(1)

Europski zeleni plan utvrđen u Komunikaciji Komisije od 11. prosinca 2019. europska je strategija održivog rasta i njime se nastoji preobraziti u pravedno i prosperitetno društvo s modernim, konkurentnim, klimatski neutralnim i kružnim gospodarstvom i netoksičnim okolišem. Njime se utvrđuje ambiciozan cilj osiguravanja da Unija do 2050. postane prvi klimatski neutralan kontinent. Njime se prepoznaju prednosti ulaganja u konkurentnu održivost Unije izgradnjom pravednije, zelenije i digitalnije Europe. Proizvodi imaju ključnu ulogu u ovoj zelenoj tranziciji. Ističući da su sadašnji proizvodni procesi i obrasci potrošnje i dalje previše linearni i ovisni o protoku novih ekstrahiranih materijala, kojima se trguje i koji se prerađuju u robu koja se konačno odlaže kao otpad ili emisijske jedinice, europski zeleni plan naglašava hitnu potrebu za prelaskom na model kružnog gospodarstva i naglašava da znatan napredak tek treba ostvariti. Isto tako navodi energetsku učinkovitost kao prioritet za dekarbonizaciju energetskog sektora i postizanje klimatskih ciljeva u 2030. i 2050.

(2)

Kako bi se ubrzao prelazak na model kružnog gospodarstva, Komisija je u svojoj Komunikaciji od 11. ožujka 2020. naslovljenoj „Novi akcijski plan za kružno gospodarstvo – Za čišću i konkurentniju Europu” („akcijski plan za kružno gospodarstvo”) osmislila program usmjeren na budućnost u cilju pripreme regulatornog okvira za održivu budućnost. U akcijskom planu za kružno gospodarstvo istaknuto je da „kružno gospodarstvo građanima će donijeti visokokvalitetne, funkcionalne i sigurne proizvode koji su učinkoviti i cjenovno pristupačni, duže traju i mogu se ponovno upotrijebiti, popraviti i visokokvalitetno reciklirati”. Kako je utvrđeno u akcijskom planu za kružno gospodarstvo, trenutačno ne postoji sveobuhvatan skup zahtjeva kojima bi se osiguralo da svi proizvodi koji se stavljaju na tržište Unije budu sve održiviji i u skladu s načelom kružnosti. Osobito, dizajn proizvoda u dovoljnoj mjeri ne promiče održivost tijekom cijelog životnog ciklusa. Zbog toga se proizvodi često zamjenjuju, što uključuje znatnu potrošnju energije i upotrebu resursa kako bi se proizveli i distribuirali novi, a zbrinuli stari proizvodi. Gospodarski subjekti i građani još uvijek se teško odlučuju za održiva rješenja kad je riječ o proizvodima jer im za to nedostaju relevantne informacije i cjenovno pristupačne opcije. To dovodi do propuštenih prilika za održivost i za poslovanje kojim se zadržava vrijednost, do ograničene potražnje za sekundarnim materijalima te do prepreka za usvajanje kružnih poslovnih modela.

(3)

Potpuno funkcionalno unutarnje tržište održivih proizvoda preduvjet je za uspostavu kružnoga gospodarstva u Uniji. Zajednički zahtjevi za ekološki dizajn na razini Unije omogućili bi razvoj, uvođenje i širenje novih poslovnih modela kružnoga gospodarstva na cijelom unutarnjem tržištu. Takvim bi se mjerama ublažilo i nerazmjerno opterećenje za trgovačka društva te industriji i potrošačima pružio pristup pouzdanim i jasnim podatcima, čime bi se omogućilo donošenje održivijih odluka.

(4)

U Komunikaciji Komisije od 10. ožujka 2020. naslovljenoj „Nova industrijska strategija za Europu” utvrđena je sveobuhvatna ambicija EU-a za poticanje „usporedne tranzicije” prema klimatskoj neutralnosti i digitalnom vodstvu. Njome se odražava europski zeleni plan ukazivanjem na vodeću ulogu koju europska industrija mora imati u tom pogledu putem smanjivanja ugljičnog otiska i materijalnog otiska i ugrađivanja kružnosti u cijelo gospodarstvo te naglašava potrebu za odmakom od tradicionalnih modela i revolucioniranjem načina na koji oblikujemo, proizvodimo, upotrebljavamo i zbrinjavamo proizvode, kao i potrebu za osiguravanjem opskrbe sirovinama. Recikliranje i upotreba sekundarnih sirovina doprinijet će smanjenju ovisnosti Unije. Komunikacija Komisije od 5. svibnja 2021. naslovljena „Ažuriranje nove industrijske strategije za 2020.: izgradnja snažnijeg jedinstvenog tržišta za oporavak Europe” dodatno naglašava glavne poruke strategije iz 2020. i usredotočuje se na pouke iz krize uzrokovane bolešću COVID-19, uključujući potrebu za jačanjem otpornosti.

(5)

U nedostatku prava Unije već su se pojavili različiti nacionalni pristupi poboljšanju okolišne održivosti proizvoda, u rasponu od zahtjeva u pogledu informacija o trajanju softverske kompatibilnosti elektroničkih uređaja do obveza izvješćivanja o rukovanju neprodanom trajnom robom. To je pokazatelj da bi daljnji nacionalni napori za postizanje ciljeva kojima teži ova Uredba vjerojatno doveli do daljnje fragmentacije unutarnjeg tržišta. Stoga, kako bi se doprinijelo funkcioniranju unutarnjeg tržišta uz istodobno osiguravanje visoke razine zaštite okoliša, potreban je ambiciozan regulatorni okvir za postupno uvođenje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda. Ovom će se Uredbom uspostaviti takav okvir tako što će pristup ekološkom dizajnu koji je prvobitno utvrđen u Direktivi 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) učiniti primjenjivim na najširi mogući raspon proizvoda.

(6)

Ovom će se Uredbom podupirati obrasci proizvodnje i potrošnje koji su usklađeni s općim ciljevima Unije u pogledu održivosti, uključujući klimatske, okolišne i energetske ciljeve te ciljeve u području korištenja resursa i bioraznolikosti, pri čemu se ostaje unutar granica planeta, jer će se njome uspostaviti zakonodavni okvir kojim se doprinosi omogućavanju toga da proizvodi postanu prikladni za klimatski neutralno, resursno učinkovito i kružno gospodarstvo, da se smanji količina otpada te da postignuća predvodnikâ u održivosti postupno postanu norma. Njome bi se trebalo osigurati utvrđivanje novih zahtjeva za ekološki dizajn kako bi se poboljšala trajnost, pouzdanost, mogućnost popravka, nadogradnje, ponovne uporabe i recikliranja proizvoda, poboljšale mogućnosti za obnovu i održavanje proizvoda, riješio problem prisutnosti opasnih kemikalija u proizvodima, povećala energetska učinkovitost proizvoda i učinkovitost resursa proizvoda, među ostalim i kad je riječ o mogućnosti oporabe strateških i kritičnih sirovina, smanjila njihova očekivana proizvodnja otpada i povećao udio recikliranog sadržaja u proizvodima, istodobno osiguravajući njihovu učinkovitost i sigurnost, omogućavajući ponovnu proizvodnju i visokokvalitetno recikliranje te smanjujući ugljični i ekološki otisak.

(7)

Zahtjevi za ekološki dizajn trebali bi se odnositi i na prakse povezane s prijevremenim zastarijevanjem. Takve prakse općenito negativno utječu na okoliš, u obliku povećane proizvodnje otpada te uporabe energije i materijala, što se može smanjiti zahtjevima za ekološki dizajn uz istodobno doprinošenje održivoj potrošnji.

(8)

Europski parlament u svojoj je Rezoluciji od 25. studenoga 2020. na temu „Prema održivijem jedinstvenom tržištu za poduzeća i potrošače” (4) pozdravio promicanje trajnih proizvoda koje je lakše popraviti, ponovno uporabiti i reciklirati. U svojoj Rezoluciji od 10. veljače 2021. o novom akcijskom planu za kružno gospodarstvo (5) Europski parlament naglasio je da bi održivi, kružni, sigurni i netoksični proizvodi i materijali trebali postati standard, a ne iznimka na tržištu Unije te da bi ih trebalo smatrati zadanim izborom koji je privlačan, cjenovno pristupačan i dostupan svim potrošačima. Europski parlament pozvao je i na obvezujuće ciljeve Unije kako bi se znatno smanjio otisak Unije u pogledu materijala i potrošnje. Smatrao je da prelazak na kružno gospodarstvo može pružiti rješenja za suočavanje s trenutačnim izazovima u području zaštite okoliša i gospodarskom krizom koju je donijela pandemija bolesti COVID-19. Vijeće je u svojim zaključcima o „Osiguravanju kružnog i zelenog oporavka” donesenima 11. prosinca 2020. pozdravilo i namjeru Komisije da podnese zakonodavne prijedloge kao dio sveobuhvatnog i integriranog okvira politike za održive proizvode kojim se promiču klimatska neutralnost, energetska učinkovitost i učinkovitost resursa te netoksično kružno gospodarstvo, štiti javno zdravlje i bioraznolikost te osnažuje i štiti potrošače i javne naručitelje.

(9)

Ova će Uredba doprinijeti postizanju klimatskih i energetskih ciljeva Unije. U skladu s ciljevima utvrđenim u Pariškom sporazumu, koji je donesen 12. prosinca 2015. u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (6) („Pariški sporazum”) i koji je Unija odobrila 5. listopada 2016. (7), Uredbom (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća (8) utvrđuje se čvrsta obveza Unije da smanji domaće neto emisije stakleničkih plinova za najmanje 55 % do 2030. te se u zakonodavstvo uključuje cilj postizanja klimatske neutralnosti u cjelokupnom gospodarstvu do 2050. Komisija je 2021. donijela paket „Spremni za 55 %” kako bi klimatske i energetske politike Unije prilagodila postizanju tih ciljeva. Kako bi se to postiglo, u skladu s načelom „energetska učinkovitost na prvom mjestu” utvrđenim u Direktivi (EU) 2018/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (9), poboljšanja energetske učinkovitosti potrebno je znatno povećati na oko 36 % u pogledu potrošnje konačne energije do 2030. Zahtjevi za proizvode utvrđeni ovom Uredbom imat će važnu ulogu u postizanju tog cilja znatnim smanjenjem energetskog otiska proizvoda. Tim zahtjevima za energetsku učinkovitost smanjit će se i osjetljivost potrošača na povećanje cijena energije. Kako je prepoznato u Pariškom sporazumu, poboljšanje održivosti potrošnje i proizvodnje isto tako igra važnu ulogu u borbi protiv klimatskih promjena.

(10)

Ovom će se Uredbom doprinijeti i postizanju širih ciljeva Unije u području okoliša. Osmi program djelovanja za okoliš uspostavljen Odlukom (EU) 2022/591 Europskog parlamenta i Vijeća (10) u pravni okvir ugrađuje cilj Unije da ostane unutar granica planeta te utvrđuje uvjete koji omogućavaju postizanje prioritetnih ciljeva, među kojima je prelazak na netoksično kružno gospodarstvo. Europskim zelenim planom Unija se isto tako poziva da bolje prati, prijavljuje, sprečava i uklanja onečišćenje zraka, vode, tla i proizvoda široke potrošnje. To znači da kemikalije, materijali i proizvodi moraju biti osmišljeni tako da budu sigurni i održivi tijekom svojeg životnog ciklusa, što dovodi do ciklusâ netoksičnih materijala, kako je utvrđeno u Komunikaciji Komisije od 12. svibnja 2021. naslovljenoj „Akcijski plan EU-a: Prema postizanju nulte stope onečišćenja zraka, vode i tla” i Komunikaciji Komisije od 14. listopada 2020. naslovljenoj „Strategija održivosti u području kemikalija: Prelazak na netoksični okoliš”, u kojoj se poziva na prihvaćanje ciljeva nulte stope onečišćenja u proizvodnji i potrošnji. Osim toga, i europski zeleni plan i akcijski plan za kružno gospodarstvo prepoznaju da unutarnje tržište Unije pruža kritičnu masu koja može utjecati na globalne standarde održivosti i dizajna proizvoda. Ova će Uredba stoga imati važnu ulogu u postizanju nekoliko ciljnih vrijednosti utvrđenih u okviru ciljeva održivog razvoja iz Programa Ujedinjenih naroda za održivi razvoj do 2030., i unutar i izvan Unije, a posebno ciljnih vrijednosti u sklopu cilja održivog razvoja br. 12 („odgovorna potrošnja i proizvodnja”).

(11)

Direktivom 2009/125/EZ uspostavljen je okvir za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda povezanih s energijom. Zajedno s Uredbom (EU) 2017/1369 Europskog parlamenta i Vijeća (11), njome se znatno smanjila potražnja Unije za primarnom energijom za proizvode, a procjenjuje se da će te uštede i dalje rasti. Provedbene mjere donesene na temelju Direktive 2009/125/EZ uključuju i zahtjeve u pogledu aspekata kružnosti, kao što su trajnost te mogućnost popravka i recikliranja. S druge strane, instrumenti kao što je znak za okoliš EU-a uveden Uredbom (EZ) br. 66/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (12) ili kriteriji EU-a za zelenu javnu nabavu utvrđeni u komunikaciji Komisije od 16. srpnja 2008. naslovljenoj „Javna nabava za bolji okoliš” imaju šire područje primjene, ali imaju ograničen učinak zbog toga što se primjenjuju dobrovoljno.

(12)

Direktiva 2009/125/EZ općenito je uspješna u poticanju energetske učinkovitosti i nekih aspekata kružnosti proizvoda povezanih s energijom, a svojim pristupom ekološkog dizajna ima potencijal za postupno rješavanje pitanja održivosti svih proizvoda. Kako bi se ispunile obveze iz europskog zelenog plana, ovaj pristup trebalo bi proširiti na druge skupine proizvoda i sustavno rješavati ključne aspekte za povećanje okolišne održivosti proizvoda s obvezujućim zahtjevima. Osiguravanjem da se na tržište Unije stavljaju samo proizvodi koji ispunjavaju te zahtjeve, ova Uredba neće samo poboljšati slobodno kretanje takvih proizvoda izbjegavanjem nacionalnih razlika nego i smanjiti negativan utjecaj na okoliš tijekom životnog ciklusa proizvoda za koje su utvrđeni takvi zahtjevi.

(13)

Kako bi se stvorio djelotvoran i usklađen regulatorni okvir otporan na buduće promjene, potrebno je osigurati utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn za svu fizičku robu koja se stavlja na tržište ili stavlja u uporabu, uključujući sastavne dijelove, kao što su gume i međuproizvodi. U područje primjene treba uključiti i digitalni sadržaj koji je sastavni dio fizičkog proizvoda. To bi Komisiji trebalo omogućiti da uzme u obzir najširi mogući raspon proizvoda kada određuje prioritete u utvrđivanju zahtjeva za ekološki dizajn, i time u najvećoj mogućoj mjeri poveća njihova djelotvornost. Ako je to potrebno, pri utvrđivanju zahtjeva za ekološki dizajn trebalo bi omogućiti posebna izuzeća, posebno ako zahtjevi za ekološki dizajn nisu potrebni kako bi se doprinijelo okolišnoj održivosti određenih proizvoda ili na primjer za proizvode s posebnom uporabom, proizvode s posebnom namjenom koja se ne bi mogla ispuniti u skladu sa zahtjevima za ekološki dizajn ili za proizvode proizvedene u vrlo malim količinama ili uzimajući u obzir specifičnost i veličinu tržišta proizvoda. Osim toga, ova se Uredba ne bi trebala primjenjivati na proizvode za koje je već jasno da zahtjevi za ekološki dizajn ne bi bili prikladni ili ako se drugim okvirima predviđa utvrđivanje takvih zahtjeva. To bi trebao biti slučaj s hranom i hranom za životinje kako su definirane u Uredbi (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (13), s lijekovima kako su definirani u Direktivi 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (14), s veterinarskim lijekovima kako su definirani u Uredbi (EU) 2019/6 Europskog parlamenta i Vijeća (15), sa živim biljkama, životinjama i mikroorganizmima, s proizvodima ljudskog podrijetla te s biljnim i životinjskim proizvodima koji se odnose izravno na njihovo buduće razmnožavanje, kao i s vozilima kako se na njih upućuje u članku 2. stavku 1. Uredbe (EU) br. 167/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (16), članku 2. stavku 1. Uredbe (EU) br. 168/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (17) i članku 2. stavku 1. Uredbe (EU) 2018/858 Europskog parlamenta i Vijeća (18), u pogledu onih aspekata proizvoda za koje su zahtjevi utvrđeni u sektorskim zakonodavnim aktima Unije koji su primjenjivi na ta vozila. Ta vozila podliježu nekoliko zahtjeva za određene proizvode i različitim usklađenim sustavima homologacije na temelju pravnih akata Unije, kao što su direktive 2000/53/EZ (19) i 2005/64/EZ (20) Europskog parlamenta i Vijeća te Uredba (EU) 2018/858. Dodatni usklađeni zahtjevi za vozila trebali bi biti ograničeni na aspekte koji trenutačno nisu obuhvaćeni, kao što su, na primjer, okolišni zahtjevi za gume. Međutim, električni bicikli i električni romobili ne bi trebali biti isključeni iz područja primjene ove Uredbe.

(14)

Direktivom (EU) 2024/1275 Europskog parlamenta i Vijeća (21) od država članica zahtijeva se da odrede minimalne zahtjeve u pogledu energetskih svojstava za dijelove zgrada koji čine dio ovojnice zgrade i zahtjeve za sustave u vezi s ukupnim energetskim svojstvima, ispravnim postavljanjem i odgovarajućim dimenzioniranjem, ugađanjem i nadzorom tehničkih sustava u novim ili postojećim zgradama. U skladu je s ciljevima ove Uredbe da se u određenim okolnostima tim minimalnim zahtjevima u pogledu energetskih svojstava može ograničiti postavljanje proizvoda povezanih s energijom koji su u skladu s ovom Uredbom i njezinim delegiranim aktima, pod uvjetom da takvi zahtjevi ne predstavljaju neopravdanu tržišnu prepreku.

(15)

Kako bi se poboljšala okolišna održivost proizvoda i osiguralo slobodno kretanje proizvoda na unutarnjem tržištu, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem zahtjeva za ekološki dizajn. Ti bi se zahtjevi za ekološki dizajn u pravilu trebali primjenjivati na određene skupine proizvoda, kao što su kućanske perilice rublja ili kućanske perilice i sušilice rublja. Kako bi se maksimalno povećala djelotvornost zahtjeva za ekološki dizajn i učinkovito poboljšala okolišna održivost proizvoda, trebalo bi isto tako biti moguće utvrditi jedan ili više horizontalnih zahtjeva za ekološki dizajn za širi raspon skupina proizvoda, kao što su elektronički uređaji ili tekstil. Ako tehničke sličnosti skupina proizvoda omogućuju poboljšanje njihove okolišne održivosti na temelju istih zahtjeva, trebalo bi utvrditi horizontalne zahtjeve za ekološki dizajn. Važno je razviti horizontalne zahtjeve, posebno u pogledu trajnosti i mogućnosti popravka.

(16)

Prema potrebi, zahtjevi za ekološki dizajn trebali bi uključivati zahtjeve u pogledu svojstava ili zahtjeve u pogledu informacija ili i jedne i druge zahtjeve. Ti zahtjevi trebali bi se primjenjivati za poboljšanje aspekata proizvoda koji su važni za okolišnu održivost, kao što su trajnost, mogućnost ponovne uporabe, mogućnost popravka, energetska učinkovitost, mogućnost recikliranja te ugljični i ekološki otisak. Zahtjevi za ekološki dizajn trebali bi biti transparentni, objektivni, razmjerni i u skladu s pravilima međunarodne trgovine.

(17)

Sektor rabljenih proizvoda ima važnu ulogu u promicanju održive proizvodnje i potrošnje, među ostalim i u razvoju novih kružnih poslovnih modela, te doprinosi produljenju životnog vijeka proizvoda i sprječavanju da on postane otpad. Rabljeni proizvodi, a posebno proizvodi koji su predmet obnove ili popravka, koji potječu iz Unije nisu novi proizvodi i mogu se kretati na unutarnjem tržištu, a da pritom ne moraju ispunjavati delegirane akte o utvrđivanju zahtjeva za ekološki dizajn koji su stupili na snagu nakon njihova stavljanja na tržište. Međutim, ponovno proizvedeni proizvodi smatraju se novim proizvodima te će podlijegati zahtjevima za ekološki dizajn ako su obuhvaćeni područjem primjene delegiranog akta.

(18)

Nakon što Komisija za određenu skupinu proizvoda donese delegirani akt o utvrđivanju zahtjeva za ekološki dizajn, države članice više ne bi trebale moći, kako bi se osiguralo funkcioniranje unutarnjeg tržišta, utvrđivati nacionalne zahtjeve u pogledu svojstava na temelju parametara proizvoda obuhvaćenih takvim zahtjevima u pogledu svojstava utvrđenima u tom delegiranom aktu niti utvrđivati nacionalne zahtjeve u pogledu informacija na temelju parametara proizvoda obuhvaćenih takvim zahtjevima u pogledu informacija utvrđenima u tom delegiranom aktu. Kako bi se poboljšala okolišna održivost proizvoda i osiguralo njihovo slobodno kretanje na unutarnjem tržištu, Komisija bi trebala biti ovlaštena za utvrđivanje da u vezi s određenim parametrom proizvoda nisu potrebni zahtjevi za ekološki dizajn u obliku zahtjeva u pogledu svojstava ili u obliku zahtjeva u pogledu informacija ako bi zahtjev povezan s tim određenim parametrom proizvoda negativno utjecao na zahtjeve za ekološki dizajn koji se razmatraju za tu skupinu proizvoda.

(19)

Pri utvrđivanju zahtjeva za ekološki dizajn Komisija bi trebala uzeti u obzir prirodu i svrhu predmetnih proizvoda kao i karakteristike relevantnih tržišta. Na primjer, obrambena oprema treba biti upotrebljiva u posebnim i ponekad teškim uvjetima i to treba uzeti u obzir pri utvrđivanju zahtjeva za ekološki dizajn. Određene informacije o obrambenoj opremi ne bi trebalo objavljivati i trebalo bi ih zaštititi. Stoga zahtjeve za ekološki dizajn ne bi trebalo utvrditi za proizvode koji se upotrebljavaju isključivo u svrhu obrane ili nacionalne sigurnosti. Važno je da se zahtjevima za ekološki dizajn druge vojne ili osjetljive opreme uzimaju u obzir sigurnosne potrebe i značajke obrambenog tržišta, kako je definirano u Direktivi 2009/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (22). Jednako tako, svemirska industrija strateški je važna za Europu i njezinu tehnološku neovisnost. Budući da se svemirske tehnologije primjenjuju u ekstremnim uvjetima, svi zahtjevi za ekološki dizajn svemirskih proizvoda trebali bi uravnotežiti pitanja održivosti s otpornošću i očekivanom učinkovitošću. Nadalje, za medicinske proizvode kako su definirani u članku 2. točki 1. Uredbe (EU) 2017/745 Europskog parlamenta i Vijeća (23) i in vitro dijagnostičke medicinske proizvode kako su definirani u članku 2. točki 2. Uredbe (EU) 2017/746 Europskog parlamenta i Vijeća (24) Komisija bi trebala uzeti u obzir potrebu da ne utječu negativno na zdravlje i sigurnost pacijenata i korisnika. Osim toga, Komisija bi pri procjeni značajki tržišta i pripremi zahtjeva za ekološki dizajn trebala nastojati uzeti u obzir nacionalne značajke, kao što su različiti klimatski uvjeti u državama članicama te prakse i tehnologije koje se upotrebljavaju u državama članicama s dokazanim korisnim učincima na okoliš.

(20)

Kako bi se izbjeglo regulatorno opterećenje, trebalo bi osigurati dosljednost između ove Uredbe i zahtjeva utvrđenih u ostalom pravu Unije ili u skladu s njime, što se posebno odnosi na zakonodavstvo o proizvodima, kemikalijama, pakiranju i otpadu. Međutim, to što u ostalom pravu Unije postoje ovlasti za utvrđivanje zahtjeva koji imaju iste ili slične učinke kao zahtjevi iz ove Uredbe ne ograničava ovlasti uključene u ovu Uredbu osim ako je u njoj tako navedeno.

(21)

Pri pripremi zahtjeva za ekološki dizajn Komisija bi trebala uzeti u obzir niz elemenata, odnosno prioritete Unije, relevantno pravo Unije i nacionalno pravo, relevantne međunarodne sporazume te mjere samoregulacije i relevantne norme. Komisija bi također trebala uzeti u obzir prioritete u području klime, okoliša, energetske učinkovitosti, učinkovitosti resursa i sigurnosti, uključujući netoksično kružno gospodarstvo, te ostale prioritete i ciljeve Unije. Važno je obratiti pozornost na ciljeve Osmog programa djelovanja za okoliš utvrđenog u Odluci (EU) 2022/591, među ostalim na cilj da najkasnije do 2050. ljudi žive dobro, unutar granica planeta u održivom gospodarstvu dobrobiti, na načelo nečinjenja štete i hijerarhiju otpada kako su utvrđeni u Direktivi 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (25), kao i na obveze Unije u pogledu zaštite i obnove bioraznolikosti, kako je navedeno i u Komunikaciji Komisije od 20. svibnja 2020. naslovljenoj „Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030.: Vraćanje prirode u naše živote” i globalnom okviru za bioraznolikost iz Kunminga i Montreala donesenom na 15. konferenciji stranaka (COP 15) Konvencije Ujedinjenih naroda o biološkoj raznolikosti.

(22)

Delegirani akti kojima se utvrđuju zahtjevi za ekološki dizajn trebali bi, kao što je bio slučaj za provedbene mjere na temelju Direktive 2009/125/EZ, biti podvrgnuti posebnoj procjeni učinka i savjetovanju s dionicima te bi trebali biti sastavljeni u skladu sa smjernicama Komisije za bolju regulativu i uključivati procjenu međunarodne dimenzije i učinaka na treće zemlje. Komisija bi svoju procjenu učinka trebala temeljiti na najboljim dostupnim dokazima i uzeti u obzir sve aspekte životnog ciklusa proizvoda. Komisija bi pri pripremi zahtjeva za ekološki dizajn trebala primijeniti znanstveni pristup i uzeti u obzir relevantne tehničke informacije koje su upotrijebljene kao osnova ili su proizašle posebno iz Uredbe (EZ) br. 66/2010, Direktive 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća (26), kriterije tehničke provjere donesene u skladu s Uredbom (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća (27) i kriterije EU-a za zelenu javnu nabavu.

(23)

Kako bi se uzela u obzir raznolikost proizvoda, Komisija bi trebala odabrati metode za procjenu utvrđivanja zahtjeva za ekološki dizajn i, prema potrebi, dalje ih razvijati. Takve metode trebale bi se temeljiti na prirodi proizvoda, njegovim najrelevantnijim aspektima i učincima tijekom njegova životnog ciklusa. Pritom bi Komisija trebala uzeti u obzir svoje iskustvo u ocjenjivanju utvrđivanja zahtjeva u skladu s Direktivom 2009/125/EZ i stalne napore za razvoj i poboljšanje znanstveno utemeljenih alata za procjenu, uključujući ažuriranje metodologije za ekološki dizajn proizvoda povezanih s energijom, te metodu mjerenja ekološkog otiska proizvoda utvrđenu u Preporuci Komisije (EU) 2021/2279 (28), među ostalim u pogledu privremenog skladištenja ugljika, kao i razvoj normi međunarodnih i europskih organizacija za normizaciju, među ostalim o učinkovitosti materijala za proizvode povezane s energijom. Na temelju tih alata i primjenjujući namjenske studije ako je to potrebno, Komisija bi trebala dodatno ojačati aspekte kružnosti, kao što su trajnost, mogućnost popravka, uključujući procjenu mogućnosti popravka, recikliranja i ponovne uporabe, identifikacija kemikalija koje sprečavaju ponovnu uporabu i recikliranje, u ocjenjivanju proizvoda, u skladu s pristupom koji se temelji na cijelom životnom ciklusu u cilju pripreme zahtjeva za ekološki dizajn te bi prema potrebi trebala razviti nove metode ili alate. Informacije povezane s okolišnim pokazateljima životnog ciklusa, kao što je ugljični otisak, trebale bi se izračunavati uzimajući u obzir postojeće i međunarodno utvrđene metode, kao i one koje su već provedene u pravo Unije. Također je potrebno uzeti u obzir znanstvene metode koje preporučuju međunarodne i europske organizacije za normizaciju. Osobito, kad je riječ o modeliranju energije koja se upotrebljava u proizvodnim procesima, posebnu pozornost trebalo bi posvetiti modeliranju kombinacije izvora energije kojim bi se u obzir uzela i pitanja kao što su ugovori o kupnji energije, jamstva o podrijetlu i vlastita proizvodnja električne energije. Mogli bi biti potrebni i novi pristupi za pripremu obveznih kriterija javne nabave i za zabrane uništenja neprodanih proizvoda široke potrošnje.

(24)

Zahtjevi u pogledu svojstava trebali bi se odnositi na odabrani parametar proizvoda relevantan za ciljani aspekt proizvoda za koji je utvrđen potencijal za poboljšanje okolišne održivosti. Takvi zahtjevi mogli bi uključivati minimalne ili maksimalne razine svojstava u odnosu na parametar proizvoda, nekvantitativne zahtjeve koji su usmjereni na poboljšanje svojstava u odnosu na parametar proizvoda ili zahtjeve povezane s funkcionalnim svojstvima proizvoda kako bi se osiguralo da odabrani zahtjevi u pogledu svojstava ne utječu negativno na sposobnost proizvoda da obavlja funkciju za koju je dizajniran i stavljen na tržište. U pogledu minimalnih ili maksimalnih razina, to bi na primjer moglo biti ograničenje potrošnje energije u fazi uporabe ili količina određenog materijala ugrađenog u proizvod, zahtjev za najmanju količinu recikliranog materijala ili ograničenje na određenu kategoriju utjecaja na okoliš ili na skup svih relevantnih utjecaja na okoliš. Primjer nekvantitativnog zahtjeva jest zabrana posebnog tehničkog rješenja koje negativno utječe na mogućnost popravka proizvoda. Zahtjevi u pogledu svojstava primjenjivat će se kako bi se proizvode s najlošijim svojstvima uklonilo s tržišta i kako bi se postupno došlo do proizvoda s najboljim svojstvima ako je to potrebno radi davanja doprinosa ciljevima okolišne održivosti iz ove Uredbe. Zahtjevi u pogledu svojstava mogli bi se odnositi i na upotrebu resursa, uključujući zahtjeve povezane s uporabom obnovljivih izvora ili materijala s biološkim sadržajem u proizvodu, te bi mogli obuhvaćati ispuštanje nanoplastike i mikroplastike. Pri predviđanju kombinacije zahtjeva, Komisija bi zahtjeve trebala ocijeniti u cjelini i utvrditi kombinaciju zahtjeva koja donosi najveće koristi za okolišnu održivost.

(25)

Kako bi se osigurala dosljednost, zahtjevi u pogledu svojstava trebali bi dopunjavati provedbu prava Unije o otpadu. Iako su zahtjevi za stavljanje na tržište ambalaže kao konačnog proizvoda utvrđeni u Direktivi Europskog parlamenta i Vijeća 94/62/EZ (29), ovom Uredbom mogla bi se nadopuniti ta direktiva utvrđivanjem zahtjeva temeljenih na proizvodu koji se usredotočuju na ambalažu određenih proizvoda kada se stavljaju na tržište. Prema potrebi, takvi dodatni zahtjevi trebali bi posebno doprinijeti smanjenju količine upotrijebljene ambalaže na najmanju moguću mjeru, a time doprinijeti i sprečavanju nastanka otpada u Uniji.

(26)

Kemijska sigurnost priznati je element održivosti proizvoda. Temelji se na intrinzičnim opasnostima kemikalija za zdravlje ili okoliš u kombinaciji s posebnom ili generičkom izloženošću te je obuhvaćena pravom Unije o kemikalijama, kao što su uredbe (EZ) br. 1935/2004 (30), (EZ) br. 1907/2006 (31), (EZ) br. 1272/2008 (32), (EZ) br. 1223/2009 (33), (EU) 2017/745 i (EU) 2019/1021 (34) te Direktiva 2009/48/EZ (35) Europskog parlamenta i Vijeća. Ova Uredba ne bi trebala omogućiti ograničavanje tvari prvenstveno na temelju kemijske sigurnosti, kao što je učinjeno u okviru ostalog prava Unije. Pravom Unije o kemikalijama već je predviđeno ograničenje za tvari ili smjese povezano sa sigurnošću ili rizikom, prema potrebi. Međutim, utvrđivanjem zahtjeva u pogledu svojstava također bi se, prema potrebi, trebali smanjiti znatni rizici za zdravlje ljudi ili okoliš. Zahtjevi u pogledu informacija o prisutnosti zabrinjavajućih tvari doprinijet će i smanjenju izloženosti kemikalijama, uz mjere upravljanja rizikom predviđene ostalim pravom Unije. Slično tome, ovom se Uredbom ne bi trebalo omogućiti ograničavanje tvari iz razloga povezanih sa sigurnošću hrane. Međutim, propisima Unije o kemikalijama i hrani ne omogućuje se da se utjecaji na održivost koji nisu povezani s kemijskom sigurnošću ili sigurnošću hrane rješavaju ograničenjima za određene tvari. Kako bi se prevladalo to ograničenje, ova bi Uredba pod određenim uvjetima trebala omogućiti da se tvari koje su prisutne u proizvodima ili se upotrebljavaju u postupcima njihove proizvodnje koji negativno utječu na održivost proizvodâ ograniče. Ova Uredba trebala bi, prema potrebi, dopuniti i ne bi smjela duplicirati ili zamijeniti ograničenja za tvari obuhvaćene Direktivom 2011/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća (36), čiji je cilj zaštita zdravlja ljudi i okoliša, uključujući oporabu i zbrinjavanje otpada od električne i elektroničke opreme na okolišno prihvatljiv način.

(27)

Komisija bi pri utvrđivanju zahtjeva u pogledu svojstava trebala moći uvesti zahtjeve kojima bi se spriječilo uključivanje određenih tvari u proizvod. Identifikacija takvih tvari trebala bi biti dio procjene Komisije prije utvrđivanja zahtjeva za ekološki dizajn za određenu skupinu proizvoda, a Komisija bi u toj procjeni trebala uzeti u obzir, na primjer, čini li tvar složenijom ponovnu uporabu ili recikliranje proizvoda ili utječe li negativno na svojstva recikliranog materijala, na primjer svojom bojom ili mirisom. Ako je tvar već utvrđena kao tvar koja ometa kružnost za jednu skupinu proizvoda, to može biti naznaka da se njome ometa kružnost i za druge skupine proizvoda. Identifikacija i moguće ograničenje tvari trebali bi aktivirati i zahtjev u pogledu informacija.

(28)

Kako bi se poboljšala okolišna održivost proizvoda, zahtjevi u pogledu informacija trebali bi se odnositi na odabrani parametar proizvoda relevantan za aspekt proizvoda, kao što su ekološki otisak proizvoda, ugljični otisak proizvoda i trajnost proizvoda. Tim zahtjevima od proizvođača bi trebalo zahtijevati da stavi na raspolaganje informacije o svojstvima proizvoda u odnosu na odabrani parametar proizvoda ili druge informacije koje mogu utjecati na način na koji strane koje nisu proizvođač postupaju s proizvodom kako bi se poboljšala svojstva u odnosu na takav parametar. Takve zahtjeve u pogledu informacija trebalo bi utvrditi kao dodatak zahtjevima u pogledu svojstava za isti parametar proizvoda ili umjesto njih, prema potrebi. Važno je da Komisija na odgovarajući način obrazloži svoju odluku da umjesto zahtjeva u pogledu svojstava utvrdi samo zahtjeve u pogledu informacija. Ako delegirani akt uključuje zahtjeve u pogledu informacija, u njemu bi trebalo navesti način stavljanja na raspolaganje traženih informacija i olakšavanja pristupa tim informacijama, kao što je njihovo objavljivanje na javno dostupnim internetskim stranicama ili uključivanje u digitalnu putovnicu za proizvode ili na oznaku proizvoda. Neophodne informacije koje se odnose na zdravlje, sigurnost i prava krajnjih korisnika trebale bi se uvijek pružati potrošačima fizičkim sredstvima i biti dostupne na nosaču podataka uključenom na proizvodu odnosno uz proizvod. Zahtjevi u pogledu informacija potrebni su kako bi doveli do promjene ponašanja koja je potrebna kako bi se osiguralo postizanje ciljeva okolišne održivosti iz ove Uredbe. Informacije relevantne za donošenje informirane odluke o kupnji potrošaču bi trebalo pružiti prije kupnje proizvoda. Očekuje se da će zahtjevi u pogledu informacija potaknuti potrošače i tijela javne vlasti na održivije odluke pružanjem primjerenih sredstava kupcima i tijelima javne vlasti za usporedbu proizvoda na temelju njihove okolišne održivosti. Zahtjevi u pogledu informacija trebali bi doprinijeti i poboljšanju stopa prikupljanja koje države članice provode za relevantne skupine proizvoda, posebno za one za koje postoji znatan potencijal za ponovnu uporabu i obnovu, kao što su mobilni telefoni za koje stopa prikupljanja u državama članicama ne premašuje 5 %, na primjer omogućavanjem prikupljanja informacija o programima povrata putem financijskih poticaja i sustava povrata pologa, jamstvima privatnosti podataka, bazama podataka o lokacijama za preuzimanje i personaliziranim informacijama o kraju životnog vijeka, putem digitalne putovnice za proizvode, o vrijednosti proizvoda i o najboljim praksama u pogledu pravilnog zbrinjavanja.

(29)

Ako delegirani akti uključuju zahtjeve u pogledu informacija, njima bi se mogli dodatno utvrditi razredi učinkovitosti u odnosu na jedan ili više relevantnih parametara proizvoda kako bi se olakšala usporedba proizvoda. Razredi učinkovitosti trebali bi omogućiti razlikovanje proizvoda na temelju njihove relativne održivosti, a mogli bi ih upotrebljavati i potrošači i tijela javne vlasti. Kao takvi, namijenjeni su usmjeravanju tržišta prema održivijim proizvodima.

(30)

Zahtjevi u pogledu informacija o mogućnosti popravka i trajnosti imaju ključnu ulogu u pomaganju potrošačima da njihova potrošnja bude održiva. Ovom bi se Uredbom trebala omogućiti uspostava ocjena mogućnosti popravka ili ocjena trajnosti za proizvode za koje se takve ocjene smatraju primjerenima radi pružanja koristi za okoliš i jasnijih informacija za potrošače. Kako bi se potrošačima omogućilo da djelotvorno procijene i usporede proizvode, važno je da format, sadržaj i prikaz takvih ocjena mogućnosti popravka i trajnosti uključuju lako razumljiv jezik i piktograme te da se ocjena mogućnosti popravka temelji na usklađenoj metodologiji utvrđenoj za proizvod ili skupinu proizvoda, kojom se parametri kao što su dostupnost rezervnih dijelova, cijena rezervnih dijelova, jednostavnost rastavljanja i dostupnost alata objedinjuju u jedinstvenu ocjenu.

(31)

Informacije o prisutnosti zabrinjavajućih tvari u proizvodima ključan su element za identifikaciju i promicanje proizvoda koji su održivi. Kemijski sastav proizvoda u velikoj mjeri određuje njihove funkcionalnosti i učinke, kao i mogućnost ponovne uporabe ili oporabe nakon što postanu otpad. U Komunikaciji Komisije od 14. listopada 2020. naslovljenoj „Strategija održivosti u području kemikalija: Prelazak na netoksični okoliš” poziva se na smanjenje prisutnosti zabrinjavajućih tvari u proizvodima i osiguravanje dostupnosti informacija o kemijskom sadržaju i sigurnoj uporabi uvođenjem zahtjeva u pogledu informacija i praćenjem prisutnosti zabrinjavajućih tvari tijekom cijelog životnog ciklusa materijala i proizvoda. Uredbom (EZ) br. 1272/2008 i ostalim postojećim pravom o kemikalijama, kao što je Uredba (EZ) br. 1223/2009, već se osigurava obavješćivanje o opasnostima za zdravlje ili okoliš koje predstavljaju određene zabrinjavajuće tvari, pojedinačno ili u smjesi. Korisnicima tvari i smjesa trebalo bi također pružati relevantne informacije. Nadalje, korisnici proizvoda koji nisu tvari ili smjese i osobe koje gospodare otpadom od takvih proizvoda isto bi tako trebali primati relevantne informacije, uključujući informacije koje se prvenstveno odnose na opasnosti kemikalija za zdravlje ili okoliš. Stoga bi se ovom Uredbom trebalo omogućiti utvrđivanje zahtjeva povezanih s praćenjem i priopćavanjem informacija o održivosti, uključujući prisutnost zabrinjavajućih tvari u proizvodima tijekom njihova cijelog životnog ciklusa, među ostalim i radi njihove dekontaminacije i oporabe kada postanu otpad. Takav okvir trebao bi biti usmjeren na postupno obuhvaćanje zabrinjavajućih tvari u svim proizvodima navedenima u planovima rada koje Komisija treba donijeti. Takve zahtjeve u pogledu praćenja zabrinjavajućih tvari trebalo bi automatski uključiti ako se zahtjev u pogledu informacija treba utvrditi na temelju ove Uredbe, osim ako je takav zahtjev u pogledu informacija dio horizontalnih zahtjeva za ekološki dizajn. Kako bi se uzeli u obzir kriteriji koje zahtjevi za ekološki dizajn trebaju ispuniti, a posebno kako bi se izbjeglo nerazmjerno administrativno opterećenje za gospodarske subjekte, Komisija bi trebala moći, prema potrebi za predmetnu skupinu proizvoda, utvrditi pragove za koncentraciju tvari u proizvodu ili relevantnim sastavnim dijelovima na temelju kojih se pokreće zahtjev u pogledu praćenja, odrediti različite rokove za podnošenje zahtjeva i, u opravdanim slučajevima, predvidjeti odstupanja od zahtjeva u pogledu praćenja. Pri utvrđivanju pojedinosti potrebnih informacija i pragova Komisija bi trebala uzeti u obzir postojeće zahtjeve u pogledu informacija i pragove u skladu s pravom Unije, posebno u skladu s uredbama (EZ) br. 1907/2006 i (EZ) br. 1272/2008 te drugim sektorskim zakonodavstvom o proizvodima. Odstupanje na temelju tehničke izvedivosti moglo bi se primjenjivati u slučajevima kada se prisutnost tvari u proizvodu ne može provjeriti s pomoću trenutačno dostupne tehnologije.

(32)

Zahtjevi u pogledu informacija utvrđeni ovom Uredbom trebali bi uključivati zahtjev za stavljanje na raspolaganje digitalne putovnice za proizvode. Digitalna putovnica za proizvode važan je digitalni alat za stavljanje informacija na raspolaganje akterima u cjelokupnom lancu vrijednost te se očekuje da će dostupnost digitalne putovnice za proizvode znatno poboljšati sveobuhvatnu sljedivost proizvoda u cijelom njegovu lancu vrijednosti. Očekuje se da će digitalna putovnica za proizvode, među ostalim, pomoći kupcima u donošenju informiranih odluka poboljšanjem njihova pristupa relevantnim informacijama, omogućiti gospodarskim subjektima, to jest proizvođačima, ovlaštenim zastupnicima, uvoznicima, distributerima, trgovcima i pružateljima usluge provođenja narudžbi, te drugim akterima u lancu vrijednost, kao što su kupci, profesionalni serviseri, neovisni subjekti, subjekti koji se bave obnovom, subjekti koji se bave ponovnom proizvodnjom, subjekti koji se bave recikliranjem, tijela za nadzor tržišta i carinska tijela, organizacije civilnog društva, istraživači, sindikati i Komisija, ili bilo kojoj organizaciji koja djeluje u njihovo ime, da pristupaju relevantnim podatcima te da ih unose ili ažuriraju, kao i omogućiti nadležnim nacionalnim tijelima da obavljaju svoje dužnosti bez ugrožavanja zaštite povjerljivih poslovnih informacija. U tu je svrhu važno da digitalna putovnica za proizvode bude prilagođena korisnicima i da su u njoj sadržani podatci točni, potpuni i ažurirani. Digitalna putovnica za proizvode trebala bi, prema potrebi, biti dopunjena nedigitalnim oblicima prijenosa informacija, kao što su informacije u priručniku za proizvod ili na oznaci. Osim toga, trebalo bi omogućiti uporabu digitalne putovnice za proizvode radi pružanja informacija o relevantnoj skupini proizvoda u skladu s ostalim pravom Unije.

(33)

Kako bi se uzela u obzir priroda proizvoda i njegovo tržište, informacije koje treba uključiti u digitalnu putovnicu za proizvode trebalo bi pažljivo ispitati od slučaja do slučaja pri izradi pravila za pojedine proizvode. Kako bi se postigao najbolji pristup podatcima koji iz toga proizlaze uz istodobnu zaštitu prava intelektualnog vlasništva, potrebno je osmisliti i provesti digitalnu putovnicu za proizvode tako da se omoguće različite opcije pristupa podatcima uključenima u digitalnu putovnicu za proizvode ovisno o vrsti podataka i tipologiji dionika. Jednako tako, kako bi se izbjegli troškovi za trgovačka društva i za javnost koji nisu razmjerni širim koristima, digitalna putovnica za proizvode trebala bi biti specifična za artikl, šaržu ili model proizvoda, ovisno o, na primjer, složenosti lanca vrijednost, veličini, prirodi ili učincima razmatranih proizvoda. U procjenama učinka provedenima pri pripremi delegiranih akata kojima se utvrđuju zahtjevi za ekološki dizajn trebali bi se analizirati troškovi i koristi utvrđivanja zahtjeva u pogledu informacija s pomoću digitalnih putovnica za proizvode na razini modela, šarže ili artikla. Pojmom „model” obično se upućuje na verziju proizvoda čije sve jedinice imaju ista tehnička svojstva relevantna za zahtjeve za ekološki dizajn i istu identifikacijsku oznaku modela, pojmom „šarža” obično se upućuje na podskup određenog modela koji se sastoji od svih proizvoda proizvedenih u određenom proizvodnom pogonu u određenom trenutku, a pojmom „artikl” obično se upućuje na jednu jedinicu modela. U procjeni učinka trebalo bi, u mjeri u kojoj se digitalna putovnica za proizvode oslanja na norme koje nisu besplatne, razmotriti je li takvo oslanjanje primjereno i kako se mogu izbjeći nerazmjerni troškovi za mikro, mala i srednja poduzeća (MSP-ovi).

(34)

S obzirom na to da se ostalim pravom Unije utvrđuju zahtjevi u pogledu informacija za proizvode i uspostavljaju sustavi za stavljanje informacija na raspolaganje gospodarskim subjektima i kupcima, Komisija bi trebala razmotriti povezivanje zahtjeva u pogledu informacija iz ove Uredbe s tim drugim zahtjevima, kao što je obveza dostavljanja sigurnosno-tehničkih listova za tvari i smjese u skladu s Uredbom (EZ) br. 1907/2006. Kada je to izvedivo, Komisija bi također trebala povezati digitalnu putovnicu za proizvode s postojećim bazama podataka i alatima Unije kao što su Europski registar proizvoda za označivanje energetske učinkovitosti (EPREL) ili baza podataka za informiranje o zabrinjavajućim tvarima u predmetima kao takvima ili u složenim predmetima (proizvodima) (SCIP).

(35)

Kako se ne bi nepotrebno odgađalo utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn osim onih u vezi s digitalnom putovnicom za proizvode ili kako bi se osigurala mogućnost djelotvorne provedbe digitalnih putovnica za proizvode, Komisiji bi trebalo dopustiti da skupine proizvoda izuzme od zahtjeva povezanih s digitalnom putovnicom za proizvode ako tehničke specifikacije nisu dostupne u odnosu na neophodne zahtjeve za tehničko rješenje i funkcioniranje digitalne putovnice za proizvode. Isto tako, kako bi se spriječilo nepotrebno administrativno opterećenje za gospodarske subjekte, Komisiji bi trebalo dopustiti da skupine proizvoda izuzme od zahtjeva u pogledu digitalne putovnice za proizvode ako drugi pravni akti Unije već uključuju sustav za digitalno pružanje informacija o proizvodima kojim se akterima duž lanca vrijednosti omogućuje pristup relevantnim informacijama o proizvodima i olakšava provjera sukladnosti proizvoda koju provode nadležna nacionalna tijela. Ta izuzeća trebalo bi povremeno preispitivati uzimajući u obzir daljnju dostupnost tehničkih specifikacija.

(36)

Jedinstvena identifikacija proizvodâ temeljni je element za omogućivanje sljedivosti u cijelom lancu opskrbe. Stoga bi digitalna putovnica za proizvode trebala biti povezana s jedinstvenom identifikacijskom oznakom proizvoda. Osim toga, prema potrebi, digitalna putovnica za proizvode trebala bi biti povezana s jedinstvenom identifikacijskom oznakom subjekta i jedinstvenom identifikacijskom oznakom objekta, čime bi se omogućilo praćenje aktera i proizvodnih postrojenja povezanih s tim proizvodom. Kako bi se osigurala interoperabilnost, nosač podataka, jedinstvenu identifikacijsku oznaku subjekta i jedinstvenu identifikacijsku oznaku objekta koje omogućavaju sljedivost trebalo bi izdavati u skladu s međunarodno priznatim normama. Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi izmjene ove Uredbe zamjenom ili dodavanjem normi u skladu s kojima se nosač podataka, jedinstvena identifikacijska oznaka subjekta i jedinstvena identifikacijska oznaka objekta mogu izdati, s obzirom na tehnički ili znanstveni napredak. Time bi se trebalo osigurati da podatke sadržane u digitalnoj putovnici za proizvode mogu bilježiti i prenositi svi gospodarski subjekti te bi se trebala jamčiti kompatibilnost jedinstvenih identifikacijskih oznaka s vanjskim sastavnim dijelovima kao što su uređaji za skeniranje. Osim toga, podatci bi trebali biti prenosivi putem otvorene interoperabilne mreže za razmjenu podataka bez ovisnosti o jednom pružatelju usluga.

(37)

Digitalizirane informacije o proizvodu i njegovu životnom ciklusu ili, ako je primjenjivo, njegova putovnica trebale bi biti lako dostupne skeniranjem nosača podataka, kao što je vodeni žig ili kod za brzi odgovor (QR). Ako je moguće, nosač podataka trebao bi se nalaziti na samom proizvodu kako bi se osiguralo da podatci ostanu dostupni tijekom njegova cijelog životnog ciklusa. Međutim, ovisno o prirodi, veličini ili namjeni predmetnih proizvoda, trebala bi biti moguća odstupanja.

(38)

Kako bi se osigurao pristup digitalnoj putovnici za proizvode tijekom razdoblja navedenog u delegiranim aktima, među ostalim nakon nesolventnosti, likvidacije ili prestanka djelatnosti u Uniji, gospodarski subjekt koji stavlja proizvod na tržište trebao bi staviti na raspolaganje rezervni primjerak digitalne putovnice za proizvode putem pružatelja usluga digitalne putovnice za proizvode koji je neovisna treća strana.

(39)

Kako bi se osiguralo djelotvorno uvođenje digitalne putovnice za proizvode, njezino tehničko rješenje, zahtjevi u pogledu podataka i funkcioniranje putovnice za proizvode trebali bi biti u skladu sa skupom neophodnih tehničkih zahtjeva koji su osnova za dosljedno uvođenje digitalne putovnice za proizvode u svim sektorima. Kako bi se osigurala djelotvorna provedba tih neophodnih zahtjeva, trebalo bi utvrditi tehničke specifikacije u obliku usklađenih normi na koje su upućivanja objavljena u Službenom listu Europske unije ili, kao zamjenska mogućnost, u obliku zajedničkih specifikacija koje bi Komisija donijela putem provedbenih akata. Tehničkim rješenjem trebalo bi osigurati da se podatci u digitalnoj putovnici za proizvode prenose na siguran način, uz poštovanje pravila o privatnosti. Potrebno je digitalnu putovnicu za proizvode razviti na temelju otvorenog dijaloga s međunarodnim partnerima kako bi se njihova stajališta uzela u obzir pri izradi tehničkih specifikacija te kako bi se osigurao njihov doprinos uklanjanju trgovinskih prepreka za zelenije proizvode koji imaju dulje životne cikluse i prilagođeniji su kružnom gospodarstvu, čime bi se smanjili troškovi povezani s održivim ulaganjima, stavljanjem na tržište i usklađivanjem, te poduprle inovacije. Kako bi se omogućila njihova djelotvorna provedba, važno je da se razviju tehničke specifikacije i zahtjevi povezani sa sljedivošću duž cijelog lanca vrijednosti koliko je moguće, na temelju sporazumnog pristupa te sudjelovanja, suglasnosti i djelotvorne suradnje različitih aktera kao što su tijela za normizaciju, industrijska udruženja, start-up poduzeća, organizacije potrošača, stručnjaci, nevladine organizacije i međunarodni partneri, uključujući gospodarstva u razvoju.

(40)

Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi dopune ove Uredbe jasnim definiranjem uloge i odgovornosti različitih aktera, kao što su agencije nadležne za izdavanje i pružatelji usluga koji će biti uključeni u izradu, autentifikaciju, obradu i pohranu podataka i moguće povlačenje važnih elemenata digitalne putovnice za proizvode, kao što su jedinstvene identifikacijske oznake i nosači podataka. Komisija bi u toj mjeri mogla provesti procjenu učinka kako bi istražila prikladnost razvoja sustava certificiranja za pružatelje usluga digitalne putovnica za proizvode.

(41)

Kako bi se osiguralo da je digitalna putovnica za proizvode fleksibilna, prilagodljiva i zasnovana na tržištu te da se razvija u skladu s poslovnim modelima, tržištima i inovacijama, trebala bi se temeljiti na decentraliziranom podatkovnom sustavu te bi je trebali uspostaviti i njome upravljati gospodarski subjekti. Međutim, za potrebe izvršavanja i praćenja potrebno je da nadležna nacionalna tijela i Komisija imaju izravan pristup evidenciji svih jedinstvenih identifikacijskih oznaka koje su povezane s proizvodima koji se stavljaju na tržište ili se stavljaju u uporabu. U tu bi svrhu Komisija trebala uspostaviti registar digitalnih putovnica za proizvode radi pohrane takvih podataka („registar”) i njime upravljati. Ako je to potrebno radi dodatnog olakšavanja izvršavanja, Komisija bi, prema potrebi, trebala odrediti druge podatke sadržane u digitalnoj putovnici za proizvode koji moraju biti pohranjeni u registru.

(42)

Komisija bi trebala uspostaviti i održavati javno dostupan internetski portal prilagođen korisnicima na kojem dionici kao što su kupci, gospodarski subjekti i drugi relevantni akteri imaju pristup podatcima sadržanima u digitalnim putovnicama za proizvode te mogućnost pretraživanja i usporedbe podataka sadržanih u tim putovnicama u skladu sa svojim pravima pristupa utvrđenima u delegiranim aktima kojima se utvrđuju zahtjevi za ekološki dizajn. Taj internetski portal trebao bi sadržavati poveznice na podatke koje je gospodarski subjekt već pohranio u svojoj decentraliziranoj digitalnoj putovnici za proizvode.

(43)

Svaka obrada osobnih podataka na temelju ove Uredbe treba biti u skladu s primjenjivim pravilima o zaštiti osobnih podataka. Nadležna nacionalna tijela u državama članicama trebaju obrađivati osobne podatke u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (37) i pri tome posebnu pozornost davati načelima tehničke i integrirane zaštite podataka. Komisija svaku obradu osobnih podataka, posebno podataka pohranjenih u registru, treba provoditi u skladu s Uredbom (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (38). Osobni podatci kupaca ne bi se smjeli pohranjivati u digitalnu putovnicu za proizvode.

(44)

Djelotvorno izvršavanje u pogledu proizvoda koji se stavljaju na tržište Unije, neovisno o tome jesu li iz domaće proizvodnje ili iz uvoza, neophodno je za postizanje ciljeva ove Uredbe. Stoga bi, nakon što Komisija uspostavi registar, carinska tijela trebala imati izravan pristup tom registru putem okružja jedinstvenog sučelja EU-a za carinu utvrđenog Uredbom (EU) 2022/2399 Europskog parlamenta i Vijeća (39). Uloga carinskih tijela trebala bi biti da barem provjere odgovaraju li jedinstvena identifikacijska oznaka registracije proizvoda koja se im mora dostaviti ili staviti na raspolaganje i relevantna oznaka robe podatcima pohranjenima u registru. Time bi se carinskim tijelima omogućilo da provjere postoji li digitalna putovnica za proizvode u slučaju uvezenih proizvoda. Prema potrebi, Komisija bi u svojem provedbenom aktu o registru trebala utvrditi potrebne obveze gospodarskih subjekata da ažuriraju podatke pohranjene u registru.

(45)

Podatcima sadržanima u digitalnoj putovnici za proizvode želi se carinskim tijelima omogućiti unapređivanje i olakšavanje upravljanja rizicima te bolje usmjeravanje kontrola na granici. Stoga bi carinskim tijelima trebalo omogućiti da podatke sadržane u digitalnoj putovnici za proizvode i povezanom registru preuzimaju i upotrebljavaju radi obavljanja svojih zadaća u skladu s pravom Unije, pa tako i upravljanja rizikom u skladu s Uredbom (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (40).

(46)

Kako bi se potrošače potaknulo na donošenje održivih odluka, oznake bi, kad se to zahtijeva delegiranim aktima donesenima na temelju ove Uredbe, trebale sadržavati jasne i lako razumljive informacije koje omogućavaju djelotvornu usporedbu proizvoda, na primjer navođenjem razredâ učinkovitosti. Naime, fizičke oznake mogu poslužiti potrošačima kao dodatni izvor informacija na mjestu prodaje. One bi trebale pružiti brzu vizualnu osnovu za razlikovanje proizvoda na temelju njihovih svojstava u odnosu na određeni parametar ili skup parametara proizvoda. Njima bi se, prema potrebi, trebao omogućiti i pristup dodatnim informacijama navođenjem posebnih upućivanja poput adresa internetskih stranica, dinamičnih kodova za brzi odgovor (QR oznaka), poveznica na oznake dostupne na internetu ili bilo kojeg odgovarajućeg sredstva usmjerenog na potrošače. Komisija bi u relevantnom delegiranom aktu trebala utvrditi najdjelotvorniji način prikazivanja takvih oznaka, među ostalim u slučaju prodaje na daljinu putem interneta, uzimajući u obzir posljedice za kupce i gospodarske subjekte te značajke predmetnih proizvoda. Komisija bi trebala moći zahtijevati i da oznaka bude otisnuta na pakiranju proizvoda.

(47)

Uredba (EU) 2017/1369, kojom se uspostavlja okvir za označivanje energetske učinkovitosti primjenjuje se, usporedno s ovom Uredbom, na proizvode povezane s energijom. Oznake energetske učinkovitosti uspješan su instrument u pogledu pružanja potrošačima odgovarajućih informacija o proizvodima povezanima s energijom. Razrede učinkovitosti utvrđene ovom Uredbom trebalo bi, prema potrebi, uključiti u oznaku energetske učinkovitosti kao dodatne informacije kako je predviđeno u članku 16. Uredbe (EU) 2017/1369. U slučajevima u kojima se relevantne informacije o svojstvima proizvoda u odnosu na neki njegov parametar ne mogu uključiti kao dodatne informacije u oznaku energetske učinkovitosti, Komisija bi, prema potrebi, trebala moći zahtijevati utvrđivanje oznake u skladu s ovom Uredbom u koju se mogu uključiti relevantne informacije iz oznake energetske učinkovitosti, umjesto oznake energetske učinkovitosti.

(48)

Potrošače treba zaštititi od informacija koje bi ih mogle dovesti u zabludu i omesti ih u odabiru održivijih proizvoda. Zbog toga bi trebalo zabraniti da se stavljaju na tržište ili da se stavljaju u upotrebu proizvodi koji nose oznake ili su popraćeni oznakama koje bi kupce mogle dovesti u zabludu ili ih zbuniti oponašanjem oznaka predviđenih ovom Uredbom ili ako su popraćeni bilo kojom drugom informacijom koja bi kupce mogla dovesti u zabludu ili ih zbuniti u pogledu oznaka predviđenih ovom Uredbom. Ne treba se smatrati da znak za okoliš EU-a ili drugi nacionalno ili regionalno službeno priznati znakovi za okoliš EN ISO 14024 tipa I dovode u zabludu ili zbunjuju, ako su kriteriji razvijeni na temelju tih programa označivanja barem jednako strogi kao zahtjevi za ekološki dizajn.

(49)

Kako bi se na najučinkovitiji način ostvarili ciljevi europskog zelenog plana i ponajprije riješilo pitanje proizvoda s najvećim utjecajem na okoliš, Komisija bi trebala odrediti prioritete među proizvodima koji će se urediti ovom Uredbom i zahtjevima koji će se na njih primjenjivati. Na temelju postupka određivanja prioriteta u skladu s Direktivom 2009/125/EZ Komisija bi trebala donijeti plan rada kojim bi obuhvatila razdoblje od najmanje tri godine i u kojem bi utvrdila popis skupina proizvoda za koje namjerava donijeti delegirane akte te aspekte proizvoda za koje namjerava donijeti delegirane akte horizontalne primjene. Komisija bi se pri određivanju prioriteta trebala rukovoditi skupom kriterija koji se posebno odnose na mogući doprinos delegiranih akata ostvarivanju klimatskih, okolišnih i energetskih ciljeva Unije te njihov potencijal za poboljšanje odabranih aspekata proizvoda bez stvaranja nerazmjernih troškova za javnost i gospodarske subjekte. S državama članicama i dionicima trebalo bi se savjetovati i u okviru Foruma za ekološki dizajn koji Komisija treba uspostaviti. Zbog komplementarnosti između ove Uredbe i Uredbe (EU) 2017/1369 u pogledu proizvoda povezanih s energijom, trebalo bi uskladiti vremenske okvire za plan rada u skladu s ovom Uredbom i plan rada predviđen člankom 15. Uredbe (EU) 2017/1369. Pri određivanju prioriteta kad je riječ o međuproizvodima Komisija bi trebala uzeti u obzir i posljedice takvih međuproizvoda za konačne proizvode. S obzirom na njihovu važnost za postizanje energetskih ciljeva Unije, odgovarajući dio mjera sadržanih u planu rada trebao bi se odnositi na proizvode povezane s energijom. Vozila iz članka 2. stavka 1. Uredbe (EU) br. 167/2013, članka 2. stavka 1. Uredbe (EU) br. 168/2013 i članka 2. stavka 1. Uredbe (EU) 2018/858, već podliježu sveobuhvatnim odredbama, uključujući posebne okolišne zahtjeve, te stoga ne bi smjela imati prednost pri utvrđivanju zahtjeva za ekološki dizajn. U prvom planu rada Komisija bi trebala dati prednost željezu, čeliku, aluminiju, tekstilu, posebno odjeći i obući, namještaju, među ostalim madracima, gumama, deterdžentima, bojama, mazivima, kemikalijama, proizvodima informacijske i komunikacijske tehnologije i drugim elektroničkim uređajima i proizvodima povezanima s energijom, za koje će se prvi put utvrditi zahtjevi za ekološki dizajn ili za koje treba preispitati postojeće mjere donesene na temelju Direktive 2009/125/EZ u skladu s ovom Uredbom. Ako odluči izmijeniti taj popis, Komisija bi za to trebala dati odgovarajuće obrazloženje.

(50)

Industrija cementa, kao jedan od sektora s najvećom potrošnjom energije i materijala i s najvećim emisijama ugljika, trenutačno je odgovorna za oko 7 % globalnih emisija CO2 i 4 % emisija u Uniji, što je čini ključnim sektorom za što brže usklađivanje s Pariškim klimatskim sporazumom i klimatskim ciljevima Unije. Iako građevni proizvodi, uključujući cement, trebaju biti obuhvaćeni uredbom Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju usklađenih uvjeta za stavljanje na tržište građevnih proizvoda („uredba o građevnim proizvodima”) oni ostaju obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe. Kako bi se izbjeglo nepostojanje zahtjeva u pogledu proizvoda koji su hitno potrebni da bismo ostvarili klimatske i okolišne ciljeve, u izostanku adekvatnih zahtjeva u pogledu svojstava i zahtjeva u pogledu informacija za takve proizvode na temelju uredbe o građevnim proizvodima, Komisija bi trebala donijeti delegirane akte kojima se utvrđuju zahtjevi za ekološki dizajn za cement najranije 31. prosinca 2028. i najkasnije do 1. siječnja 2030.

(51)

Kad je riječ o građevnim proizvodima, ovom bi se Uredbom trebali utvrditi zahtjevi za konačne proizvode samo ako nije vjerojatno da će se obvezama koje su stvorene uredbom o građevnim proizvodima i njezinom provedbom u dovoljnoj mjeri ostvariti ciljevi okolišne održivosti koji se nastoje postići ovom Uredbom. Osim toga, pri izradi planova rada Komisija bi trebala uzeti u obzir da, nadovezujući se na aktualnu praksu, uredba o građevnim proizvodima u odnosu na proizvode povezane s energijom koji su ujedno građevni proizvodi daje prednost zahtjevima održivosti utvrđenima u ovoj Uredbi. To bi se, na primjer, trebalo odnositi na grijače, kotlove, dizalice topline, uređaje za grijanje vode i prostora, ventilatore, sustave hlađenja i ventilacije te fotonaponske proizvode, osim fotonaponskih ploča integriranih u zgrade. Uredba o građevnim proizvodima može se prema potrebi na te proizvode primijeniti komplementarno, uglavnom u vezi sa sigurnosnim aspektima, uzimajući u obzir i ostalo pravo Unije o proizvodima kao što su plinski aparati, niskonaponska oprema i strojevi.

(52)

Kako bi se osiguralo da se održi odgovarajuće savjetovanje sa svim zainteresiranim stranama, Komisija bi trebala uspostaviti Forum za ekološki dizajn, sastavljen od stručnjaka koje su imenovale države članice i druge zainteresirane strane kao što su predstavnici industrije, među ostalim MSP-ova i obrta, socijalnih poduzeća, sindikata, trgovaca na veliko i malo, uvoznika, udruga za zaštitu okoliša i udruženja potrošača, aktera uključenih u aktivnosti kružnog gospodarstva, europskih organizacija za normizaciju te istraživača. U okviru Foruma za ekološki dizajn Komisija bi trebala osnovati stručnu skupinu država članica, koja bi trebala doprinositi izradi novih zahtjeva za ekološki dizajn, procjeni mjera samoregulacije, razmjeni informacija i najboljih praksi među državama članicama o mjerama za poboljšanje usklađenosti s ovom Uredbom, kao što su obrazovne i informativne kampanje ili pružanje potpore MSP-ovima, te utvrđivanju prioriteta.

(53)

Radi poticanja samoregulacije kao valjane alternative regulatornim pristupima, ova bi Uredba, oslanjajući se na Direktivu 2009/125/EZ, trebala uključivati mogućnost da industrija predlaže mjere samoregulacije za proizvode koji nisu uključeni u plan rada. Mjere samoregulacije trebale bi biti usklađene s ciljevima ove Uredbe. Komisija bi trebala ocijeniti mjere samoregulacije koje predloži industrija, zajedno s informacijama i dokazima koje su dostavili potpisnici, s obzirom na, među ostalim, međunarodne trgovinske obveze Unije i potrebu da se osigura dosljednost s pravom Unije. Primjereno je i da Komisija može zatražiti revidiranu verziju mjere samoregulacije kad se god to smatra potrebnim, na primjer s obzirom na relevantna tržišna kretanja ili tehnološke pomake unutar predmetne skupine proizvoda. Nakon što se mjera samoregulacije navede u provedbenom aktu koji sadržava popis mjera samoregulacije koje ispunjavaju kriterije utvrđene u ovoj Uredbi, gospodarski subjekti opravdano očekuju da će Komisija prvo razmotriti sadržaj te mjere prije podnošenja prijedloga delegiranog akta kojim se za određenu skupinu proizvoda utvrđuju zahtjevi za ekološki dizajn. Međutim, Komisija bi trebala moći donositi zahtjeve za ekološki dizajn koji se primjenjuju i na neke od proizvoda ili sve proizvode obuhvaćene nekom priznatom mjerom samoregulacije u odnosu na one aspekte proizvoda koji nisu obuhvaćeni tom mjerom samoregulacije. Ako smatra da neka mjera samoregulacije više ne ispunjava kriterije utvrđene u ovoj Uredbi, Komisija bi je trebala ukloniti iz tog provedbenog akta. Stoga bi trebalo biti moguće utvrditi zahtjeve za ekološki dizajn za skupine proizvoda na koje se prethodno odnosila ta mjera samoregulacije.

(54)

MSP-ovi bi mogli imati velike koristi od povećanja potražnje za održivim proizvodima, ali bi se mogli suočiti i s troškovima i poteškoćama zbog određenih zahtjeva. Komisija bi pri pripremi zahtjeva za ekološki dizajn trebala uzeti u obzir njihov učinak na MSP-ove, a posebno na mikropoduzeća, koji djeluju u relevantnom proizvodnom sektoru. Države članice i Komisija trebale bi u svojim područjima nadležnosti pružati odgovarajuće informacije, uključujući smjernice, ciljano i specijalizirano osposobljavanje, te bi trebale pružati posebnu pomoć i potporu, uključujući financijsku potporu, MSP-ovima koji se bave proizvodnjom proizvoda za koje su utvrđeni zahtjevi za ekološki dizajn. Te su mjere posebno važne za skupine proizvoda u kojima je prisutnost MSP-ova značajna. Komisija bi, prema potrebi, trebala podržati izračun ekološkog otiska proizvoda pružanjem digitalnih alata, na primjer alata za izračun procjene životnog ciklusa, i podržati provedbu digitalne putovnice za proizvode. Važno je da Komisija pruža financijsku potporu predstavnicima MSP-ova, a posebno predstavnicima mikropoduzeća, kako bi im se omogućilo djelotvorno sudjelovanje u Forumu za ekološki dizajn, te da MSP-ovima pruža lako dostupne informacije o dostupnoj financijskoj potpori i programima. Države članice trebale bi poduzeti mjere u skladu s primjenjivim pravilima o državnim potporama. Pri razvoju i provedbi tih mjera države članice mogu se osloniti na potporu koju pružaju programi Unije i inicijative za MSP-ove.

(55)

Gospodarski subjekti uništavaju neprodane proizvode široke potrošnje poput tekstila i obuće, i to uništenje prerasta u jedan od raširenih okolišnih problema na cijelom prostoru Unije, posebno zbog ubrzanog rasta internetske prodaje. To dovodi do gubitka dragocjenih gospodarskih resursa jer se roba proizvodi, prevozi i nakon toga uništava a da se pritom uopće ne iskoristi u svrhu kojoj je namijenjena. Stoga je u interesu zaštite okoliša potrebno ovom Uredbom uspostaviti okvir za sprečavanje uništenja neprodanih proizvoda prvenstveno namijenjenih potrošačima, uključujući proizvode koji nisu ponuđeni na prodaju ili proizvode koje su potrošači vratili na temelju svojeg prava odustajanja kako je utvrđeno Direktivom 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća (41) ili tijekom duljeg razdoblja odustajanja koje je pružio trgovac. Koncept uništenja, kako je izložen u ovoj Uredbi, trebao bi obuhvaćati posljednje tri aktivnosti iz hijerarhije otpada, prvenstveno recikliranje, druge postupke oporabe i zbrinjavanje. Priprema za ponovnu uporabu, među ostalim obnovu i ponovnu proizvodnju, ne bi se smjela smatrati uništenjem. Sprečavanjem uništenja smanjit će se utjecaj na okoliš tih proizvoda tako što će se smanjiti stvaranje otpada i odvraćati od prekomjerne proizvodnje. Gospodarski subjekti trebali bi poduzeti mjere koje su potrebne kako bi se spriječila potreba za uništavanjem neprodanih proizvoda široke potrošnje. Osim toga, s obzirom na to da je nekoliko država članica uvelo nacionalno zakonodavstvo o uništenju neprodanih proizvoda široke potrošnje i time dovelo do narušavanja tržišta, potrebna su usklađena pravila o uništenju neprodanih proizvoda široke potrošnje kako bi se osiguralo da se na distributere, trgovce na malo i druge gospodarske subjekte primjenjuju ista pravila i poticaji u svim državama članicama.

(56)

Radi odvraćanja od uništenja neprodanih proizvoda široke potrošnje i prikupljanja daljnjih podataka o pojavi te prakse, ovom bi se Uredbom trebala uvesti obveza transparentnosti za gospodarske subjekte, osim za mikropoduzeća i mala poduzeća, čime bi se od njih zahtijevalo da barem na lako dostupnoj internetskoj stranici njihova mrežnog mjesta objave informacije o broju i težini neprodanih proizvoda široke potrošnje koji se godišnje odbacuju. Ako je primjenjivo, također bi trebali moći uvrstiti te informacije u svoja izvješća o upravljanju u skladu s Direktivom 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (42). Ta obveza trebala bi se primjenjivati na srednja poduzeća počevši od šest godina nakon stupanja na snagu ove Uredbe. Gospodarski subjekt trebao bi navesti vrstu ili kategoriju proizvoda, razloge za odbacivanje proizvoda i informacije o njihovu otpremanju radi daljnjih postupaka obrade otpada te poduzete i planirane mjere za sprečavanje uništenja neprodanih proizvoda široke potrošnje.

(57)

Nepotrebno velik obujam proizvodnje i kratka faza uporabe tekstila, od čega odjeća čini najveći udio potrošnje u Uniji, imaju znatan utjecaj na okoliš, kako je opisano u Komunikaciji Komisije od 30. ožujka 2022. o strategiji EU-a za održive i kružne tekstilne proizvode. Navodno su među artiklima koji se uništavaju novoproizvedeni, ali neprodani tekstilni proizvodi, a posebno odjeća. Odjeću bi trebalo više cijeniti te bi je trebalo nositi duže i brinuti se za nju više nego što je to slučaj u današnjoj kulturi brze mode. Iz perspektive kružnog gospodarstva takvo rasipanje vrijednih resursa u očitoj je suprotnosti s ciljevima ove Uredbe. Stoga je opravdano zabraniti uništenje neprodane odjeće i odjevnih dodataka te obuće.

(58)

Kako bi se uzeo u obzir utjecaj na okoliš uništenja drugih vrsta neprodanih proizvoda široke potrošnje, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi izmjene ove Uredba dodavanjem novih proizvoda na popis proizvoda široke potrošnje za koje je gospodarskim subjektima zabranjeno da ih unište. S obzirom na širok raspon proizvoda koje bi se moglo uništiti a da ih se uopće ne proda niti iskoristi, potrebno je da Komisija ocijeni razmjere uništenja takvih proizvoda u praksi, pri čemu se, prema potrebi, vodi računa o informacijama koje su gospodarski subjekti stavili na raspolaganje. Kako bi se osigurala razmjernost te obveze, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem posebnih odstupanja u skladu s kojima se uništavanje neprodanih proizvoda široke potrošnje i dalje može dopustiti, na primjer iz zdravstvenih i sigurnosnih razloga. Kako bi se pratila djelotvornost takve zabrane i odvratilo od njezina izbjegavanja, od gospodarskih subjekata trebalo bi zahtijevati da objave broj i težinu odbačenih neprodanih proizvoda široke potrošnje, razloge za odbacivanje tih proizvoda i primjenjiva odstupanja. Naposljetku, kako bi se izbjeglo nepotrebno administrativno opterećenje za mikropoduzeća i mala poduzeća, trebalo bi ih izuzeti od zabrane uništenja određenih proizvoda utvrđenih u ovoj Uredbi. Ta obveza trebala bi se primjenjivati na srednja poduzeća počevši od šest godina nakon stupanja na snagu ove Uredbe. Međutim, ako postoje osnovani dokazi da bi se mikropoduzeća i mala poduzeća mogla iskoristiti za izbjegavanje te zabrane, Komisija bi u delegiranim aktima trebala moći zahtijevati da se zabrana uništenja neprodanih proizvoda široke potrošnje ili obveza objavljivanja primjenjuje i na ta poduzeća za specifične proizvode.

(59)

Države članice ne bi se smjelo sprečavati u uvođenju ili zadržavanju nacionalnih mjera u pogledu uništenja neprodanih proizvoda široke potrošnje za proizvode koji ne podliježu zabrani na temelju ove Uredbe, pod uvjetom da su takve mjere u skladu s pravom Unije.

(60)

Na temelju informacija koje objavljuju gospodarski subjekti i drugih dostupnih dokaza Komisija bi na svojim internetskim stranicama trebala objavljivati konsolidirane informacije o uništenju neprodanih proizvoda široke potrošnje te bi u planu rada trebala utvrditi proizvode za koje bi trebalo razmotriti zabranu uništenja. Trebalo bi razmotriti uključivanje električne i elektroničke opreme u prvi plan rada.

(61)

Gospodarski subjekti trebali bi biti odgovorni za sukladnost proizvoda sa zahtjevima za ekološki dizajn u odnosu na njihovu ulogu u lancu opskrbe kako bi se osiguralo slobodno kretanje tih proizvoda na unutarnjem tržištu i poboljšala njihova održivost. Gospodarski subjekti koji sudjeluju u opskrbnom i distribucijskom lancu trebali bi poduzeti odgovarajuće mjere kako bi osigurali da stavljaju na raspolaganje na tržištu samo one proizvode koji su u skladu s ovom Uredbom i delegiranim aktima donesenima na temelju nje.

(62)

S obzirom na to da proizvođači podrobno poznaju postupak dizajna i proizvodnje, trebali bi biti odgovorni za provedbu primjenjivog postupka ocjenjivanja sukladnosti ili za osiguravanje njegove provedbe u svoje ime.

(63)

Kako bi se zaštitilo funkcioniranje unutarnjeg tržišta, potrebno je osigurati da su proizvodi iz trećih zemalja koji ulaze na tržište Unije u skladu s ovom Uredbom i s delegiranim aktima donesenima na temelju nje, bez obzira na to uvoze li se kao proizvodi, sastavni dijelovi ili međuproizvodi. Posebno je potrebno osigurati da su proizvođači proveli odgovarajuće postupke ocjenjivanja sukladnosti tih proizvoda. Od uvoznika bi stoga trebalo zahtijevati da osiguraju da su proizvodi koje stavljaju na tržište u skladu s tim zahtjevima te da su oznaka CE i dokumentacija koju su proizvođači pripremili dostupni za inspekciju koju provode nadležna nacionalna tijela. Isto tako, od uvoznika bi trebalo zahtijevati da osiguraju, ako je to primjenjivo, dostupnost digitalne putovnice za te proizvode.

(64)

Pri stavljanju proizvoda na tržište uvoznici bi trebali na proizvodu navesti svoje ime, registrirano trgovačko ime ili registrirani žig, poštansku adresu i elektronička sredstva komunikacije putem kojih je moguće s njima stupiti u kontakt. Odstupanja bi trebalo predvidjeti za slučajeve u kojima navođenje tih informacija nije moguće zbog veličine proizvoda ili u kojima bi uvoznici morali otvoriti ambalažu da bi na proizvod stavili ime i adresu ili u kojima je proizvod premalen da bi se na njega stavile takve informacije.

(65)

Budući da distributeri stavljaju proizvode na raspolaganje na tržištu nakon što ih je na tržište stavio proizvođač ili uvoznik, trebali bi postupati s dužnom pažnjom u vezi s primjenjivim zahtjevima za ekološki dizajn. Distributeri bi trebali osigurati i da njihovo rukovanje proizvodima ne utječe negativno na sukladnost tih proizvoda s ovom Uredbom ili delegiranim aktima donesenima na temelju nje.

(66)

Budući da su distributeri i uvoznici blizu tržišta i imaju važnu ulogu u osiguravanju sukladnosti proizvoda, oni bi trebali biti uključeni u zadaće nadzora nad tržištem koje provode nadležna nacionalna tijela i pripremljeni za aktivno sudjelovanje, tako što dostavljaju tim tijelima sve potrebne informacije povezane s predmetnim proizvodom.

(67)

Budući da trgovci nude proizvode za prodaju, najam ili kupnju uz obročnu otplatu ili izlažu proizvode kupcima ili instalaterima, potrebno je da trgovci svojim kupcima, među ostalim potencijalnim kupcima, omoguće djelotvoran pristup informacijama koje se zahtijevaju na temelju ove Uredbe, među ostalim i u slučaju prodaje na daljinu. Konkretno, ovom bi se Uredbom od trgovaca trebalo zahtijevati da osiguraju da je digitalna putovnica za proizvode dostupna njihovim kupcima, među ostalim potencijalnim kupcima, i da su oznake jasno prikazane, u skladu s primjenjivim zahtjevima. Trgovci bi trebali ispuniti tu obvezu svaki put kad se proizvod nudi za prodaju, najam ili kupnju uz obročnu otplatu.

(68)

Kako bi se olakšao odabir održivijih proizvoda, oznake bi, prema potrebi, trebale biti prikazane na jasno vidljiv i prepoznatljiv način. Trebale bi biti prepoznatljive kao oznake koje pripadaju predmetnom proizvodu, a da kupci, među ostalim i potencijalni kupci, na njima pritom ne moraju pročitati naziv robne marke i broj modela. Oznake bi trebale privući pozornost kupaca pri pretraživanju izloženih proizvoda. Kako bi se osiguralo da su oznake dostupne kupcima pri razmatranju kupnje, trgovac i odgovorni gospodarski subjekt trebali bi ih prikazati pri svakom oglašavanju proizvoda, pa tako i u slučajevima prodaje na daljinu, među ostalim na internetu.

(69)

Uvoznici ili distributeri koji proizvod obuhvaćen delegiranim aktom donesenim na temelju ove Uredbe stavljaju na tržište pod vlastitim imenom ili žigom ili koji takav proizvod preinačuju prije njegova stavljanja u uporabu na način koji bi mogao utjecati na sukladnost s ovom Uredbom ili relevantnim delegiranim aktom trebali bi se smatrati proizvođačem te preuzeti obveze proizvođača.

(70)

Pružatelji internetskih platformi za trgovanje imaju ključnu ulogu u lancu opskrbe jer gospodarskim subjektima omogućavaju da dopru do velikog broja kupaca. S obzirom na njihovu važnu ulogu kao posrednika između gospodarskih subjekata i kupaca u prodaji proizvoda, pružatelji internetskih platformi za trgovanje trebali bi preuzeti odgovornost za rješavanje problema prodaje proizvoda koji nisu u skladu sa zahtjevima za ekološki dizajn te surađivati s tijelima za nadzor tržišta. Direktivom 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (43) utvrđuju se opći okvir za e-trgovinu i određene obveze za internetske platforme. Uredbom (EU) 2022/2065 Europskog parlamenta i Vijeća (44) uređuje se odgovornost pružatelja posredničkih usluga na internetu u pogledu nezakonitog sadržaja, uključujući proizvode koji nisu u skladu sa zahtjevima za ekološki dizajn. Na temelju tog općeg okvira trebalo bi uvesti posebne zahtjeve za djelotvorno rješavanje problema prodaje nesukladnih proizvoda na internetu.

(71)

Neophodno je da pružatelji internetskih platformi za trgovanje blisko surađuju s tijelima za nadzor tržišta. U skladu s člankom 7. stavkom 2. Uredbe (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća (45) pružateljima usluga informacijskog društva nameće se obveza suradnje s tijelima za nadzor tržišta u pogledu proizvoda obuhvaćenih tom uredbom, uključujući proizvode za koje su utvrđeni zahtjevi za ekološki dizajn koji su utvrđeni ovom Uredbom. U tu bi se svrhu trebale primjenjivati opće obveze utvrđene u poglavlju IV. Uredbe (EU) 2022/2065, posebno obveza koja se odnosi na integriranu usklađenost pružatelja internetskih platformi za trgovanje iz članka 31. Uredbe (EU) 2022/2065. Za potrebe članka 31. stavka 3. Uredbe (EU) 2022/2065 pružatelji internetskih platformi za trgovanje trebali bi upotrebljavati, između ostaloga, informacije dostupne u sučelju za javne korisnike informacijskog i komunikacijskog sustava iz Uredbe (EU) 2019/1020. Kako bi se riješio problem nezakonitog sadržaja povezanog s nesukladnim proizvodima, pružatelji internetskih platformi za trgovanje trebali bi surađivati i s tijelima za nadzor tržišta. Mjere u okviru te suradnje trebale bi uključivati uspostavu redovite i strukturirane razmjene informacija o mjerama koje poduzimaju pružatelji internetskih platformi za trgovanje, uključujući uklanjanje ponuda za proizvode. Pružatelji internetskih platformi za trgovanje također bi trebali omogućiti pristup svojim sučeljima kako bi tijelima za nadzor tržišta pomogli da identificiraju nesukladne proizvode koji se prodaju na internetu. Nadalje, postoji mogućnost da će tijela za nadzor tržišta morati strugati podatke s internetskih platformi za trgovanje.

(72)

Člankom 14. Uredbe (EU) 2019/1020 tijelima za nadzor tržišta daje se ovlast da, ako ne postoje druga djelotvorna sredstva za uklanjanje ozbiljnog rizika, zahtijevaju da se s internetskog sučelja ukloni sadržaj koji se odnosi na nesukladne proizvode. Ovlasti povjerene tijelima za nadzor tržišta tom uredom trebale bi se primjenjivati i u kontekstu ove Uredbe. Međutim, za djelotvoran nadzor tržišta na temelju ove Uredbe i kako bi se izbjeglo da na tržištu Unije budu prisutni nesukladni proizvodi, te bi se ovlasti trebale primjenjivati u svim potrebnim i proporcionalnim slučajevima, pa tako i na proizvode koji predstavljaju manje ozbiljan rizik. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s člankom 9. Uredbe (EU) 2022/2065.

(73)

Osiguravanjem sljedivosti proizvoda u cijelom lancu opskrbe tijelima za nadzor tržišta olakšava se pronalaženje gospodarskih subjekata koji su stavili na tržište ili stavili na raspolaganje na tržištu nesukladne proizvode. Od gospodarskih subjekata trebalo bi se stoga zahtijevati da tijekom određenog razdoblja čuvaju podatke o svojim transakcijama.

(74)

Kako bi se ubrzala i olakšala provjera sukladnosti proizvoda stavljenih na tržište, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi dopune ove Uredbe tako da se od gospodarskih subjekata zahtijeva da, prema potrebi, nadležnim nacionalnim tijelima i Komisiji u digitalnom obliku stave na raspolaganje određene dijelove tehničke dokumentacije. Time bi se nadležnim nacionalnim tijelima omogućio pristup takvim informacijama bez zahtjeva, a istodobno bi se i dalje jamčila zaštita poslovnih tajni i prava intelektualnog vlasništva. Mogući načini stavljanja takvih informacija na raspolaganje u digitalnom obliku trebali bi u pravilu uključivati digitalnu putovnicu za proizvode, unos u dio baze podataka o proizvodima iz Uredbe (EU) 2017/1369 koji se odnosi na usklađenost ili objavu na internetskoj stranici gospodarskog subjekta. Tom se obvezom nadležnim nacionalnim tijelima ne bi smjelo oduzeti pravo da na zahtjev pristupe drugim dijelovima tehničke dokumentacije.

(75)

Kako bi se omogućila bolja procjena prodora relevantnih proizvoda na tržište, bolje potkrijepile studije koje služe kao podloga za izradu ili ažuriranje zahtjevâ za ekološki dizajn i planova rada te olakšalo utvrđivanje tržišnog udjela određenih skupina proizvoda radi bržeg formuliranja ili preispitivanja zahtjevâ za ekološki dizajn, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi dopune ove Uredbe zahtjevom u pogledu prikupljanja odgovarajućih i pouzdanih podataka o prodaji proizvoda tako što će se omogućiti da ih Komisija ili netko drugi u njezino ime prikuplja izravno od proizvođača ili trgovaca na malo. Pri donošenju pravila o praćenju i izvješćivanju Komisija bi trebala uzeti u obzir potrebu da se što više poveća količina dostupnih podataka o prodoru na tržište te da se administrativno opterećenje za gospodarske subjekte, posebno za MSP-ove, svede na najmanju moguću mjeru.

(76)

Kako bi se poboljšali budući zahtjevi za ekološki dizajn i povećalo povjerenje krajnjih korisnika u pogledu utvrđivanja i ispravljanja odstupanja između parametara potrošnje energije u uporabi i drugih parametara svojstava mjerenih u ispitnim uvjetima i pri stvarnom radu, Komisija bi trebala imati pristup neosobnim podatcima o stvarnoj potrošnji energije proizvoda tijekom uporabe, a prema potrebi i o drugim parametrima svojstava. U tu bi svrhu Komisiji trebalo delegirati ovlast za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi dopune ove Uredbe zahtjevom da se za pojedinačne proizvode, slično kao i za cestovna vozila, bilježi potrošnja energije u uporabi i drugi relevantni parametri svojstava te da se povezane podatke izloži krajnjem korisniku. Kad je riječ o proizvodima povezanima s internetom, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje delegiranih akata radi dopune ove Uredbe zahtjevom da gospodarski subjekti neosobne podatke prikupljene tijekom uporabe prikupljaju na daljinu i dostavljaju te podatke Komisiji jer je neophodno utvrditi kakva je učinkovitost tih proizvoda i o tome obavijestiti javnost. Za proizvode čija učinkovitost u uporabi u znatnoj mjeri ovisi i o klimatskim ili geografskim uvjetima trebalo bi prikupljati i dostavljati i opće klimatske ili zemljopisne informacije na način kojim se ne omogućuje utvrđivanje konkretne lokacije pojedinačnih aparata. Krajnji korisnici trebali bi se izričito složiti s prikupljanjem informacija za koje smatraju da ih je primjereno dijeliti. Prikupljanje informacija o ponašanju aparata koje se događa u kontekstu u kojem pojedinac može razumno očekivati da se ne provodi opažanje, snimanje ili prikupljanje informacija koje bi moglo pružiti ili omogućiti identifikaciju pojedinaca ili izvođenje zaključaka o njihovu ponašanju ne bi smjelo biti dopušteno.

(77)

Kako bi se doprinijelo olakšavanju provjere sukladnosti sa zahtjevima za ekološki dizajn, uključujući olakšavanje ocjenjivanja sukladnosti i nadzora tržišta, Komisija bi trebala biti ovlaštena zahtijevati, ako je to propisno opravdano, da akteri u lancu opskrbe besplatno dostave informacije o onome čime opskrbljuju, kao što su količina i vrsta ili kemijski sastav upotrijebljenih materijala ili primijenjeni proizvodni postupak, ili informacije o uvjetima pružanja svojih usluga. Također bi trebalo biti moguće omogućiti proizvođačima pristup dokumentima koji sadržavaju takve informacije ili stvarnim postrojenjima aktera u lancu opskrbe kako bi mogli izravno pristupiti potrebnim informacijama ako akteri u lancu opskrbe tražene informacije ne dostave u razumnom roku. Komisija bi također trebala biti ovlaštena omogućiti prijavljenim tijelima i nacionalnim tijelima da provjere točnost informacija koje se odnose na aktivnosti aktera u lancu opskrbe.

(78)

Kako bi se osigurala djelotvorna i usklađena primjena zahtjeva za ekološki dizajn utvrđenih ovom Uredbom, uključujući aspekte kao što su potrošnja energije ili energetska učinkovitost, trajnost i pouzdanost te udio recikliranog sadržaja, sukladnost s tim zahtjevima trebala bi se mjeriti pouzdanim, točnim i ponovljivim metodama kojima se uzimaju u obzir općepriznate najsuvremenije metode. Delegirani akti kojima se utvrđuju zahtjevi za ekološki dizajn proizvoda trebali bi u pravilu uključivati specifikacije za ispitivanja, mjerenja ili izračune potrebne za utvrđivanje ili provjeru sukladnosti. Osim toga, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi dopune ove Uredbe zahtjevom za upotrebu digitalnih alata koji udovoljavaju primjenjivim zahtjevima za izračun radi osiguravanja njihove usklađene primjene.

(79)

Kako bi se osiguralo da se zahtjevima za ekološki dizajn ostvare željeni učinci, ovom bi se Uredbom trebale utvrditi opće i sveobuhvatne odredbe koje su primjenjive na sve proizvode obuhvaćene zahtjevima za ekološki dizajn i kojima se zabranjuje izbjegavanje tih zahtjeva. Stoga bi trebalo zabraniti svako postupanje koje dovodi do neopravdane promjene svojstava proizvoda tijekom ispitivanja njegove sukladnosti ili nedugo nakon stavljanja u uporabu, zbog čega objavljena svojstva proizvoda pogrešno prikazuju njegovu stvarnu učinkovitost pri uporabi.

(80)

Prema potrebi, delegirani akti kojima se utvrđuju zahtjevi za ekološki dizajn trebali bi se moći odnositi na primjenu normi za utvrđivanje ili provjeru sukladnosti. Kako bi se osiguralo da na unutarnjem tržištu ne bude prepreka trgovini, te bi norme trebale biti usklađene na razini Unije. Nakon što se upućivanje na norme donese u skladu s Uredbom (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (46) i objavi u Službenom listu Europske unije, proizvode koji su sukladni s takvim normama trebalo bi smatrati sukladnima sa zahtjevima za ekološki dizajn donesenima na temelju ove Uredbe u mjeri u kojoj su obuhvaćeni relevantnim usklađenim normama. Isto tako, metode ispitivanja, mjerenja ili izračuna koje su sukladne s usklađenim normama trebalo bi smatrati sukladnima sa zahtjevima za metode ispitivanja, mjerenja i izračuna utvrđenima u relevantnim delegiranim aktima kojima se utvrđuju zahtjevi za ekološki dizajn u mjeri u kojoj su obuhvaćene relevantnim usklađenim normama.

(81)

Postojeći okvir Unije za normizaciju koji se temelji na načelima novog pristupa iz Rezolucije Vijeća od 7. svibnja 1985. o novom pristupu tehničkom usklađivanju i normama (47) te na Uredbi (EU) br. 1025/2012 čini standardni okvir za izradu normi kojima se osigurava pretpostavka sukladnosti s relevantnim zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi. U nedostatku relevantnih upućivanja na usklađene norme, Komisija bi trebala mogući donijeti provedbene akte o utvrđivanju zajedničkih specifikacija, što bi trebalo poslužiti kao iznimno zamjensko rješenje kojim bi se proizvođaču olakšalo ispunjavanja zahtjeva za ekološki dizajn, na primjer kad je postupak normizacije blokiran jer dionici ne mogu postići konsenzus ili ako dođe do kašnjenja u utvrđivanju usklađene norme te se ne može poštovati propisani rok. Do takvih kašnjenja može doći, na primjer, ako nije postignuta potrebna kvaliteta. Osim toga, primjena tog rješenja trebala bi biti moguća ako je Komisija ograničila ili povukla upućivanja na relevantne usklađene norme u skladu Uredbom (EU) br. 1025/2012. Usklađenost sa zajedničkim specifikacijama trebala bi isto tako dovesti do pretpostavke sukladnosti. Kako bi se osigurala učinkovitost, Komisija bi relevantne dionike trebala uključiti u postupak utvrđivanja zajedničkih specifikacija koje obuhvaćaju zahtjeve za ekološki dizajn donesene na temelju ove Uredbe.

(82)

Kako bi se gospodarskim subjektima omogućilo da dokažu da su proizvodi stavljeni na raspolaganje na tržištu u skladu sa zahtjevima za ekološki dizajn donesenima na temelju ove Uredbe, a nadležnim tijelima da to i provjere, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem postupaka ocjenjivanja sukladnosti koji su primjereni i razmjerni prirodi predmetnog proizvoda i njegovih uređenih parametara. Kako bi se osigurala dosljednost s drugim pravom Unije, postupke ocjenjivanja sukladnosti trebalo bi odabrati iz modula za unutarnju kontrolu proizvodnje uključenog u ovu Uredbu odnosno iz modula uključenih u Odluku br. 768/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (48), počevši od najmanje strogog do najstrožeg. Kako bi se dodatno osiguralo da je primjenjivi modul primjeren i razmjeran prirodi predmetnog proizvoda i njegovih uređenih parametara, Komisija bi, prema potrebi, trebala odabrani modul prilagoditi na odgovarajući način.

(83)

Proizvođači bi trebali sastaviti EU izjavu o sukladnosti kako bi pružili informacije o sukladnosti proizvodâ s ovom Uredbom. Od proizvođača bi se i ostalim pravom Unije moglo zahtijevati da sastave EU izjavu o sukladnosti. Kako bi se osigurao djelotvorna pristup informacijama u svrhu tržišnog nadzora, trebalo bi sastaviti jedinstvenu EU izjavu o sukladnosti s obzirom na svo pravo Unije. Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje za gospodarske subjekte, trebalo bi omogućiti da ta jedinstvena EU izjava o sukladnosti bude dosje sastavljen od relevantnih pojedinačnih EU izjava o sukladnosti.

(84)

Uredbom (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (49) utvrđuju se pravila za akreditaciju tijela za ocjenjivanje sukladnosti te se utvrđuju opća načela kojima se uređuje oznaka CE i njezin odnos s drugim oznakama. Ta bi se Uredba trebala primjenjivati na proizvode obuhvaćene ovom Uredbom kako bi se osiguralo da proizvodi za koje vrijedi slobodno kretanje robe unutar Unije ispunjavaju zahtjeve u pogledu visoke razine zaštite javnih interesa kao što su zdravlje ljudi, sigurnost i okoliš. Ako su za proizvod doneseni zahtjevi za ekološki dizajn, oznaka CE trebala bi upućivati na sukladnost tog proizvoda s ovom Uredbom i zahtjevima za ekološki dizajn donesenima u skladu s njom, u mjeri u kojoj se odnose na taj proizvod. S obzirom na to da se ovom Uredbom predviđa utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn za širok raspon proizvoda, delegiranim aktima kojima se utvrđuju ti zahtjevi trebala bi se utvrditi pravila o označivanju sukladnosti u odnosu na zahtjeve za ekološki dizajn kako bi se osigurala usklađenost sa zahtjevima koji se na temelju prava Unije primjenjuju na obuhvaćene proizvode, spriječila zamjena s drugim oznakama i smanjilo administrativno opterećenje za gospodarske subjekte.

(85)

Neki od modula za ocjenjivanje sukladnosti utvrđenih u Odluci br. 768/2008/EZ zahtijevaju intervenciju tijela za ocjenjivanje sukladnosti. Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, tijela država članica trebala bi prijaviti ta tijela Komisiji.

(86)

Kako bi se osigurala dosljedna razina kvalitete pri ocjenjivanju sukladnosti, potrebno je utvrditi zahtjeve za tijela koja provode prijavljivanje i uključena su u ocjenjivanje, prijavljivanje i praćenje prijavljenih tijela. Ponajprije bi države članice trebale osigurati da je tijelo koje provodi prijavljivanje objektivno i nepristrano u svojem djelovanju. Nadalje, od tijela koja provode prijavljivanje trebalo bi zahtijevati da čuvaju povjerljivost prikupljenih informacija, no ipak bi trebala moći razmjenjivati informacije o prijavljenim tijelima s nacionalnim tijelima, tijelima koja provode prijavljivanje iz drugih država članica i Komisijom kako bi se osigurala dosljednost pri ocjenjivanju sukladnosti. Radi djelotvornog utvrđivanja i praćenja stručnosti i neovisnosti tijela koja podnose zahtjev, tijela koja provode prijavljivanje trebala bi ocijeniti isključivo ono pravno tijelo koje je podnijelo zahtjev za prijavljivanje, pri čemu ne bi smjela uzimati u obzir kvalifikacije matičnog ili sestrinskih društava. Iz istog razloga bi tijela koja provode prijavljivanje trebala ocijeniti tijela koja podnose zahtjev u odnosu na sve relevantne zahtjeve i zadaće ocjenjivanja sukladnosti, oslanjajući se na usklađene norme za zahtjeve i zadaće obuhvaćene tim normama.

(87)

S obzirom na središnju ulogu koju tijela koja provode prijavljivanje imaju u osiguravanju pouzdanosti ocjenjivanja sukladnosti u odnosu na zahtjeve za ekološki dizajn, neophodno je da raspolažu dostatnim stručnim osobljem i financijskim sredstvima za propisno obavljanje svojih zadaća.

(88)

Neophodno je da sva prijavljena tijela obavljaju svoje funkcije na jednakoj razini i pod uvjetima poštenog tržišnog natjecanja i autonomije. Stoga bi trebalo utvrditi zahtjeve za tijela za ocjenjivanje sukladnosti koja žele dobiti status prijavljenog tijela kako bi obavljala poslove ocjenjivanja sukladnosti. Ti bi se zahtjevi trebali i dalje primjenjivati kako bi se osiguralo da se zadrži stručnost prijavljenog tijela. Kako bi se osigurala njegova autonomija, od prijavljenog tijela i osoblja koje zapošljava trebalo bi zahtijevati da zadrže neovisnost od gospodarskih subjekata u lancu vrijednosti proizvoda za koje je prijavljeno i od drugih trgovačkih društava, uključujući poslovna udruženja te matična i sestrinska društva, društva kćeri te podugovaratelje.

(89)

Ako tijelo za ocjenjivanje sukladnosti dokaže sukladnost s kriterijima utvrđenima u usklađenim normama, trebalo bi pretpostaviti da je u skladu s odgovarajućim zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi.

(90)

Tijela za ocjenjivanje sukladnosti za obavljanje dijela svojih poslova povezanih s ocjenjivanjem sukladnosti često sklapaju ugovore s podugovarateljima ili ih prenose na društvo kćer. Kako bi se osiguralo da su proizvodi stavljeni na tržište Unije u skladu sa zahtjevima za ekološki dizajn, podugovaratelji i društva kćeri zaduženi za ocjenjivanje sukladnosti trebali bi ispunjavati iste zahtjeve kao prijavljena tijela kad je riječ o izvršavanju zadaća ocjenjivanja sukladnosti u skladu s ovom Uredbom. Da bi to osigurala, relevantna prijavljena tijela trebaju uspostaviti postupke za trajno praćenje stručnosti, aktivnosti i rada svojih podugovaratelja ili društava kćeri, na primjer preko matrice kvalifikacija.

(91)

Kako bi tijela koja provode prijavljivanje mogla djelotvorno utvrditi i pratiti stručnost i neovisnost tijela koja su podnijela zahtjev, ta bi prijavljena tijela trebala biti i ostati neovisna. Stoga bi određene poslove i postupke donošenja odluka povezane s ocjenjivanjem sukladnosti proizvodâ i drugim poslovima koji se obavljaju u prijavljenom tijelu trebalo obavljati isključivo sâmo prijavljeno tijelo.

(92)

Kako bi se olakšao postupak utvrđivanja i praćenja stručnosti i neovisnosti tijela koja su podnijela zahtjev, ona bi trebala navesti načine na koje njihovo relevantno osoblje, status i zadaće tog osoblja odgovaraju zadaćama ocjenjivanja sukladnosti za koje ta tijela namjeravaju biti prijavljena, na primjer u obliku matrice kvalifikacija, čime se tijelu koje provodi prijavljivanje omogućuje da djelotvornije ocjenjuje primjerenost osoblja i kontinuiranu autonomiju prijavljenih tijela. Prijavljena tijela trebala bi osiguravati rotaciju osoblja koje provodi različite zadaće ocjenjivanja sukladnosti.

(93)

S obzirom na to da bi se usluge koje prijavljena tijela nude u određenoj državi članici mogle odnositi na proizvode koji se stavljaju na raspolaganje na tržištu u cijeloj Uniji, drugim državama članicama i Komisiji potrebno je dati priliku da iznesu svoje prigovore u pogledu pojedinog prijavljenog tijela.

(94)

Radi olakšavanja i ubrzavanja postupka ocjenjivanja sukladnosti te kako bi se osiguralo jednako postupanje prema gospodarskim subjektima, ključno je da prijavljena tijela dosljedno primjenjuju postupke ocjenjivanja sukladnosti i da pritom ne stvaraju nepotrebno opterećenje za gospodarske subjekte.

(95)

Prije donošenja konačne odluke o tome može li se nekom proizvodu dodijeliti potvrda o sukladnosti, gospodarskom subjektu koji ga želi staviti na tržište trebalo bi omogućiti da samo jednom dopuni relevantnu dokumentaciju. To je ograničenje potrebno kako bi se prijavljenim tijelima onemogućilo da proizvođačima pomažu unositi izmjene sve dok se ne ostvari sukladnost, jer bi to značilo da pružena usluga nalikuje savjetodavnoj usluzi i u praksi bi moglo naštetiti javnom interesu koji je u prirodi zadaća prijavljenih tijela. Prema potrebi, prijavljenim tijelima trebalo bi omogućiti i da ograniče, suspendiraju ili povuku svaku potvrdu ili odluku o odobrenju.

(96)

Kako bi se olakšalo utvrđivanje i rješavanje slučajeva nesukladnosti prijavljenih tijela, proizvođača ili proizvoda, prijavljena tijela trebala bi proaktivno prosljeđivati relevantne informacije kojima raspolažu tijelima koja provode prijavljivanje ili tijelima za nadzor tržišta.

(97)

Neophodno je osigurati učinkovitu razmjenu informacija između prijavljenih tijela i tijela za nadzor tržišta, uključujući tijela iz drugih država članica. U tom smislu tijela koja provode prijavljivanje i prijavljena tijela trebala bi osigurati daljnje postupanje u pogledu zahtjeva za informacije koje im upute tijela za nadzor tržišta.

(98)

Komisija bi trebala omogućiti odgovarajuću koordinaciju i suradnju među prijavljenim tijelima. Kako bi se osigurala usklađena primjena zahtjeva za ekološki dizajn, prijavljena tijela trebala bi raspravljati i koordinirati se u vezi s pitanjima koja bi mogla biti predmet razilaženja. Pritom bi trebala uzimati u obzir sve relevantne smjernice i preporuke koje su izdali nadležni tehnički odbori europskih tijela za normizaciju.

(99)

Kako bi se potrošače potaknulo da se odluče za održiva rješenja, osobito kad najodrživiji proizvodi nisu dovoljno cjenovno pristupačni, trebalo bi predvidjeti mehanizme kao što su ekovaučeri i ekološko oporezivanje. Ako se države članice odluče za primjenu poticaja radi nagrađivanja najučinkovitijih proizvoda, to bi trebale učiniti tako što će te poticaje usmjeriti na najviša dva razreda učinkovitosti koja su utvrđena delegiranim aktima donesenima na temelju ove Uredbe, koji se ne uzimaju nužno kumulativno, u slučaju da se razredi učinkovitosti utvrđuju u odnosu na više od jednog parametra. Za proizvode povezane s energijom obuhvaćene Uredbom (EU) 2017/1369 ili za gume obuhvaćene zahtjevima za označivanje s obzirom na učinkovitost potrošnje goriva i druge parametre iz Uredbe (EU) 2020/740 Europskog parlamenta i Vijeća (50), umjesto kriterija iz ove Uredbe trebali bi se primjenjivati kriteriji utvrđeni u tim dvama instrumentima. Međutim, državama članicama ne bi trebalo omogućiti da stavljanje na tržište proizvoda zabrane na temelju njegova razreda učinkovitosti. Uvođenje poticaja država članica ne bi trebalo dovoditi u pitanje primjenu pravila Unije o državnim potporama.

(100)

Javna nabava čini 14 % BDP-a Unije. Kako bi se doprinijelo cilju postizanja klimatske neutralnosti, poboljšanja energetske i resursne učinkovitosti te prelaska na kružno gospodarstvo kojim se štite javno zdravlje i bioraznolikost, osiguravanjem dostatne potražnje za okolišno održivijim proizvodima, javni naručitelji i naručitelji trebali bi, prema potrebi, uskladiti svoju nabavu s posebnim zahtjevima za zelenu javnu nabavu. U usporedbi s dobrovoljnim pristupom, obveznim zahtjevima za zelenu javnu nabavu osigurat će se da javna potrošnja ima što jači utjecaj na povećanje potražnje za učinkovitijim proizvodima. Važno je da države članice nacionalnim javnim naručiteljima pružaju pomoć za usavršavanje i prekvalifikaciju osoblja zaduženog za zelenu javnu nabavu. Ti zahtjevi za zelenu javnu nabavu trebali bi biti minimalni zahtjevi, što znači da bi javni naručitelji i naručitelji trebali moći utvrđivati dodatne i strože zahtjeve. Ti bi zahtjevi trebali biti transparentni, objektivni i nediskriminirajući. Postupak javne nabave trebali bi provoditi javni naručitelji i naručitelji u skladu s direktivama 2014/24/EU (51) i 2014/25/EU (52) Europskog parlamenta i Vijeća i primjenjivim sektorskim zakonodavstvom te s međunarodnim obvezama Unije, uključujući Sporazum o javnoj nabavi i druge međunarodne sporazume koji su obvezujući za Uniju. Tim se zahtjevima ne dovodi u pitanje mogućnost javnih naručitelja i naručitelja da se pouzdaju u odstupanja ili izuzeća u vezi s javnim ugovorima utvrđenima u pravu Unije, posebno u direktivama 2014/24/EU i 2014/25/EU. Zahtjevi utvrđeni za određene skupine proizvoda trebali bi se poštovati ne samo pri izravnoj nabavi tih proizvoda u ugovorima o javnoj nabavi robe, nego i u ugovorima o javnim radovima ili javnim uslugama ako će se ti proizvodi upotrebljavati za djelatnosti koje su predmet tih ugovora. Te bi zahtjeve trebalo utvrditi u odnosu na aspekte proizvoda o kojima je riječ u delegiranom aktu kojim se uređuju predmetni proizvodi. U okviru tih zahtjeva Komisija može utvrditi minimalne obvezne tehničke specifikacije kojima se zahtijeva da proizvodi budu u skladu s najboljim mogućim razinama učinkovitosti, kako je utvrđeno u relevantnim delegiranim aktima, uključujući s dva najviša razreda učinkovitosti ili ocjena, ako su dostupna. Kao rezultat toga javni naručitelji i naručitelji bili bi, na primjer, obvezni zahtijevati da proizvodi ponuditelja ispunjavaju posebne zahtjeve u pogledu ugljičnog otiska. U skladu s okvirom za javnu nabavu tim minimalnim obveznim tehničkim specifikacijama trebalo bi izbjeći umjetno ograničavanje tržišnog natjecanja i pogodovanje određenom gospodarskom subjektu. Komisija bi također mogla utvrditi minimalne obvezne kriterije za dodjelu, uključujući dodjeljivanje posebnog udjela od 15 % do 30 % za te kriterije kako bi se osiguralo da mogu znatno utjecati na odabir proizvoda u korist onih koji su okolišno najodrživiji. Kao rezultat toga, na primjer, javni naručitelji i naručitelji bili bi obvezni za reciklirani sadržaj predmetnih proizvoda dodijeliti minimalni ponder od 20 % do 30 %. Kao posljedica toga javni naručitelji i naručitelji u posebnom postupku dodjele imali bi mogućnost recikliranom sadržaju dodijeliti ponder veći od 30 %, ali ne manji od 20 %. Kriteriji za dodjelu trebali bi imati prednost pred tehničkim specifikacijama ako postoji nesigurnost u pogledu dostupnosti ili troška najuspješnijih proizvoda na tržištu Unije. Komisija bi također mogla odrediti uvjete i ciljeve izvršenja ugovora u skladu s kojima bi, na primjer, najmanje 50 % godišnje nabave određenih proizvoda javnih naručitelja i naručitelja trebalo obuhvaćati proizvode u kojima se više od 70 % materijala može reciklirati. Zbog toga bi države članice i dalje mogle postaviti više ciljeve za nabavu tih proizvoda. Pri izradi provedbenih akata, a posebno pri razmatranju ekonomske izvedivosti za javne naručitelje i naručitelje, Komisija bi trebala uzeti u obzir najbolje moguće ekološke proizvode i rješenja dostupna na tržištu, učinke zahtjeva na tržišno natjecanje i činjenicu da bi različiti javni naručitelji i naručitelji u različitim državama članicama mogli imati različite proračunske kapacitete ili neka druga ograničenja kao što su ograničenja u pogledu klimatskih uvjeta ili mrežne infrastrukture.

(101)

Države članice ne bi trebalo sprečavati u tome da uvode ili zadržavaju nacionalne mjere za zelenu javnu nabavu u pogledu skupina proizvoda za koje još nisu utvrđeni zahtjevi za javnu nabavu na temelju ove Uredbe ni u tome da uvode strože nacionalne zahtjeve u pogledu proizvoda koji su obuhvaćeni područjem primjene provedbenih akata kojima se utvrđuju zahtjevi za zelenu javnu nabavu, pod uvjetom da su takve mjere i zahtjevi u skladu s pravom Unije.

(102)

Djelotvorno izvršavanje zahtjeva za ekološki dizajn neophodna je za osiguravanje ravnopravnog tržišnog natjecanja na tržištu Unije i ostvarivanje očekivanih koristi i doprinosa ove Uredbe postizanju Unijinih klimatskih i energetskih ciljeva te ciljeva u području kružnosti. Stoga bi se Uredba (EU) 2019/1020 kojom se utvrđuje horizontalni okvir za nadzor tržišta i kontrolu proizvoda koji ulaze na tržište Unije trebala primjenjivati na proizvode za koje su zahtjevi za ekološki dizajn utvrđeni u skladu s ovom Uredbom ako ova Uredba ne sadržava posebne odredbe s istim ciljem, prirodom ili učinkom. Osim toga, kako bi se smanjile problematične razine nesukladnosti proizvoda obuhvaćenih provedbenim mjerama donesenima na temelju Direktive 2009/125/EZ i djelotvornije spriječila nesukladnost s budućim zahtjevima za ekološki dizajn te uzimajući u obzir šire područje primjene i veće ambicije ove Uredbe u odnosu na Direktivu 2009/125/EZ, ova bi Uredba trebala sadržavati posebna dodatna pravila kojima se nadopunjuje okvir uspostavljen Uredbom (EU) 2019/1020. Ta pravila trebala bi biti usmjerena na daljnje jačanje planiranja, koordinacije i podupiranja napora država članica te pružiti Komisiji dodatne alate kako bi pomogla osigurati da tijela za nadzor tržišta poduzimaju dostatne mjere radi sprečavanja nesukladnosti sa zahtjevima za ekološki dizajn.

(103)

Osim tijela za nadzor tržišta, važnu ulogu u izvršavanju ove Uredbe kad je riječ o uvezenoj robi imaju i carinska tijela, koja se u tom smislu mogu osloniti na Uredbu Vijeća (EZ) br. 515/97 (53).

(104)

Kako bi se osiguralo da se u pogledu zahtjeva za ekološki dizajn provode odgovarajuće provjere u odgovarajućim razmjerima, države članice trebale bi u okviru svojih nacionalnih strategija nadzora tržišta iz članka 13. Uredbe (EU) 2019/1020 izraditi poseban odjeljak u kojem se navode proizvodi ili zahtjevi koje su utvrdile kao prioritete za nadzor tržišta u skladu s ovom Uredbom te aktivnosti predviđene radi smanjenja ili uklanjanja nesukladnosti relevantnih proizvoda s relevantnim zahtjevima za ekološki dizajn.

(105)

Prioriteti za nadzor tržišta u skladu s ovom Uredbom trebali bi se utvrditi na temelju objektivnih kriterija kao što su razine uočene nesukladnosti ili utjecaji na okoliš koji proizlaze iz nesukladnosti. Aktivnosti predviđene radi rješavanja tih prioriteta trebale bi pak biti razmjerne činjenicama koje su dovele do toga da su ta pitanja određena kao prioritetna.

(106)

Na temelju podataka unesenih u informacijski i komunikacijski sustav iz Uredbe (EU) 2019/1020, Komisija bi trebala sastavljati izvješća s informacijama o prirodi i broju provedenih provjera, o razinama utvrđene nesukladnosti te o prirodi i težini sankcija izrečenih u vezi nesukladnosti sa zahtjevima za ekološki dizajn tijekom četiri prethodne kalendarske godine. To bi izvješće trebalo sadržavati usporedbu aktivnosti država članica s planiranim aktivnostima, te okvirne referentne vrijednosti i popis prioriteta za tijela za nadzor tržišta. Pri razmatranju donošenja provedbenih akata u skladu s člankom 11. stavkom 4. Uredbe (EU) 2019/1020 Komisija bi trebala uzeti u obzir rezultate izvješća koja je sastavila u skladu s ovom Uredbom na temelju informacija koje su tijela za nadzor tržišta unijela u informacijski i komunikacijski sustav iz Uredbe (EU) 2019/1020 te bi, prema potrebi, trebala razmotriti proizvode ili skupine proizvoda obuhvaćene delegiranim aktima donesenima na temelju ove Uredbe u odnosu na koje se kontinuirano utvrđuju konkretni rizici ili ozbiljne povrede, kako bi se osigurala visoka razina usklađenosti s ovom Uredbom.

(107)

Kako bi se dodatno ojačala koordinacija tijela za nadzor tržišta, skupina za administrativnu suradnju (ADCO) osnovana na temelju Uredbe (EU) 2019/1020 trebala bi se, za potrebe utvrđivanja proizvoda ili zahtjeva koji su utvrđeni kao prioriteti za nadzor tržišta na temelju ove Uredbe te aktivnosti koje su predviđene radi smanjenja ili uklanjanja nesukladnosti, sastajati u redovitim razmacima i utvrđivati zajedničke prioritete za nadzor tržišta koje treba uzeti u obzir u nacionalnim strategijama nadzora tržišta država članica, prioritete za pružanje potpore Unije i zahtjeve donesene na temelju ove Uredbe koji se primjenjuju ili tumače na različite načine, što dovodi do narušavanja tržišta.

(108)

Kako bi poduprla države članice u nastojanjima da osiguraju poduzimanje dostatnih mjera za sprečavanje nesukladnosti sa zahtjevima za ekološki dizajn, Komisija bi, prema potrebi, trebala upotrijebiti mjere potpore predviđene Uredbom (EU) 2019/1020. Komisija bi trebala organizirati i, prema potrebi, financirati zajedničke projekte nadzora i testiranja tržišta u područjima od zajedničkog interesa, zajednička ulaganja u kapacitete za nadzor tržišta i zajedničke programe osposobljavanja za osoblje tijela za nadzor tržišta, carinskih tijela, tijela koja provode prijavljivanje i prijavljenih tijela. Osim toga, Komisija bi trebala izraditi smjernice o tome kako primjenjivati i izvršavati zahtjeve donesene na temelju ove Uredbe ako je to potrebno kako bi se osigurala njihova usklađena primjena.

(109)

Proizvodi bi se trebali stavljati na tržište samo ako ne predstavljaju rizik. Radi boljeg usklađivanja sa specifičnom prirodom zahtjeva za ekološki dizajn i kako bi se osiguralo da napori u nadzoru tržišta budu usmjereni na nesukladnost s takvim zahtjevima, proizvod koji predstavlja rizik trebao bi se, za potrebe ove Uredbe, definirati kao proizvod koji bi zbog neusklađenosti sa zahtjevom za ekološki dizajn ili zbog toga što odgovorni gospodarski subjekt nije usklađen sa zahtjevom za ekološki dizajn mogao štetno utjecati na okoliš ili druge javne interese zaštićene relevantnim zahtjevom. Ta bi se detaljnija definicija trebala upotrebljavati pri primjeni članaka 19. i 20. Uredbe (EU) 2019/1020.

(110)

Trebao bi postojati postupak u okviru kojeg se zainteresirane strane obavješćuju o mjerama koje se namjeravaju poduzeti u pogledu proizvoda koji predstavljaju rizik. Taj bi postupak trebao omogućiti i tijelima za nadzor tržišta u državama članicama da u suradnji s relevantnim gospodarskim subjektima u pogledu takvih proizvoda djeluju u ranoj fazi. U tu bi svrhu zaštitnu klauzulu koja je trenutačno uključena u Direktivu 2009/125/EZ trebalo ažurirati i uskladiti sa zaštitnim postupcima uključenima u drugo zakonodavstvo Unije o usklađivanju i u Odluku br. 768/2008/EZ.

(111)

Tijela za nadzor tržišta trebala bi imati pravo zahtijevati od gospodarskih subjekata da poduzmu korektivne mjere na temelju nalaza da proizvod nije usklađen sa zahtjevima za ekološki dizajn ili da je gospodarski subjekt prekršio pravila o stavljanju proizvoda na tržište ili njihovu stavljanju na raspolaganje na tržištu ili druga pravila koja su mu upućena.

(112)

Pri donošenju delegiranih akata u skladu s člankom 290. UFEU-a posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (54). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(113)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti u pogledu: (a) utvrđivanja postupaka za izdavanje i provjeru digitalnih vjerodajnica za pristup gospodarskih subjekata i drugih relevantnih aktera podatcima pohranjenima u digitalnoj putovnici za proizvode na temelju njihovih prava; (b) utvrđivanja provedbenih rješenja za međusobno povezivanje registra i sustava razmjene potvrda u okviru jedinstvenog sučelja EU-a za carinu, uključujući obavijest o jedinstvenoj identifikacijskoj oznaci; (c) utvrđivanja zajedničkih zahtjeva za izgled oznaka; (d) usvajanja i ažuriranja popisa mjera samoregulacije koje su utvrđene kao valjane alternative delegiranom aktu donesenom u skladu s ovom Uredbom; (e) utvrđivanja pojedinosti i formata za objavljivanje informacija o odbačenim neprodanim proizvodima široke potrošnje; (f) utvrđivanja, izmjene ili stavljanja izvan snage zajedničkih specifikacija koje obuhvaćaju zahtjeve za ekološki dizajn, neophodnih zahtjeva za digitalne putovnice za proizvode ili zahtjeva za metode ispitivanja, mjerenja ili izračuna; (g) utvrđivanja minimalnih zahtjeva za dodjelu javnih ugovora za kupnju proizvoda obuhvaćenih zahtjevima za ekološki dizajn ili za radove ili usluge ako se ti proizvodi koriste za aktivnosti koje su predmet tih ugovora; i (h) odlučivanja, u skladu sa zaštitnim postupkom Unije, o tome je li nacionalna mjera opravdana ili nije. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (55).

(114)

Kako bi se povećalo povjerenje u proizvode koji se stavljaju na tržište, posebno u pogledu usklađenosti proizvoda sa zahtjevima za ekološki dizajn, javnost mora biti sigurna da će gospodarski subjekti koji stavljaju na tržište neusklađene proizvode podlijegati sankcijama. Stoga je potrebno da države članice utvrde pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenje ove Uredbe i da osiguraju provedbu tih pravila. Predviđene sankcije trebale bi biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće te bi trebale obuhvaćati barem novčane kazne i vremenski ograničeno isključenje iz postupaka javne nabave. Ne dovodeći u pitanje postupovnu autonomiju država članica i diskrecijsko pravo nadležnih tijela i sudaca da izreknu odgovarajuće sankcije u pojedinačnim slučajevima, trebalo bi utvrditi zajedničke neiscrpne kriterije za određivanje vrsta i razina sankcija koje se izriču u slučaju kršenja ove Uredbe kako bi se omogućila dosljednija primjena sankcija. Ti bi kriteriji trebali uključivati, među ostalim, prirodu, težinu i trajanje kršenja, financijsku situaciju fizičke ili pravne osobe koja se smatra odgovornom, na što upućuje, na primjer, ukupni promet ili godišnji prihod, te gospodarske koristi koje proizlaze iz kršenja i koje su prouzrokovane kršenjem, ako je te koristi moguće utvrditi.

(115)

Komisija bi trebala provesti evaluaciju ove Uredbe. U skladu sa stavkom 22. Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva ta bi se evaluacija trebala temeljiti na pet kriterija, a to su učinkovitost, djelotvornost, relevantnost, usklađenost i dodana vrijednost, te bi trebala biti temelj za procjene učinka mogućih daljnjih mjera. Komisija bi Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija trebala podnijeti izvješće o provedbi ove Uredbe i njezinu utjecaju na okolišnu održivost proizvoda i funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Prema potrebi, izvješću se prilaže prijedlog za izmjenu ove Uredbe.

(116)

Primjereno je da Komisija procijeni moguće koristi od utvrđivanja zahtjeva i u odnosu na socijalne aspekte proizvoda. U okviru te procjene Komisija bi trebala razmotriti u kojoj bi mjeri ti zahtjevi mogli dopuniti pravo Unije, čime bi razmotrili negativni učinci koji proizlaze iz poslovanja trgovačkih društava i iz proizvoda na ljudska i socijalna prava. Komisija bi stoga trebala provesti evaluaciju u roku od četiri godine od datuma stupanja na snagu ove Uredbe o potencijalnim koristima uključivanja zahtjeva u području socijalne održivosti u područje primjene ove Uredbe. Komisija bi trebala podnijeti izvješće o toj evaluaciji Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija. Izvješće bi prema potrebi trebalo biti popraćeno zakonodavnim prijedlogom za izmjenu ove Uredbe.

(117)

Kako bi se olakšalo privatno izvršavanje ove Uredbe, potrošači koji su pretrpjeli štetu zbog nesukladnosti proizvoda sa zahtjevima za ekološki dizajn trebali bi imati pravo tražiti naknadu za tu štetu od proizvođača proizvoda ili, ako proizvođač nema poslovni nastan u Uniji, od uvoznika ili ovlaštenog zastupnika proizvođača ili, ako nijedan od tih gospodarskih subjekata nema poslovni nastan u Uniji, od pružatelja usluge provođenja narudžbi. Takvim pravom na naknadu štete ne bi trebalo dovoditi u pitanje ostale pravne lijekove dostupne potrošačima u skladu s pravom Unije, kao što su pravni lijekovi protiv prodavatelja u slučaju neusklađenosti robe koja se prodaje u skladu s Direktivom (EU) 2019/771 Europskog parlamenta i Vijeća (56). Nadalje, države članice ne bi trebalo sprečavati u tome da zadrže ili uvedu prava potrošača na druge pravne lijekove u skladu s nacionalnim pravom, kao što su popravak ili zamjena proizvoda kojima se krše zahtjevi za ekološki dizajn.

(118)

Potrošači bi trebali imati pravo ostvarivati svoja prava u pogledu obveza nametnutih proizvođačima i, ako je primjenjivo, uvoznicima, ovlaštenim zastupnicima i pružateljima usluge provođenja narudžbi na temelju ove Uredbe predstavničkim tužbama u skladu s Direktivom (EU) 2020/1828 Europskog parlamenta i Vijeća (57). U tu bi svrhu ovom Uredbom trebalo predvidjeti da se Direktiva (EU) 2020/1828 primjenjuje na predstavničke tužbe koje se odnose na povrede ove Uredbe koje su počinili proizvođači i, ako je primjenjivo, uvoznici, ovlašteni zastupnici i pružatelji usluge provođenja narudžbi koji se smatraju trgovcima na temelju članka 3. točke 2. te direktive, a koje štete ili bi mogli naštetiti kolektivnim interesima potrošača. Prilog I. toj direktivi trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti. Države članice trebaju osigurati da se ta izmjena uzme u obzir u njihovim mjerama za prenošenje donesenima u skladu s tom direktivom, iako donošenje mjera za prenošenje u tom pogledu nije uvjet za primjenjivost te direktive na te predstavničke tužbe. Primjenjivost te direktive na predstavničke tužbe podnesene zbog kršenja odredaba ove Uredbe od strane proizvođača i, ako je primjenjivo, uvoznika, ovlaštenih zastupnika i pružatelja usluge provođenja narudžbi, a koja štete ili bi mogli naštetiti kolektivnim interesima potrošača, trebala bi početi teći od datuma stupanja na snagu ove Uredbe.

(119)

Potrebno je da se zahtjevi za ekološki dizajn primjenjuju na najširi mogući raspon proizvoda, a ne samo na proizvode povezane s energijom te da se definicija zahtjeva za ekološki dizajn proširi na sve aspekte kružnog gospodarstva. Potrebno je i uskladiti ovu Uredbu s novim zakonodavnim okvirom utvrđenim u Uredbi (EZ) br. 765/2008 i Odluci br. 768/2008/EZ te poboljšati odredbe povezane s nadzorom tržišta. Stoga je Direktivu 2009/125/EZ potrebno zamijeniti. Kako bi se osigurala pravna sigurnost za sve gospodarske subjekte od datuma stupanja na snagu ove Uredbe i zajamčili jednaki uvjeti za poduzeća koja posluju na unutarnjem tržištu, odredbe kojima se utvrđuju obveze transparentnosti povezane s odbacivanjem neprodanih proizvoda široke potrošnje, izbjegavanjem mjera i nadzorom tržišta trebale bi se ujednačeno primjenjivati na sve subjekte u cijeloj Uniji. Stoga je Direktivu 2009/125/EZ potrebno zamijeniti uredbom.

(120)

Planom rada za ekološki dizajn i označivanje energetske učinkovitosti u razdoblju 2022. – 2024., utvrđenim u Komunikaciji Komisije od 4. svibnja 2022., utvrđeni su politički prioriteti za rad na proizvodima povezanima s energijom. Ako odredbe ove Uredbe stupe na snagu, pripremni rad na procjeni izvedivosti zahtjeva za ekološki dizajn u skladu s Direktivom 2009/125/EZ znatno će uznapredovati za fotonaponske ploče, grijače prostora i kombinirane grijače, grijače vode, uređaje za lokalno grijanje prostora na kruto gorivo, klimatizacijske uređaje, uključujući dizalice topline zrak-zrak i velike ventilatore, kotlove na kruta goriva, ventilacijske jedinice za proizvode za grijanje i hlađenje, usisavače, uređaje za kuhanje, crpke za vodu, industrijske ventilatore, cirkulacijske uređaje, vanjska napajanja, računala, poslužitelje i proizvode za pohranjivanje podataka, energetske transformatore, profesionalnu opremu za hlađenje i opremu za prikaz slike. Zahvaljujući tom pripremnom radu utvrđena su brojna područja u kojima se energija i materijali mogu štedjeti te su održana opsežna savjetovanja s građanima i dionicima. Ponovnim pokretanjem tog pripremnog rada u okviru ove Uredbe znatno bi se odgodilo donošenje zahtjeva za uštedu energije i materijala za te proizvode. Kako bi se osiguralo da se pripremni rad ne izgubi, potrebno je predvidjeti prijelazna pravila kojima se omogućuje donošenje provedbenih mjera za te proizvode u skladu s Direktivom 2009/125/EZ do 31. prosinca 2026. Osim toga, kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje provedbenih mjera donesenih na temelju članka 15. Direktive 2009/125/EZ, najkasnije do 31. prosinca 2030. trebalo bi donijeti potrebne izmjene kojima se rješavaju tehnička pitanja ako je to relevantno u skladu s relevantnim odredbama te direktive.

(121)

Kako bi se osigurala pravna sigurnost i kontinuitet za proizvode koji se stavljaju na tržište ili se stavljaju u uporabu u skladu s provedbenim mjerama donesenima u skladu s Direktivom 2009/125/EZ, u njezinoj verziji koja se primjenjuje na dan stupanja na snagu ove Uredbe, te bi mjere trebale ostati na snazi nakon tog datuma i sve dok se ne stave izvan snage delegiranim aktom donesenim u skladu s ovom Uredbom. Iz istih razloga niz odredaba Direktive 2009/125/EZ trebao bi i dalje imati puni učinak u kontekstu primjene tih provedbenih mjera. To se posebno odnosi na odredbe Direktive 2009/125/EZ o isključivanju prijevoznih sredstava za robu ili osobe iz njezina područja primjene, utvrđivanju definicija relevantnih za provedbene mjere, utvrđivanju odgovornosti gospodarskih subjekata u odnosu na proizvode stavljene na tržište, utvrđivanju pojedinosti relevantnih postupaka ocjenjivanja sukladnosti i EZ izjave o sukladnosti, utvrđivanju pretpostavke sukladnosti za proizvode kojima je dodijeljen znak za okoliš EU-a i omogućivanju potrebnih mjera povezanih s usklađenim normama. Imajući na umu važnost osiguravanja slobodnog kretanja robe, zabrane praksi kojima se nezakonito mijenjaju svojstva proizvoda kako bi se postigao povoljniji rezultat i osiguravanja pravilnog izvršavanja zahtjevâ za ekološki dizajn, relevantne odredbe ove Uredbe trebale bi se primjenjivati na proizvode povezane s energijom stavljene na tržište u skladu s provedbenim mjerama na temelju Direktive 2009/125/EZ.

(122)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, a to su poboljšanje okolišne održivosti proizvoda i osiguravanje slobodnog kretanja na unutarnjem tržištu proizvoda za koje su utvrđeni zahtjevi za ekološki dizajn, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog svojeg opsega i učinaka oni mogu ostvariti samo na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,