(1)

Trgovanje ljudima teško je kazneno djelo, čije se počinjenje često događa u okviru organiziranog kriminala, predstavlja teško kršenje temeljnih prava i izričito je zabranjeno Poveljom Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”). Sprečavanje i suzbijanje trgovanja ljudima te podrška žrtvama trgovanja ljudima, bez obzira na njihovu zemlju podrijetla, i dalje su prioritet za Uniju i države članice.

(2)

Trgovanje ljudima ima različite temeljne uzroke. Siromaštvo, sukobi, nejednakost, rodno uvjetovano nasilje, nedostatak stvarnih mogućnosti zapošljavanja ili socijalne potpore, humanitarne krize, apatridnost i diskriminacija neki su od glavnih čimbenika zbog kojih su osobe, posebno žene, djeca i pripadnici marginaliziranih skupina, izloženi trgovanju ljudima.

(3)

Direktiva 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (3) glavni je pravni instrument Unije o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti žrtava te vrste kriminala. Tom se direktivom utvrđuje sveobuhvatan okvir za suzbijanje trgovanja ljudima uspostavljanjem minimalnih pravila o definiranju kaznenih djela i sankcija. Ona također obuhvaća zajedničke odredbe za jačanje sprečavanja trgovanja ljudima, pomoći koja se pruža žrtvama i zaštite žrtava, uzimajući u obzir rodnu perspektivu i perspektive invaliditeta i djece te primjenjujući pristup usmjeren na žrtve.

(4)

Situacija u pogledu trgovanja ljudima može se pogoršati ako se preklapa s diskriminacijom na temelju kombinacije spola i drugih osnova diskriminacije zabranjenih pravom Unije. Stoga bi države članice trebale posvećivati dužnu pažnju žrtvama pogođenima takvom intersekcijskom diskriminacijom i povećanoj ranjivosti žrtava koja iz nje proizlazi, i to osiguravanjem posebnih mjera u slučajevima u kojima su prisutni intersekcijski oblici diskriminacije. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti diskriminaciji na temelju rasnog i etničkog podrijetla.

(5)

U svojoj Komunikaciji od 14. travnja 2021. o Strategiji EU-a za suzbijanje trgovanja ljudima 2021. – 2025. Komisija je utvrdila multidisciplinarni i sveobuhvatni odgovor politike, od sprečavanja trgovanja ljudima preko zaštite žrtava trgovanja ljudima do kaznenog progona i osude trgovaca ljudima. Ta komunikacija uključuje niz mjera koje se trebaju provesti uz velik angažman organizacija civilnog društva. Kako bi se odgovorilo na nova kretanja u području trgovanja ljudima i uklonili nedostaci koje je utvrdila Komisija, i kako bi se dodatno pojačala nastojanja da se suzbije ta vrsta kriminala, potrebno je izmijeniti Direktivu 2011/36/EU. Utvrđeni nedostaci kaznenopravnog odgovora koji zahtijevaju prilagodbu pravnog okvira povezani su s kaznenim djelima koja se odnose na trgovanje ljudima počinjenima u interesu pravnih osoba, sa sustavom prikupljanja podataka, sa suradnjom i koordinacijom na razini Unije i nacionalnoj razini te s nacionalnim sustavima usmjerenima na rano otkrivanje i identifikaciju žrtava trgovanja ljudima te specijaliziranu pomoć i podršku žrtvama trgovanja ljudima.

(6)

Iskorištavanje zamjenskog majčinstva, prisilnog braka ili nezakonitog posvajanja može biti već obuhvaćeno područjem primjene kaznenih djela koja se odnose na trgovanje ljudima kako su definirana u Direktivi 2011/36/EU ako su ispunjeni svi kriteriji koji čine ta kaznena djela. Međutim, s obzirom na težinu tih praksi i kako bi se pronašlo rješenje za stalno povećanje broja i važnosti kaznenih djela koja se odnose na trgovanje ljudima počinjenih u svrhe koje nisu seksualno iskorištavanje ili izrabljivanje radne snage, trebalo bi uključiti iskorištavanje zamjenskog majčinstva, prisilnog braka ili nezakonitog posvajanja kao oblike iskorištavanja u tu direktivu, u mjeri u kojoj ispunjavaju temeljne elemente trgovanja ljudima, uključujući kriterij koji se odnosi na sredstva. Kad je riječ osobito o trgovanju ljudima u svrhu iskorištavanja zamjenskog majčinstva, ova je Direktiva usmjerena protiv osoba koje žene prisile da budu zamjenske majke ili ih na to navedu obmanjivanjem. Izmjenama Direktive 2011/36/EU koje su uvedene ovom Direktivom ne dovode se u pitanje definicije braka, posvajanja, prisilnog braka i nezakonitog posvajanja ili definicije kaznenih djela povezanih s njima, osim trgovanja ljudima, ako su predviđene u nacionalnom ili međunarodnom pravu. Tim pravilima također se ne dovode u pitanje nacionalna pravila o zamjenskom majčinstvu, među ostalim kazneno pravo ili obiteljsko pravo.

(7)

Djeca smještena u domove i ustanove zatvorenog tipa skupina su koja je osobito ranjiva kad je riječ o trgovanju ljudima. Mogu postati žrtve trgovanja ljudima u trenutku smještanja u te ustanove, tijekom boravka u njima i nakon toga.

(8)

Sve je veći broj kaznenih djela koja se odnose na trgovanje ljudima počinjenih ili olakšanih s pomoću informacijskih ili komunikacijskih tehnologija. Trgovci ljudima često se koriste internetom i društvenim mrežama, među ostalim kako bi vrbovali, oglašavali ili iskorištavali žrtve te kako bi ih kontrolirali i organizirali njihov prijevoz. Internet i društvene mreže upotrebljavaju se i za distribuciju materijala povezanog s iskorištavanjem. Informacijska tehnologija također otežava pravodobno otkrivanje te vrste kriminala i identifikaciju žrtava i počiniteljâ.

(9)

Postojeći pravni okvir iz Direktive 2011/36/EU već uključuje, u području primjene definicije trgovanja ljudima, kaznena djela počinjena uporabom informacijskih i komunikacijskih tehnologija, na primjer u vrbovanju i iskorištavanju žrtava, organizaciji njihova prijevoza i smještaja, oglašavanju žrtava na internetu i dopiranju do potencijalnih klijenata, kontroliranju žrtava i komunikaciji među počiniteljima, uključujući sve povezane financijske transakcije. Kako bi se odgovorilo na taj načina djelovanja trgovaca ljudima, tijela za izvršavanje zakonodavstva moraju poboljšati svoje digitalne kapacitete i stručnost te pratiti tehnološki razvoj. Nadalje, države članice pozivaju se da razmotre primjenu preventivnih mjera, a posebno onih čiji je cilj odvraćanje od potražnje, koje su usmjerene na pitanje zlouporabe internetskih usluga u svrhu trgovanja ljudima.

(10)

Visina kazni za trgovanje ljudima trebala bi odražavati veću društvenu osudu za teže vrste postupanja i za njihov štetniji i dugotrajniji učinak na žrtve. To uključuje i pogoršanje situacije koje je uzrokovano širenjem materijala povezanog s iskorištavanjem, među ostalim širenjem u zatvorenim skupinama kojima može pristupiti ograničen broj sudionika. Stoga je potrebno kao otegotnu okolnost predvidjeti širenje slika ili videozapisa ili sličnog materijala seksualne prirode koji uključuje žrtvu, s pomoću informacijskih i komunikacijskih tehnologija.

(11)

Iako ne postoji obveza povećanja kazni koje se izriču, države članice trebale bi osigurati da pri izricanju kazni počiniteljima suci i sudovi mogu u obzir uzeti otegotne okolnosti utvrđene u ovoj Direktivi. Sudac ili sud i dalje ima diskrecijsko pravo odlučiti hoće li povećati kaznu zbog određenih otegotnih okolnosti, uzimajući pritom u obzir sve činjenice dotičnog slučaja. Države članice ne bi trebale biti obvezne predvidjeti otegotne okolnosti ako je nacionalnim pravom predviđeno da je kazneno djelo širenja slika ili videozapisa ili sličnog materijala seksualne prirode koji uključuje žrtvu, s pomoću informacijskih i komunikacijskih tehnologija, kažnjivo kao zasebno kazneno djelo te to može dovesti do strožih sankcija na temelju nacionalnog prava.

(12)

Kako bi se pojačao kaznenopravni odgovor na kaznena djela koja se odnose na trgovanje ljudima počinjena u korist pravnih osoba i kako bi se odvratilo od počinjenja tih kaznenih djela, režim sankcija protiv pravnih osoba trebalo bi pojasniti i uskladiti s drugim instrumentima kaznenog prava Unije. Na temelju direktiva 2014/23/EU (4), 2014/24/EU (5) i 2014/25/EU (6) Europskog parlamenta i Vijeća pravomoćna osuđujuća presuda za dječji rad ili druge oblike trgovanja ljudima razlog je za isključenje iz sudjelovanja u postupku javne nabave ili postupku dodjele koncesije. Međutim, države članice također mogu odlučiti među kaznene ili nekaznene sankcije ili mjere koje se mogu izreći pravnim osobama uvrstiti isključenje takvih pravnih osoba iz postupka javne nabave ili postupka dodjele koncesije kako bi se obuhvatile i javne nabave i koncesije ispod pragova iz relevantnih direktiva.

(13)

Direktivom (EU) 2024/1260 Europskog parlamenta i Vijeća (7) utvrđuju se minimalna pravila o zamrzavanju i oduzimanju predmeta i imovinske koristi stečene kaznenim djelima u kaznenim stvarima te se ona primjenjuje na kaznena djela obuhvaćena Direktivom 2011/36/EU. Odredbe Direktive 2011/36/EU o zamrzavanju i oduzimanju stoga su zastarjele i trebalo bi ih staviti izvan snage.

(14)

Direktivom 2011/36/EU utvrđuje se mogućnost neprovođenja kaznenog progona i neprimjenjivanja sankcija u odnosu na žrtve trgovanja ljudima u vezi s kaznenim djelima koja su bile prisiljene počiniti kao neposrednu posljedicu njihova podvrgavanja trgovanju ljudima. Primjereno je proširiti područje primjene relevantne odredbe na sve nezakonite aktivnosti koje su žrtve bile prisiljene počiniti kao neposrednu posljedicu njihova podvrgavanja trgovanju ljudima, kao što su prekršaji povezani s prostitucijom, prosjačenjem, skitnjom ili neprijavljenim radom ili druge radnje koje nisu kriminalne prirode, ali podliježu administrativnim sankcijama ili novčanim kaznama, u skladu s nacionalnim pravom, kako bi se žrtve trgovanja ljudima dodatno potaknulo da prijave kazneno djelo ili da zatraže podršku i pomoć te kako bi ih se uvjerilo da postoje mogućnosti da ih se ne smatra odgovornima.

(15)

Kako bi se poboljšala nacionalna sposobnost za otkrivanje i identifikaciju žrtava u ranoj fazi i njihovo upućivanje odgovarajućim službama za zaštitu, pomoć i podršku, potrebno je zakonima ili drugim propisima uspostaviti mehanizam ili mehanizme upućivanja u državama članicama. Uspostava formalnih mehanizama upućivanja i imenovanje nacionalne kontaktne točke za prekogranično upućivanje žrtava ključne su mjere za poboljšanje prekogranične suradnje. Mehanizam upućivanja trebao bi biti transparentan, pristupačan i usklađen okvir kojim se olakšavaju rano otkrivanje i identifikacija žrtava trgovanja ljudima, pomoć i podrška tim žrtvama te kojim se olakšava njihovo upućivanje nadležnim nacionalnim organizacijama i tijelima. Takvim bi se okvirom trebala utvrditi uključena nadležna tijela, organizacije civilnog društva i drugi dionici te utvrditi njihove odgovornosti, uključujući postupke i načine komunikacije. Ti mehanizmi upućivanja mogu biti u obliku niza utvrđenih postupaka, smjernica, dogovora ili protokola o suradnji. Mehanizam upućivanja trebao bi se primjenjivati na sve žrtve i na sve oblike kaznenih djela trgovanja ljudima, uzimajući u obzir individualnu ranjivost žrtava. Države članice potiču se da uspostave jedinstveni mehanizam upućivanja kada im organizacija javne uprave to dopušta. Kontaktna točka trebala bi služiti kao kontakt za prekogranično upućivanje žrtava u odnosima između tijela ili institucija odgovornih za prekograničnu potporu žrtvama u različitim državama članicama, ali ne i kao kontakt za same žrtve. Kontaktne točke mogu se temeljiti na postojećim mehanizmima ili upravljačkim strukturama i neće morati zamijeniti nacionalne mehanizme za podnošenje pritužbi ili dežurne telefonske linije.

(16)

Kako bi se poboljšalo pružanje pomoći i podrške žrtvama trgovanja ljudima, države članice trebale bi osigurati da žrtve imaju pristup skloništima i sigurnom smještaju koji su opremljeni za ispunjavanje posebnih potreba žrtava trgovanja ljudima. Kako bi se povećala sigurnost pretpostavljenih ili identificiranih žrtava trgovanja ljudima, države članice potiču se da zahtijevaju da osoblje koje u skloništima dolazi u kontakt sa žrtvama trgovanja ljudima u kaznenoj evidenciji nema kaznenih djela koja se odnose na trgovanje ljudima ili druga kaznena djela ili prekršaje koji ozbiljno dovode u pitanje njegovu sposobnost preuzimanja odgovornosti u pogledu žrtava.

(17)

Osobe s invaliditetom, osobito žene i djeca, izložene su povećanom riziku od toga da postanu žrtve trgovanja ljudima. Države članice trebale bi uzeti u obzir posebne potrebe žrtava trgovanja ljudima s invaliditetom pri pružanju mjera potpore tim osobama.

(18)

Države članice također bi trebale osigurati da žrtve dobiju pomoć bez obzira na njihovu nacionalnost ili apatridnost, njihovo državljanstvo, njihovo boravište ili njihov boravišni status te oblik njihova iskorištavanja. Pomoć bi trebala biti usmjerena na njihovu potpunu reintegraciju u društvo, što može uključivati pristup obrazovanju i osposobljavanju te pristup tržištu rada, u skladu s nacionalnim pravom, kao i povratak neovisnom životu.

(19)

Države članice trebale bi tijekom postupaka azila u obzir uzeti posebno stanje ranjivosti žrtava trgovanja ljudima kojima može biti potrebna međunarodna zaštita, među ostalim, ako je to primjenjivo, putem posebnih postupovnih jamstava u skladu s Uredbom (EU) 2024/1348 Europskog parlamenta i Vijeća (8) te posebnih potreba u vezi s prihvatom u skladu s Direktivom (EU) 2024/1346 Europskog parlamenta i Vijeća (9).

(20)

Kako bi se spriječilo da žrtve ponovno postanu žrtvama trgovanja ljudima unutar Unije, važno je da pri premještanju žrtava na temelju Uredbe (EU) 2024/1351 Europskog parlamenta i Vijeća (10) države članice ne premještaju žrtve u državu članicu u kojoj postoje utemeljeni razlozi za pretpostavku da bi žrtve zbog premještanja u tu državu članicu bile izložene stvarnom riziku od kršenja njihovih temeljnih prava koje predstavlja neljudsko ili ponižavajuće postupanje u smislu članka 4. Povelje.

(21)

Žrtve trgovanja ljudima imaju pravo na traženje međunarodne zaštite ili jednakovrijednog nacionalnog statusa. Također mogu imati pravo na boravišnu dozvolu na temelju Direktive Vijeća 2004/81/EZ (11), ako je to primjenjivo. Stoga bi države članice trebale osigurati da se relevantna dva postupka međusobno nadopunjuju i da se međusobno ne isključuju.

(22)

Osobe bez državljanstva izložene su većem riziku od toga da postanu žrtve trgovanja ljudima. Pri primjeni ove Direktive važno je obratiti posebnu pozornost na tu ranjivu skupinu.

(23)

Djeca se smatraju jednom od najranjivijih skupina koje su meta organiziranih kriminalnih skupina uključenih u trgovanje ljudima. Takve kriminalne skupine često iskorištavaju djecu tako što ih novače i kasnije iskorištavaju za počinjenje kriminalnih aktivnosti. Države članice trebale bi promicati ili nuditi redovito i specijalizirano osposobljavanje stručnjacima za koje je vjerojatno da će doći u kontakt s takvom djecom kako bi ih otkrili i identificirali kao žrtve.

(24)

Svaka mjera kojom se ograničava sloboda djece kako bi ih se zaštitilo od trgovanja ljudima trebala bi biti nužna, razmjerna i razumna u odnosu na cilj zaštite pojedinačnog djeteta.

(25)

Kako bi se olakšala isplata naknade žrtvama, države članice mogu uspostaviti nacionalni fond za žrtve ili slične instrumente koji mogu uključivati zakone kojima se osigurava naknada žrtvama trgovanja ljudima.

(26)

Kako bi se razvio koherentan odgovor politika u rješavanju pitanja potražnje koja potiče trgovanje ljudima i kako bi se dodatno ojačali i uskladili napori kaznenog pravosuđa u svim državama članicama za smanjenje takve potražnje, važno je kriminalizirati korištenje uslugama u slučajevima kada se žrtvu iskorištava za pružanje takvih usluga, a korisnik usluga zna da je osoba koja pruža uslugu žrtva kaznenog djela povezanog s trgovanjem ljudima. Definiranje tog čina kao kaznenog djela dio je sveobuhvatnog pristupa za smanjenje potražnje kojim se nastoji pronaći rješenje za visoke razine potražnje koje potiču sve oblike iskorištavanja. Kriminalizacija bi trebala biti usmjerena samo na korištenje uslugama koje se pružaju u okviru iskorištavanja i koje su obuhvaćene kaznenim djelom trgovanja ljudima. Kazneno djelo stoga se ne bi trebalo primjenjivati na korisnike koji kupuju proizvode proizvedene u izrabljivačkim radnim uvjetima jer oni nisu korisnici usluge. Ovom Direktivom uspostavlja se minimalni pravni okvir u tom pogledu, a države članice mogu donijeti ili zadržati stroža kaznena pravila. U nacionalnom pravu države članice mogu kriminalizirati kupnju seksualnih radnji. Ovom Direktivom ne dovodi se u pitanje način na koji se države članice bave pitanjem prostitucije u svojem nacionalnom pravu.

(27)

Ovom se Direktivom kriminalizira korištenje uslugom koju pruža žrtva trgovanja ljudima ako korisnik usluge zna da je osoba koja pruža uslugu žrtva. Pojam „znanja” trebalo bi tumačiti u skladu s nacionalnim pravom. U svakom slučaju, pri procjeni je li korisnik znao da je osoba žrtva trgovanja ljudima i ne dovodeći u pitanje neovisnost pravosuđa, trebalo bi uzeti u obzir posebne okolnosti slučaja. Znanje se može utvrditi na temelju objektivnih, činjeničnih okolnosti. Okolnosti se mogu odnositi na, među ostalim, same žrtve, uvjete pod kojima su žrtve morale pružati usluge i konkretne činjenice koje bi se mogle smatrati znakovima kontrole trgovca ljudima nad žrtvama. Kad je riječ o okolnostima koje se odnose na same žrtve, mogu se uzeti u obzir nedostatno poznavanje nacionalnog ili regionalnog jezika, očiti znakovi psihološke ili tjelesne ozljede ili straha ili nedostatno poznavanje gradova ili mjesta u kojima se nalaze ili u kojima su se nalazili. Kad je riječ o okolnostima koje se odnose na uvjete pod kojima su se usluge morale pružati, životni standard i uvjeti rada pružatelja usluge mogli bi se uzeti u obzir, kao i stanje prostora u kojem se usluga pružala. Znakovi kontrole trgovca ljudima nad žrtvama mogli bi se utvrditi ako postoje očite vanjske mjere nadzora nad pružateljima usluga, ako im je ograničena sloboda kretanja ili ako pružatelji usluga ne posjeduju svoje nacionalne osobne iskaznice ili putovnice.

(28)

Mjere sprečavanja i smanjenja potražnje trebale bi biti ciljane i diferencirane kako bi se učinkovito uzele u obzir posebnosti raznih oblika trgovanja ljudima. Kako bi se postigao cilj odvraćanja od potražnje koja potiče trgovanje ljudima i njezina smanjenja, važno je da države članice razmotre poduzimanje daljnjih odgovarajućih mjera usmjerenih na potencijalne i sadašnje korisnike, kao što je osiguravanje posebno osmišljenih kampanja za podizanje svijesti.

(29)

U kontekstu osposobljavanja i kako bi se osigurala djelotvorna provedba nacionalnih odredaba u pogledu neprovođenja kaznenog progona ili neprimjenjivanja sankcija u odnosu na žrtve, države članice trebale bi podignuti svijest među tužiteljima i tijelima za izvršavanje zakonodavstva za koje je vjerojatno da će doći u kontakt sa žrtvama ili potencijalnim žrtvama trgovanja ljudima.

(30)

Kako bi se osigurali snažniji odgovori nacionalnih politika, potrebno je uspostaviti nacionalne koordinatore za suzbijanje trgovanja ljudima ili jednakovrijedne mehanizme, a države članice trebale bi moći uspostaviti neovisna tijela. U nadležnosti je država članica da odluče koje subjekte treba imenovati ili uspostaviti kao nacionalne koordinatore za suzbijanje trgovanja ljudima ili kao jednakovrijedne mehanizme ili neovisna tijela, bez obzira na njihov naziv, u skladu s načelom postupovne autonomije država članica, pod uvjetom da takvi subjekti imaju potrebne kompetencije za izvršavanje zadaća predviđenih u ovoj Direktivi.

(31)

Prikupljanje točnih, dosljednih i anonimiziranih podataka te pravodobno objavljivanje prikupljenih podataka i statistike ključni su za potpuno poznavanje opsega trgovanja ljudima u Uniji. Uvođenje zahtjeva da države članice svake godine na usklađen način prikupljaju statističke podatke o trgovanju ljudima i da o njima izvješćuju Komisiju važan je korak prema boljem razumijevanju te pojave i osiguravanju donošenja politika i strategija koje se temelje na podacima.

(32)

U cilju podupiranja svojih nacionalnih politika države članice trebale bi izraditi i nacionalne akcijske planove za suzbijanje trgovanja ljudima.

(33)

Kad je riječ o djeci, države članice potiču se da osiguraju da nacionalni sustavi za zaštitu djece izrade posebne planove za sprečavanje trgovanja ljudima, među ostalim djece u domovima ili ustanovama zatvorenog tipa.

(34)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, to jest sprečavanje i suzbijanje trgovanja ljudima i zaštitu žrtava tog kaznenog djela, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(35)

Ovom se Direktivom poštuju temeljna prava i načela priznata Poveljom, a posebno poštovanje i zaštita ljudskog dostojanstva, zabrana ropstva, prisilnog rada i trgovanja ljudima, pravo na tjelesni i mentalni integritet osobe, zabrana mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kazne, pravo na slobodu i sigurnost, zaštita osobnih podataka, sloboda izražavanja i informiranja, sloboda izbora zanimanja i pravo na rad, ravnopravnost žena i muškaraca, prava djeteta, prava osoba s invaliditetom te zabrana rada djece, pravo na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje te načela zakonitosti i proporcionalnosti kaznenih djela i kazni. Ovom se Direktivom posebno nastoji osigurati puno poštovanje tih prava i načela koja se moraju provoditi na odgovarajući način.

(36)

U skladu s člankom 3. i člankom 4.a stavkom 1. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Irska je, pismom od 20. travnja 2023., obavijestila da želi sudjelovati u donošenju i primjeni ove Direktive.

(37)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(38)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima (12), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata.

(39)

Direktivu 2011/36/EU trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

članak 2. mijenja se kako slijedi:

2.

članak 4. mijenja se kako slijedi:

3.

članak 5. mijenja se kako slijedi:

4.

članak 6. zamjenjuje se sljedećim:

5.

članak 7. briše se;

6.

članak 8. zamjenjuje se sljedećim:

7.

članak 9. mijenja se kako slijedi:

8.

članak 10. mijenja se kako slijedi:

9.

članak 11. mijenja se kako slijedi:

10.

umeće se sljedeći članak:

11.

u članku 12. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

12.

u članku 13. dodaje se sljedeći stavak:

13.

u članku 14. stavci 1., 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

14.

članci 17. i 18. zamjenjuju se sljedećim:

15.

umeću se sljedeći članci:

16.

članak 19. zamjenjuje se sljedećim:

17.

umeću se sljedeći članci:

18.

članak 20. zamjenjuje se sljedećim:

19.

u članku 23. dodaje se sljedeći stavak: