komisijom.

(12)

Određeni broj proizvođača iz Unije zatražio je od Komisije da njihov identitet ostane povjerljiv („anonimnost” ili „anonimno postupanje”) zbog rizika od znatnog štetnog učinka u smislu odmazde. Komisija je pojedinačno ispitala osnovanost svakog zahtjeva za anonimnost. Komisija je utvrdila da su društva navela valjane razloge u smislu članka 29. stavka 1. osnovne uredbe i da u svakom pojedinačnom slučaju postoje dokazi o znatnoj mogućnosti odmazde. Komisija je stoga prihvatila da identitet tih društava ne bi trebalo otkriti.

(13)

Ostali proizvođači iz Unije koji su se javili nisu zatražili anonimnost. Komisija je smatrala da bi mogao postojati rizik da se eliminacijom ipak utvrdi identitet proizvođača iz Unije koji su zatražili i naveli valjane razloge da se s njihovim identitetom postupa anonimno. Kako bi se osiguralo povjerljivo postupanje s identitetom proizvođača iz Unije koji su zatražili anonimnost, anonimnost je proširena na sve proizvođače iz Unije.

(14)

Nadalje, više zainteresiranih strana koje nisu proizvođači iz Unije (kao što su dobavljači i uvoznici) zatražilo je anonimnost tvrdeći da postoji rizik od znatnog štetnog učinka u smislu odmazde. Komisija je pažljivo analizirala zaprimljene zahtjeve i zaključila da su sve predmetne strane navele valjane razloge u smislu članka 29. stavka 1. osnovne uredbe. Stoga je anonimno postupanje odobreno i tim zainteresiranim stranama.

(15)

Kineska vlada zatražila je od Komisije da pojasni činjeničnu i dokaznu osnovu tvrdnje proizvođača iz Unije o riziku od odmazde na temelju koje je određenim proizvođačima iz Unije odobrena povjerljivost. Kineska vlada zatražila je od Komisije i da stavi na raspolaganje podneske proizvođača iz Unije kojima se zahtijeva povjerljivo postupanje s njihovim nazivima. Kineska vlada tvrdila je i da nije imala mogućnost dostaviti primjedbe na odobravanje anonimnosti proizvođačima iz Unije i na navodne valjane razloge u zahtjevima za povjerljivost koje su podnijeli proizvođači električnih vozila na baterije iz Unije, iako se moglo pretpostaviti da se navodni rizik od odmazde odnosi na kinesku vladu. Nadalje, kineska vlada tvrdila je da odobravanje anonimnosti proizvođačima iz Unije koji to nisu zatražili nije usklađeno s pravilima Svjetske trgovinske organizacije (WTO) te da se njime krši članak 29. stavak 1. osnovne uredbe jer odobravanje anonimnosti ovisi o tome jesu li proizvođači naveli valjane razloge. Kineska gospodarska komora za uvoz i izvoz strojeva i elektroničkih proizvoda („CCCME”) tvrdila je da povjerljivost odobrena proizvođačima iz Unije nije u skladu s člankom 29. stavkom 1. osnovne uredbe jer Komisija nije dokazala postojanje valjanih razloga u tom pogledu.

(16)

Komisija je smatrala da je već dostavila dovoljno informacija o tome u bilješci u dokumentaciji od 25. listopada 2023. (5), čiji je sadržaj u ovoj uvodnoj izjavi preuzet in extenso. U toj je bilješci objašnjeno da su proizvođači iz Unije tvrdili da postoji rizik od znatnog štetnog učinka u smislu odmazde. Komisija je smatrala da bi se objavom dodatnih pojedinosti o činjeničnoj i dokaznoj osnovi tvrdnje svakog proizvođača iz Unije mogao eliminacijom otkriti identitet proizvođača iz Unije koji surađuju zbog malog broja grupa koje na tržištu Unije proizvode električna vozila na baterije te znatne količine javnih i pretplatnih informacija koje su dostupne o tim grupama. Zbog toga Komisija zaprimljene zahtjeve za anonimnost nije mogla staviti na raspolaganje ni u kojem obliku. Nadalje, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 13., Komisija je anonimno postupanje morala odobriti i proizvođačima iz Unije koji to nisu zatražili kako bi zaštitila identitet proizvođača iz Unije koji su zatražili da se s njihovim identitetom postupa povjerljivo i za to naveli valjani razlog jer bi se inače njihov identitet mogao utvrditi eliminacijom. Stoga su taj zahtjev i tvrdnje odbačeni.

(17)

Kineska vlada tvrdila je da u dokumentaciji ispitnog postupka koja nije povjerljiva ne postoje informacije ni dokazi tome da su se proizvođači električnih vozila iz Unije registrirali kao zainteresirane strane u roku od sedam dana. Nadalje, CCCME je tvrdio da je nestavljanje na raspolaganje podataka o registraciji i jasnih informacija u pogledu suradnje proizvođača električnih vozila na baterije iz Unije u oštroj suprotnosti s postupanjem s registracijskim obrascima i korespondencijom te podnescima kineskih proizvođača izvoznika koji su odmah stavljeni na raspolaganje u dokumentaciji koja nije povjerljiva. CCCME je nadalje tvrdio da se time narušava njegovo pravo na obranu u obliku iznošenja smislenih primjedbi o potpori industrije Unije u ispitnom postupku.

(18)

Komisija je napomenula da prema Obavijesti o pokretanju postupka (6) nije postojao rok od sedam dana u kojem bi se proizvođači iz Unije ili druge kategorije stranaka morali registrirati kao zainteresirane strane. Komisija smatra da kineska vlada misli na rok od sedam dana u kojem su proizvođači iz Unije morali dostaviti obrazac za odabir uzorka. Komisija je u tom pogledu podsjetila da se u skladu s točkom 5.6. Obavijesti o pokretanju postupka proizvođači iz Unije koji su dostavili informacije za odabir uzorka smatraju zainteresiranim stranama od trenutka dostavljanja tih informacija. To je bio slučaj u ovom ispitnom postupku.

(19)

Nadalje, za razliku od proizvođača iz Unije, nijedan kineski proizvođač izvoznik nije zatražio anonimnost. Stoga informacije o registraciji i suradnji proizvođača iz Unije u dokumentaciji koja nije povjerljiva nisu usporedive s odgovarajućim informacijama koje su dostupne za kineske proizvođače izvoznike. Konkretno, s obzirom na to da se podnesci koji nisu povjerljivi, a koje dostave stranke kojima je odobrena anonimnost, najprije moraju temeljito provjeriti kako bi se osiguralo očuvanje anonimnosti, dostupnost tih podnesaka u dokumentaciji koja nije povjerljiva neznatno je odgođena. Bez obzira na to, zainteresirane strane imale su dovoljno vremena za iznošenje primjedbi nakon što su odgovarajući dokumenti dodani u dokumentaciju koja nije povjerljiva te stoga nisu povrijeđena prava na obranu. Kad je riječ o potpori industrije Unije, u ispitnom postupku po službenoj dužnosti pojam potpore industrije Unije nije relevantan, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 45.

(20)

Zainteresirane strane imale su priliku dostaviti primjedbe na pokretanje ispitnog postupka i zatražiti saslušanje pred Komisijom i/ili službenikom za saslušanje u trgovinskim postupcima. Službe Komisije održale su saslušanja s kineskom vladom i CCCME-om te društvom Tesla (Shanghai) Co., Ltd. („Tesla”), društvom Smart Europe GmbH („Smart”), društvom 24, društvom 22 i društvom Green World Mobility B.V. („Green World Mobility”) (7).

(21)

CCCME je tvrdio da mu je Komisija narušila prava na obranu jer je neopravdano odugovlačila dodijeliti mu status zainteresirane strane te mu je nametnula povećano administrativno opterećenje jer je prekomjerno detaljno ispitivala punomoći.

(22)

U ovom je predmetu CCCME status zainteresirane strane dobio 10. listopada 2023. Od CCCME-a je zatraženo da dokaže da zastupa društva za koja postoji objektivna veza između njihovih aktivnosti i proizvoda iz ispitnog postupka. Stoga je Komisija pažljivo procijenila dokumente o punomoći koje su proizvođači izvoznici dostavili CCCME-u. Komisija je zaključila da ta procjena nije narušila CCCME-ova prava na obranu jer je CCCME imao dostatne prilike za iznošenje primjedbi u privremenoj fazi ispitnog postupka. Osobito valja istaknuti da je odobreno produljenje roka za iznošenje primjedbi kako bi se CCCME-u osiguralo jednako razdoblje za iznošenje primjedbi kakvo su na raspolaganju imale ostale zainteresirane strane. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(23)

U Obavijesti o pokretanju postupka Komisija je navela da je moguće da će provesti odabir uzorka zainteresiranih strana u skladu s člankom 27. osnovne uredbe.

(24)

Kako bi odlučila je li odabir uzorka potreban i, ako jest, kako bi odabrala uzorak, Komisija je od svih proizvođača iz Unije zatražila da dostave informacije navedene u obavijesti o pokretanju postupka.

(25)

Više proizvođača iz Unije dostavilo je zatražene informacije i pristalo da ih se uključi u uzorak.

(26)

U skladu s člankom 27. osnovne uredbe odabir uzorka temeljio se na najvećem reprezentativnom obujmu prodaje i proizvodnje istovjetnog proizvoda u Uniji tijekom razdoblja ispitnog postupka. Komisija je razmotrila i zemljopisnu rasprostranjenost proizvođača iz Unije unutar Unije te osigurala uključivanje širokog raspona modela električnih vozila na baterije. Privremeni uzorak sastojao se od četiri proizvođača iz Unije. Proizvođači iz Unije u uzorku činili su 38 % prodaje i 34 % ukupne proizvodnje industrije Unije u razdoblju ispitnog postupka. Komisija je pozvala zainteresirane strane da dostave primjedbe o privremenom uzorku.

(27)

Komisija je zaprimila primjedbe na privremeni uzorak i suradnju proizvođača iz Unije od društva 21, kineske vlade i CCCME-a.

(28)

Kineska vlada tvrdila je da u zaglavlju obrazaca za odabir uzorka nije bilo „datuma spremanja”, kao što je bio slučaj s obrascima za odabir uzorka kineskih proizvođača izvoznika. Nadalje, kineska vlada, CCCME i društvo 21 naveli su da, s obzirom na to da identitet proizvođača iz Unije nije otkriven i da nije bilo dovoljno pojedinosti o kriterijima odabira uzorka koje je upotrijebila Komisija, nisu mogli dostaviti primjedbe na uzorak proizvođača iz Unije i provjeriti informacije koje je dostavila Komisija. Stoga je kineska vlada od Komisije zatražila da: i. pojasni koliko je proizvođača iz Unije pravodobno registriralo svoj interes za ispitni postupak i surađivalo, ii. navede koliko proizvođača električnih vozila na baterije iz Unije koji surađuju nisu članovi Udruženja europskih proizvođača automobila („ACEA”), iii. pojasni jesu li društva 2, 4, 6, 10, 23 i 25 dostavila obrasce za odabir uzorka i zašto njihovi obrasci za odabir uzorka nisu dostupni u dokumentaciji ispitnog postupka koja nije povjerljiva – to je zatražio i CCCME, koji je u tom pogledu dodao i društva 30 i 31, iv. pojasni pripada li bilo koje društvo u uzorku istoj grupi, v. navede je li primijenila načelo jedinstvenog gospodarskog subjekta u odnosu na proizvođače iz Unije u uzorku i jesu li sve povezane strane proizvođača u uzorku bile dužne dostaviti relevantne informacije, vi. pojasni što se podrazumijeva pod uključivanjem modela u kontekstu odabira uzorka i kako su modeli povezani s navodnim „segmentima” jer su za kineske proizvođače izvoznike kao kriterij odabira uzorka upotrijebljeni nedefinirani „segmenti”, vii. navede jesu li u uzorak uključeni proizvođači iz Unije s najvećim obujmom proizvodnje i prodaje u razdoblju ispitnog postupka i, ako nisu, objasni na kojoj je osnovi i zbog kojih razloga Komisija odlučila da ta društva neće uključiti u uzorak, viii. pojasni težinu i relevantnost svakog kriterija u odabiru uzorka proizvođača iz Unije.

(29)

Tijekom ispitnog postupka i CCCME je zatražio neke od tih informacija. Društvo 21 tvrdilo je da bi u uzorak trebalo uključiti još jednog proizvođača iz Unije kako bi Komisija mogla provesti objektivno ispitivanje štete na temelju pozitivnih dokaza, uzimajući u obzir sveukupnu relevantnost kriterija koje je Komisija predložila za odabir uzorka.

(30)

Komisija je napomenula da se „datum spremanja” koji se prikazuje na dokumentima iz dokumentacije o ispitnom postupku koja nije povjerljiva generira automatski u aplikaciji TRON.tdi, koju Komisija i zainteresirane strane upotrebljavaju u ispitnim postupcima trgovinske zaštite. Međutim, zbog anonimnosti odobrene proizvođačima iz Unije proizvođači iz Unije koji surađuju dostavili su obrasce za odabir uzorka e-poštom, a ne putem platforme TRON.tdi kao kineski proizvođači izvoznici. Nadalje, svi odgovori industrije Unije koji se odnose na odabir uzorka zajedno su dodani u dokumentaciju koja nije povjerljiva u komprimiranoj mapi nakon temeljite provjere kako bi se očuvala povjerljivost proizvođača iz Unije koji surađuju. Aplikacija TRON.tdi ne može dodati „datum spremanja” u komprimiranu mapu. Stoga taj „datum spremanja” nije vidljiv na obrascu za odabir uzorka proizvođača iz Unije.

(31)

Komisija je napomenula da su svi obrasci za odabir uzorka koje su dostavili proizvođači iz Unije stavljeni na raspolaganje u dokumentaciji o ispitnom postupku koja nije povjerljiva 30. listopada 2023. (8) Kako je navedeno u dokumentaciji koja nije povjerljiva, obrasce za odabir uzorka proizvođači iz Unije dostavili su od 11. do 13. listopada (nakon kratkog produljenja roka od dva dana koje je odobreno nekim proizvođačima iz Unije zbog složenosti obrasca za odabir uzorka). Međutim, Komisija ih je dodala u dokumentaciju koja nije povjerljiva nakon što je provjerila nije li u verzijama odgovora za odabir uzorka koje nisu povjerljive slučajno otkriven identitet proizvođača iz Unije kojima je odobrena anonimnost, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od 12. do 14. Nadalje, budući da je proizvođačima iz Unije odobrena anonimnost, Komisija nije mogla objaviti pripadaju li proizvođači iz Unije u uzorku istoj grupi i jesu li članovi ACEA-e jer bi zbog toga predmetni subjekti mogli postati prepoznatljivi, što bi im ugrozilo anonimnost.

(32)

Nadalje, iz istih razloga Komisija nije mogla objaviti jesu li u uzorak uključeni proizvođači iz Unije s najvećim obujmom proizvodnje i prodaje. Međutim, Komisija je podsjetila da u članku 27. osnovne uredbe nema obveze odabira samo najvećih proizvođača u smislu obujma proizvodnje i prodaje niti su kriteriji koji su u njemu navedeni na bilo koji način rangirani. Cilj je te odredbe osigurati da Komisija primjenom tih kriterija odabere najreprezentativniji uzorak koji se razumno može ispitati u raspoloživom vremenu. Odabir uzorka u ovom ispitnom postupku u potpunosti je u skladu s tim načelom te uzima u obzir posebnosti ovog predmeta.

(33)

Komisija je reprezentativnost uzorka osigurala i uključivanjem širokog raspona modela električnih vozila na baterije koji bi se mogli usporediti na strani Unije i na strani izvoza. Kad je riječ o pitanju je li Komisija primijenila načelo jedinstvenog gospodarskog subjekta u pogledu proizvođača iz Unije u uzorku i jesu li sve povezane strane proizvođača u uzorku bile dužne dostaviti relevantne informacije, Komisija je napomenula da se načelo jedinstvenog gospodarskog subjekta primjenjuje na izvoznike za potrebe izračuna izvozne cijene za izvoz koji se obavlja preko trgovaca/uvoznika u trećim zemljama te stoga nije jasno što u tom pogledu traži kineska vlada. Nadalje, kako je navedeno u obrascu za odabir uzorka za proizvođače iz Unije, tražilo se da se obrazac za odabir uzorka dostavi na razini pravnog subjekta proizvođača, a ne na razini grupe. Stoga je od svakog pravnog subjekta s proizvodnjom u Uniji zatraženo da dostavi obrazac za odabir uzorka.

(34)

Nakon što je pažljivo analizirala sve primjedbe, Komisija je zaključila da je uzorak u skladu s pravom EU-a i WTO-a. Uzorak je na odgovarajući način predstavljao proizvođače istovjetnog proizvoda iz Unije. Komisija je na početku podsjetila da su relevantne odredbe o odabiru uzorka utvrđene u članku 27. osnovne uredbe. Relevantne odredbe dopuštaju široku diskrecijsku ovlast pri odabiru uzorka u skladu s relevantnim kriterijima koji su u njima navedeni. Konkretno, u članku 27. stavku 2. osnovne uredbe jasno se navodi da „[k]onačan odabir stranki […] obavlja Komisija.” Nadalje, Komisija je podsjetila da Sporazum WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama ne sadržava odredbe o odabiru uzorka, što ponovno potvrđuje široko diskrecijsko pravo Komisije u tom pitanju. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 26., na temelju informacija dostavljenih u odgovorima za odabir uzorka utvrđeno je da predloženi uzorak iznosi 38 % prodaje i 34 % proizvodnje u Uniji u razdoblju ispitnog postupka. Komisija je smatrala da su ti postoci reprezentativni na temelju članka 27. osnovne uredbe. Metodologija odabira uzorka detaljno je objašnjena u bilješci o privremenom uzorku od 30. listopada 2023.

(35)

Kako bi se osigurala najveća reprezentativnost proizvođača električnih vozila na baterije iz Unije, Komisija je osim količine uzela u obzir i zemljopisnu rasprostranjenost proizvođača iz Unije unutar Unije i osigurala uključivanje širokog raspona modela električnih vozila na baterije. Kao i u drugim antisubvencijskim ispitnim postupcima, zemljopisna rasprostranjenost uzeta je u obzir kako bi se potvrdila reprezentativnost uzorka u skladu s člankom 27. osnovne uredbe.

(36)

Nadalje, Komisija je u obzir uzela širok raspon modela električnih vozila na baterije kako bi osigurala visok stupanj reprezentativnosti pri njihovoj usporedbi s odgovarajućim modelima koje izvoze kineski proizvođači izvoznici u skladu s diskrecijskim pravom koje ima pri odabiru konačnog uzorka.

(37)

Stoga je Komisija smatrala da je uzorak reprezentativan (među ostalim zemljopisno), a veći uzorak ne bi se razumno mogao ispitati u raspoloživom vremenu. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(38)

CCCME je tvrdio da odgovori na obrasce za odabir uzorka proizvođača iz Unije koji nisu povjerljivi nisu u skladu s člankom 29. stavkom 2. osnovne uredbe jer proizvođači iz Unije nisu odgovorili na sva pitanja u obrascu za odabir uzorka. Konkretno, CCCME je naveo da je društvo 11 odgovorilo samo na pet od 22 pitanja iz obrasca za odabir uzorka. Nadalje, CCCME je tvrdio da društvo 11, društvo 12 i društvo 15 nisu dostavili informacije o zaposlenosti, dok su društvo 7, društvo 8, društvo 9 i društvo 13 dostavili samo indeksirane podatke o zaposlenosti tijekom razdoblja ispitnog postupka, ali ne i podatke o zaposlenosti za prethodne godine, iako je u obrascu za odabir uzorka navedena proizvodnja tijekom tih godina. Nadalje, CCCME je tvrdio da nijedan proizvođač iz Unije nije opravdao postojanje „iznimnih okolnosti” u bilo kojem kontekstu i da su redigirali sve podatke.

(39)

Komisija se nije složila s tim tvrdnjama. Obrazac za odabir uzorka sadržavao je 10 glavnih pitanja. Osim toga, peto i šesto pitanje sadržavali su po jedno dodatno potpitanje koje je, s obzirom na anonimnost odobrenu proizvođačima iz Unije, po svojoj prirodi bilo povjerljivo jer su se u njemu tražili nazivi povezanih društava uključenih u proizvodnju i prodaju istovjetnog proizvoda koji se proizvodi u Uniji i nazivi podugovaratelja. Jasno je i da društvo, ako nije imalo povezana društva uključena u proizvodnju i prodaju istovjetnih proizvoda proizvedenih u Uniji ili podugovaratelje, nije trebalo odgovoriti na odgovarajuće potpitanje. To je bio slučaj s društvom 11, koje je u šestom pitanju navelo da nema podugovaratelje. Stoga u ovom slučaju nije jasno zašto je CCCME smatrao da društvo 6 nije odgovorilo na potpitanje 6(1). Nadalje, osmo pitanje sadržavalo je pet dodatnih potpitanja, a deveto pitanje četiri. Međutim, kako je objašnjeno u bilješci u dokumentaciji od 25. listopada 2023. (9), osmim i devetim pitanjem, na koja je trebalo odgovoriti „da” ili „ne”, mogao se na temelju tržišnog znanja o strukturi industrije Unije otkriti identitet predmetnog proizvođača iz Unije, pa je Komisija zaključila da se odgovori na ta pitanja (zajedno s navedenim potpitanjima) ne mogu sažeti u verziji obrasca za odabir uzorka koja nije povjerljiva bez rizika od otkrivanja povjerljivih informacija u smislu članka 29. stavka 2. osnovne uredbe, čime bi se ugrozila anonimnost odobrena proizvođačima iz Unije. Stoga proizvođači iz Unije na ta pitanja nisu morali dostaviti odgovor koji nije povjerljiv. Društvo 11 odgovorilo je na 1., 2., 4., 5., 6. i 7. pitanje. Odgovor na treće pitanje, u kojem se od proizvođača iz Unije tražilo da izvijeste o modelima električnih vozila na baterije koji su proizvedeni i prodani u Uniji, bio je, s obzirom na odobrenu anonimnost, po prirodi je povjerljiv jer je mogao omogućiti prepoznavanje predmetnih subjekata i tako im ugroziti anonimnost.

(40)

Kad je riječ o broju zaposlenika, Komisija je napomenula da je društvo 11 proizvodilo električna vozila na baterije samo u razdoblju ispitnog postupka i u malim količinama. Nadalje, broj zaposlenika nije kriterij za odabir uzorka. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 26., kriteriji upotrijebljeni za odabir uzorka proizvođača iz Unije bili su obujam proizvodnje i prodaje, zemljopisna rasprostranjenost i modeli električnih vozila na baterije. Stoga činjenica da jedan proizvođač iz Unije nije prijavio broj zaposlenika u razdoblju ispitnog postupka ili da su neki proizvođači iz Unije prijavili broj zaposlenika samo u razdoblju ispitnog postupka ne znači da njihovi odgovori na obrazac za odabir uzorka nisu valjani. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(41)

Kad je riječ o tvrdnji da proizvođači iz Unije ni u kojem kontekstu nisu opravdali postojanje „iznimnih okolnosti” te da su redigirali sve podatke, Komisija je napomenula da nije bilo jasno na koje podatke CCCME misli. Ako je mislio na podatke za kontakt društava, s obzirom na to da je proizvođačima iz Unije odobrena anonimnost, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 12. i 13., proizvođači iz Unije nisu se morali pozivati na „iznimne okolnosti” da bi odgovorili na obrazac za odabir uzorka. Nadalje, proizvođači iz Unije nisu mogli navesti svoje podatke za kontakt jer je to moglo predmetne subjekte učiniti prepoznatljivima i stoga bi anonimnost bila ugrožena. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(42)

Kineska vlada i CCCME tvrdili su da, prema MLexovu izvješću za medije, njemački proizvođači električnih vozila na baterije, npr. Volkswagen, BMW i Mercedes-Benz, nisu bili uključeni u uzorak. Kineska vlada i CCCME tvrdili su da je to drugi put od pokretanja ispitnog postupka da MLex ima informacije o odabiru uzorka proizvođača iz Unije koje nisu bile dostupne CCCME-u i kineskim proizvođačima izvoznicima koji su surađivali u ispitnom postupku. CCCME i kineska vlada tvrdili su da je MLex za zahtjeve za anonimnost proizvođača iz Unije znao 13. listopada 2023., dok su zainteresirane strane za to saznale otprilike dva tjedna poslije. Stoga je CCCME naveo da se, ako je izvješće za medije o uzorku proizvođača iz Unije točno, oštro protivi odabranim grupama proizvođača izvoznika jer bi Komisija trebala upotrijebiti statistički reprezentativan uzorak. U tom je pogledu uputio na presudu Suda u predmetu Fliesen-Zentrum Deutschland (10). Nadalje, CCCME je tvrdio da je isključivanje glavnih proizvođača iz Unije iz uzorka znatno odstupanje od ustaljene prakse Komisije prema kojoj se radi sveobuhvatne i reprezentativne analize u uzorak obično uključuju najveći proizvođači.

(43)

Komisija ne može komentirati sadržaj izvješća za medije jer su za ispitni postupak važne informacije dostupne u dokumentaciji. Nadalje, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 12. i 13., proizvođačima iz Unije odobrena je anonimnost i stoga Komisija ne može objaviti nazive proizvođača iz Unije u uzorku. Osim toga, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 26., predloženi uzorak iznosio je 38 % prodaje i 34 % proizvodnje u Uniji u razdoblju ispitnog postupka te su se ti postoci smatrali reprezentativnima na temelju članka 27. osnovne uredbe. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(44)

CCCME je tvrdio da bi Komisija trebala objaviti razinu suradnje proizvođača električnih vozila na baterije iz Unije jer je to činjenično pitanje koje je srž prijetnje materijalne štete koju Komisija treba procijeniti. CCCME je tvrdio da, ako proizvođači električnih vozila na baterije iz Unije ne žele zaštitu, ne bi trebalo uvoditi mjere na uvoz električnih vozila na baterije iz Kine.

(45)

Komisija je napomenula da je razina suradnje u ispitnom postupku potrebna samo za provjeru reprezentativnosti. Budući da je trenutačni ispitni postupak pokrenut po službenoj dužnosti, Komisija nije morala objaviti razinu suradnje. Razina suradnje proizvođača iz Unije u fazi odabira uzorka Komisiji je bila dostatna za odabir reprezentativnog uzorka proizvođača iz Unije i nastavak ispitnog postupka. Osim toga, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 26., proizvođači iz Unije u uzorku činili su 38 % prodaje i 34 % ukupne proizvodnje industrije Unije u razdoblju ispitnog postupka, što se smatralo reprezentativnim. Naposljetku, u odjeljku „Interes Unije” Komisija je ocijenila je li uvođenje kompenzacijskih mjera na uvoz električnih vozila na baterije iz Kine u interesu Unije. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(46)

Kako bi odlučila je li odabir uzorka potreban i, ako jest, kako bi odabrala uzorak, Komisija je od nepovezanih uvoznika zatražila da dostave informacije navedene u Obavijesti o pokretanju postupka.

(47)

Nije surađivao nijedan nepovezani uvoznik pa odabir uzorka nije bio potreban.

(48)

Kako bi odlučila je li odabir uzorka bio potreban i, ako jest, kako bi odabrala uzorak, Komisija je od svih proizvođača izvoznika u NRK-u zatražila da dostave informacije navedene u Obavijesti o pokretanju postupka. Osim toga, Komisija je od Misije Narodne Republike Kine pri Europskoj uniji zatražila da utvrdi eventualne ostale proizvođače izvoznike koji bi mogli biti zainteresirani za sudjelovanje u ispitnom postupku i/ili da s njima stupi u kontakt.

(49)

Ukupno je 21 proizvođač izvoznik / grupa proizvođača izvoznika iz predmetne zemlje dostavila zatražene informacije i pristala na uključenje u uzorak. Komisija je privremeno odabrala uzorak od tri grupe proizvođača koje surađuju. Osim apsolutnog obujma izvoza u Uniju, Komisija je dodatno razmotrila prodaju modela električnih vozila na baterije u različitim „tržišnim segmentima” (u smislu različitih „vrsta proizvoda”) kako bi na odgovarajući način osigurala najveću reprezentativnost industrije proizvoda iz ispitnog postupka. Komisija je razmotrila i moguću prihvatljivost grupa proizvođača izvoznika za programe subvencioniranja uključene u Izvješće o dostatnosti dokaza na temelju odgovora na upitnike za odabir uzorka. S obzirom na prirodu i posljedice predmetnog subvencioniranja, koje je dovelo do povećane proizvodnje električnih vozila na baterije i prijetnje štete koju bi Unijina industrija tih vozila mogla pretrpjeti, pri odabiru je uzeta u obzir i dostupnost neiskorištenih kapaciteta. Grupe u uzorku bile su:

(50)

Grupe proizvođača izvoznika u uzorku („proizvođači izvoznici u uzorku”) činile su 43 % proizvodnje, 51 % domaće prodaje i 39 % procijenjenog ukupnog izvoza iz NRK-a u Uniju u razdoblju ispitnog postupka.

(51)

U skladu s člankom 27. stavkom 2. osnovne uredbe provedeno je savjetovanje o odabiru uzorka sa svim poznatim proizvođačima izvoznicima i s kineskom vladom.

(52)

Primjedbe na predloženi uzorak dostavili su kineska vlada, CCCME i tri grupe proizvođača izvoznika, jedna koja je uključena u uzorak (BYD) i dvije koje nisu (Tesla i Great Wall Motor Company Limited („GWM”)), te jedan proizvođač iz Unije (društvo 24).

(53)

Sve su te strane postavile pitanje o razlozima odstupanja od standardne prakse Komisije prema kojoj se za odabir uzorka proizvođača izvoznika kao odlučujući kriterij upotrebljava jednostavno najveći reprezentativni obujam izvoza u Uniju. Osim toga, tvrdili su da upotrebom elemenata koji nisu najveći obujam izvoza u postupku odabira uzorka, kao što su prihvatljivost proizvođača izvoznika za programe subvencioniranja i raznolikost modela koji se prodaju u različitim tržišnim segmentima, Komisija nije odabrala uzorak u skladu sa zahtjevima utvrđenima u članku 27. stavku 1. osnovne uredbe i članku 6.10. Antidampinškog sporazuma WTO-a, s obzirom na to da u Sporazumu WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama nema odredbe o odabiru uzorka. Društvo Tesla zatražilo je da ga se uključi u uzorak s obzirom na praksu Komisije da se osloni na „najveći reprezentativni obujam izvoza u Uniju”.

(54)

Komisija je u tom smislu podsjetila da u članku 27. osnovne uredbe nema obveze odabira samo najvećih proizvođača u smislu obujma niti su kriteriji za odabir uzorka koji su u njemu navedeni na bilo koji način rangirani. Kako bi se osigurala učinkovitost ispitnog postupka, Komisija ima prostor za procjenu (11) pri odabiru uzorka na temelju kriterija kojima se osigurava njegova reprezentativnost za prihvatljivost subvencija navedenih u Obavijesti o pokretanju postupka. Konkretno, u članku 27. stavku 2. osnovne uredbe navodi se da „[k]onačan odabir stranki […] obavlja Komisija.” U skladu s tim Komisija je razmotrila druge elemente koji su uzeti u obzir i u prošlim antisubvencijskim ispitnim postupcima (12) kako bi zajamčila reprezentativnost uzorka industrije električnih vozila na baterije u Kini.

(55)

Odabir uzorka proizvođača izvoznika nije se oslanjao samo na obujam izvoza, nego i na raznolikost modela električnih vozila na baterije koji se prodaju u različitim tržišnim segmentima (tj. vrste proizvoda), reprezentativnost društava/grupa s obzirom na moguću prihvatljivost programa uključenih u Izvješće o dostatnosti dokaza te ukupni proizvodni kapacitet, uključujući neiskorišteni kapacitet. Uzimajući u obzir sve te čimbenike zajedno, odabrani uzorak smatrao se najreprezentativnijim uzorkom koji je razumno bilo moguće ispitati u raspoloživom vremenu. Odabir uzorka bio je u potpunosti u skladu s odredbama članka 27. osnovne uredbe, uzimajući u obzir posebnosti predmeta. S obzirom na visok stupanj reprezentativnosti uzorka u smislu kriterija navedenih u uvodnoj izjavi 49. i vrijeme raspoloživo za ispitni postupak, Komisija nije smatrala da je primjereno odabrati dodatnog proizvođača izvoznika u uzorak. Stoga je Teslin zahtjev za odabir u uzorak odbijen.

(56)

Nadalje, kineska vlada tvrdila je da Komisija nije dostavila traženo pojašnjenje o odabiru uzorka proizvođača izvoznika, posebno u pogledu razmatranja i relativnih pondera četiriju kriterija uzetih u obzir za odabir uzorka, osnove za utvrđivanje izvozne prodaje različitih tržišnih segmenata, osnove za procjenu moguće prihvatljivosti grupa proizvođača izvoznika za programe subvencioniranja i dostupnosti neiskorištenih kapaciteta te značenja odluke Komisije da se za potrebe odabira uzorka osloni na odgovore iz obrazaca za odabir uzorka, ne dovodeći u pitanje i neovisno o tome jesu li možda povezani s drugim grupama proizvođača izvoznika.

(57)

Komisija je svoj odabir triju grupa društava smatrala najreprezentativnijim obujmom koji bi mogla ispitati u raspoloživom vremenu, pri čemu nije razmatrala samo apsolutne podatke o proizvodnji, prodaji i izvozu, već je razmotrila niz dodatnih elemenata za procjenu reprezentativnosti uzorka, uključujući raznolikost modela električnih vozila na baterije koji se prodaju u različitim tržišnim segmentima, reprezentativnost društava/grupa u pogledu moguće prihvatljivosti programa uključenih u Izvješće o dostatnosti dokaza i ukupni proizvodni kapacitet, uključujući neiskorišteni kapacitet, na temelju informacija dostavljenih u obrascu za odabir uzorka. Pri procjeni tih elemenata primijenjen je sveobuhvatan pristup, pri čemu se nijedan od pojedinačnih elemenata nije smatrao odlučujućim. Tržišni segmenti razmotreni su na temelju javno dostupnih informacija o modelima koje su proizvođači izvoznici prodavali na tržištu Unije. Kako je navedeno u Bilješci o konačnom uzorku proizvođača izvoznika, Komisija je smatrala prihvatljivost programa subvencioniranja proizvođača izvoznika u uzorku objektivnim kriterijem kojim se osigurava da je uzorak reprezentativan za razinu subvencioniranja u predmetnoj zemlji. Odabir se temeljio na obrascima za odabir uzorka koje su dostavili proizvođači izvoznici koji surađuju, a koji bi trebali uključivati sve njihove povezane strane relevantne za ispitni postupak. Budući da su te odgovore dostavili sami proizvođači izvoznici, Komisija je izričito istaknula da bi mogla biti potrebna daljnja procjena u pogledu njihovih povezanih strana.

(58)

Prema kineskoj vladi i CCCME-u, u konačnoj odluci o uzorku nije navedeno nikakvo opravdanje za isključenje društva Tesla, najvećeg kineskog proizvođača izvoznika, iz uzorka proizvođača izvoznika.

(59)

Društvo Tesla doista je tijekom razdoblja ispitnog postupka bilo jedan od najvećih proizvođača izvoznika u pogledu izvoza u Uniju. Međutim, suprotno tvrdnji CCCME-a i kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 54. i 57., odabir uzorka ne bi se trebao temeljiti samo na najvećem obujmu proizvodnje, prodaje ili izvoza, nego na najvećem reprezentativnom obujmu. Kako je navedeno u Bilješci o konačnom uzorku proizvođača izvoznika, smatralo se da konačni odabir uzorka primjereno predstavlja proizvođače izvoznike električnih vozila na baterije koji posluju u Kini te se taj odabir temeljio na najvećem reprezentativnom obujmu proizvodnje, prodaje ili izvoza u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka koji se razumno mogao ispitati u raspoloživom vremenu, uzimajući u obzir elemente utvrđene u uvodnoj izjavi 57. Stoga je Komisija odbacila tvrdnju kineske vlade i CCCME-a.

(60)

Nadalje, društvo Tesla tvrdilo je da Komisija u uzorak nije odabrala cijele grupe, već je odabrala samo neke proizvođače izvoznike i povezana društva unutar grupe.

(61)

Ta je primjedba činjenično netočna. Komisija uzorak nije odabrala na temelju pojedinačnih subjekata, nego na temelju grupa utvrđenih u informacijama iz odgovora na obrasce za odabir uzorka. Svi proizvodni subjekti koji pripadaju takvim grupama dio su uzorka, neovisno o tome jesu li pojedinačno navedeni u Bilješci o konačnom uzorku proizvođača izvoznika.

(62)

Osim toga, kineska vlada i CCCME istaknuli su da su kineske robne marke diskriminirane jer su u uzorak odabrana tri društva u kineskom vlasništvu, no nije proveden odabir uzorka među trgovačkim društvima ili zajedničkim pothvatima u stranom vlasništvu. Kineska vlada, BYD i Tesla istaknuli su da je Izvješće o dostatnosti dokaza na kojem je Komisija temeljila svoju procjenu moguće prihvatljivosti za programe subvencioniranja i odabir uzorka pristrano te da se u njemu namjerno navode i uzimaju na nišan određeni proizvođači iz NRK-a. Kineska vlada, CCCME, Tesla i GWM tvrdili su da odabirom uzorka na temelju kriterija koji će vjerojatno dovesti do pozitivnog zaključka o prijetnji štete Komisija nije ispunila obvezu provedbe objektivnog ispitivanja štete iz članka 8. stavka 1. osnovne uredbe. Sve strane koje su iznijele primjedbe istaknule su nedostatak dostatnih informacija o metodologiji i analizi primijenjenoj za odabir uzorka.

(63)

Komisija je odbacila argument da je postupala na diskriminirajući način. Kako je objašnjeno u bilješci u dokumentaciji o odabiru konačnog uzorka: prvo, neke grupe u uzorku imaju zajedničke pothvate s europskim proizvođačima automobila. Drugo, svaka mjera uvedena kao rezultat ispitnog postupka primjenjivala bi se na sva električna vozila na baterije koja se proizvode i izvoze iz NRK-a, neovisno o tome tko je vlasnik proizvođača izvoznika. Treće, većina društava/grupa koji su se javili za uključenje u uzorak u cijelosti je ili djelomično u kineskom vlasništvu i/ili ima sporazume o zajedničkim pothvatima sa stranim partnerima.

(64)

Potencijalna prihvatljivost programa uključenih u Izvješće o dostatnosti dokaza jedan je od nekoliko elemenata za koje je Komisija smatrala da osiguravaju najveću reprezentativnost proizvođača električnih vozila na baterije i podržavaju reprezentativnost uzorka u skladu s člankom 27. osnovne uredbe. Uz to, moguća prihvatljivost programa subvencioniranja element je koji nipošto nije pristran, već je, štoviše, to objektivan kriterij kojim se nastoji osigurati reprezentativnost uzorka za razinu subvencioniranja u predmetnoj zemlji. Stoga Komisija korištenjem potencijalne prihvatljivosti kao kriterija za odabir proizvođača izvoznika koji surađuju nije odabrala društva koja primaju najveće subvencije jer u trenutku donošenja odluke o odabiru uzorka nisu bili poznati konkretni iznosi koje su ta društva primila. Nadalje, činjenica da je društvo možda a priori potencijalno prihvatljivo za subvenciju iz određenog programa ne znači automatski da je to društvo ostvarilo korist od takvog programa tijekom razdoblja ispitnog postupka. Stoga je Komisija smatrala da društva nisu dokazala kako je to Komisija očito pogriješila u procjeni (13) prilikom odabira izvoznika u uzorku, što bi dovelo do obmanjujućih rezultata i predstavljalo kršenje obveze provođenja objektivnog ispitivanja štete, u čemu Komisija, valja podsjetiti, također ima široku diskrecijsku ovlast (14).

(65)

Naposljetku, suprotno argumentima nekih strana, metodologija odabira uzorka već je detaljno objašnjena u bilješci o privremenom uzorku objavljenoj 25. listopada 2023.

(66)

Proizvođač izvoznik GWM zatražio je da ga se uključi u uzorak i da se iz uzroka ukloni jedno društvo, tvrdeći da odabrano društvo nije dovoljno reprezentativno za cijelu industriju električnih vozila na baterije u NRK-u u pogledu robne marke, tehnologije i cijene njegova glavnog modela električnih vozila na baterije koji se izvozi u Uniju. Društvo GWM tvrdilo da bi ga trebalo uključiti u uzorak jer je ono jedan od rijetkih proizvođača izvoznika koji su pravodobno dostavili zatražene informacije za odabir uzorka i jedan od najvećih reprezentativnih izvoznika električnih vozila na baterije u NRK-u s obzirom na znatno različite modele električnih vozila na baterije koje izvozi u Uniju, njegov zemljopisni položaj, usklađenost s tehnologijama za sigurnost proizvoda i zaštitu okoliša, znatna ulaganja u istraživanje i razvoj te vertikalnu integraciju njegova sustava lanca opskrbe.

(67)

Sva društva koja su se javila u postupku odabira uzorka dostavila su odgovore u roku utvrđenom u Obavijesti o pokretanju postupka ili u dogovorenom roku nakon opravdanih zahtjeva za produljenje. Kako je navedeno u uvodnim izjavama od 53. do 57., Komisija je smatrala da je odabrani uzorak najreprezentativniji uzorak koji bi se razumno mogao ispitati u raspoloživom vremenu. Odabir uzorka bio je u potpunosti u skladu s odredbama članka 27. osnovne uredbe, uzimajući pritom u obzir posebnosti predmeta. Budući da nijedan od argumenata društva GWM ne pobija valjanost Komisijina odabira uzorka, zahtjev društva GWM za uključivanje u uzorak odbijen je.

(68)

CCCME, BYD, GWM i Tesla nadalje su tvrdili da se neiskorišteni kapacitet ne može smatrati čimbenikom koji bi se trebao upotrijebiti za utvrđivanje uzorka, već je to čimbenik koji bi trebalo ocijeniti tijekom ispitnog postupka.

(69)

Ovaj ispitni postupak temelji se na prijetnji štete. Stoga se smatralo da su informacije o razini potencijalne prodaje proizvođača izvoznika u bliskoj budućnosti važne za odabir reprezentativnog uzorka. To što je neiskorišteni kapacitet jedan od elemenata na kojima se temelji odluka Komisije o odabiru uzorka nije isključilo ocjenjivanje tog čimbenika tijekom ispitnog postupka za potrebe utvrđivanja prijetnje materijalne štete industriji Unije.

(70)

S obzirom na prethodno navedene razloge Komisija je odlučila zadržati predloženi uzorak kao konačni uzorak.

(71)

U svojim primjedbama nakon odluke o odabiru uzorka društvo NIO zatražilo je dodatna pojašnjenja u pogledu svoje posebne situacije među proizvođačima koji nisu uključeni u uzorak.

(72)

Komisija je na njegove primjedbe odgovorila u zasebnom podnesku koji je poslan samo tom društvu.

(73)

Nakon odabira uzorka, točnije 8. studenog 2023., održano je saslušanje s društvom Smart, koje je zatražilo da ga se ne smatra dijelom grupe Geely, nego zasebnim proizvođačem izvoznikom. U tom se zahtjevu društvo Smart posebno oslanjalo na nalaze Glavne uprave Europske komisije za tržišno natjecanje u postupku koncentracije u pogledu proizvodnje električnih vozila na baterije društva Smart u NRK-u (15).

(74)

Komisija je odbacila taj zahtjev. Prvo, odluke o koncentracijama donose se na temelju pravne osnove koja nije ista kao pravna osnova osnovne uredbe, koja ima druge ciljeve i za koju su potrebne druge vrste procjene. Drugo, u odluci o koncentraciji navedeno je da je zajednički pothvat društava Daimler i Geely u potpunosti funkcionalan zajednički pothvat, ali nije donesen nikakav zaključak o njegovoj ovisnosti o grupi Geely. Odluka je zapravo pokazala da se djelatnosti proizvodnje i distribucije društva Smart u NRK-u provode u okviru zajedničkog pothvata s društvom Geely. Nadalje, prodaja i stavljanje na tržište Unije također su obuhvaćeni zajedničkim pothvatom. Osim toga, s obzirom na postojeći poslovni odnos između društva Smart i grupe Geely, čini se da su te dvije strane jasno povezane u smislu članka 127. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/2447 (16). Na temelju toga Komisija je zaključila da bi se društvo Smart trebalo tretirati kao dio grupe Geely.

(75)

CCCME je smatrao da zahtjevi u pogledu izvješćivanja za kineske proizvođače izvoznike u uzorku predstavljaju pretjerano opterećenje, posebno u pogledu informacija koje se traže od povezanih dobavljača ulaznih elemenata i prijevoda godišnjih izvješća.

(76)

U Izvješću o dostatnosti dokaza utvrđeno je da se subvencioniranje koje provodi kineska vlada proširilo na cijeli lanac proizvodnje i opskrbe u industriji električnih vozila na baterije, među ostalim ponudom dijelova i sastavnih dijelova uz manju naknadu od primjerene. Komisija je smatrala da su informacije zatražene od povezanih strana proizvođača izvoznika u uzorku potrebne za procjenu postojanja subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere za dijelove i sastavne dijelove električnih vozila na baterije, uključujući baterije, pa je odbacila tvrdnju CCCME-a.

(77)

Komisija je upitnike poslala kineskoj vladi, trima grupama proizvođača izvoznika u uzorku, četirima proizvođačima iz Unije u uzorku i dvama korisnicima.

(78)

Komisija je odgovore na upitnik dobila od kineske vlade, triju grupa proizvođača izvoznika u uzorku, četiriju proizvođača iz Unije u uzorku i dvaju korisnika.

(79)

Komisija je zatražila i provjerila sve informacije koje je smatrala potrebnima za utvrđivanje subvencije, štete koja je iz toga proizašla (uključujući prijetnju štete) i interesa Unije.

(80)

Posjeti radi provjere u skladu s člankom 26. osnovne uredbe obavljeni su u poslovnim prostorima sljedećih društava:

(81)

Kako je istaknuto u odjeljku 3.3., Komisija je imala problema sa suradnjom jer nekoliko kineskih grupa u uzorku nije dostavilo odgovore na upitnik za određena društva ili je dostavilo nepotpune ili nikakve informacije o strukturi društva ili trošku proizvodnje. Zbog toga Komisija nije imala potpun pregled društava koja bi trebala dostaviti odgovor na upitnik ni udjela koji ta društva predstavljaju u ukupnom trošku proizvodnje.

(82)

Stoga se Komisija na temelju informacija u dokumentaciji odlučila usredotočiti na proizvođače električnih vozila na baterije, dobavljače glavnih ulaznih elemenata i ostala društva uključena u aktivnosti financiranja te istraživanja i razvoja, a koja su dostavila odgovore na upitnik i čiji su se odgovori mogli provjeriti u razdoblju prije uvođenja privremenih mjera.

(83)

Iako je Komisija odgovore na upitnik dobila i od drugih povezanih društava čije su djelatnosti obuhvaćene opsegom djelatnosti za koje je bilo potrebno dostaviti odgovore na upitnik, Komisija nije mogla analizirati te odgovore u razdoblju prije uvođenja privremenih mjera. Komisija zadržava pravo analizirati te odgovore do konačne faze ovog postupka.

(84)

Prema kineskoj vladi, činjenica da je MLex naizgled imao više informacija o uzorku proizvođača električnih vozila na baterije iz Unije nego zainteresirane strane potvrđuje da ispitni postupak nije transparentan i da se njime narušavaju prava zainteresiranih strana na zakonito postupanje.

(85)

Komisija se nije složila s tom tvrdnjom. Kako je prethodno navedeno u uvodnoj izjavi 43., Komisija ne može komentirati sadržaj izvješća za medije, a relevantne informacije sadržane su u dokumentaciji ovog ispitnog postupka. Komisija je u dokumentaciju ispitnog postupka koja nije povjerljiva pravodobno dodala sve relevantne informacije i stranama omogućila da dostave primjedbe. Komisija je tijekom ispitnog postupka propisno ocijenila sve zaprimljene primjedbe te ih objasnila u odgovarajućim odjeljcima ove Uredbe.

(86)

CCCME je tvrdio da je Komisija kasnila s uključivanjem odgovora industrije Unije na upitnik u dokumentaciju koja nije povjerljiva, što je u oštroj suprotnosti s brzinom kojom je Komisija u dokumentaciju unijela nepovjerljive verzije odgovora na upitnik koje su dostavili kineski proizvođači izvoznici. CCCME je tvrdio da su ta kašnjenja pridonijela nedostatku transparentnosti u pogledu industrije električnih vozila na baterije u Uniji i aspekata ispitnog postupka povezanih sa štetom.

(87)

Komisija se ne slaže s tom tvrdnjom. Kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 12. i 13., proizvođačima iz Unije odobrena je anonimnost. Stoga je Komisija morala pažljivo provjeriti ne otkriva li se u dokumentima koje je dostavila industrija Unije nenamjerno identitet proizvođača iz Unije i time ugrožava odobrena anonimnost. Za te je provjere bilo potrebno mnogo vremena. CCCME i druge zainteresirane strane imali su dovoljno vremena da dostave primjedbe na odgovore na upitnik nakon što su dodani u dokumentaciju o ispitnom postupku koja nije povjerljiva.

(88)

CCCME je tvrdio da je izostanak prepiske između Komisije i ACEA-e u dokumentaciji koja nije povjerljiva jasan pokazatelj nedostatka transparentnosti u ispitnom postupku jer podatke o makroekonomskim pokazateljima obično dostavljaju trgovinska udruženja. CCCME je od Komisije zatražio da pojasni kako će se u ispitnom postupku prikupljati i ocjenjivati makroekonomski podaci.

(89)

Komisija se nije složila s tom tvrdnjom. Ne postoji zakonska obveza Komisije da podatke o makroekonomskim pokazateljima pribavlja od trgovinskih udruženja kao što je ACEA. Komisija može koristiti i druge izvore informacija. Ti izvori i procjena makroekonomskih pokazatelja navedeni su u odjeljku „Šteta”. Komisija nije mogla otkriti izvor i metodologiju procjene makroekonomskih pokazatelja prije završetka privremene faze ispitnog postupka.

(90)

CCCME je istaknuo da je društvo 29 dostavilo određene informacije samo u povjerljivoj verziji i da zbog toga zainteresirane strane nisu mogle razumjeti i dostaviti primjedbe na informacije koje je dostavilo društvo 29. CCCME je stoga zatražio od Komisije da te informacije stavi na raspolaganje u dokumentaciji koja nije povjerljiva.

(91)

Komisija je provjerila te informacije i zaključila da ih nije moguće smisleno sažeti. Nadalje, Komisija u trenutačnom ispitnom postupku nije upotrijebila te konkretne informacije. Stoga je taj zahtjev odbačen.

(92)

Verzija koja nije povjerljiva glavnih informacija zatraženih u tablicama upitnika za proizvođače iz Unije u uzorku dodana je u dokumentaciju o ispitnom postupku koja nije povjerljiva u indeksiranom i konsolidiranom obliku (tj. podaci proizvođača iz Unije u uzorku agregirani su). Komisija je smatrala primjerenim ne dodavati zasebno nepovjerljivu verziju tablica svakog proizvođača iz Unije kako bi se zaštitila anonimnost identiteta proizvođača iz Unije u uzorku jer je postojao rizik da bi kretanja indeksa po društvu mogla nenamjerno otkriti identitet proizvođača iz Unije u uzorku i time ugroziti anonimnost.

(93)

U tom je pogledu CCCME zatražio od Komisije da pojasni i. kako je opravdanje za promjenu u praksi Komisije objašnjeno u uvodnoj izjavi 92. potkrijepljeno činjenicama iz dokumentacije predmeta jer je svaki proizvođač iz Unije u uzorku dostavio svoje pojedinačno indeksirane podatke za više gospodarskih pokazatelja (među ostalim za proizvodni kapacitet, proizvodnju, obujam prodaje i vrijednost povezanim i nepovezanim stranama te zaposlenost) za razdoblje koje se razmatra u odgovorima iz obrasca za odabir uzorka koji su stavljeni na raspolaganje u dokumentaciji ispitnog postupka koja nije povjerljiva, ii. kako bi pojedinačno indeksirani podaci i njihova kretanja koji se odnose na preostale pokazatelje štete mogli otkriti identitet proizvođača električnih vozila na baterije iz Unije i iii. kako bi pojedinačno indeksirani podaci o četiri proizvođača električnih vozila na baterije iz Unije mogli otkriti njihov identitet kad podaci o gospodarskim pokazateljima i konkretno o električnim vozilima na baterije nisu bili javno dostupni u godišnjim izvješćima i drugim podnescima proizvođača električnih vozila na baterije iz Unije, iako većina proizvođača električnih vozila na baterije iz Unije proizvodi i druge vrste vozila.

(94)

CCCME je stoga zatražio od Komisije da u dokumentaciju ispitnog postupka koja nije povjerljiva doda indeksirane podatke po društvu za četiri proizvođača električnih vozila na baterije iz Unije u uzorku jer na temelju tih podataka nije postojao rizik od utvrđivanja identiteta proizvođača električnih vozila na baterije iz Unije. Nadalje, CCCME je podsjetio da su te informacije relevantne za iznošenje CCCME-ove obrane zbog sljedećih razloga: i. identitet proizvođača električnih vozila na baterije iz Unije u uzorku bio je povjerljiv i nije bilo načina da se zna kako društva stvarno posluju i jesu li suočena s prijetnjom štete zbog kineskog uvoza električnih vozila na baterije, ii. agregirani indeksirani podaci koje je Komisija stavila na raspolaganje nisu sadržavali smislene informacije i zapravo se činilo da su netočni, iii. indeksirani podaci za pojedino društvo omogućili bi CCCME-u da razumije gospodarsko stanje proizvođača iz Unije u uzorku jer će njihovi podaci biti osnova za procjenu mikroekonomskih pokazatelja i sniženja cijena/sniženja ciljnih cijena te iv. iako CCCME nije mogao provjeriti točnost podataka koje su dostavili proizvođači električnih vozila na baterije iz Unije, indeksacija za pojedino društvo CCCME-u bi barem omogućila usporedbu podataka izvorno dostavljenih u okviru odgovora na obrazac za odabir uzorka i onih kasnije dostavljenih u odgovorima na upitnik.

(95)

Komisija je napomenula da se tržište električnih vozila na baterije u Uniji sastoji od malog broja grupa proizvođača. Postoji znatna količina javnih informacija i vrlo detaljnih informacija uz pretplatu u pogledu industrije električnih vozila na baterije u Uniji kojima bi CCCME mogao imati pristup. Stoga postoji velik rizik da bi kretanje gospodarskih i financijskih informacija koje je Komisija zatražila u upitniku, zajedno s određenim javnim i pretplatnim informacijama, moglo dovesti do prepoznatljivosti predmetnih subjekata i time ugroziti anonimnost.

(96)

Nadalje, informacije koje su se tražile u obrascima za odabir uzorka bile su znatno manje detaljne od informacija koje su se tražile u upitniku. Na primjer, kad je riječ o gospodarskim i financijskim podacima, u obrascu za odabir uzorka tražile su se informacije o i. obujmu proizvodnje, ii. proizvodnom kapacitetu, iii. ukupnom obujmu i vrijednosti prodaje u Uniji, iv. obujmu i vrijednosti prodaje povezanim društvima i v. broju zaposlenih. Osim tih informacija, odgovarajuća dokumentacija s konsolidiranim indeksima koja je dodana u dokumentaciju ispitnog postupka koja nije povjerljiva sadržavala je i informacije o i. prosječnoj prodajnoj cijeni ukupne prodaje, prodaje na tržištu Unije nepovezanim kupcima i povezanim kupcima, ii. obujmu, vrijednosti i cijenama izvozne prodaje nepovezanim i povezanim kupcima, iii. prosječnom jediničnom trošku proizvodnje, iv. dobiti prije oporezivanja u Uniji nepovezanim i povezanim kupcima, v. iskorištenosti kapaciteta, vi. količini završnih zaliha, vii. trošku rada za električna vozila na baterije, viii. novčanom toku, ix. ukupnoj dugotrajnoj imovini upotrijebljenoj za proizvodnju proizvoda iz ispitnog postupka, x. povratu ulaganja, xi. ukupnim ulaganjima u proizvod iz ispitnog postupka i xii. ukupnoj amortizaciji proizvoda iz ispitnog postupka.

(97)

Nadalje, Komisija je predmetnu dokumentaciju dodala u dokumentaciju ispitnog postupka koja nije povjerljiva nakon što su proizvođači iz Unije u uzorku dostavili odgovor na upitnik. Stoga se predmetna dokumentacija temeljila na neprovjerenim podacima. Nakon provjere podataka Komisija je u dokumentaciju ispitnog postupka koja nije povjerljiva dodala revidiranu dokumentaciju. Komisija je analizirala tu tvrdnju s obzirom na revidirane informacije i utvrdila da više nije primjenjiva. Nadalje, Komisija je u dokumentaciju dodala i postotke reprezentativnosti koji se temelje na prodaji i proizvodnji proizvođača iz Unije u uzorku nakon provjere podataka koje su dostavili proizvođači iz Unije u uzorku.

(98)

Stoga je na temelju prethodno navedenog zahtjev odbijen.

(99)

CCCME je zatražio i da Komisija, kao alternativu zahtjevu iz uvodne izjave 94., dostavi agregirane podatke četiriju proizvođača iz Unije u uzorku za svaki pokazatelj štete u apsolutnim brojevima ili brojčanim rasponima.

(100)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 95., Komisija je u odjeljku „Šteta” navela mikroekonomske pokazatelje u apsolutnim vrijednostima. Preostali makroekonomski pokazatelji koje je Komisija također navela u odjeljku „Šteta” ne temelje se samo na podacima proizvođača iz Unije u uzorku, nego i na podacima iz cijele Unije, kako je objašnjeno u odjeljku „Šteta”. Stoga je taj zahtjev odbačen.

(101)

Kad je riječ o obujmu prodaje proizvođača iz Unije u uzorku, CCCME je od Komisije zatražio da dostavi i. postotak prodaje četiriju proizvođača iz Unije u uzorku izravno nezavisnim kupcima i povezanim društvima tijekom razmatranog razdoblja u Uniji i izvan Unije, ii. zemljopisnu pokrivenost prodaje proizvođača iz Unije povezanim i nepovezanim stranama, iii. je li sva prodaja u EU-u povezanim stranama bila povezana sa subjektima koji su ispunili Prilog I. upitniku i iv. koliki je postotak ukupne proizvodnje u EU-u četiriju proizvođača iz Unije u uzorku izvezen u svakoj godini razmatranog razdoblja. Nadalje, CCCME je tvrdio da bi, ako nisu sva povezana društva ispunila Prilog I., to značilo da prodaja nezavisnim kupcima ne iznosi 38 % prodaje u Uniji, kako je Komisija navela u bilješci u dokumentaciji koja se odnosi na uzorak proizvođača iz Unije.

(102)

Kad je riječ o prodaji nepovezanim i povezanim društvima u Uniji, Komisija je u bilješci u dokumentaciji od 4. lipnja 2024. (17) dostavila dodatna pojašnjenja u kojima je navela da je te podatke o prodaji prikupila na razini cijene prvom nepovezanom kupcu te ih je konsolidirala s prodajom proizvođača iz Unije u uzorku nepovezanim kupcima. Kad je riječ o prodaji izvan Unije, podsjeća se da je svrha ispitnog postupka, među ostalim, procijeniti gospodarsko i financijsko stanje proizvodnje i prodaje industrije Unije u Uniji, a ne izvan Unije. Učinak izvoza industrije Unije objašnjen je u uvodnim izjavama od 1183. do 1185. Nadalje, zemljopisna pokrivenost prodaje proizvođača iz Unije u uzorku po svojoj je prirodi povjerljiva, a od kineskih proizvođača izvoznika nije zatraženo da dostave takve informacije u dokumentaciji koja nije povjerljiva. Nadalje, CCCME nije objasnio zašto su te konkretne informacije relevantne.

(103)

CCCME je od Komisije zatražio i da dostavi omjer proizvodnog kapaciteta i proizvodnje električnih vozila na baterije i drugih vrsta vozila tijekom razmatranog razdoblja.

(104)

Komisija je podsjetila da su trenutačnim ispitnim postupkom obuhvaćena samo električna vozila na baterije te stoga proizvodni kapacitet i proizvodnja drugih vozila proizvođača iz Unije u uzorku nisu relevantni. Stoga je taj zahtjev odbačen.

(105)

CCCME je od Komisije zatražio da dostavi popis država članica u kojima posluju proizvođači iz Unije u uzorku tvrdeći da je zemljopisni položaj proizvođača iz Unije u uzorku i prije objavljivan u slučajevima u kojima je proizvođačima iz Unije odobrena anonimnost.

(106)

Komisija je podsjetila da u Uniji postoji mali broj grupa proizvođača električnih vozila na baterije. Nadalje, mjesto njihove proizvodnje javna je informacija. Stoga u ovom slučaju Komisija nije mogla objaviti lokaciju proizvođača iz Unije u uzorku jer bi to moglo predmetne subjekte učiniti prepoznatljivima te bi anonimnost bila ugrožena. Zahtjev je stoga odbačen.

(107)

CCCME je od Komisije zatražio i da dostavi i. kombinirani popis PCN-ova koje su četiri proizvođača iz Unije u uzorku prodavala tijekom razmatranog razdoblja u Uniji i izvan Unije, razlikujući pritom prodaju povezanim društvima i nepovezanim društvima, ii. tržišne segmente obuhvaćene prodajom proizvođača električnih vozila na baterije iz Unije povezanim i nepovezanim subjektima u Uniji i izvan Unije te iii. svojstva proizvoda zatražena u tablici pod nazivom „Svojstva proizvoda” u upitniku za proizvođače iz Unije.

(108)

Komisija je napomenula da je u upitniku zatražila informacije na razini PCN-ova samo za razdoblje ispitnog postupka, a ne za cijelo razmatrano razdoblje. To je učinjeno i za proizvođače iz Unije u uzorku i za kineske proizvođače izvoznike u uzorku. Stoga Komisija CCCME-u nije mogla dostaviti informacije koje nije imala. Nadalje, informacije o PCN-ovima i svojstvima proizvoda za svakog proizvođača iz Unije i kineskog proizvođača izvoznika u uzorku povjerljive su prirode te ih stoga nije bilo moguće dodati u dokumentaciju ispitnog postupka koja nije povjerljiva. PCN-ovi se obično objavljuju u pojedinačnoj objavi kineskim proizvođačima izvoznicima i proizvođačima iz Unije u uzorku ako PCN-ovi nisu povjerljivi. Kad je riječ o tržišnim segmentima, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od 1040. do 1048., Komisija nije smatrala potrebnim provesti analizu segmentacije tržišta. Stoga je taj zahtjev odbačen.

(109)

Primjedbe na pokretanje ispitnog postupka primljene su od kineske vlade, CCCME-a i društva 24.

(110)

Kineska vlada tvrdila je da je ispitni postupak isključivo politički i diskriminirajući te da je sam EU posljednjih godina dodijelio milijarde eura subvencija za izgradnju lanca opskrbe električnim vozilima na baterije te će svoju industriju električnih vozila nastaviti subvencionirati i u budućnosti. Kineska vlada smatrala je da je ovaj ispitni postupak štetan za razvoj globalne industrije električnih vozila na baterije, posebno s obzirom na to da su kineski i Unijini lanci opskrbe električnim vozilima na baterije međuovisni i duboko integrirani, te da će stvoriti prepreke bilateralnim naporima za borbu protiv klimatskih promjena.

(111)

Ne mogu se protiv svih subvencija uvesti kompenzacijske mjere na temelju Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama, a ovaj ispitni postupak ograničen je na subvencije koje su u Kini odobrene proizvođačima izvoznicima predmetnog proizvoda. U svakom slučaju, navodi kineske vlade ne utječu na privremene nalaze Komisije da je kineska vlada proizvođačima izvoznicima električnih vozila na baterije odobrila subvencije protiv kojih se u skladu sa Sporazumom o subvencijama i kompenzacijskim mjerama i osnovnom uredbom mogu uvesti kompenzacijske mjere. Suprotno tvrdnji kineske vlade, kineske subvencije protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere stvaraju nepošteno tržišno natjecanje koje bi samo ometalo razvoj globalne industrije električnih vozila na baterije, posebno industrije Unije. Bilateralni napori u borbi protiv klimatskih promjena ne mogu se temeljiti na nepoštenom tržišnom natjecanju jeftinih subvencioniranih električnih vozila na baterije, nego bi se trebali temeljiti na jednakim uvjetima u kojima će pošteno tržišno natjecanje i inovacije poticati zelenu tranziciju. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(112)

Kineska vlada tvrdila je da joj nije pružena smislena i odgovarajuća prilika u smislu članka 13. stavka 1. Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama za savjetovanje prije pokretanja postupka jer je Komisija javno objavila pokretanje ispitnog postupka prije nego što je pozvala kinesku vladu na savjetovanje, koje je zakazano tijekom razdoblja nacionalnih praznika u Kini, čime je ugrožena sposobnost kineske vlade da provede odgovarajuća savjetovanja. Kineska vlada nadalje je tvrdila da joj nisu dostavljene nikakve informacije ili dokazi u pogledu opsega proizvoda, posebnih okolnosti koje opravdavaju ispitni postupak po službenoj dužnosti, sastava industrije Unije, informacija i dokaza na kojima se temelje navodi o subvencioniranju, podataka o prijetnji štete i podataka na kojima se temelji uzročno-posljedična veza. Nadalje, savjetovanjima prije pokretanja postupka nisu obuhvaćeni svi navodni programi subvencioniranja.

(113)

U skladu s člankom 10. stavkom 7. osnovne uredbe i člankom 13. stavkom 1. Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama, Komisija je pozvala kinesku vladu na savjetovanje s ciljem pojašnjavanja situacije u pogledu navodnog subvencioniranja prije pokretanja ispitnog postupka. Najava predsjednice Komisije u govoru o stanju Unije od 13. rujna 2023. da Komisija pokreće antisubvencijski ispitni postupak u vezi s električnim vozilima iz Kine nije bila pokretanje ispitnog postupka. Kineska vlada primila je 22. rujna 2023. verbalnu notu u kojoj je kineska vlada obaviještena o odluci Europske komisije o pokretanju antisubvencijskog postupka po službenoj dužnosti. To je bilo prije razdoblja nacionalnih praznika u Kini. Zajedno s tom verbalnom notom kineskoj vladi dostavljen je sažetak o subvencioniranju i prijetnji štete, u kojem su navedeni dostatni dokazi o postojanju subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere, štete i uzročno-posljedične veze. Ni člankom 11. stavkom 8. osnovne uredbe ni člankom 13. stavkom 1. Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama od Komisije se ne zahtijeva da prije pokretanja ispitnog postupka kineskoj vladi pošalje potpunu dokumentaciju po službenoj dužnosti. Programi koji navodno nisu obuhvaćeni savjetovanjima nisu druge utvrđene subvencije, već su obuhvaćeni programima o kojima su Komisija i kineska vlada raspravljale tijekom savjetovanja. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(114)

Kineska vlada tvrdila je da je Komisijino odbijanje odgovarajućeg produljenja roka utjecalo na njezina prava na obranu, iako je kineska vlada navela niz razloga za to produljenje.

(115)

U odjeljku 9. Obavijesti o pokretanju postavka utvrđuje se da se produljenje rokova može zatražiti samo u iznimnim okolnostima te će se odobriti samo ako je propisno opravdano i ako je naveden valjani razlog. Nadalje se navodi da će, u pogledu rokova za dostavljanje drugih informacija koje nisu odgovori na upitnik, produljenja biti ograničena na tri dana, osim u dokazano iznimnim okolnostima. Kineska vlada nije dokazala toliko iznimne okolnosti da bi se opravdalo produljenje roka za više od tri dana. Budući da je to trodnevno produljenje obuhvaćalo vikend, kineskoj vladi odobreno je produljenje od četiri kalendarska dana. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(116)

Nadalje, kineska vlada i CCCME tvrdili su da nisu ispunjeni zahtjevi za pokretanje ispitnog postupka po službenoj dužnosti u skladu s člankom 10. stavkom 8. osnovne uredbe. Prema kineskoj vladi i CCCME-u, Komisija nije dokazala postojanje posebnih okolnosti koje bi opravdale pokretanje ispitnog postupka bez primitka pisane pritužbe industrije Unije ili u njezino ime. Kineska vlada tvrdila je da je industrija električnih vozila na baterije u Uniji mogla sama podnijeti pritužbu i da je činjenica da to nije učinila jasan dokaz da ne postoje iznimne i posebne okolnosti koje bi opravdale pokretanje ispitnog postupka po službenoj dužnosti. Kineska vlada nadalje je tvrdila da su se, prema izvješćima za medije, proizvođači električnih vozila na baterije iz Unije javno protivili trenutačnom ispitnom postupku i da je to jasan dokaz da ne postoje iznimne i posebne okolnosti koje bi opravdale pokretanje postupka po službenoj dužnosti.

(117)

Komisija je u dokumentu o pokretanju postupka dostatno obrazložila pokretanje postupka po službenoj dužnosti. Konkretno, Komisija je smatrala da je brz prodor na tržište jeftinih i subvencioniranih električnih vozila na baterije uvezenih iz Kine, koji bi mogao nepopravljivo naštetiti industriji Unije, posebne prirode koja opravdava pokretanje ispitnog postupka po službenoj dužnosti. Subvencioniranje kineskog sektora električnih vozila na baterije uzrokovalo je velik i ubrzan priljev uvoza električnih vozila na baterije proizvedenih u Kini na tržište Unije po cijenama koje snižavaju cijene ili sprečavaju povećanje cijena koje bi se inače dogodilo, što je stvorilo rizik od materijalne štete za Unijinu industriju električnih vozila na baterije koja bi mogla biti nepovratna zbog tehnološkog razvoja i razine potrebnog financiranja za istraživanje i razvoj. Činjenica da je Unijina industrija električnih vozila na baterije mogla sama podnijeti pritužbu nije utjecala na Komisijin nalaz da u ovom konkretnom slučaju postoje posebne okolnosti koje opravdavaju pokretanje ispitnog postupka po službenoj dužnosti. Osim toga, Komisija ne komentira medijska izvješća. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(118)

Kineska vlada tvrdila je da u dokumentu o pokretanju postupka nije bilo dokaza o povlaštenim zajmovima i osiguranju izvoznih kredita, nije bilo dovoljno dokaza o davanju bespovratnih sredstava, nije dokazano pružanje robe i usluga uz manju naknadu od primjerene, nije bilo dokaza za istraživanje otpisanih ili nenaplaćenih državnih prihoda i netočno su protumačena smanjenja poreza na izvoz.

(119)

Dokazi navedeni u dokumentu o pokretanju postupka bile su informacije koje su Komisiji bile razumno dostupne prije pokretanja ispitnog postupka. Kako je navedeno u Izvješću o dostatnosti dokaza, koje sadržava Komisijinu ocjenu svih dokaza koji su joj dostupni o Kini i na temelju kojih je pokrenula ispitni postupak, u fazi pokretanja postojalo je dovoljno dokaza o tome da se protiv navodnih subvencija mogu uvesti kompenzacijske mjere u pogledu njihova postojanja, iznosa i prirode. Za sve programe navedene u dokumentu o pokretanju postupka Komisija je navela pravnu osnovu, specifičnost tih programa subvencioniranja za sektor električnih vozila na baterije i, u mjeri u kojoj im je imala pristup, detaljne informacije iz javno dostupnih izvora o iznosima subvencija koje je kineska vlada dodijelila proizvođačima izvoznicima električnih vozila na baterije. Stoga je Komisija smatrala da ima dostatne dokaze o subvencioniranju protiv kojeg se mogu uvesti kompenzacijske mjere u skladu s osnovnom uredbom i Sporazumom o subvencijama i kompenzacijskim mjerama.

(120)

Kineska vlada navela je da u ispitnim postupcima pokrenutima na temelju pritužbe industrije Unije pitanja u vezi s uvozom koji izvršavaju proizvođači iz Unije iz zemlje iz ispitnog postupka i njihove odnose s proizvođačima izvoznicima kao i njihove aktivnosti u Uniji općenito provjerava Komisija u okviru ispitivanja reprezentativnosti koje se provodi prije pokretanja ispitnog postupka. Stoga je kineska vlada zatražila od Komisije da i. razjasni je li u definiciji Unijine industrije električnih vozila na baterije u dokumentu o pokretanju postupka uzela u obzir činjenicu da neki proizvođači iz Unije imaju proizvodne pogone u Kini i da su neki u vlasništvu kineskih poduzeća ili imaju male proizvodne pogone u Uniji, ii. navede sastav Unijine industrije električnih vozila na baterije u smislu broja proizvođača i grupa proizvođača, ukupne količine proizvoda koje je Unijina industrija električnih vozila na baterije proizvela i ukupne količine i vrijednosti proizvoda koje je Unijina industrija električnih vozila na baterije prodala svake godine u razmatranom razdoblju, iii. pojasni je li isključila kojeg proizvođača električnih vozila na baterije iz Unije s popisa od 12 proizvođača navedenih u dokumentu o pokretanju postupka, iv. navede ukupnu količinu i vrijednost proizvoda koje su proizvođači električnih vozila na baterije iz Unije uvezli iz Kine i drugih zemalja te v. navede količinu i vrijednost, makar u rasponima, proizvoda koje su proizvođači električnih vozila na baterije iz Unije uvezli iz Kine u usporedbi s njihovom ukupnom proizvodnjom i prodajom u EU-u.

(121)

Komisija je napomenula da je ovaj ispitni postupak pokrenut na vlastitu inicijativu, a ne na temelju pritužbe. Stoga u ovom ispitnom postupku Komisija nije trebala provesti ispitivanje reprezentativnosti. Iz toga proizlazi da zahtjevi kineske vlade za pojašnjenja i zahtjevi za informacije povezane s dokumentom o pokretanju postupka nisu relevantni u tom pogledu pa su odbačeni.

(122)

Kineska vlada i CCCME tvrdili su da je Komisija u dokumentu o pokretanju postupka selektivno i neopravdano koristila nekoliko baza podataka kao što su Global Trade Atlas (GTA) te baze podataka Eurostata i agencije S&P Global Mobility za različite aspekte procjene štete, a da pritom nije pokušala usporediti informacije niti je objasnila kako ili zašto je određeni skup podataka bio primjenjiv za određeni dio procjene štete.

(123)

Komisija se nije složila s tom tvrdnjom. U dokumentu o pokretanju postupka Komisija je koristila informacije koje je imala na raspolaganju prije pokretanja ispitnog postupka. Druge dvije baze podataka, osim Eurostatove, nisu u vlasništvu Komisije stoga Komisija nije mogla potpuno usporediti informacije iz tih baza. Osim toga, u dokumentu o pokretanju postupka Komisija je objasnila da je, kad god je to bilo moguće, usporedila informacije iz tih baza podataka s drugim informacijama koje je imala na raspolaganju i prema potrebi ih prilagodila. Komisija je ujedno objasnila da su podaci agencije S&P Global Mobility omogućili detaljniji pregled tipova električnih vozila na baterije koja se prodaju na tržištu Unije i opisala dva modula podataka koje je koristila. Baza podataka Eurostata korištena je za količinu uvezenih električnih vozila na baterije iz Kine, a GTA je korišten za količinu izvezenih proizvoda iz Kine u Uniju. Količina uvezenih električnih vozila na baterije iz Kine u Uniju i količina izvezenih električnih vozila na baterije iz Kine u Uniju nisu isti jer se temelje na podacima koje su dostavila različita carinska tijela. Neovisno o izvoru informacija, zaključak je bio isti – uvoz/izvoz električnih vozila na baterije iz Kine povećao se u razdoblju obuhvaćenom dokumentom o pokretanju postupka. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(124)

Kineska vlada tvrdila je da je Komisija u dokumentu o pokretanju postupka usporedila polugodišnje podatke za 2023. s podacima za cijele godine 2020., 2021. i 2022. kako bi izvela zaključke o kineskim uvoznim cijenama, tržišnom udjelu i učinku cijena na Unijinu industriju električnih vozila na baterije te procijenila buduće učinke cijena tog uvoza i s obzirom na situaciju u Unijinoj industriji električnih vozila na baterije te da takva procjena nije objektivna.

(125)

U dokumentu o pokretanju postupka Komisija je za razdoblje procjene uzela cijele godine 2020., 2021. i 2022. te prvu polovinu 2023. s obzirom na to da je ispitni postupak pokrenut u listopadu 2023. kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 1. Za procjenu kretanja pokazatelja štete koji se odnose na obujam, kao što su obujam uvoza, prodaje, izvoza, proizvodnje i potrošnje Komisija je izračunala indeks samo za cijele godine, pri čemu je 2020. uzeta kao bazna godina. Komisija nije izračunala indeks za prvu polovinu 2023. korištenjem cijele godine 2020. kao bazne godine jer bi za pokazatelj obujma razdoblje procjene i bazna godina trebali biti isti (tj. pola godine se ne može uspoređivati s cijelom godinom). Prosječne cijene nisu pokazatelj obujma pa je Komisija izračunala indeks i za prvu polovicu 2023. korištenjem cijele godine 2020. kao bazne godine. Takva je procjena potpuno objektivna za industrije kao što je industrija električnih vozila na baterije, u kojoj prodajna cijena ne varira sezonski i sve dok se objavi koje je razdoblje u pitanju. Tržišni udio Komisija je izračunala za svaku cijelu godinu (2020., 2021. i 2022.) i prvu polovinu 2023. te objasnila kako se razvijao u tom razdoblju. Kineska vlada nije objasnila kako točno Komisija nije bila objektivna u zaključcima koje je donijela u dokumentu o pokretanju postupka u vezi s učinkom kineskih uvoznih cijena na Unijinu industriju električnih vozila na baterije i procijenjenim budućim učincima cijena na taj uvoz. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(126)

Kineska vlada tvrdila je da podaci o obujmu i cijenama u industriji Unije dolaze iz različitih izvora i skupova podataka i da stoga Komisijina procjena nije bila objektivna. CCCME je tvrdio da je zbog toga što je Komisija koristila različite skupove podataka za različite aspekte procjene štete bilo nemoguće dobiti točnu predodžbu situacije u Unijinoj industriji električnih vozila na baterije.

(127)

Komisija se nije složila s tim tvrdnjama. Informacije navedene u dokumentu o pokretanju postupka temelje se na informacijama koje su Komisiji bile razumno dostupne prije pokretanja ispitnog postupka. Za pripremu dokumenta o pokretanju postupka Komisija je morala koristiti nekoliko baza podataka kao što su GTA i baze podataka Eurostata i agencije S&P Global Mobility jer nije bilo jedne baze podataka koja bi sadržavala sve informacije koje su Komisiji trebale za procjenu. Činjenica da podaci o količini prodanih proizvoda u industriji Unije nisu proizišli iz iste baze podataka kao podaci o prodajnim cijenama ne poništava objektivnost Komisijine procjene. Kako je objašnjeno u dokumentu o pokretanju postupka, baza podataka koju je Komisija koristila za procjenu kretanja cijena u industriji Unije nije sadržavala podatke o podrijetlu vozila. To je bilo posebno važno za električna vozila na baterije koja proizvodi grupa Tesla čiji bi određeni modeli mogli biti proizvedeni i u Kini i u Uniji. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(128)

Kineska vlada i CCCME zatražili su od Komisije i. da navede dodatne pojedinosti o modulima podataka i izvješćima o podacima koje je dobila od agencije S&P Global Mobility i iskoristila u dokumentu o pokretanju postupka, prije svega o metodologiji koju S&P Global Mobility koristi za prikupljanje podataka o količini i vrijednosti prodanih proizvoda, uključujući osnovu za prikupljanje podataka, izvor i eventualne procjene u podacima te njihovu prirodu ako postoje i ii. da navede koje je podatke dobivene od agencije S&P Global Mobility data razvrstala/odabrala na temelju određenih parametara. Uz to su naveli da, iako je baza podataka agencije S&P Global Mobility plaćena publikacija, usporediva je s bazom GTA, a budući da u antidampinškim ispitnim postupcima Komisija otkriva detaljne podatke iz GTA-a (u kontekstu odabira reprezentativne zemlje), slično tomu trebala bi dostaviti detaljne podatke u vezi s modulima agencije S&P Global Mobility. CCCME je naveo i da su podaci i informacije agencije S&P Global Mobility o izvoru i metodologiji prikupljanja podataka o količini i vrijednosti prodanih električnih vozila na baterije i njihovu podrijetlu potrebni zainteresiranim stranama kako bi mogle provjeriti vjerodostojnost i pouzdanost podataka koje Komisija koristi. CCCME je tvrdio da nije jasno podudaraju li se podaci agencije S&P Global Mobility među dvama modulima koje je Komisija koristila i obuhvaćaju li uopće svu prodaju električnih vozila na baterije proizvedenih u Kini i EU-u u Uniji.

(129)

Kako je objašnjeno u dokumentu o pokretanju postupka, Komisija je koristila dva modula podataka agencije S&P Global Mobility za procjenu uvoza električnih vozila na baterije iz Kine u Uniju. Jedan modul podataka (modul 1) sadržavao je podatke o količini proizvedenih proizvoda za prodaju na tržištu Unije. U tom je modulu Komisija utvrdila točnu lokaciju proizvodnje određenog modela električnih vozila na baterije namijenjenog prodaji na tržištu Unije. To je bilo posebno relevantno za modele električnih vozila na baterije koji su se prodavali na tržištu Unije, ali su bili proizvedeni u nekoliko zemalja (ne samo u Kini), kao što su primjerice modeli grupe Tesla. Drugi modul podataka (modul 2) sadržavao je podatke o prodaji električnih vozila na baterije na tržištu Unije. Međutim, u tom modulu nije bilo moguće utvrditi točnu lokaciju na kojoj se određeni model automobila proizvodio. Kako je istaknula kineska vlada, baza podataka agencije S&P Global Mobility plaćena je publikacija i stoga Komisija ne može otkriti podatke iz nje. Razina podataka u bazi agencije S&P Global Mobility (proizvodnja za prodaju u Uniji po proizvođaču, modelu vozila i sl.) nije usporediva s informacijama iz baze podataka GTA koje Komisija otkriva (uvozni podaci) za odabir reprezentativne zemlje u antidampinškim ispitnim postupcima. Međutim, kineska vlada i CCCME mogu kupiti podatke od agencije S&P Global Mobility. Komisija je doduše primijetila da CCCME već ima pristup podacima iz modula 2 agencije S&P Global Mobility jer su ti podaci korišteni u analizi dostavljenoj u Prilogu I. CCCME-ova dopisa od 20. prosinca 2023. Stoga je taj zahtjev odbačen.

(130)

CCCME je tvrdio da je Komisija u dokumentu o pokretanju postupka razvrstala električna vozila na baterije iz Unije u razne segmente, ali nije navela nikakve informacije o električnim vozilima na baterije iz Kine i jesu li usporediva s električnim vozilima iz Unije u svakom od tih segmenata. Nadalje, CCCME je tvrdio da u dokumentu o pokretanju postupka nisu uzeti u obzir tržišno natjecanje i zamjenjivost električnih vozila na baterije iz Kine i električnih vozila na baterije koja su proizveli proizvođači iz Unije u Uniji u svakom od segmenata. Tvrdio je i da bi u svakom segmentu moglo biti raznih modela i tipova nadogradnji električnih vozila na baterije kao što su automobili i SUV vozila te da je ta razlika u tipovima nadogradnji utjecala na usporedivost cijena i da su među ostalim čimbenicima zbog te razlike modeli električnih vozila na baterije u određenom segmentu vjerojatno neusporedivi.

(131)

Segmente (po vrsti proizvoda) koje je Komisija koristila za usporedbu cijena nije sama osmislila u ovom ispitnom postupku. Informacije o segmentima bile su dostupne među podacima dobivenima od agencije S&P Global Mobility jer su druge treće strane, npr. proizvođači, trgovci automobilima, poduzeća za najam, razvrstale električna vozila na baterije koja se prodaju na tržištu Unije u te segmente. Ti se segmenti primjenjuju i na električna vozila na baterije koja je proizvela industrija Unije i na električna vozila na baterije uvezena iz Kine. Osim toga, u dokumentu o pokretanju postupka Komisija nije bila dužna napraviti detaljnu usporedbu električnih vozila na baterije uvezenih iz Kine i električnih vozila na baterije koja je proizvela industrija Unije. Ti se podaci uspoređuju u ispitnom postupku na temelju PCN-a koje kineski proizvođači izvoznici u uzorku i proizvođači iz Unije u uzorku moraju dostaviti. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(132)

Kineska vlada i CCCME tvrdili su da je za analizu kretanja kineskih cijena električnih vozila na baterije na tržištu Unije Komisija koristila podatke Eurostata koji su uključivali vlastiti uvoz industrije Unije i zaključila da su se cijene snizile za 2 % u 2020. i prvoj polovini 2023., ali je zanemarila činjenicu da su podaci agencije S&P Global Mobility pokazali porast od 3 % za ponderiranu prosječnu prodajnu cijenu električnih vozila na baterije uvezenih iz Kine od 2022. do prve polovine 2023. Kineska vlada ujedno je tvrdila da, s obzirom na to da je industrija Unije većinu električnih vozila na baterije iz Kine uvezla po transfernim cijenama, uvozne cijene za električna vozila na baterije iz Kine ne mogu se smisleno procijeniti na temelju Eurostatovih podataka.

(133)

Komisija je primijetila da su tvrdnje kineske vlade kontradiktorne. S jedne strane je tvrdila da Komisija nije objektivna u usporedbi prosječnih cijena u polugodišnjem razdoblju s prosječnim cijenama u jednoj godini kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 124., a s druge je strane kritizirala Komisiju jer u analizi nije uzela u obzir povećanje cijena u prvoj polovini 2023. u usporedbi s 2022. Nadalje, u procjeni kretanja uvoznih cijena Komisija mora uzeti u obzir sav uvoz iz Kine čak i ako je izvršen po transfernim cijenama. Osim toga, podaci agencije S&P Global Mobility ne uključuju cijenu uvoza iz Kine nego ponderiranu prosječnu cijenu za krajnjeg potrošača električnih vozila na baterije uvezenih iz Kine. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(134)

Kineska vlada tvrdila je da ponderirana prosječna jedinična cijena uvoza na temelju Eurostatovih podataka nije odgovarala stvarnoj prodajnoj cijeni električnih vozila na baterije za potrošača iz podataka agencije S&P Global Mobility i da to ukazuje na to da procjena cijena u dokumentu o pokretanju postupka nije bila objektivna i utemeljena na pozitivnim dokazima.

(135)

Cijene u bazama podataka Eurostata i agencije S&P Global Mobility razlikuju se jer su to cijene za različite vrste potrošača i na različitim razinama trgovine. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(136)

Kineska vlada tvrdila je da izjava Komisije u dokumentu o pokretanju postupka o tome da je modul 2 agencije S&P Global Mobility, korišten za usporedbu cijena između industrije Unije i kineskog uvoza, uključivao većinu prodanih električnih vozila na baterije na tržištu Unije u glavnim državama članicama dovela u pitanje opseg i pokrivenost podataka agencije S&P Global Mobility. Tu je tvrdnju ponovio CCCME, koji je dodatno pozvao Komisiju da objasni odabir izvora podataka i reprezentativnost korištenih podataka.

(137)

Komisija se nije složila s tom tvrdnjom. U dokumentu o pokretanju postupka Komisija nije bila dužna napraviti usporedbu cijena svih električnih vozila na baterije iz industrije Unije i električnih vozila na baterije iz Kine. Kako je objašnjeno u dokumentu o pokretanju postupka, modul 2 agencije S&P Global Mobility uključivao je većinu prodanih električnih vozila na baterije na tržištu Unije u glavnim državama članicama i stoga su ti podaci reprezentativni. Nadalje, budući da je ispitni postupak pokrenut po službenoj dužnosti, Komisija nije imala podatke iz industrije Unije u dokumentu o pokretanju postupka i stoga je za usporedbu cijena uzela najbolje dostupne informacije, tj. podatke agencije S&P Global Mobility, koja je pouzdan izvor informacija koji koriste proizvođači automobila.

(138)

Kineska vlada i CCCME izjavili su da, s obzirom na to da Komisija nije otkrila koja se količina električnih vozila na baterije iz Kine i iz Unije uzela u obzir za procjenu učinka cijena ukupno i po segmentu, nisu razumjeli jesu li razlika u cijenama specifična za segment i ukupna izračunana razlika u cijenama reprezentativne.

(139)

U dokumentu o pokretanju postupka Komisija nije provela procjenu cijena po segmentu u smislu segmentacije tržišta. Komisija je u nedostatku drugih dostupnih informacija primijenila čimbenik segmenata za usporedbu cijena u smislu vrsta proizvoda kako bi usporedba bila smislena s obzirom na različite modele električnih vozila na baterije koji se prodaju na tržištu Unije. Stoga Komisija nije trebala otkriti količinu električnih vozila na baterije iz Kine i iz Unije koja je uzeta u obzir za procjenu učinka cijena. Tvrdnja je stoga odbačena.

(140)

Kineska vlada tvrdila je da Komisija nije pojasnila je li segmente osobnih vozila koje je navela i uzela u obzir za usporedbu cijene osmislila sama ili ih je koristila i agencija S&P Global Mobility.

(141)

Komisija je podsjetila da su informacije o segmentima dostupne u modulu 2 baze podataka agencije S&P Global Mobility.

(142)

Kineska vlada i CCCME tvrdili su da u dokumentu o pokretanju postupka nije navedena usporedba cijena za određene segmente i nije objašnjeno zašto. Osim toga, smatrali su da ako nije bilo prodanih električnih vozila na baterije iz Kine u tim segmentima na tržištu Unije, te bi vrste vozila trebalo isključiti iz opsega proizvoda.

(143)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 139., Komisija nije radila usporedbe cijena po segmentu u smislu segmentacije. Nadalje, ispitni postupak obuhvatio je sva električna vozila na baterije i stoga nije bilo relevantno ako kineski proizvođači izvoznici nisu izvozili električna vozila na baterije na tržište Unije u određenim segmentima. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(144)

Kineska vlada i CCCME tvrdili su da je Komisija u usporedbi cijena trebala uzeti u obzir druge čimbenike koji utječu na usporedivost kao što su razlike u količini prodanih proizvoda za potrošače i razina trgovine.

(145)

U dokumentu o pokretanju postupka Komisija nije dužna napraviti usporedbu cijena u kojoj se uzimaju u obzir svi čimbenici koji utječu na usporedivost jer prije pokretanja ispitnog postupka Komisija nema pristup toliko detaljnim informacijama. Taj se izračun radi tijekom ispitnog postupka na temelju detaljnih informacija koje su dostavili kineski proizvođači izvoznici u uzorku i proizvođači iz Unije u uzorku. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(146)

Kineska vlada, CCCME i društvo 24 tvrdili su da usporedba cijena koju je Komisija napravila u dokumentu o pokretanju postupka nije bila objektivna jer nije uključivala prodaju u grupi Tesla, koja je bila znatna.

(147)

Komisija se nije složila s tom tvrdnjom. Kako je objašnjeno u dokumentu o pokretanju postupka, podrijetlo prodanih vozila u grupi Tesla na tržištu Unije nije zabilježeno u bazi podataka agencije S&P Global Mobility, koju je Komisija koristila za usporedbu cijena. Nadalje, u dokumentu o pokretanju postupka Komisija nije bila dužna napraviti usporedbu cijena cjelokupne izvozne prodaje i prodaje industrije Unije. Informacije navedene u dokumentu o pokretanju postupka temelje se na informacijama koje su Komisiji bile razumno dostupne prije pokretanja ispitnog postupka. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(148)

Kineska vlada tvrdila je da je Komisija u dokumentu o pokretanju postupka napravila usporedbu cijena za 2022. i prvu polovinu 2023. i nije uzela u obzir podatke za 2020. i 2021. ni odnos cijena električnih vozila na baterije iz Kine i iz Unije tijekom vremena i u tom se pogledu pozvala na izvješća Žalbenog tijela u dokumentu Kina – Bešavne cijevi od nehrđajućeg čelika visokih performansi (EU i Japan) (18). CCCME je ponovio tu tvrdnju u dopisu od 20. prosinca 2023. i pozvao se na izvješće povjerenstva u dokumentu Maroko – Konačne antidampinške mjere na uvoz školskih radnih bilježnica (Tunis) (19).

(149)

Komisija je napomenula da se ta dva izvješća WTO-a odnose na analizu cijena koja je napravljena tijekom ispitnog postupka, a ne na analizu u pritužbi ili dokumentu o pokretanju postupka, u kojima je standard dokazivanja niži. Komisija je smatrala da je prije pokretanja ispitnog postupka analiza cijena predstavljena u dokumentu o pokretanju postupka bila dovoljna. Detaljnija analiza radi se tijekom ispitnog postupka na temelju podataka koje su dostavili kineski izvoznici u uzorku i proizvođači iz Unije u uzorku. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(150)

Kineska vlada i CCCME tvrdili su da Komisija u usporedbi cijena nije uzela u obzir uvoz koji su izvršili proizvođači električnih vozila na baterije iz Unije i da je na strategiju određivanja cijena koju su proizvođači iz Unije primjenjivali za električna vozila na baterije proizvedena u Kini vrlo vjerojatno utjecala cjelokupna poslovna strategija proizvođača iz Unije.

(151)

Komisija je u usporedbi cijena izostavila samo prodaju društva Tesla jer se u informacijama koje je imala na raspolaganju nisu mogla razlikovati Teslina električna vozila na baterije proizvedena u Kini i vozila proizvedena u Uniji, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 147. Nadalje, Komisija je primijetila da kineska vlada i CCCME nisu potkrijepili svoje tvrdnje o strategiji određivanja cijena koju primjenjuje industrija Unije. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(152)

Kineska vlada i CCCME isto su tako tvrdili da Komisija u usporedbi cijena nije uzela u obzir čimbenik marke, ali nisu objasnili kako je to trebala učiniti. Nadalje, kineska vlada i CCCME tvrdili su i da je povećanje prodajnih cijena u industriji Unije u vezi s povećanjem obujma prodaje dovelo u pitanje mjeru u kojoj se električna vozila na baterije kineskih marki natječu s industrijom Unije i da su navodno niže cijene električnih vozila na baterije uvezenih iz Kine nisu same po sebi pokazatelj pada ili sprečavanja rasta cijena. Kineska vlada i CCCME tvrdili su da je povjerenstvo u dokumentu Maroko – Konačne antidampinške mjere na uvoz školskih radnih bilježnica (Tunis) (20) napomenulo da ispitivanje učinaka cijena mora provesti tijelo koje provodi ispitni postupak kako bi se uzele u obzir razlike između triju učinaka cijena jer se elementi relevantni za razmatranje je li došlo do znatnog sniženja cijena razlikuju od elemenata relevantnih za razmatranje je li došlo do pada ili sprečavanja rasta cijena. Kineska vlada i CCCME nadalje su napomenuli da nije provedena neovisna analiza pada cijena i sprečavanja rasta cijena te da je tvrdnja o padu cijena neutemeljena jer su se cijene industrije Unije povećale tijekom razmatranog razdoblja. Društvo 24 dodalo je kao čimbenike koje Komisija nije uzela u obzir u dokumentu o pokretanju postupka za analizu cijena i. tržišne segmente i ii. druge čimbenike koji utječu na dinamiku tržišnog natjecanja u automobilskom sektoru, bez navođenja koji su to čimbenici.

(153)

Komisija je smatrala da je pružila dostatne informacije o cijenama u dokumentu o pokretanju postupka, koje su se temeljile na informacijama koje su Komisiji bile razumno dostupne prije pokretanja ispitnog postupka. Tijekom ispitnog postupka Komisija će provesti detaljnu analizu cijena na temelju informacija koje su dostavili kineski proizvođači izvoznici u uzorku i proizvođači iz Unije u uzorku.

(154)

Kad je riječ o procjeni navodne ranjivosti industrije električnih vozila na baterije u Uniji, kineska vlada i CCCME tvrdili su i. da se Komisija u dokumentu o pokretanju postupka selektivno usredotočila na specifične gospodarske pokazatelje industrije Unije, kao što su količine proizvedenih i prodanih proizvoda, tržišni udio, prodajne cijene i zaposlenost, i pritom zanemarila druge pokazatelje važne za procjenu stanja i izgleda industrije električnih vozila na baterije u Uniji, kao što su proizvodni kapacitet, iskorištenost kapaciteta, troškovi proizvodnje, čimbenici koji utječu na prodajne cijene, profitabilnost i povrat ulaganja, ii. da su pokazatelji koje je Komisija koristila u dokumentu o pokretanju postupka pokazali zdravu industriju Unije jer je industrija Unije imala većinski tržišni udio tijekom razmatranog razdoblja i da neznatno smanjenje tržišnog udjela zabilježeno tijekom šestomjesečnog razdoblja nije poslužilo kao pouzdan pokazatelj ranjivosti jer su proizvođači električnih vozila na baterije iz Unije uspješno prodavali svu proizvedenu robu i povećali proizvodnju te su istodobno bilježili znatan rast prodaje na rastućem tržištu, iii. da se prodaja industrije Unije povećala od 2020. do 2022. po stopi višoj od stope povećanja potrošnje u Uniji, iv. da prodajne cijene industrije Unije, koje su se povećale za 30 %, upućuju na to da su proizvođači iz Unije mogli zadržati svoj tržišni udio i povećati cijene bez obzira na uvoz električnih vozila na baterije iz Kine i v. da sve veća zaposlenost pokazuje da je industrija Unije optimistična u pogledu budućeg razvoja i vi. da se izvoz industrije Unije povećao. Društvo 24 tvrdilo je i da industrija Unije nije u ranjivom položaju, da zapravo raste jer podaci o obujmu prodaje, proizvodnji i izvozu pokazuju pozitivno kretanje, a podaci o tržišnom udjelu ne pokazuju nikakvo jednoznačno kretanje iako je od 2021. došlo do poboljšanja tržišta.

(155)

Komisija je u dokumentu o pokretanju postupka predstavila javno dostupne informacije s obzirom na to da je ispitni postupak pokrenut po službenoj dužnosti. Komisija je smatrala da je u dokumentu o pokretanju postupka dostavila dovoljno informacija o ranjivosti industrije Unije. Konkretno, Komisija je objasnila da stanje industrije Unije nije upućivalo na postojanje materijalne štete koju bi uzrokovao uvoz iz Kine. Međutim, kineski izvoznici znatno su povećali prodor na tržište Unije u vrlo kratkom roku, po cijenama koje su znatno niže u usporedbi s cijenama industrije Unije, čime se snižavaju cijene ili sprečava povećanje cijena do kojeg bi inače došlo te se posljedično stvara znatan pritisak na prodaju, tržišne udjele i profitne marže industrije Unije. To je bilo posebno važno u kontekstu u kojem će industrija Unije morati povećati prodaju na tržištu električnih vozila na baterije da bi apsorbirala velika ulaganja koja mora provesti kako bi ostala konkurentna u tranziciji na potpunu elektrificiranost. Nagli porast jeftinog uvoza električnih vozila na baterije podrijetlom iz Kine, koji bi zauzeo znatan tržišni udio na rastućem tržištu, doveo bi do velikih gubitaka za industriju Unije koji bi se brzo mogli pokazati neodrživima.

(156)

Kad je riječ o prijetnji štete, kineska vlada i CCCME tvrdili su da Komisija nije dostavila nikakve dokaze ni objašnjenja u pogledu pravnog zahtjeva u uvodu članka 8. stavka 8. osnovne uredbe u pogledu promjene okolnosti koja je dovela do situacije u kojoj je šteta jasno predvidljiva i neminovna te da Komisija nije provela nikakvu prospektivnu analizu.

(157)

Komisija je u dokumentu o pokretanju postupka dostavila dostatne dokaze koji upućuju na to da bi razvoj subvencioniranog uvoza predstavljao neposrednu prijetnju štete već ranjivoj industriji Unije. Točnije, Komisija je iznijela dokaze da kombinacija velikih količina kineskih električnih vozila na baterije po vrlo niskim cijenama i njihovih velikih tržišnih udjela može ugroziti Unijinu industriju električnih vozila na baterije. Kineski proizvođači izvoznici tih vozila tržište Unije smatraju veoma privlačnim zbog jasnog plana elektrifikacije, veličine i cijena. Nadalje, kad je riječ o prognostičkoj analizi, Komisija je napomenula da je analiza prijetnje štete po prirodi prognostička i da je analiza elemenata iz odjeljka 6. dokumenta o pokretanju postupka prognostička. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(158)

Kineska vlada i CCCME tvrdili su da je Komisija pri određivanju stope povećanja kineskog uvoza u dokumentu o pokretanju postupka u obzir uzela samo tržišni udio kineskih robnih marki, a trebala je uključiti sav uvoz iz Kine.

(159)

Komisija se ne slaže s tom tvrdnjom. Komisija je u odjeljku o šteti dokumenta o pokretanju postupka izračunala tržišni udio cjelokupnog uvoza iz Kine. U odjeljku o prijetnji štete Komisija je dopunila informacije o tržišnom udjelu iz odjeljka o šteti i objasnila da bi se uvoz električnih vozila na baterije iz Kine mogao podijeliti u tri kategorije, kao što su europske marke, američka marka i kineske marke, te je navela i tržišni udio kineskih marki. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(160)

Društvo 24 tvrdilo je da Komisija u dokumentu o pokretanju postupka nije pravilno objasnila metodologiju za izračun znatne stope rasta subvencioniranog uvoza na tržištu Unije. Točnije, navelo je da se Komisija u velikoj mjeri oslonila na podatke o izvozu kineskih električnih vozila na baterije iz baze podataka GTA i da nije objasnila metodologiju na kojoj se temelji ta baza s obzirom na to da postoje znatne razlike između podataka iz nje i drugih izvora kao što su Eurostat i S&P Global Mobility.

(161)

Komisija se nije složila s nepotkrijepljenim zaključkom društva 24 da se u velikoj mjeri oslonila na podatke iz baze podataka GTA za procjenu stope povećanja subvencioniranog uvoza u Uniju. Nadalje, nije jasno koju je metodologiju Komisija trebala objasniti u pogledu baze podataka GTA. Komisija je za procjenu povećanja uvoza/izvoza kineskih električnih vozila na baterije u Uniju upotrijebila tri izvora koja su joj bila na raspolaganju prije pokretanja ispitnog postupka: Eurostat, S&P Global Mobility i GTA. U svojoj procjeni nijednoj od tih baza podataka nije dala posebnu težinu. Kako je i samo društvo 24 istaknulo, GTA je dala podatke o kineskom izvozu na tržište Unije. Eurostat je dao podatke o uvozu iz Kine na tržište Unije. Količina izvezenih proizvoda može se razlikovati od količine uvezenih proizvoda, osobito kad podatke daju različita carinska tijela. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(162)

Kineska vlada tvrdila je da se čini da je Komisijin izračun tržišnog udjela kineskih marki na temelju kombiniranih izvora podataka takav da namjerno precjenjuje taj udjel kako bi se stvorio lažan dojam o znatnoj stopi povećanja uvoza kineskih marki u Uniju jer je tržišni udio koji je izračunala Komisija bio veći od odgovarajućeg tržišnog udjela koji je dala ACEA.

(163)

Komisija se nije složila s tom tvrdnjom. Komisija ne može komentirati ACEA-ine podatke o tržišnom udjelu ni njezine izvore i metodologiju jer nije imala pristup detaljnom skupu podataka koji je ACEA koristila za to. Ipak, usporedbom tržišnog udjela koji je dala ACEA s tržišnim udjelom koji je izračunala Komisija za kineske marke, čini se da ACEA u izračun nije uključila uvoz od kineske grupe Geely, i to ponajprije prodaju Polestara.

(164)

Kineska vlada i CCCME tvrdili su da Komisijina procjena nije bila objektivna jer je vlastiti uvoz industrije Unije bio isključen iz procjene stope budućeg povećanja kineskog uvoza i iz procjene prodaje u Uniji.

(165)

Uvoz industrije Unije nije bio isključen iz procjene budućeg povećanja kineskog uvoza. Nadalje, u analizi štete prodaja industrije Unije mora uključivati samo prodana električna vozila na baterije proizvedena u Uniji, a prodana električna vozila na baterije uvezena iz Kine zapravo su preprodaja industrije Unije na tržištu Unije jer za tu vrstu prodaje industrija Unije djeluje kao trgovac na tržištu Unije, a ne kao proizvođač. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(166)

Kineska vlada i društvo 24 tvrdili su da Komisijino ispitivanje nije bilo objektivno jer uvoz kineskih električnih vozila na baterije nije procijenjen po segmentima, kao što je učinjeno u analizi učinka na cijene.

(167)

Komisija u dokumentu o pokretanju postupka nije provela analizu učinka na cijene po segmentima, nego je jednostavno usporedila cijene električnih vozila na baterije industrije Unije s kineskim električnim vozilima na baterije u različitim segmentima u smislu vrsta proizvoda kako bi usporedba cijena bila smislena s obzirom na nekoliko vrsta tih vozila koja prodaje industrija Unije. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(168)

Kad je riječ o tržišnom udjelu kineskih marki prema agenciji S&P Global Mobility u dokumentu o pokretanju postupka, kineska vlada zatražila je od Komisije da: i. potvrdi jesu li dostavljeni rasponi tržišnog udjela točni i ii. objasni zašto su navedeni rasponi ako je, prema dokumentu o pokretanju postupka, Komisija imala točne podatke i naveden je točan tržišni udio kineskih robnih marki za 2021. (tj. 3 %).

(169)

Tržišni udio kineskih marki naveden je u rasponima jer je Komisija upotrijebila dva modula podataka agencije S&P Global Mobility čija je osnova za prikupljanje podataka bila drukčija, što je jasno objašnjeno u dokumentu o pokretanju postupka. Rasponi koje je navela Komisija ukazivali su na rezultat izračuna tržišnih udjela na temelju tih dvaju modula. Za 2021. nije navela raspon jer je rezultat izračuna tržišnog udjela bio jednak za oba modula podataka.

(170)

Kineska vlada i CCCME tvrdili su i da su navodi Komisije o kineskom višku kapaciteta bili netočni i da bi se znatan dio proizvodnog kapaciteta za električna vozila na baterije u Kini mogao pripisati Unijinoj proizvodnji tih vozila. Društvo 24 tvrdilo je da Komisijina analiza neiskorištenog kapaciteta u Kini nije dovoljno detaljna jer nisu uzeti u obzir različiti segmenti na tržištu i promjene politika u Kini i trećim zemljama koje će u budućnosti povećati potražnju za električnim vozilima na baterije u svim segmentima. Nadalje, kineska vlada i CCCME tvrdili su da Komisija nije procijenila očekivani rast kineske domaće potražnje iako je Kina najveće svjetsko tržište električnih vozila na baterije, da je većina proizvodnje tih vozila u Kini namijenjena kineskom domaćem tržištu i apsorpcijskom kapacitetu drugih tržišta. Prema društvu 24 Komisijina procjena promjena i trendova na tržištima električnih vozila na baterije trećih zemalja bila je nedostatna.

(171)

Komisija je smatrala da je u dokumentu o pokretanju postupka dala dovoljno informacija o kapacitetu i neiskorištenom kapacitetu u Kini. Objasnila je da je nekoliko izvora navelo da je neiskorišteni kapacitet u Kini oko 50 % i da se očekuje da će se u budućnosti povećati jer se grade nove tvornice. Premda Kina doista jest najveće tržište električnih vozila na baterije, ona je i izvozno orijentirana. Brojna kineska društva koja proizvode ta vozila javno su rekla da su zainteresirana da ih izvoze u Uniju i da konstruiraju modele baš za njezino tržište, kako je objašnjeno u dokumentu o pokretanju postupka. Nadalje, Komisija je u dokumentu o pokretanju postupka objasnila da je SAD treće po veličini tržište električnih vozila na baterije, nakon Kine i Unije, i da je praktički zatvoreno kineskim proizvođačima izvoznicima zbog ukupnih uvoznih pristojbi od 27,5 % (carine od 2,5 % i pristojbe od 25 % (21) na temelju odjeljka 301. Zakona o trgovini iz 1974. (22)). I druga manja tržišta, kao što su Turska i Indija, imala su visoke pristojbe na uvoz električnih vozila na baterije iz Kine. Komisija će tijekom ispitnog postupka temeljito procijeniti apsorpcijske kapacitete drugih tržišta za kineski neiskorišteni kapacitet.

(172)

CCCME je tvrdio da Komisija nije ocijenila jesu li uvezena kineska i Unijina električna vozila na baterije u konkurentskom odnosu i međusobno zamjenjiva tako da bi ova prva mogla prouzročiti prijetnju štete Unijinoj industriji električnih vozila na baterije. U tom je pogledu uputio na izvješća Žalbenog tijela u predmetu Kina – Bešavne cijevi od nehrđajućeg čelika visokih performansi (Japan i EU) (23).

(173)

Komisija je napomenula da se to izvješće odnosilo na odgovarajuću procjenu koju Komisija mora provesti tijekom ispitnog postupka, a ne u okviru pritužbe ili dokumenta o pokretanju postupka kad je razina dokaza niža nego u ispitnom postupku. Nadalje, Komisija je u dokumentu o pokretanju postupka u odjeljku 5.4.2. pokazala usporedbu cijena električnih vozila na baterije iz Kine i iz Unije po segmentima u smislu vrsta proizvoda, u odjeljku 5.4.4. objasnila je elemente troškova proizvodnje tih vozila, koji su isti za kineske proizvođače izvoznike i proizvođače iz Unije, u odjeljku 5.5. zaključila je da su kineski proizvođači tih vozila znatno povećali prodor na tržište EU-a u vrlo kratkom razdoblju i to po cijenama znatno nižima od cijena industrije Unije, a zatim je u odjeljcima 6.2. i 6.3. objasnila zašto je tržište Unije privlačno kineskim proizvođačima, onima koje je Komisija navela u odjeljku 6.3. Nadalje, u odjeljku 7.1. o uzročnosti Komisija je objasnila da prisutnost kineskih automobila na tržištu Unije u velikim količinama po znatno nižim cijenama od cijena industrije Unije neće omogućiti industriji Unije da izgradi odgovarajuću industriju BEV-ova na tržištu Unije. Stoga je u fazi pokretanja postupka bilo dovoljno dokaza koji su upućivali na to da su električna vozila na baterije iz Kine i iz Unije u izravnom tržišnom natjecanju i da su međusobno zamjenjiva. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(174)

Društvo 24 tvrdilo je da nema dokaza koji pokazuju da bi uvoz navodno subvencioniranih električnih vozila na baterije iz Kine prouzročio prijetnju materijalne štete Unijinoj industriji električnih vozila na baterije, uzimajući u obzir: i. rast Unijine industrije tih vozila, koja, prema društvu 24, nije u ranjivom položaju, ii. očekivani rast Unijina tržišta tih vozila i iii. kretanje uvoza iz ostalih trećih zemalja. Društvo 24 tvrdilo je i da Komisija nije uzela u obzir segmentaciju tržišta osobnih automobila iako je taj element bitan jer bi objasnio da niske cijene kineskih električnih vozila na baterije u jednom tržišnom segmentu ne mogu uzrokovati navodnu prijetnju štete industriji Unije koja posluje u drugim tržišnim segmentima. Nadalje, tvrdilo je da se, čak i ako postoji prijetnja štete industriji Unije, takva prijetnja ne može pripisati uvozu električnih vozila na baterije iz Kine zato što: i. veliki dijelovi industrije EU-a orijentirali su se na automobile s motorom s unutarnjim izgaranjem jer su tu imali konkurentsku prednost i tek su nedavno počeli ulagati u tržište električnih vozila na baterije, ii. niska ulaganja u globalni lanac opskrbe električnim baterijama i iii. nedostatak cjenovno pristupačnih sirovina za proizvodnju baterija i visoke cijene energije, što su još pogoršali vanjski šokovi, osobito ruska agresija na Ukrajinu.

(175)

Kineska vlada tvrdila je da Komisija nije pravilno procijenila: i. uvoz iz trećih zemalja, ii. vlastiti uvoz električnih vozila na baterije iz Kine koji su izvršili proizvođači takvih vozila iz Unije, što je naveo i CCCME, i iii. promjene u obrascima potrošnje.

(176)

CCCME je tvrdio da Komisija nije na odgovarajući način uzela u obzir druge poznate čimbenike koji bi u budućnosti mogli nanijeti štetu proizvođačima električnih vozila iz Unije, kao što su: i. oslanjanje Unijinih proizvođača električnih vozila na baterije i druge sastavne dijelove iz trećih zemalja, što utječe na njihovu konkurentnost općenito i u slučaju poremećaja u lancu opskrbe kao što su pandemija bolesti COVID-19 i rat između Rusije i Ukrajine, ii. inflacijski pritisak i visoke cijene energije u Uniji, iii. politika EU-a za promicanje biogoriva, iv. tržišno natjecanje između automobila s motorom s unutarnjim izgaranjem i električnih vozila na baterije, v. start-up položaj nekoliko proizvođača električnih vozila na baterije iz Unije i njihova ograničena proizvodnju te vi. politika određivanja cijena proizvođača tradicionalnih automobilskih marki iz EU-a koji proizvode električna vozila na baterije te tržišno natjecanje među proizvođačima unutar EU-a.

(177)

Unijina industrija električnih vozila na baterije doista se povećavala u skladu s tržištem Unije, koje postupno prelazi s vozila s motorom s unutarnjim izgaranjem na električna vozila na baterije. U dokumentu o pokretanju postupka Komisija je, međutim, dodatno objasnila da su dostupne informacije pokazale da će Unijina industrija električnih vozila na baterije poslovati oko praga isplativosti i da očekuje da će oko 2025. dosegnuti profitabilne razine. Loši rezultati industrije uglavnom su se mogli pripisati visokim troškovima baterija i skupoći istraživanja i razvoja u odnosu na još razmjerno male količine. Unijina industrija električnih vozila na baterije trebala je kontinuirano ulagati, osobito u tvornice baterija te istraživanje i razvoj novih modela tih vozila, da bi ostala konkurentna. Iako je situacija trenutačno održiva jer je većina proizvođača električnih vozila iz Unije može kompenzirati većim maržama koje postižu prodajom vozila s motorom s unutarnjim izgaranjem, ta bi se mogućnost, međutim, postupno smanjila s prelaskom tržišta Unije na potpunu elektrificiranost. Drugim riječima, buduća profitabilnost Unijine industrije električnih vozila na baterije uvelike će ovisiti o tome hoće li osigurati proizvodnju i prodaju velikih količina električnih vozila na baterije. Nadalje, kako je objašnjeno u dokumentu o pokretanju postupka, industrija Unije trebala je nastaviti povećavati prodaju svojih električnih vozila na baterije na tržištu Unije. Prisutnost velikih količina kineskih električnih vozila na baterije na tržištu Unije po znatno nižim cijenama od cijena industrije Unije neće omogućiti industriji Unije da razvije odgovarajuću industriju električnih vozila na baterije na tržištu Unije.

(178)

Podaci iz dokumenta o pokretanju postupka temeljili su se na javnim informacijama koje su Komisiji bile dostupne prije pokretanja ispitnog postupka. Prije pokretanja ispitnog postupka Komisija nije raspolagala informacijama koje bi upućivale na to da je potrebna analiza po segmentima. Komisija je dodatno proučila to pitanje tijekom ispitnog postupka i zaključila da analiza po segmentima u ovom predmetu nije bila ni opravdana ni primjerena, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od 1041. do 1049.

(179)

Nadalje, Komisija u dokument o pokretanju postupka nije trebala uvrstiti potpun popis čimbenika koji bi mogli uzrokovati prijetnju štete industriji Unije jer je razina dokaza potrebnih u dokumentu o pokretanju postupka znatno niža nego tijekom ispitnog postupka kojim se uvode kompenzacijske mjere. U dokumentu o pokretanju postupka ocijenila je kretanje uvoza iz trećih zemalja i druge čimbenike koji utječu na rezultate industrije Unije, kao što su nestašica poluvodiča, poteškoće u nabavi dovoljno sirovina i infrastruktura za punjenje. U ispitnom postupku detaljno će ocijeniti takve čimbenike, kako je prikazano u odjeljku 6.2. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(180)

Kad je riječ o interesu Unije, iako priznaje da Komisija za pokretanje ispitnog postupka obično nije razmatrala interes Unije, kineska vlada tvrdila je da bi u trenutačnom ispitnom postupku takva procjena bila važna i primjerena jer je ispitni postupak pokrenut po službenoj dužnosti i činilo se da nema podršku Unijinih proizvođača električnih vozila na baterije. Kineska vlada smatrala je da je pokretanje ispitnog postupka nerazborito za EU i da bi uvođenje mjera bilo protivno interesu Unije jer: i. ispitni postupak ne bi koristio Unijinoj industriji električnih vozila na baterije, a uvedene bi mjere prouzročile probleme u pogledu cjenovne pristupačnosti i dostupnosti tih vozila u Uniji i ii. ispitni postupak nije bio u skladu s ciljevima EU-a u području klime i zelene energije.

(181)

Ne postoji pravni zahtjev da se procjena interesa Unije uvrsti bilo u pritužbu bilo u dokument o pokretanju ispitnog postupka pokrenutog po službenoj dužnosti. Nadalje, Komisija je izrazila oštro neslaganje s tvrdnjama kineske vlade navedenima u uvodnoj izjavi 180. Tijekom ispitnog postupka Komisija se detaljno bavila aspektima interesa Unije i svoje je nalaze iznijela u odjeljku „Interes Unije”.

(182)

Dokazi navedeni u dokumentu o pokretanju postupka bile su informacije koje su Komisiji bile razumno dostupne prije pokretanja ispitnog postupka. Budući da je ispitni postupak pokrenut po službenoj dužnosti, Komisija nije imala pristup istim informacijama kao u slučaju pokretanja ispitnog postupka na temelju pritužbe. Naime, određene informacije, primjerice točni podaci o trošku proizvodnje a onda i profitabilnosti, nisu javno dostupne. Ipak, dokument o pokretanju postupka sadržavao je dostatne dokaze koji upućuju na postojanje prijetnje štete industriji Unije i uzročno-posljedičnu vezu između prijetnje štete industriji Unije i kineskog uvoza električnih vozila na baterije, nastalu zbog subvencioniranog uvoza. Stoga je Komisija smatrala da ima dostatne dokaze da postoji prijetnja štete zbog subvencioniranog uvoza u skladu s osnovnom uredbom i Sporazumom o subvencijama i kompenzacijskim mjerama.

(183)

Tesla (Shanghai) Co., Ltd, proizvođač izvoznik iz NRK-a, podnio je zahtjev za pojedinačno ispitivanje na temelju članka 27. stavka 3. osnovne uredbe. Zatim je dostavio i odgovor na upitnik. Taj se zahtjev razmatra u ovoj fazi postupka.

(184)

Proizvod iz ispitnog postupka su nova električna vozila na baterije konstruirana prvenstveno za prijevoz devet ili manje osoba uključujući vozača, pogonjena (bez obzira na broj kotača koji se pokreću) isključivo jednim ili više elektromotora, uključujući ona s motorom s unutarnjim izgaranjem za povećanje autonomije (pomoćnim uređajem za napajanje) i isključujući vozila kategorija L6 i L7 u skladu s Uredbom (EU) br. 168/2013 (24), i trenutačno razvrstana u oznaku KN ex 8703 80 10 (oznaka TARIC 8703801010) („proizvod iz ispitnog postupka”). Motocikli nisu obuhvaćeni ovim ispitnim postupkom.

(185)

U definiciji proizvoda iz ispitnog postupka u Obavijesti o pokretanju postupka ne spominje se izričito izvor energije za povećanje autonomije. Komisija je, međutim, smatrala da je potrebno pojasniti da su vozila koja imaju izvor energije za povećanje autonomije (pomoćni uređaj za napajanje), tj. mali motor s unutarnjim izgaranjem spojen s električnim generatorom koji služi za punjenje baterije tijekom pogona vozila, također vrsta električnih vozila na baterije. Ta vrsta električnih vozila na baterije ima jednake fizičke karakteristike i namjene te se natječe s drugim vrstama tih vozila bez izvora energije za povećanje autonomije. U razmatranom razdoblju ta se vrsta uvozila iz Kine i proizvodila u Uniji u malim količinama. Stoga je analiza Komisije od pokretanja postupka uključivala podatke o toj vrsti električnih vozila na baterije.

(186)

Predmetni proizvod je proizvod iz ispitnog postupka podrijetlom iz Kine („predmetni proizvod”).

(187)

Ispitni je postupak pokazao da sljedeći proizvodi imaju ista osnovna fizička i tehnička svojstva te iste osnovne namjene:

predmetni proizvod pri izvozu u Uniju,

(188)

Komisija je odlučila da su za potrebe ovog ispitnog postupka ti proizvodi istovjetni proizvodi u smislu članka 2.(c) osnovne uredbe.

(189)

Primjedbe o opsegu proizvoda primljene su od društava Shanghai Yoyao Technology Co., Ltd. („XEV”) i Green World Mobility.

(190)

XEV je kineski proizvođač izvoznik četverocikala koji se stavljaju na tržište pod robnom markom „XEV” i izvoze u Uniju. Glavni model mu je XEV YOYO.

(191)

XEV je naveo da je XEV YOYO potpuno električni četverocikl kategorije L7, u skladu s kategorijama vozila definiranima u Prilogu I. Uredbi (EU) br. 168/2013 (25). Kao takav, smatra XEV, razlikuje se od motornih vozila za prijevoz putnika i njihove prtljage koja se nazivaju vozilima kategorije M u skladu s kategorijama vozila definiranima u članku 4. Uredbe 2018/858 (26). Nadalje, XEV je tvrdio da četverocikli kategorije L7 nemaju nikakve sličnosti s električnim vozilima na baterije obuhvaćene ispitnim postupkom zbog fizičkih i tehničkih razlika. Od tih razlika XEV je pokazao da su snaga, kapacitet baterije, autonomija, masa neopterećenog vozila i najveća brzina XEV-a YOYO manji nego kod nekih malih električnih vozila na baterije kategorije M te da se razlikuju po uvjetima za vozačku dozvolu i dimenzijama registarske pločice. XEV je još naveo da se koriste na različite načine i da ih kupci drukčije percipiraju.

(192)

Zato je XEV zatražio od Komisije da potvrdi da se četverocikli kao XEV YOYO ne smatraju električnim vozilima na baterije za potrebe trenutačnog ispitnog postupka i da stoga nisu obuhvaćeni definicijom proizvoda iz ispitnog postupka.

(193)

Komisijina analiza potvrdila je da četverocikli (kategorije L6 i L7) i električna vozila na baterije obuhvaćena ispitnim postupkom doista nemaju jednake fizičke i tehničke karakteristike. Točnije, četverocikli su definirani ograničenjima u pogledu najveće brzine, mase, snage motora i sjedala, a električna vozila na baterije obuhvaćena ispitnim postupkom nemaju takva ograničenja. Stoga je Komisija zaključila da četverocikli nisu dio proizvoda iz ispitnog postupka i da prema tome nisu bili obuhvaćeni ispitnim postupkom. Na temelju toga je utvrđeno da se ispitni postupak ne odnosi na izvoz četverocikala u Uniju društva XEV i drugih.

(194)

Green World Mobility iz Kine uvozi električne mopede i određena električna vozila za osobe s invaliditetom. Green World Mobility naveo je da se ta vozila razlikuju od proizvoda iz ispitnog postupka. Doista, mopedi pripadaju kategoriji L6 kako je definirana Uredbom (EU) br. 168/2013, a električna vozila za osobe s invaliditetom koja je uvezao Green World Mobility u prošlosti su bila razvrstana u oznaku KN 8713 90 00. Međutim, carinska tijela Nizozemske naknadno su ih prerazvrstala u oznaku KN 8703 80 10. Takva vozila mogu prevoziti najviše dvije osobe i javnim se cestama smiju kretati najvećom brzinom od 45 km/h. Naposljetku, Green World Mobility potvrdio je da su razvrstana i u kategoriju L kako je definirana Uredbom (EU) br. 168/2013.

(195)

Komisijina analiza potvrdila je da mopedi i vrsta električnih vozila za osobe s invaliditetom koju uvozi Green World Mobility nemaju fizičke i tehničke karakteristike kao električna vozila na baterije obuhvaćena opsegom ispitnog postupka. Stoga je Komisija zaključila da ti proizvodi nisu dio proizvoda iz ispitnog postupka i da prema tome nisu bili obuhvaćeni ispitnim postupkom.

(196)

Prije analize navodnog subvencioniranja u obliku subvencija ili programa subvencioniranja Komisija je ocijenila vladine planove, projekte i druge dokumente koji su bili relevantni za analizu programâ subvencioniranja koji se ispituju.

(197)

Komisija je najprije istaknula da je za opći gospodarski ustroj Kine karakteristična velika uloga države, a državna tijela su pak pod kontrolom Komunističke partije Kine („KPK”), vladajućeg političkog subjekta te zemlje. Zbog toga poduzeća u Kini posluju u specifičnim uvjetima u kojima, za razliku od zapadnih gospodarstava u kojima su glavno ustrojstveno načelo tržišne sile, postoje brojni mehanizmi koji kineskoj vladi daju znatnu kontrolu nad svakim aspektom gospodarske aktivnosti u zemlji. Ta stroga kontrola sprečava gospodarske subjekte da budu racionalni tržišni subjekti koji nastoje maksimirati dobit i zapravo ih prisiljava da djeluju kao ogranak vlade u provedbi njezinih politika i planova.

(198)

Sljedeća obilježja najvažnija su za prenošenje političkih odluka kineske vlade u svakodnevno poslovanje gospodarskih subjekata: i. doktrina socijalističkog tržišnog gospodarstva, ii. vodstvo KPK-a, iii. sustav industrijskog planiranja i iv. financijski sustav.

(199)

Doktrina socijalističkog tržišnog gospodarstva, koja je dio kineskog Ustava (27), državi daje inherentnu i sveobuhvatnu kontrolu nad gospodarstvom, koja nadilazi tradicionalne standarde propisivanja regulatornog okvira unutar kojeg sudionici na tržištu mogu slobodno poslovati. Točnije, prema članku 6. Ustava: „Temelj socijalističkog gospodarskog sustava Narodne Republike Kine je socijalističko javno vlasništvo nad sredstvima proizvodnje [...]. U primarnom stadiju socijalizma država podupire osnovni gospodarski sustav u kojem prevladava javno vlasništvo i paralelno se razvijaju različiti oblici vlasništva i održava sustav raspodjele u kojem prevladava raspodjela prema radu i istodobno postoje različiti oblici raspodjele.” Nadalje, na temelju članka 15. Ustava: „Država ima socijalističko tržišno gospodarstvo. Država unapređuje gospodarske propise, poboljšava makroregulaciju i kontrolu. Država u skladu sa zakonom zabranjuje svakoj organizaciji ili pojedincu narušavanje društveno-ekonomskog poretka.” Člankom 11. Ustava državi se dodjeljuje intervencionistička uloga koja nadilazi zaštitu prava i interesa nejavnih sektora jer se kaže da država „potiče, podupire i usmjerava razvoj nejavnih sektora gospodarstva te, u skladu sa zakonom, provodi nadzor i kontrolu nad nejavnim sektorima gospodarstva.”

(200)

Ti ustavni temelji odražavaju se u svim relevantnim propisima (28), u kojima se ističe da je socijalističko tržišno gospodarstvo glavno načelo u temelju kineskog gospodarstva. Nadalje, država, pod vodstvom KPK-a, doista uvelike koristi niz instrumenata – poticajnih i restriktivnih – kako bi usmjerila gospodarstvo prema socijalističkoj modernizaciji, tj. prema ciljevima (uključujući ciljeve industrijske politike) koje je postavila kineska vlada.

(201)

Vodstvo KPK-a, iako formalno utvrđeno u Ustavu (29) zemlje, relevantnom sekundarnom zakonodavstvu i samom Ustavu Partije (30), u praksi ima različite oblike. Točnije, budući da u Kini ne postoji dioba vlasti i da partija ima potpunu kontrolu nad zakonodavnom (31), izvršnom (32) i pravosudnom (33) granom državnog aparata. Partije uz to nadzire ključna područja gospodarstva, uključujući financijski sektor i industrijske sektore koji se smatraju strateškima, prije svega putem vlasništva i/ili imenovanja i rotiranja ključnog osoblja. Nadalje, u svim poduzećima u državnom ili privatnom vlasništvu s više od tri člana partije obvezno je osnivanje partijskih ćelija (34) (vidjeti i uvodnu izjavu 785.), a partijske strukture u poduzećima često tvrde da imaju pravo sudjelovati u donošenju operativnih odluka trgovačkih društava (vidjeti i uvodnu izjavu 786.). Svi ti kontrolni mehanizmi KPK-u omogućuju čvrst nadzor nad gospodarstvom zemlje i omogućuju partiji da oblikuje i provodi gospodarske politike u skladu sa svojim strateškim razlozima i prioritetima.

(202)

Smjerom kineskog gospodarstva uvelike se upravlja u okviru razrađenog sustava planiranja u kojem se utvrđuju prioriteti i postavljaju ciljevi na koje se moraju usredotočiti središnja vlast i lokalne vlasti. Relevantni planovi postoje na svim razinama vlasti i obuhvaćaju sve gospodarske sektore. Ciljevi utvrđeni planskim instrumentima obvezni su, a tijela na svakoj administrativnoj razini nadziru kako odgovarajuća niža razina vlasti provodi te planove. Općenito, sustav planiranja u NRK-u takav je da se resursi usmjeravaju u sektore za koje je vlada utvrdila da su strateški ili u nekom drugom političkom smislu važni, umjesto da ih se raspodjeljuje u skladu s tržišnim silama (35).

(203)

Da bi raspodjeljivala sredstva u skladu s prioritetima politike kineske vlade, kineskim je vlastima bitno instrumentalizirati financijski sektor. Kineskim financijskim sustavom i dalje dominira bankarski sektor, koji država kontrolira (vidjeti i odjeljak 3.5.1., osobito pododjeljak 3.5.1.3.) putem vlasništva (vidjeti uvodnu izjavu 465.) i osobnih veza. U skladu s tim kineska vlada, u svojstvu većinskog dioničara ili dioničara s kontrolnim udjelom, ima ovlast postavljati ljude na najvažnije položaje u upravama državnih banaka za provedbu državne politike (vidjeti uvodnu izjavu 454.) i banaka u djelomičnom ili potpunom vlasništvu same države ili pravnih osoba u državnom vlasništvu (vidjeti uvodnu izjavu 468.).

(204)

Nadalje, statuti velikih kineskih banaka redovito sadržavaju posebno poglavlje o osnivanju partijskog odbora (36). Na primjer, prema statutu Industrijske i poslovne banke Kine („ICBC”), „predsjednik upravnog odbora Banke i tajnik partijskog odbora su ista osoba” (37). U članku 53. navode se dužnosti partijskog odbora, uključujući praćenje praktične provedbe partijskih i državnih odluka u banci. Partijski odbor sudjeluje i u odabiru i ocjenjivanju osoblja, zajedno s upravnim odborom. Naposljetku, partijski odbor mora biti uključen u raspravu o „važnim operativnim i upravljačkim pitanjima i važnim pitanjima o interesima zaposlenika te iznositi primjedbe i prijedloge” (38). Zatim, prema odredbama o upravnom odboru, odluke o bitnim pitanjima ne mogu se donijeti prije konzultiranja s partijskim odborom (39). Statut Poljoprivredne banke Kine (ABC) sadržava jednaku formulaciju o osnivanju partijskog odbora u članku 58. i o sudjelovanju Odbora u raspravi o važnim pitanjima u članku 161. (40)

(205)

Uz to što može kontrolirati bankarski sektor putem vlasništva i organizacijskog ustroja, kineska vlada kontrolu provodi i putem važećih propisa (vidjeti odjeljak 3.5.1.5. za analizu mjerodavne regulative) kojima se od banaka zahtijeva da financijske odluke donose u skladu s ciljevima industrijske politike zemlje.

(206)

Zaključno, svi ti elementi pokazuju da je u podlozi strukture pravnog i političkog sustava u NRK-u čvrsta kontrola države nad svim aspektima gospodarstva i trgovine jer kineska vlada njima centralizirano upravlja i prati ih. Gospodarski subjekti sastavni su dio tog sustava, ali ne kao sudionici na slobodnom tržištu koji nastoje donositi poslovne odluke isključivo na temelju ekonomske logike i maksimizacije dobiti, nego kao jedan od sudionika u provedbi općih politika i njihovih specifičnih ciljeva koje je kineska vlada utvrdila na središnjoj razini.

(207)

U tom kontektu Komisija je utvrdila da su sve ocijenjene subvencije ili programi subvencioniranja dio provedbe planova kineske vlade za poticanje industrije električnih vozila na baterije zbog razloga navedenih u nastavku.

(208)

Kineska vlada industriju električnih vozila na baterije smatra strateški važnom i barem od 2010. dosljedno ističe političku potporu ubrzanom razvoju tog sektora. Takva je kategorizacija veoma važna jer zbog nje određeni sektori mogu biti obuhvaćeni nizom posebnih politika i mjera potpore osmišljenih za poticanje razvoja u svakom od njih (41).

(209)

To je vidljivo iz niza dokumenata o industrijskoj politici koji su redom stupali na snagu od 2010. i koji su navedeni u nastavku.

(210)

Odluka br. 40 Državnog vijeća Narodne Republike Kine pravni je dokument izdan 2005. s namjerom pospješenja prilagodbe industrijske strukture u Kini poticanjem razvoja visokotehnoloških industrija i gašenja zastarjelih proizvodnih kapaciteta. U „Katalogu smjernica za prilagodbu industrijske strukture”, koji je provedbena mjera Odluke br. 40, postavljena je osnova za usmjeravanje ulaganja tako što su određeni industrijski sektori koji bi trebali imati povlašteni pristup kreditima. Kineska vlada njome se služi i kao smjernicom za upravljanje projektima ulaganja te za oblikovanje i provedbu politika o javnim financijama, oporezivanju, kreditima, zemljištu, uvozu i izvozu. Katalog smjernica za prilagodbu industrijske strukture objavilo je Nacionalno povjerenstvo za razvoj i reforme („NDRC”) u veljači 2013., a izmijenilo ga je 2019.

(211)

U oba dokumenta, iz 2013. i 2019., navodi se da je industrija vozila na nove oblike energije, što uključuje električna vozila na baterije, poticana industrija.

(212)

U Odluci Državnog vijeća o ubrzanju razvoja novih strateških industrija iz 2010. (42) kineska vlada utvrdila je da je sektor vozila na nove oblike energije jedan od sektora koje se mora prioritetno unaprijediti.

(213)

Prema članku II. te odluke kineska vlada obvezala se „dati prednost poticanju i razvoju sektora kao što su energetska učinkovitost, zaštita okoliša, informacijska tehnologija nove generacije, biologija, proizvodnja vrhunske opreme, novi izvori energije, novi materijali, automobili na nove oblike energije itd.”.

(214)

Odluka je sadržavala i izričiti dugoročni razvojni cilj za industriju, koji je podrazumijevao i osnivanje globalno aktivnih velikih poduzeća: „Do 2020. [...] novi izvori energije, novi materijali i industrija automobila na nove oblike energije postat će pionirski sektori nacionalnog gospodarstva. Inovacijska sposobnost znatno će se povećati, imat ćemo kontrolu nad nizom ključnih i osnovnih tehnologija, a u nekim područjima bit ćemo vodeći u svijetu. Osnovat će se grupa velikih poduzeća s međunarodnim utjecajem i grupa energičnih malih i srednjih poduzeća.” (43)

(215)

Proglašavanje sektora vozila na nove oblike energije strateškim svim je razinama vlasti pokazalo koliku važnost kineska vlada pridaje tom sektoru i bilo je jasno da će uslijediti dodatne politike za potporu toj industriji na središnjoj razini i da ih niže upravne razine očekuju.

(216)

Potpora razvoju industrije vozila na nove oblike energije ušla je već u 12. nacionalni petogodišnji plan (44) za razdoblje od 2011. do 2015., a preciznije je opisana u Planu razvoja industrije energetski štedljivih vozila i vozila na nove oblike energije (2012. – 2020.) (45), u kojem stoji da „vozila na nove oblike energije navedena u ovom planu obuhvaćaju ponajprije potpuno električna vozila, punjiva hibridna vozila i vozila s gorivnim ćelijama. Energetski štedljiva vozila odnose se na vozila s motorom s unutarnjim izgaranjem kao glavnim pogonskim sustavom [...] (46).”

(217)

U planu se dalje navodi da iako su kineska vozila na nove oblike energije zapravo temelj za napredak industrijskog razvoja i iako su ključne tehnologije kao što su baterije, motori, elektronički nadzor i integracija sustava znatno uznapredovale, pa se potpuno električna vozila i punjiva hibridna vozila počinju stavljati na tržište u malim razmjerima”, i dalje postoje velike zapreke razvoju tog sektora: „ključne tehnologije kineskih vozila na nove oblike energije i neki osnovni sastavni dijelovi još nisu dovoljno napredni, trošak proizvoda je visok, mjere potpore sektoru tih vozila nisu savršene, a industrijski napredak tog sektora i njegov pomak prema tržišnim temeljima su ograničeni; još nismo potpuno ovladali ključnim osnovnim tehnologijama očuvanja energije automobila [...]”.

(218)

S obzirom na to kineska vlada utvrdila je sljedeći opći cilj industrijske politike za taj sektor: „moramo iskoristiti priliku, potaknuti uvođenje, ubrzati poticanje i razvoj industrije energetski štedljivih automobila i automobila na nove oblike energije, promicati optimizaciju i modernizaciju automobilske industrije te ostvariti preobrazbu iz velike automobilske industrije u silu automobilske industrije.”

(219)

U planu su utvrđeni i načini ostvarenja tih ciljeva, koji se oslanjaju prvenstveno na mehanizme državne potpore: „Pridržavati se kombinacije vladinih smjernica i tržišnih pokretača. U razdoblju poticanja industrije aktivno ćemo sudjelovati smjernicama za planiranje i poticajima politike, prikupljati znanstvene, tehnološke i industrijske resurse, poticati razvoj i proizvodnju energetski štedljivih vozila i vozila na nove oblike energije te usmjeravati tržišnu potrošnju. Kad industrija uđe u zrelo razdoblje, potpuno iskoristiti pokretačku ulogu tržišta u industrijskom razvoju [...].” (47)

(220)

U tom je članku utvrđeno da se tržišne smjernice kineske vlade ne vrijede samo za proizvodnju gotovih vozila na nove oblike energije nego i na njihove dijelove: „Pridržavati se kombinacije poticanja industrije i jačanja potpornih resursa. S obzirom na to da je cijelo vozilo najvažnije, njegovati i poticati ubrzani razvoj dijelova industrijskog lanca kao što su pogonske baterije, motori, automobilska elektronika, napredni motori s unutarnjim izgaranjem i visokoučinkoviti prijenosi.” (48)

(221)

Nakon općih ciljeva i načina njihova ostvarenja u planu su utvrđeni konkretni ciljevi (rezultati): „Do 2015. ukupna proizvodnja i prodaja potpuno električnih vozila i punjivih hibridnih vozila dosegnut će 500 000 komada; do 2020. proizvodni kapacitet za potpuno električna vozila i punjiva hibridna vozila dosegnut će 2 milijuna komada, a ukupna proizvodnja i prodaja premašit će 5 milijuna komada[...].” (49) U planu se na kraju navode mehanizmi državne potpore koje bi sektor vozila na nove oblike energije mogao iskoristiti i među kojima su pomoć u vezi s međunarodnim normama ili odabirom i razvojem talenata te razni oblici financijske pomoći, podijeljeni na:

(222)

Državno vijeće objavilo je 2014. „Smjernice o ubrzavanju promicanja i primjene vozila na nove oblike energije” (50) (Guobanfa [2014.] br. 35) (još se nazivaju i „Smjernice o vozilima na nove oblike energije”). Svrha Smjernica o vozilima na nove oblike energije je „združiti prevlast na tržištu s državnom potporom” (51) i predvidjeti različite oblike državne potpore za razvoj tog sektora, kao što su lokalni planovi za poticanje tih vozila, subvencionirana kupnja, financijska potpora, obveznice itd.

(223)

Ciljevi i naputci iz 14. petogodišnjeg plana često su upotpunjeni provedbenim planovima, akcijskim planovima, smjernicama itd. Smjernice su dokumenti koje izdaje država s ciljem da usmjeri ponašanje industrije prema ostvarenju ciljeva politike kineske vlade u određenim sektorima. Premda se u kineskom pravnom sustavu smatraju smjernicama, oni upućuju na konkretne državne intervencije za oblikovanje različitih sektora kineskog gospodarstva (52). To osobito vrijedi za Smjernice o vozilima na nove oblike energije, koje sadržavaju upute s vrha lokalnim vlastima za izradu planova i poticaja za promicanje vozila na nove oblike energije, direktive na središnjoj razini o dodjeli sredstava za nagrađivanje gradova i poduzeća s posebno dobrim rezultatima u promicanju novih energetskih vozila te fiskalne, financijske i investicijske poticaje državnih tijela, financijskih institucija itd. Dakle, riječ je o još jednom instrumentu kojim državna tijela izravno kontroliraju način na koji industrija vozila na nove oblike energije provodi 13. kineski nacionalni petogodišnji plan.

(224)

Na sličan se način o potpori tom sektoru govori u svim nedavnim dokumentima o politikama vlade, počevši s 13. nacionalnim petogodišnjim planom (53) za razdoblje od 2016. do 2020. Prema prvom odjeljku 23. poglavlja tog plana kineska vlada namjeravala je „podupirati razvoj informacijske tehnologije sljedeće generacije, vozila na nove oblike energije, biotehnologiju, zelene i niskougljične tehnologije, vrhunsku opremu i materijale te digitalne kreativne sektore”.

(225)

Nadalje, u istom poglavlju 13.petogodišnjeg plana naveden je niz politika čijom je provedbom kineska vlada htjela poduprijeti cjelovit razvoj sektora, uključujući proces od ključnih ulaznih elemenata do krajnjeg proizvoda. To su: „i. promicanje upotrebe vozila na nove oblike energije; ii. poticanje upotrebe vozila na nove oblike energije u javnom gradskom prijevozu i taksi prijevozu; iii. razvoj potpuno električnih vozila i hibridnih električnih vozila, pri čemu je najvažniji napredak u ključnim tehnološkim područjima kao što su gustoća energije i temperaturna prilagodljivost baterija; iv. olakšavanje izgradnje mreže objekata i usluga za punjenje koji su međusobno kompatibilni i uređeni jedinstvenim standardima [...]; v. podizanje ukupne proizvodnje i prodaje vozila na nove oblike energije u Kini na pet milijuna; vi. intenzivirati rad na oporabi i odlaganju rabljenih baterija iz vozila na nove oblike energije” (54).

(226)

Kineska vlada objavila je 2015. svoju dugoročnu sveobuhvatnu industrijsku strategiju „Made in China 2025”. (55) U toj su strategiji utvrđene ključne etape za modernizaciju odabranih proizvodnih sektora u zemlji do 2020. i 2025. te je ponovljena namjera kineske vlade da „se [n]astavi podupiranje razvoja električnih vozila i vozila s gorivnim ćelijama, ovlada osnovnim tehnologijama niskougljičnih, informatiziranih i inteligentnih automobila [poboljšati inženjerske i proizvodne sposobnosti za osnovne tehnologije kao što su startni akumulatori, pogonski motori, visokoučinkoviti motori s unutarnjim izgaranjem, napredni prijenosi, lagani materijali i inteligentne komande, ustroji cjelovit industrijski sustav i inovacijski sustav od ključnih sastavnih dijelova do potpunih vozila te promiče integracija energetski štedljivih vozila i vozila na nove oblike energije s neovisnim robnim markama na međunarodno naprednim razinama” (56) i, u skladu s tim, „[o]rganizira i provede niz posebnih projekata i velikih projekata za inovacije i industrijalizaciju za velike zrakoplove, zrakoplovne motore i plinske turbine, civilno zrakoplovstvo, inteligentne zelene vlakove, energetski štedljiva vozila i vozila na nove oblike energije, opremu za brodostrojarstvo i visokotehnološke brodove, komplete opreme za pametne mreže, vrhunske CNC strojeve, opremu za nuklearne elektrane i vrhunsku medicinsku opremu”. (57)

(227)

Kako bi se ostvarili ti ciljevi, u strategiji „Made in China 2025” istaknuta je potreba da se „[p]rodubi reforma financijskog područja, proširi financijski kanal za proizvodnu industriju i smanje financijski troškovi, [d]a se iskoriste prednosti financiranja politika, financiranja razvoja i komercijalnog financiranja te da se poveća potpora novoj generaciji informacijske tehnologije, vrhunskoj opremi, novim materijalima, [d]a se podupre Kinesku izvozno-uvoznu banku u proširenju usluge za proizvodnu industriju koja širi poslovanje, potakne Kinesku razvojnu banku da poveća zajmove proizvodnim poduzećima i uputi financijske institucije na financiranje inovacija proizvoda i poduzeća koja imaju karakteristike proizvodnih poduzeća” (58).

(228)

U strategiji se nadalje predviđa upotreba fiskalnih instrumenata: „U potpunosti iskoristiti postojeće kanale, ojačati financijsku potporu proizvodnoj industriji, usredotočiti se na ključna područja u transformaciji i modernizaciji proizvodne industrije kao što je [...] vrhunska oprema[...] i stvoriti povoljno političko okruženje za razvoj proizvodne industrije. Koristiti [...] javno-privatna partnerstva kao način da se socijalne fondove usmjeri u sudjelovanje u razvoju velikih projekata, tehnološkim inovacijama u poduzećima i izgradnji ključne infrastrukture proizvodne industrije. Inoviranje oblika financijske potpore, „potporu izgradnji” pretvoriti u „potporu poslovanju” i povećati iskorištenost financijskih sredstava.” (59)

(229)

Komisija je utvrdila i da je 2015. Ministarstvo industrije i informacijske tehnologije izdalo Uredbu o normama industrije automobilskih pogonskih baterija (60) (dalje u tekstu „Uredba o normama”) kako bi „usmjerilo i uredilo zdrav razvoj industrije automobilskih pogonskih baterija. [...] Država potiče poduzeća za proizvodnju automobilskih pogonskih baterija da postanu bolja i jača, uspostave proizvodne specifikacije i sustave osiguranja kvalitete, povećaju inovacije tehnologije upravljanja, unaprijede istraživanje i razvoj proizvoda i razine proizvodnje te poboljšaju rad i kvalitetu proizvoda u skladu s potrebama razvoja industrije vozila na nove oblike energije.” (61) U uredbi su utvrđeni uvjeti pod kojima poduzeća za proizvodnju automobilskih pogonskih baterija mogu podnijeti zahtjev za uključivanje u katalog poduzeća koja ispunjavaju zahtjeve, od kojih je jedno proizvođač i dobavljač „automobilskih proizvoda na državnom području Narodne Republike Kine (osim Tajvana, Hong Konga i Makaa)” (62). Na temelju toga „[p]opis poduzeća uvrštenih u priopćenje služit će kao glavni temelj za političku potporu” (63). Nakon te objave objavljena su četiri izdanja kataloga poduzeća koja ispunjavaju uvjete iz Uredbe o normama i u njih nije uključen nijedan strani proizvođač pogonskih baterija (64). Premda su ti uvjeti ukinuti 2019. Priopćenjem br. 22 Ministarstva industrije i informacijske tehnologije Narodne Republike Kine (65), može se pretpostaviti da su u počecima razvoja sektora pogonskih baterija kineski proizvođači baterija zahvaljujući tom katalogu stekli konkurentsku prednost nad stranim proizvođačima.

(230)

U akcijskom planu za promicanje razvoja industrije baterija za vozila na nove oblike energije (66) iz 2017. objašnjava se da su pogonske baterije srce električnih vozila i ključ razvoja industrije vozila na nove oblike energije. Nakon više od deset godina razvoja industrija pogonskih baterija u zemlji ostvarila je velik napredak. Ipak, sadašnje performanse, kvaliteta i cijena pogonskih baterija još ne odgovaraju potrebama promicanja i popularizacije vozila na nove oblike energije, osobito kad je riječ o osnovnim materijalima, tehnologije integracije sustava, proizvodne opreme i procesa itd. Plan je izrađen kako bi se ubrzalo poboljšanje razvojnih kapaciteta i podizanje razine industrije automobilskih pogonskih baterija te potaknuo zdrav i održiv razvoj industrije vozila na nove oblike energije.

(231)

Projekt usavršavanja pogonskih baterija koji provode MIIT i Ministarstvo znanosti i tehnologije oslanja se na nacionalne znanstvene i tehnološke planove (posebne projekte, fondove) i druge opće vrste potpore za istraživanje i razvoj pogonskih baterija kako bi se 2020. postigla jedinica sa specifičnom energijom većom od 300 Wh/kg, kontinuirano poboljšavale performanse proizvoda i ubrzala ugradnja i primjena vrhunskih proizvoda. Cilj je bio potaknuti vodeća društva za proizvodnju pogonskih baterija da surađuju s najboljim izvorima na početku i na kraju proizvodnog lanca, fokusiraju se na važan napredak u ključnim tehnologijama materijala i sastavnih dijelova, baterijskih članaka i sustava, znatno poboljšaju performanse i sigurnost baterija te da nastoje ostvariti jednu jedinicu od 350 Wh/kg te industrijsku proizvodnju i primjenu u vozilima novih litij-ionskih proizvoda sa sustavom od 260 Wh/kg.

(232)

Plan predviđa i povećanje političke potpore, pri čemu se oslanja na vodeću ulogu državnih ulaganja u kapital socijalnog sustava, poticanje upotrebe kapitala socijalnog sustava za uspostavu fondova za razvoj industrije pogonskih baterija i povećanje potpore za tehnologiju industrijske proizvodnje pogonskih baterija. Prema planu, pogonske baterije koje ispunjavaju uvjete bit će oslobođene plaćanja poreza na potrošnju u skladu s propisima, a društva za proizvodnju tih baterija koja ispunjavaju uvjete, moći će koristiti povlašten porezni tretman za visokotehnološka poduzeća, prijenos tehnologije i razvoj tehnologije u skladu s propisima.

(233)

Ne odstupajući od strategije „Made in China 2025” 14. nacionalni petogodišnji plan (67) za razdoblje od 2021. do 2026. pokazuje da se kineska politika davanja prednosti i potpore sektoru vozila na nove oblike energije nastavila i da je zapravo sve izraženija. U skladu s člankom IX. tog plana kineske vlasti obvezale su se „povećati dodanu vrijednost strateških novih industrija na više od 17 % BDP-a”. Kad je riječ o sektoru vozila na nove oblike energije, jednoj od tih strateških novih industrija, ta obveza podrazumijeva „važne pomake u ključnim tehnologijama kao što su sigurne pogonske baterije, visokoučinkoviti pogonski motori i visokoučinkoviti energetski sustavi za vozila na nove oblike energije te ubrzavanje istraživanja i razvoja ključnih sastavnih dijelova kao što su osnovne tehnološke platforme za inteligentna (povezana) vozila, softverski i hardverski sustavi, šasija s elektroničkim upravljanjem i pametni terminali” (68).

(234)

S obzirom na prirodu kineskog sustava planiranja sva relevantna tijela moraju pratiti i provoditi planove više razine kao što su 12., 13. ili 14. nacionalni petogodišnji plan. U nacionalnim planovima utvrđene su izričite obveze u tom pogledu, primjerice u članku LXV. 14. nacionalnog petogodišnjeg plana prema kojem će kineska vlada „ojačati organizaciju, koordinaciju i nadzor provedbe ovog plana te uspostaviti i poboljšati planiranje i provedbu praćenja i evaluacije, poštovanje politike te mehanizme procjene i nadzora”. U skladu s tim tijela niže razine „moraju stvoriti povoljno političko, institucijsko i pravno okruženje. Godišnjim planovima provode se razvojni ciljevi i ključne zadaće predložene u ovom planu.” (69)

(235)

Ključno je da se kineska vlada nedvosmisleno obvezuje pružati financijsku potporu i potporu u obliku drugih faktora proizvodnje, kao što je zemljište, projektima i sektorima utvrđenima u planu: „poštovat ćemo načelo plana kojim se određuje smjer, s fiskalnom potrošnjom kao jamstvom i financiranjem kao potporom, i koordinacija s drugim politikama. [...] Ustrajat ćemo u tome da se javna fiskalna potrošnja pridržava i bude u službi javne politike, povećati financijsku potporu za glavne nacionalne strateške zadaće, bolje koordinirati srednjoročne financijske planove i godišnje proračune, državne investicijske planove i provedbu ovog plana te dati prednost središnjim fiskalnim sredstvima za glavne zadaće i velike inženjerske projekte utvrđene u ovom planu. Ustrajat ćemo u tome da projekti prate plan i da financijska sredstva i faktori proizvodnje prate projekte, sastaviti popis velikih inženjerskih projekata na temelju tog plana, pojednostavniti postupke odobravanja projekata s popisa i pobrinuti se da se prioritet daje odabiru lokacija i osiguravanju zemljišta i potrebnog kapitala. Za zemljište potrebno za pojedinačne velike inženjerske projekte država jamči na jedinstven način.” (70)

(236)

Zbog takvog provedbenog mandata mjerodavna državna tijela uspostavljaju cijelu mrežu dodatnih instrumenata politike, prije svega dugoročni nacionalni sektorski plan, točnije Plan razvoja industrije vozila na nove oblike energije (2021. – 2035.) (71), koji je zamijenio odgovarajući plan za razdoblje 2012. – 2020. kako je navedeno u uvodnim izjavama od 216. do 224.

(237)

U Planu razvoja industrije vozila na nove oblike energije utvrđena je sljedeća vizija: „Do 2025. znatno će se povećati konkurentnost kineskog tržišta vozila na nove oblike energije, postići će se važni pomaci u ključnim tehnologijama kao što su pogonske baterije, pogonski motori i operativni sustavi vozila a sigurnost će se povećati u svim aspektima. Prosječna potrošnja energije novih potpuno električnih osobnih vozila pala je na 12,0 kWh/100 km, prodaja vozila na nove oblike energije dosegnula je oko 20 % ukupne prodaje novih vozila, a visokoautonomna vozila imaju komercijalnu primjenu u ograničenim područjima i specifičnim situacijama, a praktičnost usluga punjenja i zamjene baterije znatno je povećana.” (72)

(238)

U planu su navedeni razni koraci koje je potrebno poduzeti za ispunjenje tog cilja. U nekim je predviđena horizontalna državna potpora tom sektoru, primjerice „unapređenje potporne uloge javnih službi, npr. prijenosa tehnologije, informacijskih usluga, osposobljavanja talenata, financiranja projekata i međunarodne razmjene” (73), „djelotvorna provedba politike financijskih subvencija” (74) ili „[p]rovedba politika povlaštenog oporezivanja vozila na nove oblike energije” (75). Drugi se odnose na određene sastavne dijelove vozila ili pojedinačne elemente lanca vrijednosti vozila na nove oblike energije, primjerice „[p]oticanje poduzeća da poboljšaju sposobnost osiguravanja ključnih resursa kao što su litij, nikal, kobalt i platina”, „jačanje energetske interakcije između vozila na nove oblike energije i mreže” (76), „[u]brzanje gradnje ili zamjene infrastrukture za punjenje” (77) ili „[p]odupiranje iskorištavanja postojećih lokacija i objekata za pružanje integriranih usluga opskrbe benzinom, plinom, vodikom i električnom energijom” (78).

(239)

NDRC je u siječnju 2024. objavio preporuke za reformu koje se odnose na integraciju vozila na nove oblike energije u kineske planove za elektroenergetsku mrežu. Uz interakciju vozilo-mreža, među preporukama je i poticanje inovacija i ujednačavanja normi u sektoru tih vozila kako bi se „potaknula istraživanja ključnih tehnologija i osnovne opreme, učvrstila glavna uloga inovacija u poduzećima i inovacije koristile kao vodilje razvoja te kako bi se ubrzala izrada i revizija normi i razvoj industrije vodio na zajednički i standardiziran način.” (79)

(240)

Potporne mjere iz Plana razvoja industrije vozila na nove oblike energije (2021. – 2035.) uključene su u odgovarajuće pokrajinske i općinske planove kao preciznije smjernice (80).

(241)

Pokrajinski planovi detaljnije opisuju kako bi se ciljevi središnjih planova trebali prenijeti u politike pojedinih pokrajina i pretvoriti u mjere, kao u primjerima u nastavku.

(242)

Opća državna kontrola nad industrijom utvrđena je, na primjer, u 14. petogodišnjem planu razvoja za industriju vozila na nove oblike energije u pokrajini Anhui: „Smjernice vlade, vodeći položaj na tržištu. U potpunosti iskoristiti ulogu vlade u različitim aspektima kao što su krovni planovi, izgradnja platformi, demonstracija, primjena i promidžba itd. Ojačati političku potporu i stvoriti još bolje uvjete za koncentriranje vrhunskih faktora proizvodnje oko industrije automobila na nove oblike energije. Vodeći se potražnjom na tržištu, u potpunosti iskoristiti odlučujuću ulogu tržišta u pogledu raspodjele resursa, ojačati ključni položaj poduzeća u odabiru tehnoloških putova i organizacije proizvodnih kapaciteta, poticati bolju kombinaciju učinkovitog tržišta i podobne uprave i uspostaviti dinamično razvojno okruženje.” (81)

(243)

U tom pokrajinskom planu navedeni su i detaljniji proizvodni ciljevi: „Nastojati da do 2025. razmjeri gradske industrije automobila na nove oblike energije premaše 700 milijardi CNY i da kapacitet proizvodnje potpunih vozila premaši 3 milijuna, poticati deset poduzeća potporom u visini 10 milijardi CNY i pobrinuti se da vrijednost i količina proizvodnje budu vodeći u zemlji; razviti industrijski sustav vozila na nove oblike energije i njihovih dijelova sa svim elementima i razumnom strukturom, godišnji kapacitet proizvodnje baterija mora premašiti 300 GWh, a godišnji kapacitet proizvodnje pogonskih motora 3 milijuna jedinica.” (82) Navedena je i potpora ulaganjima u postrojenja i projekte: „Na nacionalnoj razini nastojati do 2025. izgraditi jedan novi inovacijski centar za industriju vozila na nove oblike energije i pet javnih inovacijskih centara te poticati jedan projekt inovacije poslovnog modela i 10 novih inovacijskih platformi iznad pokrajinske razine do 2025.” (83)

(244)

Nadalje, u 14. petogodišnjem planu razvoja automobilske industrije u pokrajini Anhui utvrđuje se potpora ulaganjima u industrijske parkove: „Ubrzati i pomagati izgradnju industrijskog parka za pametna električna vozila Xinqiao i stvoriti vrhunski industrijski klaster za pametna električna vozila s cjelovitim industrijskim lancem, koji obuhvaća istraživanje i razvoj te proizvodnju, demonstraciju i primjenu, kao i industrijske i pomoćne usluge. Podupirati NIO-ve dugoročne planove i prostornu organizaciju predviđenu za industrijski park Xinqiao i u parku osnovati timove za istraživanje i razvoj, proizvodnju, stavljanje na tržište i upravljanje. Osnovati NIO-ov centar za istraživanje, razvoj i inovacije, provoditi inovativne postupke istraživanja i razvoja za potpuna vozila, ključne sastavne dijelove i autonomnu vožnju, stvoriti globalno konkurentni i vodeći inovacijski lanac; privući osoblje i tehničke radnike u području istraživanja i razvoja te nastojati uspostaviti inovativni centar koji će okupljati visokostručne talente. (...) Procjenjuje se da će nakon dovršetka parka kapacitet proizvodnje vozila biti 1 milijun vozila na godinu, a kapacitet proizvodnje baterija 100 GWh na godinu.” (84)

(245)

U njemu se dodatno razrađuje podrška izvozu: „Podupirati e-trgovinu dobavljača sastavnih dijelova, izgraditi javna inozemna skladišta za izvozne proizvode, dijeliti kanale prema inozemnim tržištima i održavati potporne sustave. Razviti alate kao što su uvozne i izvozne trgovinske platforme, inozemni industrijski parkovi i trgovački parkovi te usmjeravati razvoj klastera kineskih poduzeća za inozemne investicije. (...) Chery Automobile do 2025. izvozi 500 000 vozila izvozne vrijednosti 5 milijardi USD. Poticati Chery da još poveća međunarodnu konkurentnost, (...) usredotočiti se na širenje strateških tržišta kao što su Europa, Sjeverna Amerika i zemlje ASEAN-a (...). Poduprijeti NIO kako bi se proširio na europsko tržište. Potaknuti NIO na provedbu plana Marco Polo, primjenu diferenciranog razvojnog puta i pretvaranje NIO-va kineskog modela u NIO-v inozemni model u skladu s lokalnim uvjetima. (...) Poduprijeti NIO kako bi se nastavio širiti na europskom tržištu, do 2025. proširio na pet nacionalnih tržišta i iskoristio prilike za izgradnju tvornica u inozemstvu.” (85)

(246)

U 14. petogodišnjem planu za visokokvalitetni razvoj proizvodnog sektora pokrajine Guangdong utvrđuje se državna kontrola nad geografskim razmještajem industrije vozila na nove oblike energije: „Osloniti se na Guangzhou, Shenzhen, Zhuhai, Foshan, Zhaoqing, Dongguan, Huizhou, Zhanjiang, Maoming, Shanwei, Yunfu i druge gradove i ubrzati razvoj vozila na nove oblike energije. Guangzhou će ubrzati izgradnju baza za proizvodnju vozila na nove oblike energije i omogućiti brzu industrijsku proizvodnju modela tih vozila. Shenzhen će, u glavnini u okrugu Pingshan, izgraditi novu nacionalnu industrijsku bazu za vozila na nove oblike energije. Zhuhai će se, u glavnini u okrugu Jinwan, fokusirati na razvoj proizvodnje potpunih vozila na nove oblike energije, materijala za litijske baterije, pogonskih sklopova, opreme za punjenje i ključnih sastavnih dijelova tih vozila. (86)

(247)

U 14. petogodišnjem planu razvoja industrije automobila na nove oblike energije pokrajine Guizhou detaljnije se utvrđuje potpora za ključne projekte koji se odnose na dijelove i sastavne dijelove: „Podupirati realizaciju ključnih projekata. Ubrzati i poticati BYD-ov projekt proizvodnje pogonskih baterija u Guiyangu s godišnjom proizvodnjom 10 GWh, projekt za pogonske baterije vozila na nove oblike energije Evergrande (prva faza), projekt Dongfang Electrica za vodikove gorivne članke, projekte Anda Technologyja za proizvodnju 30 000 litij-željezo-fosfata i potporne građevinske projekte, za tehničku transformaciju i ekspanziju radi pametne proizvodnje 20 000 tona litij-željezo-fosfata na godinu te za tehničku transformaciju radi recikliranja 50 000 tona godišnje otpadnih baterija vozila na nove oblike energije, projekte Wuchuan Automobilea za tlačno lijevanje milijun tona automobilskih odljevaka od aluminijske slitine, Baikeov projekt linije za proizvodnju kalupa za automobilske kočnice te niz ključnih projekata kao što su projekt Guizhou Aerospacea za bazu industrijskog klastera pametne proizvodnje u gospodarsko-tehnološkoj razvojnoj zoni Guiyang i Zhenhuaov projekt izgradnje linije za proizvodnju novih materijala s godišnjom proizvodnjom 12 000 tona materijala za katode litij-ionskih baterija (Shawen – II. faza).” (87)

(248)

U drugim pokrajinskim i općinskim planovima, primjerice Pekinga (88), Šangaja (89), Tjianjina (90), Jiangsua (91) i Shaanxija (92). također se spominje razvoj strateških novih industrija, među njima i industrije električnih vozila.

(249)

U nekim pokrajinskim petogodišnjim planovima, primjerice u Provedbenom planu za ubrzavanje razvoja industrije automobila na nove oblike energije u Šangaju, govori se o potpori konkretnim poduzećima koja se bave vozilima na nove oblike energije: „Potpora SAIC Motoru za razvoj vozila na nove oblike energije. Do 2025. udio prodaje osobnih vozila i vozila na nove oblike energije vlastite marke bit će veći od 30 %, a udio prodaje vozila na nove oblike energije cijele grupe bit će veći od 20 %, čime će se osigurati suvereno gospodarenje osnovnom tehnologijom i cjelovita dominacija i vodeći položaj kod kuće. Poticati velika domaća i strana poduzeća koja raspolažu vodećom tehnologijom da ulažu u projekte proizvodnje potpunih vozila i projekte istraživanja i razvoja u Šangaju.” (93)

(250)

Vodeća poduzeća u sektoru vozila na nove oblike energije, a osobito električnih vozila na baterije, u pokrajinskim i općinskim planovima često su navedena kao uzori za unapređenje industrije pomoću državne potpore. U Planu razvoja robnih marki za industriju automobila na nove oblike energije u okrugu Pingshan, u Shenzhenu (94), BYD i Kaiwo New Energy Automobile Group navedeni su kao osnova za realizaciju ustroja „Središnjica za istraživanje i razvoj i vrhunsku proizvodnju”: „Oslanjajući se na velike istraživačko-razvojne kapacitete poduzeća u sektoru visokokvalitetnih automobila na nove oblike energije u okrugu Pingshan, kao što su BYD i Kaiwo, pospješiti izgradnju fakulteta i sveučilišta, istraživačkih institucija, nacionalnih ključnih laboratorija, nacionalnih inženjerskih laboratorija i inženjerskih centara te poboljšati inovacije na regionalnoj razini. Dopuniti inovacijski lanac u cijelom lancu industrije vozila na nove oblike energije, poboljšati uzlazne i silazne industrijske lance tih vozila, baterije, izvore energije za komunikaciju (UPS), pištolje za punjenje, vodove i kabele, kemikalije superkondenzatora, poluvodičke kemikalije itd. kako bi se uspostavio cjelovit industrijski lanac. Osigurati visok stupanj grupiranja industrije vozila na nove oblike energije, nastaviti razvijati i uvoditi niz platformi za tehnološke inovacije u industriji koje blisko podupiru istraživanje i razvoj tih vozila te ubrzati uspostavu sustava tehnoloških inovacija koji čvrsto integrira proizvodnju, akademsku zajednicu, istraživanje i primjenu. Fokusirati se na „integraciju središnjice, istraživanja i razvoja i proizvodnje”, razviti mjere za rast poduzeća uvrštenih na burzu i mjere za stabilizaciju rasta ključnih poduzeća te ubrzati stvaranje funkcionalnog ustroja „središnjice za istraživanje i razvoj i vrhunsku proizvodnju.” (95)

(251)

U kolovozu 2023. Ministarstvo industrije i informacijske tehnologije i sedam drugih odjela objavili su Plan rada za stabilizaciju rasta automobilske industrije (2023. – 2024.) (96) s namjerom da se utvrde glavni ciljevi gospodarskog razvoja automobilske industrije. Prva od mjera odnosi se na porez na potrošnju za vozila na nove oblike energije i uvodi obvezu „provedbe postojećih politika povlaštenog tretmana kao što su porez na vozila i plovila te porez na kupnju vozila na nove oblike energije, kvalitetnog obavljanja isplaćivanja i nadzora subvencija za vozila na nove oblike energije te aktivnog povećavanja udjela tih vozila u osobnoj potrošnji”. Uz to, obavijest sadržava upute za povećanje političke potpore za vozila na nove oblike energije, kao što su: „Primjenjivati povlaštene porezne politike za kupnju vozila za nova energetska vozila kako bi se stabilizirala očekivanja industrije. Poticati korištenje kapitala socijalnog sustava za uspostavu fondova za razvoj automobilske industrije i povećati potporu za istraživanja osnovne tehnologije. Upotrebljavati razne financijske instrumente kao što su krediti, obveznice i osiguranje za potporu razvoju poduzeća.”

(252)

Dakle, postoje brojni dokumentirani dokazi koji potvrđuju političku potporu ubrzanom razvoju industrije električnih vozila na baterije.

(253)

Uzimajući u obzir prethodno navedene planove i programe, industrija električnih vozila na baterije smatra se ključnom/strateškom industrijom čiji razvoj kineska vlada aktivno potiče kao cilj politike. Pokazano je da je sektor tih vozila od ključne važnosti za kinesku vladu i da dobiva političku potporu za svoj ubrzani razvoj u cjelini, od glavnih ulaznih elemenata do gotovog proizvoda. Na temelju dokumenata o politikama iz ovog odjeljka Komisija je zaključila da kineska vlada intervenira u industriju električnih vozila na baterije radi provedbe povezanih politika i upliće se u slobodno djelovanje tržišnih sila u sektoru električnih vozila na baterije, ponajprije promicanjem i podupiranjem sektora i glavnih koraka u proizvodnji i prodaji različitim sredstvima.

(254)

Iako je kineska vlada odgovorila na određene Komisijine zahtjeve za informacije tijekom ispitnog postupka, bilo je upadljivih slučajeva slabe suradnje. Konkretno, u odgovoru na upitnik za vladu kineska vlada nije navela bitne informacije o pripremi, praćenju i provedbi različitih programa. Svi ti ključni elementi detaljno su dokumentirani u dopisu upućenom kineskoj vladi na temelju članka28. Kineska vlada odgovorila je primjedbama, na koje se Komisija osvrnula u odjeljcima u nastavku.

(255)

Kako bi dobila potrebne informacije od financijskih institucija u Kini i radi administrativnog rasterećenja Komisija je od kineske vlade zatražila da proslijedi posebne upitnike svim financijskim institucijama koje su dale zajmove ili izvozne kredite društvima u uzorku.

(256)

Kineska vlada smatrala je da su zahtjevom Komisije kineskoj vladi za prosljeđivanje posebnog upitnika prekršeni članci 12.1. i 12.9. Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama. Smatrala je da je obveza provođenja ispitnog postupka i prikupljanja informacija od financijskih institucija na tijelu koje provodi ispitni postupak i da Komisija ne može zatražiti od kineske vlade da proslijedi upitnike financijskim institucijama pod pretpostavkom da su ti subjekti javna tijela. Tvrdila je da taj pristup nije u skladu s točkom 1.1. podtočkom (a)(1) Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama. Kineska vlada tvrdila je i da je Komisija već imala pristup popisu komercijalnih banaka proizvođača izvoznika u uzorku i da je mogla poslati upitnike izravno predmetnim financijskim institucijama.

(257)

Kineska vlada nadalje je izjavila da financijske institucije nisu na odgovarajući način obaviještene o informacijama koje se od njih traže, da im nije dan rok od 30 dana za dostavu traženih informacija te da im nije pruženo dovoljno vremena da relevantne informacije dostave u pisanom obliku u smislu točke 12.1. Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama. Osim toga, kineska vlada smatrala je i da osoblju tih poslovnih banaka nije dopušteno otkrivati državne tajne ili poslovne tajne za koje su saznali tijekom zaposlenja u skladu s člankom 53. Zakona o komercijalnim bankama te stoga ne mogu odgovoriti na upitnik.

(258)

Komisija se nije složila s tim stajalištem. Prvo, prema shvaćanju Komisije, informacije koje su zatražene od subjekata u državnom vlasništvu dostupne su kineskoj vladi za sve subjekte u kojima je kineska vlada glavni ili veliki dioničar. Uz to, iako Komisija ni na koji način nije pretpostavila da su subjekti javna tijela, smatrala je da kineska vlada ima i potrebne ovlasti za interakciju s financijskim institucijama čak i ako nisu u državnom vlasništvu jer su sve te institucije u nadležnosti Nacionalne financijske regulatorne uprave („NFRA”), koja je 2023. zamijenila Kinesko regulatorno tijelo za bankarstvo i osiguranje („CBIRC”) (97). U tom pogledu, činjenica da se Komisija mogla izravno obratiti dotičnim financijskim institucijama nije relevantna. Oblik i načini prikupljanja potrebnih informacija ostaju diskrecijsko pravo tijela koje provodi ispitni postupak (98). Komisija je napomenula i da je kineska vlada u prethodnim ispitnim postupcima proslijedila upitnik određenim bankama (99) bez dovođenja u pitanje pristupa Komisije. Nadalje, kad je riječ o traženim informacijama i roku za dostavljanje odgovora na upitnik, Komisija nije zaprimila nijedan zahtjev za pojašnjenje ni za produljenje roka ni od jedne financijske institucije. Ni Kineska izvozno-uvozna banka („banka EXIM”), koja je dostavila odgovor na upitnik, nije zatražila nikakva pojašnjenja.

(259)

Komisija je nadalje napomenula da je kineska vlada upitnik proslijedila jedino banci EXIM. Komisija je napomenula i da je banka EXIM jedina banka koja je dostavila odgovor na upitnik nakon što joj ga je proslijedila kineska vlada. Banka EXIM dostavila je odgovor na upitnik u dogovorenom produljenom roku. Iako je upitnik bio manjkav, Komisija je napomenula da je banka EXIM doista imala dovoljno vremena da dostavi relevantne informacije u pisanom obliku. Stoga je Komisija zaključila da bi vjerojatno dobila više odgovora da je kineska vlada upitnik proslijedila drugim financijskim institucijama.

(260)

Komisija upitnik nije uputila osoblju financijskih institucija, nego samim institucijama. U svakom slučaju, činjenica da se određeni podaci mogu smatrati državnom ili poslovnom tajnom nije relevantna u okviru antisubvencijskog postupka s obzirom na povjerljivo postupanje sa svim dostavljenim podacima koji se smatraju povjerljivima. Uz to, od proizvođača u uzorku zatraženo je da dostave odobrenje banke kojim se predstavnicima Komisije izričito dopušta pregled svih dokumenata (100) povezanih sa zajmovima koje su odobrile pojedinačne financijske institucije. Neke od grupa u uzorku dostavile su zatraženo odobrenje za određene vrste zajmova.

(261)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 259., Komisija je dobila odgovor na upitnik samo od banke EXIM. Odgovor je sadržavao samo informacije o korporativnoj strukturi, upravljanju i vlasništvu. U pogledu vlasništva banka EXIM nije mogla dostaviti dodatne informacije o vlasničkoj strukturi jednog od svojih dioničara, Wutongshu Investment Platform Co., Ltd., koji drži gotovo 90 % njezinih dionica. Banka EXIM nije dostavila nikakve informacije o zajmovima (ni drugim financijskim instrumentima) odobrenima proizvođačima u uzorku. Budući da nijedna financijska institucija nije odgovorila na upitnik, Komisija nije dobila nikakve provjerljive informacije o povlaštenom financiranju određenih društava.

(262)

Komisija je smatrala da bez tih informacija nije dobila bitne informacije relevantne za taj aspekt ispitnog postupka. Stoga je Komisija obavijestila kinesku vladu da će, na temelju članka 28. stavka 1. osnovne uredbe, pri ispitivanju postojanja i opsega navodnog subvencioniranja putem povlaštenog financiranja možda morati koristiti raspoložive podatke.

(263)

Proizvođači izvoznici u uzorku prijavili su izdavanje zelenih obveznica i vrijednosnih papira osiguranih imovinom tijekom ispitnog postupka. Iako su te obveznice samo varijacija obveznica protiv kojih su već uvedene kompenzacijske mjere u prethodnim ispitnim postupcima u okviru programa davanja povlaštenih zajmova, činilo se da su bile uređene zakonodavnim i regulatornim okvirom specifičnim za zelene industrije, kojima pripada sektor električnih vozila na baterije. Komisija je utvrdila više od deset zakonodavnih i regulatornih dokumenata kao što su NDRC-ove smjernice za izdavanje zelenih obveznica, Katalog projekata prihvatljivih za potporu zelenim obveznicama (izdanje iz 2021.), koji su izdala tri ministarstva i povjerenstva, uključujući Narodnu banku Kine i Objava Narodne banke Kine br. 39 iz 2015. o izdavanju zelenih financijskih obveznica na međubankovnom tržištu obveznica, koja se odnosila na te konkretne obveznice te je Komisija od kineske vlade zatražila da objasni regulatorni okvir za izdavanje i upravljanje zelenim financiranjem i vrijednosnim papirima osiguranima imovinom te ulogu svakog od uključenih aktera, uključujući društva za financiranje automobilskog sektora. Kineska vlada odbila je dostaviti te informacije uz obrazloženje da u zahtjevu Komisije nije naveden potpun opis programa i da u Izvješću o dostatnosti dokaza nisu pruženi nikakvi dokazi o financijskom doprinosu, koristi i specifičnosti takvih obveznica. Nadalje, tijekom posjeta radi provjere na licu mjesta kineska vlada odbila je razgovarati o toj temi i odgovoriti na pitanja Komisije.

(264)

Komisija je napomenula da je pružanje povlaštenog financiranja izdavanjem obveznica navedeno u Izvješću o dostatnosti dokaza i da kineska vlada nije osporila postojanje takvog programa prije pokretanja ispitnog postupka. Komisija je smatrala i da su zelene obveznice i vrijednosni papiri osigurani imovinom samo varijacija tog programa, koja mu je u većini aspekata slična.

(265)

Kineska vlada dostavila je 21. svibnja 2024. primjedbe na dopis Komisije od 8. svibnja 2024. o korištenju raspoloživih podataka u skladu s člankom 28. osnovne uredbe („dopis na temelju članka 28.”).

(266)

U odgovoru na zahtjev za prosljeđivanje Dodatka A financijskim institucijama kineska vlada tvrdila je da bi Komisija trebala izravno upućivati zahtjeve za informacije relevantnim subjektima. Nadalje, kineska vlada tvrdila je da su financijske institucije neovisni gospodarski subjekti koji nisu povezani s kineskom vladom. Uz to, tvrdila je da se u Dodatku A traže povjerljive i osjetljive poslovne informacije.

(267)

Komisija se nije složila s tim stajalištem. Prvo, prema shvaćanju Komisije, informacije koje je zatražila od subjekata u državnom vlasništvu (bili oni društva ili javne/financijske institucije) dostupne su kineskoj vladi za sve subjekte u kojima je kineska vlada glavni ili veliki dioničar. Naime, prema Zakonu Narodne Republike Kine o državnoj imovini u poduzećima (101), agencije za nadzor državne imovine i upravljanje njome koje su osnovali Povjerenstvo za nadzor i upravljanje državnom imovinom u okviru Državnog vijeća te lokalne narodne vlade izvršavaju u ime vlade dužnosti i odgovornosti davatelja kapitala u poduzećima s državnim ulaganjima. Stoga te agencije imaju pravo primati povrate na imovinu, sudjelovati u donošenju glavnih odluka i odabirati rukovoditelje u poduzećima s državnim ulaganjima. Nadalje, prema članku 17. prethodno navedenog Zakona o državnoj imovini, poduzeća s državnim ulaganjima dužna su prihvatiti upravljanje i nadzor koji provode vlade i odgovarajući vladini odjeli i agencije, prihvatiti javni nadzor i odgovarati davateljima kapitala.

(268)

Uz to, kineska vlada ima i potrebne ovlasti za interakciju s financijskim institucijama čak i ako one nisu u državnom vlasništvu, s obzirom na to da je za sve njih nadležno kinesko bankarsko regulatorno tijelo. Primjerice, u skladu s člancima 33. i 36. Zakona o nadzoru banaka (102), NFRA ima ovlast zahtijevati od svih financijskih institucija sa sjedištem u NRK-u da mu dostave informacije, kao što su financijski izvještaji, statistička izvješća i informacije o poslovnim operacijama i upravljanju. NFRA također može financijskim institucijama naložiti da javnosti otkriju određene informacije.

(269)

Kineska vlada tvrdila je da je objasnila mehanizam formiranja povlaštenih stopa za zajmove i spomenula nejasnoću zahtjeva Komisije za informacije o sustavu za upravljanje kreditima i ocjenjivanje zajmova. Kad je riječ o zelenim obveznicama, kineska vlada tvrdila je da ni ti zahtjevi Komisije nisu bili dovoljno jasni i precizni, pa nije mogla dati precizan odgovor.

(270)

Komisija je smatrala da su te primjedbe neutemeljene. Komisija je u više navrata postavila konkretna, jasna i relevantna pitanja za koja je kineska vlada odbila dostaviti relevantne informacije. Kineska vlada nije dostavila potrebne informacije koje bi omogućile razumijevanje mehanizma formiranja povlaštenih stopa za zajmove i potkrijepile njezin odgovor u tom pogledu. Isto tako, kineska vlada nije dostavila pravnu osnovu i regulatorni okvir sustava za upravljanje kreditima i Loan ocjenjivanje zajmova. Nadalje, Komisija je u svojem zahtjevu za informacije navela nekoliko konkretnih službenih dokumenata koji se odnose na zelene obveznice i društva za financiranje automobilskog sektora, za koje kineska vlada nije dostavila pravni i regulatorni okvir niti je bila spremna objasniti što je zelena obveznica, iako se spominje u službenim dokumentima.

(271)

Kad je riječ o banci EXIM, kineska vlada tvrdila je da se zatražene informacije ne mogu smatrati potrebnima. Osim toga, kineska vlada tvrdila je da zatražene informacije sadržavaju poslovne tajne i da ih banka EXIM ne može dostaviti. Nadalje, Komisija je trebala dobiti relevantne informacije od proizvođača izvoznika u uzorku.

(272)

Komisija je napomenula da je ona ta koja utvrđuje koje se informacije smatraju potrebnima za ispitni postupak, a ne stranka. Uz to, informacije koje se odnose na banku EXIM izravno su povezane s programom koji je predmet ispitnog postupka. Prema tome, zatražene informacije relevantne su i potrebne kako bi Komisija mogla pravilno procijeniti program. Naposljetku, Komisija je podsjetila da kineska vlada nema samo regulatorne ovlasti nego je i odgovorna za upravljanje bankom EXIM. Slijedom toga, kineska vlada ne može u potpunosti prenijeti odgovornost za dostavljanje informacija na proizvođače u uzorku. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(273)

Komisija je smatrala da bez tih informacija nije dobila bitne informacije za taj aspekt ispitnog postupka. Stoga je Komisija obavijestila kinesku vladu da će, na temelju članka 28. stavka 1. osnovne uredbe, pri ispitivanju postojanja i opsega navodnog subvencioniranja putem povlaštenog financiranja, uključujući izdavanje zelenih obveznica i vrijednosnih papira osiguranih imovinom, možda morati koristiti raspoložive podatke.

(274)

Kako bi dobila potrebne informacije od nepovezanih dobavljača ulaznih materijala (dijelova, sastavnih dijelova i sirovina) sa stvarnim sjedištem u Kini i radi administrativne praktičnosti, Komisija je od kineske vlade zatražila da proslijedi poseban upitnik dobavljačima ulaznih materijala i proizvođačima izvoznicima u uzorku, kako su proizvođači izvoznici u uzorku obavijestili kinesku vladu.

(275)

Kineska vlada smatrala je da zahtjev Komisije kineskoj vladi za prosljeđivanje konkretnog upitnika krši članke 12.1. i 12.9. Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama. Smatrala je da je provođenje ispitnog postupka i prikupljanje informacija od dobavljača ulaznog materijala obveza istražnog tijela i da Komisija od kineske vlade ne može zahtijevati da prosljeđuje upitnike neovisnim poslovnim subjektima na temelju pretpostavke da su ti subjekti javna tijela. Tvrdila je da pristup koji se temelji na toj pretpostavci nije u skladu s člankom 1.1. točkom (a) podtočkom 1. Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama. Kineska vlada tvrdila je i da Komisija već ima pristup popisu dobavljača proizvođača izvoznika u uzorku i da im je mogla izravno poslati upitnike.

(276)

Kineska vlada nadalje je navela da dobavljači ulaznih materijala nisu pravilno obaviješteni o informacijama koje se od njih traže, da im nije omogućen rok od 30 dana za dostavu zatraženih informacija i da im nije pružena odgovarajuća mogućnost za dostavu relevantnih informacija u pisanom obliku u smislu članka 12.1. Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama.

(277)

Nadalje, tvrdila je da bi dostavljanje odgovora, koji sadržavaju povjerljive informacije, preko kineske vlade moglo odvratiti dobavljače da dostave te odgovore te da upitnik nije sadržavao upute za podnošenje inačice koja nije povjerljiva.

(278)

Komisija je u tom pogledu napomenula da je upitnik poslan kineskoj vladi sadržavao upute kojima se od nje traži da dostavi dokaze da je upitnik doista proslijedila dobavljačima ulaznih materijala. Kineska vlada nije dostavila takve dokaze u svojem odgovoru na upitnik. Budući da nema takvih dokaza, Komisija smatra da tvrdnje koje se odnose na praktične aspekte upitnika koji treba poslati dobavljačima ulaznih materijala nisu relevantne.

(279)

Kineska vlada nije dostavila pregled s nazivima i vlasničkom strukturom kineskih dobavljača ulaznih materijala iz ispitnog postupka i pritom je tvrdila da je riječ o povjerljivim informacijama ili da informacije nisu dostupne. Nadalje, kineska vlada nije dostavila podrobne informacije o većini značajki kineskog domaćeg tržišta ulaznih materijala za električnim vozilima na baterije, među ostalim o udjelu poduzeća u državnom vlasništvu u domaćoj proizvodnji i potrošnji, veličini domaćeg tržišta, politikama određivanja cijena koje primjenjuju država i/ili poduzeća u državnom vlasništvu, stvarnim cijenama ulaznih materijala na domaćem tržištu i statističkim podacima.

(280)

Budući da Komisija od kineske vlade nije dobila nikakve informacije ni o jednom od navedenih elemenata, među ostalim o strukturi domaćeg tržišta, mehanizmima određivanja cijena i cijenama te vlasničkoj strukturi društava, Komisija je smatrala da nije dobila bitne informacije koje su relevantne za ispitni postupak.

(281)

U odgovoru na Komisijin dopis na temelju članka 28. kineska vlada usprotivila se korištenju raspoloživih podataka.

(282)

Kad je riječ o informacijama o različitim dijelovima, sastavnim dijelovima i sirovinama, kineska vlada ponovila je argument da nema informacije o dobavljačima dijelova i sastavnih dijelova, da nema kontrolu nad dobavljačima, da ih ne može prisiliti na suradnju i da bi im Komisija trebala izravno uputiti zahtjeve. Uz to, tvrdila je da su informacije koje je zatražila Komisija preopsežne i nepotrebne za ispitni postupak te da je opseg ispitnog postupka nezakonito proširen. Slično tome, kad je riječ o informacijama o Kineskom udruženju industrije baterija („CBIA”), tvrdila je i da nema kontrolu nad CBIA-om, koja nije službeno povezana s kineskom vladom, te da bi Komisija svoje zahtjeve trebala uputiti izravno tom udruženju.

(283)

Naposljetku, kad je riječ o informacijama o proizvodnji, potrošnji, strukturi domaćeg tržišta dobavljača i elastičnosti, navela je da joj podaci nisu bili dostupni.

(284)

Komisija je napomenula da ona ta koja utvrđuje koje se informacije smatraju potrebnima za ispitni postupak, a ne stranka. Komisija ne može prihvatiti ni argument da je zahtjev za informacije preširok jer s obzirom na broj dobavljača i ulaznih materijala, za te je informacije automatski nužno prikupiti mnogo podataka. Nadalje, kad je riječ o argumentu da kineska vlada nema kontrolu nad dobavljačima i da ih stoga ne može prisiliti na suradnju, Komisija je uputila na razloge objašnjene u uvodnoj izjavi 278. zbog kojih je smatrala da su te tvrdnje irelevantne.

(285)

Što se tiče tvrdnje o proširenom opsegu ispitnog postupka, Komisija je napomenula da je taj konkretni program već bio dio Izvješća o dostatnosti dokaza, bio je uključen u Obavijest o pokretanju postupka i bio je dio savjetovanja s kineskom vladom. Dakle, ni u jednom trenutku nisu tražene informacije izvan početnog opsega.

(286)

Komisija je prvo primijetila da kineskoj vladi nije bilo sporno to što nije dostavila informacije ni o jednom drugom udruženju o kojem je Komisija tražila informacije, a to su CBIA, Udruženje kineske industrije obojenih metala („CNFA”), Kinesko industrijsko udruženje izvora energije („CIAPS”), Udruženje kineske fotonaponske industrije („CPIA”), Udruženje kineske industrije obojenih metala („CNMIA”) i Udruženje kineske industrije prerade obojenih metala („CNMPIA”). Nadalje, kako je opisano u uvodnoj izjavi 278., kineska vlada nije dostavila dokaze da je upitnike proslijedila dobavljačima ili CBIA-i. Nepostojanje takvih dokaza izaziva sumnje u suradnju u ispitnom postupku. Komisija ne može prihvatiti ni to da kineska vlada nije imala nikakve informacije o strukturi domaćeg tržišta dobavljača. Kako je opisano u odjeljku 3.7.2., Komisija je utvrdila da država ima udjele u nizu dobavljača baterija i litija. Prema tome, zbog razloga objašnjenih u uvodnoj izjavi 268., država ima razne načine da prikupi podatke za poduzeća s državnim ulaganjima. Nadalje, kao što je vidljivo iz izravne uloge CBIA-e i CIAPS-a na tržištima dobavljača, država ima niz drugih načina za prikupljanje podataka za sve subjekte u državnom vlasništvu i druge subjekte koji djeluju na tržištima dobavljača. Naposljetku, prikupljanje općih statističkih podataka o potrošnji, proizvodnji, strukturi tržišta i cijenama pripada funkcijama koje obično obavlja suverena država. Budući da Komisija od kineske vlade nije dobila informacije o navedenim elementima, zaključila je da nije dobila ključne informacije relevantne za ispitni postupak i da se za svoje nalaze o ulaznim materijalima morala osloniti na raspoložive podatke.

(287)

Komisija je od kineske vlade zatražila da odgovori na upitnik s konkretnim pitanjima o politici fiskalnih subvencija za promicanje i uvođenje vozila na nove oblike energije. Kineska vlada u odgovoru nije dostavila osnovne informacije zatražene o područjima kao što su priprema, praćenje i provedba programa, kao ni procjene broja vozila na koja se program primjenjuje.

(288)

Kineska vlada nije objavila nikakve pripremne dokumente (o izvedivosti, očekivanim rezultatima) ni prijelazne ni završne dokumente (o procjeni rezultata, učinku na razvoj industrije električnih vozila na baterije, raspodjeli koristi između proizvođača i potrošača). Nije utvrdila ni objasnila vrste evidencija koje relevantna tijela vode u vezi s programom.

(289)

Slično tome, kineska vlada nije dostavila svoj raspored otplate električnih vozila na baterije prodanih u razdoblju ispitnog postupka. Nadalje, nije dostavila ukupne iznose subvencija isplaćenih u vezi sa zahtjevima za električna vozila na baterije u protekle četiri godine. Osim toga, nije navela osnovu na temelju koje je subvencija po vozilu smanjivana tijekom godina. Nije navela ni broj električnih vozila na baterije za koje su subvencije isplaćene od 2018. Nadalje, kineska vlada nije mogla objasniti postupak podnošenja zahtjeva za sredstva u slučaju uvezenih električnih vozila na baterije.

(290)

Nadalje, kineska vlada nije mogla dostaviti sljedeće: i. godišnje konsolidirane tablice u kojima su navedeni iznosi plaćeni u posljednje četiri godine razvrstani po stranim proizvođačima za svaki uvezeni model; ii. zahtjeve stranih poduzeća za upute o ispunjenju zahtjeva za sredstva za fiskalne subvencije u razdoblju 2020. – 2023.; iii. broj uvezenih električnih vozila na baterije za koja su sredstva isplaćena u razdoblju ispitnog postupka ili prethodnih godina.

(291)

Naposljetku, kineska vlada nije objasnila postoje li slični programi na središnjoj ili pokrajinskoj razini.

(292)

Budući da Komisija od kineske vlade nije dobila nikakve informacije ni o jednom od prethodno navedenih elemenata, Komisija je smatrala da nije dobila bitne informacije koje su relevantne za ispitni postupak.

(293)

U odgovoru na Komisijin dopis na temelju članka 28. kineska vlada usprotivila se korištenju raspoloživih podataka.

(294)

Kineska vlada tvrdila je da nema pristup informacijama o studijama izvedivosti, očekivanim rezultatima, ni prijelaznim ni završnim dokumentima.

(295)

Kineska vlada tvrdila je i da informacije o njezinu rasporedu otplate električnih vozila na baterije prodanih u razdoblju ispitnog postupka, prirodi evidencija koje vode relevantna tijela vlasti u vezi s programom, broju električnih vozila na baterije za koja su subvencije isplaćene i prijavljenoj prodaji električnih vozila na baterije nisu relevantne ni potrebne za ovaj ispitni postupak.

(296)

Kad je riječ o informacijama o iznosima koji su stranim proizvođačima isplaćeni u okviru programa plaćanja po modelu, kineska vlada tvrdila je da te informacije nema te da nisu relevantne ni nužne za potrebe ovog ispitnog postupka.

(297)

Komisija je primijetila da je krajnje nevjerojatno da kineska vlada nije sačuvala informacije o studijama izvedivosti ili očekivanim rezultatima programa koji je na snazi nekoliko godina, koji je bio predmet višestrukih revizija i prilagodbi na temelju evaluacija i u koji su, što je najvažnije, bili uključeni znatna sredstva iz središnjeg proračuna kojim upravlja kineska vlada. Za te bi reevaluacije trebale biti nužne određene informacije o očekivanim rezultatima i o poduzećima koja koriste te programe. Dakle, ako te informacije smatra potrebnima za donošenje zaključaka, Komisija prema potrebi može koristiti raspoložive podatke.

(298)

Kad je riječ o relevantnosti informacija, Komisija je napomenula da je ona ta koja utvrđuje koje se informacije smatraju potrebnima za ispitni postupak, a ne nijedna strana. Nadalje, vladin program plaćanja proizvođačima električnih vozila na baterije na temelju njihove prodaje tih vozila, iznosa isplaćenih domaćim proizvođačima u odnosu na strane proizvođače te evidencija o tim isplatama izravno su povezani s navodnim programom subvencija u svrhu, među ostalim, izračuna subvencija i utvrđivanja specifičnosti. Dakle, zatražene informacije relevantne su i potrebne kako bi Komisija mogla pravilno procijeniti program.

(299)

Komisija je stoga zaključila da se za svoje nalaze o politici fiskalnih subvencija za promicanje i uvođenje vozila na nove oblike energije mora osloniti na raspoložive podatke.

(300)

Komisija je od kineske vlade zatražila da dostavi informacije o programima subvencioniranja na nacionalnoj, pokrajinskoj ili općinskoj razini u okviru kojih su proizvođači/izvoznici proizvoda iz ispitnog postupka ostvarili korist u posljednje tri kalendarske godine prije i u razdoblju ispitnog postupka. Budući da kineska vlada nije dostavila nikakve informacije u tom pogledu, činilo se da se nije obratila tijelima na pokrajinskoj ili općinskoj razini kako bi prikupila zatražene informacije.

(301)

U odgovoru na Komisijin dopis na temelju članka 28. kineska vlada usprotivila se korištenju raspoloživih podataka.

(302)

Kineska vlada tvrdila je da nije pratila bespovratna sredstva koja su društva primila od vlasti ispod središnje razine. Nadalje, tvrdila je da joj nepreciznost pitanja Komisije otežava prikupljanje opsežnih informacija iz svih kineskih pokrajina i općina. Naposljetku, tvrdila je da su kineski proizvođači izvoznici dostavili relevantnu dokumentaciju.

(303)

Komisija je napomenula da nije vjerojatno da kineska vlada nije sačuvala nikakve informacije ili da nema pravo od pokrajina i općina zatražiti informacije o prijenosu gotovine od kineske vlade ili u njezino ime. To uključuje pojedinosti kao što su razlozi za te novčane prijenose, iznosi i primatelji isplata. Dakle, ako te informacije smatra potrebnima za donošenje zaključaka, Komisija prema potrebi može koristiti raspoložive podatke.

(304)

Komisija je napomenula i da su zahtjevi za informacije u upitniku i dopisima za dopunu podataka detaljni i konkretni. Slično tome, Komisija je podsjetila da je kineska vlada aktivno uključena u programe jer upravlja pravnim okvirom, postupkom donošenja odluka, isplatom i izradom programa bespovratnih sredstava. Slijedom toga, kineska vlada ne može u potpunosti prenijeti odgovornost za dostavljanje informacija na proizvođače u uzorku.

(305)

Budući da Komisija od kineske vlade nije dobila informacije o navedenim elementima, smatrala je da nije dobila ključne informacije relevantne za ispitni postupak i da se za svoje nalaze o bespovratnim sredstvima / drugim programima subvencioniranja, uključujući programe državne/regionalne/lokalne vlasti, morala osloniti na raspoložive podatke.

(306)

Komisija je od kineske vlade zatražila da ispuni upitnik s konkretnim pitanjima koja se odnose na program oslobođenja od poreza na kupnju. U odgovoru na upitnik kineska vlada nije dostavila zatražene osnovne informacije o područjima kao što su priprema, praćenje i provedba programa, kao ni procjene broja vozila na koja se program primjenjuje.

(307)

Kad je riječ o pripremi i praćenju programa, kineska vlada nije dostavila analizu očekivanih rezultata. Isto tako, kineska vlada nije utvrdila ni objasnila vrste evidencija koje vode relevantna tijela (npr. računovodstvene evidencije, dokumentacija specifična za pojedina društva, baze podataka, odobrenja proračuna itd.). Uz to, kineska vlada nije dostavila iznos neostvarenog prihoda od poreza u okviru te politike. Nadalje, kineska vlada nije dostavila prijelazne dokumente, uključujući rezultate ocjene, procjenu učinka na razvoj industrije električnih vozila na baterije i raspodjelu koristi između proizvođača i potrošača. Slično tome, kineska vlada nije mogla pružiti informacije o prodaji uvezenih električnih vozila na baterije uključenih u katalog i prihvatljivih u okviru navedenog programa.

(308)

Kad je riječ o katalogu modela vozila na nove oblike energije oslobođenih od poreza na kupnju vozila, kineska vlada nije dostavila odgovore o: i. kriterijima prihvatljivosti, ii. dokumentima s informacijama o odbijenim modelima i prijavama modela i iii. korespondenciju od proizvođača o njihovim prijavama. Konkretno, kineska vlada nije dostavila objašnjenje ili dokaze kojima bi potkrijepila osnovu za prihvaćanje ili odbijanje zahtjeva za uključivanje vozila u program. Nadalje, kineska vlada nije dostavila informativne dokumente za odbijene modele, zahtjeve za modele ni dokumente poslane proizvođačima povezane s odbijanjem tih modela.

(309)

Slično tome, kineska vlada nije dostavila informacije o broju električnih vozila na baterije registriranih u Kini. Nadalje, kineska vlada nije dostavila informacije o broju uvezenih električnih vozila na baterije registriranih u razdoblju ispitnog postupka ili prethodnim razdobljima. Nije dostavila ni informacije o broju registriranih vozila na nove oblike energije ili električnih vozila na baterije prema robnoj marki, modelu i mjestu registracije. Naposljetku, nije dostavila nijedno istraživanje koje bi moglo poslužiti kao referenca u pogledu cjenovne elastičnosti u Kini.

(310)

Budući da Komisija od kineske vlade nije dobila nikakve informacije ni o jednom od navedenih elemenata, Komisija je smatrala da nije dobila bitne informacije koje su relevantne za ispitni postupak.

(311)

U odgovoru na Komisijin dopis na temelju članka 28. kineska vlada usprotivila se korištenju raspoloživih podataka obrazloživši to time da joj ni jedna tražena informacija nije bila dostupna.

(312)

Uz to, kineska vlada tvrdila je da informacije o broju registracija električnih vozila na baterije nisu relevantne za potrebe ispitnog postupka.

(313)

Komisija je napomenula da je vrlo malo vjerojatno da kineska vlada nema informacije o broju električnih vozila na baterije registriranih u Kini tijekom određenog razdoblja, tim više što se na ta vozila pri registraciji primjenjuju posebni povoljni uvjeti čije ispunjavanje kineska vlada treba ocijeniti, kontrolirati i pratiti. Vlasnici vozila dužni su prometnim tijelima dostaviti opsežnu dokumentaciju tijekom postupka kupnje, registracije i dobivanja broja registarske pločice za vozilo u Kini. Kupci od trenutka kupnje moraju poštovati propise o porezu na kupnju podnošenjem prijave poreza na kupnju vozila. U tu prijavu unose se detaljne informacije, uključujući identifikacijski broj vozila (VIN), koji je jedinstvena oznaka modela vozila i nekih njegovih karakteristika. Uz to, vozila registrirana u Kini moraju proći postupak registracije pri kineskom tijelu nadležnom za promet, što uključuje identifikaciju tipa i modela vozila. Slično tome, registarske pločice mogu se povezati s određenim vozilima.

(314)

Podjednako je nevjerojatno da kineska vlada ne čuva nikakvu pisanu dokumentaciju o modelima čije je uvrštavanje u katalog odbijeno, osobito kad se zna da postupak za uvrštavanje u katalog obuhvaća dostavu znatne količine podataka od proizvođača i ocjenu nekoliko tehničkih službi u kineskoj vladi. Nadalje, Komisija je napomenula da nije vjerojatno da kineska vlada ne zna koliki su procijenjeni otpisani porezni prihodi iz jednog dugogodišnjeg programa. Naime, riječ je o programu s izravnim učinkom na proračun i potencijalom za otpis stotina milijardi CNY poreznih prihoda godišnje.

(315)

Dakle, kad je te informacije smatrala potrebnima za donošenje zaključaka, Komisija se oslonila na javno raspoložive podatke.

(316)

Kad je riječ o relevantnosti informacija, Komisija napominje da je ona ta koja utvrđuje koje se informacije smatraju potrebnima za ispitni postupak, a ne nijedna strana. Nadalje, registracija električnih vozila na baterije izravno je povezana s navodnim programom subvencija i stoga su zatražene informacije bili relevantne i potrebne da bi Komisija mogla pravilno procijeniti program.

(317)

Iako je, kako je navedeno u odjeljku 3.9., Komisija privremeno odlučila da neće izdati nalaze o tom programu, zadržava pravo da dodatno istraži mogućnost uvođenja kompenzacijskih mjera protiv njega. Prema tome, Komisija će se možda morati osloniti na raspoložive podatke za svoje nalaze o programu oslobođenja od poreza na kupnju ako prikupi dovoljno elemenata za zaključak da se protiv takvog programa mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(318)

Grupa SAIC isprva je surađivala s Komisijom dostavivši odgovore na upitnik. Njezini povezani subjekti, uključujući šest proizvođača električnih vozila na baterije, poslali su odgovore na upitnik. Međutim, utvrđeno je da su ti odgovori vrlo manjkavi te je Komisija 12. prosinca 2023. obavijestila grupu SAIC o namjeri da primijeni članak 28. stavak 1. osnovne uredbe s obzirom na to da informacije nisu dostavljene prije posjeta radi provjere i da se nalazi Komisije u izostanku tih informacija mogu temeljiti na raspoloživim podacima. Informacije koje su nedostajale odnosile su se, među ostalim, na trošak proizvodnje, pojedinosti o kupnji glavnih ulaznih elemenata i nepostojeće odgovore povezanih društava koja se bave aktivnostima u vezi s proizvodom iz ispitnog postupka za koji je zatražen odgovor na upitnik.

(319)

Grupa SAIC nije dostavila informacije koje su nedostajale i pritom kazala da je to posljedica velikog broja povezanih društava u grupi te da korištenje „raspoloživih podataka” ne bi na odgovarajući način odražavalo njezinu visoku razinu suradnje do tog trenutka u ispitnom postupku. Tvrdila je da je velik broj dostavljenih manjkavih odgovora posljedica često neopravdane količine informacija koje Komisija traži i velikog tereta koordinacije između brojnih povezanih društava.

(320)

Međutim, potvrđen je izostanak suradnje prije, tijekom i nakon posjeta radi provjere jer nisu navedene ključne informacije kao npr. troškovi proizvodnje, popisi materijala, specifikacije proizvoda, uključujući kemijski sastav sirovine kupljene od dobavljača, popis nabave po transakcijama za dobavljače i informacije u vezi s primljenim bespovratnim sredstvima. Komisija je grupi SAIC objasnila da se te informacije smatraju potrebnima za donošenje konkretnih nalaza u pogledu subvencija primljenih iz raznih mjera potpore. Nadalje, činilo se da ni dodatna povezana društva nisu dostavila odgovor na upitnik, iako bi zbog svojih djelatnosti to morala učiniti.

(321)

Komisija je utvrdila da je nedostatak takvih potrebnih informacija otežao ispitni postupak. Stoga je 23. travnja 2024. grupa SAIC propisno obaviještena o posljedicama djelomične suradnje u ispitnom postupku i o namjeri Komisije da primijeni članak 28. osnovne uredbe s obzirom na to da informacije nisu dostavljene ili ih nije bilo moguće provjeriti. Komisija je pozvala društvo da dostavi primjedbe.

(322)

Komisija je 30. travnja 2024. zaprimila primjedbe grupe SAIC. Grupa SAIC nije se složila s Komisijinom ocjenom ukupne razine suradnje subjekata koji su dio te grupe i iznijela je nekoliko tvrdnji koje su dovele do zaključka da planirana primjena članka 28. osnovne uredbe nije opravdana.

(323)

Grupa SAIC izjavila je da su u određenim aspektima Komisijine procjene o tome treba li primjenjivati članak 28. osnovne uredbe pogrešno prikazane činjenice u dokumentaciji i ponovila da je surađivala u ispitnom postupku najbolje što je mogla. Grupa SAIC objasnila je da je, kad nije mogla dostaviti sve zatražene informacije ili kad ih je dostavila samo dio, dostavila „alternativne dokumente” ne bi li olakšala ispitni postupak Komisije.

(324)

U tom se pogledu grupa SAIC pozvala na članak 28. stavak 3. osnovne uredbe i na sudsku praksu Suda Europske unije (103) u kojoj se tvrdi da čak i nepotpune ili na drugi način manjkave odgovore treba prihvatiti.

(325)

Grupa SAIC istaknula je nalaz Suda u tom predmetu (104), u kojem stoji da „pojam potrebni podaci upućuje na podatke koje posjeduju zainteresirane stranke i čiju dostavu od njih zahtijevaju institucije Unije kako bi donijele nalaze potrebne u okviru antidampinškog ispitnog postupka”. U istom predmetu (105)Sud je utvrdio da „te institucije snose teret dokazivanja da postoji damping, da je došlo do štete i da postoji uzročno-posljedična veza između dampinškog uvoza i štete te da su stoga određeni podaci ‚potrebni’ za donošenje odgovarajućih zaključaka u antidampinškom ispitnom postupku”.

(326)

S obzirom na nalaz Suda, grupa SAIC smatrala je da „zbog vrlo složene prirode ovog ispitnog postupka (u smislu velikog opsega traženih informacija, velikog broja društava koja moraju dostaviti te informacije i kratkog roka za dostavu informacija) Komisija ne bi trebala prestrogo primjenjivati navedene kriterije na dostavljene informacije” i „ako se smatra da su informacije manjkave, korištenje raspoloživih podataka trebalo bi biti strogo ograničena na potrebnu svrhu tih informacija i u svim okolnostima biti provjerena u drugim neovisnim izvorima, u potpunosti u skladu s člankom 28. stavkom 5. osnovne uredbe”.

(327)

Komisija je podsjetila da su tražene informacije zapravo dostavile druge grupe u uzorku i stoga su bile lako dostupne grupi SAIC. Iz toga proizlazi da je grupa SAIC odlučila ne dostaviti tražene informacije, što potvrđuje popis nepodnesenih dokumenata koji je potpisala i s kojim se složila tijekom provjere. Taj popis dokazuje da je ometao istragu time što svjesno nije postupio najbolje što može. Nadalje, smatralo se da su te informacije potrebne za donošenje odgovarajućih zaključaka u antisubvencijskom ispitnom postupku i u tom pogledu, u skladu s nalazima Suda. Uz to, sve relevantne informacije koje je grupa SAIC dostavila kao „alternativne dokumente”, uključujući manjkave dokumente, uzete su u obzir na odgovarajući način ako su mogle biti provjerene. Komisija je iskoristila raspoložive podatke, među ostalim iz neovisnih izvora kako je navedeno u odjeljku 3.3. u vezi s povlaštenim zajmovima, osiguranjem izvoznih kredita, oslobođenjima od plaćanja poreza na kupnju, ulaznim elementima i politikom fiskalnih subvencija za promicanje i primjenu vozila na nove oblike energije samo ako su dostavljene informacije bile očito manjkave (i navedene u zajednički potpisanim prilozima izvješćima o provjeri na licu mjesta) i imala je dovoljno elemenata za donošenje zaključka o tim programima. Netočno je pretpostaviti da je Komisija prestrogo primijenila kriterije utvrđene u članku 28. stavku 3. osnovne uredbe.

(328)

Budući da je grupa SAIC u svojim primjedbama tvrdila da bi se „trebala ostaviti mogućnost da se informacije iz dokumentacije smatraju dostavljenima”, Komisija je u objavi bitnih činjenica i razmatranja proizvođaču izvozniku u uzorku objasnila da je pri upotrebi raspoloživih podataka u smislu članka 28. osnovne uredbe u najvećoj mogućoj mjeri iskoristila informacije koje je dostavila grupa SAIC, a tek se u nedostatku takvih provjerenih informacija poslužila javnim neovisnim izvorima. Stoga je odbačena tvrdnja da nisu ispunjeni pravni standardi za primjenu članka 28. osnovne uredbe.

(329)

Kako je navedeno u uvodnim izjavama 318. i 319., tijekom ispitnog postupka utvrđeno je nekoliko neprijavljenih povezanih društava za koja grupa SAIC nije dostavila odgovor na upitnik. Utvrđeno je da su ta „nova” društva povezana i bila su uključena u razne ključne ugovorne odnose koji obuhvaćaju aktivnosti kao što su pružanje ulaznih elemenata, kapitala, zajmova, jamstava i drugih vrsta financiranja unutar grupe SAIC. Grupa SAIC u više je navrata odbila zahtjeve Komisije za ispunjavanje upitnika tvrdeći da je riječ o kršenju njezinih temeljnih prava, ali nije iznijela potkrijepljene argumente.

(330)

Grupa SAIC u svojim je primjedbama tvrdio da ta povezana društva nisu mogla ili nisu morala surađivati u ispitnom postupku te da u svakom slučaju primjena članka 28. osnovne uredbe na ta društva nije opravdana ili bi trebala biti strogo ograničena. Razlozi koje navodi grupa SAIC odnose se na nekoliko čimbenika kao što su:

(331)

Komisija se složila da bi u skladu sa spomenutom bilješkom s pojašnjenjima povezano društvo s vrlo niskom transakcijskom vrijednošću koja čini manje od 1 % kupnji grupe SAIC doista moglo biti izuzeto od obveze davanja odgovora na upitnik u ovom ispitnom postupku. Međutim, Komisija je zadržala pravo primjene članka 28. osnovne uredbe na dijelove koje je to društvo isporučilo grupi SAIC jer nije mogla provjeriti te informacije.

(332)

Komisija je napomenula da su predmetni povezani dobavljač i grupa SAIC zajednički upravljali društvom za razvoj, proizvodnju i prodaju baterijskih ćelija, modula i sklopova te su stoga bili pravno priznati poslovni partneri. Stoga se smatraju povezanima u smislu članka 127. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/2447, zbog čega postoji pravna obveza dostavljanja odgovora na upitnik o subvencijama kao povezana strana, u skladu s uputama iz upitnika i naknadnom korespondencijom. Tvrdnja grupe stoga je odbačena.

(333)

Grupa SAIC tvrdila je da bi Komisija trebala preispitati svoju procjenu i suzdržati se od primjene članka 28. osnovne uredbe na društva koja su odbila objaviti financijske ili ugovorne veze i sporazum o zajedničkim pothvatima te u takvim slučajevima koristiti samo javno dostupne informacije u skladu s člankom 28. stavkom 5. osnovne uredbe. Komisija je grupi SAIC u više navrata ukazala na to da činjenica da su se određeni podaci smatrali „osnovnom poslovnom tajnom” nije relevantna s obzirom na povjerljivo postupanje sa svim informacijama dostavljenima u okviru antisubvencijskih postupaka u skladu s člankom 29. osnovne uredbe. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(334)

Grupa SAIC tvrdila je da Komisija nije na odgovarajući način objasnila zašto su neka povezana društva trebala ispuniti upitnik. Međutim, Komisija je u svojem drugom zahtjevu objasnila da su se prema informacijama dostupnima u dokumentaciji (organigram koji prikazuje bitnu financijsku i/ili kontrolnu ulogu povezanih društava) ta društva smatrala povezanima jer se činilo da su uključena u pružanje kapitala, zajmova ili drugih vrsta financiranja unutar grupe SAIC. Međutim, nakon što je primila drugi negativan odgovor na svoj zahtjev od grupe SAIC, Komisija nije poslala drugi zahtjev i 23. travnja 2024. obavijestila je grupu SAIC o posljedicama nesuradnje.

(335)

Grupa SAIC odbila je dostaviti odgovor na upitnik u vezi s povezanim društvom za koje je tijekom jednog od posjeta radi provjere utvrđeno da je sklopilo ugovor o preradi. Iako je grupa SAIC priznala da je to povezano društvo bilo uključeno u proizvodnju proizvoda iz ispitnog postupka, tvrdila je i da je Komisija trebala „potvrditi” da je potreban odgovor na upitnik. Iz te je primjedbe vidljiv nedostatak suradnje grupe SAIC, koja je na kraju tvrdila da bi eventualna primjena članka 28. u vezi s tim povezanim društvom trebala biti ograničena na elemente koji se ne odnose na subvencije. Ta je tvrdnja odbačena.

(336)

Postojanje tih povezanih društava zapravo je otkriveno na temelju informacija dostavljenih u početnom podnesku informacija prije podnošenja odgovora na upitnik, u odgovorima na upitnik i usput tijekom posjeta radi provjere na licu mjesta. Ta povezana društva bila su ili dobavljači ili kupci grupe SAIC i činilo se da su često bila uključena u aktivnosti povezane s proizvodima iz ispitnog postupka kao istraživački institut, dobavljač dijelova i sastavnih dijelova navedenih u Izvješću o dostatnosti dokaza, logistička društva itd. S obzirom na prirodu aktivnosti ta su društva trebala dostaviti odgovor na upitnik, što bi Komisiji omogućilo da provjeri informacije i prema potrebi zatraži dodatne dokaze.

(337)

Grupa SAIC u svojim je primjedbama tvrdila da su nakon brojnih dopisa za dopunu podataka zaprimljenih od Komisije određene informacije naknadno stvarno dostavljene i da su se mogle u potpunosti provjeriti tijekom posjeta radi provjere na licu mjesta. Međutim, tu je mislila samo na informacije o kupnji i oslobođenju od poreza na potrošnju za domaće kupce, priznavši tako da su sve ostale informacije koje nedostaju ostale neotkrivene tijekom ispitnog postupka. Naime, u dopisima za dopunu podataka istaknuta su ključna pitanja o kojima su pojedinačni proizvođači iz grupe SAIC namjerno propustili izvijestiti (informacije u njihovim odgovorima na upitnik o prognozama proizvodnje i prodaje, troškovima proizvodnje, kupnji i oslobođenju od plaćanja poreza na domaću prodaju).

(338)

Grupa SAIC dostavila je pregled dokumenata koji nisu dostavljeni prije i tijekom posjeta radi provjere na licu mjesta i zatražila od Komisije da primijeni članak 28. osnovne uredbe samo na one dokumente koje nisu dostavili pojedinačni subjekti. Komisija je pregledala popise i ostala pri svojem stajalištu o elementima s popisa koji su poslani grupi SAIC na koje se primjenjuje korištenje raspoloživih podataka, kao što su programi dodjele bespovratnih sredstava, opskrba baterijama uz manju naknadu od primjerene, odricanje od prihoda u okviru programa oslobođenja od poreza i smanjenja poreza te pružanje povlaštenog financiranja (kao što su obveznice i dokapitalizacija) i odgovorima na upitnik koji nedostaju. Odbijen je zahtjev da se ne odbiju dostavljene informacije o sljedećim elementima:

(339)

Popisi materijala opsežni su popisi sirovina, sastavnih dijelova i uputa potrebnih za proizvodnju proizvoda. Komisija je grupi SAIC u više navrata objasnila njihovu važnost u ispitnom postupku jer je na temelju njih moguće utvrditi glavne pojedinačne sastavne dijelove i materijale koji čine gotov proizvod i njihovo podrijetlo.

(340)

U ovom predmetu u vezi sa subvencijama popis materijala bio je jednako važan za utvrđivanje dijelova upotrijebljenih u sastavljanju gotovog proizvoda (električnog vozila na baterije ili sastavnih dijelova kao što su baterije), upotrijebljenih količina, njihovih specifikacija, internog broja materijala i posljedično naziva njihovih dobavljača. Popisi materijala omogućili su i uspostavu izravne veze s troškovima proizvodnje jer su se mogli upotrijebiti kao osnova za izračun standardnih troškova, stvarnih troškova i odstupanja koja proizlaze iz razlike među njima.

(341)

Grupa SAIC nije dostavila potpune podatke ni o popisu materijala ni o troškovima proizvodnje te je tvrdila da popis materijala nije potreban za antisubvencijske ispitne postupke jer se ne odnosi ni na jedan od elemenata za izračun subvencijske marže. Komisija se nije složila s tom procjenom i potvrdila da su te informacije potrebne kako bi se mogla procijeniti potpunost i točnost informacija o troškovima proizvodnje, ali i o najvažnijim dijelovima i sastavnim dijelovima.

(342)

Grupa SAIC potvrdila je da se informacije o specifikacijama proizvoda mogu dostaviti samo na pojedinačnoj osnovi i samo u dijelovima. Nadalje, grupa SAIC smatrala je da je Komisija mogla primijeniti drukčiji pristup za usporedbu dostavljenih podataka. Naime, smatrao je da je Komisija time što je od svakog subjekta tražila istu razinu informacija u vezi s popisom materijala nepošteno postupala i povrijedila Povelju o temeljnim pravima jer su postojale i druge metode za provjeru informacija navedenih u tablici koje se odnose na isporuku dijelova.

(343)

Komisija je tvrdila da nijedan povezani dobavljač baterija nije dostavio potrebne popratne dokumente koje je zatražio tim koji je provodio ispitni postupak, a posebno njihove specifikacije. Komisija je najprije smatrala da je svaki subjekt trebao dostaviti informacije o popisu materijala jer su tijekom posjeta radi provjere na licu mjesta potvrdili da te informacije, iako ih imaju, ne mogu dostaviti iz raznih razloga, uglavnom povezanih s ugovorom o povjerljivosti potpisanim s dobavljačima i poslovnim tajnama društva. Nadalje, subjekti su zapravo upotrebljavali popis materijala pri pripremi odgovora na upitnik kako bi utvrdili ulazne elemenata o kojima je trebalo izvijestiti i odgovarajuće dobavljače koji bi trebali dostaviti odgovor na upitnik. To je jedan od razloga koji su potaknuli Komisiju da ponovi zahtjev nakon posjeta radi provjere na licu mjesta. Naime, suprotno svojoj uobičajenoj praksi, Komisija je svakom subjektu dopustila da dostavi informacije o popisu materijala i drugim specifikacijama za opskrbne dijelove i sirovine, ali je pritom zadržala pravo da zanemari te informacije jer ih nije bilo moguće provjeriti na licu mjesta.

(344)

Kako je prethodno navedeno, grupa SAIC tvrdila je da bi se kemijski sastav i specifikacija baterijske ćelije i baterijskog sustava koje upotrebljavaju neki proizvođači mogli provjeriti bez popisa materijala ili da bi se informacije koje se odnose na specifikaciju za određene sirovine koje upotrebljava neki proizvođač baterija mogle provjeriti bez popisa materijala. U nekim je slučajevima grupa SAIC dostavila informacije povezane s popisom materijala kao dio dokaza u provjeri.

(345)

Međutim, činjenica da bi društvo Komisiji omogućilo da vidi popis materijala za jedinstvenu vrstu proizvoda u ispitnom postupku ni u kojem slučaju ne bi mogla biti istovjetna pružanju traženih informacija. Uz nepotpunost informacija koje su se mogle pregledati (u nekim iznimnim slučajevima samo jedna vrsta proizvoda u ispitnom postupku), grupa SAIC potvrdila je da je odbila Komisiji dostaviti lako dostupne informacije kad je to zatraženo.

(346)

Komisija je najprije odbacila tvrdnju da popis materijala nije bio relevantan u ispitnom postupku i da nije mogao utjecati na izračune iznosa subvencije. Zatim, nakon što je utvrdila da su baterije i druge sirovine ključni čimbenici koji bi mogli podlijegati subvencioniranju, u nedostatku informacija o popisu materijala koje bi Komisiji omogućile da procijeni potpunost, točnost i specifikacije dijelova dostavljenih proizvođačima u uzorku, Komisija je odlučila koristiti, kao dostupne podatke, druge izvore informacija o sirovinama.

(347)

U svojim primjedbama na primjenu članka 28. grupa SAIC potvrdila je da zbog povjerljivih razloga nije uvijek mogla dostaviti popise kupnje po transakcijama jer su se ti elementi odnosili na troškove proizvodnje te su stoga bili poslovna tajna. Međutim, u nekim je slučajevima tvrdila da se relevantna tablica može provjeriti tijekom posjeta radi provjere na licu mjesta. Grupa SAIC tvrdila je da je dostavila sveobuhvatan sažetak traženih informacija u obliku tablica koje su sadržavale sve potrebne informacije za izračun iznosa subvencije i da ih je Komisija mogla provjeriti tijekom posjeta radi provjere na licu mjesta. Međutim, dala je samo snimku zaslona s informacijama koji je pokazan Komisiji jer je izvor informacija ostao povjerljiv, a zatraženi popis kupnje nije se mogao dostaviti, iako je bio lako dostupan. Grupa SAIC zaključila je da dostavljene informacije u svakom slučaju ispunjavaju kriterije iz članka 28. stavka 3. osnovne uredbe.

(348)

Komisija se nije složila s tvrdnjom da dostavljene informacije ispunjavaju kriterije iz članka 28. stavka 3. osnovne uredbe. Nedavanje izravnog pristupa određenim dokumentima i davanje snimki zaslona ili agregiranih podataka bez pružanja relevantnih traženih informacija ni u kojem slučaju ne može biti jednakovrijedno pružanju traženih informacija u obliku dokaza koji omogućuje propisnu provjeru informacija. Nedostaci u pružanju stvarnih traženih podataka uzrokuju poteškoće u donošenju razumno točnog nalaza. Nadalje, s obzirom na to da su informacije bile lako dostupne, ne može se smatrati da je strana postupala najbolje što je mogla.

(349)

Komisija je napomenula i da informacije koje se odnose na kupnje nisu odražavale stvarni trošak, nego standardni trošak (proračunski trošak zabilježen u softveru za planiranje resursa poduzeća („ERP”)). Na temelju toga i uzimajući u obzir prethodno navedene nalaze koji se odnose na popis materijala, Komisija nije mogla provjeriti točnost informacija o količini i troškovima koje se odnose na dijelove i sastavne dijelove koje su prijavili proizvođači proizvoda iz ispitnog postupka u uzorku, pa je odbacila tvrdnju da dostavljene informacije ispunjavaju kriterije iz članka 28. stavka 3. osnovne uredbe.

(350)

Grupa SAIC u svojim je primjedbama tvrdila da je u jednom slučaju na licu mjesta uskladila popis po transakcijama sa svojom računovodstvenom evidencijom. Tvrdila je da je za taj subjekt i za druge proizvođače, kada je to zatraženo tijekom posjeta radi provjere na licu mjesta, dostavila relevantne dokumente o kupnji, uključujući račune, narudžbenice, unose u sustave ERP u obliku dokaza. Konkretno, dva dobavljača baterija dostavila su svoje ugovore s kupcima, tj. proizvođačima električnih vozila na baterije unutar grupe, kao dokaze za provjeru. Stoga je grupa SAIC smatrala da su kriteriji iz članka 28. stavka 3. osnovne uredbe ispunjeni i da bi Komisija trebala u potpunosti uzeti u obzir te informacije.

(351)

Komisija je odbacila tvrdnju da je grupa SAIC u potpunosti surađivala dostavljanjem skupa okvirnih sporazuma o kupnji. Naime, grupa SAIC sama je priznala da zbog navodne vrlo povjerljive prirode tih dokumenata nije mogla dostaviti nijedan okvirni sporazum o kupnji u cijelosti za dobavljače dijelova i sastavnih dijelova koji su navedeni u odgovarajućem odjeljku odgovora na upitnik. To je potvrđeno i popisom dokumenata koji nisu dostavljeni ni tijekom ni nakon posjeta radi provjere, pri čemu se nije mogao dostaviti nijedan potpuni skup dokumenata, uključujući dokumente kao što su okvirni sporazum i tehničke specifikacije. Nadalje, Komisija je podsjetila grupu SAIC da je takav dokument trebala dostaviti u okviru početnog odgovora na upitnik. S obzirom na povjerljivost svih „osjetljivih” informacija dostavljenih u okviru antisubvencijskih postupaka, ta je tvrdnja neutemeljena. S obzirom na to da su ti dokumenti bili lako dostupni grupi SAIC i da ih je trebalo dostaviti u okviru odgovora na upitnik, Komisija je smatrala da grupa SAIC nije postupala najbolje što je mogla. Komisija je stoga odbacila tvrdnju da dostavljene informacije ispunjavaju kriterije iz članka 28. stavka 3. osnovne uredbe.

(352)

Komisija je smatrala da prikazivanje datoteka u Excelu i izvadaka iz knjige računa na zaslonu te snimke zaslona bez navođenja osnovnih informacija ne može biti zamjena za pružanje cjelovitog popisa prodaje po transakcijama kako bi se omogućilo potpuno objedinjavanje brojki navedenih u relevantnim tablicama.

(353)

Grupa SAIC tvrdila je u svojim primjedbama da Komisija nije uzela u obzir raznolikost računovodstvenih i financijskih sustava unutar te grupe te da nije važno ni potrebno da Komisija dobije popis po transakcijama kako bi mogla u potpunosti objediniti tablice koje se odnose na prodaju u upitniku. Stoga bi se Komisija trebala suzdržati od primjene članka 28. jer su neka provjerena društva dostavila popis po transakcijama kao dio dokaza za provjeru i, u svakom slučaju, informacije koje su dostavili različiti subjekti ispunjavaju uvjete utvrđene u članku 28. stavku 3. osnovne uredbe.

(354)

Komisija je smatrala da bi se na temelju informacija dostavljenih samo u obliku snimki zaslona koje sadržavaju ograničene podatke ili na kojima su prikazani primjeri provjera i usklađivanje ključnih podataka bili nemogući te je stoga odbacila tu tvrdnju. Budući da grupa nije dostavila detaljne informacije nego samo snimke zaslona, Komisija nije mogla provjeriti točnost dostavljenih informacija, primjerice jesu li se pojedinačne prodajne transakcije stvarno odnosile na proizvod iz ispitnog postupka.

(355)

Grupa SAIC u svojim je primjedbama potvrdila da nije mogao dostaviti izvorne primjerke sporazuma o zajedničkom pothvatu za neke od svojih proizvodnih subjekata, međutim, tvrdio je da se sadržaj tih sporazuma o zajedničkom pothvatu odražava u Statutu jer su u njemu „ponovljeni”. Samo je jedan subjekt dostavio sporazum o zajedničkom pothvatu u okviru izvornog odgovora na upitnik.

(356)

Kako je prethodno navedeno, Komisija je grupi SAIC u više navrata istaknula da činjenica da su se određeni podaci smatrali „osnovnom poslovnom tajnom” nije relevantna s obzirom na povjerljivo postupanje sa svim informacijama dostavljenima u okviru antisubvencijskih postupaka u skladu s člankom 29. osnovne uredbe. Tvrdnja da je sadržaj sporazuma o zajedničkom pothvatu koje nisu dostavili „ponovljen” u Statutu nije se mogla provjeriti bez primanja tih sporazuma o zajedničkom pothvatu. Jedan proizvođač električnih vozila na baterije iz grupe SAIC dostavio je primjerak sporazuma o zajedničkom pothvatu, no nijedan drugi proizvođač električnih vozila na baterije nije dostavio takav dokument. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(357)

Grupa SAIC tvrdila je da zatraženi dokumenti (planovi ulaganja, odobrenje, praćenje ulaganja i studije izvedivosti za razdoblje 2020. – 2023. i prodajne prognoze) nisu relevantni za izračun iznosa subvencije tijekom razdoblja ispitnog postupka jer ti dokumenti nisu sadržavali elemente ili podatke potrebne za izračun iznosa subvencije. Nadalje, zatraženi dokumenti već su bili dostupni u javno dostupnim godišnjim izvješćima ili su sadržavali povjerljive informacije o stranama nad kojima grupa SAIC nije imala stvarnu kontrolu pa se nisu mogli otkriti.

(358)

Komisija se nije složila s grupom SAIC i smatrala je da su informacije koje omogućuju procjenu prirode i obujma planiranog ulaganja u pogledu proizvoda u ispitnom postupku relevantne u ispitnom postupku ne samo za procjenu prijetnje materijalne štete, nego, na primjer, za procjenu proizvodnog kapaciteta proizvoda u ispitnom postupku. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(359)

Grupa SAIC tvrdila je da zatražena izvješća o prognozama nije potrebno dostaviti jer ne postoje ili su povezana s informacijama iz razdoblja nakon ispitnog postupka te ih stoga nije potrebno provjeriti. Zaključio je da ne bi bilo relevantno primijeniti članak 28. u pogledu tog elementa ispitnog postupka.

(360)

Budući da je Komisija smatrala da nije mogla provjeriti te navode tijekom posjeta radi provjere na licu mjesta, odbačena je tvrdnja da primjena članka 28. ne bi bila relevantna u pogledu tog aspekta ispitnog postupka.

(361)

Komisija je istaknula da dostavljena bankovna odobrenja ne obuhvaćaju sve banke s kojima su subjekti grupe SAIC bili u poslovnom odnosu i da je obrazac upitnika koji se odnosi na bankovno odobrenje izmijenjen bez prethodne obavijesti.

(362)

Grupa SAIC tvrdila je da je izmijenila obrazac kako bi u opseg bankovnih odobrenja uključila bankovne akcepte i kreditne linije, pa se takve izmjene obrasca ni na koji način ne bi trebale smatrati smanjenjem opsega bankovnih odobrenja, naprotiv. Tvrdila je da su zatražene informacije dostavljene i da bi ih Komisija trebala prihvatiti kao takve.

(363)

Komisija je napomenula da neki subjekti iz grupe SAIC nisu dostavili informacije o bankovnim odobrenjima, kreditnim linijama i zamjenama duga za vlasnički udio pa nije dobila ključne informacije relevantne za te aspekte ispitnog postupka. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(364)

Iako nije osporavala primitak bespovratnih sredstava od kineske vlade, grupa SAIC tvrdila je da za potrebe izračuna iznosa subvencije nije nužno upotrijebiti „pojedinačne iznose primljene po zahtjevu za bespovratna sredstva, vrijeme primitka bespovratnih sredstava, opis bespovratnih sredstava, odgovarajuće obavijesti vlade u kojima se navodi priroda bespovratnih sredstava i druge potrebne informacije” jer se prijavljeni iznosi odnose na bespovratna sredstva primljena za subjekte u cjelini, a ne samo u vezi s proizvodom u ispitnom postupku. Nadalje, iznos bespovratnih sredstava primljenih tijekom razdoblja ispitnog postupka, kako je iskazan u tablicama, mogao se izravno uskladiti s bruto bilancom i računima glavne knjige, posebno s računima koji se odnose na prihode koji nisu ostvareni redovitim poslovanje i/ili prihode od subvencija.

(365)

Međutim, zbog toga Komisija nije mogla utvrditi temeljne programe subvencija, iznos bespovratnih sredstava primljenih tijekom razdoblja ispitnog postupka ni jesu li se ta bespovratna sredstva odnosila na dugotrajnu imovinu ili ne. Komisija je odbacila tvrdnju da se informacije koje se odnose na bespovratna sredstva mogu provjeriti.

(366)

Grupa SAIC tvrdila je da prava korištenja zemljišta nisu jedno od područja obuhvaćenih zahtjevom Komisije za temeljne dokumente. Komisija ujedno nije imala pitanja povezana s pravima korištenja zemljišta nakon posjeta radi provjere, osim za dva subjekta na koja je odgovorila 21. veljače 2024.

(367)

Kad je riječ o određenim dokumentima koji su zatraženi tijekom posjeta radi provjere, neki subjekti iz grupe SAIC objasnili su da su zatraženi dokumenti nastali prije deset do dvadeset godina i da su već arhivirani ili da su se odnosili na treću stranu za koju nije bio nadležan. Stoga je grupa SAIC tvrdila da bi se prijavljeni iznos za prava na korištenje zemljišta trebao smatrati točnim i koristiti kao takav te da Komisija ne bi trebala primjenjivati članak 28. Komisija je smatrala da su zatraženi svi izvorni sporazumi o pravu korištenja zemljišta, kupoprodajni ugovor i popratna dokumentacija iz kojih je vidljiva početna cijena plaćena za prava korištenja zemljišta te je u nekoliko slučajeva utvrdila da su primljene informacije nepotpune i da nije moguća potpuna provjera. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(368)

Grupa SAIC tvrdila je da Komisija nije zatražila dokumente povezane s obveznicama i financiranjem među društvima. Napomenula je da informacije o vrijednosnim papirima osiguranima imovinom nisu tražene u odjeljku upitnika koji se odnosi na povlašteno financiranje od strane banaka za državnu politiku i komercijalnih banaka u državnom vlasništvu te je stoga odbacila svaku namjeravanu primjenu članka 28.

(369)

Komisija je smatrala da se u upitniku izričito traže informacije o financiranju među društvima, a posebno o obveznicama. Prvo, od društava uključenih u osiguravanje kapitala zatraženo je da dostave odgovor na upitnik; drugo, vrijednosni papiri osigurani imovinom vrsta su obveznice za koju su u upitniku zatražene informacije. Nadalje, Komisija je utvrdila proturječne javno dostupne informacije o povezanim društvima koja nisu surađivala (vidjeti uvodnu izjavu 320.), što jasno pokazuje da ključne informacije relevantne za subvencije nisu otkrivene te je stoga tvrdnja odbačena.

(370)

Grupa SAIC iznijela je primjedbu da izvješća zastupnika za porez u vezi s odbitkom troškova istraživanja i razvoja obično pripremaju zastupnici za porez u skladu s uputama društava, ali njihova priprema nije obvezna pa zahtjev za takva izvješća nije bio primjenjiv. Nadalje, ta izvješća nisu bila potrebna ni bitna za provjeru iznosa odbitaka troškova istraživanja i razvoja jer su prevladavali relevantni iznosi prijavljeni u prijavi poreza na dohodak poduzeća. Grupa SAIC protivila se svakoj namjeravanoj primjeni članka 28. osnovne uredbe.

(371)

Komisija je smatrala da se, kako je utvrđeno u jednom posjetu radi provjere na licu mjesta, redigiranje informacija u izvješću zastupnika za porez u vezi s odbitkom troškova istraživanja i razvoja, kojim je omogućen dodatni odbitak troškova istraživanja i razvoja, kao što je to bio slučaj u jednom od subjekata, ne može smatrati potpunom suradnjom. Budući da grupa SAIC nije dostavila takve informacije, koje se navodno nisu odnosile na proizvod iz ispitnog postupka, ali su joj bile lako dostupne, Komisija nije mogla procijeniti aspekt specifičnosti predmetnog programa smanjenja poreza. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(372)

Za vrijeme ispitnog postupka Komisija je utvrdila da ga nedostatak određenih potrebnih informacija ometa, i to:

(373)

Stoga je Komisija 23. travnja 2024. obavijestila grupu Geely o svojoj namjeri da primijeni članak 28. osnovne uredbe u pogledu informacija koje nisu dostavljene. Komisija je pozvala društvo da dostavi primjedbe.

(374)

Grupa Geely dostavila je 30. travnja 2024. primjedbe o namjeri Komisije da iskoristi raspoložive podatke o informacijama iz uvodne izjave 372. i dopisa od 23. travnja 2024.

(375)

Prvo, grupa Geely tvrdila je da se od nje ne može tražiti da dostavi povjerljive informacije od nepovezanog dobavljača kojem ne može dati upute i da su, u svakom slučaju, Komisiji dostavljene razumno relevantne informacije. Grupa Geely nije bila vlasnik tog dobavljača niti je imala utjecaj na dobavljačevo poslovanje i upravljanje.

(376)

Međutim, Komisija je napomenula da su predmetni dobavljač i grupa Geely zajednički upravljali društvom za razvoj, proizvodnju i prodaju baterijskih ćelija, modula i sklopova pa su stoga bili pravno priznati poslovni partneri. Dakle, oni se smatraju povezanima u smislu članka 127. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/2447, što, u skladu s uputama iz upitnika i naknadnom korespondencijom, opravdava pravnu obvezu dostavljanja odgovora na upitnik o subvencijama u svojstvu povezane strane. Tvrdnja grupe stoga je odbačena.

(377)

Drugo, grupa Geely tvrdila je da nije mogla dostaviti više informacija od financijskih društava koja su prikupila sredstva za svoje poslove električnim vozilima na baterije. Svi subjekti grupe Geely uključeni u financiranje povezano s električnim vozilima na baterije dostavili su potrebne odgovore na odjeljke A i E početnih upitnika. Uz to, grupa Geely tvrdila je da je zahtjev bio preopširan, nedovoljno precizan i da nije izravno relevantan za ispitni postupak.

(378)

Ipak, Komisija je na temelju javno dostupnih izvora pronašla niz vrijednosnih papira osiguranih imovinom (uključujući zelene vrijednosne papire osigurane imovinom) primjenjivih u ispitnom postupku koje je izdalo barem jedno društvo grupe Geely, za koje grupa nije dostavila nikakve informacije, čak ni nakon slanja posebnog zahtjeva za to, dok su vrijednosni papiri osigurani imovinom vrsta obveznice za koju su u početnom upitniku zatražene informacije. Tvrdnja grupe Geely stoga je odbačena.

(379)

Treće, kad je riječ o pružanju potpunih informacija o prirodi programa bespovratnih sredstava, grupa Geely objasnila je da su priroda i opis programa bespovratnih sredstava gotovo uvijek mogli biti utvrđeni u bankovnim izvacima pojedinačnih isplata bespovratnih sredstava. Nadalje, objasnila je da nema dodatne informacije o programima bespovratnih sredstava, uključujući pravnu osnovu, i da bi ih trebalo zatražiti od kineske vlade.

(380)

Komisija je napomenula da na temelju ograničenih informacija, kad su dostupne na bankovnom izvodu, nije mogla utvrditi temeljne programe subvencija za programe bespovratnih sredstava povezane s proizvodom iz ispitnog postupka. S druge strane, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 300., Komisija je napomenula da kineska vlada nije dostavila informacije o ad hoc bespovratnim sredstvima dodijeljenima grupama u uzorku. Tvrdnja grupe stoga je odbačena.

(381)

Četvrto, kad je riječ o izostanku izvješćivanja o nekim projektima povezanima s proizvodnjom električnih vozila na baterije, grupa Geely smatrala je da tekući i budući projekti, kao što su potencijalna lansiranja novih automobila, nisu povezani s razdobljem ispitnog postupka i nisu obuhvaćeni ovim ispitnim postupkom. Naglasila je i da su te informacije izrazito povjerljive i tržišno osjetljive.

(382)

Komisija je napomenula da su tekući i budući projekti povezani s proizvodnjom električnih vozila na baterije zatraženi u početnom upitniku, kao i za vrijeme provjera na licu mjesta, jer je niz programa subvencija povezan s budućom proizvodnjom električnih vozila na baterije, dok je predviđeno povećanje kapaciteta proizvodnje električnih vozila na baterije relevantno za utvrđivanje prijetnje štete. Bez tih potpunih informacija Komisija nije mogla utvrditi sve temeljne programe subvencija povezan s proizvodom iz ispitnog postupka. Tvrdnja grupe stoga je odbačena.

(383)

Peto, kad je riječ o činjenici da stvarni proizvođači električnih vozila na baterije u grupi Geely nisu dostavili potpun odgovor na upitnik, grupa Geely nije ta društva smatrala proizvođačima električnih vozila na baterije jer vozila koja proizvode tek trebaju proći niz inspekcijskih pregleda i ispitivanja. Navela je i da je dostavila dodatne informacije o tim društvima u skladu sa zahtjevom službi Komisije.

(384)

Komisija je napomenula da su društva dostavila zatražene informacije vrlo kasno pa nije mogla provjeriti njihovu potpunost i točnost. Konkretno, nije mogla na odgovarajući način vrednovati opskrbu određenim ulaznim elementima u odnosu na obujam proizvodnje i troškove električnih vozila na baterije jer informacije o troškovima koje su dostavila ta društva nisu sadržavale dovoljno pojedinosti, koje se obično zahtijevalo od proizvodnih subjekata u upitniku Komisije. Tvrdnja grupe stoga je odbačena.

(385)

Kad je riječ o odredbi Priloga IV. – Odobrenje banke, grupa Geely tvrdila je da je u trenutku podnošenja početnih odgovora na upitnik dostavila pročišćenu verziju odobrenja banke. Komisija je ponovno razmotrila dostavljeni dokument i potvrdila njegovu upotrebljivost.

(386)

Naposljetku, kad je riječ o pružanju informacija o pravima korištenja zemljišta relevantnima za jednog proizvođača izvoznika iz grupe, grupa Geely navela je da prava korištenja zemljišta povezana sa sjedištem nisu povezana s proizvodnjom i prodajom električnih vozila na baterije i da nisu relevantna ni bitna za ispitni postupak.

(387)

Komisija je napomenula da se sjedište djelomično upotrebljava za aktivnosti povezane s električnim vozilima na baterije. Subvencije povezane s tim sjedištem stoga bi trebalo dodijeliti razmjerno aktivnostima povezanima s električnim vozilima na baterije koje se tamo odvijaju, dok se njegova bitnost ne može utvrditi bez osnovnih informacija o pravima korištenja zemljišta u vlasništvu. Tvrdnja grupe stoga je odbačena.

(388)

Komisija je 8. prosinca 2023. obavijestila grupu BYD o svojoj namjeri da primijeni članak 28. osnovne uredbe u pogledu informacija koje grupa BYD nije dostavila i pozvala je to društvo da dostavi primjedbe o tome. Grupa BYD dostavila je 15. prosinca 2023. informacije koje nedostaju.

(389)

Komisija je u ispitnom postupku utvrdila da grupa BYD nije prijavila da je povezana s (barem) dva dobavljača sirovina koje se upotrebljavaju u proizvodnji baterija i da ta društva stoga nisu dostavila odgovor na upitnik. Uz to, utvrđeno je da oba dobavljača isporučuju znatne količine litija, koje čine više od 1 % ukupne ulazne nabave od društava koja su dostavila odgovor na upitnik. Nadalje, kineskoj vladi nisu dostavljene informacije o nepovezanim dobavljačima unatoč činjenici da je antisubvencijski upitnik sadržavao odredbe o objavi nepovezanih dobavljača, a nije ni dostavljen Prilog IV. – Odobrenje banke. Komisija je utvrdila da je izostanak takvih potrebnih informacija otežao ispitni postupak i pristup informacijama o relevantnim programima. Stoga je Komisija 24. travnja 2024. obavijestila grupu BYD o svojoj namjeri da primijeni članak 28. osnovne uredbe u pogledu informacija koje nisu dostavljene i pozvala je to društvo da dostavi primjedbe.

(390)

Grupa BYD dostavila je 30. travnja 2024. primjedbe o namjeri Komisije da iskoristi raspoložive podatke o informacijama iz uvodne izjave 389.

(391)

Prvo, grupa BYD tvrdila je da nisu dostavljene informacije o povezanim dobavljačima sirovina jer je u upitniku navedeno da bi samo povezana društva uključena u „proizvodnju dugotrajne imovine ili ulaznih elemenata koji se upotrebljavaju u procesu proizvodnje proizvođača izvoznika, kao što su ulazni elementi navedeni u odjeljku E-3-3 u nastavku”, trebala dostaviti odgovor na upitnik. Na temelju toga navela je da se neki ulazni elementi nisu upotrebljavali u procesu proizvodnje proizvođača izvoznika, nego u procesu proizvodnje proizvođača baterija na početku proizvodnog lanca.

(392)

Uz to, grupa BYD izjavila je da je kineskoj vladi dostavila popis dobavljača na temelju istog obrazloženja (tj. povezana društva uključena u proizvodnju ulaznih elemenata koji se upotrebljavaju u procesu proizvodnje proizvođača izvoznika) i da su stoga neki ulazni elementi iz odjeljka E-3-3 upotrijebljeni u procesu proizvodnje proizvođača baterija, a ne u procesu proizvodnje proizvođača izvoznika.

(393)

Komisija je podsjetila da je 17. studenoga 2023. u dokumentaciju dodala Bilješku s pojašnjenjima o povezanim društvima od kojih je zatraženo da dostave odgovor na upitnik, dodajući da su povezana društva „povezana s proizvođačima koji prodaju na domaćem tržištu ili izvoze”, uključena u proizvodnju dugotrajne imovine ili ulaznih elemenata, uključujući sirovine, dijelove ili sastavne dijelove obuhvaćene odjeljkom E-3-3 upitnika, i „koja se upotrebljavaju u procesu proizvodnje proizvodnih subjekata” dužna dostaviti odgovor na upitnik. Komisije pojašnjava da je društvo trebalo dostaviti jasne i potpune upute o strukturi društva i njegovim dobavljačima, čime bi se potaknuo odgovor na upitnik, posebno od dobavljača sirovina za proizvodnji baterija. Nadalje, s obzirom na razinu vertikalne integracije grupe BYD, Komisija je smatrala da nije moguće odvojiti proces proizvodnje baterija jer je povezan s procesom proizvodnje proizvođača izvoznika. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(394)

Komisija je istaknula i da je u odjeljku E-3-3b upitnika jasno objašnjeno da je Komisiji i kineskoj vladi trebalo dostaviti potpun popis s nazivima i podacima za kontakt dobavljača dijelova i sirovina u razdoblju ispitnog postupka. U upitniku je navedeno i da se, ako dobavljač nije povezano društvo, mora navesti „izvorni neovisni dobavljač predmetnog materijala”. Osim prethodno navedenih uputa, Komisija je napomenula da je na popis dobavljača koji je poslan kineskoj vladi društvo već uključilo neke nazive povezanih dobavljača sirovina koje se upotrebljavaju u proizvodnji baterija. Iako je Komisija potvrdila da je grupa BYD dostavila popis dobavljača kineskoj vladi, taj je popis bio nepotpun jer nije uključivao nepovezane dobavljače, kako je navedeno u odjeljku E-3-3b upitnika, ni povezane dobavljače koje je utvrdila Komisija. Nedostatak informacija otežao je ispitni postupak jer nije omogućio kineskoj vladi da stupi u kontakt s tim dobavljačima na početku proizvodnog lanca kako bi dostavili odgovor na upitnik. Stoga je Komisija odbacila tu tvrdnju.

(395)

Grupa BYD tvrdila je da nije dostavila Prilog IV. – Obrasci za odobrenje banke jer je smatrala da je Komisija zatražene informacije mogla pronaći među informacijama koje su dostavila predmetna društva, ponajprije kreditni referentni centar Narodne banke Kine.

(396)

Kako je navedeno u dopisu Komisije od 24. travnja 2024., smatralo se da su obrasci za odobrenje banke važni za prikupljanje informacija od kineske vlade o odgovarajućim programima subvencija. Obrasci za odobrenje banke bili su potrebni radi prikupljanja povjerljivih podataka društva od različitih banaka koje su dale zajmove grupi BYD, što su bile informacije zatražene od kineske vlade. Bez tih obrazaca banke nisu mogle dostaviti te informacije Komisiji preko kineske vlade, što je dovelo do ometanja ispitnog postupka. Stoga se tvrdnja grupe BYD morala odbaciti.

(397)

Grupa BYD osporila je činjenicu da je jedan od povezanih dobavljača sirovina trebao dostaviti odgovor na upitnik. Grupa je tvrdila da je Komisija upotrijebila pogrešan nazivnik za izračun postotka kupovne vrijednosti i da je društvo zapravo isporučilo manje od 1 % sve nabave društava proizvođača koja su dostavila odgovor na upitnik. Grupa BYD navela je i to da je Komisija odobrila izuzeće za dobavljače ulaznih elemenata koji čine manje od 1 % nabave proizvođača električnih vozila na baterije. Uz to, grupa je osporavala korisnost odgovora na upitnik jer je predmetni dobavljač isporučio samo sirovinu koja se neizravno upotrebljava u proizvodnji baterija.

(398)

Komisija je primijetila da je postotak kupovne vrijednosti koji je Komisija prijavila u svojem prilogu dopisu na temelju članka 28. izračunalo društvo i o njemu se raspravljalo s timom nadležnim za predmet tijekom provjere u poslovnim prostorima društva. Ta je informacija uključena i u izvješće o službenom putovanju poslano društvu. Uz to, Komisija je priznala da je odobrila izuzeće za one dobavljače ulaznih elemenata koji isporučuju manje od 1 % kupovne vrijednosti proizvođača električnih vozila na baterije grupe BYD. Međutim, ta je odluka donesena na temelju informacija koje je dostavila grupa kako bi potkrijepila svoje zahtjeve za izuzeće. Komisija je napomenula da u fazi pokretanja postupka nisu dostavljene informacije o povezanim dobavljačima sirovina i da stoga nije raspolagala potrebnim osnovnim informacijama da bi procijenila trebaju li povezani dobavljači sirovina dostaviti odgovor. U fazi pokretanja postupka, unatoč jasnim uputama navedenima u odjeljku E-3-3 upitnika, grupa BYD ograničila je svoju objavu informacija o strukturi društva samo na dijelove i sastavne dijelove navedene u prvom dijelu odjeljka E-3-3. Naposljetku, Komisija je naglasila da je izostanak odgovora povezanih dobavljača sirovina na upitnik onemogućio službama Komisije da procijene jesu li dobavljači na početku proizvodnog lanca ostvarili korist od subvencija.

(399)

Grupa BYD osporila je činjenicu da je drugi dobavljač na početku proizvodnog lanca trebao dostaviti odgovor na upitnik na temelju toga što je udio BYD-a bio manji od 5 % u jednom dijelu razdoblja ispitnog postupka pa se dobavljač nije smatrao povezanom stranom te toga što zbog tog malog udjela grupa BYD nije imala niti je bila zadužena za tražene informacije pa ih nije mogla ni dostaviti.

(400)

Komisija je podsjetila da je u jednom dijelu ispitnog postupka grupa BYD još imala više od 5 % udjela u predmetnom dobavljaču na početku proizvodnog lanca i da taj odnos nije bio otkriven na početku ispitnog postupka, nego tek tijekom postupka dopune podataka. Osim toga, s obzirom na postojeći poslovni odnos između ta dva društva, čini se da su te dvije strane jasno povezane u smislu članka 127. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/2447. Stoga je ta tvrdnja odbačena. S obzirom na važnost sirovine isporučene u procesu proizvodnje grupe BYD, količinu i vrijednost sirovine koju je ta grupa kupila od dobavljača na početku proizvodnog lanca te neovisno o činjenici da je predmetna sirovina bila uključena i u odjeljak E-3-3 upitnika, u kojem se izričito traži od povezanih dobavljača sirovina da dostave odgovor na upitnik, Komisija je ponovila da je smatrala da je grupa BYD samo djelomično surađivala zbog uskraćivanja relevantnih informacija o strukturi grupe i njezinim dobavljačima na početku ispitnog postupka. To potvrđuje i činjenica da je popis kupnje od dobavljača dostavljen samo zbog prvog dopisa na temelju članka 28. na koji se upućuje u uvodnoj izjavi 388. U članku 28. stavku 1. osnovne uredbe propisano je da se u slučajevima u kojima zainteresirana strana „ne dostavi potrebne podatke [...] privremeni ili konačni nalazi, bili pozitivni ili negativni, mogu donijeti na temelju raspoloživih podataka”. Izostanak odgovora povezanih dobavljača sirovina na upitnik onemogućio je službama Komisije da procijene jesu li dobavljači na početku proizvodnog lanca koristili subvencije i može li se smatrati da je kupovna cijena jednog od glavnih ulaznih elemenata u proizvodnji baterija odgovarala tržišnim uvjetima.

(401)

Kineska vlada dostavila je 30. travnja 2024. primjedbe kojima osporava Komisijinu planiranu primjenu članka 28. osnovne uredbe i tvrdi da se njihovi nalazi donose na temelju raspoloživih podataka za određene aspekte koji se odnose na tri proizvođača izvoznika u uzorku.

(402)

Kineska vlada tvrdila je da Komisija „ne samo da nije ispravila svoj nezakonit pristup u pogledu nekoliko postupovnih i materijalnih pitanja u ovom predmetu nego je i zanemarila složenost uključenih industrija, velik broj društava koja čine dio proizvođača izvoznika u uzorku koji su dostavili odgovor na upitnik u predmetu, složenost navodnih programa i iznimno kratke rokove koje je Komisija postavila kako bi neopravdano prikupila golemu količinu informacija koje se traže od društava”. Pritom je kineska vlada tvrdila da je Komisija u nizu točaka prekršila pravila WTO-a i osnovne uredbe EU-a.

(403)

Slično tvrdnjama grupe SAIC (vidjeti uvodne izjave od 323. do 328.), kineska vlada tvrdila je da Komisijina primjena članka 28. osnovne uredbe nije imala dovoljnu pravnu osnovu i da nije u skladu s relevantnim pravilima WTO-a. Navela je pritom zahtjeve za informacijama koje se nisu smatrali „potrebnima” za utvrđivanje navodnih subvencija, a posebno za izračun koristi. Stoga su te tvrdnje, već obrađene u uvodnim izjavama od 323. do 328., odbačene.

(404)

Kineska vlada tvrdila je da je Komisija nerazumno povećala opterećenje kineskih proizvođača izvoznika u ispitnom postupku: a) povećanjem broja povezanih društava koja su morala dostaviti odgovor na upitnik, b) proširenjem količine navodnih subvencija koje su predmet ispitnog postupka i zatraženih informacija te stalnim mijenjanjem ili dopunjavanjem traženih informacija i c) nametanjem vrlo kratkih rokova uz istodobno traženje nerazumne količine informacija. Kineska vlada priznala je da je bilo slučajeva kad proizvođači izvoznici u uzorku nisu mogli dostaviti zatražene informacije, ali i kazala da je to je bilo zato što ih je Komisija neopravdano opteretila. Naposljetku, kineska vlada navela je da je „Komisijino stajalište da poduzeća u uzorku nisu surađivala u ispitnom postupku očito u suprotnosti s načelom poštenog i objektivnog ispitnog postupka koji je propisan pravilima WTO-a i osnovnom antisubvencijskom uredbom EU-a”.

(405)

Komisija je potvrdila da su tri proizvođača izvoznika u uzorku surađivala u različitoj mjeri, ali i napomenula da kineska vlada nije uzela u obzir niz elemenata kao što su:

(406)

Komisija je morala poslati brojne dopise za dopunu podataka trima proizvođačima izvoznicima u uzorku u kojima ih je pozvala da dostave prvotno zatražene informacije, nastojala je ispuniti i njihov zahtjev za produljenjem roka u najvećoj mogućoj mjeri, a čak je i pristala razmotriti informacije dostavljene nakon posjeta radi provjere na licu mjesta, čime se proizvođačima izvoznicima u uzorku pružila prilika da upotpune informacije koje treba dostaviti. Međutim, Komisija je utvrdila da su u nekoliko slučajeva subjekti koji pripadaju jednom od proizvođača izvoznika u uzorku namjerno uskratili pristup informacijama Komisijinom istražnom timu. Stoga je odbačena tvrdnja da su proizvođači izvoznici u uzorku bili izloženi neopravdanom prekomjernom opterećenju koje ih je spriječilo da surađuju.

(407)

Na temelju informacija sadržanih u Izvješću o dostatnosti dokaza, Obavijesti o pokretanju postupka i odgovora na upitnike Komisije ispitane su sljedeće subvencije kineske vlade:

(408)

Prema informacijama koje su dostavile tri grupe proizvođača izvoznika u uzorku, najmanje 37 financijskih institucija sa sjedištem u NRK-u osiguralo im je financiranje u skladu s kineskim Zakonom o bankama. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 256., kineska vlada nije proslijedila upitnike financijskim institucijama niti je dostavila informacije o vlasništvu financijskih institucija koje su davale zajmove društvima u uzorku. Samo je jedna banka u državnom vlasništvu ispunila posebni upitnik unatoč zahtjevu kineskoj vladi kojim su obuhvaćene sve financijske institucije koje su davale zajmove društvima u uzorku. Na temelju toga Komisija nije mogla utvrditi jesu li u državnom ili privatnom vlasništvu.

(409)

Komisija je ispitala jesu li banke u državnom vlasništvu djelovale kao javna tijela u smislu članka 3. i članka 2. točke (b) osnovne uredbe. U skladu s relevantnom sudskom praksom WTO-a (108) javno tijelo je subjekt koji „ima, izvršava ili su mu povjerene javne ovlasti”. Ispitivanje radi utvrđivanja je li neki subjekt javno tijelo mora se provoditi na pojedinačnoj osnovi, pri čemu se moraju primjereno uzeti u obzir „osnovna obilježja i funkcije relevantnog subjekta”, njegov „odnos s vladom” i „pravno i gospodarsko okruženje koje prevladava u zemlji u kojoj posluje subjekt koji je predmet ispitnog postupka”. Ovisno o konkretnim okolnostima u svakom pojedinom slučaju, relevantni dokazi mogu uključivati: i. dokaze o tome da „subjekt de facto izvršava javne funkcije”, osobito ako ti dokazi „upućuju na stalnu i sustavnu praksu”. ii. dokaze o „opsegu i sadržaju vladinih politika koje se odnose na sektor u kojem posluje subjekt koji je predmet ispitnog postupka” i iii. dokaze o tome da vlada provodi „znatnu kontrolu nad subjektom i njegovim postupanjem”. Pri ispitivanju radi utvrđivanja je li neki subjekt javno tijelo, tijelo koje ispituje mora „ocijeniti i primjereno uzeti u obzir sva relevantna obilježja tog subjekta” i ispitati sve vrste dokaza koji mogu biti bitni za tu ocjenu; pritom bi to tijelo trebalo izbjegavati da se „isključivo ili neopravdano usredotoči na bilo koje pojedinačno obilježje, a da pritom ne uzme primjereno u obzir i ostala obilježja koja mogu biti relevantna”.

(410)

Konkretno, u sudskoj praksi WTO-a navedeno je sljedeće (109): „Važno je je li subjektu povjerena ovlast za izvršavanje javnih funkcija, a ne kako se to postiže. Postoje brojni načini na koje bi vlada u užem smislu mogla subjektima dati ovlast. U skladu s tim, različite vrste dokaza mogu biti relevantne kako bi se pokazalo da je ta ovlast dodijeljena konkretnom subjektu. Dokaz da subjekt de facto izvršava javne funkcije može služiti kao dokaz da ima ili da su mu povjerene javne ovlasti, posebno ako taj dokaz upućuje na stalnu i sustavnu praksu. Smatramo da iz toga proizlazi da dokaz da vlada provodi znatnu kontrolu nad subjektom i njegovim postupanjem može, u određenim okolnostima, poslužiti kao dokaz da odgovarajući subjekt ima javne ovlasti i te ovlasti izvršava pri obavljanju javnih funkcija. Međutim, naglašavamo da, osim izričite delegacije ovlasti u okviru pravnog instrumenta, postojanje samo formalnih veza između subjekta i vlade u užem smislu vjerojatno nije dovoljno da se utvrdi da subjekt ima javne ovlasti. Stoga se, na primjer, samom činjenicom da je vlada većinski dioničar subjekta ne dokazuje da vlada izvršava znatnu kontrolu nad postupanjem tog subjekta, a još manje da mu je vlada dodijelila javne ovlasti. Međutim, u nekim se slučajevima, kad dokazi upućuju na to da su formalni pokazatelji vladine kontrole višestruki te pritom postoje dokazi da se takva kontrola provodi u znatnoj mjeri, na temelju tih dokaza može zaključiti da predmetni subjekt izvršava javne ovlasti.

(411)

Kako bi se ispravno utvrdilo da neki subjekt u konkretnom slučaju ima obilježja javnog tijela, moglo bi biti relevantno uzeti u obzir „jesu li funkcije ili postupanje [tog subjekta] po svojoj vrsti takvi da bi se obično smatrali javnima u pravnom poretku relevantne članice” (110) te općenito klasifikaciju i funkcije subjekata u članicama WTO-a. Stoga pitanje jesu li funkcije ili postupanje subjekta po svojoj vrsti takvi da bi se obično smatrali javnima u pravnom poretku relevantne članice može biti relevantan aspekt koji treba razmotriti pri utvrđivanju je li određeni subjekt javno tijelo.

(412)

Postoje brojni načini na koje bi vlada u užem smislu mogla subjektima dati ovlast. U skladu s tim, različite vrste dokaza mogu biti relevantne kako bi se pokazalo da je ta ovlast dodijeljena konkretnom subjektu. Dokaz da subjekt de facto izvršava javne funkcije može služiti kao dokaz da ima ili da su mu povjerene javne ovlasti, posebno ako taj dokaz upućuje na stalnu i sustavnu praksu.

(413)

Dokaz da vlada provodi znatnu kontrolu nad subjektom i njegovim postupanjem može, u određenim okolnostima, poslužiti kao dokaz da odgovarajući subjekt ima javne ovlasti i te ovlasti izvršava pri obavljanju javnih funkcija. Naime, državno vlasništvo nad subjektom, iako nije odlučujući kriterij, može poslužiti kao dokaz, zajedno s drugim elementima. Međutim, postojanje pukih formalnih veza između subjekta i vlade u užem smislu vjerojatno nije dovoljno za utvrđivanje javnih ovlasti. Stoga se, na primjer, samom činjenicom da je vlada većinski dioničar subjekta ne dokazuje da vlada izvršava znatnu kontrolu nad postupanjem tog subjekta, a još manje da mu je vlada dodijelila javne ovlasti. Međutim, u nekim se slučajevima, kad dokazi upućuju na to da su formalni pokazatelji vladine kontrole višestruki te pritom postoje dokazi da se takva kontrola provodi u znatnoj mjeri, na temelju tih dokaza može zaključiti da predmetni subjekt izvršava javne ovlasti.

(414)

U središtu pozornosti ispitivanja radi utvrđivanja je li neki subjekt javno tijelo nije pitanje je li postupanje koje navodno dovodi do financijskog doprinosa logički povezano s utvrđenom „javnom funkcijom”. S obzirom na to, pravnim standardom za utvrđivanje je li neki subjekt javno tijelo u skladu s člankom 1.1. točkom (a)(1) Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama ne propisuje se veza određenog stupnja ili prirode koja se nužno mora utvrditi između utvrđene javne funkcije i određenog predmetnog financijskog doprinosa. Umjesto toga, relevantno ispitivanje ovisi o tome postupa li predmetni subjekt na taj način, koja su njegova osnovna obilježja i koji odnos ima s vladom. To usredotočenje na subjekt, a ne na postupanje koje navodno dovodi do financijskog doprinosa, u skladu je s činjenicom da „vlada” (u užem smislu) i „javno tijelo” imaju „određena zajednička bitna obilježja ili određen stupanj preklapanja bitnih obilježja” – to jest, oboje su „javni” po prirodi.

(415)

Priroda postupanja ili prakse određenog subjekta sigurno može biti dokaz koji je relevantan za ispitivanje radi utvrđivanja je li neki subjekt javno tijelo. Naime, postupanje određenog subjekta – osobito ako upućuje na „stalnu i sustavnu praksu” – jedna je od raznih vrsta dokaza koji, ovisno o okolnostima u svakom pojedinom ispitnom postupku, mogu pojasniti osnovna obilježja određenog subjekta i njegov odnos s vladom u užem smislu. Međutim, ocjena tih dokaza usmjerena je na dobivanje odgovora na središnje pitanje o tome ima li sam taj subjekt osnovna obilježja i funkcije koji su potrebni da bi ga se smatralo javnim tijelom. Na primjer, među elementima relevantnima za ocjenu je li određeni subjekt javno tijelo u kontekstu kineskih poslovnih banaka u državnom vlasništvu predmet DS379 sadržavao je informacije koje su pokazivale: i. da je „[g]lavne rukovoditelje središnjih ureda poslovnih banaka u državnom vlasništvu imenovala vlada i da [KPK] zadržava znatan utjecaj u odabiru tih rukovoditelja” i ii. da poslovne banke u državnom vlasništvu „i dalje nemaju odgovarajuće vještine upravljanja rizicima i analitičke vještine”. Ti dokazi nisu bili ograničeni na aktivnost davanja zajmova poslovnih banaka u državnom vlasništvu samu po sebi, već su potvrđivali njihove organizacijske značajke, lance ovlasti za donošenje odluka i njihov cjelokupni odnos s kineskom vladom. Stoga je Žalbeno tijelo u predmetu DS379 napomenulo da je Ministarstvo trgovine SAD-a, iako je uzelo u obzir dokaze koji su se odnosili na postupanje poslovnih banaka u državnom vlasništvu („davanje zajmova”), učinilo to u okviru svojeg ispitivanja osnovnih obilježja tih subjekata i njihova odnosa s kineskom vladom. Te poslovne banke u državnom vlasništvu izvršavale su javne funkcije u ime kineske vlade.

(416)

Nadalje, Žalbeno tijelo smatralo je važnim i činjenicu da predmetna vlada nije surađivala tijekom ispitnog postupka. Naime, u predmetu DS379 Žalbeno tijelo potvrdilo je zaključak Ministarstva trgovine SAD-a o tome da su poslovne banke u državnom vlasništvu u ispitnom postupku o premazanom papiru s malim udjelom drvnih vlakana „javna tijela”, a taj zaključak temeljio se na sljedećim elementima: i. činjenici da je bankarski sektor u Kini gotovo potpuno u državnom vlasništvu, ii. članku 34. Zakona o poslovnom bankarstvu, u kojem se navodi da se od banaka zahtijeva da „svoje poslovanje sa zajmovima provode u skladu s potrebama nacionalnog gospodarstva i društvenog razvoja te u skladu sa smjernicama u okviru državnih industrijskih politika”, iii. dokazima koji upućuju na to da poslovne banke u državnom vlasništvu i dalje nemaju odgovarajuće vještine upravljanja rizicima i analitičke vještine, i iv. činjenici da „tijekom [tog] ispitnog postupka [Ministarstvo trgovine SAD-a] nije primilo dokaze potrebne kako bi se dokumentima sveobuhvatno potkrijepio postupak podnošenja zahtjeva za zajmove industriji papira te odobravanja i evaluacije tih zajmova” (111).

(417)

Kako bi za banke u državnom vlasništvu utvrdila imaju li, izvršavaju li ili su im povjerene javne ovlasti, Komisija je uzela u obzir osnovna obilježja i funkcije banaka, njihov odnos s vladom te pravno i gospodarsko okruženje koje prevladava u zemlji u kojoj posluje subjekt koji je predmet istrage. Komisija je o tome zatražila informacije o državnom vlasništvu te formalne pokazatelje vladine kontrole u bankama u državnom vlasništvu. Također je analizirala je se kontrola provodila svrhovito s obzirom na važeći normativni okvir. U tu se svrhu Komisija morala djelomično osloniti na raspoložive podatke zbog, među ostalim, odbijanja kineske vlade i banaka u državnom vlasništvu da dostave dokaze o postupku donošenja odluka o povlaštenim zajmovima, kako je navedeno u uvodnim izjavama od 255. do 265.

(418)

Kako bi provela tu analizu, Komisija je najprije ispitala informacije dobivene od banke u državnom vlasništvu koja je odgovorila na posebni upitnik.

(419)

Samo jedna banka u državnom vlasništvu, točnije banka EXIM, dostavila je odgovor na upitnik. U prethodnim antisubvencijskim ispitnim postupcima (112) Komisija je već zaključila da je banka EXIM javno tijelo. Komisija je zaključila da se takva kvalifikacija čini valjanom, kao što pokazuje analiza u nastavku.

(420)

U kineskom bankarskom sektoru prevladavaju banke u državnom vlasništvu, koje se zbog svojih posebnih glavnih funkcija obično nazivaju bankama u državnom vlasništvu ili bankama za državnu politiku (vidjeti uvodnu izjavu 407.).

(421)

Budući da država kontrolu nad bankama u državnom vlasništvu provodi na više načina – uz kontrolne udjele (što je analizirano u odjeljku 3.5.1.4.), osigurava prisutnost stranačkih struktura i njihov utjecaj u financijskim institucijama te regulatornim mjerama (vidjeti odjeljak 3.5.1.5.) bankama nalaže određene vidove poslovne politike – u poziciji je da sredstva financijskog sektora koristi za ostvarenje ciljeva svoje politike (vidjeti i uvodne izjave od 203. do 205.), uključujući glavni cilj „promicanja razvoja socijalističkog tržišnog gospodarstva”, kako je utvrđen u članku 1. Zakona o bankama (vidjeti odjeljak 3.5.1.5. za detaljniju analizu Zakona o bankama).

(422)

U skladu s tim, osnovne funkcije bankarskih institucija, osobito njihove politike davanja zajmova, oblikovane su tako da služe potrebama politike, a ekonomski rezultati banaka podređeni su zahtjevima industrijskih politika kineske vlade. Važeći pravni okvir i institucijski ustroj u tom pogledu omogućuju da se, kad god kineska vlada utvrdi gospodarske prioritete, na primjer razvoj sektora električnih vozila na baterije, potrebna sredstva prioritetno usmjere u odgovarajuće projekte posredstvom financijskog sektora. Stoga banke u državnom vlasništvu zapravo obavljaju državne funkcije u onoj mjeri u kojoj njihovo ključno rukovodeće osoblje mora biti povezano s KPK-om, a onda i lojalno prvenstveno stranci, i u kojoj se njihove osnovne poslovne aktivnosti moraju obavljati s obzirom na ciljeve politike koje su utvrdila državna tijela.

(423)

Što se tiče banaka za državnu politiku, kako nije bilo primjerenog odgovora o velikom dioničaru banke EXIM (vidjeti uvodnu izjavu 261.), Komisija se morala osloniti na raspoložive podatke. Činilo se da je društvo Wutongshu Investment Platform Co., Ltd. društvo kći u potpunom vlasništvu kineske Državne uprave za devizno poslovanje, koja je u stopostotnom državnom vlasništvu preko Narodne banke Kine. Na temelju toga i na temelju informacija primljenih u odgovoru na upitnik Komisija je utvrdila da kineska vlada izravno ili neizravno ima stopostotni udio u toj financijskoj instituciji.

(424)

U pogledu formalnih pokazatelja vladine kontrole nad bankom u državnom vlasništvu koja surađuje Komisija ju je označila „ključnom financijskom institucijom u državnom vlasništvu”. Konkretnije, u obavijesti „Privremeni pravilnik o nadzornim odborima u ključnim financijskim institucijama u državnom vlasništvu” (113) navodi se sljedeće: „Ključne financijske institucije u državnom vlasništvu navedene u ovom pravilniku odnose se na banke za provedbu državne politike u državnom vlasništvu, poslovne banke, društva za upravljanje financijskom imovinom, društva za vrijednosne papire, osiguravajuća društva itd. (dalje u tekstu financijske institucije u državnom vlasništvu), kojima Državno vijeće određuje nadzorni odbor”.

(425)

Nadzorni odbor ključnih financijskih institucija u državnom vlasništvu imenuje se u skladu s „Privremenim pravilnikom o nadzornim odborima u ključnim financijskim institucijama u državnom vlasništvu”. Na temelju članaka 3. i 5. Privremenog pravilnika Komisija je utvrdila da Državno vijeće određuje članove nadzornog odbora i da mu oni odgovaraju, čime se pokazuje da država ima institucionalnu kontrolu nad poslovnim aktivnostima banke u državnom vlasništvu koja surađuje.

(426)

Osim tih općenito primjenjivih pokazatelja Komisija je u pogledu banke EXIM utvrdila sljedeće: banka EXIM osnovana je i posluje u skladu s „Obaviješću o osnivanju Kineske izvozno-uvozne banke” koju je izdalo Državno vijeće te Statutom banke EXIM. Prema tom Statutu država izravno imenuje upravu banke EXIM. Državno vijeće imenuje nadzorni odbor u skladu s „Privremenim pravilnikom o nadzornim odborima u ključnim financijskim institucijama u državnom vlasništvu” i drugim zakonima i propisima te mu je nadzorni odbor odgovoran.

(427)

U Statutu se navodi i da partijski odbor banke EXIM ima vodeću i politički ključnu ulogu osigurati da banka EXIM provodi politike i glavne inicijative Partije i države. Vodstvo Partije uključeno je u sve aspekte korporativnog upravljanja.

(428)

U Statutu se nadalje navodi da je banka EXIM usmjerena na potporu razvoju vanjske trgovine i gospodarske suradnje, prekograničnih ulaganja, inicijative „Jedan pojas, jedan put”, suradnje u međunarodnom svojstvu i proizvodnje opreme. Njezin opseg poslovanja uključuje kratkoročne, srednjoročne i dugoročne zajmove kako su oni odobreni i u skladu s državnim politikama vanjske trgovine i ulaganja u inozemstvu, kao što su zajmovi za financiranje izvoza, zajmovi za financiranje uvoza, zajmovi za inozemne inženjerske usluge, zajmovi za prekomorska ulaganja, zajmovi kineske vlade za inozemnu pomoć i izvozni zajmovi za kupce.

(429)

Nadalje, u svojem godišnjem izvješću za 2022. banka EXIM navela je da je „odlučno provela cijeli niz politika i daljnjih mjera države” te da njezine odgovornosti uključuju „svjesnu provedbu odluka Središnjeg odbora KPK-a i Državnog vijeća”. U godišnjem izvješću navedeno je i da je „doneseno više mjera kako bi se osiguralo da se srednjoročni i dugoročni zajmovi daju proizvodnoj industriji za potporu nacionalnim projektima”.

(430)

Kad je riječ o poslovnim bankama u državnom vlasništvu, Komisija je primijetila da je šest najvećih banaka do kraja 2022. činilo više od 40 % ukupne imovine kineskog financijskog sektora (114). Najmanje dvije od tih šest poslovnih banaka u državnom vlasništvu, točnije ICBC i ABC, su među financijskim institucijama koje su u ovom ispitnom postupku davale zajmove grupama proizvođača izvoznika u uzorku (vidjeti uvodnu izjavu 468.). Država ima većinski udio i u ICBC-u (115) i u ABC-u (116). Uz to što kontrolira šest najvećih poslovnih banaka u državnom vlasništvu, država drži znatne udjele u nizu drugih poslovnih banaka u državnom vlasništvu, u kojima je njezino sudjelovanje češće neizravno, npr. putem poduzeća u državnom vlasništvu. Nekoliko tih banaka u državnom vlasništvu, kao što su Shanghai Pudong Development Bank, China Everbright Bank, Ping An Bank, China Minsheng Bank, koje su 2021. činile približno 20 % ukupne imovine kineskog bankarskog sektora, nalaze se među financijskim institucijama koje su davale zajmove grupama proizvođača izvoznika u uzorku u ovom ispitnom postupku (vidjeti uvodnu izjavu 468. za potpuni popis), s različitim stupnjem državnog udjela, od oko 3 % u slučaju China Minsheng Bank (117) do više od 80 % za China Everbright Bank (118).

(431)

Komisija je utvrdila i da su financijske institucije u državnom vlasništvu 2017. promijenile svoje statute kako bi povećale ulogu KPK-a na najvišoj razini donošenja odluka u bankama (119).

(432)

U novom Statutu propisuje se sljedeće:

(433)

U uvodnoj izjavi 204. navedeni su konkretni primjeri tih izmjena statuta u pogledu ICBC-a i ABC-a.

(434)

Komisija je zatim tražila informacije o tome je li kineska vlada provodila znatnu kontrolu nad postupanjem banke EXIM u pogledu njezinih politika davanja zajmova i procjene rizika kad je dala zajmove industriji električnih vozila na baterije. U tom su pogledu u obzir uzeti sljedeći regulatorni dokumenti:

(435)

Pregledom tih regulatornih dokumenata Komisija je utvrdila da financijske institucije u NRK-u posluju u općem pravnom okruženju koje ih navodi na usklađivanje s ciljevima industrijske politike kineske vlade, posebno s Planom za razvoj industrije energetski štedljivih vozila i vozila na nove oblike energije (2012. – 2020.), kojim se omogućuju „politički poticaji putem potpore financijskim uslugama s pomoću sustava za upravljanje kreditima i ocjenjivanje zajmova kako bi se potaknuo razvoj industrija energetski štedljivih vozila i vozila na nove oblike energije” pri donošenju financijskih odluka, kako je razrađeno nastavku.

(436)

Mandat banke EXIM u okviru javne politike utvrđen je u obavijesti o osnivanju banke EXIM u kojoj se navodi da je „glavna zadaća kineske izvozno-uvozne banke provesti nacionalne industrijske politike i vanjskotrgovinske politike te pružiti političku financijsku potporu za proširenje izvoza kapitalnih dobara kao što su mehanički i električni proizvodi i kompleti opreme.”, (124) kao i u njezinu Statutu u kojem se navodi da je „kineska izvozno-uvozna banka za provedbu državne politike u državnom vlasništvu koju financira država, izravno pod vodstvom Državnog vijeća” (125).

(437)

Općenito, člankom 34. Zakona o bankama, koji se primjenjuje na sve financijske institucije koje posluju u Kini, utvrđuje se da „poslovne banke odobravaju zajmove u skladu s potrebama nacionalnoga gospodarskog i društvenog razvoja te industrijskim politikama države”. Iako se u članku 4. Zakona o bankama navodi da „poslovne banke, u skladu sa zakonom, posluju bez uplitanja bilo kojeg subjekta ili osobe. Poslovne banke neovisno preuzimaju građanskopravnu odgovornost i odgovaraju svojom cijelom imovinom pravne osobe”, u ispitnom postupku pokazalo se da se članak 4. Zakona o bankama primjenjuje u skladu s člankom 34. Zakona o bankama, tj. kad država utvrdi javnu politiku, banke je provode i slijede državne upute.

(438)

Uz to, člankom 15. Općih pravila o zajmovima propisano je sljedeće: „U skladu s državnom politikom relevantne službe mogu subvencionirati kamate na zajmove radi promicanja rasta određenih industrija i gospodarskog razvoja u određenim područjima.”

(439)

Slično tome, Odlukom br. 40 sve se financijske institucije upućuju da kreditnu potporu posebno pruže „poticanim” projektima. Kako je već objašnjeno u odjeljku 3.1. i detaljnije u uvodnim izjavama 210. i 211., projekti industrije električnih vozila na baterije svrstani su u kategoriju „poticanih” projekata. Odluka br. 40 dakle potvrđuje prethodni nalaz u pogledu Zakona o bankama da banke izvršavaju javne ovlasti u obliku operacija povezanih s povlaštenim kreditima. Komisija je utvrdila i da NFRA ima dalekosežne ovlasti u pogledu odobravanja svih aspekata upravljanja svim financijskim institucijama osnovanima u NRK-u (uključujući financijske institucije u privatnom vlasništvu i u stranom vlasništvu), kao što su (126):

(440)

Zakon o bankama pravno je obvezujući. Obvezujuća priroda petogodišnjih planova i Odluke br. 40 utvrđena je prethodno u odjeljku 3.5.1.5. Obvezujuća priroda regulatornih dokumenata NFRA-e proizlazi iz njezinih ovlaštenja kao bankarskog regulatornog tijela. Obvezujuća priroda ostalih dokumenata dokazuje se njihovim klauzulama o nadzoru i evaluaciji.

(441)

U Odluci br. 40 Državnog vijeća nalaže se svim financijskim institucijama da pruže kreditnu potporu samo investicijskim projektima svrstanima u kategoriju „poticanih” projekata i obećava se provedba „drugih povlaštenih politika za projekte koji se odnose na kategoriju poticanih industrija”. Na temelju toga banke su dužne kreditno podupirati industriji električnih vozila kao poticanu industriju.

(442)

Nadalje, čak i odluke privatnih poslovnih banaka mora nadgledati KPK i moraju biti u skladu s nacionalnim politikama. Štoviše, jedan od tri opća cilja države u vezi s upravljanjem bankama sad je jačanje vodstva Partije u sektoru bankarstva i osiguranja, među ostalim u odnosu na operativna i upravljačka pitanja u društvima. S obzirom na to, u Trogodišnjem akcijskom planu NFRA-e za razdoblje od 2020. do 2022. nalaže se „daljnja provedba smjera iz uvodnog govora glavnog tajnika Xi Jinpinga o unapređenju reforme korporativnog upravljanja financijskim sektorom”. Nadalje, cilj odjeljka II. u Planu jest promicanje organske integracije vodstva Partije u korporativno upravljanje: „integracija vodstva Partije u korporativno upravljanje bit će sustavnija i standardiziranija te će se temeljiti na postupcima […] O važnim operativnim i upravljačkim pitanjima mora se raspravljati u partijskom odboru prije nego što o njima odluči upravni odbor ili više rukovodstvo.”

(443)

Osim toga, kineska vlada nedavno je propisala da čak i dioničari financijskih institucija moraju pridonositi izvršavanju kontrole kineske vlade putem okvira za korporativno upravljanje određene institucije, kako slijedi: „Veliki dioničari bankovnih i osiguravateljskih institucija moraju podupirati bankovne i osiguravateljske institucije u uspostavljanju neovisne i dobre strukture korporativnog upravljanja s djelotvornim sustavom provjere i ravnoteže te poticati i podržavati bankovne i osiguravateljske institucije kako bi se osigurala organska integracija vodstva Partije u korporativno upravljanje.” (127)

(444)

Na kraju, kriteriji CBIRC-a za ocjenjivanje uspješnosti poslovnih banaka saduzimaju u obzir kako financijske institucije „služe nacionalnim razvojnim ciljevima i realnom gospodarstvu”, a posebno kako „služe strateškim industrijama i novim industrijama” (128).

(445)

Zbog toga je Komisija zaključila da je kineska vlada stvorila normativni okvir kojeg se rukovoditelji i nadzornici banke u državnom vlasništvu koja surađuje moraju pridržavati, a te rukovoditelje i nadzornike imenuje kineska vlada i oni su joj odgovorni. Stoga se kineska vlada oslanjala na taj normativni okvir kako bi provodila znatnu kontrolu nad postupanjem banke u državnom vlasništvu koja surađuje kad god je davala zajmove industriji električnih vozila na baterije. Osnovne funkcije banke u državnom vlasništvu odnose se na posebne zadaće koje je kineska vlada dodijelila tim normativnim okvirom, pa one postaju vladin instrument za obavljanje javnih funkcija.

(446)

Komisija je zatražila i konkretne dokaze o izvršavanju znatne kontrole na temelju konkretnih zajmova koji su odobreni proizvođačima izvoznicima u uzorku. U odgovoru na upitnik banka u državnom vlasništvu koja djelomično surađuje objasnila je da upotrebljava interni rejting-model za procjenu kreditne sposobnosti zajmoprimca na temelju povijesnih podataka o neispunjavanju obveza, uključujući kvalitativne i kvantitativne pokazatelje prema kojima se zajmoprimci rangiraju prema tome kolika je vjerojatnosti neispunjavanja obveza. Banka EXIM nadalje je objasnila da ne postoje razlike u politici banke u pogledu industrije u kojoj zajmoprimac djeluje ili njegova vlasništva te da se njezin model procjene rizika temelji na tržištu.

(447)

Kako je već navedeno u uvodnoj izjavi 261., banka u državnom vlasništvu koja djelomično surađuje odbila je dostaviti konkretne primjere svoje procjene kreditnog rizika u vezi s društvima u uzorku uz obrazloženje da su zatražene informacije interne prirode i sadržavaju povjerljive poslovne informacije koje nije dopušteno otkrivati, iako je Komisija imala pisani pristanak društava u uzorku kojim se ona odriču svojih prava na povjerljivost. Također, banka EXIM nije odgovorila na pitanja o kvalitativnim i kvantitativnim pokazateljima za rangiranje zajmoprimaca prema vjerojatnosti neispunjavanja obveza.

(448)

Za vrijeme ispitnog postupka kineska vlada navela je tumačenje Zakona o bankama i njegove članke 4., 5. i 41. koje je dao Nacionalni narodni kongres i prema kojem poslovne banke u Kini posluju kao neovisni pravni subjekti koji „donose vlastite odluke” i „bez uplitanja bilo kojeg subjekta ili osobe” te „nijedan subjekt ili osoba ne smije prisiliti poslovnu banku na odobravanje zajmova ili davanje jamstva”. Nadalje, kineska vlada tvrdila je da članak 15. Općih pravila o zajmovima nije obvezan, već je samo smjernica.

(449)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 440., Komisija je smatrala da su kineski Zakon o bankama i Odluka br. 40 obvezujuće prirode. Nadalje, nalazi ovog ispitnog postupka i nalazi Komisije u prijašnjim ispitnim postupcima o istom programu subvencioniranja (129) ne potkrjepljuju tvrdnju da banke nisu uzimale u obzir vladine politike i planove pri odlučivanju o davanju zajmova. Na primjer, Komisija je utvrdila da su tri grupe proizvođača izvoznika u uzorku ostvarile korist od povlaštenih zajmova po kamatnim stopama nižima od tržišnih.

(450)

U ispitnom se postupku pokazalo da se članak 15. Općih pravila o zajmovima zaista primjenjivao u praksi te da su se članci 4., 5. i 41. Zakona o bankama primjenjivali u skladu s člankom 34. Zakona o bankama, tj. kad država utvrdi javnu politiku, banke je provode i slijede državne upute. Štoviše, iako su članci 4. i 5. Zakona o bankama dio poglavlja I., u kojem su utvrđene opće odredbe, članak 34. dio je poglavlja IV., u kojem su utvrđena osnovna pravila o zajmovima. Tekst članka 34.: „poslovne banke svoje poslovanje sa zajmovima provode u skladu s potrebama nacionalnoga gospodarstva i društvenog razvoja te industrijskim politikama države” pokazuje da ta odredba nije samo smjernica, već je obvezujuće prirode i daje jasne upute bankama da pri provođenju svojeg poslovanja sa zajmovima uzmu u obzir državne industrijske politike. U ovom konkretnom slučaju, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 221., Plan za razvoj industrije energetski štedljivih vozila i vozila na nove oblike energije (2012. – 2020.) jasno upućuje na „sustave za upravljanje kreditima i ocjenjivanje zajmova kako bi se potaknuo razvoj industrija energetski štedljivih vozila i vozila na nove oblike energije”. Komisija je napomenula i da se u Odluci br. 40 Državnog vijeća svim financijskim institucijama nalaže da kreditnu potporu pruže samo poticanim projektima te se obećava provedba „drugih povlaštenih politika za projekte koji se odnose na kategoriju poticanih industrija”. Iako se člankom 17. iste odluke od banaka zahtijeva da poštuju kreditna načela, Komisija tijekom ispitnog postupka nije uspjela utvrditi da je to bio slučaj u praksi. Naprotiv, zajmovi su proizvođačima izvoznicima odobravani neovisno o njihovoj financijskoj situaciji i kreditnoj sposobnosti. Taj nalaz nije nov i već je iznesen u prethodnim ispitnim postupcima (130).

(451)

Naposljetku, kako je navedeno u prethodnim uvodnim izjavama od 442. do 444., činjenica da je stranka pregledala sva glavna operativna i upravljačka pitanja banke i da je detaljno uključena u strukturu korporativnog upravljanja banaka i činjenica da se uspješnost banaka ocjenjuje u skladu s njihovim nastojanjima da služe strateškim i novim poduzećima, na primjer u industriji električnih vozila na baterije, također ukazuje na strogu i obvezujuću prirodu regulatornog okvira u pogledu poslovanja financijskih institucija.

(452)

Zbog nepostojanja konkretnih dokaza o procjenama kreditne sposobnosti Komisija je ispitala opće pravno okruženje, kako je opisano u uvodnim izjavama 434.–390., zajedno s postupanjem banke u državnom vlasništvu koja surađuje u pogledu zajmova odobrenih društvima u uzorku. To je ponašanje bilo u suprotnosti s njezinim službenim stajalištem jer banka EXIM u praksi nije djelovala na temelju procjena rizika koje se temelje na tržištu.

(453)

Komisija je tijekom ispitnog postupka utvrdila da su zajmovi dani trima grupama proizvođača izvoznika u uzorku po kamatnim stopama koje su niže od ili blizu povlaštene stope za zajmove, kako je objavio Nacionalni međubankovni financijski centar. Povlaštene stope za zajmove uvedene su 20. kolovoza 2019. i zamijenile su prethodnu referentnu stopu središnje banke NBK-a (131). Financiranje po stopama nižima od ili blizu nerizičnih kamatnih stopa zemlje na međubankovnom tržištu jasno pokazuje da rizik nije uzet u obzir na odgovarajući način. S obzirom na izostanak suradnje financijskih institucija ili odbijanje banke EXIM da dostavi informacije o grupama u uzorku unatoč odobrenju banke, Komisija je morala upotrijebiti raspoložive podatke i stoga je zaključila da su zajmovi odobreni bez obzira na stvarno financijsko stanje i kreditni rizik društava, kako je utvrđeno u odjeljku 3.5.2.3. u nastavku. Stoga su zajmovi odobravani po stopama nižima od tržišnih stopa u usporedbi sa stopom koja odgovara profilu rizičnosti proizvođača izvoznika u uzorku.

(454)

Nadalje, kad je riječ konkretno o banci EXIM, neosporno je da je riječ o banci za provedbu državne politike koja prema vlastitom priznanju izravno provodi vladine politike. Kako je objašnjeno na njezinim internetskim stranicama (132), EXIM je banka za provedbu državne politike u državnom vlasništvu koju financira država i koja je pod izravnim vodstvom Državnog vijeća te, među ostalim, pruža potporu kineskoj vanjskoj trgovini i provedbi strategije širenja na međunarodno tržište.

(455)

Na toj je osnovi Komisija zaključila da je kineska vlada stvorila normativni okvir za odobravanje zajmova poticanim industrijama kojeg se rukovoditelji i nadzornici banke moraju pridržavati, a te rukovoditelje i nadzornike imenuje kineska vlada i oni su joj odgovorni. Taj normativni okvir nije rukovoditeljima i nadzornicima banke ostavio nikakvu slobodu u pogledu toga hoće li ga se pridržavati kad su u pitanju proizvođači izvoznici u uzorku, čime je rukovodstvo te banke stavljeno u položaj ovisnosti.

(456)

Stoga se kineska vlada oslanjala na normativni okvir kako bi provodila znatnu kontrolu nad postupanjem banke u državnom vlasništvu koja surađuje kad god je davala zajmove industriji električnih vozila na baterije.

(457)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 434., Komisija je tražila dokaze o provođenju znatne kontrole na temelju konkretnih zajmova. Međutim, banka u državnom vlasništvu koja surađuje nije dostavila određene potrebne informacije, uključujući svoju konkretnu procjenu kreditnog rizika za društva u uzorku. U nedostatku konkretnih dokaza o takvim procjenama kreditnog rizika Komisija je ispitala opće pravno okruženje primjenjivo na davanje zajmova poticanim industrijama, kao što je industrija električnih vozila na baterije, u kombinaciji s ponašanjem banke u državnom vlasništvu koja surađuje te je utvrdila da banka nije djelovala prema temeljitoj procjeni kreditnog rizika koja se temelji na tržištu.

(458)

Nadalje, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 453., zajmovi su dani trima grupama proizvođača izvoznika u uzorku po kamatnim stopama nižima od ili blizu povlaštene stope za zajmove neovisno o njihovoj financijskoj situaciji i kreditnom riziku. Stoga, s obzirom na profil rizičnosti proizvođača izvoznika u uzorku opisan u odjeljku 3.5.1.10. i na to što su, prema analizi rizika koju je provela Komisija, proizvođači izvoznici trebali dobiti kreditni rejting B i zbog toga plaćati kamatne stope znatno više od nerizične kamatne stope, Komisija je zaključila da su se predmetni zajmovi odobravali po stopama nižima od tržišnih stopa.

(459)

Komisija je stoga zaključila da je kineska vlada provodila znatnu kontrolu nad postupanjem banke u državnom vlasništvu koja surađuje s obzirom na njezine politike davanja zajmova i procjene rizika u pogledu industrije električnih vozila na baterije.

(460)

Komisija je utvrdila da je banka u državnom vlasništvu koja djelomično surađuje provodila prethodno navedeni pravni okvir pri izvršavanju javnih funkcija u pogledu sektora električnih vozila na baterije. Stoga je djelovala kao javno tijelo u smislu članka 2. točke (b) osnovne uredbe u vezi s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom i. osnovne uredbe, te u skladu s relevantnom sudskom praksom WTO-a.

(461)

U Općim pravilima o zajmovima (133) objavljenima 1996. nastojale su se posebno regulirati djelatnosti povezane sa zajmovima, uz promicanje specifičnog socioekonomskog razvoja (134). U skladu s Odlukom br. 40 (135) kineska vlada intervenira i u kreditiranje financijskih subjekata određivanjem industrijskih sektora koji bi trebali imati povlašteni pristup kreditima i propisivanjem financijskim institucijama da pri davanju zajmova uzmu u obzir državnu industrijsku politiku.

(462)

Država poslovnim bankama, posebno financijskim institucijama u državnom vlasništvu nameće da uzmu u obzir državne politike (a ne isključivo komercijalne) u oblikovanju strategija kreditiranja, a to je jasno vidljivo i u Obavijesti Ministarstva financija o metodi procjene uspješnosti poslovnih banaka objavljenoj 15. prosinca 2020. U skladu s odredbama obavijesti, u kriterijima ocjenjivanja uspješnosti komercijalnih banaka mora se uzimati u obzir kako subjekti „služe nacionalnim razvojnim ciljevima i realnom gospodarstvu”, a osobito kako „služe strateškim industrijama i novim industrijama”. U članku 4. obavijesti navodi se da „procjena uspješnosti komercijalnih banaka pruža snažno i učinkovito jamstvo provedbe nacionalnih makropolitika” (136).

(463)

Kako je navedeno u odjeljku 3.3.1.1., nijedna financijska institucija u državnom vlasništvu osim banke EXIM, koja je društvima u uzorku dala zajmove, nije odgovorila na posebni upitnik. Popis tih banaka uključuje: Agricultural Bank of China, Bank of Beijing (137), Bank of China, Bank of Communications Co. Ltd, Bank of Kunlun (138), Bank of Nanjing (139), Bank of Ningbo (140), Bank of Shanghai (141), Bank of Tianjin (142), China CITIC Bank (143), China Construction Bank Corporation, China Everbright Bank (144), China Industrial Bank Co. Ltd (145), China Merchants Bank (146), China Minsheng Bank (147), Export-Import Bank of China – EXIM bank, ICBC, Ping An Bank (148), Shanghai Automotive Group Finance Co., Ltd (149), Shanghai Pudong Development Bank Co. Ltd. (150), Chong Hing Bank Limited (151), Huishang Bank Co., Ltd. (152), Sun Life Everbright Asset Management Co. Ltd. (153) i Zhongyuan Bank Co., Ltd (154). Kineska vlada nije dostavila informacije o vlasništvu banaka, o njihovoj upravljačkoj strukturi, procjeni rizika ni primjerima koji se odnose na posebne zajmove industriji električnih vozila na baterije.

(464)

Stoga je Komisija, u skladu sa zaključcima iz odjeljka 3.3.1.1., odlučila koristiti raspoložive podatke kako bi utvrdila mogu li se te financijske institucije u državnom vlasništvu smatrati javnim tijelima.

(465)

U prethodnom antisubvencijskom ispitnom postupku (155) Komisija je utvrdila da su banke koje su davale zajmove grupama proizvođača izvoznika u uzorku u ispitnom postupku bile u djelomičnom ili potpunom vlasništvu države ili pravnih osoba u državnom vlasništvu. Budući da banke nisu odgovorile na posebni upitnik, Komisija je iskoristila javno dostupne informacije, kao što su internetske stranice banke, godišnja izvješća, informacije dostupne u imenicima banaka ili na internetu. U skladu s nalazima tih prethodnih istraga u radnom dokumentu službi Komisije (156) potvrđeno je da država dominira bankarskim sektorom (157) držanjem kontrolnih udjela u svim poslovnim bankama u državnom vlasništvu, kao i time što je većinski dioničar u nizu komercijalnih banaka dioničkih društava, bilo putem izravnih ulaganja društva Central Huijin bilo neizravno putem drugih pravnih subjekata u državnom vlasništvu. U uvodnoj izjavi 468. navedeni su bankovni subjekti o kojima su izvijestili proizvođači izvoznici u kojima država ima većinski udio. Budući da nije bilo promjena u odnosu na nedavne slične ispitne postupke (158), smatralo se da su sve financijske institucije u državnom vlasništvu koje su financirale proizvođače izvoznike u uzorku u djelomičnom ili potpunom vlasništvu same države ili pravnih osoba u državnom vlasništvu.

(466)

Na temelju prethodno navedenih razmatranja Komisija je utvrdila da su sve kineske financijske institucije u državnom vlasništvu koje su financirale tri grupe proizvođača izvoznika u uzorku koji surađuju javna tijela u smislu članka 2. točke (b) u vezi s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom i. osnovne uredbe.

(467)

Osim toga, čak i da se financijske institucije u državnom vlasništvu ne smatraju javnim tijelima, Komisija je na temelju istih informacija utvrdila da bi se iz istih razloga smatralo da im je kineska vlada povjerila funkcije koje se obično povjeravaju javnim tijelima ili ih usmjeravala u njihovu izvršavanju u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke iv. osnovne uredbe, kako je utvrđeno u odjeljku 3.5.1.9. Stoga bi se njihovo postupanje u svakom slučaju pripisalo kineskoj vladi.

(468)

Kao i u prethodnim ispitnim postupcima (159), Komisija je u ovom predmetu utvrdila da su sljedeće banke i privatne financijske institucije koje posluju u Kini dale zajmove grupama proizvođača izvoznika u uzorku u ovom ispitnom postupku: China Postal Savings Bank Co. Ltd., Citibank (China) Co., Ltd., DBS Bank (China) Limited, East West Bank (China) Co., Ltd., Hana Bank (China) Co., Ltd., HSBC Bank (China) Limited, Mitsubishi UFJ Bank (China) Co., Ltd., Mizuho Bank (China) Co., Ltd., OCBC Wing Hang Bank (China) Limited, Standard Chartered Bank (China) Limited, Sumitomo Mitsui Banking Corporation (China) Co., Ltd., United Overseas Bank (China) Limited i Yushan Bank (China) Co. U skladu s odgovarajućom analizom iz odjeljka 3.5.1.8. smatralo se da su te banke i privatne financijske institucije poslovale pod nadzorom CBRC-a i da im je kineska vlada povjerila zadaće ili ih usmjeravala. Budući da nisu dane nikakve informacije koje bi govorile suprotno, Komisija je u ovom ispitnom postupku zadržala isti zaključak.

(469)

Komisija je analizirala je li kineska vlada svim tim financijskim institucijama povjerila dodjelu subvencija sektoru električnih vozila na baterije ili ih u tome usmjeravala u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke iv. osnovne uredbe.

(470)

Žalbeno tijelo WTO-a smatra da se riječ „povjeriti” pojavljuje kad vlada privatnom tijelu prenosi odgovornost, dok se „usmjeriti” odnosi na situacije u kojima vlada nad privatnim tijelom provodi svoje ovlasti (160). U oba se slučaja vlada privatnim tijelom koristi kao posrednikom za davanje financijskog doprinosa i „u većini bi se slučajeva očekivalo da povjeravanje zadaće privatnom tijelu ili usmjeravanje privatnog tijela uključuje i određeni oblik prijetnje ili navođenja” (161). Istodobno, u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom iv. članicama nije dopušteno uvođenje kompenzacijskih mjera za proizvode „kad vlada samo provodi svoje opće regulatorne ovlasti” (162) ili kad intervencija vlade „može ili ne mora dovesti do određene posljedice samo na temelju određenih činjeničnih okolnosti i na temelju prava sudionika na tom tržištu na slobodan izbor” (163). Točnije, povjeravanje ili usmjeravanje podrazumijeva „aktivniju ulogu vlade od pukog poticanja” (164).

(471)

Komisija je napomenula da se normativni okvir u pogledu industrije, kako je prethodno naveden u uvodnim izjavama od 434. do 442., primjenjuje na sve financijske institucije u NRK-u, uključujući financijske institucije u privatnom vlasništvu. To je potkrijepljeno činjenicom da Zakon o bankama i različite uredbe CBIRC-a obuhvaćaju sve banke s kineskim kapitalom i banke sa stranim kapitalom kojima upravlja CBIRC.

(472)

Nadalje, većina ugovora o zajmu s privatnim financijskim institucijama imala je slične uvjete kao i ugovori s bankama u državnom vlasništvu te su ugovorene kamatne stope za zajmove privatnih financijskih institucija bile slične stopama financijskih institucija u državnom vlasništvu. To pokazuje da te banke ustvari odobravaju uvjete davanja povlaštenih zajmova u skladu s kontrolom kineske vlade nad bankarskim sektorom.

(473)

Budući da od privatnih financijskih institucija nisu primljene drugačije informacije, Komisija je zaključila da je država u pogledu industrije električnih vozila na baterije svim financijskim institucijama (uključujući privatne financijske institucije) koje posluju u Kini pod nadzorom NFRA-e povjerila da u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke iv. prve alineje osnovne uredbe slijede vladine politike i osiguravaju zajmove po povlaštenim stopama za industriju električnih vozila na baterije ili ih usmjeravala na to (165).

(474)

U prethodnim antisubvencijskim ispitnim postupcima Komisija je već utvrdila da domaći kreditni rejtinzi dodijeljeni kineskim društvima nisu pouzdani, jer se na temelju studije koju je objavio Međunarodni monetarni fond (166) vidi neusklađenost između međunarodnih i kineskih kreditnih rejtinga. Naime, prema MMF-u, više od 90 % kineskih obveznica ima rejting od AA do AAA koji su dodijelile lokalne agencije za kreditni rejting. To nije usporedivo s drugim tržištima kao što su Unija ili Sjedinjene Američke Države („SAD”). Primjerice, na tržištu SAD-a tako visoki rejting ima manje od 2 % poduzeća. Kineske agencije za kreditni rejting, dakle, jako naginju davanju najviših ocjena na ljestvici rejtinga. Imaju ljestvice s veoma širokim rasponom i sklone su uvrštavati obveznice sa znatno različitim rizicima od neplaćanja u jednu široku kategoriju rejtinga (167). Prema izvješću društva Bloomberg o kineskom tržištu obveznica iz 2021. (168) na tržištu obveznica dominira pet lokalnih kineskih agencija za rejting: China Chengxin, Dagong, Lianhe, Shanghai Brilliance i Golden Credit Rating, a približno 90 % obveznica ima rejting AAA, koji su im dodijelile lokalne agencije za rejting. Međutim, društvo S&P mnogim je izdavateljima dodijelilo niži globalni rejting A i BBB (169).

(475)

Osim toga, kad ocjenjuju kineske obveznice izdane u inozemstvu, strane agencije za kreditni rejting kao što su Standard and Poor's i Moody's u pravilu povećavaju osnovni kreditni rejting izdavatelja na temelju procjene strateške važnosti društva za kinesku vladu i pouzdanosti svih implicitnih jamstava ako postoje (170).

(476)

Kao dopuna toj analizi, prethodni slučajevi pokazali su da kineska vlada može utjecati i na tržište kreditnih rejtinga.

(477)

Prema informacijama koje je kineska vlada dostavila u prethodnim slučajevima na kineskom tržištu obveznica bilo je aktivno 14 agencija za kreditni rejting, uključujući 12 domaćih agencija za kreditni rejting. Drugo, nema slobodnog ulaza na kinesko tržište kreditnih rejtinga. To je u načelu zatvoreno tržište jer Kinesko regulatorno tijelo za vrijednosne papire („CSRC”) ili NBK mora odobriti agencije za kreditni rejting prije nego što one mogu početi poslovati (171). NBK je sredinom 2017. najavio da će inozemnim agencijama za kreditni rejting biti dopušteno dodjeljivanje kreditnog rejtinga na dijelu domaćeg tržišta obveznica pod određenim uvjetima. Međutim, te agencije za kreditni rejting slijede kineske ljestvice rejtinga i stoga se ne mogu potpuno usporediti s međunarodnim rejtinzima, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 475.

(478)

Naposljetku, istraživanje društva Allianz Global Investors iz 2021. potvrđuje nalaze Komisije i navodi da se „kineski sustav onshore kreditnog rejtinga razlikuje od međunarodnih konvencija o rejtingu. Na primjer, onshore obveznice s rejtingom AA+ obično bi se ocjenjivale kao „visoki prinos” na međunarodnoj razini.” (172)

(479)

Naposljetku, OECD je 2022. istaknuo da „(ne)učinkovitost na tržištu kreditnog rejtinga, uključujući preuveličane rejtinge i slabe sustave upozoravanja, ometaju zdrav razvoj tržišta obveznica” (173).

(480)

Nadalje, Komisija je utvrdila (174) i da se ne može smatrati da kineski sustav kreditnih rejtinga vode isključivo tržišne sile te da on funkcionira na narušenoj osnovi.

(481)

S obzirom na situaciju opisanu u uvodnim izjavama od 474. do 478. Komisija je zaključila da kineski kreditni rejtinzi nisu pouzdana procjena kreditnog rizika odnosne imovine. Ti su rejtinzi narušeni i ciljevima politike za poticanje ključnih strateških industrija, kao što je industrija električnih vozila na baterije.

(482)

Komisija je utvrdila da su društva iz svih triju grupa u uzorku koristila razne kratkoročne i dugoročne zajmove za financiranje svojih aktivnosti. Ti su se zajmovi uglavnom koristili za svakodnevno poslovanje, potrebe za obrtnim kapitalom, posebne projekte, ulaganja ili za zamjenjivanje drugih zajmova. Grupe proizvođača izvoznika u uzorku imale su i kratkoročne i dugoročne izvozne kredite.

(483)

Komisija je tijekom ispitnog postupka utvrdila da je jedna grupa u uzorku ugovorila zajmove s posebnom namjenom da zamijene kapital iz zajmova koje je otplatila na datum njihova dospijeća svježim kapitalom iz novih zajmova. Takvi revolving krediti u pravilu su naznaka da zajmoprimac ima problema s likvidnošću, a kada ih odobre, banke su izloženije rizicima. U skladu s nalazima prethodnih ispitnih postupaka (175)Komisija je utvrdila da bi tom praksom neka društva mogla preurediti svoje obveze i dobiti sredstva bez kojih ne bi mogla ispuniti svoje obveze otplate, što je dokaz postojanja problema s otplatom duga.

(484)

Tijekom ispitnog postupka Komisija je utvrdila da su određena društva u uzorku izdala obveznice s posebnom namjenom otplate duga, odnosno zajmova. Komisija je utvrdila da su restrukturiranjem duga s pomoću tog instrumenta neka društva mogla preurediti i odgoditi svoje obveze te dobiti sredstva bez kojih ne bi mogla ispuniti svoje obveze otplate, što je dokaz postojanja problema s prikupljanjem sredstava.

(485)

Upotreba obveznica u tu svrhu izaziva zabrinutost u pogledu sposobnosti određenog društva da plati svoje dugove, čime se dovodi u pitanje njegova kratkoročna likvidnost, ali i dugoročna solventnost. Postojanje obveznica izdanih u svrhu otplate zajmova u određenom društvu stoga se smatra pokazateljem lošijeg financijskog stanja od onoga što se na prvi pogled može zaključiti iz njegovih financijskih izvještaja te postojanja dodatnog rizika povezanog s njegovim kratkoročnim i dugoročnim financiranjem.

(486)

Kako je pokazano u odjeljku 3.5.1.5., nekoliko pravnih dokumenata, koji se odnose specifično na društva u sektoru električnih vozila na baterije, navodi financijske institucije da tom sektoru daju zajmove po povlaštenim stopama. Ti dokumenti pokazuju da financijske institucije pružaju povlašteno financiranje samo ograničenom broju poduzeća ili industrija koje su u skladu s relevantnim politikama kineske vlade. Osim toga, Komisija je smatrala da je upućivanje na industriju električnih vozila na baterije dovoljno jasno jer je ta industrija navedena ili nazivom ili upućivanjem na proizvod koji proizvodi ili industrijsku grupu kojoj pripada.

(487)

Komisija je iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunala na temelju koristi za primatelje tijekom razdoblja ispitnog postupka. U skladu s člankom 6. točkom (b) osnovne uredbe smatra se da je korist za primatelje razlika između iznosa kamate koju društvo plaća na povlašteni zajam i iznosa koji bi društvo platilo za usporedivi komercijalni zajam koji je moglo dobiti na tržištu.

(488)

Kako je objašnjeno u odjeljcima 3.5.1. i 3.5.2., zajmovi koje daju kineske financijske institucije pokazuju znatnu intervenciju vlade i ne odražavaju kamatne stope uobičajene na funkcionirajućem tržištu.

(489)

Grupe društava u uzorku razlikuju se po općem financijskom stanju. Sve su grupe tijekom razdoblja ispitnog postupka ostvarile korist od različitih vrsta zajmova uz razlike u pogledu dospijeća, kolaterala, jamstava i ostalih uvjeta. Zbog tih dvaju razloga svako je društvo imalo prosječnu kamatnu stopu koja se temeljila na skupu primljenih zajmova.

(490)

Komisija je zasebno ocijenila financijsko stanje svake grupe proizvođača izvoznika u uzorku kako bi te posebnosti uzela u obzir. Komisija je u tom pogledu slijedila metodologiju izračuna za povlašteno financiranje putem zajmova utvrđenih u antisubvencijskom ispitnom postupku o aluminijskoj konverterskoj foliji podrijetlom iz NRK-a te antisubvencijskom ispitnom postupku o toplovaljanim plosnatim proizvodima od čelika podrijetlom iz NRK-a, antisubvencijskim ispitnim postupcima o gumama podrijetlom iz NRK-a, određenim tkanim i/ili prošivenim tkaninama od staklenih vlakana podrijetlom iz NRK-a i kabelima od optičkih vlakana podrijetlom iz NRK-a (176), kako je objašnjeno u uvodnim izjavama u nastavku. Na temelju toga Komisija je za svaku grupu proizvođača izvoznika u uzorku pojedinačno izračunala korist koju je ostvarila od povlaštenog financiranja putem zajmova i tu korist pripisala predmetnom proizvodu.

(491)

Komisija je primijetila da je kineska agencija za kreditni rejting grupi BYD 2020. dodijelila rejting AAA. Uzevši u obzir činjenicu da je kineski kreditni rejting općenito iskrivljen, kako je navedeno u odjeljku 3.5.1.10., Komisija je zaključila da taj rejting nije pouzdan.

(492)

Kako je navedeno u uvodnim izjavama od 452. do 459., kineske kreditne financijske institucije nisu dostavile nikakvu procjenu kreditne sposobnosti. Kako bi utvrdila korist, Komisija je stoga morala procijeniti jesu li kamatne stope za zajmove dodijeljene grupi BYD bile na tržišnoj razini.

(493)

Grupa je općenito ostvarivala dobit s profitnom maržom od oko 6 % prema vlastitim financijskim računima. Za financiranje poslovanja grupa se koristila kratkoročnim i dugoročnim zaduživanjem. Komisija je procijenila kratkoročnu likvidnost i dugoročnu solventnost društva.

(494)

Kad je riječ o kratkoročnoj likvidnosti, Komisija je upotrijebila koeficijent tekuće likvidnosti. Tim se koeficijentima mjeri sposobnost društva da plati kratkoročne obveze, uključujući kratkoročni dug.

(495)

Koeficijent tekuće likvidnosti društva iznosio je 0,89 u 2021., a smanjio se prvo na 0,75 u 2022., a zatim na 0,68 u razdoblju ispitnog postupka. Stoga, unatoč rejtingu AAA koji je tom društvu dodijeljen 2020., obrtni kapital društva nije bio dovoljan za plaćanje kratkoročnih obveza. To ne opravdava visoki kreditni rejting, za koji bi društvo trebalo imati koeficijent od barem 2.

(496)

Uzimajući u obzir taj kratkoročni pokazatelj likvidnosti, Komisija je zaključila da predmetno društvo ima kratkoročne probleme s likvidnošću što dovodi do profila dužnika visoke rizičnosti.

(497)

Komisija je procjenu rizika dugoročne solventnosti temeljila na omjeru duga. Tim se omjerom mjeri sposobnost društva da ispuni svoje dugoročne dužničke obveze. Koriste ga zajmodavci i ulagatelji u obveznice pri procjeni kreditne sposobnosti društva.

(498)

Omjerom duga mjeri se iznos obveza, posebno dugoročnog duga. Društvo je imalo visok omjer duga i vlasničkog kapitala od 0,78, što upućuje na činjenicu da društvo svoje aktivnosti financira zaduživanjem. Također, omjer duga i vlasničkog kapitala stalno se povećavao s 0,67 u 2021. na 0,78 u razdoblju ispitnog postupka, što upućuje na činjenicu da društvo svoje aktivnosti sve više financira poglavito zaduživanjem. Što je veći omjer duga i vlasničkog kapitala, veći je financijski rizik društva, a to znači da bi društvu moglo biti teže servisirati postojeće dugove.

(499)

Stoga je Komisija, uzimajući u obzir probleme s likvidnošću i solventnošću opisane u uvodnim izjavama od 495. do 498., smatrala da društvo nije u stabilnoj financijskoj situaciji i da ima profil visoke rizičnosti za potencijalne zajmodavce i ulagatelje.

(500)

Nadalje, Komisija je analizirala omjer duga i vlasničkog kapitala pojedinačnih društava s najvišom stopom financijskih koristi i utvrdila da se njihov omjer duga i vlasničkog kapitala u 2022. kretao od 0,71 do 0,97.

(501)

Na temelju prethodno navedenog i s obzirom na činjenicu da je kineski kreditni rejting općenito iskrivljen, kako je navedeno u odjeljku 3.5.1.10., Komisija je zaključila da kreditni rejting AAA dodijeljen grupi BYD nije pouzdan.

(502)

Komisija je smatrala da opća financijska situacija grupe odgovara rejtingu B, a on se više ne smatra „investicijskim razredom”.

(503)

Na temelju javno dostupnih podataka društva Bloomberg Komisija je radi utvrđivanja tržišne stope kao referentnu vrijednost koristila očekivanu premiju na obveznice koje su izdala poduzeća s rejtingom B, koja je primijenjena na referentnu stopu za zajmove NBK-a, odnosno, nakon 20. kolovoza 2019., na povlaštenu stopu za zajmove kako ju je objavio NIFC (177).

(504)

To uvećanje utvrđeno je izračunom relativnog raspona između indeksa američkih korporativnih obveznica s rejtingom AA i američkih korporativnih obveznica s rejtingom B na temelju podataka društva Bloomberg za industrijske segmente. Tako izračunan relativni raspon zatim je dodan referentnoj stopi za zajmove NBK-a, odnosno nakon 20. kolovoza 2019. povlaštenoj stopi za zajmove kako ju je objavio Nacionalni međubankovni financijski centar, na datum dodjele zajma (178) i u istom trajanju kao predmetni zajam. To je učinjeno pojedinačno za svaki zajam odobren grupi društava.

(505)

Kad je riječ o zajmovima u stranim valutama, situacija u pogledu poremećaja na tržištu i izostanka valjanih kreditnih rejtinga jednaka je jer i te zajmove odobravaju iste kineske financijske institucije. Stoga su za određivanje odgovarajuće referentne vrijednosti, kako je prethodno utvrđeno, upotrijebljene korporativne obveznice s rejtingom B izražene u odgovarajućim valutama izdane tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(506)

Kako je navedeno u uvodnim izjavama od 452. do 459., kineske kreditne financijske institucije nisu dostavile nikakvu procjenu kreditne sposobnosti. Kako bi utvrdila korist, Komisija je stoga morala procijeniti jesu li kamatne stope za zajmove odobrene grupi Geely bile na tržišnoj razini.

(507)

Grupa Geely izvijestila je da je ostvarila dobit s profitnom maržom od 3 % prema vlastitim financijskim računima. Međutim, dobit se smanjila u odnosu na 2021. Njezina stopa povrata na kapital, odnosno sposobnost grupe da vlasnički kapital pretvori u neto dobit, smanjio se s 8 % u 2021. na 5 % na kraju razdoblja ispitnog postupka.

(508)

Za financiranje poslovanja grupa Geely se koristila kratkoročnim i dugoročnim zaduživanjem. Komisija je procijenila kratkoročnu likvidnost i dugoročnu solventnost grupe.

(509)

Kad je riječ o kratkoročnoj likvidnosti, grupa je u razdoblju ispitnog postupka imala prosječni koeficijent tekuće likvidnosti od 1,03. Iako je koeficijent tekuće likvidnosti malo veći od 1, kratkotrajna imovina društva dostatna je tek za plaćanje kratkoročnih obveza, što nije dostatno da bi se opravdao visoki kreditni rejting, za koji bi društvo trebalo imati koeficijent od najmanje 2. Koeficijent ubrzane likvidnosti društva iznosio je 0,79 na kraju razdoblja ispitnog postupka, 0,76 u 2022. i 0,79 u 2021., dok se referentnim koeficijentom smatra koeficijent ubrzane likvidnosti od barem 1. Naime, društvo s koeficijentom ubrzane likvidnosti manjim od 1 možda neće moći otplatiti svoje tekuće obveze u kratkom roku. Koeficijent trenutne likvidnosti društva u razdoblju ispitnog postupka iznosio je u prosjeku 0,4, stoga društvo nije raspolagalo dostatnim iznosom novčanih sredstava za otplaćivanje svojeg kratkoročnog duga. Uzimajući u obzir kratkoročne pokazatelje likvidnosti, Komisija je zaključila da predmetno društvo ima kratkoročne probleme s likvidnošću, što dovodi do profila rizičnog dužnika.

(510)

Kad je riječ o dugoročnom zaduživanju, grupa Geely imala je visok omjer duga i imovine od 0,69, što znači da se 69 % imovine društva financira zaduživanjem. Omjer duga i vlasničkog kapitala iznosio je 2,1 u 2021., 2,11 u 2022. i 2,22 na kraju razdoblja ispitnog postupka što upućuje na činjenicu da društvo svoje aktivnosti financira poglavito zaduživanjem. Što su veći omjeri duga i imovine te duga i vlasničkog kapitala, to je veći financijski rizik društva. Uz to, u razdoblju ispitnog postupka jedno od društava grupe (Ningbo Hangzhou Bay Geely Automobile Parts Co., Ltd.) sklopilo je sporazum o zamjeni duga za vlasnički kapital s bankama u državnom vlasništvu kako bi poboljšalo svoju strukturu duga. U okviru takvog sporazuma društvo dio svojeg duga bankama u državnom vlasništvu pretvorilo u udjele i tako smanjilo obveze u bilanci.

(511)

Nadalje, Komisija je utvrdila da je grupa Geely ugovorila zajmove s namjenom zamjene zajmova. Kako je objašnjeno u odjeljku 3.5.2.1., revolving krediti smatraju se pokazateljem dodatnih rizika povezanih s problemima s likvidnošću.

(512)

Slično tome, Komisija je utvrdila da je grupa Geely izdala obveznice s namjenom restrukturiranja duga. U ovom slučaju, kako je objašnjeno u odjeljku 4., Komisija je smatrala da je to znak lošije financijske situacije od onoga što se na prvi pogled moglo zaključiti na temelju financijskih izvještaja i da postoji dodatni rizik povezan s njezinim kratkoročnim i dugoročnim financiranjem.

(513)

Komisija je primijetila da je kineska agencija za kreditni rejting grupi Geely dodijelila rejting AAA. Uzevši u obzir činjenicu da je kineski kreditni rejting općenito iskrivljen, kako je navedeno u odjeljku 3.5.1.10., Komisija je zaključila da taj rejting nije pouzdan.

(514)

Komisija je smatrala da opća financijska situacija grupe odgovara rejtingu B. U skladu s definicijama kreditnog rejtinga agencije Standard & Poor’s, dužnik s rejtingom „B” ranjiviji je od dužnika s rejtingom „BB”, ali i dalje može ispuniti svoje financijske obveze. Unatoč tomu, nepovoljni poslovni, financijski ili gospodarski uvjeti mogli bi smanjiti njegovu sposobnost za ili spremnost na ispunjavanje financijskih obveza. Stoga se ta referentna vrijednost smatra primjerenom za odražavanje dodatnog rizika koji proizlazi iz revolving kredita i obveznica izdanih radi restrukturiranja duga.

(515)

Očekivana premija na obveznice koje su izdala poduzeća s rejtingom B onda je primijenjena na referentnu stopu za zajmove NBK-a, odnosno nakon 20. kolovoza 2019. na povlaštenu stopu za zajmove kako ju je objavio NIFC.

(516)

To uvećanje utvrđeno je izračunom relativnog raspona između indeksa američkih korporativnih obveznica s rejtingom AA i američkih korporativnih obveznica s rejtingom B na temelju podataka društva Bloomberg za industrijske segmente. Tako izračunan relativni raspon zatim je dodan referentnoj stopi za zajmove NBK-a, odnosno nakon 20. kolovoza 2019. povlaštenoj stopi za zajmove, kako ju je najavio Nacionalni međubankovni financijski centar, na datum dodjele zajma i u istom trajanju kao predmetni zajam. To je učinjeno pojedinačno za svaki zajam i financijski leasing odobren društvu.

(517)

Kad je riječ o zajmovima u stranim valutama u NRK-u, situacija u pogledu poremećaja na tržištu i izostanka valjanih kreditnih rejtinga jednaka je jer i te zajmove odobravaju iste kineske financijske institucije. Stoga su za određivanje odgovarajuće referentne vrijednosti, kako je prethodno utvrđeno, upotrijebljene korporativne obveznice s rejtingom B izražene u odgovarajućim valutama izdane tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(518)

Kako je navedeno u uvodnim izjavama od 452. do 459., kineske kreditne financijske institucije nisu dostavile nikakvu procjenu kreditne sposobnosti. Kako bi utvrdila korist, Komisija je stoga morala procijeniti jesu li kamatne stope za zajmove odobrene grupi bile na tržišnoj razini.

(519)

Društvo SAIC Motor Corporation Limited izvijestilo je na konsolidiranoj razini grupe da je ostvarilo dobit s profitnom maržom od 4 % prema vlastitim financijskim računima. Međutim, dobit se smanjila u odnosu na 2021. Stopa povrata na kapital, odnosno sposobnost grupe da vlasnički kapital pretvori u neto dobit, smanjila se s 13 % u 2021. na 8 % na kraju 2022.

(520)

Za financiranje poslovanja SAIC Motor Corporation Limited koristio se kratkoročnim i dugoročnim zaduživanjem. Komisija je procijenila kratkoročnu likvidnost i dugoročnu solventnost grupe.

(521)

Kad je riječ o kratkoročnoj likvidnosti, grupa je u 2022. imala prosječni koeficijent tekuće likvidnosti od 1,07. Iako je koeficijent tekuće likvidnosti malo veći od 1, kratkotrajna imovina grupe dostatna je tek za plaćanje kratkoročnih obveza, što nije dostatno da bi se opravdao visoki kreditni rejting, za koji bi društvo trebalo imati koeficijent od najmanje 2. Koeficijent ubrzane likvidnosti društva iznosio je 0,87 2022. i 0,97 2021., dok se referentnim koeficijentom smatra koeficijent ubrzane likvidnosti od barem 1. Naime, društvo s koeficijentom ubrzane likvidnosti manjim od 1 možda neće moći otplatiti svoje tekuće obveze u kratkom roku. Koeficijent trenutne likvidnosti grupe u 2022. iznosio je u prosjeku 0,4, Stoga grupa nije raspolagala dostatnim iznosom novčanih sredstava za otplaćivanje svojeg kratkoročnog duga. Uzimajući u obzir kratkoročne pokazatelje likvidnosti, Komisija je zaključila da predmetna grupa ima kratkoročne probleme s likvidnošću koji dovode do profila rizičnog dužnika.

(522)

Kad je riječ o dugoročnom zaduživanju, SAIC Motor Corporation Limited imao je visok omjer duga i imovine od 0,66, što znači da se 66 % imovine grupe financira zaduživanjem. Omjer duga i vlasničkog kapitala iznosio je 1,79 2021. i 1,94 2022., što upućuje na činjenicu da društvo svoje aktivnosti financira poglavito dugom. Što su veći omjeri duga i imovine te duga i vlasničkog kapitala, to je veći financijski rizik društva. Osim toga, u razdoblju između 2009. i 2015. dva proizvođača izvoznika iz te grupe (SAIC Maxus Automotive Company Limited i Nanjing Automobile (Group) Corporation) sklopila su četiri sporazuma o zamjeni duga za vlasnički kapital s bankama u državnom vlasništvu kako bi poboljšala svoje strukture duga. U okviru takvog sporazuma društva bi dio svojeg duga bankama u državnom vlasništvu mogla pretvoriti u udjele i tako smanjiti obveze u svojoj bilanci. Osim toga, SAIC Motor Corporation Limited ostvario je 2017. korist od dokapitalizacije koja je uključivala, među ostalim, financijske institucije u državnom vlasništvu, što je ponovno pozitivno utjecalo na strukturu duga grupe. Iako su se ti događaji dogodili prije ispitnog postupka, imali su trajan strukturni učinak na bilancu.

(523)

Nadalje, Komisija je utvrdila da je grupa ugovorila zajmove s posebnom namjenom zamjene zajmova. Kako je objašnjeno u odjeljku 3.4.2.1., revolving krediti smatraju se pokazateljem dodatnih rizika povezanih s problemima s likvidnošću.

(524)

Komisija je primijetila da je kineska agencija za kreditni rejting društvu SAIC Motor Corporation Limited dodijelila rejting AAA. S obzirom na općenitu iskrivljenost kineskih kreditnih rejtinga spomenutu u odjeljku 3.4.1.9. i opisano financijsko stanje grupe, Komisija je zaključila da taj rejting nije pouzdan.

(525)

Komisija je smatrala da opća financijska situacija grupe odgovara rejtingu B. U skladu s definicijama kreditnog rejtinga agencije Standard & Poor’s, dužnik s rejtingom „B” ranjiviji je od dužnika s rejtingom „BB”, ali i dalje može ispuniti svoje financijske obveze. Unatoč tomu, nepovoljni poslovni, financijski ili gospodarski uvjeti mogli bi smanjiti njegovu sposobnost za ili spremnost na ispunjavanje financijskih obveza. Stoga se ta referentna vrijednost smatra primjerenom za odražavanje dodatnog rizika koji proizlazi iz revolving kredita i obveznica izdanih radi restrukturiranja duga.

(526)

To je uvećanje stoga utvrđeno izračunom relativnog raspona između indeksa američkih korporativnih obveznica s rejtingom AA i američkih korporativnih obveznica s rejtingom B na temelju podataka društva Bloomberg za industrijske segmente. Tako izračunan relativni raspon zatim je dodan referentnoj stopi za zajmove NBK-a, odnosno nakon 20. kolovoza 2019. povlaštenoj stopi za zajmove, kako ju je najavio Nacionalni međubankovni financijski centar, na datum dodjele zajma i u istom trajanju kao predmetni zajam. To je učinjeno pojedinačno za svaki zajam i financijski leasing odobren društvu.

(527)

Kad je riječ o zajmovima u stranim valutama u NRK-u, situacija u pogledu poremećaja na tržištu i izostanka valjanih kreditnih rejtinga jednaka je jer i te zajmove odobravaju iste kineske financijske institucije. Stoga su za određivanje odgovarajuće referentne vrijednosti, kako je prethodno utvrđeno, upotrijebljene korporativne obveznice s rejtingom B izražene u odgovarajućim valutama izdane tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(528)

Komisija je utvrdila da su tijekom razdoblja ispitnog postupka sve grupe proizvođača izvoznika u uzorku ostvarile korist od povlaštenog financiranja u obliku zajmova. S obzirom na postojanje financijskog doprinosa, korist za proizvođače izvoznike i specifičnost, Komisija je povlašteno financiranje putem zajmova smatrala subvencijom protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(529)

Stope subvencije utvrđene u odnosu na povlašteno financiranje putem zajmova tijekom razdoblja ispitnog postupka za grupe društava u uzorku iznosile su:

Povlašteno financiranje: zajmovi

(530)

Svrha je kreditne linije utvrditi ograničenje zaduživanja koje društvo u bilo kojem trenutku može upotrijebiti za financiranje svojeg tekućeg poslovanja, čime financiranje obrtnog kapitala postaje fleksibilno i odmah dostupno kad je potrebno. Ugovori o kreditnim linijama odobrenima grupama u uzorku odnose se na razne oblike financiranja dostupne društvima koja sklapaju takve ugovore, koji pokrivaju sve vrste kratkoročnog financiranja, primjerice kratkoročne zajmova, bankovne akcepte, akreditive itd. Nadalje, prema financijskoj literaturi, kreditne linije prevladavaju i u većini slučajeva u tržišnim gospodarstvima. Primjerice, čine više od 80 % bankovnog financiranja američkih javnih poduzeća (179). Nadalje, u Kanadi, gdje su bankovni akcepti izravna i bezuvjetna obveza banke prihvatiteljice (kao što je slučaj u Kini), banke bi obično prihvaćale samo bankovne akcepte od korporativnih zajmoprimaca koji imaju uspostavljenu kreditnu liniju s tom bankom (180). Stoga je Komisija smatrala da bi u načelu cjelokupno kratkoročno financiranje društava u uzorku, kao što su kratkoročni zajmovi, bankovni akcepti mjenice itd., trebalo biti pokriveno instrumentom kreditne linije.

(531)

Komisija je utvrdila da su kineske financijske institucije u vezi s financiranjem osiguravale kreditne linije svim grupama u uzorku. One su se sastojale od okvirnih sporazuma prema kojima banka društvima u uzorku omogućuje korištenje različitih dužničkih instrumenata, kao što su zajmovi za obrtni kapital, bankovni akcepti mjenice i drugi oblici trgovačkih zajmova, u određenom maksimalnom iznosu.

(532)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 530., cjelokupno kratkoročno financiranje trebalo bi biti pokriveno kreditnom linijom. Stoga je Komisija usporedila iznos kreditnih linija dostupnih društvima koja surađuju tijekom razdoblja ispitnog postupka s iznosom kratkoročnog financiranja koji su ta društva iskoristila tijekom istog razdoblja kako bi utvrdila je li cjelokupno kratkoročno financiranje pokriveno kreditnom linijom. U slučajevima u kojima je iznos kratkoročnog financiranja premašio ograničenje kreditne linije, Komisija je uvećala iznos postojeće kreditne linije za iznos koji su proizvođači izvoznici stvarno iskoristili iznad tog ograničenja kreditne linije.

(533)

U normalnim tržišnim okolnostima za kreditne linije plaćala bi se takozvana naknada za „obradu” ili „otvaranje” kako bi se bankama nadoknadili troškovi i rizici za otvaranje kreditne linije, kao i naknada za produljenje koja se naplaćuje jedanput godišnje za produljenje valjanosti kreditnih linija (181). Te naknade pokrivaju administrativne troškove, kao što su troškovi obrade zahtjeva i sigurnosnih provjera, ali i trošak koji proizlazi iz bonitetnih zahtjeva nametnutih bankama jer kapital odobren u okviru kreditne linije smanjuje stope kapitala banke koje ona mora zadržati kako bi se osigurala od sistemskih rizika. Međutim, Komisija je utvrdila da su sve skupine društava u uzorku ostvarile korist od kreditnih linija koje su dobile bez naknade. Stoga su grupe društava obuhvaćene ispitnim postupkom ostvarile korist u smislu članka 6. točke (d) osnovne uredbe.

(534)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 210., prema Odluci br. 40 financijske institucije pružaju kreditnu potporu poticanim industrijama.

(535)

Komisija je smatrala da bi kreditne linije, s obzirom na to da su neodvojivo povezane sa svim vrstama kratkoročnog financiranja koje se pruža društvima u uzorku, trebalo smatrati oblikom povlaštene financijske potpore financijskih institucija poticanim industrijama kao što je sektor električnih vozila na baterije. Kako je navedeno u odjeljku 3.1., sektor električnih vozila na baterije ubraja se u poticane industrije i stoga ispunjava uvjete za svu moguću financijsku potporu.

(536)

U skladu s člankom 6. točkom (d) podtočkom ii. osnovne uredbe Komisija je smatrala da je korist za primatelje razlika između iznosa koji su platili kao naknadu za otvaranje ili produljenje kreditnih linija koje su odobrile kineske financijske institucije i iznosa koji bi platili za usporedivu komercijalnu kreditnu liniju koju bi dobili po nenarušenoj tržišnoj stopi.

(537)

Nijedno društvo u uzorku nije platilo naknadu za svoju kreditnu liniju. Slično tome, Komisija u prethodnim ispitnim postupcima nije utvrdila da postoje naknade za kreditnu liniju unutar zemlje. Naprotiv, jedini slučaj u kojem je proizvođač izvoznik u uzorku platio naknadu za kreditnu liniju odnosio se na društvo koje je dobilo kreditne linije od dviju banaka sa sjedištem u financijskoj jurisdikciji koja nije NRK, pa je bilo dužno platiti naknadu kako je uobičajeno na svjetskim financijskim tržištima (182). Prema javno dostupnim informacijama čini se da se u nekim slučajevima naknade za kreditne linije naplaćuju poduzećima u Kini (183), ali visinu tih naknada nije bilo moguće naći. Stoga Komisija nije imala drugog izbora nego potražiti odgovarajuću referentnu naknadu izvan Kine. Visina naknade za obradu i naknade za produljenje utvrđena je stoga na 1,75 % odnosno 1,25 % prema javno dostupnim podacima (184).

(538)

U načelu se naknada za obradu odnosno naknada za produljenje plaća u paušalnom iznosu u trenutku otvaranja nove kreditne linije odnosno produljenja postojeće kreditne linije. Međutim, za potrebe izračuna Komisija je uzela u obzir kreditne linije koje su otvorene ili produljene prije razdoblja ispitnog postupka, ali su bile na raspolaganju grupama u uzorku tijekom razdoblja ispitnog postupka, te kreditne linije koje su otvorene tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(539)

Bankovni akcepti mjenice financijski su proizvodi namijenjeni razvoju aktivnijeg domaćeg tržišta novca proširenjem kreditnih mogućnosti. Riječ je o obliku kratkoročnog financiranja čiji je cilj „smanjiti troškove financiranja i povećati učinkovitost kapitala” trasanta (185). Osim toga, kako Narodna banka Kine navodi na svojim internetskim stranicama, „bankovnim akceptom mjenice može se jamčiti sklapanje i izvršavanje ugovora između kupca i prodavatelja te promicati promet kapitala s pomoću kredita Narodne banke Kine” (186). Uz to, DBS Bank na svojim internetskim stranicama oglašava bankovne akcepte mjenice kao sredstvo za „poboljšanje obrtnog kapitala odgodom plaćanja” (187). Opći uvjeti za izdavanje i korištenje bankovnih akcepata utvrđeni su u Zakonu Narodne Republike Kine o prenosivim instrumentima (188).

(540)

Komisija je u prethodnom ispitnom postupku već utvrdila da se bankovni akcepti mjenice uglavnom upotrebljavaju kao sredstvo plaćanja u poslovnim transakcijama kao zamjena za novčani nalog, čime se osnažuje gotovinski promet i obrtni kapital trasanta (189).

(541)

Bankovni akcepti mjenice mogu se koristiti samo za namiru stvarnih trgovinskih transakcija, a trasant o tome mora dostaviti dostatne dokaze, npr. na temelju ugovora o kupnji/prodaji, računa i naloga za isporuku itd. Bankovni akcepti mjenice mogu se u ugovorima o kupnji upotrebljavati kao standardno sredstvo plaćanja zajedno s drugim sredstvima, kao što je doznaka ili novčani nalog.

(542)

Bankovni akcept mjenice izdaje podnositelj zahtjeva (trasant, koji je ujedno i kupac u osnovnoj poslovnoj transakciji), a prihvaća ga banka. Banka prihvaćanjem mjenice prihvaća da će primatelju plaćanja/nositelju na određeni datum (datum dospijeća) bezuvjetno isplatiti iznos naveden u mjenici.

(543)

Ugovori o bankovnim akceptima mjenice općenito sadržavaju popis transakcija pokrivenih iznosom mjenice te datum dospijeća plaćanja dogovoren s dobavljačem i datum dospijeća bankovnog akcepta mjenice.

(544)

Komisija je utvrdila i da se bankovni akcepti mjenice u Kini izdaju u okviru ugovora o bankovnim akceptima mjenice u kojem se navode identitet banke, dobavljača i kupca, obveze banke i kupca te se detaljno navode vrijednosti po dobavljaču, datum dospijeća plaćanja dogovoren s dobavljačem i datum dospijeća bankovnog akcepta mjenice.

(545)

Komisija je utvrdila i da se bankovni akcepti mjenice u ugovorima o kreditnoj liniji općenito navode kao instrumenti koje je moguće upotrijebiti u okviru ograničenja financijskih sredstava zajedno s drugim kratkoročnim financijskim instrumentima, kao što su zajmovi za obrtni kapital.

(546)

Ovisno o uvjetima koje je utvrdila banka, trasant će možda morati uplatiti mali depozit na namjenski račun, dati jamstvo ili platiti proviziju. Puni iznos bankovnog akcepta mjenice trasant na namjenski račun mora svakako prenijeti najkasnije na datum dospijeća bankovnog akcepta mjenice.

(547)

Nakon što banka prihvati bankovni akcept mjenice, trasant ga indosira i kao plaćanje računa prenosi primatelju plaćanja, koji je ujedno i dobavljač u osnovnoj poslovnoj transakciji. Posljedično se obveza plaćanja koju kupac (trasant) ima prema dobavljaču (primatelj plaćanja) poništava. Uvodi se nova obveza plaćanja kupca prema banci prihvatiteljici u istom iznosu (trasant mora taj iznos isplatiti banci u gotovini prije dospijeća bankovnog akcepta mjenice). To je dodatno potvrdila kineska vlada tijekom posjeta radi provjere u prethodnom ispitnom postupku (190), odnosno da nakon što društvo plati dobavljača bankovnim akceptom mjenice ono više nema obvezu u odnosu na dobavljača, nego u odnosu na banku, jer će onaj tko je zatražio izdavanje bankovnog akcepta mjenice morati isplatiti banci cjelokupni iznos na datum dospijeća. Dakle, izdavanjem bankovnih akcepata mjenice obveza trasanta prema njegovu dobavljaču zamjenjuje se obvezom prema banci.

(548)

Dospijeće bankovnih akcepata mjenice razlikuje se ovisno o uvjetima koje utvrđuje banka i može trajati do godinu dana.

(549)

Primatelj plaćanja (ili nositelj) bankovnog akcepta mjenice ima tri mogućnosti prije dospijeća:

(550)

Datum izdavanja bankovnog akcepta mjenice uglavnom odgovara datumu dospijeća plaćanja koji je dogovoren s dobavljačem, ali može biti i datum prije ili poslije njega. Ispitnim postupkom utvrđeno je da se, kad je riječ o društvima u uzorku, datum izdavanja uglavnom podudarao s datumom dospijeća plaćanja koji je dogovoren s dobavljačem ili je bio prije tog datuma, a u nekim je slučajevima bio čak i nakon datuma dospijeća plaćanja. Komisija je utvrdila da je dospijeće bankovnih akcepata mjenice društava u uzorku uglavnom od 1 do 12 mjeseci nakon datuma dospijeća računa.

(551)

Kad je riječ o računovodstvenom tretmanu, bankovni akcepti mjenice u financijskim izvještajima trasanta (tj. proizvođačâ izvoznika u uzorku) priznaju se kao obveze prema banci. Kreditni referentni centar Narodne banke Kine priznaje bankovne akcepte mjenice kao „nepodmirene kredite” koje banke dodjeljuju na istoj razini kao zajmove, akreditive ili trgovačke zajmove. Vrijedi napomenuti i da sredstva kreditnog referentnog centra NBK-a potječu od financijskih institucija koje dodjeljuju različite vrste zajmova te da stoga te financijske institucije priznaju bankovne akcepte mjenice kao obveze. Nadalje, u ugovorima o bankovnim akceptima mjenice koji su prikupljeni tijekom ispitnog postupka utvrđeno je da banka, ako kupac ne izvrši isplatu u cijelosti na datum isteka bankovnog akcepta mjenice, prema neplaćenom iznosu postupa kao i prema nepodmirenom zajmu.