(1)

Od rujna 2021. zabilježene su vrlo visoke cijene i nestabilnost na tržištima električne energije. Kako je Agencija Europske unije za suradnju energetskih regulatora (ACER) navela u svojoj konačnoj ocjeni modela veleprodajnog tržišta električne energije u EU-u iz travnja 2022., to je uglavnom posljedica visoke cijene plina, koji se upotrebljava kao ulazno gorivo za proizvodnju električne energije.

(2)

Eskalacija ruskog agresivnog rata protiv Ukrajine, koja je ugovorna stranka Ugovora o Energetskoj zajednici (4), i povezane međunarodne sankcije uvedene od veljače 2022. dovele su do plinske krize, poremetile globalna energetska tržišta, pogoršale problem visokih cijena plina i znatno utjecale na cijene električne energije. Agresivni rat Rusije protiv Ukrajine rezultirao je i nesigurnošću u opskrbi drugim sirovinama, kao što su ugljen i sirova nafta, koje se upotrebljavaju u postrojenjima za proizvodnju električne energije. Ta nesigurnost dovela je do znatnog dodatnog povećanja nestabilnosti cijena električne energije. Smanjena dostupnost nekoliko nuklearnih reaktora i niska proizvodnja hidroenergije dodatno su pojačale povećanje cijena električne energije.

(3)

Kao odgovor na tu situaciju, Komisija je u svojoj komunikaciji od 13. listopada 2021. naslovljenoj „Paket mjera za djelovanje i potporu za suočavanje s rastom cijena energije” predložila paket mjera koje bi Unija i njezine države članice mogle primijeniti za ublažavanje neposrednog učinka visokih cijena energije na kupce iz kategorije kućanstvo i na poduzeća, uključujući potpore dohotku, porezne olakšice, uštedu energije i mjere skladištenja, te za jačanje otpornosti na buduće cjenovne šokove. U svojoj komunikaciji od 8. ožujka 2022. naslovljenoj „REPowerEU: zajedničko europsko djelovanje za povoljniju, sigurniju i održiviju energiju” Komisija je predstavila niz dodatnih mjera za jačanje paketa instrumenata i odgovor na rastuće cijene energije. Komisija je 23. ožujka 2022. uspostavila i privremeni okvir državnih potpora kako bi se omogućile određene subvencije za ublažavanje učinaka visokih cijena energije.

(4)

U svojoj komunikaciji od 18. svibnja 2022. Komisija je predstavila svoj plan REPowerEU, kojim su uvedene dodatne mjere usmjerene na uštedu energije, diversifikaciju opskrbe energijom, ambiciozniji cilj povećanja energetske učinkovitosti i ubrzano uvođenje energije iz obnovljivih izvora s ciljem smanjenja ovisnosti Unije o ruskim fosilnim gorivima, uključujući prijedlog da se cilj o udjelu energije iz obnovljivih izvora u konačnoj bruto potrošnji energije u Uniji do 2030. poveća na 45 %. Nadalje, u komunikaciji Komisije od 18. svibnja 2022. naslovljenoj „Kratkoročne intervencije na tržištu električne energije i dugoročna poboljšanja modela tržišta električne energije – tijek daljnjeg djelovanja”, uz utvrđivanje dodatnih kratkoročnih mjera za rješavanje problema visokih cijena energije, utvrđena su potencijalna područja za poboljšanje modela tržišta električne energije te je najavljena namjera da se ta područja procijene s ciljem izmjene zakonodavnog okvira.

(5)

Kako bi hitno odgovorila na krizu u pogledu cijena energije i sigurnosne bojazni te ublažila povećanje cijena za građane, Unija je donijela nekoliko pravnih akata, među njima Uredbu (EU) 2022/1032 Europskog parlamenta i Vijeća (5), kojom je uspostavljen strog sustav skladištenja plina, te Uredbu Vijeća (EU) 2022/1369 (6), kojom su predviđene učinkovite mjere za smanjenje potražnje za plinom i električnom energijom, Uredbu Vijeća (EU) 2022/1854 (7), kojom su uspostavljeni sustavi ograničavanja cijena kako bi se izbjegla neočekivana dobit na tržištu plina i električne energije, i Uredbu Vijeća (EU) 2022/2577 (8), kojom su uspostavljene mjere za ubrzavanje postupaka izdavanja dozvola za postrojenja za energiju iz obnovljivih izvora.

(6)

Dobro integrirano energetsko tržište koje se temelji na uredbama (EU) 2018/1999 (9), (EU) 2019/942 (10) i (EU) 2019/943 (11) Europskog parlamenta i Vijeća te direktivama (EU) 2018/2001 (12), (EU) 2018/2002 (13) i (EU) 2019/944 (14) Europskog parlamenta i Vijeća, koje se obično nazivaju paket „Čista energija za sve Europljane”, donesen 2018. i 2019., omogućuje Uniji da iskoristi gospodarske prednosti jedinstvenog energetskog tržišta u svim okolnostima, osiguravajući sigurnost opskrbe i održavajući proces dekarbonizacije kako bi se postigao cilj klimatske neutralnosti Unije. Prekogranična povezanost osigurava i sigurniji, pouzdaniji i učinkovitiji rad elektroenergetskih sustava te veću otpornost na kratkoročne cjenovne šokove.

(7)

Za jačanje unutarnjeg energetskog tržišta i postizanje ciljeva klimatske i energetske tranzicije potrebno je znatno unapređenje elektroenergetske mreže Unije kako bi se mogla ostvariti velika povećanja kapaciteta proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, uz promjenjive količine proizvodnje ovisno o vremenskim uvjetima te promjene obrazaca protoka električne energije u cijeloj Uniji, te kako bi se moglo odgovoriti na novu potražnju, na primjer za električna vozila i dizalice topline. Ulaganje u mreže, unutar i preko granica, ključno je za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta električne energije, uključujući sigurnost opskrbe. Takvo ulaganje potrebno je kako bi se energija iz obnovljivih izvora i potražnja integrirale u kontekstu u kojem su udaljenije nego u prošlosti te kako bi se u konačnici ostvarili klimatski i energetski ciljevi Unije. Stoga bi svaka reforma tržišta električne energije Unije trebala doprinijeti integriranijoj europskoj elektroenergetskoj mreži kako bi se osiguralo da svaka država članica postigne razinu elektroenergetske međupovezanosti u skladu s ciljem elektroenergetske međupovezanosti od najmanje 15 % do 2030. u skladu s člankom 4. točkom (d) podtočkom 1. Uredbe (EU) 2018/1999, da se taj kapacitet međupovezanosti u najvećoj mogućoj mjeri upotrebljava za prekograničnu trgovinu te da se elektroenergetska mreža i infrastruktura za povezivost Unije grade ili nadograđuju, primjerice s pomoću Unijinih projekata od zajedničkog interesa utvrđenih u skladu s Uredbom (EU) 2022/869 Europskog parlamenta i Vijeća (15). Svim građanima i poduzećima Unije trebalo bi omogućiti odgovarajuću povezivost jer to može dovesti do znatnih prilika kojima bi im se omogućilo sudjelovanje u energetskoj tranziciji i digitalnoj transformaciji Unije. Potrebno je posebno uzeti u obzir najudaljenije regije iz članka 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), u kojem se prepoznaju njihova specifična ograničenja i predviđa donošenje posebnih mjera u tom pogledu.

(8)

Trenutačni model tržišta električne energije pomogao je, među ostalim, u nastanku novih i inovativnih proizvoda, usluga i mjera na maloprodajnim tržištima električne energije, čime se podupire energetska učinkovitost i veća upotreba energije iz obnovljivih izvora te povećava izbor kako bi se potrošačima pomoglo da smanje svoje račune za energiju, među ostalim s pomoću malih proizvodnih postrojenja te novonastalih usluga za upravljanje potrošnjom. Nadogradnja i iskorištavanje potencijala digitalizacije energetskog sustava, kao što je aktivno sudjelovanje potrošača, ključan je element budućih tržišta i sustava električne energije u Uniji. Istodobno je potrebno poštovati izbore potrošača i omogućiti im da iskoriste različite ponude ugovora te zaštititi kupce iz kategorije kućanstvo od visokih cijena tijekom energetske krize. Integracija energetskog sustava zamišljena je kao planiranje i rad energetskog sustava u cjelini, u okviru više nositelja energije, energetske infrastrukture i sektora potrošnje, stvaranjem snažnijih veza među njima, u međusobnoj sinergiji i uz potporu digitalizacije, radi osiguravanja sigurne, cjenovno pristupačne, pouzdane i održive energije.

(9)

U kontekstu energetske krize, trenutačni model tržišta električne energije otkrio je niz nedostataka i neočekivanih posljedica povezanih s utjecajem visokih i nestabilnih cijena fosilnih goriva na kratkoročna tržišta električne energije, zbog čega su kućanstva i poduzeća izloženi znatnim porastima cijena i posljedicama koje ti porasti imaju na njihove račune za električnu energiju.

(10)

Brže uvođenje energije iz obnovljivih izvora i čistih fleksibilnih tehnologija najodrživiji je i troškovno najučinkovitiji način strukturnog smanjenja potražnje za fosilnim gorivima za proizvodnju električne energije i omogućivanja izravne potrošnje električne energije putem elektrifikacije potražnje za energijom i integracije energetskog sustava. Zbog niskih operativnih troškova obnovljivi izvori mogu pozitivno utjecati na cijene električne energije u cijeloj Uniji i smanjiti potrošnju fosilnih goriva.

(11)

Promjenama u modelu tržišta električne energije trebalo bi osigurati da potrošači, uključujući one najugroženije, iskoriste prednosti sve veće primjene energije iz obnovljivih izvora i energetske tranzicije u cjelini, da ih se u konačnici zaštiti od energetskih kriza i da se izbjegne padanje većeg broja kupaca iz kategorije kućanstvo u zamku energetskog siromaštva. Tim bi se promjenama trebao ublažiti učinak visokih cijena fosilnih goriva, posebno plina, na cijene električne energije kako bi se kupcima iz kategorije kućanstvo i poduzećima omogućilo da dugoročno iskoriste prednosti cjenovno pristupačne i sigurne energije iz održivih obnovljivih izvora i izvora s niskim emisijama ugljika, kao i energetski učinkovitih rješenja u smanjenju ukupnih troškova energije, što može smanjiti potrebu za proširivanjem električne mreže i proizvodnih kapaciteta.

(12)

Cilj je reforme modela tržišta električne energije ostvariti pristupačne i konkurentne cijene električne energije za sve potrošače. Kao takva, ta bi reforma trebala koristiti ne samo kupcima iz kategorije kućanstvo nego i potaknuti konkurentnost industrija Unije olakšavanjem ulaganja u čistu tehnologiju koja su im potrebna kako bi dovršile prelazak na nultu neto stopu emisija. Energetsku tranziciju u Uniji potrebno je poduprijeti snažnim temeljima za proizvodnju čistih tehnologija. Tim će se reformama poduprijeti cjenovno pristupačna elektrifikacija industrije i pozicioniranje Unije kao globalnog predvodnika kad je riječ o istraživanju i inovacijama u području tehnologija čiste energije.

(13)

Priključivanje novih postrojenja za proizvodnju i potrošnju na mrežu, posebno postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, često je suočeno s kašnjenjima u postupcima priključenja na mrežu. Jedan od razloga tih kašnjenja nedostatak je raspoloživog kapaciteta mreže na lokaciji koju je odabrao ulagač, što podrazumijeva potrebu za proširenjem ili jačanjem mreže kako bi se postrojenja sigurno povezala sa sustavom. Novi zahtjev za operatore elektroenergetskih sustava, i na razini prijenosa i na razini distribucije, da objavljuju i ažuriraju informacije o kapacitetu raspoloživom za nova priključivanja u njihovim područjima rada ulagačima bi omogućio lakši pristup informacijama o dostupnosti kapaciteta mreže unutar sustava čime bi se ubrzao proces donošenja odluka, što bi pak ubrzalo potrebno uvođenje energije iz obnovljivih izvora. Operatori distribucijskih sustava te bi informacije trebali redovito ažurirati, a najmanje jednom u tri mjeseca. Iako bi države članice trebale moći odlučiti da taj zahtjev neće primjenjivati na elektroenergetska poduzeća koja opslužuju manje od 100 000 priključenih kupaca ili koja opslužuju male izolirane sustave, trebale bi ta poduzeća poticati da korisnicima sustava jednom godišnje dostave navedene informacije te promicati suradnju među operatorima distribucijskih sustava u tu svrhu. Operatori distribucijskih sustava trebali bi također objaviti kriterije za određivanje raspoloživih mrežnih kapaciteta, kao što su postojeća potražnja i proizvodni kapaciteti, pretpostavke za procjenu moguće daljnje integracije dodatnih korisnika sustava, relevantne informacije o mogućem ograničavanju energije i očekivanja u vezi s relevantnim budućim razvojem mreže.

(14)

Nadalje, kako bi se riješio problem dugog vremena odgovora na zahtjeve za priključenje na mrežu, operatori distribucijskih sustava trebali bi korisnicima sustava dostaviti jasne i transparentne informacije o statusu i obradi njihovih zahtjeva za priključenje. Operatori distribucijskih sustava trebali bi takve informacije dostaviti u roku od tri mjeseca od datuma podnošenja zahtjeva te bi ih trebali redovito ažurirati, a najmanje jednom u tri mjeseca.

(15)

U područjima na kojima elektroenergetske mreže imaju ograničen mrežni kapacitet ili ga uopće nemaju, korisnici mreže koji podnose zahtjev za priključenje na mrežu trebali bi moći imati koristi od uspostave promjenjivog, fleksibilnog ugovora o priključenju. Tim bi se ugovorom o priključenju, primjerice, uzelo u obzir skladištenje energije ili bi se ograničila razdoblja u kojima elektrana može isporučivati električnu energiju u mrežu ili kapacitet koji se može izvoziti, čime bi se omogućilo njezino djelomično priključenje. Operatori sustava trebali bi u takvim područjima nuditi mogućnost uspostave fleksibilnih ugovora o priključenju. Regulatorno tijelo ili drugo nadležno tijelo ako je država članica tako predvidjela, trebalo bi izraditi okvire za operatore sustava kako bi se uspostavila takva fleksibilna priključenja, pritom osiguravajući da se prednost daje jačanju mreže kojim se osiguravaju strukturna rješenja, da ugovori o priključenju postanu nepromjenjivi čim mreže budu spremne, da se fleksibilna priključenja omoguće kao trajno rješenje za područja na kojima jačanje mreže nije učinkovito i, u mjeri u kojoj je to moguće, da se korisnicima mreže koji traže priključenje na mrežu osigura uvid u očekivane razine ograničavanja na temelju fleksibilnog ugovora o priključenju.

(16)

Tijekom energetske krize potrošači su bili izloženi iznimno nestabilnim veleprodajnim cijenama energije i imali su ograničene mogućnosti za uključivanje na energetsko tržište. Stoga se mnogi kupci iz kategorije kućanstvo suočavaju s financijskim poteškoćama i ne mogu platiti svoje račune. Najteže su bili pogođeni ugroženi kupci i kupci pogođeni energetskim siromaštvom, no takvim su poteškoćama bili izloženi i kupci iz kategorije kućanstvo sa srednjim dohotkom. Visoke cijene energije mogle bi negativno utjecati i na zdravlje, dobrobit i ukupnu kvalitetu života potrošača. Stoga je važno unaprijediti prava i zaštitu potrošača kako bi osjetili prednosti energetske tranzicije, odvojiti njihove račune za električnu energiju od kratkoročnih kretanja cijena na energetskim tržištima i uravnotežiti rizik između opskrbljivača i potrošača.

(17)

Potrošači bi trebali imati pristup širokom rasponu ponuda kako bi mogli odabrati ugovor koji odgovara njihovim potrebama. Međutim, opskrbljivači su smanjili svoje ponude, ugovori o opskrbi električnom energijom s obveznim trajanjem i fiksnim cijenama postali su rijetkost, a izbor ponuda ograničen. Potrošači bi uvijek trebali imati mogućnost odabira cjenovno pristupačnog ugovora o opskrbi električnom energijom s fiksnim cijenama i obveznim trajanjem, a opskrbljivači ne bi smjeli moći jednostrano mijenjati ugovorne uvjete ni raskinuti ugovor prije njegova dospijeća. Međutim, ugovori s dinamičnim određivanjem cijena i dalje su od ključne važnosti, a sve veći udio obnovljivih izvora energije može pomoći potrošačima da smanje svoje račune za energiju. Države članice trebale bi moći izuzeti opskrbljivače s više od 200 000 krajnjih kupaca koji nude samo ugovore s dinamičnim određivanjem cijene od obveze da nude ugovore o opskrbi električnom energijom s obveznim trajanjem i fiksnim cijenama, pod uvjetom da takvo izuzeće nema negativan učinak na tržišno natjecanje i da se zadrži dovoljan izbor ugovora o opskrbi električnom energijom s obveznim trajanjem i fiksnim cijenama.

(18)

Ako opskrbljivači ne zaštite dovoljno svoj portfelj električne energije od rizika, promjene veleprodajnih cijena električne energije mogu povećati njihovu izloženost financijskom riziku i dovesti do neuspješne opskrbe i prenošenja troškova na potrošače i druge korisnike mreže. Stoga bi opskrbljivači trebali biti dovoljno zaštićeni od rizika kad nude ugovore o opskrbi električnom energijom s obveznim trajanjem i fiksnim cijenama. U odgovarajućoj strategiji zaštite od rizika trebalo bi uzeti u obzir pristup opskrbljivača vlastitoj proizvodnji i kapitalizaciji te njihovu izloženost promjenama cijena na veleprodajnom tržištu, veličinu opskrbljivača ili strukturu tržišta. Postojanje odgovarajućih strategija zaštite od rizika može se osigurati općim pravilima koja se nadziru bez provođenja posebnog preispitivanja položaja ili strategija pojedinačnih opskrbljivača. Testiranje otpornosti na stres i zahtjevi u pogledu izvješćivanja za opskrbljivače mogli bi biti alati za procjenu strategija opskrbljivača za zaštitu od rizika.

(19)

Potrošači bi trebali moći odabrati opskrbljivača koji im nudi cijenu i uslugu koje najbolje odgovaraju njihovim potrebama. Zahvaljujući napretku u tehnologiji mjerenja i zasebnog mjerenja u kombinaciji s informacijskom i komunikacijskom tehnologijom tehnički je moguće imati više opskrbljivača za pojedinačne prostore. Kupci bi trebali moći odabrati zasebnog opskrbljivača, posebno za električnu energiju za napajanje uređaja kao što su dizalice topline ili električna vozila, koji su izrazito veliki potrošači ili koji isto tako mogu automatski promijeniti svoju potrošnju električne energije kao reakciju na cjenovne signale. U tu bi svrhu kupcima trebalo omogućiti da imaju više od jednog mjernog i obračunskog mjesta pokrivenih jedinstvenih priključnim mjestom za njihove prostore, što bi omogućilo da se različiti uređaji mogu zasebno mjeriti i napajati. Mjerna mjesta trebala bi se među sobom jasno razlikovati i trebala bi biti usklađena s primjenjivim tehničkim pravilima. Pravila za raspodjelu povezanih troškova trebale bi utvrditi države članice. Neki pametni sustavi mjerenja mogu izravno pokrivati više od jednog mjernog mjesta te stoga kupcima omogućuju da istodobno imaju više od jednog ugovora o opskrbi električnom energijom ili ugovora o dijeljenju energije. Opskrbljivači bi trebali imati odgovornost za odstupanje samo za mjerna i obračunska mjesta koja opskrbljuju. Nadalje, omogućivanjem primjene namjenskih rješenja za mjerenje koja su priključena na uređaje s fleksibilnim opterećenjem koje se može kontrolirati, ili su u njih ugrađena, krajnji kupci mogu sudjelovati u drugim programima upravljanja potrošnjom koji se temelje na poticajima i koji pružaju usluge fleksibilnosti na tržištu električne energije te operatorima prijenosnih sustava i operatorima distribucijskih sustava. Općenito, takvi bi aranžmani trebali biti kompatibilni s dijeljenjem energije te bi se njima trebalo doprinositi povećanoj primjeni upravljanja potrošnjom i osnaživanju potrošača, čime bi kupcima omogućili bolju kontrolu nad vlastitom potrošnjom energije i računima za energiju, a istodobno bi elektroenergetskom sustavu osigurali dodatnu fleksibilnost kako bi se mogao nositi s fluktuacijama ponude i potražnje.

(20)

Zbog sve veće složenosti ponuda za isporuku energije i različitih marketinških praksi potrošačima je često teško potpuno razumjeti posljedice ponuda opskrbljivača ili ugovora koji potpisuju. Osobito su često nejasni način određivanja cijene, uvjeti za obnovu ugovora, posljedice raskida ugovora ili razlozi zbog kojih opskrbljivač može promijeniti uvjete. Stoga bi opskrbljivači ili sudionici na tržištu koji se bave agregiranjem trebali potrošačima na sažet i lako razumljiv način pružiti ključne informacije o ponudama za isporuku energije prije sklapanja ili produljenja ugovora.

(21)

Kako bi se potrošačima osigurao kontinuitet opskrbe, osobito u slučaju da opskrbljivač ne izvrši svoju obvezu, države članice trebale bi imati uspostavljen sustav opskrbljivača zadnjeg izbora. Trebalo bi biti moguće imenovati opskrbljivača zadnjeg izbora prije ili u trenutku kada opskrbljivač ne izvrši svoju obvezu. Takav opskrbljivač zadnjeg izbora može se tretirati kao pružatelj univerzalne usluge. Opskrbljivač zadnjeg izbora mogao bi biti prodajni odjel vertikalno integriranog poduzeća koji također obavlja funkcije distribucije, pod uvjetom da udovoljava zahtjevima u pogledu razdvajanja iz Direktive (EU) 2019/944. Međutim, to ne podrazumijeva obvezu država članica da isporučuju po određenoj fiksnoj najnižoj cijeni. Ako država članica obveže opskrbljivača zadnjeg izbora da električnom energijom opskrbljuje kupca koji ne prima tržišno utemeljene ponude, primjenjuju se uvjeti utvrđeni u članku 5. Direktive (EU) 2019/944, a obveza može uključivati reguliranu cijenu samo u mjeri u kojoj kupac ima pravo na regulirane cijene. Pri ocjenjivanju jesu li ponude koje su primili kupci koji nisu iz kategorije kućanstvo tržišno utemeljene, države članice trebale bi uzeti u obzir individualne komercijalne i tehničke okolnosti. Ako je država članica prije 16. srpnja 2024. već imenovala opskrbljivača zadnjeg izbora pravednim, transparentnim i nediskriminirajućim postupkom, nije potrebno pokretati novi postupak za imenovanje opskrbljivača zadnjeg izbora.

(22)

Dijeljenjem energije može se stvoriti otpornost na učinke visokih i nestabilnih veleprodajnih tržišnih cijena na račune potrošača za energiju, osnažuje se šira skupina potrošača koji inače nemaju mogućnost postati aktivni kupci zbog financijskih ili prostornih ograničenja, kao što su ugroženi kupci i kupci pogođeni energetskim siromaštvom, i povećava se upotreba energije iz obnovljivih izvora mobiliziranjem dodatnih ulaganja privatnog kapitala i diversifikacijom načina isplate naknada. Uz integraciju odgovarajućih cjenovnih signala i postrojenja za skladištenje, dijeljenje električne energije može doprinijeti postavljanju temelja za iskorištavanje potencijala manjih potrošača za fleksibilnost. Odredbama o dijeljenju energije utvrđenima u ovoj Direktivi dopunjuju se odredbe o vlastitoj potrošnji utvrđene u članku 21. Direktive (EU) 2018/2001 i članku 15. Direktive (EU) 2019/944, posebno u pogledu kolektivne vlastite potrošnje.

(23)

Aktivni kupci koji imaju u vlasništvu, zakupljuju ili unajmljuju postrojenje za skladištenje ili proizvodnju trebali bi imati pravo dijeliti višak proizvodnje, uz naplatu ili besplatno, i ovlastiti druge potrošače da postanu aktivni kupci ili dijeliti energiju iz obnovljivih izvora koja se proizvodi ili skladišti u postrojenjima kapaciteta do najviše 6 MW koja se zajednički zakupljuju, unajmljuju ili imaju u vlasništvu, izravno ili preko organizatora treće strane. U slučaju kupaca koji sudjeluju u programima dijeljenja energije i veći su od malih i srednjih poduzeća, instalirani kapacitet proizvodnog postrojenja povezanog sa sustavom dijeljenja energije trebao bi iznositi najviše 6 MW, a dijeljenje energije trebalo bi se odvijati na lokalnom ili ograničenom zemljopisnom području, kako ga definiraju države članice. Sva plaćanja za dijeljenje viška proizvodnje po određenoj cijeni mogu se namiriti izravno između aktivnih kupaca ili automatizirano putem platforme za uzajamno trgovanje. Aranžmani o dijeljenju energije temelje se na privatnom ugovornom sporazumu između aktivnih kupaca ili se organiziraju preko pravnog subjekta. Pravni subjekt koji uključuje kriterije zajednice obnovljive energije kako je definirana u članku 2. točki 16. Direktive (EU) 2018/2001 ili energetska zajednica građana kako je definirana u članku 2. točki 11. Direktive (EU) 2019/944 mogli bi sa svojim članovima dijeliti električnu energiju proizvedenu u postrojenjima nad kojima imaju potpuno vlasništvo. U okviru zaštite i osnaživanja za dijeljenje energije posebnu bi pozornost trebalo posvetiti ugroženim kupcima i kupcima pogođenima energetskim siromaštvom.

(24)

Dijeljenjem energije operacionalizira se zajednička potrošnja samostalno proizvedene ili uskladištene električne energije koju u javnu mrežu isporučuje više aktivnih kupaca koji zajednički djeluju. Države članice trebale bi uspostaviti odgovarajuću informatičku infrastrukturu kako bi se u određenom vremenskom okviru omogućilo administrativno usklađivanje potrošačeve ukupne izmjerene potrošnje sa samostalno proizvedenom ili uskladištenom energijom iz obnovljivih izvora koja se oduzima od ukupne potrošnje za potrebe izračuna energetske komponente računa za energiju koji izdaje opskrbljivač, čime bi se smanjio račun potrošača. Proizvodnja tih postrojenja trebala bi se raspodijeliti među agregiranim profilima opterećenja potrošača na temelju statičkih, varijabilnih ili dinamičkih metoda izračuna koje aktivni kupci mogu unaprijed definirati ili o kojima se mogu dogovoriti. Aktivni kupci uključeni u dijeljenje energije financijski su odgovorni za neravnoteže koje uzrokuju, ne dovodeći u pitanje mogućnost da aktivni kupci delegiraju svoje odgovornosti za odstupanje na druge sudionike na tržištu. Sva prava i obveze potrošača koji su utvrđeni u Direktivi (EU) 2019/944 primjenjuju se na krajnje kupce uključene u sustave dijeljenja energije. Međutim, kućanstva s instaliranim kapacitetom do 10,8 kW za pojedinačna kućanstva i do 50 kW za višestambene zgrade ne bi trebala biti obvezna ispunjavati obveze opskrbljivača. Države članice trebale bi moći prilagoditi te granične vrijednosti kako bi one odražavale nacionalne okolnosti, do 30 kW za pojedinačna kućanstva i do između 40 kW i 100 kW za višestambene zgrade.

(25)

Priključni solarni minisustavi mogli bi, zajedno s drugim sustavima i tehnologijama, doprinijeti povećanju upotrebe energije iz obnovljivih izvora i uključivanju građana u energetsku tranziciju. Države članice trebale bi moći promicati uvođenje tih sustava kako bi se smanjilo administrativno i tehničko opterećenje. Regulatorna tijela trebala bi moći utvrditi mrežne tarife za isporučivanje električne energije iz priključnih solarnih minisustava ili utvrditi metodologiju za izračun tih tarifa. Ovisno o situaciji u državi članici, tarife bi mogle biti vrlo niske ili čak uopće ne postojati, pri čemu bi trebale odražavati troškove i biti transparentne i nediskriminirajuće.

(26)

Ugrožene kupce i kupce pogođene energetskim siromaštvom trebalo bi na odgovarajući način zaštititi od isključivanja električne energije i ne bi ih trebalo dovesti u položaj u kojem su prisiljeni da se isključe. Države članice stoga bi trebale poduzimanjem odgovarajućih mjera, među ostalim zabranom isključivanja ili drugim jednakovrijednim mjerama, osigurati da ugroženi kupci i kupci pogođeni energetskim siromaštvom budu u potpunosti zaštićeni od isključivanja električne energije. Državama članicama na raspolaganju je više alata i primjera dobre prakse, koji uključuju, ali nisu ograničeni na, cjelogodišnje ili sezonske zabrane isključivanja, sprečavanje duga i održiva rješenja za pružanje potpore kupcima u teškoćama pri plaćanju računa za energiju. Uloga opskrbljivača i svih relevantnih nacionalnih tijela u utvrđivanju odgovarajućih kratkoročnih i dugoročnih mjera koje bi trebalo staviti na raspolaganje ugroženim kupcima i kupcima pogođenim energetskim siromaštvom kako bi upravljali svojom potrošnjom i troškovima energije i dalje je ključna, a opskrbljivači i relevantna nacionalna tijela trebala bi blisko surađivati s tijelima za socijalnu sigurnost.

(27)

Potrošači imaju pravo iskoristiti postupke podnošenja pritužaba kojima upravljaju njihovi opskrbljivači, kao i postupke izvansudskog rješavanja sporova, u svrhu učinkovitog ostvarivanja svojih prava i kako ne bi bili u nepovoljnom položaju ako dođe do neslaganja s opskrbljivačima, posebno u pogledu računa ili dugovanog iznosa. Ako se kupci koriste tim postupcima, opskrbljivači ne bi smjeli raskinuti ugovor na temelju činjenica koje su još predmet spora. Opskrbljivači i kupci trebali bi nastaviti ispunjavati svoja ugovorna prava i obveze, posebno u pogledu opskrbe električnom energijom i plaćanja za tu električnu energiju, a postupci podnošenja pritužaba ne bi smjeli postati osnova za zlouporabu koja kupcima omogućuje neispunjavanje svojih ugovornih obveza, među ostalim plaćanja računa. Države članice trebale bi uspostaviti odgovarajuće mjere kako bi se izbjeglo da se ti postupci podnošenja pritužaba ili postupci izvansudskog rješavanja sporova upotrebljavaju na iskrivljeni način.

(28)

Javne intervencije u određivanje cijena opskrbe električnom energijom u načelu bi bile mjera kojom se narušava tržište. Takve bi intervencije stoga trebalo provoditi samo kada je to primjereno, i to kao obveze pružanja javne usluge, a na njih bi se trebali primjenjivati posebni uvjeti. Na temelju ove Direktive regulirane cijene moguće su za ugrožene kupce i kupce pogođene energetskim siromaštvom, uključujući cijene niže od troškova, te, kao prijelazna mjera, za kupce iz kategorije kućanstvo i mikropoduzeća, bez obzira na to postoji li kriza cijena električne energije. Tijekom krize cijena električne energije, kada se veleprodajne i maloprodajne cijene električne energije znatno povećaju, državama članicama trebalo bi dopustiti da privremeno prošire primjenu reguliranih cijena na mala i srednja poduzeća. Kad je riječ o kupcima iz kategorije kućanstvo te malim i srednjim poduzećima, državama članicama trebalo bi iznimno i privremeno dopustiti da tijekom krize cijena električne energije regulirane cijene odrede na razini nižoj od troškova pod uvjetom da to ne stvara poremećaje među opskrbljivačima i da se opskrbljivačima nadoknađuju troškovi opskrbe po cijeni nižoj od troškova. Međutim, potrebno je osigurati da takvo reguliranje cijena bude ciljano i da se njime ne potiče povećanje potrošnje. Stoga bi takvo iznimno i privremeno produljenje regulacije cijena trebalo biti ograničeno za kupce iz kategorije kućanstvo na 80 % medijana njihove potrošnje, a za mala i srednja poduzeća na 70 % potrošnje u prethodnoj godini. Vijeće bi na prijedlog Komisije provedbenom odlukom trebalo moći proglasiti krizu cijena električne energije na regionalnoj razini ili na razini Unije. Procjena postojanja takve krize cijena električne energije trebala bi se temeljiti na usporedbi s cijenama u vrijeme uobičajenog funkcioniranja tržišta i stoga ne bi trebala uključivati učinak prethodnih kriza cijena električne energije proglašenih na temelju ove Direktive. U takvoj provedbenoj odluci trebalo bi navesti i razdoblje valjanosti proglašenja krize cijena električne energije tijekom kojeg se primjenjuje privremeno produljenje reguliranih cijena. To razdoblje ne bi smjelo trajati dulje od godinu dana. Ako su i dalje ispunjeni uvjeti za proglašenje te krize cijena električne energije, Vijeće bi na prijedlog Komisije trebalo moći produljiti razdoblje valjanosti provedbene odluke. Dodjela provedbenih ovlasti Vijeću opravdana je s obzirom na znatne horizontalne posljedice za države članice odluke o proglašenju krize cijena električne energije te time o aktiviranju proširenih mogućnosti za javne intervencije u određivanju cijene opskrbe električnom energijom. Takve su posljedice znatne i u pogledu broja dotičnih kupaca i u pogledu važnosti kategorija takvih kupaca. Dodjelom provedbenih ovlasti Vijeću također se na odgovarajući način uzima u obzir politička priroda takve odluke o proglašenju krize cijena električne energije, što zahtijeva oprezno balansiranje različitih parametara u pogledu politika koji su ključni za politike država članica u području zaštite potrošača. Kada je riječ o ugroženim kupcima i kupcima pogođenima energetskim siromaštvom, reguliranjem cijena koje bi primjenjivale države članice moglo bi se obuhvatiti 100 % cijene u skladu s člankom 5. Direktive (EU) 2019/944. U svakom slučaju, proglašenje krize cijena električne energije na regionalnoj razini ili na razini Unije trebalo bi osigurati jednake uvjete u svim državama članicama na koje ta odluka utječe kako se ne bi neopravdano narušilo unutarnje tržište.

(29)

Države članice trebale bi moći pružiti potporu, u skladu s člancima 107. i 108. UFEU-a, za dodatne troškove električne energije industrijskih kupaca u vrijeme elektroenergetske krize i iznimno velikog povećanja cijena.

(30)

Budući da Estonija, Latvija i Litva još nisu sinkronizirane s elektroenergetskim sustavom Unije, suočavaju se s vrlo specifičnim izazovima pri organizaciji tržištâ uravnoteženja i tržišno utemeljene nabave pomoćnih usluga. Iako je napredak prema sinkronizaciji u tijeku, jedan od ključnih preduvjeta za stabilan sinkroni rad sustava jest dostupnost dostatnog rezerviranog kapaciteta za uravnoteženje sustava za regulaciju frekvencije. Međutim, s obzirom na to da baltičke države ovise o ruskom sinkronom području za upravljanje frekvencijama, još nisu bile u mogućnosti razviti vlastito funkcionalno tržište uravnoteženja. Agresivni rat Rusije protiv Ukrajine znatno je povećao rizik za sigurnost opskrbe koji je posljedica nepostojanja vlastitih tržišta uravnoteženja. Estoniju, Latviju i Litvu stoga bi trebalo izuzeti od zahtjeva iz određenih odredaba članka 40. stavka 4. i članka 54. stavka 2. Direktive (EU) 2019/944 u mjeri u kojoj je to potrebno kako bi se osigurala sigurnost sustava u prijelaznom razdoblju. Prijelazna razdoblja za Estoniju, Latviju i Litvu trebalo bi nakon sinkronizacije što prije postupno ukinuti i trebalo bi ih iskoristiti za razvoj odgovarajućih tržišnih instrumenata koji nude kratkoročne rezerve za uravnoteženje i druge neophodne pomoćne usluge, a trebalo bi ih ograničiti na vrijeme potrebno za taj proces.

(31)

S obzirom na to da ciparski prijenosni sustav nije povezan sa sustavom nijedne druge države članice, Cipar se suočava s vrlo specifičnim izazovima pri organizaciji tržištâ uravnoteženja i tržišno utemeljene nabave pomoćnih usluga. Cipar bi stoga trebalo izuzeti od zahtjeva iz članka 40. stavka 4. i članka 54. stavka 2. Direktive (EU) 2019/944 u mjeri u kojoj je to potrebno kako bi se osigurala sigurnost sustava u prijelaznom razdoblju, odnosno dok se ciparski prijenosni sustav interkonekcijskim vodovima ne poveže sa sustavom drugih država članica.

(32)

Ovom se Direktivom uspostavlja pravna osnova za obradu osobnih podataka u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (16). Države članice trebale bi osigurati da se poštuju sva načela i obveze u pogledu obrade osobnih podataka utvrđeni u Uredbi (EU) 2016/679, među ostalim o smanjenju količine podataka. Ako se cilj ove Direktive može postići bez obrade osobnih podataka, voditelji obrade podataka trebali bi se oslanjati na anonimizirane i zbirne podatke.

(33)

Ako bilo koja od mjera predviđenih ovom Direktivom predstavlja državnu potporu, odredbama koje se odnose na takve mjere ne dovodi se u pitanje primjena članaka 107. i 108. UFEU-a. Komisija je nadležna za ocjenjivanje spojivosti državne potpore s unutarnjim tržištem.

(34)

Direktive (EU) 2018/2001 i (EU) 2019/944 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(35)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, to jest poboljšanje modela integriranog tržišta električne energije, osobito radi sprečavanja neopravdano visokih cijena električne energije, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,

1.

članak 2. mijenja se kako slijedi:

2.

članak 4. zamjenjuje se sljedećim:

3.

umeće se sljedeći članak:

4.

članak 11. mijenja se kako slijedi:

5.

umeće se sljedeći članak:

6.

umeće se sljedeći članak:

7.

u članku 27. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

8.

umeće se sljedeći članak:

9.

umeće se sljedeći članak:

10.

u članku 31. stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

11.

u članku 33. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

(*2)  Direktiva 2014/94/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva (SL L 307, 28.10.2014., str. 1.).”;"

12.

članak 59. mijenja se kako slijedi:

13.

u članku 66. dodaju se sljedeći stavci:

14.

umeće se sljedeći članak:

15.

u članku 69. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim: