European flag

Službeni list
Europske unije

HR

Serija L


2024/1620

19.6.2024

UREDBA (EU) 2024/1620 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 31. svibnja 2024.

o osnivanju Tijela za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma i izmjeni uredaba (EU) br. 1093/2010, (EU) br. 1094/2010 i (EU) br. 1095/2010

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Iskustvo s postojećim okvirom za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma (SPNFT), koje se uvelike oslanja na nacionalnu provedbu mjera za SPNFT, pokazalo je slabosti ne samo s obzirom na učinkovito funkcioniranje tog okvira Unije, već i u pogledu integriranja međunarodnih preporuka. Te slabosti dovele su do pojave novih prepreka pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta, i zbog rizika na unutarnjem tržištu i zbog vanjskih prijetnji s kojima se ono suočava.

(2)

Prekogranična priroda kriminala i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima ugrožava napore financijskog sustava Unije u pogledu sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma. Potrebno je unaprijediti te napore na razini Unije i to osnivanjem tijela odgovornog za doprinos provedbi usklađenih pravila u tom području. Osim toga, takvo bi tijelo trebalo primjenjivati usklađen pristup kako bi se ojačao postojeći preventivni okvir Unije za SPNFT, a posebno nadzor u području SPNFT-a i suradnja među financijsko-obavještajnim jedinicama (FOJ-evi). Tim se pristupom trebaju smanjiti razlike u nacionalnom zakonodavstvu i nadzornim praksama i uvesti strukture koje odlučno doprinose nesmetanom funkcioniranju unutarnjeg tržišta, te bi se stoga on trebao temeljiti na članku 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

(3)

Stoga bi trebalo osnovati Tijelo Unije za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma („Tijelo”). Stvaranje tog Tijela ključno je za osiguravanje učinkovitog i primjerenog nadzora obveznika koji predstavljaju visoki rizik od pranja novca i financiranja terorizma, pri čemu se jačaju zajednički nadzorni pristupi za sve druge obveznike i olakšavaju zajedničke analize i suradnja među FOJ-evima.

(4)

Ova je Uredba dio sveobuhvatnog paketa usmjerenog na jačanje okvira Unije za SPNFT. Ova Uredba, Uredba (EU) 2023/1113 Europskog parlamenta i Vijeća (3), Uredba (EU) 2024/1624 Europskog parlamenta i Vijeća (4) i Direktiva (EU) 2024/1640 Europskog parlamenta i Vijeća (5) zajedno će činiti pravni okvir kojim se uređuju zahtjevi za SPNFT koje obveznici moraju ispunjavati i na kojem će se temeljiti institucionalni okvir Unije za SPNFT.

(5)

Kako bi nadzor SPNFT-a učinkovito i ujednačeno funkcionirao na razini cijele Unije, potrebno je Tijelu dati sljedeće ovlasti: izravan nadzor nad određenim brojem odabranih obveznika u financijskom sektoru, uključujući pružatelje usluga povezanih s kriptoimovinom; praćenje, analiza i razmjena informacija o rizicima od pranja novca i financiranja terorizma koji utječu na unutarnje tržište, koordinacija i nadgledanje nadzornika za SPNFT u financijskom sektoru; koordinacija i nadgledanje nadzornika za SPNFT u nefinancijskom sektoru, uključujući samoregulatorna tijela te koordinacija i potpora FOJ-evima.

(6)

Najprikladniji je način za ostvarenje nadzora u području SPNFT-a i suradnje među FOJ-evima na razini Unije objedinjavanje nadležnosti za izravan i za neizravan nadzor u pogledu obveznika te pružanje mehanizma za potporu i koordinaciju FOJ-eva. Stoga je potrebno da Tijelo ima i neovisnost i visoku razinu tehničke stručnosti i da je osnovano u skladu sa Zajedničkom izjavom i Zajedničkim pristupom Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije od 19. srpnja 2012. o decentraliziranim agencijama.

(7)

Sporazumom o sjedištu između Tijela i države članice u kojoj se nalazi njegovo sjedište trebalo bi utvrditi dogovore koji se odnose na sjedište Tijela. Sporazumom o sjedištu trebali bi se utvrditi uvjeti za uspostavu sjedišta i pogodnosti koje će ta država članica osigurati Tijelu i njegovu osoblju. Sporazum o sjedištu trebalo bi sklopiti na vrijeme, prije nego što Tijelo započne s radom.

(8)

Pri odabiru sjedišta Tijela, Europski parlament i Vijeće trebaju osigurati da mu lokacija, s obzirom na prirodu Tijela, omogućuje da u potpunosti izvršava svoje zadaće i ovlasti, da zapošljava visokokvalificirano i specijalizirano osoblje, da pruža adekvatne mogućnosti osposobljavanja za aktivnosti SPNFT-a, da, ako je relevantno, blisko surađuje s institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije te trebaju uzeti u obzir, radi izbjegavanja reputacijskih rizika, a na temelju javno dostupnih, relevantnih i usporedivih informacija, kao što su izvješća Stručne skupine za financijsko djelovanje (FATF), kako se rizici od pranja novca i financiranja terorizma na odgovarajući način rješavaju u državi članici u kojoj će se sjedište nalaziti. Usto, pri odabiru sjedišta Tijela, Europski parlament i Vijeće trebaju uzeti u obzir sljedeće kriterije: jamstvo da se Tijelo može uspostaviti na lokaciji po stupanju na snagu ove Uredbe; pristupačnost lokacije; postojanje odgovarajućih obrazovnih ustanova za djecu osoblja Tijela; odgovarajući pristup tržištu rada, socijalnoj sigurnosti i zdravstvenoj zaštiti za djecu i supružnike osoblja Tijela te zemljopisna ravnoteža. Uzimajući u obzir te kriterije, sjedište Tijela trebalo bi biti u Frankfurtu na Majni, u Njemačkoj.

(9)

Tijelo bi trebalo imati ovlasti čiji je cilj da mu se omogući da na različite načine poboljša nadzor SPNFT-a u Uniji. Tijelo bi u odnosu na odabrane obveznike trebalo osigurati usklađenost na razini grupe sa zahtjevima utvrđenima u okviru za SPNFT i svim drugim pravno obvezujućim aktima Unije kojima se financijskim institucijama nameću obveze povezane sa SPNFT-om. Kada je riječ o financijskim nadzornicima, Tijelo bi trebalo osobito provoditi periodična preispitivanja kako bi se osiguralo da svi financijski nadzornici svoje zadaće obavljaju na odgovarajući način. Također bi trebalo istraživati sustavne propuste u nadzoru koji su posljedica kršenja ili neprimjene ili pogrešne primjene prava Unije. Tijelo bi u odnosu na nefinancijske nadzornike, uključujući samoregulatorna tijela, prema potrebi, trebalo koordinirati istorazinske ocjene nadzornih standarda i praksi te od nefinancijskih nadzornika tražiti da osiguraju ispunjavanje zahtjeva za SPNFT u okviru njihove nadležnosti. Tijelo bi trebalo moći djelovati u slučaju mogućih kršenja ili neprimjene prava Unije od strane nefinancijskih nadzornika te bi, ako se takva kršenja ne isprave u skladu s preporukama Tijela, trebalo izdavati upozorenja pogođenim drugim ugovornim stranama nefinancijskih nadzornika. Tijelo bi trebalo olakšati funkcioniranje kolegija nadzornika za SPNFT u financijskom i nefinancijskom sektoru. Tijelo bi, općenito, trebalo doprinositi konvergenciji nadzornih praksi i promicanju visokih nadzornih standarda. Osim toga, Tijelo bi trebalo koordinirati i podupirati zajedničke analize koje provode FOJ-evi, ili zatražiti pokretanje zajedničkih analiza, te bi FOJ-evima trebalo staviti na raspolaganje usluge i alate informacijske tehnologije i umjetne inteligencije kako bi se poboljšale njihove sposobnosti za analizu podataka, kao i alate za sigurnu razmjenu informacija, uključujući pružanje usluga smještaja na poslužitelju za FIU.net, namjenskom IT sustavu koji FOJ-evima omogućuje da surađuju i razmjenjuju informacije među sobom te, prema potrebi, s ekvivalentnim tijelima iz trećih zemalja i trećim stranama.

(10)

U cilju jačanja pravila o SPNFT-u na razini Unije, poboljšanja jasnoće tih pravila uz istodobno osiguravanje usklađenosti s međunarodnim standardima i drugim zakonodavstvom te povećanja učinkovitosti provedbe mjera za SPNFT, uključujući u nefinancijskom sektoru, potrebno je uspostaviti koordinacijsku ulogu Tijela na razini Unije u odnosu na obveznike u financijskom i nefinancijskom sektoru radi pružanja pomoći nacionalnim nadzornicima i promicanja konvergencije nadzora. Stoga bi Tijelo trebalo imati ovlasti za izradu nacrta regulatornih i provedbenih tehničkih standarda i donošenje smjernica, preporuka i mišljenja kako bi se osiguralo da se, ako nadzor ostaje na nacionalnoj razini, na sve usporedive subjekte u načelu primjenjuju iste nadzorne prakse i isti standardi. Osim toga, Tijelo bi trebalo biti zaduženo za praćenje i mjerenje stupnja konvergencije i dosljedne primjene pravnih zahtjeva i visokih nadzornih standarda od strane nadzornih tijela i obveznika. Zbog visokospecijalizirane stručnosti Tijela trebalo bi mu povjeriti izradu metodologije nadzora u skladu s pristupom koji se temelji na procjeni rizika. Određeni aspekti metodologije, koji mogu uključivati usklađene kvantitativne referentne vrijednosti, kao što su pristupi za klasificiranje profila rizika obveznika, uključujući njihove profile inherentnog i preostalog rizika, trebali bi biti detaljno opisani u izravno primjenjivim obvezujućim regulatornim mjerama – u regulatornim ili provedbenim tehničkim standardima –uzimajući u obzir rizike od pranja novca i financiranja terorizma u bonitetnom nadzoru, kako bi se osigurala djelotvorna interakcija između nadzora SPNFT-a i bonitetnog nadzora. Ostale aspekte metodologije koji zahtijevaju širu nadzornu diskreciju, kao što su pristupi procjeni unutarnje kontrole obveznika, trebalo bi obuhvatiti neobvezujućim smjernicama, preporukama i mišljenjima Tijela. U okviru usklađene metodologije nadzora trebalo bi uzeti u obzir i, prema potrebi, iskoristiti postojeće nadzorne metodologije koje se odnose na druge aspekte nadzora obveznika u financijskom sektoru, posebno kad postoji interakcija između nadzora SPNFT-a i bonitetnog nadzora. Konkretnije, metodologija nadzora koju će izraditi Tijelo trebala bi nadopuniti smjernice i druge instrumente koje izrađuje europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) (EBA) osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (6), u kojima se detaljno opisuju pristupi bonitetnih nadzornika u pogledu uzimanja u obzir rizika od pranja novca i financiranja terorizma u bonitetnom nadzoru kako bi se osigurala djelotvorna interakcija između nadzora SPNFT-a i bonitetnog nadzora. Usklađena metodologija nadzora omogućila bi i razvoj zajedničkih nadzornih alata za interakcije s obveznicima i traženje podataka od obveznika u cijelom nadzornom sustavu. Tijelo bi trebalo moći koordinirati razvoj takvih alata u obliku strukturiranih upitnika, na internetu ili izvan njega, koji su integrirani u jedinstvenu platformu za interakciju s obveznicima i interakciju među nadzornicima unutar sustava. Takvom bi se platformom ne samo olakšali nadzorni postupci i usklađeni nadzorni pristupi, već bi se izbjeglo i dvostruke zahtjeve za izvješćivanje te nametanje prekomjernog opterećenja za nadzirane obveznike na razini Unije ili na nacionalnoj razini.

(11)

Proširenje predikatnih kaznenih djela pranja novca kako bi uključivali neprovedbu i izbjegavanje ciljanih financijskih sankcija iziskuje bolje razumijevanje prijetnji i ranjivosti u tom području na razini obveznika, nadzornika i Unije. Tijelo bi stoga pri obavljanju svojih nadzornih zadaća u odnosu na odabrane obveznike trebalo osigurati da ti obveznici imaju uspostavljene odgovarajuće sustave za provedbu zahtjeva povezanih s ciljanim financijskim sankcijama. Slično tome, s obzirom na njegovu središnju ulogu u osiguravanju djelotvornog nadzornog sustava na cijelom unutarnjem tržištu, Tijelo bi trebalo podupirati konvergenciju nadzora u tom području kako bi se osigurao odgovarajuće nadgledanje usklađenosti kreditnih institucija i financijskih institucija sa zahtjevima povezanima s provedbom ciljanih financijskih sankcija. Informacije prikupljene u okviru nadzornih i konvergencijskih zadaća Tijela omogućuju Uniji razumijevanje rizika povezanih s neprovedbom i izbjegavanjem ciljanih financijskih sankcija, te mogu doprinijeti utvrđivanju djelotvornih mjera ublažavanja. U tu bi svrhu Tijelo svojim iskustvom i znanjem trebalo doprinijeti razvoju procjene rizika na razini Unije u vezi s neprovođenjem i izbjegavanjem ciljanih financijskih sankcija.

(12)

Tijelu bi trebala biti povjerena izrada nacrta regulatornih tehničkih standarda kako bi dovršilo usklađena pravila utvrđena u Uredbi (EU) 2023/1113, Uredbi (EU) 2024/1624 i Direktivi (EU) 2024/1640. Komisija bi trebala biti ovlaštena potvrditi nacrte regulatornih tehničkih standarda delegiranim aktima na temelju članka 290. UFEU-a kako bi im dala obvezujući pravni učinak.

(13)

Tijelu bi trebala biti povjerena izrada nacrta provedbenih tehničkih standarda kada je to potrebno radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe. Komisija bi trebala biti ovlaštena za donošenje provedbenih tehničkih standarda putem provedbenih akata na temelju članka 291. UFEU-a.

(14)

Nacrti regulatornih i provedbenih tehničkih standarda trebali bi podlijegati izmjenama samo u vrlo ograničenim i izvanrednim okolnostima s obzirom na to da je Tijelo u najbližem dodiru s okvirom za SPNFT i najbolje poznaje okvir za SPNFT. Kako bi se osigurao nesmetan i žuran postupak donošenja tih standarda, odluka Komisije kojom se odobrava nacrt regulatornih i provedbenih tehničkih standarda trebala bi podlijegati vremenskom roku.

(15)

U postupku izrade nacrta regulatornih i provedbenih tehničkih standarda te smjernica i preporuka upućenih obveznicima, nadzornicima ili FOJ-evima, Tijelo bi u pravilu trebalo provoditi otvorena javna savjetovanja, osim ako su ta savjetovanja i analize izrazito nerazmjerni u odnosu na opseg i učinak predmetnih mjera ili s obzirom na posebnu žurnost pitanja. Javna savjetovanja trebala bi se provoditi kako bi se analizirali mogući povezani troškovi i koristi novih mjera i zahtjevi koji se njima uvode te kako bi se osiguralo da su dionici, uključujući druga tijela Unije na čije bi se to područje nadležnosti moglo odnositi, imali priliku dati svoj doprinos i savjete. Budući da se uloga civilnog društva, uključujući akademsku zajednicu, istraživačke novinare i nevladine organizacije, tijekom godina pokazala iznimno važnom u utvrđivanju kriminalnih obrazaca i načina na koji se okvir Unije za SPNFT može ojačati kako bi se spriječila kriminalna zlouporaba unutarnjeg tržišta, Tijelo bi trebalo obratiti posebnu pozornost na doprinose civilnog društva. Trebalo bi osigurati odgovarajuće sudjelovanje civilnog društva i aktivno traženje njegovih stajališta tijekom postupka donošenja politika.

(16)

S obzirom na to da ne postoje dovoljno djelotvorni aranžmani za rješavanje incidenata povezanih sa SPNFT-om koji imaju prekogranične aspekte, potrebno je uspostaviti integrirani sustav nadzora SPNFT-a na razini Unije kojim se osigurava dosljedna i kvalitetna primjena metodologije nadzora SPNFT-a i promiče učinkovita suradnja među svim relevantnim nadležnim tijelima. Iz tih bi razloga Tijelo i nacionalna nadzorna tijela za SPNFT trebali činiti sustav nadzora SPNFT-a. Sustav nadzora SPNFT-a trebao bi se temeljiti na uzajamnom povjerenju i suradnji u dobroj vjeri, uključujući razmjenu informacija i podataka povezanih s nadzorom, kako bi se Tijelu i nadzornim tijelima omogućilo da djelotvorno obavljaju svoje zadaće. Sustav nadzora SPNFT-a koristio bi nadzornim tijelima pri suočavanju s posebnim izazovima, na primjer u slučaju povećanog rizika od pranja novca i financiranja terorizma ili nedostatka resursa, jer bi unutar tog sustava trebala biti dostupna uzajamna pomoć na zahtjev. Ta bi uzajamna pomoć mogla uključivati i razmjenu i upućivanje osoblja, aktivnosti osposobljavanja i razmjenu primjera najbolje prakse. Nadalje, Komisija bi mogla pružati tehničku potporu državama članicama na temelju Uredbe (EU) 2021/240 Europskog parlamenta i Vijeća (7) za promicanje reformi usmjerenih na jačanje borbe protiv pranja novca.

(17)

Uzimajući u obzir važnu ulogu tematskih preispitivanja u okviru nadzora SPNFT-a u Uniji, jer se njima omogućuje utvrđivanje i usporedba razine izloženosti rizicima u odnosu na nadzirane obveznike, te s obzirom na činjenicu da nadzornici u različitim državama članicama trenutačno nemaju koristi od tih preispitivanja, potrebno je da Tijelo utvrdi nacionalna tematska preispitivanja sličnog opsega i vremenskog rasporeda te osigura njihovu koordinaciju na razini Unije. Kako bi se izbjegle situacije moguće zbunjujuće komunikacije s nadziranim subjektima, koordinacijska uloga Tijela trebala bi biti ograničena na interakciju s relevantnim nadzornim tijelima i ne bi smjela uključivati nikakvu izravnu interakciju s neodabranim obveznicima. Iz istog bi razloga Tijelo trebalo razmotriti mogućnost usklađivanja ili sinkronizacije rasporeda nacionalnih tematskih preispitivanja te olakšavanja svih aktivnosti koje bi relevantna nadzorna tijela željela provesti, bilo zajednički bilo na neki drugi način.

(18)

Učinkovitim korištenjem podataka postiže se bolje praćenje i bolja usklađenost obveznika. Stoga bi se i izravni i neizravni nadzor koji Tijelo i nadzorna tijela provode nad svim obveznicima u cijelom sustavu nadzora SPNFT-a trebao oslanjati na brz pristup relevantnim podatcima i informacijama o samim obveznicima te nadzornim mjerama i mjerama poduzetim u odnosu na njih, podložno ograničenim razdobljima zadržavanja u skladu s primjenjivim okvirom u području zaštite podataka. U tu bi svrhu i uzimajući u obzir povjerljivost i osjetljivost informacija, Tijelo trebalo uspostaviti središnju bazu podataka o SPNFT-u koja bi sadržavala informacije prikupljene od svih nadzornih tijela i te informacije stavljati na raspolaganje svim nadzornim tijelima i tijelima koja nisu tijela za SPNFT unutar sustava, ako je potrebno, na temelju načela povjerljivosti i nužnosti pristupa informacijama. Ti bi prikupljeni podatci trebali obuhvaćati i relevantne aspekte postupaka oduzimanja odobrenja za rad te procjene primjerenosti dioničara ili članova upravljačkog tijela pojedinačnih obveznika jer će se time nadzornim tijelima i tijelima koja nisu tijela za SPNFT omogućiti da pravilno razmotre moguće nedostatke određenih subjekata i pojedinaca koji su se možda pojavili u drugim državama članicama. Baza podataka trebala bi sadržavati i statističke informacije o nadzornim tijelima i FOJ-evima. Svi bi prikupljeni podatci i informacije Tijelu omogućili da djelotvorno nadgleda pravilno funkcioniranje i djelotvornost sustava nadzora SPNFT-a. Zahvaljujući informacijama iz baze podataka Tijelo bi moglo pravodobno reagirati na moguće slabosti i slučajeve neusklađenosti neodabranih obveznika. Kako bi se osiguralo da baza podataka sadržava sve relevantne informacije dostupne u cijelom nadzornom sustavu SPNFT-a, nadzorna tijela trebala bi imati fleksibilnost da mogu unijeti i druge kategorije podataka uz one koje su izravno predviđene ovom Uredbom. Isto tako, Tijelo bi prilikom upravljanja bazom podataka i analiziranja dostavljenih podataka bilo u najboljem položaju da utvrdi koji bi se dodatni podatci ili kategorije podataka mogli zatražiti od nadzornih tijela kako bi se povećala djelotvornost baze podataka. Kako bi se doprinijelo prikupljanju, pohrani i upotrebi usklađenog i strukturiranog skupa podataka, potrebno je dodatno utvrditi format, postupke, rokove i druge pojedinosti u pogledu opsega i prirode podataka koji se trebaju prenijeti u bazu podataka. U tu bi svrhu Tijelo trebalo izraditi nacrt regulatornih tehničkih standarda i dostaviti ga Komisiji. Specifikacijama iz regulatornih tehničkih standarda odredila bi se odgovarajuća razina detaljnosti za određene kategorije informacija čije se prenošenje očekuje s obzirom na različite vrste nadzornih aktivnosti ili kategorija obveznika. Za podatke koji se prikupljaju u pogledu obveznika iz nefinancijskog sektora trebalo bi uzeti u obzir načelo proporcionalnosti i mandat Tijela u nefinancijskom sektoru. Osim toga, s obzirom na to da bi Tijelo prvi put uvelo nadgledanje na razini Unije u nefinancijskom sektoru i da se Direktivom (EU) 2024/1640 zahtijevaju prilagodbe nacionalnog institucionalnog okvira za nadzor koje je potrebno prenijeti, potrebno je predvidjeti dovoljno vremena za pripremu integracije informacija od nadzornih tijela u nefinancijskom sektoru u bazu podataka. Konkretno, podatke iz nefinancijskog sektora trebalo bi dostaviti u bazu podataka do četiri godine od datuma stupanja na snagu ove Uredbe, što je godinu dana nakon roka za prenošenje Direktive (EU) 2024/1640. Međutim, nadzorna tijela u nefinancijskom sektoru trebala bi moći dobrovoljno dostaviti te podatke i prije tog datuma. Osobni podatci koji se obrađuju u kontekstu baze podataka trebali bi se čuvati najviše 10 godina nakon datuma na koji ih je Tijelo prikupilo. Takvo razdoblje čuvanja podataka nužno je i razmjerno za potrebe nadzornih aktivnosti koje provode Tijelo i nadzorna tijela. Duljina razdoblja čuvanja podataka također osigurava da Tijelo i nadzorna tijela zadrže pristup potrebnim informacijama o procjeni rizika, poslovnim aktivnostima, provedenim kontrolama i kršenjima pojedinačnih obveznika kako bi mogli obavljati svoje dužnosti, zbog čega tijekom duljeg razdoblja moraju imati pristup informacijama povezanima sa slučajem. Takvo razdoblje čuvanja osobito je potrebno jer bi nadzorna tijela trebala uzeti u obzir, među ostalim faktorima, težinu, trajanje i ponavljanje kršenja kako bi odredila razinu sankcija ili mjera koje treba primijeniti, što iziskuje analizu informacija povezanih sa slučajem tijekom duljeg referentnog razdoblja. Slično tome, takvo je razdoblje čuvanja podataka potrebno i u pogledu informacija koje proizlaze iz procjene stručnosti i primjerenosti dioničara ili članova upravljačkog tijela kako bi se osiguralo da nadzorna tijela imaju dovoljno informacija kako bi procijenila imaju li oni dobar ugled, djeluju li pošteno i s integritetom te posjeduju li znanje i stručnost potrebne za obavljanje svojih funkcija, te kako bi se osiguralo kontinuirano praćenje tih uvjeta, kako se zahtijeva Direktivom (EU) 2024/1640. Osobne podatke trebalo bi izbrisati ako ih više nije potrebno čuvati. S obzirom na svrhu baze podataka i upotrebu informacija koje su u njoj sadržane od strane različitih sudionika sustava nadzora SPNFT-a, ona ne bi trebala sadržavati podatke obuhvaćene odvjetničkom tajnom.

(19)

Kako bi se zajamčila veća djelotvornost i manja rascjepkanost zaštite financijskog okvira Unije, Tijelo bi trebalo izravno nadzirati ograničen broj najrizičnijih obveznika. S obzirom na to da rizici od pranja novca i financiranja terorizma nisu razmjerni veličini nadziranih obveznika, za utvrđivanje najrizičnijih obveznika trebalo bi primijeniti druge kriterije. Posebno bi trebalo uzeti u obzir dvije kategorije: visokorizične prekogranične kreditne institucije i financijske institucije s aktivnostima u znatnom broju država članica, koje se odabiru periodično; te, u iznimnim slučajevima, sve obveznike čija bitna kršenja primjenjivih zahtjeva u dovoljnoj mjeri ili pravodobno ne rješava njihov nacionalni nadzornik. U takvim iznimnim slučajevima Tijelo ili financijski nadzornik trebali bi moći zatražiti prijenos nadzora s nacionalne razine na razinu Unije, uz odgovarajuće obrazloženje. Ako takve zahtjeve za prijenos nadzora podnese Tijelo, Komisija bi ih trebala ispitati i odobriti ili odbiti službenom odlukom, uzimajući u obzir podneseno obrazloženje. Ako takve zahtjeve za prijenos nadzora Tijelu upute financijski nadzornici te ako uključuju dobrovoljno delegiranje zadaća i ovlasti, Tijelo bi trebalo biti to koje odlučuje o nužnosti prijenosa, te ono preuzima izravan nadzor nad dotičnim obveznikom ili grupom ako utvrdi da je to u skladu s interesima Unije i integritetom sustava SPNFT-a. Svi obveznici u odnosu na koje bi Tijelo izvršavalo izravne nadzorne ovlasti obuhvaćeni su kategorijom „odabrani obveznici”.

(20)

Prvu kategoriju kreditnih institucija i financijskih institucija, ili grupa kreditnih institucija i financijskih institucija, trebalo bi procjenjivati svake tri godine na temelju kombinacije objektivnih kriterija koji se odnose na njihovu prekograničnu prisutnost i aktivnost te kriterija koji se odnose na profil njihova rizika od pranja novca i financiranja terorizma. U postupak odabira trebale bi biti uključene samo kreditne institucije ili financijske institucije ili grupe kreditnih institucija ili financijskih institucija koje su prisutne u znatnom broju država članica, bez obzira na to posluju li u okviru poslovnog nastana ili na temelju slobode pružanja usluga u državama članicama, a za koje bi nadzor na razini Unije stoga bio primjereniji.

(21)

Periodična procjena profila rizika kreditnih institucija i financijskih institucija za potrebe odabira za izravni nadzor trebala bi se temeljiti na podatcima koje trebaju dostaviti financijski nadzornici ili, u kontekstu već odabranih obveznika, Tijelo. Osim toga, Tijelo bi trebalo osigurati da financijski nadzornici usklađeno primjenjuju metodologiju te koordinirati procjenu profila rizika subjekata na razini grupe. Provedbenim tehničkim standardom trebale bi se specificirati uloge Tijela i financijskih nadzornika u postupku procjene. Tijelo bi trebalo osigurati, prema potrebi, usklađenost između metodologije za procjenu profila rizika za potrebe odabira na temelju ove Uredbe i metodologije za usklađivanje procjene profila inherentnog rizika i profila preostalog rizika obveznika na nacionalnoj razini, koju treba razviti u okviru regulatornih tehničkih standarda donesenih na temelju članka 40. stavka 2. Direktive (EU) 2024/1640.

(22)

S obzirom na postojeću veliku raznolikost pristupa evaluaciji profila preostalog rizika obveznika koje primjenjuju nacionalna tijela, postupak regulatornog razvoja razrađene i detaljne usklađene metodologije kojom se omogućuje procjena preostalog rizika s usporedivim ishodima evolvira te bi ga trebalo započeti na temelju rada EBA-e što je prije moguće. Stoga bi metodologija za kategorizaciju preostalog rizika koju treba donijeti za prvu identifikaciju odabranih obveznika trebala biti jednostavnija te bi se njome trebali uskladiti različiti pristupi koji se primjenjuju na nacionalnoj razini. Tijelo bi trebalo preispitivati svoju metodologiju svake tri godine, uzimajući u obzir razvoj relevantnog znanja.

(23)

Posljednjim kriterijem odabira trebalo bi osigurati jednake uvjete među izravno nadziranim obveznicima i u tu svrhu Tijelu i nadzornim tijelima ne bi trebalo ostaviti nikakva diskrecijska prava pri odlučivanju o popisu obveznika koji će podlijegati izravnom nadzoru. Stoga, ako određeni procijenjeni obveznik posluje prekogranično i nalazi se u kategoriji visokog rizika u skladu s usklađenom metodologijom, trebalo bi smatrati da ispunjava uvjete za odabranog obveznika.

(24)

Kako bi se relevantnim institucijama osigurala transparentnost i jasnoća, Tijelo bi trebalo objaviti popis odabranih obveznika u roku od šest mjeseci od početka razdoblja odabira, nakon što provjeri da se informacije koje su dostavili financijski nadzornici podudaraju s kriterijima prekograničnih aktivnosti i metodologijom profila rizika. Stoga je važno da na početku svakog razdoblja odabira relevantna financijska nadzorna tijela i, po potrebi, sami odabrani obveznici, dostave Tijelu ažurirane statističke informacije kako bi moglo utvrditi popis financijskih institucija prihvatljivih za procjenu u skladu s ulaznim kriterijima za procjenu koji se odnose na njihove prekogranične aktivnosti. U tom kontekstu financijski nadzornici trebali bi obavijestiti Tijelo o kategoriji profila rizika u kojoj se određena financijska institucija nalazi u njihovim jurisdikcijama u skladu s metodologijom utvrđenom u regulatornim tehničkim standardima. Tijelo bi zatim trebalo započeti s izravnim nadzorom nad odabranim obveznicima šest mjeseci nakon objave popisa. Navedeno vrijeme potrebno je za odgovarajuću pripremu prijenosa nadzornih zadaća s nacionalne razine na razinu Unije, što uključuje osnivanje zajedničkog nadzornog tima i postizanje svih relevantnih radnih dogovora s odgovarajućim financijskim nadzornim tijelima.

(25)

Kako bi se osigurala pravna sigurnost i jednaki uvjeti za odabrane obveznike, svaki odabrani obveznik trebao bi ostati pod izravnim nadzorom Tijela najmanje tri godine, čak i ako odabrani obveznik nakon trenutka odabira i u te tri godine prestane ispunjavati bilo koje kriterije povezane s prekograničnom aktivnošću ili s rizikom zbog, na primjer mogućeg prestanka, konsolidacije, proširenja ili preraspodjele aktivnosti koje se obavljaju u okviru poslovnog nastana ili na temelju slobode pružanja usluga. Tijelo bi trebalo osigurati i da odabrani obveznici i njihova nadzorna tijela imaju dovoljno vremena kako bi se pripremili za prijenos nadzora s nacionalne razine na razinu Unije. Stoga bi svaki sljedeći odabir trebao započeti 12 mjeseci prije isteka trogodišnjeg razdoblja nadzora prethodno odabranih obveznika.

(26)

Tijelo bi trebalo nadzirati obveznike u financijskom sektoru koji imaju profil visokog rizika ako takvi obveznici posluju u najmanje šest država članica, bilo u okviru poslovnog nastana bilo na temelju slobode pružanja usluga u Uniji. U takvim bi slučajevima nadzor na razini Unije koji provodi Tijelo donio znatnu dodanu vrijednost u usporedbi s fragmentiranim nadzorom između matičnih država članica i država članica domaćina jer bi se uklonila potreba da nacionalni nadzornici matične države članice i države članice domaćina koordiniraju i usklađuju mjere koje se poduzimaju u odnosu na različite dijelove iste grupe. Kako bi se osigurao homogeni nadzor grupa i detaljnija analiza rizika prekograničnih obveznika koji se procjenjuju, procjena rizika u pogledu pranja novca i financiranja terorizma za obveznike koji su dio grupe uvijek bi se trebala provoditi na razini grupe, što bi rezultiralo jedinstvenom ocjenom rizika na razini grupe koju treba uzeti u obzir za potrebe odabira. U tom bi slučaju cijelu grupu trebalo smatrati odabranim obveznikom. Iako točan broj subjekata koji bi mogli ispuniti kriterije za izravni nadzor u pogledu rizika i prekograničnih aktivnosti varira i ovisi o njihovu poslovnom modelu i profilu rizika od pranja novca u trenutku procjene, potrebno je osigurati optimalnu, progresivnu i dinamičnu podjelu nadležnosti između tijela Unije i nacionalnih tijela u prvoj fazi postojanja Tijela. Kako bi se osigurao dovoljan broj i odgovarajući raspon vrsta visokorizičnih grupa i subjekata koje se nadziru na razini Unije, Tijelo bi trebalo imati dovoljno resursa za istodobni nadzor do 40 grupa i subjekata, barem tijekom prvog postupka odabira. U slučaju da više od 40 subjekata ispunjava uvjete za izravni nadzor na temelju njihova profila visokog rizika, Tijelo bi među njima trebalo odabrati 40 subjekata koji posluju, bilo u okviru poslovnog nastana bilo na temelju slobode pružanja usluga, u najvećem broju država članica. U slučaju da taj kriterij nije dovoljan za odabir 40 subjekata, posebno ako nekoliko obveznika posluje u istom broju država članica, na primjer subjekti broj 39, 40 i 41 svi posluju u istom broju država članica, Tijelo bi ih trebalo moći razlikovati i odabrati one čiji je omjer obujma transakcija s trećim zemljama naspram njihovog ukupnog obujma transakcija najveći. U kasnijim postupcima odabira i na temelju iskustva s nadzorom stečenog tijekom prvog postupka odabira bilo bi korisno da se broj subjekata pod nadzorom Tijela poveća da Tijelo osigura potpunu pokrivenost unutarnjeg tržišta pod svojim nadzorom. U tu svrhu, u slučaju da više od 40 subjekata ispunjava uvjete za izravni nadzor na temelju njihova profila visokog rizika, Tijelo bi trebalo moći, uz savjetovanje s nadzornim tijelima, pristati na to da nadzire drugi određeni broj subjekata ili grupa koji je veći od 40. Pri odlučivanju o tom određenom broju Tijelo bi trebalo uzeti u obzir vlastite resurse u smislu kapaciteta za dodjelu ili dodatno zapošljavanje potrebnog broja nadzornog i pomoćnog osoblja te bi trebalo osigurati da je to povećanje financijskih i ljudskih resursa izvedivo. U isto bi se vrijeme potpuna pokrivenost unutarnjeg tržišta mogla osigurati nadziranjem barem jednog subjekta po državi članici. U državama članicama u kojima u okviru redovnog postupka odabira nije identificiran nijedan subjekt trebalo bi primijeniti metodologiju rizika osmišljenu za postupak odabira, uključujući kriterije za odabir između nekoliko subjekata s profilom visokog rizika, kako bi se odabrao jedan subjekt.

(27)

Relevantni sudionici uključeni u primjenu okvira za SPNFT trebali bi međusobno surađivati u skladu s načelom lojalne suradnje utvrđenim Ugovorima. Kako bi se osiguralo da sustav nadzora SPNFT-a, koji se sastoji od Tijela i nadzornih tijela, djeluje kao integrirani mehanizam te da se rizici specifični za određenu jurisdikciju i lokalna nadzorna stručna znanja na odgovarajući način uzimaju u obzir i dobro koriste, izravni nadzor nad odabranim obveznicima trebali bi provoditi zajednički nadzorni timovi i, prema potrebi, timovi za posebne inspekcije na licu mjesta. Te timove trebao bi voditi član osoblja Tijela koji koordinira sve nadzorne aktivnosti tima („koordinator zajedničkog nadzornog tima”). Koordinator zajedničkog nadzornog tima i drugi članovi osoblja Tijela dodijeljeni zajedničkom nadzornom timu trebali bi imati sjedište u sjedištu Tijela, ali bi trebali moći obavljati svoje svakodnevne zadaće i nadzorne aktivnosti u svakoj državi članici u kojoj odabrani obveznik posluje. U tu bi svrhu financijski nadzornici trebali doprinijeti osiguravanju neometanih i fleksibilnih radnih uvjeta za sve članove zajedničkog nadzornog tima. Tijelo bi trebalo biti zaduženo za uspostavu i sastav zajedničkog nadzornog tima, a lokalni nadzornici uključeni u nadzor subjekta trebali bi osigurati da u tim bude imenovan dovoljan broj članova njihova osoblja uzimajući u obzir profil rizika odabranog obveznika u njihovoj jurisdikciji, kao i njegov ukupni obujam aktivnosti. Svaki nadzornik uključen u nadzor grupe trebalo bi imenovati člana u zajednički nadzorni tim. Međutim, u slučajevima u kojima je rizik u pogledu aktivnosti obveznika u određenoj državi članici nizak, financijski nadzornik u toj državi članici trebao bi moći odlučiti, u dogovoru s koordinatorom zajedničkog nadzornog tima, da neće imenovati člana u zajednički nadzorni tim. Ako nije imenovalo člana u zajednički nadzorni tim, relevantni financijski nadzornik i dalje bi trebao imati kontaktnu točku za sva pitanja i nadležnosti u pogledu zajedničkog nadzornog tima.

(28)

Kako bi se osiguralo da Tijelo može učinkovito ispunjavati svoje nadzorne obveze u odnosu na odabrane obveznike, Tijelo bi trebalo biti u mogućnosti pribaviti sve interne dokumente i informacije potrebne za izvršavanje svojih zadaća te bi u tu svrhu trebalo imati opće istražne ovlasti koje se dodjeljuju svim nadzornim tijelima u skladu s nacionalnim upravnim pravom. U tu bi svrhu Tijelo trebalo moći uputiti zahtjeve za dostavljanje informacija odabranom obvezniku, fizičkim osobama koje su u njemu zaposlene, pravnim osobama koje mu pripadaju i stranama s kojima ima sklopljen ugovor, kao što su: sam obveznik ili bilo koja pravna osoba u okviru obveznika; zaposlenici obveznika i osobe na usporedivim položajima, uključujući agente i distributere; vanjski izvođači i treće strane kojima je odabrani obveznik eksternalizirao svoje aktivnosti.

(29)

Tijelo bi trebalo imati ovlasti zahtijevati provedbu mjera unutar subjekta kako bi se poboljšala usklađenost obveznika s okvirom za SPNFT, uključujući jačanje unutarnjih postupaka i promjene upravljačke strukture, pa čak i razrješenje članova upravljačkog tijela, ne dovodeći u pitanje ovlasti drugih relevantnih nadzornih tijela istog odabranog obveznika. Po primitku nalaza koji se odnose na neusklađenost ili djelomičnu usklađenost odabranog obveznika s primjenjivim zahtjevima, trebalo bi biti u mogućnosti nametnuti posebne mjere ili postupke za određene stranke ili kategorije stranaka koje predstavljaju veliki rizik od pranja novca i financiranja terorizma. Redovna značajka tog nadzora trebale bi biti inspekcije na licu mjesta, koje bi mogli izvršavati posebni timovi. Ako je za određenu vrstu inspekcije na licu mjesta, na primjer u pogledu fizičke osobe čiji je poslovni prostor ujedno i privatni stambeni prostor te osobe, potrebno odobrenje nacionalnog pravosudnog tijela, Tijelo bi trebalo podnijeti zahtjev za to odobrenje.

(30)

Tijelo bi trebalo imati široke nadzorne ovlasti u odnosu na izravno nadzirane subjekte kako bi se osigurala usklađenost s primjenjivim zahtjevima. Te ovlasti trebale bi se primjenjivati u slučajevima kad odabrani obveznik ne ispunjava zahtjeve, u slučajevima kad nije vjerojatno da će neki zahtjevi biti ispunjeni, kao i u slučajevima kad unutarnji postupci i kontrole nisu primjereni kako bi se osiguralo dobro upravljanje rizicima od pranja novca i financiranja terorizma odabranog obveznika. Te ovlasti mogle bi se provoditi obvezujućim odlukama upućenima pojedinačnim odabranim obveznicima.

(31)

Uz nadzorne ovlasti koje mu omogućuju primjenu administrativnih mjera, te kako bi se osigurala usklađenost, u svim slučajevima kršenja izravno primjenjivih zahtjeva Tijelo bi trebalo biti u mogućnosti odabranim obveznicima izreći novčane kazne. Za teška, opetovana ili sustavna kršenja Tijelo bi uvijek trebalo izricati novčane kazne. Takve bi kazne trebale biti proporcionalne i odvraćajuće te imati kazneni i odvraćajući učinak i biti u skladu s načelom ne bis in idem. Maksimalni iznosi novčanih kazni trebali bi biti u skladu s onima utvrđenima Direktivom (EU) 2024/1640 i dostupni svim nadzornim tijelima u Uniji. Osnovne iznose tih sankcija trebalo bi utvrditi u granicama utvrđenima okvirom za SPNFT, uzimajući u obzir prirodu zahtjeva koji su prekršeni. Kako bi Tijelo na odgovarajući način uzelo u obzir otegotne ili olakotne okolnosti, trebalo bi biti moguće prilagoditi odgovarajući osnovni iznos. Kako bi se štetna poslovna praksa pravodobno zaustavila, Izvršni odbor Tijela trebao bi biti ovlašten izricati periodične penale kako bi se relevantnu pravnu ili fizičku osobu primoralo da prestane s dotičnim ponašanjem. S ciljem povećanja osviještenosti svih obveznika i njihova poticanja da usvoje poslovnu praksu u skladu s okvirom za SPNFT, novčane kazne i periodične penale trebalo bi objavljivati. Obveze objavljivanja za administrativne mjere te novčane kazne i periodične penale koje je izreklo Tijelo i koji su detaljno opisani u ovoj Uredbi trebale bi biti precizno usklađene s onima na nacionalnoj razini, kako je predviđeno Direktivom (EU) 2024/1640. Sud bi u skladu s člankom 263. UFEU-a trebao biti nadležan za preispitivanje zakonitosti odluka koje su donijeli Tijelo, Vijeće i Komisija, kao i za utvrđivanje njihove izvanugovorne odgovornosti.

(32)

Važno je da tijela zadužena za nadgledanje provedbe ciljanih financijskih sankcija na nacionalnoj razini budu pravodobno obaviještena o svakoj povredi te obveze koju počine odabrani obveznici. U tu bi svrhu Tijelo trebalo moći podijeliti takve informacije s financijskim nadzornikom u relevantnoj državi članici i naložiti mu da te informacije prenese nacionalnom tijelu odgovornom za nadgledanje provedbe tih sankcija.

(33)

Nadzor SPNFT-a za neodabrane obveznike ostaje ponajprije na nacionalnoj razini, pri čemu nacionalna nadležna tijela zadržavaju potpunu odgovornost za izravni nadzor. Tijelu bi trebalo dodijeliti odgovarajuće ovlasti neizravnog nadzora kako bi se osiguralo da nadzorne mjere na nacionalnoj razini budu dosljedne i visoke kvalitete u cijeloj Uniji. Ono bi stoga trebalo provoditi procjene stanja konvergencije nadzora i objavljivati izvješća o nalazima. Tijelo bi trebalo biti ovlašteno za donošenje daljnjih mjera u obliku smjernica i preporuka, uključujući pojedinačne preporuke kao rezultat procjene koje se upućuju financijskim nadzornicima, s ciljem osiguravanja usklađene nadzorne prakse na visokoj razini u cijeloj Uniji. Pojedinačne preporuke mogle bi sadržavati prijedloge posebnih daljnjih mjera, a financijski nadzornik trebao bi učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi provelo te mjere. Ako financijski nadzornik ne provede daljnje mjere, Tijelo bi trebalo poduzeti adekvatne i potrebne korake u skladu s ovom Uredbom.

(34)

Tijelo bi također trebalo moći razriješiti neslaganja među financijskim nadzornicima u pogledu mjera koje treba poduzeti u vezi s neodabranim obveznikom u financijskom sektoru. Kako bi se osigurala konstruktivna suradnja, Tijelo bi u prvom redu trebalo pokušati razriješiti neslaganje tijekom faze mirenja koja ima utvrđen rok. Ako se tijekom faze mirenja ne ostvari željeni rezultat, Tijelo bi trebalo moći donijeti obvezujuću odluku kojom se od tih nadzornika zahtijeva da radi rješavanja tog pitanja i osiguravanja usklađenosti s pravom Unije poduzmu određenu mjeru ili da se suzdrže od poduzimanja određene mjere.

(35)

Za potrebe zaštite pravilnog funkcioniranja i djelotvornosti sustava nadzora SPNFT-a, Tijelo bi trebalo moći utvrditi slučajeve sustavnih nadzornih propusta uzrokovanih kršenjem prava Unije koje su posljedica neprimjene ili nepravilne primjene nacionalnih mjera kojima se prenose direktive Unije, te djelovati u tim slučajevima. U tu svrhu i ne dovodeći u pitanje ovlasti Komisije da pokrene postupak zbog kršenja prava u skladu s UFEU-om, Tijelo bi trebalo moći istražiti takve moguće povrede. Ako Tijelo utvrdi kršenje, nakon što je obavijestilo dotičnog nadzornika i, prema potrebi, dalo mogućnost drugim financijskim nadzornicima da dostave informacije o tom pitanju, Tijelo bi trebalo moći, ako to smatra primjerenim, izdati preporuku dotičnom nadzorniku u kojem se navode mjere koje treba poduzeti za ispravljanje kršenja. Ako se utvrđeni nedostatci ne otklone, Komisija bi također trebala moći izdati mišljenje kojim se od nadzornika zahtijeva da postupi u skladu s preporukom koju je izdalo Tijelo.

(36)

Određeni obveznici u financijskom sektoru koji ne ispunjavaju zahtjeve za redovni postupak odabira svejedno bi mogli imati profil visokog inherentnog ili preostalog rizika sa stajališta pranja novca i financiranja terorizma ili bi mogli započeti, promijeniti ili proširiti aktivnosti koje u sebi nose visok rizik, koji se ne smanjuje razmjernom razinom unutarnjih kontrola, što dovodi do teških, opetovanih ili sustavnih kršenja zahtjeva za SPNFT. Ako postoje naznake teških, opetovanih ili sustavnih kršenja primjenjivih zahtjeva za SPNFT, to može biti znak grube nepažnje obveznika. Nadzorno tijelo trebalo bi biti u mogućnosti primjereno odgovoriti na moguća kršenja i spriječiti da se rizici ostvare i dovedu do grube nepažnje u primjeni zahtjeva za SPNFT. Međutim, u određenim slučajevima odgovor na nacionalnoj razini možda neće biti dostatan ili pravodoban, osobito ako postoje naznake da su teška, opetovana ili sustavna kršenja na razini subjekta već počinjena. U tim slučajevima Tijelo bi trebalo zatražiti od lokalnog nadzornika da poduzme posebne mjere za ispravljanje situacije, što uključuje traženje od lokalnog nadzornika da izreče financijske sankcije ili druge prisilne mjere. Kako bi se spriječilo ostvarenje rizika od pranja novca i financiranja terorizma, rok za djelovanje na nacionalnoj razini trebao bi biti dovoljno kratak.

(37)

Tijelo bi trebalo biti obaviješteno ako dođe do brzog i znatnog pogoršanja situacije neodabranog obveznika koja se odnosi na njegovu usklađenost s primjenjivim zahtjevima i njegovu izloženost rizicima od pranja novca i financiranja terorizma, osobito ako bi takvo pogoršanje moglo rezultirati znatnom štetom ugledu nekoliko država članica ili Uniji u cjelini.

(38)

Tijelo bi trebalo imati mogućnost da na vlastitu inicijativu zatraži prijenos nadzornih zadaća i ovlasti koje se odnose na određenog obveznika u slučaju nedjelovanja, ili nemogućnosti poštovanja ili nepoštovanja njegovih uputa u predviđenom roku. S obzirom na to da bi za prijenos zadaća i ovlasti koje se odnose na obveznika bez posebnog zahtjeva upućenog Tijelu od strane financijskog nadzornika bila potrebna diskrecijska odluka Tijela, Tijelo bi u tu svrhu trebalo uputiti poseban zahtjev Komisiji. Kako bi Komisija mogla donijeti odluku koja je usklađena s okvirom zadaća dodijeljenih Tijelu na temelju okvira za SPNFT, Tijelo bi uz zahtjev trebalo priložiti odgovarajuće obrazloženje te bi trebalo precizirati trajanje preraspodjele zadaća i ovlasti Tijelu. Razdoblje preraspodjele ovlasti trebalo bi odgovarati vremenu koje je Tijelu potrebno za rješavanje rizika na razini subjekta i ne bi smjelo biti dulje od tri godine. Tijelo bi trebalo moći zatražiti produljenje tog razdoblja u slučaju da utvrđena kršenja nisu u potpunosti riješena. To produljenje trebalo bi biti ograničeno na onoliko koliko je nužno za rješavanje tih kršenja i ne bi smjelo biti dulje od tri godine. Komisija bi odluku o prijenosu ovlasti i zadaća za nadzor nad subjektom Tijelu trebala donijeti brzo, a u svakom slučaju bez neopravdanog kašnjenja. Ta bi se odluka trebala priopćiti Europskom parlamentu i Vijeću.

(39)

Kako bi se poboljšala nadzorna praksa u nefinancijskom sektoru, Tijelo bi trebalo provoditi istorazinske ocjene nefinancijskih nadzornih tijela, što bi trebalo uključivati i istorazinske ocjene javnih tijela koja nadgledaju samoregulatorna tijela. U tu bi svrhu Tijelo trebalo razviti metodološki okvir za takve ocjene, uključujući pravila za izbjegavanje sukoba interesa pri provedbi istorazinskih ocjena i pri sastavljanju nalaza te u vezi s razmatranjem evaluacija koje provode međunarodne organizacije i međuvladina tijela nadležna u području sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma, pri odlučivanju o planiranju istorazinskih ocjena i njihovu sadržaju. Kako bi se potaknula konvergencija nadzornih praksi, Tijelo bi trebalo objavljivati izvješća s nalazima iz tih istorazinskih ocjena, uključujući utvrđene nedostatke i dobre prakse. Tim bi se izvješćima mogle priložiti smjernice ili preporuke upućene relevantnim javnim tijelima, uključujući javna tijela koja nadgledaju samoregulatorna tijela. Samoregulatorna tijela trebala bi moći sudjelovati u istorazinskim ocjenama ako su za to izrazila interes.

(40)

Kako bi se povećala učinkovitost provedbe mjera za SPNFT i u nefinancijskom sektoru, Tijelo bi trebalo moći istraživati moguća kršenja ili nepravilnu primjenu prava Unije od strane nadzornika u tom sektoru kao i javnih tijela koja nadgledaju samoregulatorna tijela. Ako Tijelo utvrdi da je došlo do kršenja, trebalo bi moći izdati preporuku dotičnom nefinancijskom nadzorniku ili nadzornom tijelu u kojoj se navode mjere koje treba poduzeti za ispravljanje kršenja. Ako se kao odgovor na tu preporuku ne poduzmu odgovarajuće mjere, Tijelo bi također trebalo moći izdati upozorenje relevantnim drugim ugovornim stranama nadzornog tijela ili nefinancijskog nadzornika. Ovlastima Tijela za izdavanje takvih preporuka i upozorenja ne dovode se u pitanje ovlasti Komisije da pokrene postupke zbog kršenja prava protiv država članica ako otkrije situaciju neprimjene ili loše primjene prava Unije, u skladu s ovlastima koje su joj dodijeljene Ugovorima.

(41)

Tijelo bi također trebalo moći razriješiti neslaganja među nefinancijskim nadzornicima u pogledu mjera koje treba poduzeti u vezi s obveznikom u nefinancijskom sektoru. Kako bi se osigurala konstruktivna suradnja, Tijelo bi trebalo pokušati razriješiti neslaganja tijekom faze mirenja koja ima utvrđeni rok. Na kraju faze mirenja Tijelo bi trebalo izdati mišljenje o tome kako razriješiti neslaganje.

(42)

S obzirom na prekograničnu prirodu pranja novca i financiranja terorizma, djelotvorna i učinkovita suradnja, razmjena informacija i koordinirano djelovanje među FOJ-evima od ključne su važnosti. Kako bi se takva koordinacija i suradnja poboljšala, Tijelu bi trebalo povjeriti zadaće i ovlasti koje Tijelu i FOJ-evima omogućuju da zajednički uspostave mehanizam za potporu i koordinaciju FOJ-eva. U tu bi svrhu Tijelo trebalo imati dostatne ljudske, financijske i informatičke resurse koji bi, prema potrebi, trebali biti organizacijski odvojeni od osoblja koje obavlja zadaće povezane s nadzornim aktivnostima Tijela. Uspjeh mehanizma za potporu i koordinaciju FOJ-eva temelji se na tome da Tijela i FOJ-evi surađuju u dobroj vjeri i razmjenjuju sve relevantne informacije potrebne za ispunjavanje svojih zadaća. U slučaju neslaganja između FOJ-eva u vezi sa suradnjom i razmjenom informacija, Tijelo bi trebalo o tome biti na odgovarajući način obaviješteno i trebalo bi moći djelovati kao posrednik među relevantnim FOJ-evima.

(43)

Kako bi se analizirale sumnjive aktivnosti koje utječu na više jurisdikcija, FOJ-evi koji su primili povezana izvješća trebali bi moći učinkovito provoditi zajedničke analize slučajeva od zajedničkog interesa. U tu svrhu Tijelo bi trebalo biti u mogućnosti predlagati, inicirati, koordinirati i svim odgovarajućim sredstvima podupirati zajedničke analize prekograničnih sumnjivih transakcija ili aktivnosti. Zajedničku analizu trebalo bi pokrenuti ako postoji potreba za takvom zajedničkom analizom u skladu s relevantnim odredbama prava Unije te sukladno metodama i kriterijima za odabir i određivanje prioriteta u pogledu slučajeva relevantnih za provedbu zajedničkih analiza koje je izradilo Tijelo. FOJ-evi bi trebali učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi prihvatili poziv Tijela na sudjelovanje u zajedničkoj analizi. FOJ koji odbije sudjelovati u zajedničkoj analizi trebao bi Tijelu objasniti razloge odbijanja. Ako je to relevantno, te bi razloge trebalo dostaviti FOJ-u koji je utvrdio potrebu za provedbom zajedničke analize. Nakon izričitog pristanka FOJ-eva koji sudjeluju u zajedničkoj analizi, osoblju Tijela koje pruža podršku provedbi zajedničke analize trebalo bi omogućiti pristup svim potrebnim podatcima i informacijama, uključujući podatke i informacije koji se odnose na predmet slučaja.

(44)

Tijelo bi trebalo moći zatražiti od FOJ-eva da pokrenu zajedničku analizu u posebnim okolnostima, među ostalim ako su zviždači ili istraživački novinari Tijelu skrenuli pozornost na neke informacije ili ako bi zajednička analiza složenih i prekograničnih slučajeva proizvela dodanu vrijednost. FOJ-evi od kojih je zatraženo sudjelovanje u zajedničkoj analizi trebali bi bez odgode odgovoriti Tijelu i navesti jesu li voljni sudjelovati u zajedničkoj analizi te, ako nisu voljni sudjelovati, navesti svoje razloge.

(45)

Ključno je u ranoj fazi utvrditi poveznice s informacijama koje posjeduju druga tijela, uredi i agencije Unije te relevantne treće strane kako bi se osigurao odabir najrelevantnijih prekograničnih slučajeva, uključujući one koji iziskuju opsežnu operativnu analizu. U tom pogledu i podložno suglasnosti svih FOJ-eva koji su naveli da su voljni sudjelovati u zajedničkoj analizi, osoblje Tijela trebalo bi biti ovlašteno da unakrsno uspoređuje podatke tih FOJ-eva, po principu „ima/nema pogotka”, s informacijama koje su na raspolaganje stavili drugi FOJ-evi te tijela, uredi i agencije Unije, uključujući Europol. Tijelo bi trebalo osigurati da se za unakrsno uspoređivanje informacija po principu „ima/nema pogotka” koristi najnaprednija i najsuvremenija tehnologija koja je dostupna, što uključuje tehnologije za unapređenje zaštite privatnosti. Funkcija ma3tch sustava FIU.net primjer je rješenja kojim se FOJ-u omogućuje da u stvarnom vremenu utvrdi je li subjekt čiji su podatci pod pseudonimom već poznat FOJ-u neke druge zemlje ili tijelu, uredu ili agenciji Unije, čime se izbjegava nepotrebna obrada osobnih podataka. U slučaju pogotka, Tijelo bi informacije koje su dovele do pogotka trebalo podijeliti s FOJ-evima uključenima u zajedničku analizu. U tim bi okolnostima Tijelo trebalo podijeliti informacije koje su dovele do pogotka i s tijelima, uredima i agencijama Unije, podložno prethodnoj suglasnosti FOJ-a koji je pružio te informacije.

(46)

Kako bi se osiguralo da je postupak uspostavljanja zajedničke analize brz i učinkovit, Tijelo bi trebalo biti odgovorno za uspostavu i sastav zajedničkog tima za analizu i njegovu koordinaciju.

(47)

Djelotvorna operativna suradnja između Tijela i drugih relevantnih tijela, ureda i agencija Unije u prekograničnim slučajevima od ključne je važnosti. Kako bi se, kada je to relevantno, osiguralo djelotvorno daljnje djelovanje na temelju rezultata zajedničkih analiza prekograničnih slučajeva, Tijelo bi trebalo izvijestiti o rezultatima zajedničkih analiza Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) ili ih proslijediti Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF) ako rezultati zajedničke analize upućuju na to da je možda počinjeno kazneno djelo u pogledu kojeg bi EPPO ili OLAF mogli izvršavati svoje nadležnosti. Nadalje, podložno suglasnosti svih FOJ-eva koji sudjeluju u zajedničkoj analizi, Tijelo bi također trebalo moći proslijediti rezultate te zajedničke analize Europolu i Eurojustu ako rezultati te zajedničke analize upućuju na to da je možda počinjeno kazneno djelo u pogledu kojeg bi Europol i Eurojust mogli izvršavati svoje nadležnosti. Tijelo bi trebalo moći razmjenjivati strateške informacije, kao što su tipologije i pokazatelji rizika, s EPPO-om, OLAF-om, Europolom i Eurojustom.

(48)

U skladu s člankom 24. Uredbe Vijeća (EU) 2017/1939 (8), Tijelo bez nepotrebne odgode treba izvijestiti EPPO o svakom kažnjivom postupanju u pogledu kojeg bi EPPO mogao izvršavati svoju nadležnost u skladu s člankom 22. te člankom 25. stavcima 2. i 3. te uredbe. U skladu s člankom 8. Uredbe (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (9), Tijelo treba OLAF-u bez odgode proslijediti sve informacije o mogućim slučajevima prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti kojom se šteti financijskim interesima Unije. U skladu s primjenjivim odredbama pravnih instrumenata kojima su uređeni, EPPO i OLAF trebali bi obavijestiti Tijelo o koracima poduzetima u vezi s pruženim informacijama i svim relevantnim ishodima.

(49)

Kako bi se poboljšala djelotvornost zajedničkih analiza, Tijelo bi trebalo biti u mogućnosti utvrditi metode i postupke za provedbu zajedničkih analiza. Na temelju povratnih informacija FOJ-eva uključenih u zajedničke analize Tijelo bi trebalo moći preispitati njihovo postupanje kako bi utvrdilo stečena iskustva. Na temelju tih preispitivanja Tijelo bi trebalo biti u mogućnosti izdati izvješća o daljnjim mjerama i zaključke koje će podijeliti sa svim FOJ-evima, bez otkrivanja povjerljivih ili ograničenih informacija, s ciljem daljnjeg rafiniranja i poboljšanja metoda i postupaka za provođenje zajedničkih analiza, čime bi se u konačnici poboljšale i promicale same analize.

(50)

Kako bi se olakšala i poboljšala suradnja između FOJ-eva i Tijela, među ostalim za potrebe provođenja zajedničkih analiza, FOJ-evi bi Tijelu trebali delegirati po jednog člana ili više članova osoblja na dobrovoljnoj osnovi („nacionalni izaslanici FOJ-a”). Nacionalni izaslanici FOJ-a trebali bi podupirati osoblje Tijela u izvršavanju svih zadaća koje se odnose na FOJ-eve, uključujući provedbu zajedničkih analiza i pripremu procjena prijetnji i strateških analiza prijetnji, rizika i metoda pranja novca i financiranja terorizma. Iako ostaju pod nadležnošću FOJ-a iz kojeg su izaslani, izaslani zaposlenici FOJ-a trebali bi biti operativno neovisni i samostalni pri obavljanju svojih zadaća i dužnosti u skladu s ovom Uredbom. Ne bi trebali tražiti niti primati upute od institucija, tijela, ureda ili agencija Unije ili od vlada ili drugih javnih ili privatnih tijela. Njihove zadaće i dužnosti ne bi trebale dovoditi u pitanje pravila o sigurnosti i povjerljivosti FOJ-eva.

(51)

Osim zajedničkih analiza Tijelo bi trebalo potaknuti i olakšati razne oblike uzajamne pomoći među FOJ-evima, uključujući osposobljavanje i razmjene osoblja kako bi se poboljšala izgradnja kapaciteta i omogućila razmjena znanja i dobre prakse među FOJ-evima. Uloga Tijela u pružanju potpore FOJ-evima u njihovim aktivnostima omogućuje mu jedinstvenu mogućnost da FOJ-evima omogući pristup bazama podataka i alatima koji su ključni za poboljšanje kvalitete financijskih obavještajnih podataka. Tijelo bi trebalo iskoristiti svoj položaj kako bi u ime svih FOJ-eva pregovaralo o ugovorima s pružateljima tih alata i baza podataka, kao i o relevantnom osposobljavanju svojeg osoblja i osoblja FOJ-eva. Tijelo bi također trebalo imati posredničku ulogu u slučaju neslaganja među FOJ-evima. U tu bi svrhu FOJ-evi trebali neslaganje povezano sa suradnjom, uključujući razmjenu informacija među FOJ-evima, moći uputiti Tijelu radi posredovanja ako ta neslaganja ne mogu riješiti izravnim kontaktom i dijalogom.

(52)

Tijelo bi trebalo upravljati, pružati usluge smještaja na poslužitelju i održavati FIU.net. Tijelo bi trebalo održavati sustav ažuriranim, uzimajući u obzir potrebe koje su izrazili FOJ-evi. U tu svrhu Tijelo bi trebalo osigurati da se u svakom trenutku za razvoj mreže FIU.net primjenjuje najnaprednija i najsuvremenija tehnologija, uz provedbu analize troškova i koristi. Budući da bi se Tijelo trebalo oslanjati na treće pružatelje usluga samo za zadaće koje nisu ključne, ono ne bi trebalo eksternalizirati pružanje usluga smještaja na poslužitelju mreže FIU.net i upravljanja njome. Tijelo ne bi trebalo imati pristup sadržaju informacija razmijenjenih u okviru mreže FIU.net, osim ako je ono predviđeni primatelj tih informacija. Kako bi moglo slati, primati i uspoređivati informacije, Tijelu bi trebalo osigurati operativni čvor u sustavu FIU.net.

(53)

Kako bi se uspostavila dosljedna, učinkovita i djelotvorna nadzorna praksa i praksa povezana s FOJ-evima te osigurala zajednička, ujednačena i dosljedna primjena prava Unije, Tijelo bi trebalo moći izdavati smjernice i preporuke svim obveznicima ili određenoj kategoriji obveznika i svim nadzornim tijelima i FOJ-evima ili određenoj kategoriji nadzornih tijela i FOJ-eva. Smjernice i preporuke mogle bi se izdavati u skladu s posebnim ovlastima iz primjenjivih akata Unije ili na vlastitu inicijativu Tijela kad postoji potreba za jačanjem okvira za SPNFT na razini Unije.

(54)

Kako bi se pružila optimalna pomoć FOJ-evima i time povećala djelotvornost mehanizma za potporu i koordinaciju FOJ-eva, Tijelo i FOJ-evi trebali bi moći ojačati djelotvornost aktivnosti FOJ-eva utvrđivanjem i promicanjem primjera najbolje prakse. Stručni pregledi bili bi najbolji instrument za objektivnu procjenu takvih aktivnosti i praksi te bi stoga Tijelo trebalo biti zaduženo za njihovu organizaciju na temelju metoda i poslovnika za provedbu takvih pregleda, koje Tijelo treba razviti na središnjoj razini. Da bi stručni pregledi bili korisni, trebali bi biti sveobuhvatni i obuhvaćati sve relevantne aspekte zadaća FOJ-eva utvrđenih u poglavlju III. Direktive (EU) 2024/1640. Stoga bi trebali obuhvaćati, među ostalim, primjerenost resursa FOJ-eva, mjere provedene kako bi se osigurala operativna neovisnost i autonomija FOJ-eva, mjere uspostavljene radi zaštite sigurnosti i povjerljivosti informacija koje obrađuju FOJ-evi, funkcije povezane s primanjem prijava sumnjivih transakcija, funkcije povezane s operativnim i strateškim analizama FOJ-eva i njihovom distribucijom te domaće i prekogranične aranžmane i prakse FOJ-eva o suradnji. Stručni pregledi mogli bi dovesti do toga da Tijelo izda smjernice i preporuke usmjerene na promicanje svih utvrđenih primjera najbolje prakse i uklanjanje eventualnih nedostataka.

(55)

Za djelotvorno izvršavanje zadaća dodijeljenih Tijelu i za učinkovit i objektivan proces donošenja odluka ključna je uspostava čvrste upravljačke strukture unutar Tijela. Zbog složenosti i raznolikosti zadaća dodijeljenih Tijelu u području nadzora i FOJ-eva, odluke ne može donositi jedno upravljačko tijelo, kao što je to često slučaj u decentraliziranim agencijama. Dok određene vrste odluka, kao što su odluke o donošenju zajedničkih instrumenata, trebaju donositi predstavnici odgovarajućih tijela ili FOJ-eva u skladu s pravilima o glasovanju iz UFEU-e, neke druge odluke, kao što su odluke o pojedinim odabranim obveznicima ili pojedinim tijelima, treba donositi manje tijelo za donošenje odluka, čiji bi članovi trebali podlijegati primjerenim mehanizmima odgovornosti. Stoga bi Tijelo trebalo imati Opći odbor i Izvršni odbor.

(56)

Kako bi se osigurala odgovarajuća stručnost, Opći odbor trebao bi imati dva sastava. Za sve odluke o donošenju akata opće primjene, kao što su nacrt regulatornih i provedbenih tehničkih standarda, smjernice, preporuke i mišljenja koji se odnose na FOJ-eve, odbor bi se trebao sastojati od čelnika FOJ-eva država članica („Opći odbor u sastavu FOJ-eva”). Za iste vrste akata koji se odnose na izravan ili neizravan nadzor nad financijskim i nefinancijskim obveznicima odbor bi se trebao sastojati od čelnika nadzornika za SPNFT koji su javna tijela („Opći odbor u nadzornom sastavu”). Sve strane zastupljene u Općem odboru trebale bi nastojati ograničiti mijenjanje svojih predstavnika radi osiguranja kontinuiteta njegova rada. Sve strane nastoje postići rodnu zastupljenost u Općem odboru.

(57)

Za nesmetan proces donošenja odluka zadaće bi trebale biti jasno podijeljene: Opći odbor u sastavu FOJ-eva trebao bi odlučivati o nacrtu regulatornih i provedbenih tehničkih standarda, smjernicama i sličnim mjerama za FOJ-eve, a Opći odbor u nadzornom sastavu trebao bi odlučivati o nacrtu regulatornih i provedbenih tehničkih standarda, smjernicama i sličnim mjerama za obveznike. Opći odbor u nadzornom sastavu isto tako trebao bi moći Izvršnom odboru, u skladu s postupcima koje treba utvrditi u dogovoru s njime, davati mišljenja o svim nacrtima odluka u odnosu na pojedinačne odabrane obveznike koje su predložili zajednički nadzorni timovi. U nedostatku takvog mišljenja odluke bi trebao donositi Izvršni odbor. Kad god Izvršni odbor u konačnoj odluci odstupi od mišljenja Općeg odbora u nadzornom sastavu, trebao bi u pisanom obliku objasniti razloge za to.

(58)

Za potrebe glasovanja i donošenja odluka svaka država članica trebala bi imati jednog predstavnika s pravom glasa. Stoga bi čelnici nadzornih tijela obveznika u svakoj državi članici trebali imenovati stalnog predstavnika kao člana s pravom glasa u Općem odboru u nadzornom sastavu. U protivnom, ovisno o predmetu odluke ili dnevnom redu određene sjednice Općeg odbora, nadzorna tijela države članice trebala bi moći imenovati ad hoc predstavnika. Praktične aranžmane povezane s donošenjem odluka i glasovanjem članova Općeg odbora u nadzornom sastavu trebalo bi utvrditi poslovnikom Općeg odbora koji Tijelo treba izraditi.

(59)

Kako bi Opći odbor u sastavu FOJ-a dobio pomoć u pripremi svih relevantnih odluka u okviru svojeg mandata, trebao bi ga podupirati stalni odbor s ograničenijim sastavom. Stalni odbor trebao bi podupirati rad Općeg odbora u sastavu FOJ-a i izvršavati svoje dužnosti isključivo u interesu Unije kao cjeline. Trebao bi blisko surađivati s izaslanim zaposlenicima FOJ-a i osobljem Tijela zaduženog za zadaće povezane s FOJ-evima te u potpunosti transparentno s Općim odborom u sastavu FOJ-a.

(60)

Predsjednik Tijela trebao bi predsjedavati sjednicama Općeg odbora i imati pravo glasa kad se odluke donose običnom većinom glasova osim ako je ovom Uredbom propisano drugačije. Komisija bi trebala biti član Općeg odbora bez prava glasa. Kako bi uspostavio dobru suradnju s drugim relevantnim institucijama, Opći odbor trebao bi biti u mogućnosti primiti i druge promatrače bez prava glasa, posebno predstavnike koje je imenovao nadzorni odbor Europske središnje banke (ESB) i svakog od triju europskih nadzornih tijela, tj. EBA-e, Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje – EIOPA), osnovanog Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskg parlamenta i Vijeća (10), i europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala – ESMA), osnovanog Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (11), (zajedno pod nazivom „europska nadzorna tijela”) u Opći odbor u njegovu nadzornom sastavu te OLAF-a, Europola, Eurojusta i EPPO-a u Opći odbor u sastavu FOJ-a, kad se raspravlja ili odlučuje o pitanjima iz djelokruga rada tih tijela. Kako bi se osiguralo da relevantne institucije, tijela, uredi i agencije Unije budu pozvani na sastanke na kojima bi njihova prisutnost bila potrebna ili korisna, u poslovniku Općeg odbora trebalo bi jasno definirati okolnosti u kojima bi te institucije, tijela, uredi i agencije Unije, kao i drugi promatrači, trebali moći sudjelovati na sastancima. Pri izradi nacrta relevantnih dijelova poslovnika Tijelo bi se s tim institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije trebalo dogovoriti o uvjetima njihova sudjelovanja. Takav se sporazum pretpostavlja ako su uvjeti sudjelovanja već uključeni u bilateralne radne dogovore ili memorandume o razumijevanju propisane ovom Uredbom. Kako bi se omogućio nesmetan proces donošenja odluka, odluke Općeg odbora trebale bi se donositi običnom većinom glasova, osim odluka o nacrtima regulatornih i provedbenih tehničkih standarda, smjernicama i preporukama, koje bi se trebale donositi kvalificiranom većinom glasova predstavnika država članica u skladu s pravilima o glasovanju iz Ugovora.

(61)

Upravljačko tijelo Tijela trebao bi biti Izvršni odbor sastavljen od predsjednika Tijela i pet stalnih članova, uključujući potpredsjednika, a imenuje ih Europski parlament i Vijeće na prijedlog Općeg odbora na temelju popisa kvalificiranih kandidata koji su ušli u uži izbor koji sastavlja Komisija. Radi osiguranja brzog i učinkovitog procesa donošenja odluka Izvršni odbor trebao bi biti zadužen za planiranje i izvršavanje svih zadaća Tijela, osim ako su posebne odluke izričito dodijeljene Općem odboru. Kako bi se osigurala objektivnost i odgovarajuća brzina procesa donošenja odluka u području izravnog nadzora nad odabranim obveznicima, sve obvezujuće odluke upućene odabranim obveznicima trebao bi donositi Izvršni odbor. Predstavnici financijskih nadzornika u državi u kojoj subjekt ima poslovni nastan trebali bi moći prisustvovati raspravi Izvršnog odbora. Osim toga, zajedno s predstavnikom Komisije, Izvršni odbor trebao bi biti kolektivno odgovoran za administrativne i proračunske odluke Tijela.

(62)

Kako bi se omogućilo brzo donošenje odluka, sve odluke Izvršnog odbora, uključujući odluke u kojima Komisija ima pravo glasovanja, trebale bi se donositi običnom većinom glasova, s tim da u slučaju izjednačenog broja glasova predsjednik Tijela ima odlučujući glas. Kako bi se osiguralo dobro financijsko upravljanje Tijelom, u pogledu odluka u kojima Komisija ima pravo glasa, a Izvršni odbor odstupa od mišljenja Komisije, Izvršni odbor trebao bi moći pružiti detaljno obrazloženje za takvo odstupanje.

(63)

Kako bi se osiguralo neovisno djelovanje Tijela, pet stalnih članova Izvršnog odbora i predsjednik Tijela trebali bi djelovati neovisno i u interesu Unije u cjelini. Oni bi se tijekom svojeg mandata i nakon njega trebali ponašati časno i diskretno kad je riječ o prihvaćanju određenih imenovanja ili pogodnosti. Kako se ne bi stvorio dojam da bi članovi Izvršnog odbora mogli iskoristiti svoj položaj članova Izvršnog odbora kako bi po isteku svojeg mandata dobili visoko rangirani položaj u privatnom sektoru i radi sprečavanja bilo kakvih sukoba interesa nakon odlaska iz javne službe, za pet stalnih članova Izvršnog odbora, uključujući predsjednika Tijela, trebalo bi uvesti razdoblje mirovanja.

(64)

Predsjednika Tijela trebalo bi imenovati Vijeće na temelju objektivnih kriterija nakon odobrenja Europskog parlamenta. Europski parlament i Opći odbor trebali bi moći provoditi saslušanja kandidata za mjesto predsjednika Tijela koji su ušli u uži izbor koji sastavlja Komisija. Kako bi se osiguralo da Europski parlament i Vijeće donesu informiranu odluku u pogledu najboljeg kandidata te kako bi se osigurao visok stupanj transparentnosti u postupku imenovanja, Opći odbor trebao bi moći dati javno mišljenje o rezultatima svojih saslušanja ili proslijediti svoje mišljenje Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji. Predsjednik bi trebao zastupati Tijelo i izvješćivati o izvršavanju zadaća Tijela.

(65)

Izvršni odbor trebao bi imenovati izvršnog direktora Tijela na temelju popisa kandidata koji su ušli u uži izbor koji sastavlja Komisija. Kako bi se omogućio najbolji izbor, popis kandidata koji su ušli u uži izbor trebao bi se sastojati od najmanje dva kandidata koje Komisija odabere na temelju zasluga i dokazanih visokih administrativnih, proračunskih i upravljačkih vještina, a koje kandidati koji su ušli u uži izbor trebaju dokazati tijekom otvorenog postupka odabira. Izvršni direktor Tijela trebao bi biti viši administrativni član osoblja Tijela, zadužen za svakodnevno upravljanje Tijelom i odgovoran za upravljanje proračunom, nabavu te zapošljavanje i kadrovske poslove.

(66)

Ravnopravnost žena i muškaraca te raznolikost temeljne su vrijednosti Unije koje ona promiče u cijelom nizu svojih djelovanja. Iako je u tim područjima s vremenom postignut napredak, potrebno je učiniti više kako bi se postigla uravnotežena zastupljenost u donošenju odluka, bilo na razini Unije ili na nacionalnoj razini. Glavno upravljačko tijelo Tijela, tj. Izvršni odbor, trebalo bi biti kolegijalno i trebalo bi se sastojati od predsjednika Tijela i pet neovisnih članova, dok bi svakodnevno upravljanje trebalo povjeriti izvršnom direktoru. Sve te osobe trebale bi biti odabrane na temelju otvorenog postupka odabira, koji se prvenstveno temelji na pojedinačnim kriterijima, koji se pak temelje na zaslugama. Istodobno je predviđeno da imenovanja zajedno dovode do toga da Tijelom kolegijalno upravlja skupina s dovoljno raznolikim stručnim znanjem i iskustvom te rodno uravnoteženom zastupljenošću. S obzirom na to da je Komisija zadužena za pripremu popisa kandidata koji su ušli u uži izbor za položaj predsjednika Tijela, člana Izvršnog odbora i izvršnog direktora, trebala bi se voditi imperativom da vodi računa o zajedničkom ishodu imenovanja. Konkretno, popis kandidata koji su ušli u uži izbor trebao bi omogućiti odgovarajućim tijelima za imenovanje da provedu imenovanja koja u konačnici omogućuju dovoljnu raznolikost i rodnu ravnotežu među najvišim rukovodstvom Tijela.

(67)

Kako bi se djelotvorno zaštitila prava predmetnih strana te radi ekonomičnosti postupka i smanjenja opterećenja Suda Europske unije, Tijelo bi trebalo fizičkim i pravnim osobama omogućiti da zatraže preispitivanje odluka koje su im upućene ili koje se izravno i pojedinačno na njih odnose, a donesene su na temelju ovlasti povezanih s izravnim nadzorom koje su dodijeljene Tijelu ovom Uredbom. Neovisnost i objektivnost mišljenja koja daje Administrativni odbor za preispitivanja trebale bi, među ostalim, biti osigurane njegovim sastavom od pet neovisnih i odgovarajuće kvalificiranih osoba.

(68)

Potrebno je Tijelu osigurati potrebne ljudske i financijske resurse kako bi moglo ispuniti ciljeve, zadaće i odgovornosti koji su mu dodijeljeni na temelju ove Uredbe. Kako bi se zajamčilo pravilno funkcioniranje Tijela, financiranje bi se, ovisno o zadaćama i funkcijama, trebalo osigurati kombinacijom naknada koje se ubiru od određenih obveznika i doprinosa iz proračuna Unije. Kako bi se osiguralo da Tijelo može ispuniti svoje zadaće kao izravni ili neizravni nadzornik obveznika, trebalo bi uvesti odgovarajući mehanizam za utvrđivanje i naplatu naknada. Kad je riječ o naknadama koje se ubiru od odabranih obveznika i određenih neodabranih obveznika, metodologiju njihova izračuna i postupak naplate naknada trebalo bi utvrditi u delegiranom aktu Komisije. Naknade koje se obračunavaju određenim obveznicima trebale bi se izračunavati u skladu s načelom proporcionalnosti i posebno uzimajući u obzir jesu li obveznici ispunili uvjete za izravni nadzor te njihov profil rizičnosti i njihov promet. Metodologiju bi trebalo kalibrirati tako da se osigura da niži profil rizičnosti znači manju naknadu u odnosu na veličinu subjekta. O doprinosu iz proračuna Unije odlučuje proračunsko tijelo Unije proračunskim postupkom. U tu bi svrhu Tijelo trebalo Komisiji podnijeti izvještaj o procjenama. Trebalo bi donijeti i financijska pravila nakon savjetovanja s Komisijom.

(69)

Pravila o donošenju i izvršenju proračuna Tijela, kao i način podnošenja godišnjih financijskih izvještaja Tijela, trebali bi biti u skladu s odredbama Delegirane uredbe Komisije (EU) 2019/715 (12) u pogledu suradnje s EPPO-om i djelotvornosti istraga OLAF-a.

(70)

Radi sprečavanja i djelotvornog suzbijanja unutarnjih prijevara, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti unutar Tijela, ono bi trebalo podlijegati Uredbi (EU, Euratom) br. 883/2013 u pogledu suradnje s EPPO-om i djelotvornosti istraga OLAF-a. Tijelo bi trebalo moći pristupiti Međuinstitucionalnom sporazumu od 25. svibnja 1999. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Komisije Europskih zajednica u vezi s internim istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) (13), koji bi u okviru svoje nadležnosti trebao moći provoditi inspekcije na licu mjesta.

(71)

Kako je navedeno u Komunikaciji Komisije od 7. veljače 2013. naslovljenoj „Strategija Europske unije za kibernetičku sigurnost: otvoren, siguran i zaštićen kibernetički prostor” ključno je osigurati visoku razinu kibernetičke otpornosti u svim institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije u kontekstu rastućih prijetnji. Izvršni direktor bi stoga trebao osigurati odgovarajuće upravljanje rizicima u području informacijske tehnologije, snažno unutarnje upravljanje informacijskim tehnologijama i dostatno financiranje za informatičku sigurnost. U pravilu bi najmanje 10 % rashoda Tijela za informacijsku tehnologiju trebalo transparentno dodijeliti za izravnu informatičku sigurnost. Doprinos timu za hitne računalne intervencije europskih institucija, tijela i agencija (CERT-EU) može se uračunati u taj zahtjev za minimalne izdatke. Tijelo bi trebalo blisko surađivati s CERT-EU-om te njemu i Komisiji prijaviti velike incidente u roku od 24 sata.

(72)

Tijelo bi za izvršavanje svojih zadaća i provedbu ove Uredbe trebalo biti odgovorno i Europskom parlamentu i Vijeću. Tijelo bi trebalo svake godine podnijeti odgovarajuće izvješće Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji.

(73)

Osoblje Tijela trebalo bi se sastojati od privremenog osoblja, ugovornog osoblja i upućenih nacionalnih stručnjaka te nacionalnih delagata koje FOJ-evi stave na raspolaganje Tijelu, ali koji i dalje ostaju pod nadležnošću FOJ-a iz kojeg su izaslani. Tijelo bi u suglasnosti s Komisijom trebalo donijeti odgovarajuće provedbene mjere u skladu s postupcima iz članka 110. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije, utvrđene u Uredbi Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68 (14) („Pravilnik o osoblju”).

(74)

Kako bi se osiguralo primjereno postupanje s povjerljivim informacijama, svi članovi upravljačkih tijela u okviru Tijela, sve osoblje Tijela, uključujući upućeno osoblje i osoblje stavljeno na raspolaganju Tijelu, kao i sve osobe koje obavljaju zadaće za Tijelo na temelju ugovora, trebali bi podlijegati obvezi čuvanja poslovne tajne, uključujući sva ograničenja i obveze povjerljivosti koje proizlaze iz odgovarajućih odredbi prava Unije, u odnosu na posebne zadaće Tijela. Međutim, obveze povjerljivosti i čuvanja poslovne tajne ne bi trebale sprečavati Tijelo da surađuje i razmjenjuje informacije s drugim relevantnim tijelima Unije ili nacionalnim tijelima ili im objavljuje informacije ako je to potrebno za obavljanje njihovih zadaća i u slučajevima u kojima su takva suradnja i razmjena informacija obveze predviđene pravom Unije.

(75)

Ne dovodeći u pitanje obveze povjerljivosti koje se primjenjuju na osoblje i predstavnike Tijela u skladu s odgovarajućim odredbama prava Unije, Tijelo bi trebalo podlijegati Uredbi (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (15). U skladu s ograničenjima u pogledu povjerljivosti i čuvanja poslovne tajne povezanima s nadzornim zadaćama Tijela i njegovim zadaćama potpore i koordinacije FOJ-eva, javni pristup dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije predviđen tom Uredbom ne bi se trebao odnositi na povjerljive informacije kojima rukuje osoblje Tijela. Povjerljivima bi se posebno trebali smatrati svi operativni podatci i njima povezane informacije Tijela i FOJ-eva EU-a kojima rukuje osoblje Tijela uslijed izvršavanja zadaća i aktivnosti povezanih s potporom i koordinacijom FOJ-eva. Kad je riječ o nadzornim zadaćama, pristup informacijama ili podatcima Tijela, financijskih nadzornih tijela ili obveznika dobivenima uslijed izvršavanja zadaća i aktivnosti povezanih s izravnim nadzorom u načelu bi se isto tako trebao smatrati povjerljivim i ne bi trebao podlijegati objavljivanju. Međutim, povjerljive informacije koje se odnose na postupak nadzora trebale bi se u cijelosti ili djelomično otkriti obveznicima koji su stranke u tom postupku nadzora, podložno legitimnom interesu drugih osoba u zaštiti njihovih poslovnih tajni.

(76)

Ne dovodeći u pitanje bilo kakva posebna pravila u pogledu jezika koja bi se mogla donijeti u okviru sustava nadzora SPNFT-a i kod odabranih obveznika, na Tijelo bi se trebala primjenjivati Uredba Vijeća br. 1 (16), a sve usluge prijevoda koje bi mogle biti potrebne za djelovanje Tijela, osim simultanog prevođenja, trebao bi osigurati Prevoditeljski centar za tijela Europske unije.

(77)

Ne dovodeći u pitanje obveze država članica i njihovih tijela, obradu osobnih podataka na temelju ove Uredbe u svrhu sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma trebalo bi smatrati nužnom za izvršavanje zadaće koja se obavlja u javnom interesu ili pri izvršavanju službenih ovlasti koje su dodijeljene Tijelu na temelju članka 5. Uredbe (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (17) i članka 6. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (18). Uredbom (EU) 2018/1725 od Komisije se zahtijeva da se pri pripremi delegiranih ili provedbenih akata koji utječu na zaštitu prava i sloboda pojedinaca u pogledu obrade osobnih podataka savjetuje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka. To bi mogao biti slučaj s regulatornim i provedbenim tehničkim standardima koje treba izraditi Tijelo. Kako bi se osigurao neometan postupak pripreme i donošenja tih akata, ako Tijelo smatra da već u fazi izrade tih akata postoji dodana vrijednost u savjetovanju s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka, o tome bi trebalo obavijestiti Komisiju i dobiti njezino odobrenje za nastavak savjetovanja.

(78)

Izvješćivanje zaposlenika odabranih obveznika ili skupina o nepravilnostima može Tijelu pružiti ključne informacije o ukupnoj razini usklađenosti kreditnih i financijskih institucija u Uniji sa zahtjevima za SPNFT. Slično tome, izvješćivanje zaposlenika nadzornih tijela, samoregulatornih tijela koja obavljaju nadzorne funkcije i FOJ-eva može pomoći Tijelu u njegovoj ulozi osiguravanja visokokvalitetnog nadzora i podupiranja razvoja djelotvornih financijskih obavještajnih podataka na cijelom unutarnjem tržištu. Međutim, ti zaposlenici moraju imati dostatna jamstva da će se s njihovim izvješćima postupati uz visoku razinu povjerljivosti i da se njihovi osobni podatci neće ni u kojem slučaju otkriti. U tu bi svrhu Tijelo trebalo uspostaviti mjere za očuvanje povjerljivosti izvješća o nepravilnostima. Pri utvrđivanju svojih internih pravila za postupanje s prijavama o mogućim kršenjima pravila o SPNFT-u Tijelo bi trebalo osigurati da se daje prednost izvješćima zaposlenika odabranih obveznika te može utvrditi postupke za postupanje s opetovanim izvješćima, velikim brojem prijava i situacijama u kojima se izvješća podnose, a koje se odnose na kršenja koja nisu u nadležnosti Tijela. Osim toga, osobe koje Tijelu prijavljuju kršenja povezana sa SPNFT-om trebale bi ispunjavati uvjete za zaštitu predviđenu Direktivom (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća (19), pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti koji su u njoj utvrđeni.

(79)

Tijelo bi trebalo uspostaviti odnose suradnje s relevantnim tijelima, uredima i agencijama Unije, uključujući Europol, Eurojust, EPPO i europska nadzorna tijela. Radi poboljšanja međusektorskog nadzora i promicanja bolje suradnje između bonitetnih nadzornih tijela i nadzornih tijela za SPNFT, Tijelo bi trebalo uspostaviti i suradnju s tijelima nadležnima za bonitetni nadzor obveznika u financijskom sektoru, uključujući Europsku središnju banku u pogledu pitanja povezanih sa zadaćama koje su joj dodijeljene Uredbom Vijeća (EU) br. 1024/2013 (20), kao i sa sanacijskim tijelima kako su definirana u članku 3. Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća (21), imenovanim tijelima kako su definirana u članku 2. stavku 1. točki 18. Direktive 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća (22) i nadležnim tijelima kako su definirana u članku 3. stavku 1. točki 35. Uredbe (EU) 2023/1114 Europskog parlamenta i Vijeća (23). U tu bi svrhu Tijelo trebalo moći sklopiti sporazume ili memorandume o razumijevanju s takvim tijelima, uključujući one koji se odnose na razmjene informacije koje su potrebne za izvršavanje zadaća Tijela i tih tijela. Tijelo bi trebalo u najvećoj mogućoj mjeri nastojati dijeliti informacije s takvim tijelima na njihov zahtjev, u granicama zakonskih ograničenja, uključujući ona iz zakonodavstva o zaštiti podataka. Osim toga, Tijelo bi trebalo omogućiti djelotvornu razmjenu informacija između svih financijskih nadzornika u sustavu nadzora SPNFT-a i prethodno spomenutih tijela, a takva suradnja i razmjena informacija trebale bi se odvijati na strukturiran i učinkovit način.

(80)

Partnerstva za razmjenu informacija postala su sve važniji forumi za suradnju i razmjenu informacija među nadležnim tijelima i obveznicima u nekim državama članicama. S obzirom na mandat Tijela za sprečavanje i otkrivanje pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela i financiranja terorizma, Tijelo bi trebalo moći uspostaviti partnerstvo za razmjenu informacija radi ostvarenja tog cilja. Informacije koje se razmjenjuju u okviru partnerstva za razmjenu informacija trebale bi biti u skladu s opsegom mandata Tijela. Ako Tijelo djeluje kao izravni nadzornik odabranih obveznika ili kao potpora FOJ-evima koji su dio partnerstva za dijeljenje informacija u bilo kojoj državi članici, moglo bi biti korisno da i Tijelo u njima sudjeluje, pod uvjetima koje odredi relevantno nacionalno javno tijelo ili tijela koja su osnovala to partnerstvo za dijeljenje informacija i uz njihovu izričitu suglasnost.

(81)

S obzirom na to da je suradnja između nadzornih tijela, upravnih tijela i tijela za izvršavanje zakonodavstva ključna za uspješno sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma, a određena tijela Unije imaju posebne zadaće ili ovlasti u tom području, Tijelo bi trebalo osigurati da je u mogućnosti ostvariti suradnju s tim tijelima, osobito s OLAF-om, Europolom, Eurojustom i EPPO-om. Ako postoji potreba za uspostavom posebnih radnih dogovora ili sklapanjem memoranduma o razumijevanju između Tijela i tih tijela, Tijelo bi trebalo biti u mogućnosti to učiniti. Dogovori bi trebali biti strateške i tehničke prirode i ne bi trebali podrazumijevati razmjenu bilo kakvih povjerljivih ili operativnih informacija kojima Tijelo raspolaže te bi trebali uzeti u obzir zadaće koje već obavljaju druge institucije, tijela, uredi ili agencije Unije u pogledu sprečavanja i borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma.

(82)

Budući da su predikatna kaznena dijela i samo kazneno djelo pranja novca često globalne prirode i s obzirom na to da obveznici Unije posluju i s trećim zemljama i u trećim zemljama, djelotvorna suradnja sa svim relevantnim tijelima trećih zemalja u područjima nadzora i funkcioniranje FOJ-eva ključna je za jačanje okvira Unije za SPNFT. S obzirom na jedinstvenu kombinaciju izravnog i neizravnog nadzora te zadaća i ovlasti povezanih sa suradnjom s FOJ-evima, Tijelo bi trebalo imati aktivnu ulogu u takvim vanjskim sporazumima o suradnji. Konkretno, Tijelo bi trebalo biti ovlašteno za uspostavu kontakata i sklapanje administrativnih sporazuma s tijelima u trećim zemljama koja imaju regulatorne i nadzorne nadležnosti te nadležnosti povezane s FOJ-evima. Uloga Tijela mogla bi biti osobito korisna u slučajevima kad se interakcija nekoliko javnih tijela Unije i FOJ-eva s tijelima trećih zemalja odnosi na pitanja iz djelokruga Tijela. U takvim slučajevima Tijelo bi trebalo imati vodeću ulogu u olakšavanju te interakcije.

(83)

S obzirom na njegove zadaće i ovlasti u području SPNFT-a, Tijelo je u dobroj poziciji da podupire djelovanje Komisije na međunarodnim forumima, uključujući FATF, s ciljem promicanja ujedinjenog, zajedničkog, dosljednog i djelotvornog zastupanja interesa Unije na takvim forumima. Stoga bi Tijelo trebalo pomagati Komisiji u njezinim aktivnostima kao članice FATF-a i doprinositi zastupanju Unije te braniti njezine interese na međunarodnim forumima. S obzirom na važnost uzajamnih evaluacija koje provode FATF i Odbora stručnjaka za ocjenu mjera protiv pranja novca i financiranja terorizma – MONEYVAL, Odbor stručnjaka za evaluaciju mjera protiv pranja novca i financiranja terorizma Vijeća Europe te, ako se te evaluacije odnose na države članice, osoblje Tijela trebali bi se po potrebi staviti na raspolaganje i surađivati s timovima za ocjenjivanje odgovornima za provedbu evaluacija.

(84)

S obzirom na to da bi Tijelo trebalo imati široke ovlasti i zadaće povezane s izravnim i neizravnim nadzorom i nadgledanjem svih obveznika, potrebno je da te ovlasti ostanu objedinjene unutar jednog tijela Unije i da ne dovedu do sukoba nadležnosti s drugim tijelima Unije. Stoga EBA ne bi trebala zadržati svoje zadaće i ovlasti povezane sa SPNFT-om nakon što ova Uredba postane u potpunosti primjenjiva a odgovarajuće članke Uredbe (EU) br. 1093/2010 trebalo bi brisati. Resurse dodijeljene EBA-i za izvršenje tih zadaća i ovlasti trebalo bi prenijeti na Tijelo. S obzirom na to da bi sva tri europska nadzorna tijela trebala surađivati s Tijelom te bi trebala moći prisustvovati sastancima Općeg odbora u nadzornom sastavu u svojstvu promatrača, ista mogućnost trebala bi se dati Tijelu u vezi sa sastancima Odbora nadzornika europskih nadzornih tijela. U slučajevima kad odgovarajući odbori nadzornika raspravljaju ili odlučuju o pitanjima koja su važna za izvršavanje zadaća i ovlasti Tijela, Tijelo bi trebalo imati mogućnost sudjelovanja na njihovim sastancima kao promatrač. Stoga bi članke o sastavu Odbora nadzornika u uredbama (EU) br. 1093/2010, (EU) br. 1094/2010 i (EU) br. 1095/2010 trebalo na odgovarajući način izmijeniti.

(85)

Kako bi se osigurala djelotvornost ove Uredbe, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s postupovnim pravilima o izvršenju ovlasti za izricanje novčanih kazni ili periodičnih penala, u pogledu detaljnih pravila o rokovima zastare za izricanje i izvršenje kazni, kao i u vezi s utvrđivanjem metodologije za izračun iznosa naknade koja se naplaćuje svakom odabranom i neodabranom obvezniku koji podliježe naknadama i postupku naplate tih naknada. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (24). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(86)

Tijelo bi većinu svojih zadaća i ovlasti u skladu s ovom Uredbom trebalo preuzeti do 1. srpnja 2025. Izravni nadzor odabranih obveznika trebao bi započeti 2028. To bi trebalo omogućiti dovoljno vremena da Tijelo osnuje svoje sjedište u državi članici kako je određeno ovom Uredbom.

(87)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega ili učinaka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(88)

ESB dao je mišljenje 16. veljače 2022. (25)

(89)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 42. stavkom 1. Uredbe (EU) 2018/1725 te je on dao mišljenje 22. rujna 2021. (26),

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OSNIVANJE, PRAVNI STATUS I DEFINICIJE

Članak 1.

Osnivanje i područje djelovanja

1.   Ovime se osniva Tijelo za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma („Tijelo”).

2.   Tijelo djeluje u okviru ovlasti koje su mu dodijeljene ovom Uredbom, posebno onih utvrđenih u članku 6., te u okviru područja primjene Uredbe (EU) 2023/1113, Direktive (EU) 2024/1640 i Uredbe (EU) 2024/1624, kao i svih direktiva, uredbi i odluka koje se temelje na tim aktima, svakog drugog pravno obvezujućeg akta Unije kojim se Tijelu dodjeljuju zadaće i nacionalnog zakonodavstva kojim se prenosi Direktiva (EU) 2024/1640 i druge direktive kojima se nadzornim tijelima dodjeljuju zadaće.

3.   Cilj je Tijela štititi javni interes, stabilnost i integritet financijskog sustava Unije i pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta:

(a)

sprečavanjem korištenja financijskog sustava Unije u svrhu pranja novca i financiranja terorizma;

(b)

doprinošenjem utvrđivanju i procjeni rizika i prijetnji od pranja novca i financiranja terorizma na čitavom unutarnjem tržištu, kao i rizika i prijetnji koji potječu izvan Unije, a utječu ili mogu utjecati na unutarnje tržište;

(c)

osiguravanjem visokokvalitetnog nadzora u području sprečavanja pranja novca i borbe protiv financiranja terorizma („SPNFT”) na unutarnjem tržištu;

(d)

doprinošenjem nadzornoj konvergenciji u području SPNFT-a na čitavom unutarnjem tržištu;

(e)

doprinošenjem usklađenju praksi u otkrivanju sumnjivih transakcija ili aktivnosti financijsko-obavještajnih jedinica („FOJ-evi”);

(f)

potporom i koordinacijom razmjene informacija među FOJ-evima i između FOJ-eva i drugih nadležnih tijela.

Odredbe ove Uredbe ne dovode u pitanje ovlasti Komisije da, posebno u skladu s člankom 258. UFEU-a, osigura usklađenost s pravom Unije.

Članak 2.

Definicije

1.   Za potrebe ove Uredbe, uz definicije utvrđene u članku 2. Uredbe (EU) 2024/1624 i članku 2. Direktive (EU) 2024/1640, primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„odabrani obveznik” znači kreditna institucija, financijska institucija ili grupa kreditnih institucija ili financijskih institucija na najvišoj razini konsolidacije u Uniji u skladu s primjenjivim računovodstvenim standardima, koja je pod izravnim nadzorom Tijela na temelju članka 13.;

2.

„neodabrani obveznik” znači kreditna institucija, financijska institucija ili grupa kreditnih institucija ili financijskih institucija na najvišoj razini konsolidacije u Uniji, u skladu s primjenjivim računovodstvenim standardima, koja nije odabrani obveznik;

3.

„sustav nadzora SPNFT-a” znači Tijelo i nadzorna tijela u državama članicama;

4.

„tijelo koje nije tijelo za SPNFT” znači:

(a)

nadležno tijelo kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 40. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (27);

(b)

Europska središnja banka (ESB) kada obavlja zadaće koje su joj dodijeljene Uredbom (EU) br. 1024/2013;

(c)

sanacijsko tijelo imenovano u skladu s člankom 3. Direktive 2014/59/EU;

(d)

imenovano tijelo kako je definirano u članku 2. stavku 1. točki 18. Direktive 2014/49/EU;

(e)

nadležno tijelo kako je definirano u članku 3. stavku 1. točki 35. Uredbe (EU) 2023/1114.

Članak 3.

Pravni status

1.   Tijelo je tijelo Unije koje ima pravnu osobnost.

2.   U svakoj državi članici Tijelo ima najširu pravnu sposobnost koju nacionalno pravo priznaje pravnim osobama. Ono osobito može stjecati pokretnine i nekretnine ili njima raspolagati te biti stranka u sudskom postupku.

3.   Tijelo zastupa njegov predsjednik.

Članak 4.

Sjedište

Sjedište Tijela je u Frankfurtu na Majni, u Njemačkoj.

POGLAVLJE II.

ZADAĆE I OVLASTI TIJELA

ODJELJAK 1.

Zadaće i ovlasti

Članak 5.

Zadaće

1.   Tijelo obavlja sljedeće zadaće s obzirom na rizike od pranja novca i financiranja terorizma kojima je unutarnje tržište izloženo:

(a)

prati kretanja na čitavom unutarnjem tržištu i procjenjuje prijetnje, ranjivosti i rizike povezane s pranjem novca i financiranjem terorizma;

(b)

prati kretanja u trećim zemljama i procjenjuje prijetnje, ranjivosti i rizike povezane s njihovim sustavima za SPNFT koji stvarno utječu ili bi mogli utjecati na unutarnje tržište;

(c)

prikuplja i analizira informacije iz vlastitih nadzornih aktivnosti te onih nadzornika i nadzornih tijela o nedostatcima utvrđenima u primjeni pravila o SPNFT-u od strane obveznika, izloženosti obveznika rizicima, izrečenim sankcijama i poduzetim korektivnim mjerama;

(d)

uspostavlja središnju bazu podataka s informacijama o SPNFT-u prikupljenima od nadzornih tijela ili s informacijama koje potječu od aktivnosti Tijela te je ažurira;

(e)

analizira informacije prikupljene u središnjoj bazi podataka i dijeli te analize s nadzornicima, nadzornim tijelima i tijelima koja nisu tijela za SPNFT na temelju načela nužnosti pristupa informacijama i njihove povjerljivosti;

(f)

podupire analizu rizika od pranja novca i financiranja terorizma te neprovođenja i izbjegavanja ciljanih financijskih sankcija koje utječu na unutarnje tržište, kako je navedeno u članku 7. Direktive (EU) 2024/1640;

(g)

podupire, olakšava i jača suradnju i razmjenu informacija između obveznika i nadzornika, nadzornih tijela i tijela koja nisu tijela za SPNFT kako bi se postiglo zajedničko razumijevanje rizika i prijetnji od pranja novca i financiranja terorizma kojima je unutarnje tržište izloženo, među ostalim sudjelovanjem u partnerstvima za razmjenu informacija u području SPNFT-a;

(h)

izdaje publikacije i pruža osposobljavanje, kao i druge usluge na zahtjev, kako bi se podigla razina osviještenosti o rizicima od pranja novca i financiranja terorizma te kako bi se pokušalo odgovoriti na njih;

(i)

izvješćuje Komisiju o svim slučajevima kada Tijelo prilikom izvršavanja svojih zadaća otkrije da je država članica prenijela Direktivu (EU) 2024/1640 na nepravilan ili nepotpun način;

(j)

obavlja sve druge posebne zadaće predviđene ovom Uredbom ili drugim zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2.

2.   Tijelo obavlja sljedeće zadaće u odnosu na odabrane obveznike:

(a)

osigurava usklađenost odabranih obveznika sa zahtjevima koji se na njih primjenjuju u skladu s Uredbom (EU) 2024/1624 i Uredbom (EU) 2023/1113, uključujući obveze koje se odnose na provedbu ciljanih financijskih sankcija;

(b)

obavlja nadzorna preispitivanja i procjene na razini pojedinačnog subjekta i na razini grupe kako bi utvrdilo jesu li unutarnje politike, postupci i kontrole koje su uspostavili odabrani obveznici primjereni za usklađivanje sa zahtjevima koji se na njih primjenjuju te na temelju tih nadzornih preispitivanja i procjena određuje posebne zahtjeve, primjenjuje administrativne mjere, izriče novčane kazne i periodične penale u skladu s člancima 21., 22. i 23.;

(c)

sudjeluje u nadzoru na razini grupe, posebno u kolegijima nadzornih tijela za SPNFT, među ostalim ako je odabrani obveznik dio grupe koja ima sjedište, društva kćeri ili podružnice izvan Unije;

(d)

izrađuje i ažurira sustav za procjenu rizika i ranjivosti odabranih obveznika radi informiranja o nadzornim aktivnostima Tijela i nadzornih tijela, među ostalim prikupljanjem podataka od tih obveznika pomoću strukturiranih upitnika i drugih internetskih ili izvanmrežnih alata.

3.   Tijelo obavlja sljedeće zadaće u odnosu na financijske nadzornike:

(a)

vodi ažurirani popis financijskih nadzornika u Uniji;

(b)

obavlja periodične procjene kako bi osiguralo da svi financijski nadzornici imaju odgovarajuće resurse, ovlasti i strategije potrebne za obavljanje svojih zadaća u području SPNFT-a te stavlja na raspolaganje rezultate tih procjena;

(c)

poduzima, kao odgovor na zahtjev financijskih nadzornika Tijelu za preuzimanje izravnog nadzora ili na vlastitu inicijativu Tijela, odgovarajuće mjere u iznimnim okolnostima koje zahtijevaju intervenciju Tijela i koje se odnose na usklađenost neodabranih obveznika ili izloženost riziku;

(d)

olakšava funkcioniranje kolegija nadzornih tijela za SPNFT u financijskom sektoru;

(e)

doprinosi, u suradnji s financijskim nadzornim tijelima, konvergenciji nadzornih praksi i promicanju visokih nadzornih standarda u području SPNFT-a, među ostalim u vezi s provjerom usklađenosti sa zahtjevima za SPNFT koji se odnose na ciljane financijske sankcije;

(f)

koordinira razmjenu osoblja i informacija među financijskim nadzornicima u Uniji u području SPNFT-a;

(g)

pruža pomoć, u području SPNFT-a, financijskim nadzornim tijelima, na njihov posebni zahtjev, uključujući zahtjeve za posredovanje među financijskim nadzornicima;

(h)

s obvezujućim učinkom rješava problem neslaganja među financijskim nadzornicima u pogledu mjera koje treba poduzeti u vezi s obveznikom, među ostalim u kontekstu kolegija nadzornih tijela za SPNFT, nakon posebnih zahtjeva iz točke (g).

4.   Tijelo obavlja sljedeće zadaće u odnosu na nefinancijske nadzornike:

(a)

vodi ažuran popis nefinancijskih nadzornika u Uniji;

(b)

koordinira istorazinske ocjene nadzornih standarda i praksi u području SPNFT-a;

(c)

istražuje, u području SPNFT-a, moguća kršenja ili neprimjenu prava Unije od strane nefinancijskih nadzornika i javnih tijela koja nadgledaju samoregulatorna tijela, izdaje preporuke o tome kako ispraviti utvrđena kršenja i, ako nadzornici ili javna tijela ne postupaju u skladu s preporukama, izdaje upozorenja u kojima se utvrđuju mjere koje treba provesti kako bi se ublažili učinci kršenja;

(d)

obavlja periodična preispitivanja kako bi osiguralo da svi nefinancijski nadzornici imaju odgovarajuće resurse i ovlasti potrebne za obavljanje svojih zadaća u području SPNFT-a;

(e)

doprinosi konvergenciji nadzornih praksi i promicanju nadzornih standarda visoke razine u području SPNFT-a;

(f)

olakšava funkcioniranje kolegija nadzornih tijela za SPNFT u nefinancijskom sektoru;

(g)

pruža pomoć nefinancijskim nadzornicima, na njihov posebni zahtjev, kao što je zahtjev za posredovanje među nefinancijskim nadzornicima u slučaju neslaganja o mjerama koje treba poduzeti u vezi s obveznikom, među ostalim u kontekstu kolegija nadzornih tijela za SPNFT.

Ako se nadzor posebnih sektora na nacionalnoj razini delegira samoregulatornim tijelima, Tijelo izvršava zadaće iz prvog podstavka u odnosu na nadzorna tijela koja nadgledaju djelovanja tih tijela.

5.   Tijelo obavlja sljedeće zadaće u odnosu na FOJ-eve i njihove aktivnosti u državama članicama:

(a)

vodi ažuriran popis FOJ-eva u Uniji;

(b)

prati promjene u pravnom okviru FOJ-eva, kao i u njihovoj organizaciji, s naglaskom na resursima za obavljanje njihovih zadaća;

(c)

podupire rad FOJ-eva i doprinosi njihovoj poboljšanoj suradnji i koordinaciji;

(d)

doprinosi identifikaciji i odabiru relevantnih slučajeva za zajedničke analize koje provode FOJ-evi;

(e)

razvija odgovarajuće metode i postupke za provedbu zajedničkih analiza prekograničnih slučajeva koje provode FOJ-evi;

(f)

uspostavlja, koordinira, organizira i olakšava zajedničke analize koje provode FOJ-evi;

(g)

pruža pomoć FOJ-evima, na njihov poseban zahtjev, kao što je zahtjev za posredovanje u slučaju neslaganja među FOJ-evima;

(h)

provodi istorazinske ocjene aktivnosti FOJ-eva s ciljem jačanja njihove dosljednosti i djelotvornosti te utvrđivanja primjera najbolje prakse;

(i)

izrađuje i stavlja na raspolaganje FOJ-evima alate i usluge za poboljšanje njihovih analitičkih sposobnosti, kao i usluge i alate informacijske tehnologije i umjetne inteligencije za sigurnu razmjenu informacija, uključujući smještaj na poslužitelju za mrežu FIU.net;

(j)

razvija, dijeli i promiče stručno znanje o otkrivanju, analizi te metodama distribucije sumnjivih transakcija;

(k)

na zahtjev FOJ-eva omogućuje im specijalizirano osposobljavanje i pomoć, među ostalim financijskom potporom, u okviru ciljeva Tijela i u skladu s kadrovskim i proračunskim resursima koji su mu na raspolaganju;

(l)

podupire, na zahtjev FOJ-eva, njihovu interakciju s obveznicima pružanjem stručnog znanja obveznicima, uključujući poboljšanje njihove informiranosti i postupaka za otkrivanje sumnjivih aktivnosti i transakcija te njihovo prijavljivanje FOJ-evima;

(m)

priprema i koordinira procjene i strateške analize prijetnji, rizika i metoda pranja novca i financiranja terorizma koje su identificirali FOJ-evi.

6.   Za potrebe obavljanja zadaća koje su mu dodijeljene ovom Uredbom, Tijelo primjenjuje svo relevantno pravo Unije, a ako se to pravo Unije sastoji od direktiva, primjenjuje nacionalno zakonodavstvo kojim se te direktive prenose. Ako se primjenjivo pravo Unije sastoji od uredaba i ako se u tim uredbama koje su na snazi izričito dopuštaju različite mogućnosti državama članicama, Tijelo primjenjuje i nacionalno zakonodavstvo kojim se utvrđuje primjena tih mogućnosti.

Članak 6.

Ovlasti Tijela

1.   Tijelo ima, u odnosu na odabrane obveznike, nadzorne i istražne ovlasti kako je navedeno u člancima od 17. do 21. i ovlast izricanja novčanih kazni i periodičnih penala kako je utvrđeno u člancima 22. i 23.

Tijelo ima i ovlasti i obveze koje imaju financijski nadzornici u području SPNFT-a na temelju primjenjivog prava Unije, osim ako je ovom Uredbom propisano drugačije.

U mjeri u kojoj je to potrebno za izvršavanje zadaća dodijeljenih mu ovom Uredbom, Tijelo može od financijskih nadzornika zatražiti putem uputa da se koriste svojim ovlastima u području SPNFT-a na temelju nacionalnog prava i u skladu s uvjetima utvrđenima u nacionalnom pravu, u slučajevima kada ova Uredba ne dodjeljuje takve ovlasti Tijelu.

Za potrebe izvršavanja ovlasti iz prvog i drugog podstavka Tijelo može izdati obvezujuće odluke upućene pojedinačnim odabranim obveznicima. Tijelo je ovlašteno primjenjivati administrativne mjere, i izricati novčane kazne za neusklađenost s odlukama donesenima u okviru izvršavanja ovlasti utvrđenih u članku 21. u skladu s člankom 22.

2.   Kad je riječ o nadzornicima i nadzornim tijelima, Tijelo ima sljedeće ovlasti:

(a)

zahtijevati dostavu informacija ili dokumenata, uključujući pisana ili usmena obrazloženja, koji su potrebni za izvršavanje njegovih funkcija, uključujući statističke informacije i informacije o unutarnjim procesima ili aranžmanima nacionalnih nadzornika i nadzornih tijela, te pristup tim informacijama u zajedničkim strukturiranim upitnicima i drugim internetskim i izvanmrežnim alatima koje je razvilo Tijelo te izvlačenje tih informacija iz njih;

(b)

izdavati smjernice i preporuke;

(c)

izdavati zahtjeve za djelovanje i upute o mjerama koje treba poduzeti u odnosu na neodabrane obveznike u skladu s poglavljem II. odjeljkom 4.;

(d)

provoditi posredovanje na zahtjev financijskog nadzornika ili nefinancijskog nadzornika;

(e)

na zahtjev financijskih nadzornika riješiti neslaganja, s obvezujućim učinkom, među financijskim nadzornicima, uključujući u kontekstu kolegija nadzornih tijela za SPNFT.

3.   Kad je riječ o FOJ-evima u državama članicama, Tijelo ima sljedeće ovlasti:

(a)

zahtijevati od FOJ-eva neoperativne podatke i analize, ako su nužni za procjenu prijetnji, ranjivosti i rizika povezanih s pranjem novca i financiranjem terorizma kojima je unutarnje tržište izloženo;

(b)

prikupljati informacije i statističke podatke u vezi sa zadaćama i aktivnostima FOJ-eva;

(c)

pribavljati i obrađivati informacije i podatke koji su potrebni za pokretanje, provođenje i koordinaciju zajedničkih analiza kako je navedeno u članku 40.;

(d)

izdavati smjernice i preporuke.

4.   Za potrebe obavljanja zadaća iz članka 5. stavka 1. Tijelo ima sljedeće ovlasti:

(a)

izraditi nacrt regulatornih tehničkih standarda u skladu s člankom 49.;

(b)

izraditi nacrt provedbenih tehničkih standarda u skladu s člankom 53.;

(c)

izdavati smjernice i preporuke, kako je predviđeno člankom 54.;

(d)

davati mišljenja Europskom parlamentu, Vijeću ili Komisiji, kako je predviđeno člankom 55.

ODJELJAK 2

Sustav nadzora SPNFT-a

Članak 7.

Suradnja u sustavu nadzora SPNFT-a

1.   Tijelo je odgovorno za djelotvorno i dosljedno funkcioniranje sustava nadzora SPNFT-a.

2.   Tijelo i nadzorna tijela obvezni su surađivati u dobroj vjeri i razmjenjivati informacije u svrhu SPNFT-a u skladu s ovom Uredbom, Uredbom (EU) 2023/1113, Uredbom (EU) 2024/1624 i Direktivom (EU) 2024/1640.

3.   Na zahtjev Tijela, nadzorna tijela dostavljaju Tijelu sve informacije o obveznicima koji ostaju pod izravnim nadzorom na nacionalnoj razini, a koje su potrebne za ispunjavanje zadaća Tijela u skladu s člankom 5. stavcima 1., 3. i 4., ako nadzorna tijela imaju zakonit pristup takvim informacijama.

4.   Nadzorna tijela pomažu Tijelu da prepozna i uzme u obzir posebnosti svojih nacionalnih pravnih okvira, posebno kada Tijelo primjenjuje nacionalno zakonodavstvo kojima se prenosi pravo Unije kako je navedeno u članku 1. stavku 2.

Članak 8.

Metodologija nadzora SPNFT-a

1.   U suradnji s nadzornim tijelima Tijelo izrađuje i ažurira usklađenu metodologiju nadzora SPNFT-a u kojoj se detaljno opisuje pristup nadzoru obveznika u Uniji koji se temelji na procjeni rizika. Ta metodologija sadržava smjernice, preporuke, mišljenja te druge mjere i instrumente kako je primjereno, uključujući posebno regulatorne i provedbene tehničke standarde, na temelju ovlaštenja utvrđenih u aktima iz članka 1. stavka 2.

2.   Pri izradi metodologije nadzora Tijelo razlikuje obveznike, među ostalim na temelju njihovih aktivnosti te vrste i prirode rizika od pranja novca i financiranja terorizma kojima su izloženi. Metodologija nadzora temelji se na riziku i sadržava najmanje sljedeće elemente:

(a)

referentne vrijednosti i metodologiju za klasifikaciju obveznika u kategorije rizika na temelju njihova profila preostalog rizika, zasebno za svaku kategoriju obveznika;

(b)

pristupe nadzornom preispitivanju samoprocjena obveznika o riziku od pranja novca i financiranja terorizma;

(c)

pristupe nadzornom preispitivanju unutarnjih politika i postupaka obveznika, uključujući njihove politike i postupke dubinske analize stranaka, u skladu s pristupom sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma koji se temelji na procjeni rizika;

(d)

pristupe nadzornoj evaluaciji čimbenika rizika koji su inherentni ili povezani sa strankama, poslovnim odnosima, transakcijama i kanalima dostave obveznika te čimbenika geografskog rizika.

3.   Tijelo izrađuje strukturirane upitnike i druge alate, na internetu ili izvan njega, koje Tijelo i nadzornici upotrebljavaju za potrebe traženja, prikupljanja, sastavljanja i analiziranja podataka i informacija od obveznika, uključujući podatke na koje se treba oslanjati pri primjeni elemenata nadzorne metodologije navedenih u stavku 2.

S pomoću alata koje je Tijelo razvilo, od obveznika mogu se prikupljati objektivni i usporedivi podatci i informacije povezane sa SPNFT-om, a između nadzornika i Tijela na učinkovit i brz način mogu se razmjenjivati informacije.

Tijelo nastoji razviti te alate čim metodologija nadzora bude primjenjiva u cijelom sustavu nadzora SPNFT-a.

4.   Metodologija nadzora odražava visoke standarde nadzora na razini Unije i temelji se na relevantnim međunarodnim standardima i smjernicama. Tijelo periodično preispituje i ažurira svoju metodologiju nadzora, uzimajući u obzir razvoj rizika koji utječu na unutarnje tržište, uključujući rizike i prijetnje koje su utvrdila nacionalna tijela za izvršavanje zakonodavstva i FOJ-evi. U metodologiji nadzora uzimaju se u obzir, u mjeri u kojoj je to moguće, primjeri najbolje prakse i smjernice koje su razvili međunarodni stručnjaci za određivanje standarda.

Članak 9.

Tematska preispitivanja

1.   Nadzorna tijela najkasnije do 1. prosinca svake godine Tijelu dostavljaju informacije o nadzornim preispitivanjima koja namjeravaju provesti, na tematskoj osnovi, tijekom sljedeće godine ili nadzornog razdoblja i kojima je cilj provesti procjenu rizika od pranja novca i financiranja terorizma ili posebnog aspekta takvih rizika kojima je izloženo više obveznika istovremeno. Navode se sljedeće informacije:

(a)

opseg svakog planiranog tematskog preispitivanja u smislu kategorije i broja uključenih obveznika i predmet preispitivanja;

(b)

vremenski okvir svakog planiranog tematskog preispitivanja;

(c)

planirane vrste, priroda i učestalost nadzornih aktivnosti koje će se provoditi u svakom tematskom preispitivanju, uključujući, prema potrebi, inspekcije na licu mjesta ili druge vrste izravne interakcije s obveznicima.

2.   Do kraja svake godine predsjednik Tijela Općem odboru u nadzornom sastavu iz članka 57. stavka 2. iznosi konsolidirani plan tematskih preispitivanja koja nadzorna tijela namjeravaju provesti tijekom sljedeće godine.

3.   Ako opseg i relevantnost tematskih preispitivanja na razini Unije opravdavaju koordinaciju na razini Unije, zajednički ih provode relevantna nadzorna tijela, a Tijelo ih koordinira. Izvršni odbor može predložiti zajedničko tematsko preispitivanje na temelju dostupne analize prijetnji, ranjivosti i rizika na unutarnjem tržištu. Opći odbor u nadzornom sastavu sastavlja popis zajedničkih tematskih preispitivanja. Opći odbor u nadzornom sastavu sastavlja izvještaj o postupku, predmetu i rezultatima svakog zajedničkog tematskog preispitivanja. Tijelo taj izvještaj objavljuje na svojoj internetskoj stranici.

4.   Tijelo koordinira aktivnosti nadzornih tijela i olakšava planiranje i provedbu zajedničkih tematskih preispitivanja iz stavka 3. Svaka izravna interakcija s obveznicima koji nisu odabrani obveznici u kontekstu bilo kojih tematskih preispitivanja ostaje u isključivoj nadležnosti nadzornog tijela odgovornog za nadzor tih obveznika i ne tumači se kao prijenos zadaća i ovlasti povezanih s tim obveznicima u okviru sustava nadzora SPNFT-a.

5.   Ako planirana tematska preispitivanja na nacionalnoj razini nisu predmet koordiniranog pristupa na razini Unije, Tijelo zajednički s nadzornim tijelima ispituje potrebu i mogućnost za usklađivanje ili sinkronizaciju vremenskog okvira tih tematskih preispitivanja te olakšava razmjenu informacija i uzajamnu pomoć među nadzornim tijelima koja provode ta tematska preispitivanja. Tijelo olakšava i sve aktivnosti koje relevantna nadzorna tijela žele obavljati zajednički ili na sličan način u kontekstu njihovih tematskih preispitivanja.

6.   Tijelo osigurava da se rezultati i zaključci tematskih preispitivanja koje je na nacionalnoj razini provelo više nadzornih tijela podijele sa svim nadzornim tijelima, s iznimkom povjerljivih informacija o pojedinačnim obveznicima. Takvo dijeljenje informacija obuhvaća sve zajedničke zaključke koji proizlaze iz razmjene informacija ili iz zajedničkih ili koordiniranih aktivnosti koje uključuju više nadzornih tijela.

Članak 10.

Uzajamna pomoć u sustavu nadzora SPNFT-a

1.   Tijelo može, prema potrebi, izraditi:

(a)

nove praktične instrumente i alate konvergencije radi promicanja zajedničkih nadzornih pristupa i primjera najbolje prakse;

(b)

praktične alate i metode za uzajamnu pomoć nakon:

i.

posebnih zahtjeva nadzornih tijela;

ii.

zahtjeva za savjetovanje o neslaganjima među nadzornim tijelima o mjerama koje više nadzornih tijela treba zajednički poduzeti u vezi s obveznikom.

2.   Tijelo olakšava i potiče barem sljedeće aktivnosti:

(a)

sektorske i međusektorske programe osposobljavanja, među ostalim i o tehnološkim inovacijama;

(b)

razmjene osoblja i korištenje sustava upućivanja radnika, povezivanja (twinning) i kratkoročne posjete;

(c)

razmjene primjera najboljih praksi nadzora među nadzornim tijelima, ako je jedno tijelo razvilo stručno znanje u određenom području nadzornih praksi SPNFT-a.

3.   Svako nadzorno tijelo može Tijelu podnijeti zahtjev za uzajamnu pomoć koji se odnosi na nadzorne zadaće Tijela, u kojem se navodi vrsta pomoći koju traži od osoblja Tijela, osoblja jednog ili više nadzornih tijela ili i jedno i drugo. Ako se zahtjev odnosi na aktivnosti nadzora određenih obveznika, nadzorno tijelo koje podnosi zahtjev prenosi Tijelu informacije i podatke koji su potrebni za pružanje pomoći. Tijelo čuva i redovito ažurira informacije o posebnim područjima stručnosti i kapacitetima nadzornih tijela za pružanje uzajamne pomoći povezane s njihovim zadaćama nadzora.

4.   Ako se od Tijela zatraži pružanje pomoći pri obavljanju posebnih nadzornih zadaća na nacionalnoj razini u odnosu na obveznike koji nisu odabrani obveznici, nadzorno tijelo koje traži pomoć u zahtjevu navodi pojedinosti o zadaćama za koje se traži potpora. Pomoć se ne tumači kao prijenos nadzornih zadaća, ovlasti ili odgovornosti za nadzor obveznika koji nisu odabrani obveznici s nadzornog tijela koje traži pomoć na Tijelo.

5.   Ako Tijelo procijeni da je zahtjev primjeren i izvediv, nastoji pružiti zatraženu pomoć, među ostalim mobiliziranjem vlastitih ljudskih resursa te poticanjem mobiliziranja resursa nadzornih tijela na dobrovoljnoj osnovi.

6.   Do kraja svake godine predsjednik Tijela informira Opći odbor u nadzornom sastavu o ljudskim resursima koje će Tijelo dodijeliti za pružanje pomoći zatražene na temelju stavka 3. ovog članka tijekom sljedeće godine. Ako se dostupnost ljudskih resursa promijeni zbog obavljanja bilo koje od zadaća iz članka 5. stavaka 2., 3. i 4., predsjednik Tijela o tome informira Opći odbor u nadzornom sastavu.

7.   Svaka interakcija osoblja Tijela i obveznika ostaje u isključivoj nadležnosti nadzornog tijela odgovornog za nadzor tog obveznika. Takva interakcija ne tumači se kao prijenos zadaća ili ovlasti koje se odnose na pojedinačne obveznike u okviru sustava nadzora SPNFT-a.

Članak 11.

Središnja baza podataka o SPNFT-u

1.   Tijelo izrađuje i ažurira središnju bazu podataka s informacijama u skladu s ovim člankom.

Tijelo stavlja te informacije na raspolaganje nadzornim tijelima, tijelima koja nisu tijela za SPNFT, drugim nacionalnim tijelima i tijelima nadležnima za osiguravanje usklađenosti s Direktivom 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (28), Direktivom 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (29), Direktivom 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (30), Direktivom 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća (31),Uredbom (EU) br. 537/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (32), Direktivom 2014/56/EU Europskog parlamenta i Vijeća (33), Direktivom 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća (34) ili Direktivom (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća (35) te europskim nadzornim tijelima, odnosno Europskom nadzornom tijelu za bankarstvo (EBA), Europskom nadzornom tijelu za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) i Europskom nadzornom tijelu za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA) (zajedno „europska nadzorna tijela”), na temelju načela nužnosti pristupa informacijama i povjerljivosti, ako je to potrebno za obavljanje njihovih zadaća.

Tijelo također analizira prikupljene informacije i može na vlastitu inicijativu rezultate svoje analize podijeliti s nadzornim tijelima ako bi se time olakšale njihove nadzorne aktivnosti i, prema potrebi, s obveznicima.

2.   Kako bi ih unijelo u bazu podataka, nadzorna tijela šalju Tijelu najmanje sljedeće informacije, uključujući podatke o pojedinačnim obveznicima:

(a)

popis svih nadzornih tijela i samoregulatornih tijela u njihovoj državi članici kojima je povjeren nadzor obveznika, uključujući informacije o njihovu mandatu, zadaćama i ovlastima i, prema potrebi, utvrđivanje vodećeg nadzornika ili mehanizma za koordinaciju;

(b)

statističke podatke o kategorijama i broju nadziranih obveznika prema kategoriji u njihovoj državi članici i osnovne informacije o profilu rizičnosti tih subjekata;

(c)

primijenjene administrativne mjere i novčane kazne izrečene tijekom nadzora pojedinačnih obveznika kao odgovor na kršenja zahtjeva SPNFT-a, popraćene:

i.

razlozima za primjenu administrativnih mjera ili izricanje novčane kazne, kao što je priroda kršenja;

ii.

povezanim informacijama o nadzornim aktivnostima i ishodima koji su doveli do primjene administrativne mjere ili izricanja novčane kazne;

(d)

savjete ili mišljenja u pogledu rizika povezanih s pranjem novca i financiranjem terorizma koji su upućeni drugim tijelima u vezi s postupcima izdavanja odobrenja za rad, postupcima oduzimanja odobrenja za rad i procjenom primjerenosti dioničara ili članova upravljačkog tijela pojedinačnih obveznika;

(e)

rezultate svojih procjena profila inherentnog i preostalog rizika svih kreditnih institucija i financijskih institucija koje ispunjavaju kriterije utvrđene u članku 12. stavku 1.;

(f)

rezultate i izvješća o tematskim preispitivanjima i drugim horizontalnim nadzornim mjerama u pogledu visokorizičnih područja ili aktivnosti;

(g)

podatke o provedenim nadzornim aktivnostima u protekloj kalendarskoj godini, prikupljene u skladu s člankom 40. stavkom 5. Direktive (EU) 2024/1640;

(h)

statističke podatke o broju zaposlenika i drugim resursima nadzornika i nadzornih tijela.

Informacije dostavljene na temelju prvog podstavka ne uključuju upućivanje na određene sumnje prijavljene na temelju članka 69. Uredbe (EU) 2024/1624.

Tijelo u bazu podataka unosi i informacije koje proizlaze iz njegovih aktivnosti u području izravnog nadzora i koje odgovaraju kategorijama informacija navedenima u prvom podstavku, kao i rezultate postupka procjene rizika koji je Tijelo provelo u skladu s člankom 12.

3.   Tijelo može od nadzornih tijela zatražiti da dostave i druge informacije, uz one iz stavka 2. Nadzorna tijela ažuriraju sve dostavljene informacije čim je ažuriranje potrebno ili na zahtjev Tijela.

4.   Tijelo u bazu podataka unosi sve podatke ili informacije relevantne za potrebe nadzornih aktivnosti SPNFT-a koje dostavljaju tijela koja nisu tijela za SPNFT, druga nacionalna tijela nadležna za osiguravanje usklađenosti sa zahtjevima Direktive 2008/48/EZ, Direktive 2009/110/EZ, Direktive 2009/138/EZ, Direktive 2014/17/EU, Uredbe (EU) br. 537/2014, Direktive 2014/56/EU, Direktive 2014/65/EU ili Direktive (EU) 2015/2366 ili europska nadzorna tijela.

Informacije iz prvog podstavka uključuju slučajeve u kojima tijela iz tog podstavka imaju opravdane razloge za sumnju da se pranje novca i financiranje terorizma pokušava provesti ili da se provodi ili da postoji povećani rizik od pranja novca i financiranja terorizma u vezi s obveznikom te slučajeve u kojima su ta tijela došla do tih opravdanih razloga u kontekstu izvršavanja svojih zadaća. Baza podataka također uključuje relevantne informacije koje su nadležna ili druga tijela koja nadziru kreditne institucije u skladu s Direktivom 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (36), uključujući ESB kada djeluje u skladu s Uredbom (EU) br. 1024/2013, dobila u kontekstu kontinuiranog nadzora, uključujući informacije o procjenama poslovnog modela, procjenama sustava upravljanja, postupcima izdavanja odobrenja za rad, procjenama stjecanja kvalificiranih udjela, procjenama primjerenosti te postupcima povezanima s oduzimanjem odobrenja za rad.

5.   Tijela iz stavka 1. podstavka 2. mogu Tijelu uputiti obrazloženi zahtjev za informacije prikupljene u skladu s ovim člankom ako su one potrebne za njegove nadzorne aktivnosti. Tijelo procjenjuje te zahtjeve i zatražene informacije dostavlja pravodobno i na temelju načela nužnosti pristupa informacijama i njihove povjerljivosti. Tijelo obavještava tijelo koje je prvo dostavilo zatražene informacije o identitetu tijela koje je podnijelo zahtjev za informacije, identitetu dotičnog obveznika, razlogu za podnošenje zahtjeva za informacije, kao i o tome jesu li informacije dostavljene tijelu koje je podnijelo zahtjev. Ako odluči da neće dostaviti zatražene informacije, Tijelo dostavlja utemeljeno obrazloženje te odluke.

6.   Tijelo izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojim se utvrđuju:

(a)

postupak, formati i rokovi za prijenos informacija u skladu sa stavcima 2. i 3.;

(b)

opseg i razina detaljnosti informacija koje se prenose, uzimajući u obzir relevantne razlike među obveznicima, kao što je njihov profil rizičnosti;

(c)

opseg i razina detaljnosti informacija koje treba prenijeti u vezi s obveznicima u nefinancijskom sektoru;

(d)

vrsta informacija za čije je otkrivanje potrebna prethodna suglasnost nadzornog tijela od kojeg dolaze informacije ako ih Tijelo na temelju obrazloženog zahtjeva ili na vlastitu inicijativu želi otkriti;

(e)

koju razinu značajnosti kršenja treba imati kako bi nadzorno tijelo moralo o kršenju prenijeti informacije u skladu sa stavkom 2. točkom (c);

(f)

uvjeti pod kojima Tijelo može zatražiti dodatne informacije na temelju stavka 3.;

(g)

vrsta dodatnih informacija koje treba dostaviti Tijelu u skladu sa stavkom 3.

Tijelo Komisiji podnosi taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 27. prosinca 2025.

Komisija je ovlaštena dopuniti ovu Uredbu donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 49. ove Uredbe.

7.   Osobni podatci prikupljeni u skladu s ovim člankom mogu se čuvati u obliku koji je moguće identificirati u razdoblju od najviše 10 godina od datuma kada je Tijelo prikupilo podatke, nakon čega se ti podatci brišu. Na temelju redovite procjene njihove nužnosti, osobni podatci mogu se, na pojedinačnoj osnovi, izbrisati prije isteka tog roka.

ODJELJAK 3

Izravni nadzor odabranih obveznika

Članak 12.

Procjena kreditnih institucija i financijskih institucija za potrebe odabira za izravni nadzor

1.   Za potrebe obavljanja zadaća navedenih u članku 5. stavku 2. Tijelo u suradnji s financijskim nadzornim tijelima provodi periodičnu procjenu kreditnih institucija i financijskih institucija te grupa kreditnih institucija i financijskih institucija ako posluju, bilo putem poslovnog nastana ili u skladu sa slobodom pružanja usluga, u najmanje šest država članica, uključujući matičnu državu članicu, bez obzira na to obavljaju li se aktivnosti putem infrastrukture smještene na dotičnom području ili na daljinu.

2.   Nadzorna tijela i obveznici koji podliježu periodičnoj procjeni dostavljaju Tijelu sve informacije potrebne za provedbu periodične procjene iz stavka 1.

3.   Inherentni i preostali rizik obveznika procijenjenih u skladu sa stavkom 1. Tijelo klasificira kao nizak, srednji, znatan ili visok na temelju referentnih vrijednosti i u skladu s metodologijom utvrđenom u regulatornim tehničkim standardima iz stavka 7. Ako je procijenjeni obveznik dio grupe kreditnih ili financijskih institucija, profil rizičnosti razvrstava se na razini grupe.

4.   Metodologija za klasifikaciju profila inherentnog i preostalog rizika utvrđuje se odvojeno za najmanje sljedeće kategorije obveznika:

(a)

kreditne institucije;

(b)

mjenjačnice;

(c)

subjekte za zajednička ulaganja;

(d)

pružatelje kredita koji nisu kreditne institucije:

(e)

institucije za e-novac;

(f)

investicijska društva;

(g)

institucije za platni promet;

(h)

društva za životno osiguranje;

(i)

posrednike u životnom osiguranju;

(j)

pružatelje usluga povezanih s kriptoimovinom;

(k)

ostale financijske institucije.

5.   Za svaku kategoriju obveznika iz stavka 4. referentne vrijednosti za procjenu inherentnog rizika u metodologiji procjene temelje se na kategorijama čimbenika rizika koji se odnose na stranke, proizvode, usluge, transakcije, kanale dostave i geografska područja. Referentne vrijednosti utvrđuju se barem za sljedeće pokazatelje inherentnog rizika u državi članici u kojoj obveznici posluju:

(a)

u odnosu na rizik stranaka: udio stranaka koje nisu rezidenti iz trećih zemalja utvrđenih u skladu s poglavljem III. odjeljkom 2. Uredbe (EU) 2024/1624 te prisutnost i udio stranaka koje su identificirane kao politički izložene osobe;

(b)

u odnosu na proizvode i usluge koji se nude:

i.

značaj i obujam trgovanja proizvodima i uslugama za koje je utvrđeno da su najizloženiji rizicima od pranja novca i financiranja terorizma na razini unutarnjeg tržišta, u procjeni rizika na razini Unije ili na razini zemlje u nacionalnoj procjeni rizika;

ii.

za pružatelje usluga novčanih pošiljaka, značaj ukupnih godišnjih aktivnosti prihvata i slanja svakog pošiljatelja u zemljama koje su utvrđene u skladu s poglavljem III. odjeljkom 2. Uredbe (EU) 2024/1624;

iii.

relativnu količinu proizvoda, usluga i transakcija koji nude znatnu razinu zaštite privatnosti i identiteta klijenata ili drugi oblik anonimnosti;

(c)

u odnosu na geografska područja:

i.

godišnji obujam korespondentnih bankovnih usluga i korespondentnih usluga povezanih s kriptoimovinom koje subjekti financijskog sektora Unije pružaju u trećim zemljama utvrđenima u skladu s poglavljem III. odjeljkom 2. Uredbe (EU) 2024/1624;

ii.

broj i udio korespondentnih bankovnih stranaka i stranaka povezanih s kriptoimovinom u trećim zemljama utvrđenih u skladu s poglavljem III. odjeljkom 2. Uredbe (EU) 2024/1624.

6.   Za svaku kategoriju obveznika iz stavka 4. procjena preostalog rizika u metodologiji procjene uključuje referentne vrijednosti za procjenu kvalitete unutarnjih politika, kontrola i postupaka koje su obveznici uspostavili kako bi smanjili svoj inherentni rizik.

7.   Tijelo izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se utvrđuju:

(a)

minimalne djelatnosti koje kreditna institucija ili financijska institucija treba obavljati na temelju slobode pružanja usluga, putem infrastrukture ili na daljinu, kako bi se smatralo da posluje u državi članici različitoj od one u kojoj ima poslovni nastan;

(b)

metodologija koja se temelji na referentnim vrijednostima iz stavaka 5. i 6. za klasifikaciju profila inherentnog i preostalog rizika kreditnih institucija ili financijskih institucija ili grupa kreditnih ili financijskih institucija kao niskih, srednjih, znatnih ili visokih.

Tijelo podnosi Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 1. siječnja 2026.

Komisija je ovlaštena dopuniti ovu Uredbu donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 49. ove Uredbe.

8.   Tijelo najmanje svake tri godine preispituje referentne vrijednosti i metodologiju. Ako su potrebne izmjene, Tijelo Komisiji podnosi izmijenjeni nacrt regulatornih tehničkih standarda.

Članak 13.

Uvrštenje odabranih obveznika na popis

1.   Kreditne institucije i financijske institucije i grupe kreditnih institucija i financijskih institucija čiji je profil preostalog rizika klasificiran kao visok u skladu s člankom 12. smatraju se odabranim obveznicima.

2.   Međutim, ako je utvrđeno više od 40 subjekata u skladu sa stavkom 1., Tijelo se može, uz savjetovanje s nadzornim tijelima, dogovoriti o ograničavanju odabira na određeni različit broj subjekata ili grupa koji je veći od 40.

Pri odlučivanju o konkretnom različitom broju odabranih obveznika kako su navedeni u prvom podstavku Tijelo uzima u obzir vlastita sredstva u smislu kapaciteta za dodjelu ili dodatno zapošljavanje potrebnog broja nadzornog i pomoćnog osoblja te se uvjerava da je potrebno povećanje financijskih i ljudskih resursa izvedivo.

U skladu s odlukom o najvećem broju, odabrani obveznici su oni obveznici koji ispunjavaju uvjete iz stavka 1. i posluju u najvećem broju država članica, bilo putem poslovnih jedinica ili u skladu sa slobodom pružanja usluga.

Ako je na temelju kriterija iz trećeg podstavka odabrano više od utvrđenog najvećeg broja odabranih obveznika, Tijelo među obveznicima koji bi bili odabrani u skladu s tim podstavkom i koji posluju u najmanjem broju država članica odabire one koje imaju najveći omjer obujma transakcija s trećim zemljama i ukupnog obujma transakcija zabilježen u posljednjoj financijskoj godini.

3.   Ako u državi članici nijedna kreditna institucija, financijska institucija ili grupa kreditnih institucija ili financijskih institucija koje ondje imaju poslovni nastan, odobrenje za rad ili su registrirane, ili koje ondje imaju društvo kćer i čiji je profil rizičnosti klasificiran kao visok, ne ispunjava uvjete za odabranog obveznika u skladu sa stavcima 1. i 2. ovog članka, Tijelo provodi dodatni postupak odabira u toj državi članici na temelju metodologije iz članka 12. stavka 7. točke (b).

Nakon dodatnog postupka odabira kreditna institucija, financijska institucija ili grupa kreditnih institucija ili financijskih institucija s poslovnim nastanom ili koje su registrirane u toj državi članici i čiji je profil rizičnosti klasificiran kao visok ispunjavaju uvjete za odabranog obveznika.

Ako nekoliko kreditnih institucija ili financijskih institucija ili grupa kreditnih institucija ili financijskih institucija u dotičnoj državi članici ima profil rizičnosti koji je klasificiran kao visok, subjekt koji posluje u najvećem broju država članica, bilo putem poslovnih jedinica ili u skladu sa slobodom pružanja usluga, ispunjava uvjete za odabranog obveznika. Ako nekoliko kreditnih institucija ili financijskih institucija ili grupa kreditnih institucija ili financijskih institucija posluje u istom broju država članica, subjekt s najvećim omjerom volumena transakcija s trećim zemljama i ukupnog volumena transakcija izmjerenog tijekom posljednje financijske godine ispunjava uvjete za odabranog obveznika.

4.   Tijelo počinje prvi postupak odabira do 1. srpnja 2027. i završava s odabirom u roku od šest mjeseci od datuma početka. Odabir se zatim provodi svake tri godine nakon datuma početka prvog odabira i završava u roku od šest mjeseci u svakom postupku odabira. Nakon završetka postupka odabira Tijelo bez nepotrebne odgode objavljuje popis odabranih obveznika. Tijelo započinje izravni nadzor odabranih obveznika šest mjeseci nakon objave popisa.

5.   Prije objave popisa odabranih obveznika Tijelo obavješćuje relevantna tijela koja nisu tijela za SPNFT o ishodima postupka procjene i klasifikacije inherentnog i preostalog rizika obveznika koji podliježu procjeni.

6.   Odabrani obveznik ostaje predmet izravnog nadzora Tijela sve dok Tijelo ne započne izravni nadzor odabranih obveznika na temelju popisa utvrđenog za sljedeće razdoblje odabira koji više ne uključuje tog obveznika.

Članak 14.

Dodatni prijenos zadaća i ovlasti izravnog nadzora u iznimnim okolnostima na zahtjev financijskog nadzornog tijela

1.   Financijski nadzornik može Tijelu podnijeti obrazloženi zahtjev i zatražiti da Tijelo preuzme izravan nadzor i obavlja zadaće navedene u članku 5. stavku 2. u pogledu određenog neodabranog obveznika.

Zahtjev iz prvog podstavka podnosi se samo u iznimnim okolnostima kako bi se na razini Unije riješio povećani rizik od pranja novca i financiranja terorizma ili neusklađenosti u okviru neodabranog obveznika te kako bi se osigurala dosljedna primjena visokih standarda nadzora.

2.   Zahtjevom iz stavka 1.:

(a)

utvrđuje se neodabrani obveznik za kojeg financijski nadzornik smatra da bi Tijelo trebalo preuzeti izravni nadzor;

(b)

navode se razlozi zbog kojih je potreban izravan nadzor SPNFT-a neodabranog obveznika;

(c)

utvrđuje se i propisno obrazlaže predloženi datum prijenosa i razdoblje za koje se traži prijenos zadaća i ovlasti; i

(d)

dostavljaju se sve potrebne popratne informacije, podatci i dokazi koji bi mogli biti korisni za procjenu zahtjeva.

3.   Zahtjevu financijskog nadzornog tijela prilaže se izvješće u kojem se navode povijest nadzora i profil rizičnosti dotičnog neodabranog obveznika. Neodabrani obveznik obavješćuje se o zahtjevu i o rokovima koji su u njemu predloženi.

4.   Tijelo ocjenjuje zahtjev iz stavka 1. u roku od dva mjeseca ili u roku koji omogućuje prijenos zadaća i ovlasti do datuma predloženog u zahtjevu, ovisno o tome koji je rok dulji. Tijelo pristaje na zatraženi prijenos izravnog nadzora samo ako je ispunjen barem jedan od sljedećih uvjeta:

(a)

nadzornik koji je podnositelj zahtjeva može dokazati neučinkovitost nadzornih mjera nametnutih neodabranom obvezniku u vezi s teškim, opetovanim ili sustavnim kršenjem primjenjivih zahtjeva;

(b)

povećani rizik od pranja novca i financiranja terorizma ili teško, opetovano ili sustavno kršenje primjenjivih zahtjeva utječu na nekoliko subjekata unutar neodabranih obveznika koji čine grupu, a relevantni financijski nadzornici slažu se da bi koordinirane nadzorne mjere na razini Unije bilo djelotvornije za njihovo rješavanje;

(c)

zahtjev se odnosi na privremeni, objektivan i dokaziv nedostatak kapaciteta na razini financijskog nadzornika za primjereno i pravodobno rješavanje rizika od pranja novca i financiranja terorizma neodabranog obveznika.

5.   Ako utvrdi da su uvjeti iz stavaka 1., 2. i 4. ispunjeni, Izvršni odbor Tijela donosi odluku upućenu financijskom nadzorniku koji je podnio zahtjev i dotičnom neodabranom obvezniku te ih obavještava da je zahtjev prihvaćen. U odluci se navodi datum na koji Tijelo treba preuzeti izravni nadzor i trajanje takvog nadzora. Od datuma na koji Tijelo treba preuzeti izravan nadzor dotični neodabrani obveznik smatra se odabranim obveznikom za potrebe ove Uredbe.

Nakon isteka trajanja izravnog nadzora Tijela utvrđenog u odluci iz prvog podstavka, zadaće i ovlasti povezane s izravnim nadzorom dotičnog obveznika automatski se prenose na financijsko nadzorno tijelo, osim ako Tijelo ne produlji primjenu te odluke nakon što financijski nadzornik podnese odgovarajući zahtjev u skladu sa stavcima od 1. do 4.

6.   Ako Izvršni odbor Tijela odbije zahtjev financijskog nadzornog tijela, on je dužan to obrazložiti u pisanom obliku i jasno navesti koji uvjeti iz stavaka 1., 2. i 4. nisu ispunjeni. Tijelo se savjetuje s financijskim nadzornikom prije donošenja odluke i osigurava da je neodabrani obveznik obaviješten o ishodu postupka.

Članak 15.

Suradnja u okviru sustava nadzora SPNFT-a za potrebe izravnog nadzora

1.   Ne dovodeći u pitanje ovlast Tijela u skladu s člankom 21. stavkom 3. točkom (a) za izravno primanje informacija koje kontinuirano dostavljaju odabrani obveznici ili za izravan pristup tim informacijama, financijski nadzornici dostavljaju Tijelu sve informacije koje su mu potrebne za obavljanje dodijeljenih zadaća u skladu s ovom Uredbom i drugim primjenjivim pravom Unije.

2.   Prema potrebi financijski nadzornici pružaju pomoć Tijelu u pripremi i provedbi svih akata koji se odnose na zadaće iz članka 5. stavka 2. točke (b) u odnosu na sve odabrane obveznike, uključujući pomoć u aktivnostima provjere. Pri obavljanju tih zadaća oni slijede upute Tijela.

3.   Tijelo izrađuje provedbene tehničke standarde kojima se utvrđuju:

(a)

uvjeti pod kojima financijski nadzornici trebaju pomagati Tijelu na temelju stavka 2.;

(b)

postupak periodične procjene iz članka 12. stavka 1., uključujući uloge nadzornih tijela i Tijela u procjeni profila rizika kreditnih i financijskih institucija iz tog stavka;

(c)

radni dogovori za prijenos nadzornih zadaća i ovlasti na Tijelo ili s Tijela na nacionalnu razinu nakon postupka odabira, uključujući dogovore o kontinuitetu nadzornih postupaka ili istraga koji su u tijeku;

(d)

postupci za pripremu i donošenje odluka o odabiru obveznika;

(e)

detaljna pravila i aranžmani za sastav i funkcioniranje zajedničkih nadzornih timova iz članka 16. stavaka 1. i 2.

Tijelo podnosi Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 1. siječnja 2026.

Komisija je ovlaštena donijeti provedbene tehničke standarde iz prvog podstavka u skladu s člankom 53. ove Uredbe.

Članak 16.

Zajednički nadzorni timovi

1.   Zajednički nadzorni tim osniva se za nadzor svakog odabranog obveznika. Svaki zajednički nadzorni tim sastoji se od osoblja Tijela i financijskih nadzornika odgovornih za nadzor odabranog obveznika na nacionalnoj razini. Članovi zajedničkog nadzornog tima imenuju se u skladu sa stavkom 4. i rade pod koordinacijom imenovanog člana osoblja Tijela („koordinator zajedničkog nadzornog tima”).

2.   Koordinator zajedničkog nadzornog tima osigurava koordinaciju rada zajedničkog nadzornog tima. Članovi zajedničkog nadzornog tima slijede upute koordinatora zajedničkog nadzornog tima koje se odnose na njihove zadaće u zajedničkom nadzornom timu. To ne dovodi u pitanje njihove zadaće i dužnosti u okviru njihovih financijskih nadzornih tijela.

Svaki financijski nadzornik koji imenuje više od jednog člana osoblja u zajednički nadzorni tim na temelju stavka 4. može jednog od njih imenovati potkoordinatorom („nacionalni potkoordinator”). Nacionalni potkoordinatori pomažu koordinatoru zajedničkog nadzornog tima u organizaciji i koordinaciji zadaća u zajedničkom nadzornom timu, posebno u pogledu članova osoblja koje je isti financijski nadzornik imenovao kao relevantne nacionalne potkoordinatore. Nacionalni potkoordinator može davati upute članovima zajedničkog nadzornog tima koje imenuje isto financijsko nadzorno tijelo, pod uvjetom da te upute nisu u suprotnosti s uputama koordinatora zajedničkog nadzornog tima.

3.   Zadaće zajedničkog nadzornog tima obuhvaćaju sljedeće:

(a)

obavljanje nadzornih preispitivanja i procjena odabranih obveznika;

(b)

koordiniranje inspekcija na licu mjesta kod odabranih obveznika i priprema nadzornih mjera prema potrebi;

(c)

sudjelovanje u pripremi nacrta odluka koje se primjenjuju na odgovarajućeg odabranog obveznika koji će se predložiti Općem odboru i Izvršnom odboru, uzimajući u obzir preispitivanja, procjene i inspekcije na licu mjesta iz točaka (a) i (b);

(d)

komunikaciju s financijskim nadzornicima gdje je to potrebno radi izvršavanja nadzornih zadaća u državi članici u kojoj odabrani obveznik ima poslovni nastan.

4.   Tijelo je odgovorno za osnivanje i sastav zajedničkih nadzornih timova. Tijelo i dotični financijski nadzornici imenuju jednu ili više osoba među svojim osobljem kao člana ili članove zajedničkog nadzornog tima. Zaposlenik može biti imenovan članom više od jednog zajedničkog nadzornog tima.

5.   Tijelo i financijski nadzornici međusobno se savjetuju i dogovaraju o osoblju u pogledu zajedničkih nadzornih timova.

6.   Tijelo razvija unutarnja operativna pravila i postupke u pogledu sastava zajedničkih nadzornih timova, posebno u pogledu osoblja svakog financijskog nadzornika, statusa osoblja financijskih nadzornika, raspodjele ljudskih resursa koju je Tijelo izvršilo u pogledu zajedničkih nadzornih timova, čiji je cilj zajamčiti da se ti timovi sastoje od osoblja s dovoljnom razinom znanja, stručnosti i iskustva te s dovoljnom raznolikošću znanja, pozadina, stručnosti i iskustva.

Članak 17.

Zahtjevi za informacije

1.   Tijelo može zatražiti da odabrani obveznici i fizičke osobe koje su ondje zaposlene odnosno pravne osobe koje im pripadaju, i treće strane kojima su odabrani obveznici eksternalizirali poslovne funkcije ili aktivnosti te fizičke ili pravne osobe koje su s njima povezane dostave sve informacije koje su mu potrebne za obavljanje zadaća koje su mu dodijeljene ovom Uredbom i drugim primjenjivim pravom Unije.

2.   Osobe iz stavka 1. ili njihovi predstavnici i, u slučaju pravnih osoba ili udruženja bez pravne osobnosti, osobe koje su ih zakonom ili njihovim statutom ovlaštene zastupati, dostavljaju tražene informacije bez nepotrebne odgode, osiguravajući pritom da su one jasne, točne i potpune. Propisno ovlašteni odvjetnici mogu dostavljati informacije u ime svojih klijenata. Ti klijenti snose punu odgovornost ako su dostavljene informacije nepotpune, netočne ili obmanjujuće.

3.   Ako Tijelo dobije informacije zatražene na temelju stavka 1., stavlja ih na raspolaganje dotičnom financijskom nadzorniku.

Članak 18.

Opće istrage

1.   Radi obavljanja zadaća koje su mu dodijeljene ovom Uredbom, Tijelo može provoditi sve potrebne istrage odabranih obveznika ili fizičkih osoba koje su zaposlene u odabranom obvezniku ili pravnih osoba koje mu pripadaju i imaju poslovni nastan ili se nalaze u državi članici.

Tijelo u tu svrhu može:

(a)

zahtijevati dostavu dokumenata;

(b)

pregledavati poslovne knjige i evidenciju dotičnih osoba i izraditi preslike ili uzeti izvatke iz tih poslovnih knjiga i evidencije;

(c)

dobiti pristup internim revizorskim izvješćima, ovjerenoj računovodstvenoj dokumentaciji te softveru, bazama podataka, informatičkim alatima ili drugim elektroničkim sredstvima za evidentiranje informacija;

(d)

pristupiti dokumentima i informacijama povezanima s postupcima donošenja odluka, uključujući one razvijene algoritmima ili drugim digitalnim procesima;

(e)

pribaviti pisana ili usmena objašnjenja od osoba iz članka 17. ili njihovih predstavnika ili osoblja;

(f)

obaviti razgovor sa svakom drugom osobom koja pristane na razgovor s ciljem prikupljanja informacija koje se odnose na predmet istrage.

2.   Osobe iz članka 17. predmet su istraga koje se pokrenu na temelju odluke Tijela. Ako osoba ometa provođenje istrage, financijski nadzornik države članice u kojoj se nalaze relevantni prostori u skladu s nacionalnim zakonodavstvom pruža potrebnu pomoć, među ostalim omogućujući Tijelu pristup poslovnim prostorima fizičkih i pravnih osoba iz članka 17. kako bi moglo izvršavati svoje ovlasti iz stavka 1. ovog članka.

Članak 19.

Inspekcije na licu mjesta

1.   Radi obavljanja zadaća koje su mu dodijeljene ovom Uredbom, Tijelo uz prethodnu obavijest dotičnom financijskom nadzorniku može provoditi sve potrebne inspekcije na licu mjesta u poslovnim prostorima fizičkih i pravnih osoba iz članka 17. Za fizičke osobe čiji su poslovni prostori isti kao i njihov privatni stambeni prostor, Tijelo traži i dobiva sudsko odobrenje za inspekcije na licu mjesta. Ako je to potrebno zbog pravilne provedbe i učinkovitosti nadzora, Tijelo može provesti inspekciju na licu mjesta bez prethodne najave tim fizičkim i pravnim osobama.

2.   Tijelo može odlučiti povjeriti provedbu inspekcija na licu mjesta zajedničkom nadzornom timu u skladu s člankom 16. ili posebnom timu, koji bi, prema potrebi, mogao uključivati članove zajedničkog nadzornog tima. Tijelo je odgovorno za uspostavu i sastavljanje timova za provedbu inspekcija na licu mjesta, a to treba učiniti u suradnji s financijskim nadzornim tijelima.

3.   Osoblje Tijela i druge osobe koje je Tijelo ovlastilo za provođenje inspekcija na licu mjesta mogu ulaziti u sve poslovne prostore i na zemljište fizičkih ili pravnih osoba na temelju odluke o istrazi koju je Tijelo donijelo, kada je riječ o fizičkim osobama čiji su poslovni prostori isti kao i njihov privatni stambeni prostor, nakon dobivanja sudskog odobrenja za provođenje inspekcije na licu mjesta na temelju stavka 1. ovog članka. Osoblje Tijela i druge osobe koje Tijelo ovlasti imaju sve ovlasti iz članka 21.

4.   Fizičke i pravne osobe iz članka 17. predmet su inspekcija na licu mjesta koje se provode na temelju odluke Tijela.

5.   Osoblje i druge osobe u pratnji, koje je ovlastio ili imenovao financijski nadzornik države članice u kojoj se inspekcija treba provesti, pod nadzorom i uz koordinaciju Tijela, aktivno pomažu osoblju i drugim osobama koje je ovlastilo Tijelo. U tu svrhu, imaju ovlasti navedene u stavku 3. Osoblje financijskih nadzornika dotične države članice također ima pravo sudjelovati u inspekcijama na licu mjesta.

6.   Ako se osoba protivi provođenju inspekcije na licu mjesta naložene na temelju ovog članka, financijski nadzornik dotične države članice pruža joj potrebnu pomoć u skladu s nacionalnim pravom. U mjeri u kojoj je to potrebno za provedbu inspekcije, takva pomoć uključuje pečaćenje poslovnih prostora i poslovnih knjiga ili evidencija. Ako nema te ovlasti, dotični financijski nadzornik koristi svoje ovlasti za traženje potrebne pomoći od drugih nacionalnih tijela.

Članak 20.

Odobrenje pravosudnog tijela

1.   Ako je za provođenje inspekcija na licu mjesta iz članka 19. potrebno odobrenje pravosudnog tijela u skladu s nacionalnim pravom, Tijelo podnosi zahtjev za takvo odobrenje.

2.   Ako se zatraži odobrenje iz stavka 1., nacionalno pravosudno tijelo provjerava je li odluka Tijela vjerodostojna i jesu li predviđene prisilne mjere proizvoljne ili pretjerane u odnosu na predmet inspekcije. Pri provjeri proporcionalnosti prisilnih mjera, nacionalno pravosudno tijelo može od Tijela zatražiti detaljna pojašnjenja, posebno u odnosu na razloge za sumnju Tijela na kršenje akata iz članka 1. stavka 2., ozbiljnost kršenja na koje se sumnja i način na koji je u kršenju sudjelovala osoba koja je predmet prisilnih mjera. Međutim, nacionalno pravosudno tijelo ne preispituje potrebu za provođenjem inspekcije niti ne zahtijeva informacije iz spisa Tijela. Zakonitost odluke Tijela preispituje samo Sud Europske unije.

Članak 21.

Administrativne mjere

1.   U svrhu obavljanja svojih zadaća iz članka 5. stavka 2. Tijelo ima ovlast primijeniti administrativne mjere utvrđene u stavcima 2. i 3. ovog članka da od odabranog obveznika zahtijeva poduzimanje potrebnih mjera u sljedećim slučajevima:

(a)

odabrani obveznik prekršio je akte Unije i nacionalnog zakonodavstva iz članka 1. stavka 2.;

(b)

Tijelo ima dostatne i dokazive naznake da će odabrani obveznik vjerojatno prekršiti zahtjeve iz akata Unije i nacionalnog zakonodavstva iz članka 1. stavka 2. te da se primjenom administrativne mjere može spriječiti počinjenje kršenja ili smanjiti rizik od kršenja;

(c)

na temelju propisno obrazložene odluke Tijela, unutarnje politike, postupci i kontrole koje postoje u odabranom obvezniku nisu razmjerni rizicima od pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela ili financiranja terorizma kojima je odabrani obveznik izložen.

2.   Za potrebe članka 6. stavka 1. Tijelo ima posebno ovlast primijeniti sljedeće administrativne mjere:

(a)

izdati preporuke;

(b)

naložiti obveznicima usklađivanje, kao i provesti određene korektivne mjere;

(c)

dati javnu izjavu kojom se utvrđuje fizička ili pravna osoba te priroda kršenja;

(d)

izdati nalog kojim se od fizičke ili pravne osobe traži da prekine takvo postupanje i da se suzdrži od ponavljanja takvog postupanja;

(e)

suziti ili ograničiti poslovanje, operacije ili mrežu institucija koje su dio odabranog obveznika ili zahtijevati prestanak djelatnosti;

(f)

zahtijevati promjene upravljačke strukture;

(g)

ako odabrani obveznik podliježe odobrenju, predložiti oduzimanje ili suspenziju tog odobrenja tijelu koje ga je izdalo; ako tijelo koje je izdalo to odobrenje ne postupi u skladu s prijedlogom Tijela o suspenziji ili povlačenju, Tijelo od njega zahtijeva da to obrazloži u pisanom obliku.

3.   Administrativnim mjerama iz stavka 2. Tijelo osobito može:

(a)

zahtijevati dostavljanje svih podataka ili informacija potrebnih za obavljanje zadaća navedenih u članku 5. stavku 2. bez nepotrebne odgode, zahtijevati podnošenje dokumenata ili uvesti zahtjeve za dodatno ili češće izvještavanje;

(b)

zahtijevati jačanje unutarnjih politika, postupaka i kontrola;

(c)

zahtijevati primjenu posebne politike ili zahtjeva koji se odnose na kategorije klijenata ili pojedine klijente, transakcije, aktivnosti ili kanale dostave koji predstavljaju veliki rizik od pranja novca i financiranja terorizma;

(d)

zahtijevati uvođenje mjera za smanjenje rizika od pranja novca i financiranja terorizma u djelatnostima i proizvodima odabranih obveznika;

(e)

privremeno zabraniti svakoj osobi koja obnaša upravljačke dužnosti u odabranom obvezniku, odnosno svakoj drugoj fizičkoj osobi koja se smatra odgovornom za kršenje, obavljanje upravljačke dužnosti u obveznicima.

4.   Administrativne mjere iz stavka 2. popraćene su, prema potrebi, obvezujućim rokovima za njihovu provedbu. Tijelo prati i procjenjuje jesu li odabrani obveznici proveli tražene mjere.

5.   Financijski nadzornici bez nepotrebne odgode obavješćuju Tijelo ako prime na znanje jednu ili više naznaka da je odabrani obveznik prekršio Uredbu (EU) 2023/1113 ili Uredbu (EU) 2024/1624.

6.   Primijenjene administrativne mjere moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

Članak 22.

Novčane kazne

1.   Za potrebe obavljanja zadaća koje su mu dodijeljene ovom Uredbom, Tijelo može izreći novčane kazne ako odabrani obveznik namjerno ili iz nehaja prekrši zahtjev iz Uredbe (EU) 2023/1113 ili Uredbe (EU) 2024/1624 ili ne poštuje obvezujuću odluku iz članka 6. stavka 1. ove Uredbe.

2.   Ako utvrdi da je odabrani obveznik namjerno ili iz nehaja počinio teško, opetovano ili sustavno kršenje izravno primjenjivih zahtjeva sadržanih u Uredbi (EU) 2023/1113 ili Uredbi (EU) 2024/1624, Izvršni odbor Tijela donosi odluku o izricanju novčane kazne u skladu sa stavkom 3. ovog članka. Novčane kazne koje se izriču za takva kršenja izriču se uz mjere ili umjesto administrativnih mjera iz članka 21. stavka 2., ovisno o okolnostima svakog pojedinog slučaja.

3.   Osnovni iznos novčanih kazni iz stavka 1. određuje se u okviru sljedećih ograničenja:

(a)

za teška, opetovana ili sustavna kršenja jednog ili više zahtjeva povezanih s dubinskom analizom stranke, politikama na razini grupe, postupcima i kontrolama ili obvezama izvještavanja koje su utvrđene u dvije ili više država članica u kojima odabrani obveznik posluje, kazna iznosi od 500 000 EUR do maksimalno 2 000 000 EUR ili 1 % godišnjeg prometa, ovisno o tome koji je iznos veći;

(b)

za teška, opetovana ili sustavna kršenja jednog ili više zahtjeva povezanih s dubinskom analizom stranke, unutarnjim politikama, postupcima i kontrolama ili obvezama izvještavanja koje su utvrđene u jednoj državi članici u kojoj odabrani obveznik posluje, kazna iznosi od 100 000 EUR do maksimalno 1 000 000 EUR ili 0,5 % godišnjeg prometa, ovisno o tome koji je iznos veći;

(c)

za teška, opetovana ili sustavna kršenja svih drugih zahtjeva koja su utvrđena u dvije ili više država članica u kojima odabrani obveznik posluje, kazna iznosi od 100 000 EUR do maksimalno 2 000 000 EUR;

(d)

za teška, opetovana ili sustavna kršenja svih drugih zahtjeva koja su utvrđena u jednoj državi članici u kojoj odabrani obveznik posluje, kazna iznosi od 100 000 EUR do maksimalno 1 000 000 EUR;

(e)

za teška, opetovana ili sustavna kršenja odluka Tijela iz članka 6. stavka 1., kazna iznosi od 100 000 EUR do maksimalno 1 000 000 EUR.

4.   Osnovni iznosi definirani u okviru ograničenja iz stavka 3. usklađuju se, prema potrebi, uzimajući u obzir otegotne ili olakotne okolnosti u skladu s relevantnim koeficijentima iz Priloga I. Relevantni koeficijenti otegotnih okolnosti primjenjuju se pojedinačno na osnovni iznos. Ako se primjenjuje više od jednog koeficijenta otegotnih okolnosti, osnovnom iznosu dodaje se razlika između osnovnog iznosa i iznosa koji proizlazi iz primjene svakog pojedinog koeficijenta otegotnih okolnosti. Ako se korist ostvarena kršenjem ili gubitci za treće strane prouzročeni kršenjem mogu utvrditi, dodaju se ukupnom iznosu kazne nakon primjene koeficijenata.

5.   Relevantni koeficijenti olakotnih okolnosti primjenjuju se pojedinačno na osnovni iznos. Ako se primjenjuje više od jednog koeficijenta olakotnih okolnosti, od osnovnog iznosa oduzima se razlika između osnovnog iznosa i iznosa koji proizlazi iz primjene svakog pojedinog koeficijenta olakotnih okolnosti.

6.   Najveći iznos kazne za teška, opetovana ili sustavna kršenja iz stavka 3. točaka (a) i (b) ne smije biti veći od 10 % ukupnog godišnjeg prometa obveznika u prethodnoj poslovnoj godini, nakon primjene koeficijenata iz stavaka 4. i 5.

7.   Najveći iznos kazne za teška, opetovana ili sustavna kršenja iz stavka 3. točaka (c) i (d) ne smije biti veći od 10 000 000 EUR nakon primjene koeficijenata iz stavaka 4. i 5.

8.   Ako je odabrani obveznik matično društvo ili društvo kći matičnog društva koje sastavlja konsolidirane financijske izvještaje u skladu s člankom 22. Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (37), odgovarajući ukupni godišnji promet jest ukupni godišnji promet ili odgovarajuća vrsta prihoda u skladu s primjenjivim računovodstvenim standardima prema posljednjim raspoloživim konsolidiranim izvještajima koje je odobrilo upravljačko tijelo krajnjeg matičnog društva.

9.   U slučajevima koji nisu obuhvaćeni stavkom 1. ovog članka, ako je to potrebno za obavljanje zadaća koje su mu dodijeljene ovom Uredbom, Tijelo može od financijskih nadzornika zahtijevati da pokrenu postupak radi poduzimanja mjera za izricanje odgovarajućih novčanih kazni u skladu s nacionalnim zakonom kojim se prenosi Direktiva (EU) 2024/1640 i relevantnim nacionalnim zakonodavstvom kojim se dodjeljuju posebne ovlasti koje zasad nisu propisane pravom Unije. Izrečene novčane kazne moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

Prvi podstavak primjenjuje se na novčane kazne koje se izriču odabranim obveznicima za kršenje nacionalnog prava kojim se prenosi Direktiva (EU) 2024/1640 i na sve novčane kazne koje se izriču članovima upravljačkog tijela odabranih obveznika koji su u skladu s nacionalnim pravom odgovorni za kršenje koje počini odabrani obveznik.

10.   Novčane kazne koje izriče Tijelo moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

Pri određivanju iznosa novčane kazne Tijelo uzima u obzir sposobnost odabranog obveznika da plati novčanu kaznu i, u slučajevima u kojima bi novčana kazna mogla utjecati na usklađenost s bonitetnom regulativom, savjetuje se s tijelima nadležnima za nadzor usklađenosti odabranih obveznika s primjenjivim pravom Unije.

Članak 23.

Periodični penali

1.   Izvršni odbor odlukom može izreći periodične penale kako bi primorao:

(a)

odabranog obveznika da prestane s kršenjem, ako ne postupi u skladu s administrativnom mjerom primijenjenom u skladu s člankom 21. stavkom 2. točkama (b), (d), (e) ili (f) i člankom 21. stavkom 3.;

(b)

osobu iz članka 17. stavka 1. da dostavi sve informacije koje se traže odlukom u skladu s člankom 6. stavkom 1.;

(c)

osobu iz članka 17. stavka 1. da se podvrgne istrazi i posebno da dostavi potpunu evidenciju, podatke, postupke ili druge potrebne materijale te da dopuni i ispravi druge informacije dostavljene tijekom istrage pokrenute u skladu s člankom 18.

2.   Periodični penali moraju biti učinkoviti i proporcionalni. Periodični penali izriču se sve dok dotični odabrani obveznik ili dotična osoba ne postupi u skladu s relevantnom administrativnom mjerom iz stavka 1.

3.   Neovisno o stavku 2., u slučaju pravnih osoba periodični penali ne premašuju 3 % prosječnog dnevnog prometa u prethodnoj poslovnoj godini, a u slučaju fizičkih osoba 2 % prosječnog dnevnog prihoda u prethodnoj kalendarskoj godini. Izračunavaju se od datuma naznačenog u odluci kojom se izriče periodična novčana kazna.

4.   Periodične penale može se izreći za razdoblje od najviše šest mjeseci nakon datuma obavijesti o odluci Tijela. Ako nakon isteka tog razdoblja odabrani obveznik još nije postupio u skladu s administrativnom mjerom, Tijelo može izreći periodične penale za dodatno razdoblje od najviše šest mjeseci.

5.   Odluka kojom se izriču periodični penali može se donijeti u kasnijoj fazi s retroaktivnim učinkom do datuma početka primjene administrativne mjere.

Članak 24.

Saslušanje osoba koje su predmet postupka

1.   Prije donošenja odluke o izricanju novčane kazne ili periodičnih penala u skladu s člancima 22. i 23. Izvršni odbor omogućuje osobama koje su predmet postupka da se očituju o zaključcima koje je o njima donijelo Tijelo. Izvršni odbor svoje odluke temelji samo na nalazima o kojima su se osobe koje su predmet postupka mogle očitovati.

2.   U postupku se u potpunosti poštuje pravo na obranu osoba koje su predmet postupka. Imaju pravo uvida u spis Tijela, pri čemu se poštuje legitimni interes drugih osoba u pogledu zaštite njihovih poslovnih tajni. Pravo uvida u spis ne odnosi se na povjerljive informacije ili interne pripremne dokumente Tijela.

Članak 25.

Objavljivanje administrativnih mjera, novčanih kazni i periodičnih penala

1.   Tijelo objavljuje svaku odluku o izricanju novčanih kazni ili periodičnih penala ili primjene administrativnih mjera iz članka 21. stavka 2. točaka od (c) do (g), donesenih u slučajevima navedenima u članku 21. stavku 1. točki (a), odmah nakon što je osoba kojoj je odgovorna za kršenje obaviještena o toj odluci. Objava obuhvaća barem informacije o vrsti i prirodi kršenja i identitetu odgovorne osobe te, u odnosu na novčane kazne ili periodične penale, njihovom iznosu.

Odstupajući od prvog podstavka, ako se objava odnosi na administrativne mjere protiv kojih se može podnijeti žalba i čiji cilj nije ispravljanje teškog, opetovanog i sustavnog kršenja, Tijelo može odgoditi objavu tih administrativnih mjera do isteka roka za podnošenje žalbe Sudu Europske unije.

2.   Nakon isteka roka za preispitivanje odluke Administrativnog odbora za preispitivanja ili, ako obveznik nije zatražio takvo preispitivanje, nakon isteka roka za podnošenje žalbe Sudu Europske unije, Tijelo objavljuje informacije o zahtjevu za preispitivanje ili žalbi. Tijelo objavljuje sve naknadne informacije o ishodu takvog preispitivanja ili žalbe odmah nakon što dobije takve informacije. Objavljuje se i svaka odluka kojom se poništava odluka o izricanju novčane kazne ili periodičnog penala ili primjeni administrativne mjere u skladu s člankom 21. stavkom 1. točkom (a).

3.   Ne odstupajući od zahtjeva iz stavka 1. ako na temelju procjene pojedinačnog slučaja Tijelo smatra da je objava identiteta odgovornih osoba ili osobnih podataka tih osoba neproporcionalna ili ako ta objava ugrožava stabilnost financijskih tržišta ili istragu u tijeku, Tijelo:

(a)

odgađa objavu odluke do trenutka kada razlozi za njezino neobjavljivanje prestanu postojati;

(b)

objavljuje odluku na anonimnoj osnovi ako se takvom anonimnom objavom osigurava djelotvorna zaštita osobnih podataka odgovornih osoba; u tom slučaju Tijelo može odgoditi objavu relevantnih podataka za razumno razdoblje ako se može predvidjeti da će u tom razdoblju prestati postojati razlozi za anonimnu objavu;

(c)

uopće ne objavljuju odluku ako se smatra da mogućnosti iz točaka (a) i (b) nisu dostatne kako bi se osiguralo:

i.

da stabilnost financijskih tržišta ne bude ugrožena; ili

ii.

proporcionalnost objave odluke s obzirom na administrativne mjere primijenjene u skladu s člankom 21. stavkom 1. točkom (a) ako se takve mjere smatraju blažima.

4.   Tijelo će svaku objavu u skladu s ovim člankom učiniti dostupnom na svojoj internetskoj stranici u razdoblju od pet godina.

Članak 26.

Izvršenje novčanih kazni i periodičnih penala te raspodjela iznosa tih sankcija i plaćanja

1.   Novčane kazne i periodični penali izrečeni u skladu s člancima 22. i 23. izvršivi su.

Izvršenje se uređuje pravilima građanskog postupka koja su na snazi u državi članici na čijem se državnom području izvršenje provodi. Nalog za izvršenje prilaže se odluci o izricanju novčanih kazni ili periodičnih penala u skladu s člancima 22. i 23. bez drugih formalnosti osim provjere vjerodostojnosti odluke od strane tijela koje je u tu svrhu odredila vlada svake države članice i o tome obavijestila Tijelo i Sud Europske unije.

Kada su te formalnosti ispunjene na zahtjev zainteresirane strane, ona može nastaviti s izvršenjem u skladu s nacionalnim pravom, iznoseći slučaj neposredno pred nadležno tijelo.

Izvršenje se može suspendirati samo odlukom Suda Europske unije. Međutim, sudovi dotične države članice nadležni su za pritužbe o nepravilnoj provedbi izvršenja.

2.   Iznosi novčanih kazni i periodičnih penala raspodjeljuju se u opći proračun Unije.

Članak 27.

Postupovna pravila za poduzimanje nadzornih mjera i izricanje novčanih kazni i periodičnih penala

1.   Ako pri obavljanju svojih dužnosti u skladu s ovom Uredbom Tijelo utvrdi ozbiljne naznake da postoje činjenice koje upućuju na jedno ili više kršenja iz Priloga II., Tijelo za istragu tog predmeta imenuje svoj neovisni istražni tim. Istražni tim ne sudjeluje niti je sudjelovao u izravnom nadzoru dotičnog odabranog obveznika i svoje funkcije obavlja neovisno o Izvršnom odboru. Tijelo razvija unutarnje postupke za određivanje pravila kojima se uređuje odabir članova neovisnog istražnog tima, posebno s obzirom na znanje, pozadinu, stručnost i iskustvo koji se od tih članova očekuju.

2.   Istražni tim istražuje navodna kršenja, uzimajući u obzir očitovanja osoba koje su predmet istraga te Izvršnom odboru dostavlja cijeli spis sa svojim zaključcima.

Istražni tim u svrhu obavljanja svojih zadaća može zatražiti informacije u skladu s člankom 17. i provoditi istragu i inspekcije na licu mjesta u skladu s člancima 18. i 19.

Pri obavljanju svojih zadaća istražni tim ima pristup svim dokumentima i informacijama koje zajednički nadzorni tim prikupi tijekom svojih nadzornih aktivnosti.

3.   Nakon završetka svoje istrage i prije dostavljanja spisa sa svojim nalazima Izvršnom odboru, istražni tim daje osobama koje su predmet istraga priliku za očitovanje o pitanjima koja su predmet istrage. Istražni tim svoje nalaze temelji samo na činjenicama o kojima su se osobe koje su predmet istrage mogle očitovati.

Pravo dotičnih osoba na obranu u potpunosti se poštuje tijekom istraga u skladu s ovim člankom.

4.   Po dostavi spisa sa svojim zaključcima Izvršnom odboru, istražni tim obavještava o tome osobe koje su predmet istrage. Osobe koje su predmet istrage imaju pravo uvida u spis, pri čemu se poštuje legitimni interes drugih osoba u pogledu zaštite njihovih poslovnih tajni. Pravo uvida u spis ne odnosi se na povjerljive informacije koje utječu na treće strane.

5.   Izvršni odbor na temelju spisa s nalazima istražnog tima i na zahtjev dotičnih osoba, a nakon očitovanja osoba koje su predmet istrage u skladu s člankom 24. stavkom 1. utvrđuje jesu li osobe koje su predmet istrage počinile jedno ili više kršenja navedenih u Prilogu II. te ako jesu, izriče novčanu kaznu u skladu s člankom 22. i primjenjuje administrativnu mjeru u skladu s člankom 21., uz novčane kazne ili umjesto njih.

6.   Istražni tim ne sudjeluje u raspravama Izvršnog odbora niti na drugi način intervenira u postupak odlučivanja Izvršnog odbora.

7.   Komisija donosi daljnja postupovna pravila o izvršenju ovlasti za izricanje novčanih kazni ili periodičnih penala, uključujući odredbe o pravu na obranu, odredbe o vremenskom važenju propisa, o naplati novčanih kazni ili periodičnih penala te donosi detaljna pravila o rokovima zastare za izricanje i izvršenje kazni.

Pravila iz prvog podstavka donose se putem delegiranih akata kojima se dopunjuje ova Uredba u skladu s člankom 100.

Komisija donosi delegirane akte iz drugog podstavka do 1. siječnja 2027.

8.   Ako pri obavljanju svojih zadaća u skladu s ovom Uredbom utvrdi ozbiljne naznake da postoje činjenice koje upućuju na počinjenje kaznenog djela, Tijelo te predmete upućuje odgovarajućim nacionalnim tijelima radi kaznenog progona. Osim toga, Tijelo se suzdržava od izricanja novčanih kazni ili periodičnih penala u slučaju prethodne oslobađajuće ili osuđujuće presude donesene na temelju identičnih ili sličnih činjenica u kaznenim postupcima koje prema nacionalnom pravu imaju snagu presuđene stvari.

Članak 28.

Postupak preispitivanja pred Sudom Europske unije

Sud Europske unije ima neograničenu nadležnost za preispitivanje odluka Tijela o izricanju novčane kazne ili periodičnih penala. Sud može poništiti ili smanjiti ili povećati iznos izrečene novčane kazne ili periodičnih penala.

Članak 29.

Pravila o jezicima u izravnom nadzoru

1.   Tijelo i financijski nadzornici dužni su donijeti pravila o komunikaciji u sustavu nadzora SPFNT-a, uključujući jezik ili jezike komunikacije.

2.   Dokumenti koje Tijelu dostavlja odabrani obveznik ili druga fizička ili pravna osoba koja je pojedinačno predmet postupaka nadzora Tijela mogu biti sastavljeni na jednom od službenih jezika Unije, po izboru odabranog obveznika ili dotične fizičke ili pravne osobe.

3.   Tijelo, odabrani obveznici i sve druge pravne ili fizičke osobe koje su pojedinačno predmet postupaka nadzora Tijela mogu dogovoriti da će u svojoj pisanoj komunikaciji koristiti isključivo jedan od službenih jezika Unije, što se odnosi i na odluke Tijela o nadzoru.

4.   Ako se sporazum o isključivoj upotrebi jednog jezika, kako je utvrđeno u stavku 3., naknadno opozove, taj opoziv utjecat će samo na one aspekte postupka nadzora koji još nisu provedeni.

5.   Ako sudionici usmenog saslušanja zatraže davanje iskaza na službenom jeziku Unije koji nije jezik postupka nadzora Tijela, Tijelu se dovoljno unaprijed dostavlja obavijest o tom zahtjevu, tako da ono može izvršiti potrebne pripreme.

ODJELJAK 4.

Neizravni nadzor neodabranih obveznika

Članak 30.

Procjena stanja konvergencije nadzora

1.   Tijelo periodično procjenjuje neke ili sve aktivnosti jednog, nekoliko ili svih financijskih nadzornih tijela, kao i njihove alate i resurse. U okviru svake procjene Tijelo procjenjuje u kojoj mjeri financijski nadzornik obavlja svoje zadaće u skladu s Direktivom (EU) 2024/1640 i poduzima potrebne korake kako bi se osigurali dosljedni visoki nadzorni standardi i prakse. Procjene će uzeti u obzir razinu usklađenosti nadzornih pristupa te u tu svrhu obuhvatiti provjeru primjene u cijelosti ili djelomično metodologije nadzora SPNFT-a izrađene u skladu s člankom 8. i odnose se na sve financijske nadzornike u jednom ciklusu procjene. Izvršni odbor, nakon savjetovanja s Općim odborom u nadzornom sastavu, donosi plan ciklusa procjene. Opći odbor, odlučujući dvotrećinskom većinom svojih članova, može zatražiti od Izvršnog odbora da donese novi plan. Tijelo utvrđuje trajanje svakog ciklusa procjene koje ne smije biti dulje od sedam godina.

Tijelo izrađuje metode kojima se omogućuju dosljedna procjena i usporedba financijskih nadzornika koji su predmet preispitivanja u istom ciklusu. Na kraju svakog ciklusa procjene Tijelo podnosi svoje nalaze Europskom parlamentu i Vijeću.

2.   Procjene provodi osoblje Tijela i na dobrovoljnoj osnovi, nakon otvorenog poziva na sudjelovanje, osoblje financijskih nadzornika koji nisu obuhvaćeni preispitivanjem. Prema potrebi, pri procjenama se u obzir uzimaju te evaluacije, procjene i izvještaji međunarodnih organizacija i međuvladinih tijela kompetentnih u području sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma. Pri procjenama se u obzir mogu uzeti informacije sadržane u središnjoj bazi podataka o SPNFT-u uspostavljenoj na temelju članka 11.

3.   Tijelo sastavlja izvješće o rezultatima svake procjene. Nacrt izvješća podnosi se financijskom nadzorniku koji je predmet procjene na očitovanje, prije nego što ga razmotri Opći odbor u nadzornom sastavu. U roku koji odredi Tijelo financijski nadzornik koji je bio predmet procjene podnosi primjedbe na nacrt izvješća. Izvršni odbor usvaja konačno izvješće vodeći računa o primjedbama Općeg odbora u nadzornom sastavu. Izvršni odbor osigurava dosljednu primjenu metodologije procjene. U izvješću se objašnjavaju i navode sve propisane specifične daljnje mjere koje treba poduzeti financijski nadzornik, a koje se na temelju procjene smatraju primjerenima, proporcionalnima i potrebnima. Daljnje mjere mogu se donijeti u obliku smjernica i preporuka Općeg odbora. Daljnje mjere mogu se donijeti i u obliku pojedinačnih preporuka koje donosi Izvršni odbor. Te pojedinačne daljnje mjere objavljuju se samo uz suglasnost dotičnog financijskog nadzornika i u sažetom ili zbirnom obliku tako da se ne mogu identificirati pojedinačne financijske institucije. Objavljena verzija izvještaja ne smije sadržavati povjerljive informacije ni upućivanja na određena financijska nadzorna tijela.

4.   Financijski nadzornici nastoje postupati u skladu sa specifičnim daljnjim mjerama koje su im upućene slijedom procjene. Ako je potrebno, financijski nadzornici redovito izvješćuju Tijelo o vrsti mjera koje su provela kao odgovor na izvješće iz stavka 3.

Članak 31.

Koordinacija i olakšavanje rada kolegija nadzornih tijela za SPNFT u financijskom sektoru

1.   Tijelo u okviru svojih ovlasti i ne dovodeći u pitanje ovlasti relevantnih financijskih nadzornih tijela, osigurava da se kolegiji nadzornih tijela za SPNFT osnivaju u financijskom sektoru i dosljedno funkcioniraju za neodabrane obveznike koji imaju poslovnice u više država članica u skladu s člankom 49. Direktive (EU) 2024/1640. Tijelo u tu svrhu može:

(a)

osnovati kolegij ako takav kolegij još nije osnovan, iako su ispunjeni uvjeti za njegovo osnivanje iz članka 49. Direktive (EU) 2024/1640 te saziva i organizira sastanke kolegija;

(b)

pomagati pri organizaciji sastanaka kolegija ako to zatraže relevantna financijska nadzorna tijela;

(c)

pomagati pri organizaciji zajedničkih planova nadzora i zajedničkih inspekcija na licu mjesta i istraga izvan mjesta;

(d)

prikupljati i dijeliti relevantne informacije u suradnji s financijskim nadzornicima kako bi se olakšao rad kolegija te se pobrinuti da takve informacije budu dostupne tijelima u kolegiju;

(e)

promicati djelotvorne i učinkovite nadzorne prakse, uključujući evaluaciju rizika kojima neodabrani obveznici jesu ili bi mogli biti izloženi;

(f)

nadgledati, u skladu sa zadaćama i ovlastima navedenima u ovoj Uredbi, zadaće koje obavljaju financijska nadzorna tijela.

2.   Za potrebe stavka 1., osoblje Tijela punopravno sudjeluje na kolegijima nadzornih tijela za SPNFT i mogu sudjelovati u njihovim aktivnostima, među ostalim u inspekcijama na licu mjesta koje zajednički provode dva ili više financijskih nadzornih tijela.

Članak 32.

Zahtjevi za postupanje u iznimnim okolnostima nakon naznaka o teškom, opetovanom ili sustavnom kršenju

1.   Financijski nadzornici dužni su obavijestiti Tijelo o brzom i znatnom pogoršanju stanja neodabranog obveznika koje se odnosi na njegovo usklađenje s Uredbom (EU) 2024/1624, Uredbom (EU) 2023/1113, svim drugim pravnim odredbama donesenima za provedbu tih uredaba ili bilo kojeg upravnog akta koji je izdao bilo koji nadzornik i njegove izloženosti rizicima od pranja novca i financiranja terorizma, posebno ako bi takvo pogoršanje moglo negativno utjecati na nekoliko država članica ili na Uniju u cjelini ili ugroziti integritet financijskog sustava Unije.

2.   Raspolaže li naznakama da je neodabrani obveznik počinio teško, opetovano ili sustavno kršenje, Tijelo od svojih financijskih nadzornika može zatražiti da:

(a)

istraže takve naznake koje bi se mogle doticati mogućih kršenja prava Unije, ili, ako se to pravo Unije sastoji od direktiva ili se njime izrijekom dopuštaju različite mogućnosti državama članicama, kršenje nacionalnog prava u mjeri u kojoj se njime prenose direktive ili ostvaruju mogućnosti dopuštene državama članicama pravom Unije; i

(b)

razmotre izricanje sankcija tom obvezniku u vezi s takvim kršenjem u skladu s izravno primjenjivim pravom Unije ili nacionalnim pravom kojim se direktive prenose.

U tom kontekstu, Tijelo prema potrebi može od financijskog nadzornika neodabranog obveznika zatražiti i da donese pojedinačnu odluku upućenu tom obvezniku kojom se od njega traži da poduzme sve potrebne mjere kako bi ispunio svoje obveze u skladu s izravno primjenjivim pravom Unije ili nacionalnim pravom u mjeri u kojoj se njime prenose direktive ili ostvaruju mogućnosti dopuštene državama članicama pravom Unije, uključujući prestanak svakog postupanja. Zahtjevima iz ovog stavka ne ometa se provedba postojećih nadzornih mjera financijskog nadzornika kojemu je zahtjev upućen.

3.   Zahtjev iz stavka 2. može se pokrenuti ako Tijelo ima naznake o ozbiljnom, opetovanom ili sustavnom kršenju:

(a)

nakon obavijesti financijskih nadzornika u skladu sa stavkom 1.;

(b)

kao rezultat prikupljanja dobro potkrijepljenih informacija od strane Tijela; ili

(c)

nakon primitka informacija od institucija, tijela, ureda ili agencija Unije ili iz bilo kojeg drugog pouzdanog i vjerodostojnog izvora informacija.

4.   Dotični financijski nadzornik postupa po zahtjevu koji mu je upućen u skladu sa stavkom 2. i što prije, a najkasnije deset radnih dana od obavijesti o takvom zahtjevu, obavješćuje Tijelo o koracima koje je poduzeo ili namjerava poduzeti radi postupanja u skladu s tim zahtjevom.

5.   Ako nije postupljeno u skladu sa zahtjevom iz stavka 2. ili Tijelo nije obaviješteno o koracima koji su poduzeti ili namjeravaju biti poduzeti radi postupanja u skladu s tim zahtjevom u roku od 10 radnih dana od obavijesti o zahtjevu, Tijelo može od Komisije zatražiti da odobri privremeni prijenos relevantnih zadaća i ovlasti iz članka 5. stavka 2. i članka 6. stavka 1. koje se odnose na izravni nadzor neodabranog obveznika s dotičnog financijskog nadzornika na Tijelo.

6.   Zahtjev Tijela Komisiji na temelju stavka 5. sadržava sljedeće:

(a)

opis teškog, opetovanog ili sustavnog kršenja izravno primjenjivih zahtjeva koje je počinio neodabrani obveznik i obrazloženje da su takva kršenja u nadležnosti Tijela na temelju stavaka 2. i 3.;

(b)

objašnjenje o nepoduzimanju mjera u roku utvrđenom u stavku 4. nakon zahtjeva financijskom nadzorniku iz stavka 2., uključujući, ako je relevantno, informaciju o izostanku odgovora financijskog nadzornog tijela;

(c)

predloženo razdoblje od najviše tri godine tijekom kojeg će Tijelo izvršavati relevantne zadaće i ovlasti u vezi s dotičnim neodabranim obveznikom;

(d)

opis mjera koje Tijelo namjerava poduzeti u vezi s neodabranim obveznikom nakon prijenosa relevantnih zadaća i ovlasti za rješavanje teškog, opetovanog ili sustavnog kršenja iz stavka 2.

(e)

svu relevantnu komunikaciju između Tijela i dotičnog financijskog nadzornika.

7.   Na temelju informacije dobivene na temelju stavka 6., Komisija u roku od mjesec dana od datuma primitka zahtjeva Tijela donosi propisno obrazloženu odluku kojom odobrava ili odbija prijenos relevantnih zadaća i ovlasti. Obavijest o odluci dostavlja se Tijelu, a ono o njoj odmah obavještava financijskog nadzornika i neodabranog obveznika. Europski parlament i Vijeće obavješćuju se o odluci.

8.   Deseti radni dan nakon što je Tijelo obavješteno o odluci kojom se odobrava prijenos zadaća i ovlasti u vezi s neodabranim obveznikom, neodabrani obveznik smatra se odabranim obveznikom za potrebe izvršavanja zadaća iz članka 5. stavka 2. i izvršenja ovlasti iz članka 6. stavka 1. te članaka od 17. do 23. U odluci Komisije utvrđuje se rok za obavljanje takvih zadaća i izvršenje ovlasti, a nakon isteka tog roka automatski se vraćaju dotičnom financijskom nadzorniku.

9.   Nakon savjetovanja s dotičnim financijskim nadzornikom Tijelo može Komisiji podnijeti zahtjev za produljenje primjene odluke kojom se odobrava prijenos zadaća i ovlasti. Taj se zahtjev podnosi najmanje dva mjeseca prije isteka početnog razdoblja.

Uz zahtjev iz prvog podstavka prilaže se barem sljedeće:

(a)

opis mjera koje je Tijelo poduzelo u vezi s dotičnim obveznikom i daljnjih mjera koje namjerava poduzeti;

(b)

obrazloženje zašto se tim preostalim mjerama rješavaju kršenja koja su još u nadležnosti Tijela, u skladu sa stavkom 2.;

(c)

predloženo vremensko razdoblje od najviše tri godine za potrebe izvršavanja zadaća iz članka 5. stavka 2. i ovlasti iz članka 6. stavka 1. i članaka od 17. do 23. u vezi s obveznikom;

(d)

svu relevantnu komunikaciju između Tijela i dotičnog financijskog nadzornika.

Komisija donosi odluku o odobrenju produljenja u roku navedenom u stavku 7. Svako produljenje odobreno u skladu s ovim stavkom može se odobriti samo jednom.

Članak 33.

Rješavanje neslaganja između financijskih nadzornika u prekograničnim situacijama

1.   Tijelo može pomoći financijskim nadzornicima u postizanju sporazuma u skladu s postupkom navedenim u stavcima 3., 4. i 5. ovog članka na zahtjev jednog ili više financijskih nadzornika u skladu s člankom 46., 47., 49. ili 54. Direktive (EU) 2024/1640 ili u drugim slučajevima ako se financijski nadzornik ne slaže s postupkom ili sadržajem djelovanja, predložene mjere ili neaktivnosti drugog financijskog nadzornika u mjeri u kojoj to utječe na njegove vlastite nadzorne zadaće i odgovornosti u odnosu na određenog neodabranog obveznika ili više njih.

2.   U slučajevima koji nisu obuhvaćeni člancima 46., 47., 49. i 54. Direktive (EU) 2024/1640, financijski nadzornik bez nepotrebne odgode traži pomoć Tijela ako se odredbom prava Unije od financijskog nadzornika zahtijeva da s drugim financijskim nadzornim tijelom postigne sporazum, aranžman ili drugi oblik uspostavljene ili formalizirane suradnje u vezi s nadzorom određenih neodabranih obveznika, a nastupi bilo što od sljedećeg:

(a)

sporazum je postignut, ali ga jedna od stranaka nije djelotvorno primijenila niti ga se pridržavala;

(b)

financijski nadzornik zaključi na temelju objektivnih razloga da postoji neslaganje;

(c)

protekla su dva mjeseca od datuma na koji je jedan financijski nadzornik od drugog financijskog nadzornika zaprimio zahtjev za poduzimanje određenih mjera radi usklađivanja sa zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2. ove Uredbe, a nadzornik koji je zaprimio zahtjev nije donio odluku kojom se udovoljava tom zahtjevu.

3.   Izvršni odbor ocjenjuje svaki zahtjev iz stavaka 1. i 2. i obavješćuje relevantne strane o tome smatra li zahtjev opravdanim i namjerava li postupiti po njemu u skladu s ovim člankom.

4.   Tijelo određuje rok za mirenje između financijskih nadzornika uzimajući u obzir relevantne rokove utvrđene u pravu Unije te složenost i hitnost pitanja. Za potrebe faze mirenja Tijelo djeluje kao posrednik. Ako je to potrebno ili predviđeno pravom Unije, izdaje mišljenje o načinu rješavanja neslaganja.

5.   Ako financijski nadzornici tijekom faze mirenja iz stavka 4. ne uspiju postići dogovor ili ne postupaju u skladu s mišljenjem koje je izdalo Tijelo, Tijelo može zatražiti od tih nadzornika da radi rješavanja tog pitanja i osiguravanja usklađenosti s pravom Unije poduzmu određenu mjeru ili da se suzdrže od poduzimanja određene mjere. Odluka Tijela obvezujuća je za financijske nadzornike. Odlukom Tijela može se od financijskih nadzornika zahtijevati da opozovu ili izmijene odluku koju su donijeli ili da primijene svoje ovlasti u skladu s primjenjivim pravom Unije.

6.   Tijelo obavješćuje financijske nadzornike o zaključenju postupaka provedenih u skladu sa stavcima 4. i 5., a u relevantnim slučajevima i o svojoj odluci donesenoj u skladu sa stavkom 5.

7.   Sve mjere financijskih nadzornika povezane s činjenicama koje su predmet odluka na temelju stavka 5. moraju biti usklađene s tom odlukom.

8.   U izvještaju iz članka 84. predsjednik Tijela navodi prirodu i vrstu neslaganja među financijskim nadzornim tijelima, postignute dogovore i odluke donesene radi rješavanja takvih neslaganja.

Članak 34.

Djelovanje u slučajevima sustavnih nadzornih propusta

1.   Ako financijski nadzornik nije primijenio mjere utvrđene u Direktivi (EU) 2024/1640 ili odredbama nacionalnog prava kojima se prenosi ta direktiva ili je primijenio mjere na način za koji se čini da predstavlja kršenje prava Unije koje dovodi do sustavnih propusta u njegovu nadzoru koji utječe na više obveznika i narušava djelotvornost nadzornog sustava SPNFT-a, Tijelo djeluje u skladu s ovlastima utvrđenima u stavcima 2., 3. i 4.

2.   Tijelo može na vlastitu inicijativu pokrenuti istragu o mogućem kršenju prava Unije iz stavka 1. ako na temelju potkrijepljenih informacija koje je prikupilo pri obavljanju svojih zadaća u skladu s ovom Uredbom ima naznake o takvom kršenju.

Tijelo može istražiti i navodno kršenje ili neprimjenu prava Unije na potkrijepljen zahtjev jednog ili više financijskih nadzornih tijela, Europskog parlamenta ili Komisije.

Ako je u skladu s prvim ili drugim podstavkom zatražena istraga o mogućem kršenju prava Unije, Tijelo propisno obavješćuje stranku koja je podnijela zahtjev o tome kako namjerava postupiti u tom predmetu i je li opravdana istraga navodnog kršenja. Ako Tijelo odluči nastaviti istragu, prvo o tome obavješćuje dotičnog financijskog nadzornika.

3.   Financijski nadzornik koji je predmet istrage u skladu sa stavkom 2. bez odgode dostavlja Tijelu sve informacije koje Tijelo smatra nužnima za potrebe svoje istrage, uključujući o tome kako se akti iz stavka 1. primjenjuju u skladu s pravom Unije.

4.   Ako to smatra primjerenim i potrebnim, Tijelo također može, nakon što je obavijestilo financijskog nadzornika koji je predmet istrage, svim drugim financijskim nadzornicima pružiti priliku da Tijelu dostave informacije koje smatraju relevantnima ili da izravno upute propisno opravdan i obrazložen zahtjev za informacije bilo kojem drugom financijskom nadzorniku. Primatelji takvog zahtjeva bez nepotrebne odgode dostavljaju Tijelu jasne, točne i potpune informacije.

5.   Najkasnije šest mjeseci od dana početka istrage Tijelo može financijskom nadzorniku koji je predmet istrage uputiti preporuku u kojoj se navode mjere potrebne za usklađivanje s pravom Unije.

Tijelo prije upućivanja takve preporuke stupa u kontakt s financijskim nadzornikom ako smatra da je takav kontakt primjeren za rješavanje sustavnih nadzornih propusta čije su posljedice kršenje prava Unije te nastoji postići dogovor o mjerama potrebnima za usklađivanje s pravom Unije.

U roku deset radnih dana od primitka preporuke financijski nadzornik izvješćuje Tijelo o mjerama koje je poduzeo ili koje namjerava poduzeti kako bi se osigurala usklađenost s pravom Unije.

6.   Ako se financijski nadzornik u roku od mjesec dana od primitka preporuke Tijela ne uskladi s pravom Unije, Komisija može, nakon što je Tijelo obavijesti o toj činjenici ili na vlastitu inicijativu, izdati službeno mišljenje u kojem se od financijskog nadzornika traži da poduzme mjere potrebne za usklađivanje s pravom Unije. Komisija u službenom mišljenju uzima u obzir preporuku Tijela.

Komisija takvo službeno mišljenje izdaje u roku od tri mjeseca od dana donošenja preporuke. Komisija taj rok može produljiti za mjesec dana.

Tijelo i financijski nadzornik dostavljaju Komisiji sve potrebne informacije.

7.   Financijski nadzornik dužan je u roku deset radnih dana od primitka službenog mišljenja iz stavka 6. obavijestiti Komisiju i Tijelo o mjerama koje je poduzelo ili koje namjerava poduzeti radi usklađivanja s tim službenim mišljenjem. Pri poduzimanju mjera u vezi s pitanjima koja su predmet formalnog mišljenja, financijski nadzornik postupa u skladu s tim formalnim mišljenjem.

ODJELJAK 5.

Nadgledanje nefinancijskog sektora

Članak 35.

Istorazinske ocjene

1.   Tijelo periodično provodi istorazinske ocjene pojedinih ili svih aktivnosti nefinancijskih nadzornika i javnih tijela iz članka 52. Direktive (EU) 2024/1640 radi povećanja usklađenosti i djelotvornosti rezultata nadzora. Tijelo izrađuje metode kojima se omogućuju objektivna procjena i usporedba nefinancijskih nadzornika koji su predmet preispitivanja. Prema potrebi, pri planiranju i provedbi ocjena uzimaju se u obzir evaluacije, procjene i izvješća koje su sastavile međunarodne organizacije i međuvladina tijela kompetentne u području SPNFT-a. U procjenama se mogu uzeti u obzir i informacije sadržane u središnjoj bazi podataka o SPNFT-u uspostavljenoj u skladu s člankom 11. ove Uredbe.

Metodama iz prvog podstavka uzimaju se u obzir posebne značajke nadzornog okvira u slučajevima kada je nadzor povjeren samoregulatornim tijelima, uključujući ulogu javnog tijela odgovornog za nadgledanje tih tijela u skladu s člankom 52. Direktive (EU) 2024/1640 i posebne značajke nadzornika u tim slučajevima.

2.   Istorazinske ocjene provodi osoblje Tijela zajednički s relevantnim osobljem nefinancijskih nadzornika i javnih tijela iz članka 52. Direktive (EU) 2024/1640.

3.   Istorazinska ocjena obuhvaća, ali nije ograničena na, procjenu:

(a)

adekvatnosti ovlasti te financijskih, ljudskih i tehničkih resursa, stupnja neovisnosti i upravljačkih aranžmana i profesionalnih standarda nefinancijskog nadzornika kako bi se osigurala djelotvorna primjena poglavlja IV. Direktive (EU) 2024/1640;

(b)

djelotvornosti i stupnja postignute konvergencije u primjeni prava Unije i nadzornim praksama te mjere u kojoj se nadzornom praksom ostvaruju ciljevi određeni pravom Unije;

(c)

primjene primjera najbolje prakse koju su razvili nefinancijski nadzornici čije bi preuzimanje moglo biti korisno za druga nefinancijska nadzorna tijela;

(d)

djelotvornosti i stupnja postignute konvergencije u provedbi odredaba donesenih pri provedbi prava Unije, uključujući izrečene novčane kazne i administrativne mjere primijenjene protiv osoba odgovornih za neusklađenost s tim odredbama.

4.   Tijelo izrađuje izvješće o rezultatima istorazinske ocjene. To izvješće o istorazinskoj ocjeni zajednički sastavlja osoblje Tijela i relevantno osoblje nefinancijskog nadzornika i javnih tijela iz članka 52. Direktive (EU) 2024/1640 uključenih u istorazinsku ocjenu, a usvaja ga Izvršni odbor po primitku primjedbi Općeg odbora u nadzornom sastavu o usklađenosti primjene metodologije u odnosu na druge izvještaje o istorazinskoj ocjeni. U izvješću se objašnjavaju i navode daljnje mjere koje se na temelju istorazinske ocjene smatraju prikladnima, proporcionalnima i potrebnima. Te se daljnje mjere mogu donijeti u obliku smjernica i preporuka, u skladu s člankom 54., te mišljenja, u skladu s člankom 55. ove Uredbe. Nefinancijski nadzornici i javna tijela kako su navedena u članku 52. Direktive (EU) 2024/1640 nastoje postupati u skladu s izdanim smjernicama i preporukama, u skladu s člankom 54. stavkom 3. ove Uredbe.

5.   Nadzorno tijelo objavljuje rezultate istorazinske ocjene na svojim internetskim stranicama i o tome obavješćuje barem Europski parlament. Tijelo dostavlja Komisiji mišljenje kada na temelju rezultata istorazinske ocjene ili drugih informacija koje prikupi pri obavljanju svojih zadaća smatra da bi iz perspektive Unije bilo potrebno dodatno uskladiti propise Unije koji se primjenjuju na obveznike u nefinancijskom sektoru ili nefinancijske nadzornike.

6.   Tijelo sastavlja izvješće o daljnjim mjerama dvije godine nakon objave izvješća o istorazinskoj ocjeni. Izvješće o daljnjim mjerama zajednički sastavlja osoblje Tijela i relevantno osoblje nefinancijskog nadzornika uključenog u istorazinsku ocjenu, a usvaja ga Izvršni odbor po primitku primjedbi Općeg odbora u nadzornom sastavu o usklađenosti primjene metodologije u odnosu na druga izvješća o istorazinskoj ocjeni. Izvješće o daljnjim mjerama sadržava procjenu adekvatnosti i djelotvornosti mjera koje nefinancijski nadzornici koji su bili predmet istorazinske ocjene poduzimaju slijedom daljnjih mjera iz izvješća o istorazinskoj ocjeni. Tijelo na svojim internetskim stranicama objavljuje rezultate izvješća o daljnjim mjerama.

7.   Za potrebe ovog članka, Izvršni odbor svake dvije godine usvaja plan rada za provedbu istorazinskih ocjena, nakon savjetovanja s Općim odborom u nadzornom sastavu. Taj plan rada za provedbu istorazinskih ocjena odražava iskustva stečena u prethodnim istorazinskim ocjenama i rasprave održane u Općem odboru u nadzornom sastavu. Opći odbor u nadzornom sastavu, odlučujući dvotrećinskom većinom svojih članova, može zahtijevati od Izvršnog odbora da donese novi plan. Plan rada za provedbu istorazinskih ocjena zasebni je dio godišnjeg i višegodišnjeg programa rada i uključuje se u jedinstveni programski dokument iz članka 65. U slučaju hitnih ili nepredviđenih događaja, Tijelo može donijeti odluku o provedbi dodatnih istorazinskih ocjena.

8.   Ako se istorazinske procjene odnose na nadzorne aktivnosti koje u jednoj ili više država članica provode samoregulatorna tijela, istorazinska ocjena uključuje procjenu mjera koje je javno tijelo odgovorno za nadgledanje tih tijela poduzelo u skladu s člankom 52. Direktive (EU) 2024/1640 kako bi se osiguralo da ta tijela obavljaju svoju funkciju na odgovarajući način i djelotvorno.

9.   Ako se istorazinske procjene odnose na nadzorne aktivnosti koje u jednoj ili više država članica provode samoregulatorna tijela, ta samoregulatorna tijela ne moraju sudjelovati. Međutim, ako iskažu interes za sudjelovanje u nekoj istorazinskoj ocjeni, osoblju tih tijela kojima su dodijeljene nadzorne zadaće bit će dozvoljeno da sudjeluje u toj istorazinskoj ocjeni.

Članak 36.

Koordinacija i olakšavanje rada kolegija nadzornih tijela za SPNFT u nefinancijskom sektoru

1.   Tijelo u okviru svojih ovlasti i ne dovodeći u pitanje ovlasti relevantnih nefinancijskih nadzornika na temelju članka 50. Direktive (EU) 2024/1640 pomaže u osnivanju i funkcioniranju kolegija nadzornih tijela za SPNFT u nefinancijskom sektoru za obveznike u nefinancijskom sektoru koji imaju poslovnice u više država članica u skladu s tim člankom.

2.   Za potrebe stavka 1., Tijelo može:

(a)

predložiti osnivanje kolegija ako takav kolegij nije osnovan iako Tijelo smatra da izloženost obveznika riziku od pranja novca i financiranja terorizma i opseg njegovih prekograničnih aktivnosti opravdavaju osnivanje kolegija te sazivanje i organizaciju sastanaka kolegija;

(b)

pomagati u organizaciji sastanaka kolegija i procjeni jesu li ispunjeni uvjeti za sudjelovanje nadzornika trećih zemalja u kolegiju, ako to zatraže relevantna nefinancijska nadzorna tijela;

(c)

pomagati pri organizaciji zajedničkih izravnih planova nadzora i inspekcija na licu mjesta i istraga izvan mjesta;

(d)

osigurati da financijski nadzornici prikupljaju i dostavljaju sve relevantne informacije kako bi se olakšao rad kolegija te se pobrinuti da takve informacije budu dostupne nadzornicima u kolegiju;

(e)

promicati djelotvorne i učinkovite nadzorne prakse i aktivnosti, uključujući evaluaciju rizika kojima su izloženi ili kojima mogu biti izloženi obveznici u nefinancijskom sektoru;

(f)

pružati pomoć nefinancijskim nadzornim tijelima, na njihov posebni zahtjev, uključujući zahtjeve za posredovanje među nefinancijskim nadzornicima, kako je navedeno u članku 50. stavku 2. i 3. Direktive (EU) 2024/1640.

3.   Za potrebe stavka 1. osoblje Tijela punopravno sudjeluje u kolegijima nadzornih tijela za SPNFT. Uz suglasnost dotičnih nefinancijskih nadzornika osoblje Tijela može sudjelovati u aktivnostima kolegija koje zajednički provode dva nefinancijska nadzorna tijela ili više njih, uključujući inspekcije na licu mjesta obveznika u nefinancijskom sektoru, osim onih obuhvaćenih člankom 3. točkom 3. podtočkama (a) i (b) Uredbe (EU) 2024/1624.

Članak 37.

Upozorenja o kršenju prava Unije od strane nefinancijskih nadzornika i javnih tijela koja nadgledaju samoregulatorna tijela

1.   Ako Tijelo ima osnove sumnjati da nefinancijski nadzornik ili javno tijelo koje nadgleda samoregulatorna tijela iz članka 52. Direktive (EU) 2024/1640 ne primjenjuje akte Unije ili nacionalne propise iz članka 1. stavka 2. ove Uredbe ili ih po svemu sudeći primjenjuje kršeći pravo Unije, obavješćuje dotičnog nadzornika ili javno tijelo o tim sumnjama na kršenja i istražuje ih.

Za potrebe prvog podstavka Tijelo može djelovati na zahtjev jednog ili više nefinancijskih nadzornika ili javnih tijela, Europskog parlamenta, Vijeća ili Komisije ili na vlastitu inicijativu, među ostalim ako se takvo djelovanje temelji na potkrijepljenim informacijama fizičkih ili pravnih osoba u skladu s člankom 90.

2.   Tijelo može od dotičnog nadzornika ili javnog tijela zatražiti sve informacije koje smatra potrebnima za svoju istragu, uključujući informacije o tome kako se akti Unije ili nacionalno zakonodavstvo iz članka 1. stavka 2. ove Uredbe primjenjuju u skladu s pravom Unije, ali s iznimkom podataka obuhvaćenih zakonskom povjerljivošću, osim u slučaju izuzeća navedenih u članku 21. stavku 2., drugom podstavku, i članku 70. stavku 2., drugom podstavku, Uredbe (EU) 2024/1624 i članku 52. stavku 3. točki (a) Direktive (EU) 2024/1640.

Nadzornik ili dotično javno tijelo bez odgode dostavlja Tijelu zatražene informacije.

Kad god se pokaže ili smatra da zahtjev za informacije upućen dotičnom nadzorniku ili javnom tijelu nije dostatan za dobivanje informacija koje se smatraju nužnima za potrebe istrage kršenja na koje se sumnja, Tijelo može, nakon što o tome obavijesti dotičnog nadzornika ili javno tijelo, drugim nadzornicima ili javnim tijelima koja nadgledaju samoregulatorna tijela izravno uputiti valjano obrazložen zahtjev za informacije.

Primatelj takvog zahtjeva bez nepotrebne odgode dostavlja Tijelu jasne, točne i potpune informacije.

3.   Najkasnije šest mjeseci nakon početka istrage Tijelo može uputiti preporuku dotičnom nadzorniku ili javnom tijelu te navesti mjeru koja je potrebna za ispravljanje utvrđenog kršenja.

Tijelo prije upućivanja takve preporuke stupa u kontakt s dotičnim nadzornikom ili javnim tijelom ako smatra da je to primjereno za rješavanje kršenja ne bi li postiglo dogovor o mjerama potrebnima za tu svrhu.

Dotični nadzornik ili javno tijelo u roku deset radnih dana od primitka preporuke izvješćuje Tijelo o mjerama koje je poduzelo ili koje namjerava poduzeti kako bi se osiguralo rješavanje kršenja.

4.   Ako nadzornik ili javno tijelo ne riješi utvrđeno kršenje iz stavka 3. prvog podstavka u roku od mjesec dana od primitka preporuke Tijela, Tijelo izdaje upozorenje u kojem navodi pojedinosti o kršenju i utvrđuje mjere koje adresati upozorenja trebaju provesti kako bi ublažili njegove učinke.

Upozorenje iz prvog podstavka odnosi se na:

(a)

u slučaju nefinancijskog nadzornika, odgovarajućim nadzornicima u drugim državama članicama i, ako je nadzornik samoregulatorno tijelo, njegovo javno tijelo;

(b)

u slučaju tijela javne vlasti, samoregulatornim tijelima pod njegovim nadgledanjem.

5.   Čim predmetni nadzornik ili dotično javno tijelo riješi kršenje, Tijelo obavješćuje adresate svojeg upozorenja iz stavka 4. da je kršenje riješeno i da su mjere ublažavanja prestale.

Članak 38.

Rješavanje neslaganja između nefinancijskih nadzornika u prekograničnim situacijama

1.   Tijelo može pomagati nefinancijskim nadzornicima u postizanju dogovora u skladu s postupkom iz stavaka 3. i 4. ovog članka na zahtjev jednog ili više nefinancijskih nadzornika u skladu s člankom 46., 47., 50 ili 54. Direktive (EU) 2024/1640 ili u drugim slučajevima u kojima se nefinancijski nadzornik ne slaže s postupkom ili sadržajem mjere, predložene mjere ili neaktivnosti drugog nefinancijskog nadzornika u mjeri u kojoj to utječe na njegove nadzorne zadaće i odgovornosti u odnosu na određenog obveznika ili više obveznika.

2.   U slučajevima koji nisu obuhvaćeni člancima 46., 47., 50. i 54. Direktive (EU) 2024/1640, nefinancijski nadzornik traži pomoć Tijela bez nepotrebne odgode ako se odredbom prava Unije zahtijeva da nefinancijski nadzornik s drugim nefinancijskim nadzornikom ili drugim nefinancijskim nadzornicima dođe do sporazuma, aranžmana ili drugog oblika uspostavljene ili formalizirane suradnje u vezi s nadzorom određenih obveznika, a nastupi bilo što od sljedećeg:

(a)

sporazum je postignut, ali ga jedna od stranaka nije djelotvorno primijenila ili se pridržavala,

(b)

nefinancijski nadzornik zaključi na temelju objektivnih razloga da postoji neslaganje;

(c)

protekla su dva mjeseca od datuma na koji je jedan nefinancijski nadzornik od drugog nefinancijskog nadzornika zaprimio zahtjev za poduzimanje određenih mjera radi usklađivanja sa zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2. ove Uredbe, a nadzornik koji je zaprimio zahtjev nije donio odluku kojom se udovoljava tom zahtjevu.

3.   Izvršni odbor ocjenjuje svaki zahtjev iz stavaka 1. i 2. i obavješćuje relevantne strane o tome smatra li zahtjev opravdanim i namjerava li postupiti po njemu u skladu s ovim člankom.

4.   Tijelo određuje rok za mirenje između nefinancijskih nadzornika uzimajući u obzir relevantne rokove navedene u pravu Unije te složenost i hitnost pitanja. Za potrebe faze mirenja Tijelo djeluje kao posrednik. Ako je potrebno ili predviđeno pravom Unije, Tijelo bi trebalo izdati mišljenje o tome kako razriješiti neslaganje.

ODJELJAK 6.

Mehanizam za potporu i koordinaciju FOJ-eva

Članak 39.

Suradnja između Tijela i financijsko-obavještajnih jedinica

1.   Tijelo je odgovorno za osiguravanje djelotvorne i dosljedne suradnje među financijsko-obavještajnim jedinicama („FOJ-evi”) u okviru mehanizma za potporu i koordinaciju FOJ-eva. U tu svrhu Tijelo podupire i koordinira aktivnosti FOJ-eva.

2.   Tijelo i FOJ-evi podliježu obvezi suradnje u dobroj vjeri, među ostalim u pogledu zajedničkih analiza koje Tijelo podupire ili pokreće, te obvezi razmjene informacija potrebnih za ispunjavanje njihovih zadaća.

3.   Tijelo raspolaže namjenskim ljudskim, financijskim i informatičkim resursima za potporu zadaćama iz članka 5. stavka 5. i, prema potrebi, osigurava organizacijsko razdvajanje osoblja zaduženog za te zadaće od osoblja koje obavlja zadaće koje se odnose na nadzorne aktivnosti Tijela.

FOJ može obavijestiti Tijelo u slučaju nesuradnje drugog FOJ-a. U tom slučaju Tijelo djeluje kao posrednik.

Članak 40.

Provedba zajedničkih analiza

1.   Tijelo utvrđuje metode i kriterije za odabir i davanje prednosti slučajevima relevantnima za zajedničku analizu u skladu s člankom 32. Direktive (EU) 2024/1640, u kojoj tijelo treba pomagati.

2.   Za potrebe stavka 1. Tijelo jednom godišnje sastavlja popis prioritetnih područja za provedbu zajedničkih analiza. Taj se popis može preispitati ako se utvrde nova prioritetna područja.

3.   Ako, u skladu s člankom 32. Direktive (EU) 2024/1640 i uzimajući u obzir kriterije iz stavka 1. ovog članka, FOJ države članice utvrdi da bi bilo potrebno provesti zajedničku analizu s jednim ili više FOJ-eva u drugim državama članicama, ona o tome obavještava Tijelo.

Tijelo evidentira sve obavijesti primljene u skladu s prvim podstavkom ovog stavka i procjenjuje relevantnost slučaja u skladu s metodama i kriterijima iz stavka 1. Ako Tijelo procijeni da je slučaj relevantan, u roku od pet dana od početne obavijesti obavješćuje FOJ-eve u svim relevantnim državama članicama i poziva ih da sudjeluju u zajedničkoj analizi. Tijelo u tu svrhu koristi sigurne komunikacijske kanale. FOJ-evi u svim relevantnim državama članicama dužni su razmotriti sudjelovanje u zajedničkoj analizi.

4.   Ako barem još jedan FOJ pristane pridružiti se zajedničkoj analizi, Tijelo omogućuje pokretanje zajedničke analize u roku od 20 dana od početne ocjene iz stavka 3. drugog podstavka, osim ako hitnost slučaja opravdava određivanje kraćeg roka.

5.   Svaki FOJ koji odbije sudjelovati u zajedničkoj analizi dužan je to Tijelu obrazložiti u pisanom obliku u roku od pet dana od primitka poziva. Tijelo to objašnjenje bez odgode dostavlja FOJ-u i koji je utvrdio potrebu za zajedničkom analizom.

6.   Nakon izričitog pristanka svih FOJ-eva koji sudjeluju u zajedničkoj analizi, osoblje Tijela koje pruža potporu zajedničkoj analizi dobiva pristup svim podatcima o predmetu zajedničke analize i omogućuje mu se obrada tih podataka u svrhu provedbe zajedničke analize.

Ako FOJ odbije osoblju Tijela odobriti pristup podatcima koji se odnose na predmet slučaja, osigurava da se informacije pružaju na način kojim se osoblje Tijela ne sprečava u pružanju operativne potpore zajedničkoj analizi niti na drugi način djelotvorno ometa njihova sposobnost pružanja takve potpore.

Ako nekoliko FOJ-eva odbije odobriti pristup podatcima koji se odnose na predmet slučaja, Tijelo ponovno procjenjuje opravdavaju li zadaće koje bi njegovo osoblje obavljalo potporu zajedničkoj analizi te razmatra preporuku da se zajednička analiza provede bez njezine potpore.

7.   Tijelo dostavlja sve potrebne alate i operativnu potporu koji su potrebni za određenu zajedničku analizu, u skladu s razvijenim metodama i postupcima. Tijelo osobito uspostavlja namjenski, siguran komunikacijski kanal za provedbu zajedničke analize te osigurava odgovarajuću tehničku koordinaciju, uključujući IT potporu, kao i proračunsku i logističku potporu.

8.   Nakon izričitog pristanka svih FOJ-eva koji sudjeluju u zajedničkoj analizi, osoblje Tijela koje podupire zajedničku analizu ovlašteno je, na temelju sustava „ima/nema pogotka”, usporediti podatke tih FOJ-eva s podatcima koje su stavili na raspolaganje drugi FOJ-evi te tijela, uredi i agencije Unije u okviru njihovih mandata.

U slučaju pogotka Tijelo sa svim FOJ-evima koji sudjeluju u zajedničkoj analizi dijeli informacije na temelju kojih je pronađen rezultat u mjeri u kojoj je pružatelj informacija odobrio njihovo dijeljenje i u mjeri u kojoj su te informacije potrebne za provedbu zajedničke analize.

Za potrebe ovog stavka Tijelo upotrebljava sustav osmišljen za uspoređivanje informacija relevantnih za sprečavanje pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela i financiranja terorizma na proporcionalan način. Tim se sustavom osigurava razina sigurnosti i povjerljivosti proporcionalna prirodi i opsegu međusobno povezanih informacija. Metodama i postupcima koje treba uspostaviti za provedbu zajedničkih analiza u skladu s člankom 43. stavkom 1. i radnim dogovorima koji se trebaju sklopiti u skladu s člankom 94. stavkom 2. utvrđuju se metode za provedbu međusobne usporedbe na temelju sustava „ima/nema pogotka” iz prvog podstavka ovog stavka.

Članak 41.

Izvješćivanje o rezultatima zajedničkih analiza i njihovo prosljeđivanje

1.   Ako rezultati zajedničke analize pokažu da postoje opravdani razlozi za sumnju da se radi o pranju novca ili drugim kriminalnim aktivnostima u vezi s kojima bi EPPO mogao izvršavati svoju nadležnost u skladu s člankom 22. i člankom 25. stavcima 2. i 3. Uredbe (EU) 2017/1939, Tijelo bez nepotrebne odgode izvješćuje EPPO o rezultatima zajedničke analize i svim dodatnim relevantnim informacijama.

2.   Tijelo, u savjetovanju s EPPO-om izrađuje nacrt provedbenih tehničkih standarda kako bi utvrdilo format koji će Tijelo upotrebljavati za izvješćivanje informacija EPPO-u.

Tijelo podnosi Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 27. lipnja 2026.

Komisija je ovlaštena donijeti provedbene tehničke standarde iz prvog podstavka u skladu s člankom 53. ove Uredbe

3.   Ako rezultati zajedničke analize pokažu da postoje opravdani razlozi za sumnju da se radi o prijevari, korupciji ili bilo kojoj drugoj nezakonitoj aktivnosti kojom se šteti financijskim interesima Unije u vezi s kojom bi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) mogao izvršavati svoju nadležnost u skladu s člankom 8. Uredbe (EU, Euratom) br. 883/2013, Tijelo OLAF-u prosljeđuje rezultate zajedničke analize i sve dodatne relevantne informacije.

4.   Nakon izričitog pristanka svih FOJ-eva koji sudjeluju u zajedničkoj analizi i ako rezultati zajedničke analize pokažu da postoje opravdani razlozi za sumnju da je počinjeno kazneno djelo u pogledu kojeg bi Europol mogao izvršavati svoju nadležnost u skladu s Uredbom (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća (38), Tijelo Europolu prosljeđuje rezultate zajedničke analize i sve dodatne relevantne informacije.

5.   Nakon izričitog pristanka svih FOJ-eva koji sudjeluju u zajedničkoj analizi i ako rezultati zajedničke analize pokažu da postoje opravdani razlozi za sumnju da je počinjeno kazneno djelo u pogledu kojeg bi Eurojust mogao izvršavati svoju nadležnost u skladu s Uredbom (EU) 2018/1727 Europskog parlamenta i Vijeća (39), Tijelo Eurojustu prosljeđuje rezultate zajedničke analize i sve dodatne relevantne informacije.

6.   Tijelo, EPPO, Europol, Eurojust i OLAF mogu razmjenjivati strateške i druge neoperativne informacije, kao što su tipologije i pokazatelji rizika, u područjima svoje nadležnosti.

Uvjeti za razmjenu informacija iz prvog podstavka utvrđuju se u radnim dogovorima iz članka 94.

Članak 42.

Zahtjevi Tijela za pokretanjem zajedničke analize

1.   Ako Tijelo utvrdi moguću potrebu za provedbom zajedničke analize u skladu s člankom 40. ove Uredbe ili člankom 32. Direktive (EU) 2024/1640, o tome obavješćuje predmetne FOJ-eve i traži od njih da sudjeluju u zajedničkoj analizi.

2.   Dotični FOJ-evi bez nepotrebne odgode obavješćuju Tijelo, ulažući sve napore da to učine u roku od pet dana od primitka zahtjeva, o svojoj odluci u vezi sa zahtjevom iz stavka 1.

3.   Ako FOJ od kojeg je zatraženo sudjelovanje u zajedničkoj analizi odbije zahtjev Tijela u skladu sa stavkom 1., bez nepotrebne odgode obavješćuje Tijelo o razlozima za svoju odluku, ulažući sve napore da to učine u roku od pet dana od primitka zahtjeva.

Članak 43.

Preispitivanje metoda i postupaka zajedničkih analiza te provedba zajedničkih analiza

1.   Tijelo utvrđuje metode i kriterije za provedbu zajedničkih analiza te ih periodično preispituje i prema potrebi ažurira. Taj zahtjev za preispitivanjem i ažuriranjem primjenjuje se i na metode i kriterije iz članka 40. stavka 1.

2.   FOJ-evi koji sudjeluju ili su na drugi način uključeni u zajedničku analizu Tijelu mogu dostaviti povratne informacije o provedbi analize, među ostalim o operativnoj potpori Tijela u procesu zajedničke analize, kao i povratne informacije o rezultatima uvedenih metoda i postupaka iz stavka 1., dostupnim alatima i koordinaciji uključenih FOJ-eva. Povratne informacije koje su označene kao povjerljive ne smiju se dijeliti s drugim FOJ-evima.

3.   Tijelo na temelju povratnih informacija iz stavka 2. ili na vlastitu inicijativu može izdati izvještaj o daljnjim mjerama koje se odnose na provedbu zajedničke analize, uključujući specifične prijedloge za prilagodbu metoda i postupaka za provedbu zajedničke analize te zaključke o rezultatima zajedničkih analiza. Izvještaj o daljnjim mjerama dijeli se sa svim FOJ-evima, bez otkrivanja povjerljivih informacija ili informacija s ograničenim pristupom o tom predmetu. Zaključci i preporuke koji se odnose na provedbu zajedničke analize dijele se sa svim FOJ-evima koji su sudjelovali u toj zajedničkoj analizi, a svima ostalima samo zaključci i preporuke koji ne sadržavaju povjerljive informacije ili informacije s ograničenim pristupom.

Članak 44.

Izaslani zaposlenici nacionalnih FOJ-eva

1.   FOJ svake države članice delegira Tijelu jednog ili više članova osoblja. Uobičajeno mjesto rada nacionalnog izaslanog zaposlenika FOJ-a u sjedištu je Tijela.

2.   Izaslani zaposlenici FOJ-a imaju status osoblja FOJ-a iz kojeg su izaslani u vrijeme imenovanja i za trajanja dužnosti. Države članice imenuju izaslanog zaposlenika svojeg FOJ-a na temelju dokazanog bogatog relevantnog i praktičnog iskustva na poslovima financijsko-obavještajne jedinice. Izaslani zaposlenik FOJ-a ostaje pod nadležnošću FOJ-a iz kojeg je izaslan i poštuje pravila o sigurnosti i povjerljivosti FOJ-a iz kojeg je izaslan, uključujući relevantno nacionalno pravo.

3.   Opći odbor u sastavu FOJ-a može odbiti osobu koja je imenovana izaslanim zaposlenikom FOJ-a ako ta osoba ne ispunjava kriterije iz stavka 2. Mandat izaslanih zaposlenika FOJ-a traje tri godine i može se jedanput obnoviti uz suglasnost FOJ-a iz kojeg su izaslani.

4.   Izaslani zaposlenici FOJ-a pružaju potporu Tijelu pri obavljanju zadaća iz članka 5. stavka 5. U tu svrhu izaslanim osobama FOJ-eva tijekom trajanja delegiranja odobrava se pristup podatcima i informacijama Tijela u mjeri u kojoj je to potrebno za obavljanje njihovih zadaća.

5.   Izaslanim zaposlenicima FOJ-eva odobrava se pristup svim podatcima koji su dostupni FOJ-u iz kojeg su izaslani za potrebe obavljanja zadaća iz članka 5. stavka 5.

6.   Izvršni odbor utvrđuje prava i obveze izaslanih zaposlenika FOJ-eva u odnosu na Tijelo u dogovoru s Općim odborom u sastavu FOJ-eva. FOJ-evi osiguravaju da njihov izaslani zaposlenik poštuje ta prava i obveze.

Članak 45.

Uzajamna pomoć u području suradnje FOJ-eva

1.   U kontekstu promicanja suradnje i potpore radu FOJ-eva, Tijelo, uzimajući u obzir potrebe FOJ-eva, promiče zajedničke pristupe, metode i primjere najbolje prakse. Tijelo također organizira i olakšava osobito sljedeće aktivnosti:

(a)

programe osposobljavanja, među ostalim i o tehnološkim inovacijama;

(b)

razmjenu zaposlenika i programe upućivanja osoblja FOJ-a iz države članice u Tijelo;

(c)

razmjenu praksi među FOJ-evima, uključujući razmjenu stručnih znanja u određenom području.

(d)

razvoj ili nabavu alata i usluga informacijske tehnologije kako bi se poboljšale analitičke sposobnosti FOJ-eva.

2.   Svaki FOJ može Tijelu podnijeti zahtjev za pomoć koji se odnosi na zadaće FOJ-a, u kojem se navodi vrsta pomoći koja se traži od osoblja Tijela, osoblja jednog ili više FOJ-eva ili i jednih i drugih. FOJ koji traži pomoć osigurava da se omogući pristup svim informacijama i podatcima potrebnima za pružanje takve pomoći. Tijelo čuva i redovito ažurira informacije o posebnim područjima stručnosti i kapacitetu FOJ-eva za pružanje uzajamne pomoći povezane sa zadaćama FOJ-eva.

3.   Tijelo nastoji pružiti zatraženu pomoć, među ostalim razmatranjem pomoći koja bi se pružala njegovim vlastitim ljudskim resursima, kao i koordinacijom i olakšavanjem pomoći u bilo kojem obliku koju bi dobrovoljno pružali drugi FOJ-evi.

4.   Predsjednik Tijela početkom svake godine informira Opći odbor u sastavu FOJ-eva o ljudskim resursima koje Tijelo može raspodijeliti za pružanje pomoći iz stavka 2. ovog članka. U slučaju promjene dostupnosti ljudskih resursa zbog obavljanja zadaća iz članka 5. stavka 5., predsjednik Tijela o tome informira Opći odbor u sastavu FOJ-eva.

Članak 46.

Posredovanje među FOJ-evima

1.   Tijelo može olakšati pronalaženje rješenja u slučaju neslaganja između dvaju ili više FOJ-eva u pogledu pojedinačnih slučajeva povezanih sa suradnjom, uključujući razmjenu informacija, na temelju Direktive (EU) 2024/1640. Svrha je takvog posredovanja uskladiti različita stajališta FOJ-eva i donijeti neobvezujuće mišljenje.

2.   Ako se neslaganje ne može riješiti izravnim kontaktom i dijalogom između dotičnih FOJ-eva, Tijelo pokreće postupak posredovanja na zahtjev jednog ili više tih FOJ-eva. Tijelo može predložiti i pokretanje postupka posredovanja na vlastitu inicijativu. Posredovanje se provodi samo uz suglasnost svih uključenih FOJ-eva.

3.   Postupak posredovanja pokreće se pred Općim odborom u sastavu FOJ-eva. Svi članovi Općeg odbora u sastavu FOJ-eva, osim voditelja FOJ-eva na koje se odnosi neslaganje, nastoje uskladiti stajališta FOJ-eva na koje se odnosi neslaganje i dogovaraju se o neobvezujućem mišljenju. Prema potrebi, stručnjaci iz Komisije mogu biti pozvani da sudjeluju u postupku posredovanja u savjetodavnoj ulozi.

4.   Opći odbor u sastavu FOJ-eva donosi poslovnik za postupke posredovanja, uključujući primjenjive rokove.

5.   Ako FOJ na koji se odnosi neslaganje odbije sudjelovati u postupku posredovanja, on u roku utvrđenom u poslovniku iz stavka 4. obavješćuje Tijelo i druge FOJ-eve na koje se odnosi neslaganje o razlozima za svoju odluku.

6.   U roku od tri mjeseca od donošenja neobvezujućeg mišljenja iz stavka 3. FOJ-evi na koje se odnosi neslaganje izvješćuju Opći odbor u sastavu FOJ-eva o mjerama koje su poduzeli kao odgovor na mišljenje ili, ako nisu poduzeli mjere, o razlozima zašto to nisu učinili.

Članak 47.

FIU.net

1.   Tijelo osigurava odgovarajući,neprekidan i siguran smještaj na poslužitelju za mrežu FIU.net te osigurava upravljanje, održavanje i razvoj mreže FIU.net. Uzimajući u obzir potrebe FOJ-eva, Tijelo osigurava da se za mrežu FIU.net koristi najnaprednija i najsigurnija dostupna tehnologija, na temelju analize troškova i koristi.

2.   Tijelo osigurava neprekidno funkcioniranje i ažuriranje mreže FIU.net. Ako je to potrebno za potporu razmjeni informacija ili njezino jačanje te suradnju FOJ-eva, a na temelju potreba FOJ-eva, Tijelo izrađuje i uvodi ili na drugi način stavlja na raspolaganje unaprijeđene ili dodatne funkcionalnosti mreže FIU.net.

3.   Tijelo je odgovorno i za sljedeće zadaće koje se odnose na mrežu FIU.net:

(a)

provedbu odgovarajućih tehničkih i organizacijskih mjera kako bi se osigurala razina sigurnosti kojom se štite osobni podatci;

(b)

planiranje, koordinaciju, upravljanje i potporu svim aktivnostima testiranja;

(c)

osiguranje odgovarajućih financijskih sredstava;

(d)

osposobljavanje krajnjih korisnika o tehničkom korištenju mreže FIU-net.

4.   Za potrebe obavljanja zadaća iz stavaka 1., 2. i 3., Tijelo je ovlašteno sklapati pravno obvezujuće ugovore ili sporazume s trećim pružateljima usluga, nakon odgovarajućih revizija njihovih sigurnosnih standarda.

5.   Tijelo donosi i provodi mjere potrebne za obavljanje zadaća iz ovog članka, uključujući sigurnosni plan, plan kontinuiteta poslovanja i plan za oporavak od katastrofa za mrežu FIU.net.

6.   Opći odbor u sastavu FOJ-eva, odlučujući jednoglasno, može odlučiti suspendirati pristup FOJ-u, njegovu ekvivalentnom tijelu u trećoj zemlji, ili tijelu, uredu ili agenciji Unije, mreži FIU.net ako ima razloga vjerovati da bi takav pristup ugrozio provedbu poglavlja III. Direktive (EU) 2024/1640 te sigurnost i povjerljivost informacija koje FOJ-evi posjeduju i koje se razmjenjuju putem mreže FIU.net, među ostalim ako postoje razlozi za zabrinutost u pogledu nedostatka neovisnosti i autonomije FOJ-a.

Ako Opći odbor u sastavu FOJ-eva donese odluku o suspenziji pristupa mreži FIU.net-u za FOJ, Opći odbor jednoglasno odlučuje glasovanjem svih članova Općeg odbora u sastavu FOJ-eva, osim voditelja dotičnog FOJ-a.

Opći odbor u sastavu FOJ-eva utvrđuje kriterije za suspenziju pristupa mreži FIU.net i donosi poslovnik za takvu suspenziju.

Članak 48.

Istorazinska ocjena

1.   Tijelo uspostavlja postupak istorazinske ocjene aktivnosti FOJ-eva u skladu s poglavljem III. Direktive (EU) 2024/1640 kako bi se povećala dosljednost i djelotvornost aktivnosti FOJ-eva i olakšala razmjena primjera najbolje prakse među FOJ-evima. Tijelo razvija metode kojima se omogućuje objektivna procjena FOJ-eva koji se ocjenjuju te također izrađuje poslovnik za provedbu istorazinskih ocjena.

Prema potrebi, pri planiranju i provedbi istorazinskih ocjena uzimaju se u obzir evaluacije, procjene i izvješća koje su sastavile međunarodne organizacije i međuvladina tijela nadležna u području sprečavanja i otkrivanja pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela i financiranja terorizma.

2.   Za potrebe stavka 1., Tijelo osniva ad hoc odbore za istorazinske ocjene, sastavljene od osoblja Tijela i predstavnika članova FOJ-eva koji sudjeluju u istorazinskoj ocjeni.

3.   Istorazinska ocjena aktivnosti FOJ-a obuhvaća, ali nije ograničena na, procjenu sljedećeg:

(a)

primjerenosti resursa FOJ-a, uključujući ljudske, tehničke i informatičke resurse, za obavljanje njegovih funkcija;

(b)

mjera provedenih kako bi se osiguralo da FOJ ima operativnu neovisnost i autonomiju te da ne podliježe neprimjerenom utjecaju;

(c)

mjera koje je FOJ donio kako bi zaštitio sigurnost i povjerljivost informacija;

(d)

funkcija FOJ-a za primanje prijava sumnjivih transakcija i drugih otkrivanja, uključujući broj i prirodu prijavljenih otkrivanja i njihovu kvalitetu;

(e)

mjera koje je FOJ uspostavio kako bi poboljšao izvješćivanje od strane obveznika o prijavi sumnjivih transakcija, posebno u pogledu njihove kvalitete;

(f)

pristupa FOJ-a dodatnim informacijama i njihove upotrebe radi obogaćivanja analize;

(g)

alata koje FOJ upotrebljava za provedbu analize;

(h)

u kojoj mjeri FOJ-eva analiza i širenje podupiru operativne potrebe tijela nadležnih za istragu i kazneni progon pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela i financiranja terorizma;

(i)

unutarnje suradnje između FOJ-a i drugih nadležnih tijela;

(j)

prekogranične suradnje između FOJ-a i FOJ-eva iz drugih država članica.

4.   Tijelo izrađuje izvještaj o rezultatima istorazinske ocjene. Taj izvještaj o istorazinskoj ocjeni zajednički sastavlja osoblje Tijela i relevantno osoblje FOJ-a uključeno u ekipu za istorazinsku ocjenu, a usvaja ga Izvršni odbor po primitku primjedbi Općeg odbora u sastavu FOJ-eva o usklađenosti primjene metodologije u odnosu na druge izvještaje o istorazinskoj ocjeni. U izvještaju se utvrđuju dobre prakse i, kada je to potrebno, daljnje mjere koje se na temelju istorazinske ocjene smatraju prikladnima, proporcionalnima i potrebnima. Te se daljnje mjere mogu donijeti u obliku smjernica i preporuka, u skladu s člankom 54., te mišljenje, u skladu s člankom 55. FOJ-evi čine sve što je u njihovoj moći kako bi postupali u skladu s izdanim smjernicama i preporukama, u skladu s člankom 54.

5.   Tijelo na svojim internetskim stranicama objavljuje rezultate istorazinske ocjene i dostavlja Komisiji mišljenje ako na temelju rezultata istorazinske ocjene ili drugih informacija koje prikupi pri obavljanju svojih zadaća smatra da bi iz perspektive Unije bilo potrebno dodatno uskladiti propise Unije koji se primjenjuju na FOJ-eve.

6.   Tijelo sastavlja izvještaj o daljnjim mjerama dvije godine nakon objave izvještaja o istorazinskoj ocjeni. Izvještaj o daljnjim mjerama zajednički sastavlja osoblje Tijela i relevantno osoblje FOJ-a uključeno u ekipu za istorazinsku ocjenu, a usvaja ga Izvršni odbor po primitku primjedbi Općeg odbora u sastavu FOJ-eva o usklađenosti primjene metodologije u odnosu na druge izvještaje o istorazinskoj ocjeni. Izvještaj o daljnjim mjerama sadržava procjenu adekvatnosti i djelotvornosti mjera koje FOJ-evi koji su bili predmet istorazinske ocjene poduzimaju kao odgovor na daljnje mjere iz izvještaja o istorazinskoj ocjeni. Tijelo na svojim internetskim stranicama objavljuje rezultate izvještaja o daljnjim mjerama.

7.   Za potrebe ovog članka, Izvršni odbor svake dvije godine usvaja plan rada za provedbu istorazinskih ocjena, u kojem se uzimaju u obzir iskustva stečena u prethodnim istorazinskim ocjenama i rasprave Općeg odbora u sustavu FOJ-eva. Plan rada za provedbu istorazinskih ocjena zasebni je dio godišnjeg i višegodišnjeg programa rada i uključuje se u jedinstveni programski dokument. Svaki FOJ sudjeluje u istorazinskim ocjenama koje se na njega odnose.

ODJELJAK 7.

Zajednički instrumenti

Članak 49.

Regulatorni tehnički standardi

1.   Ako Europski parlament i Vijeće delegiraju Komisiji ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda delegiranim aktima iz članka 290. UFEU-a kako bi se osigurala dosljedna usklađenost u područjima koja su izričito navedena u zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2. ove Uredbe, Tijelo može izraditi nacrt regulatornih tehničkih standarda. Tijelo podnosi svoj nacrt regulatornih tehničkih standarda na donošenje. Tijelo taj nacrt regulatornih tehničkih standarda istovremeno prosljeđuje Europskom parlamentu i Vijeću za njihovu informaciju.

Regulatorni tehnički standardi tehničkog su karaktera te ne podrazumijevaju strateške odluke ili odabir politika, a njihov je sadržaj ograničen na zakonodavne akte na kojima se temelje.

Prije njihovog podnošenja Komisiji, Tijelo provodi otvorena javna savjetovanja o nacrtu regulatornih tehničkih standarda te analizira potencijalne povezane troškove i koristi, osim ako su takva savjetovanja i analize izrazito nerazmjerni opsegu i učinku dotičnog nacrta regulatornih tehničkih standarda ili s obzirom na osobitu žurnost pitanja.

U roku od tri mjeseca od primitka nacrta regulatornog tehničkog standarda Komisija odlučuje hoće li ga donijeti. Komisija pravodobno informira Europski parlament i Vijeće ako donošenje nije moguće u roku od tri mjeseca. Komisija može donijeti nacrt regulatornog tehničkog standarda samo djelomično ili uz izmjene, ako je to u interesu Unije.

Ako Komisija ne namjerava donijeti nacrt regulatornog tehničkog standarda ili ga namjerava donijeti djelomično ili uz izmjene, ona vraća nacrt regulatornog tehničkog standarda Tijelu s objašnjenjem razloga zbog kojih ga nije donijela ili s objašnjenjem razloga za svoje izmjene.

Komisija šalje presliku svojeg pisma Europskom parlamentu i Vijeću. Tijelo može u razdoblju od šest tjedana izmijeniti nacrt regulatornog tehničkog standarda na temelju Komisijina prijedloga izmjena te ga ponovno podnijeti Komisiji u obliku službenog mišljenja. Tijelo šalje presliku svojeg službenog mišljenja Europskom parlamentu i Vijeću.

Ako po isteku tog razdoblja od šest tjedana Tijelo ne dostavi izmijenjeni nacrt regulatornog tehničkog standarda ili dostavi nacrt regulatornog tehničkog standarda koji nije izmijenjen u skladu s izmjenama koje je predložila Komisija, Komisija može donijeti regulatorni tehnički standard s izmjenama koje ona smatra relevantnima ili ga može odbiti.

Komisija ne smije mijenjati sadržaj nacrta regulatornog tehničkog standarda koji je izradilo Tijelo bez prethodnog usklađivanja s Tijelom kako je određeno u ovom članku.

2.   Ako Tijelo ne podnese nacrt regulatornih tehničkih standarda u roku navedenom u zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2., Komisija može zahtijevati taj nacrt u novom roku. Ako Tijelo ne može poštovati taj novi rok, o tome pravodobno obavješćuje Europski parlament, Vijeće i Komisiju.

3.   Samo ako Tijelo ne podnese nacrt regulatornog tehničkog standarda Komisiji u rokovima koji su u skladu sa stavkom 2. Komisija može donijeti regulatorni tehnički standard delegiranim aktom bez nacrta Tijela

Komisija provodi otvorena javna savjetovanja o nacrtu regulatornih tehničkih standarda te analizira potencijalne povezane troškove i koristi, osim ako su takva savjetovanja i analize nerazmjerni opsegu i učinku dotičnog nacrta regulatornih tehničkih standarda ili s obzirom na osobitu žurnost pitanja.

Komisija odmah prosljeđuje nacrt regulatornog tehničkog standarda Europskom parlamentu i Vijeću.

Komisija šalje svoj nacrt regulatornog tehničkog standarda Tijelu. Tijelo može u razdoblju od šest tjedana izmijeniti nacrt regulatornog tehničkog standarda i podnijeti ga Komisiji u obliku formalnog mišljenja. Tijelo šalje presliku svojeg formalnog mišljenja Europskom parlamentu i Vijeću.

Ako po isteku razdoblja od šest tjedana navedenog u četvrtom podstavku Tijelo ne podnese izmijenjeni nacrt regulatornog tehničkog standarda, Komisija može donijeti regulatorni tehnički standard.

Ako u razdoblju od šest tjedana Tijelo podnese izmijenjeni nacrt regulatornog tehničkog standarda, Komisija može izmijeniti nacrt regulatornog tehničkog standarda na temelju predloženih izmjena Tijela ili može donijeti regulatorni tehnički standard s izmjenama koje ona smatra relevantnima. Komisija ne smije mijenjati sadržaj nacrta regulatornog tehničkog standarda koji je izradilo Tijelo bez prethodnog usklađivanja s Tijelom kako je određeno u ovom članku.

4.   Regulatorni tehnički standardi donose se uredbama ili odlukama. Naslov takvih uredaba ili odluka mora sadržavati riječi „regulatorni tehnički standard”. Ti se standardi objavljuju u Službenom listu Europske unije i stupaju na snagu na datum koji je u njima naveden.

Članak 50.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.   Ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz članka 49. dodjeljuje se Komisiji za razdoblje od četiri godine od 26. lipnja 2024. Komisija izrađuje izvješće o delegiranim ovlastima najkasnije šest mjeseci prije isteka četverogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja.

2.   Čim donese regulatorni tehnički standard, Komisija o tome istodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

3.   Ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u člancima 49., 51., i 52.

Članak 51.

Prigovori na regulatorne tehničke standarde

1.   Europski parlament ili Vijeće mogu uložiti prigovor na regulatorni tehnički standard u razdoblju od tri mjeseca od datuma obavijesti o regulatornom tehničkom standardu koji je donijela Komisija. Na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća to se razdoblje produljuje za tri mjeseca.

2.   Ako po isteku razdoblja iz stavka 1. ni Europski parlament ni Vijeće ne ulože prigovor na regulatorni tehnički standard, on se objavljuje u Službenom listu Europske unije i stupa na snagu na dan koji je u njemu naveden.

Regulatorni tehnički standard može se objaviti u Službenom listu Europske unije i stupiti na snagu prije isteka razdoblja iz stavka 1. ako i Europski parlament i Vijeće obavijeste Komisiju da neće uložiti prigovor.

3.   Regulatorni tehnički standard na koji Europski parlament ili Vijeće ulože prigovor u razdoblju iz stavka 1. ne stupa na snagu. U skladu s člankom 296. UFEU-a, institucija koja podnese prigovor dužna je navesti razloge za podnošenje prigovora na regulatorni tehnički standard.

Članak 52.

Nepotvrđivanje ili izmjena nacrta regulatornih tehničkih standarda

1.   U slučaju da Komisija ne potvrdi nacrt regulatornog tehničkog standarda ili ga izmijeni u skladu s člankom 49., Komisija o tome obavješćuje Tijelo, Europski parlament i Vijeće, navodeći svoje razloge.

2.   Prema potrebi, Europski parlament ili Vijeće mogu pozvati odgovornog povjerenika zajedno s predsjednikom Tijela u roku od mjesec dana od obavijesti iz stavka 1. na izvanredni sastanak nadležnog odbora Europskog parlamenta ili Vijeća da iznesu i objasne razlike u svojim stajalištima.

Članak 53.

Provedbeni tehnički standardi

1.   Ako Europski parlament i Vijeće u skladu s člankom 291. UFEU-a provedbenim aktima dodijele Komisiji provedbene ovlasti za donošenje provedbenih tehničkih standarda, u područjima koja su izričito navedena u zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2. ove Uredbe, Tijelo može izraditi nacrt provedbenih tehničkih standarda. Provedbeni tehnički standardi tehničkog su karaktera te ne podrazumijevaju strateške odluke ili odabir politika, a njihov sadržaj određuje uvjete primjene tih akata. Tijelo podnosi svoj nacrt provedbenih tehničkih standarda Komisiji na donošenje. Tijelo te tehničke standarde istodobno prosljeđuje Europskom parlamentu i Vijeću za njihovu informaciju.

Prije podnošenja nacrta provedbenih tehničkih standarda Komisiji, Tijelo provodi otvorena javna savjetovanja te analizira potencijalne povezane troškove i koristi, osim ako su takva savjetovanja i analize izrazito nerazmjerni opsegu i učinku dotičnog nacrta provedbenih tehničkih standarda ili s obzirom na osobitu žurnost pitanja.

U roku od tri mjeseca od primitka nacrta provedbenog tehničkog standarda Komisija odlučuje hoće li ga donijeti. Komisija može produljiti to razdoblje za mjesec dana. Komisija pravodobno informira Europski parlament i Vijeće ako donošenje nije moguće u roku od tri mjeseca. Komisija može donijeti nacrt provedbenog tehničkog standarda samo djelomično ili uz izmjene, ako je to u interesu Unije.

Ako Komisija ne namjerava donijeti nacrt provedbenog tehničkog standarda ili ga namjerava donijeti djelomično ili uz izmjene, ona ga vraća Tijelu s objašnjenjem razloga zbog kojih ga ne namjerava donijeti ili uz objašnjenje razloga za svoje izmjene. Komisija šalje presliku svojeg dopisa Europskom parlamentu i Vijeću. Tijelo može u razdoblju od šest tjedana izmijeniti nacrt provedbenog tehničkog standarda na temelju predloženih izmjena Komisije te ga ponovno podnijeti Komisiji u obliku formalnog mišljenja. Tijelo šalje presliku svojeg formalnog mišljenja Europskom parlamentu i Vijeću.

Ako po isteku razdoblja od šest tjedana iz četvrtog podstavka Tijelo ne podnese izmijenjeni nacrt provedbenog tehničkog standarda ili podnese nacrt provedbenog tehničkog standarda koji nije izmijenjen tako da je u skladu s izmjenama koje je predložila Komisija, Komisija može donijeti provedbeni tehnički standard s izmjenama koje ona smatra relevantnima ili ga može odbaciti.

Komisija ne smije mijenjati sadržaj nacrta provedbenog tehničkog standarda koji je izradilo Tijelo bez prethodnog usklađivanja s Tijelom kako je određeno u ovom članku.

2.   Ako Tijelo ne podnese nacrt provedbenih tehničkih standarda u roku navedenom u zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2., Komisija može zahtijevati takav nacrt u novom roku. Ako Tijelo ne može poštovati taj novi rok, o tome pravodobno obavješćuje Europski parlament, Vijeće i Komisiju.

3.   Samo ako Tijelo ne podnese nacrt provedbenog tehničkog standarda Komisiji u rokovima koji su u skladu sa stavkom 2. Komisija može donijeti provedbeni tehnički standard provedbenim aktom bez nacrta Tijela

Komisija provodi otvorena javna savjetovanja o nacrtu provedbenih tehničkih standarda te analizira potencijalne povezane troškove i koristi, osim ako su takva savjetovanja i analize nerazmjerni opsegu i učinku dotičnog nacrta provedbenih tehničkih standarda ili s obzirom na osobitu žurnost pitanja.

Komisija odmah prosljeđuje nacrt provedbenog tehničkog standarda Europskom parlamentu i Vijeću.

Komisija šalje nacrt provedbenog tehničkog standarda Tijelu. Tijelo može u razdoblju od šest tjedana izmijeniti nacrt provedbenog tehničkog standarda i podnijeti ga Komisiji u obliku formalnog mišljenja. Tijelo šalje presliku svojeg formalnog mišljenja Europskom parlamentu i Vijeću.

Ako po isteku razdoblja od šest tjedana iz četvrtog podstavka Tijelo ne podnese izmijenjeni nacrt provedbenog tehničkog standarda, Komisija može donijeti provedbeni tehnički standard.

Ako u razdoblju od šest tjedana Tijelo podnese izmijenjeni nacrt provedbenog tehničkog standarda, Komisija može izmijeniti nacrt provedbenog tehničkog standarda na temelju izmjena koje je Tijelo predložilo ili može donijeti provedbeni tehnički standard s izmjenama koje ona smatra relevantnima.

Komisija ne smije mijenjati sadržaj nacrta provedbenih tehničkih standarda koji je izradilo Tijelo bez prethodnog usklađivanja s Tijelom kako je određeno u ovom članku.

4.   Provedbeni tehnički standardi donose se uredbama ili odlukama. Naslov takvih uredaba ili odluka mora sadržavati riječi „provedbeni tehnički standard”. Ti se standardi objavljuju u Službenom listu Europske unije i stupaju na snagu na datum koji je u njima naveden.

Članak 54.

Smjernice i preporuke

1.   S ciljem uspostavljanja dosljednih, učinkovitih i djelotvornih nadzornih praksi i praksi koje se odnose na FOJ te osiguravanja zajedničke, ujednačene i dosljedne primjene prava Unije, Tijelo izdaje smjernice i preporuke upućene nadzornim tijelima, nadzornicima, FOJ-evima ili obveznicima.

2.   Tijelo, prema potrebi, provodi otvorena javna savjetovanja o tim smjernicama i preporukama te analizira potencijalne povezane troškove i koristi. Ta savjetovanja i analize moraju biti proporcionalni opsegu, prirodi i učinku smjernica i preporuka. Ako Tijelo ne provede otvorena javna savjetovanja, dužno je to javno obrazložiti.

3.   Nadzorna tijela, nadzornici, FOJ-evi i obveznici nastoje postupati u skladu s tim smjernicama i preporukama.

U roku od dva mjeseca od donošenja smjernice ili preporuke, svako nadzorno tijelo, nadzornik ili FOJ potvrđuje da postupa ili namjerava postupati u skladu s tom smjernicom ili preporukom. Ako nadzorno tijelo, nadzornik ili FOJ tako ne postupa ili ne namjerava postupati, dužno je o tome obavijestiti Tijelo, navodeći svoje razloge.

Tijelo objavljuje činjenicu da nadzorno tijelo, nadzornik ili FOJ ne postupa ili da ne namjerava postupati u skladu s tom smjernicom ili preporukom. Tijelo može na pojedinačnoj osnovi odlučiti i da će objaviti obrazloženje nadzornog tijela, nadzornika ili FOJ-a za nepostupanje u skladu s tom smjernicom ili preporukom. Nadzornom tijelu, nadzorniku ili FOJ-u šalje se prethodna obavijest o takvoj objavi.

Ako je tako utvrđeno u toj smjernici ili preporuci, obveznici su dužni jasno i detaljno obavijestiti o tome postupaju li u skladu s tom smjernicom ili preporukom.

4.   U izvještaju iz članka 64. stavka 4. točke (c) Tijelo navodi smjernice i preporuke koje je izdalo.

5.   Smjernice i preporuke koje izdaje Tijelo zamjenjuju smjernice i preporuke koje su na istu temu prethodno izdali EBA ili nadzornici i FOJ-evi. Pod uvjetom da su i dalje relevantni, smjernice i preporuke koje su izdali EBA ili nadzornici i FOJ-evi u skladu s Direktivom (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća (40) i Uredbom (EU) 2023/1113 i dalje se primjenjuju sve dok se ne počnu primjenjivati nove smjernice i preporuke koje je Tijelo izdalo u vezi s istim predmetom. Tijelo osigurava odgovarajuće prijelazno razdoblje za primjenu novih smjernica i preporuka.

Članak 55.

Mišljenja i tehnički savjeti

1.   Tijelo može Europskom parlamentu, Vijeću ili Komisiji, na njihov zahtjev ili samoinicijativno, dostavljati mišljenja o svim pitanjima koja se odnose na njegovo područje nadležnosti.

2.   Zahtjev iz stavka 1. može uključivati savjetovanje s drugim relevantnim tijelima Unije kada je riječ o njihovoj nadležnosti, javno savjetovanje ili tehničku analizu.

3.   Tijelo može Europskom parlamentu, Vijeću ili Komisiji, na njihov zahtjev, dostavljati tehničke savjete u područjima obuhvaćenima zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2.

POGLAVLJE III.

ORGANIZACIJA TIJELA

Članak 56.

Administrativna i upravljačka struktura

Tijelo ima:

(a)

Opći odbor, koji obavlja zadaće iz članka 60.;

(b)

Izvršni odbor, koji obavlja zadaće iz članka 64.;

(c)

predsjednika, koji obavlja zadaće iz članka 69.;

(d)

izvršnog direktora, koji obavlja zadaće iz članka 71.;

(e)

Administrativni odbor za preispitivanja, koji obavlja funkcije iz članka 74.

ODJELJAK 1.

Opći odbor

Članak 57.

Sastav Općeg odbora

1.   Opći odbor može biti ili u nadzornom sastavu kako je utvrđeno u stavku 2. ili u sastavu FOJ-eva kako je utvrđeno u stavku 3.

2.   Opći odbor u nadzornom sastavu čine:

(a)

predsjednik Tijela s pravom glasa;

(b)

čelnici nadzornih tijela obveznika u svakoj državi članici s pravom glasa;

(c)

jedan predstavnik Komisije bez prava glasa.

Čelnici nadzornih tijela iz prvog podstavka točke (b) u svakoj državi članici dijele jedan glas i dogovaraju se oko jednog zajedničkog predstavnika koji je trajni predstavnik ili ad hoc predstavnik s pravom glasa za potrebe svakog određenog sastanka ili postupka glasovanja. Ako se teme o kojima raspravlja Opći odbor u nadzornom sastavu odnose na nadležnost više nadzornih tijela, uz jednog zajedničkog predstavnika može biti prisutan i predstavnik iz najviše dva druga nadzorna tijela bez prava glasa.

Svako nadzorno tijelo koje na temelju sporazuma o ad hoc članu ili stalnom članu ima člana s pravom glasa imenuje zamjenskog člana visoke razine koji može zamijeniti člana Općeg odbora s pravom glasa iz drugog podstavka ako je ta osoba spriječena prisustvovati sastanku.

3.   Opći odbor u sastavu FOJ-eva čine:

(a)

predsjednik Tijela s pravom glasa;

(b)

čelnici FOJ-eva s pravom glasa;

(c)

jedan predstavnik Komisije bez prava glasa.

Svaki FOJ imenuje zamjenskog člana visoke razine iz svoje jedinice, koji može zamijeniti čelnika FOJ-a iz prvog podstavka točke (b) ako je ta osoba spriječena prisustvovati sastanku.

4.   Opći odbor može dopustiti prisutnost promatrača. Opći odbor u sastavu FOJ-eva može osobito dopustiti da na sastancima kao promatrači sudjeluju predstavnik OLAF-a, Europola, Eurojusta i EPPO-a ako se raspravlja o temama koje se odnose na njihove mandate. Opći odbor u nadzornom sastavu kao promatraču dopušta sudjelovanje na sastanku predstavniku kojeg imenuje Nadzorni odbor ESB-a i predstavniku svakog europskog nadzornog tijela ako se raspravlja o temama iz njihovih mandata.

Okolnosti u kojima se institucije, tijela, uredi i agencije Unije navedeni u prvom podstavku pozivaju na sastanke Općeg odbora utvrđuju se u poslovniku Općeg odbora i odražavaju dogovor postignut između Tijela i svakog od tih promatrača.

Ostali promatrači mogu biti primljeni na ad hoc osnovi ako ih odobri dvotrećinska većina članova Općeg odbora s pravom glasa u odgovarajućem sastavu.

5.   Članovi Izvršnog odbora mogu sudjelovati na sastancima Općeg odbora u nadzornom sastavu ili sastavu FOJ-a, bez prava glasa, ako se raspravlja o temama iz područja njihove nadležnosti koje utvrdi predsjednik Tijela i koje su navedene u članku 66. stavku 2.

Članak 58.

Delegiranje zadaća i odluka te interni odbori Općeg odbora

1.   Opći odbor samoinicijativno ili na zahtjev predsjednika Tijela može osnivati interne odbore za posebne zadaće koji mu se dodijele. Opći odbor može određene, jasno definirane zadaće i odluke delegirati internim odborima, Izvršnom odboru ili predsjedniku Tijela. Opći odbor može u svakom trenutku opozvati takvo delegiranje.

2.   Interni odbori izvješćuju Opći odbor radi donošenja odluke o svim zaključcima koje donesu.

3.   Članovi Izvršnog odbora mogu sudjelovati na sastancima internih odbora u skladu s člankom 57. stavkom 5.

4.   Opći odbor u sastavu FOJ-eva uspostavlja stalni odbor sastavljen od devet svojih članova ili predstavnika s odgovarajućim stručnim znanjem iz njihovih nacionalnih FOJ-eva, koji će mu pružati potporu u obavljanju njegovih zadaća na temelju članka 60. stavka 3., među ostalim podnošenjem prijedloga i izradom nacrta odluka.

Stalni odbor nema ovlasti za donošenje odluka. On izvršava svoje zadaće u interesu Unije kao cjeline i sasvim transparentno surađuje s Općim odborom u sastavu FOJ-eva.

Opći odbor u sastavu FOJ-eva donosi poslovnik stalnog odbora. Sastavom stalnog odbora osigurava se pravedna ravnoteža i rotacija među članovima ili predstavnicima nacionalnih FOJ-eva. Njegovih devet članova imenuje Opći odbor u sastavu FOJ-eva.

Članak 59.

Sastav Općeg odbora

1.   Pri obavljanju zadaća koje su im dodijeljene ovom Uredbom predsjednik Tijela i članovi Općeg odbora u savjetodavnom sastavu i u sastavu FOJ-a djeluju neovisno i u općem interesu Unije kao cjeline te ne traže niti primaju upute od institucija, tijela i ureda Unije niti od agencija bilo koje vlade niti od bilo kojeg drugog javnog ili privatnog tijela.

2.   Države članice, institucije, agencije, uredi ili tijela Unije ni druga javna ili privatna tijela ne nastoje utjecati na članove Općeg odbora pri obavljanju njegovih zadaća.

3.   Opći odbor u svojem poslovniku utvrđuje praktična rješenja za sprečavanje sukoba interesa i upravljanje njima.

Članak 60.

Zadaće Općeg odbora

1.   Opći odbor u nadzornom sastavu donosi odluke o zadaćama iz članaka od 7. do 10., kao i sve odluke koje u skladu s ovom Uredbom donosi Opći odbor u nadzornom sastavu.

2.   Opći odbor u nadzornom sastavu može davati mišljenja o nacrtu svih odluka Izvršnog odbora koje se odnose na odabrane obveznike u skladu s poglavljem II. odjeljkom 3. i člankom 64. stavkom 2.

Opći odbor u nadzornom sastavu i Izvršni odbor zajednički dogovaraju i donose postupke i rokove za davanje mišljenja iz prvog podstavka.

3.   Opći odbor u sastavu FOJ-eva obavlja zadaće i donosi odluke iz članka 5. stavka 5. i Poglavlja II. odjeljka 6.

4.   Opći odbor donosi mišljenja, preporuke, smjernice i odluke Tijela iz poglavlja II. odjeljka 7., u odgovarajućem sastavu, ovisno o predmetu instrumenta. Ako se određeni instrument odnosi i na pitanja povezana s nadzorom i na pitanja povezana s FOJ-evima, Opći odbor u nadzornom sastavu i Opći odbor u sastavu FOJ-eva zasebno donose ta mišljenja, preporuke, smjernice i odluke. Mišljenja, preporuke i smjernice donose se na temelju prijedloga relevantnog internog odbora.

5.   Opći odbor, u odgovarajućem sastavu i ovisno o predmetu standarda, glasuje o nacrtu regulatornih tehničkih standarda iz članka 49. i nacrtu provedbenih tehničkih standarda iz članka 53. te ga podnosi Komisiji na donošenje.

6.   S Općim odborom u bilo kojem sastavu savjetuje se o nacrtima odluka koje donosi Izvršni odbor u skladu s člankom 64. stavkom 4., točkama (a), (c), (e) i (m). Ako odluka Izvršnog odbora odstupa od mišljenja Općeg odbora, Izvršni odbor to obrazlaže u pisanom obliku.

7.   Opći odbor donosi svoj poslovnik i objavljuje ga.

8.   Ne dovodeći u pitanje članak 63. stavke 3. i 4. te članak 68. stavke 1. i 2., Opći odbor izvršava ovlasti koje su Pravilnikom o osoblju dodijeljene tijelu za imenovanje, a Uvjetima zaposlenja ostalih službenika tijelu ovlaštenom za sklapanje ugovorâ o radu („ovlasti tijela za imenovanje”) u odnosu na predsjednika Tijela i pet stalnih članova Izvršnog odbora tijekom njihova mandata.

Članak 61.

Pravila o glasovanju Općeg odbora

1.   Odluke Općeg odbora donose se običnom većinom njegovih članova. Svaki član s pravom glasa kako je utvrđen u članku 57. stavcima 2. i 3. ima jedan glas. U slučaju izjednačenog broja glasova odlučujući je glas predsjednika.

2.   Odstupajući od stavka 1. ovog članka, Opći odbor, u pogledu akata iz članaka 49., 53., 54. i 55. ove Uredbe, donosi odluke kvalificiranom većinom svojih članova, kako je utvrđeno u članku 16. stavku 4. UEU-a.

Predsjednik Tijela ne glasuje o odlukama iz prvog podstavka ovog stavka, mišljenjima iz članka 60. stavka 2. ili odlukama koje se odnose na ocjenu rada Izvršnog odbora iz članka 63. stavka 5.

3.   Članovi bez prava glasa i promatrači ne sudjeluju u raspravama Općeg odbora u nadzornom sastavu koje se odnose na pojedinačne obveznike, osim ako je zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2. propisano drugačije ili ako drugačije odluče članovi s pravom glasa.

4.   Stavak 3. ne primjenjuje se na članove Izvršnog odbora i predstavnika ESB-a kojeg je imenovao Nadzorni odbor ESB-a.

5.   Predsjednik Tijela ima pravo zatražiti glasovanje u bilo kojem trenutku. Ne dovodeći u pitanje tu ovlast i djelotvornost postupaka donošenja odluka Tijela, Opći odbor pri donošenju svojih odluka nastoji postići konsenzus.

Članak 62.

Sastanci Općeg odbora

1.   Predsjednik Tijela saziva sastanke Općeg odbora.

2.   Opći odbor redovito se sastaje barem dvaput godišnje. Povrh toga, sastaje se na inicijativu svojeg predsjednika ili na zahtjev barem jedne trećine članova.

3.   Opći odbor na sastanke može kao promatrača pozvati bilo koju osobu čije bi mišljenje moglo biti od koristi.

4.   Članovima Općeg odbora i njihovim zamjenicima na sastancima mogu, u skladu njegovim poslovnikom, pomagati savjetnici ili stručnjaci.

5.   Općem odboru pomaže tajništvo koje na raspolaganje stavlja Tijelo.

6.   Predsjednik Tijela i pet stalnih članova Izvršnog odbora ne sudjeluju na sastancima Općeg odbora na kojima se raspravlja ili odlučuje o pitanjima koja se odnose na izvršavanje njihova mandata.

ODJELJAK 2.

Izvršni odbor

Članak 63.

Sastav i imenovanje članova Izvršnog odbora

1.   Izvršni odbor čine:

(a)

predsjednik Tijela;

(b)

pet stalnih članova, uključujući potpredsjednika.

Ako izvršni odbor obavlja zadaće iz članka 64. stavka 4. točaka (a) do (l), predstavnik Komisije ima pravo sudjelovati u raspravama i ima pristup samo dokumentima koji se odnose na te zadaće.

2.   Izvršni direktor sudjeluje na sastancima Izvršnog odbora bez prava glasa.

3.   Ako se raspravlja o odlukama iz članka 64. stavka 2. o odabranom obvezniku, član Općeg odbora u nadzornom sastavu iz države članice u kojoj dotični odabrani obveznik ima poslovni nastan može sudjelovati na raspravama tijekom relevantnih sastanaka Izvršnog odbora.

Taj član Općeg odbora ne smije biti prisutan tijekom glasovanja koje slijedi nakon takvih rasprava.

4.   Članovi Izvršnog odbora iz stavka 1. točke (b) biraju se na temelju postignuća, vještina, znanja, integriteta, priznatog ugleda i iskustva u području SPNFT-a te drugih relevantnih kvalifikacija nakon otvorenog postupka odabira koji se objavljuje u Službenom listu Europske unije.

Komisija sastavlja popis kandidata koji su ušli u uži izbor za položaj članova Izvršnog odbora iz stavka 1. točke (b). Europski parlament može provesti saslušanja kandidata s tog užeg popisa.

Opći odbor podnosi Europskom parlamentu prijedlog za imenovanje članova Izvršnog odbora iz stavka 1. točke (b) na temelju popisa kandidata koji su ušli u uži izbor koji je pripremila Komisija. Nakon što Europski parlament odobri taj prijedlog, Vijeće donosi provedbenu odluku o imenovanju tih članova Izvršnog odbora. Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom.

Tijekom cijelog postupka imenovanja uzimaju se u obzir načela rodne i geografske ravnoteže u mjeri u kojoj je to moguće.

5.   Mandat članova Izvršnog odbora navedenih u stavku 1. točki (b) traje četiri godine. Tijekom 12 mjeseci prije isteka njihova četverogodišnjeg mandata, Opći odbor u oba sastava ili manji odbor čiji se članovi biraju među članovima Općeg odbora, uključujući predstavnika Komisije, ocjenjuje te članove Izvršnog odbora. Pri ocjenjivanju se uzima u obzir ocjena rezultata rada svakog člana Izvršnog odbora te buduće zadaće i izazovi Tijela. Opći odbor u oba sastava može na temelju te ocjene predložiti Europskom parlamentu da jedanput produlji njihov mandat. Takvo produljenje može se odobriti samo jednom. Nakon što Europski parlament odobri prijedlog Općeg odbora, Vijeće donosi provedbenu odluku kojom se produljuje mandat dotičnog člana ili članova Izvršnog odbora. Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom.

6.   Članovi Izvršnog odbora iz stavka 1. točke (b) djeluju neovisno i objektivno u interesu Unije kao cjeline te ne traže niti primaju upute od institucija, tijela, ureda ili agencija Unije, niti od državnih ili kojih drugih javnih ili privatnih tijela. Institucije, tijela, uredi i agencije Unije, vlade država članica i sva druga javna ili privatna tijela poštuju tu neovisnost.

7.   Ako član Izvršnog odbora iz stavka 1. točke (b) više ne ispunjava uvjete za obavljanje dužnosti tog člana ili se utvrdi da je kriv za teški propust u radu, Vijeće može, djelujući na vlastitu inicijativu ili na prijedlog Europskog parlamenta ili Općeg odbora u bilo kojem sastavu, donijeti provedbenu odluku o razrješenju dužnosti tog člana Izvršnog odbora. Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom.

8.   U razdoblju od 18 mjeseci nakon prestanka obnašanja dužnosti bivšim članovima Izvršnog odbora, uključujući predsjednika i potpredsjednika Tijela, zabranjeno je obavljanje plaćene profesionalne djelatnosti u suradnji s:

(a)

odabranim obveznikom;

(b)

svakim drugim obveznikom ako će to dovesti ili bi moglo dovesti do sukoba s legitimnim interesima Tijela.

U svojim pravilima o sprečavanju i rješavanju sukoba interesa u odnosu na svoje članove iz članka 64. stavka 4. točke (e), Izvršni odbor jasno navodi okolnosti u kojima takav sukob interesa postoji ili bi se mogao stvoriti dojam da postoji.

Članak 64.

Zadaće Izvršnog odbora

1.   Izvršni odbor odgovoran je za cjelokupno planiranje i izvršavanje zadaća dodijeljenih Tijelu u skladu s člankom 5. Izvršni odbor donosi sve odluke Tijela, osim odluka koje donosi Opći odbor u skladu s člankom 60.

2.   Izvršni odbor donosi odluke upućene odabranim obveznicima za potrebe izvršavanja ovlasti iz članka 6. stavka 1., uzimajući u obzir prijedlog zajedničkog nadzornog tima odabranog obveznika iz članka 16., prijedlog neovisnog istražnog tima iz članka 27. i mišljenje Općeg odbora o predloženoj odluci na temelju članka 60. stavka 2. Ako odluči odstupiti od takvog mišljenja, Izvršni odbor to iscrpno obrazlaže u pisanom obliku.

3.   Izvršni odbor donosi odluke upućene pojedinačnim javnim tijelima u skladu s člancima 14., 30. i od 32. do 36.

4.   Osim toga, Izvršni odbor ima sljedeće zadaće:

(a)

do 30. studenoga svake godine, na temelju prijedloga izvršnog direktora donosi nacrt jedinstvenog programskog dokumenta u skladu s člankom 65. te ga na informativnoj osnovi do 31. siječnja sljedeće godine dostavlja Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji, te donosi i prosljeđuje svaku ažuriranu verziju dokumenta;

(b)

donosi nacrt godišnjeg proračuna Tijela i izvršava druge funkcije u vezi s proračunom Tijela;

(c)

ocjenjuje i donosi konsolidirani godišnji izvještaj o radu Tijela, uključujući pregled izvršenih zadaća, te ga do 1. srpnja svake godine podnosi Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu i objavljuje;

(d)

donosi strategiju za suzbijanje prijevara proporcionalno rizicima od prijevara i uzimajući u obzir troškove i koristi mjera koje treba provoditi;

(e)

donosi pravila za sprečavanje sukoba interesa i rješavanje sukoba interesa svojih članova i članova Administrativnog odbora za preispitivanja;

(f)

donosi svoj poslovnik;

(g)

izvršava ovlasti tijela za imenovanje u pogledu osoblja Tijela;

(h)

donosi odgovarajuća provedbena pravila za primjenu Pravilnika o osoblju i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika u skladu s člankom 110. stavkom 2. Pravilnika o osoblju;

(i)

imenuje izvršnog direktora i razrješuje ga dužnosti u skladu s člankom 70. stavkom 5.;

(j)

imenuje računovodstvenog službenika, koji može biti računovodstveni službenik Komisije, na kojeg se primjenjuju Pravilnik o osoblju i Uvjeti zaposlenja ostalih službenika i koji je u potpunosti neovisan u izvršavanju svojih dužnosti;

(k)

osigurava odgovarajuće postupanje na temelju nalaza i preporuka iz izvještaja i evaluacija unutarnje i vanjske revizije te istraga OLAF-a;

(l)

donosi financijska pravila koja se primjenjuju na Tijelo;

(m)

donosi sve odluke o unutarnjem ustrojstvu Tijela i, prema potrebi, o njegovim izmjenama.

5.   Izvršni odbor među svojim članovima s pravom glasa bira potpredsjednika Tijela. Potpredsjednik po službenoj dužnosti zamjenjuje predsjednika Tijela ako je on spriječen u obavljanju svojih dužnosti.

6.   U pogledu ovlasti iz ovog članka stavka 4. točke (h) Izvršni odbor u skladu s člankom 110. stavkom 2. Pravilnika o osoblju donosi odluku na temelju članka 2. stavka 1. Pravilnika o osoblju i članka 6. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika kojom se relevantne ovlasti tijela za imenovanje delegiraju izvršnom direktoru. Izvršni direktor ovlašten je dalje delegirati te ovlasti.

7.   U iznimnim okolnostima Izvršni odbor može odlukom privremeno suspendirati delegiranje ovlasti tijela za imenovanje na izvršnog direktora i ovlasti koje je izvršni direktor dalje delegirao te ih izvršavati sam ili ih delegirati jednom od svojih članova ili članova osoblja koji nije izvršni direktor.

Članak 65.

Godišnje i višegodišnje programiranje

1.   Do 30. studenoga svake godine, Izvršni odbor, na temelju nacrta koji je pripremio izvršni direktor, uzimajući u obzir mišljenje Komisije te, kad je riječ o višegodišnjem programiranju, nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, donosi jedinstveni programski dokument koji sadržava višegodišnji i godišnji program rada. Ako Izvršni odbor odluči da neće uzeti u obzir neke elemente mišljenja Komisije, dostavlja detaljno obrazloženje za takvu odluku. Obveza pružanja detaljnog obrazloženja primjenjuje se i na sve elemente na koje je ukazao Europski parlament tijekom savjetovanja. Izvršni odbor jedinstveni programski dokument prosljeđuje Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji.

Jedinstveni programski dokument postaje konačan nakon konačnog donošenja općeg proračuna i prema potrebi se prilagođava na odgovarajući način.

2.   U godišnjem programu rada navode se detaljni ciljevi i očekivani rezultati, uključujući pokazatelje uspješnosti. Sadržava i opis aktivnosti koje je potrebno financirati i podatke o financijskim i ljudskim resursima dodijeljenima svakoj aktivnosti, u skladu s načelima upravljanja i pripreme proračuna na temelju aktivnosti. Godišnji program rada mora biti usklađen s višegodišnjim programom rada. U njemu se jasno navode zadaće koje su dodane, promijenjene ili izbrisane u odnosu na prethodnu financijsku godinu.

3.   Izvršni odbor mijenja doneseni godišnji program rada ako Tijelo dobije novu zadaću.

Svaka znatna izmjena godišnjeg programa rada donosi se u istom postupku kao i početni godišnji program rada. Izvršni odbor može ovlast za donošenje manjih izmjena godišnjeg programa rada delegirati izvršnom direktoru.

4.   U višegodišnjem programu rada utvrđuje se opći strateški program, među ostalim i ciljevi, očekivani rezultati i pokazatelji uspješnosti. U višegodišnjem programu rada navodi se i programiranje resursa, uključujući višegodišnji proračun i osoblje.

Program resursa ažurira se jednom godišnje. Strateški program ažurira se prema potrebi.

Članak 66.

Pravila o glasovanju Izvršnog odbora

1.   Izvršni odbor donosi odluke običnom većinom glasova svojih članova. Svaki član Izvršnog odbora ima jedan glas. Predsjednik Tijela ili potpredsjednik koji ga zamjenjuje ima odlučujući glas u slučaju izjednačenog broja glasova.

2.   Predstavnik Komisije ima pravo glasa kad god se raspravlja i odlučuje o pitanjima koja se odnose na članak 64. stavak 4. točke od (a) do (l).

3.   Poslovnikom Izvršnog odbora utvrđuju se detaljnija pravila glasovanja, osobito okolnosti u kojima jedan član može djelovati u ime drugog člana.

Članak 67.

Službenik za temeljna prava

1.   Izvršni odbor na prijedlog izvršnog direktora imenuje službenika za temeljna prava. Službenik za temeljna prava može biti postojeći član osoblja Tijela.

2.   Službenik za temeljna prava obavlja sljedeće zadaće:

(a)

savjetuje osoblje Tijela o svim aktivnostima koje provodi Tijelo, ako službenik smatra potrebnim ili ako to osoblje zatraži, bez ometanja ili odgađanja tih aktivnosti;

(b)

promiče i prati usklađenost Tijela s temeljnim pravima;

(c)

daje neobvezujuća mišljenja o usklađenosti aktivnosti Tijela s temeljnim pravima;

(d)

obavješćuje izvršnog direktora i Izvršni odbor o mogućem kršenju temeljnih prava tijekom aktivnosti Tijela.

3.   Izvršni od odbor osigurava da službenik za temeljna prava ne traži niti prima upute u pogledu izvršavanja svojih zadaća.

4.   Službenik za temeljna prava izravno izvješćuje izvršnog direktora i priprema redovita izvješća o obavljanju zadaća iz stavka 2. Ti se izvještaji stavljaju na raspolaganje Izvršnom odboru.

ODJELJAK 3.

Predsjednik tijela

Članak 68.

Imenovanje predsjednika Tijela

1.   Predsjednik tijela bira se na temelju postignuća, vještina, znanja, integriteta, priznatog ugleda i iskustva u području SPNFT-a te drugih relevantnih kvalifikacija nakon otvorenog postupka odabira koji se objavljuje u Službenom listu Europske unije. Europski parlament, Vijeće i Opći odbor pravodobno se izvješćuju u svakoj fazi tog postupka odabira.

Komisija priprema uži popis barem dvaju kvalificiranih kandidata za obavljanje dužnosti predsjednika Tijela. Europski parlament i Opći odbor mogu provesti saslušanja kandidata s tog užeg popisa. Opći odbor može dati javno mišljenje o rezultatima svojih saslušanja ili uputiti svoje mišljenje Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji.

Komisija podnosi prijedlog imenovanja predsjednika Tijela Europskom parlamentu.

Nakon što Europski parlament odobri taj prijedlog, Vijeće donosi provedbenu odluku o imenovanju predsjednika Tijela. Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom.

Odstupajući od drugog podstavka, za imenovanje prvog predsjednika Tijela nakon stupanja na snagu ove Uredbe Komisija podnosi prijedlog za imenovanje predsjednika bez sudjelovanja Općeg odbora.

2.   Predsjednik Tijela djeluje neovisno i objektivno u interesu Unije kao cjeline te ne traži niti prima upute od institucija, tijela, ureda ili agencija Unije, niti od državnih ili kojih drugih javnih ili privatnih tijela. Institucije, tijela, uredi i agencije Unije, vlade država članica i sva druga javna ili privatna tijela poštuju tu neovisnost.

3.   Mandat predsjednika Tijela traje četiri godine. Tijekom 12 mjeseci prije isteka četverogodišnjeg mandata predsjednika, Opći odbor u oba sastava ili manji odbor čiji se članovi biraju među članovima Općeg odbora, uključujući predstavnika Komisije, ocjenjuje predsjednika. Pri ocjenjivanju se uzima u obzir ocjena rezultata rada predsjednika te buduće zadaće i izazovi Tijela. Komisija može na temelju te ocjene predložiti Europskom parlamentu da jedanput produlji mandat predsjednika. Takvo produljenje može se odobriti samo jednom. Nakon što Europski parlament odobri prijedlog Komisije, Vijeće donosi provedbenu odluku kojom se produljuje mandat predsjednika Tijela. Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom.

4.   Ako predsjednik Tijela prestane ispunjavati uvjete za obavljanje svojih dužnosti ili se utvrdi da je kriv za teški propust u radu, Vijeće može, djelujući na vlastitu inicijativu ili na prijedlog Europskog parlamenta ili Općeg odbora u bilo kojem sastavu, donijeti provedbenu odluku o razrješenju dužnosti predsjednika Tijela. Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom.

5.   Ako predsjednik Tijela podnese ostavku ili iz bilo kojeg drugog razloga ne može obavljati svoje dužnosti, dužnosti predsjednika obavlja potpredsjednik.

Članak 69.

Odgovornosti predsjednika Tijela

1.   Predsjednik Tijela predstavlja Tijelo i odgovoran je za pripremu rada Općeg odbora i Izvršnog odbora, što uključuje utvrđivanje dnevnog reda, sazivanje i predsjedanje svim sastancima te stavljanje na dnevni red točaka o kojima se treba donijeti odluka.

2.   Predsjednik Tijela posebna područja odgovornosti u okviru zadaća Tijela dodjeljuje članovima Izvršnog odbora iz članka 63. stavka 1. točke (b) za trajanja njihova mandata.

ODJELJAK 4.

Izvršni direktor

Članak 70.

Imenovanje izvršnog direktora

1.   Izvršni direktor zapošljava se kao član privremenog osoblja Tijela na temelju članka 2. točke (a) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika.

2.   Izvršni direktor obavlja svoje dužnosti u interesu Unije i neovisno o bilo kakvim posebnim interesima.

3.   Izvršni direktor upravlja Tijelom. Izvršni direktor odgovara Izvršnom odboru. Ne dovodeći u pitanje ovlasti Komisije i Izvršnog odbora, izvršni direktor neovisan je u obavljanju svojih dužnosti te ne traži niti prima upute od nijedne institucije, tijela, ureda ili agencije Unije, niti od državnih ili kojih drugih javnih ili privatnih tijela.

4.   Izvršni direktor bira se na temelju postignuća i dokazane visoke razine administrativnih, proračunskih i upravljačkih vještina u okviru otvorenog postupka odabira koji se objavljuje u Službenom listu Europske unije i, prema potrebi, u drugim tiskovnim medijima ili na internetskim stranicama. Komisija sastavlja popis barem dvaju kvalificiranih kandidata koji su ušli u uži izbor za obavljanje dužnosti izvršnog direktora. Izvršni odbor imenuje izvršnog direktora.

5.   Mandat izvršnog direktora traje pet godina. Tijekom devet mjeseci prije isteka mandata izvršnog direktora, Izvršni odbor provodi procjenu u kojoj uzima u obzir ocjenu rada izvršnog direktora te buduće zadaće i izazove Tijela. Izvršni odbor može na temelju ocjene jedanput produljiti mandat izvršnog direktora.

Izvršni odbor može izvršnog direktora razriješiti dužnosti na prijedlog Komisije.

6.   Izvršni direktor kojemu je produljen mandat po isteku produljenog mandata ne sudjeluje u novom postupku odabira za isto radno mjesto.

Članak 71.

Zadaće izvršnog direktora

1.   Izvršni direktor odgovoran je za svakodnevno upravljanje Tijelom i nastoji osigurati rodnu i, koliko god je moguće, geografsku ravnotežu u Tijelu. Izvršni direktor posebno je odgovoran za:

(a)

provedbu odluka koje donese Izvršni odbor;

(b)

pripremu nacrta jedinstvenog programskog dokumenta i njegovo podnošenje Izvršnom odboru nakon savjetovanja s Komisijom;

(c)

provedbu jedinstvenog programskog dokumenta i izvještavanje Izvršnog odbora o njegovoj provedbi;

(d)

pripremu nacrta konsolidiranog godišnjeg izvještaja o radu Tijela i njegovo dostavljanje Izvršnom odboru na ocjenu i donošenje;

(e)

pripremu akcijskog plana na temelju zaključaka iz izvješća i evaluacija unutarnje ili vanjske revizije i istraga OLAF-a te redovito izvješćivanje Komisije, Općeg odbora i Izvršnog odbora o napretku;

(f)

zaštitu financijskih interesa Unije primjenom preventivnih mjera protiv prijevara, korupcije i drugih nezakonitih aktivnosti djelotvornim provjerama, ne dovodeći u pitanje istražnu nadležnost OLAF-a te, utvrde li se nepravilnosti, osiguravanje povrata pogrešno isplaćenih iznosa i, prema potrebi, izricanje učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih administrativnih kazni, uključujući novčane kazne;

(g)

izradu strategije Tijela za suzbijanje prijevara i njezino podnošenje Izvršnom odboru na odobrenje;

(h)

pripremu nacrta financijskih pravila koja se primjenjuju na Tijelo;

(i)

pripremu, u okviru nacrta jedinstvenog programskog dokumenta, nacrta izvješća Tijela o procjeni prihoda i rashoda u skladu s člankom 78. te izvršenje njegova proračuna u skladu s člankom 79.;

(j)

pripremu i provedbu strategije IT sigurnosti, osiguravanje odgovarajućeg upravljanja rizicima za svu IT infrastrukturu, sustave i usluge koje Tijelo razvija ili nabavlja te dostatno financiranje IT sigurnosti;

(k)

provedbu godišnjeg programa rada Tijela pod nadzorom Izvršnog odbora;

(l)

pripremu nacrta izvještaja u kojem se opisuju sve aktivnosti Tijela, uključujući odjeljak o financijskim i administrativnim pitanjima.

2.   Izvršni direktor poduzima i druge potrebne mjere, a prije svega donosi interne administrativne upute i objavljuje obavijesti kako bi se osiguralo funkcioniranje Tijela u skladu s ovom Uredbom.

3.   Izvršni direktor odlučuje je li za potrebe učinkovitog i djelotvornog izvršenja zadaća Tijela potrebno razmjestiti nekog člana osoblja u neku od drugih država članica. Prije donošenja odluke o osnivanju lokalnog ureda izvršni direktor mora dobiti suglasnost Komisije, Izvršnog odbora i bilo koje predmetne države članice. U toj se odluci opseg aktivnosti koje se trebaju obavljati u tom lokalnom uredu utvrđuje na način da se izbjegnu nepotrebni troškovi i udvostručavanje administrativnih zadaća Tijela. S predmetnom državom članicom ili predmetnim državama članicama sklapa se odgovarajući sporazum.

ODJELJAK 5.

Administrativni odbor za preispitivanja

Članak 72.

Osnivanje i sastav Administrativnog odbora za preispitivanja

1.   Tijelo osniva Administrativni odbor za preispitivanja u svrhu internog administrativnog preispitivanja odluka koje Tijelo donese izvršavanjem ovlasti navedenih u člancima 21., 22., 23. i 77. Opseg internog administrativnog preispitivanja odnosi se na postupovnu i materijalnu usklađenost takvih odluka s ovom Uredbom.

2.   Administrativni odbor za preispitivanja sastoji se od pet uglednih osoba s dokazanim relevantnim znanjem i stručnim iskustvom, među ostalim u nadzoru u području SPNFT-a, isključujući sadašnje osoblje Tijela te nadzornih tijela za SPNFT i FOJ-eva ili drugih nacionalnih ili Unijinih institucija, tijela, ureda i agencija uključenih u izvršenje zadaća koje su Tijelu dodijeljene ovom Uredbom. Administrativni odbor za preispitivanja ima dostatna sredstva i stručnost za procjenu izvršavanja ovlasti Tijela u skladu s ovom Uredbom.

3.   Administrativni odbor za preispitivanja odlučuje većinom od najmanje troje od svojih petoro članova.

Članak 73.

Članovi Administrativnog odbora za preispitivanja

1.   Opći odbor u nadzornom sastavu imenuje članove Administrativnog odbora za preispitivanja i dva zamjenika na mandat od pet godina, koji se može jednom produljiti nakon javnog poziva za iskaz interesa koji se objavljuje u Službenom listu Europske unije. Ne obvezuju ih nikakve upute.

2.   Članovi Administrativnog odbora za preispitivanja djeluju neovisno i u javnom interesu te ne obavljaju nikakve druge dužnosti u Tijelu. U tu svrhu daju javnu izjavu o obvezama i interesima, navodeći svaki izravni ili neizravni interes za koji bi se moglo smatrati da dovodi u pitanje njihovu neovisnost odnosno o nepostojanju takvog interesa.

Članak 74.

Odluke koje podliježu preispitivanju

1.   Svaka fizička ili pravna osoba kojoj je odluka upućena ili na koju se odluka izravno i osobno odnosi može Administrativnom odboru za preispitivanja podnijeti zahtjev za preispitivanje odluka Tijela donesenih na temelju članka 6. stavka 1. i članaka 21., 22., 23. i 77.

2.   Zahtjevi za preispitivanje podnose se pisanim putem, zajedno s obrazloženjem, i dostavljaju se Tijelu u roku od mjesec dana od datuma priopćenja odluke osobi koja traži preispitivanje ili, ako takvo priopćenje izostane, od dana kad je osoba koja traži preispitivanje saznala za tu odluku.

3.   Nakon što odluči o prihvatljivosti zahtjeva za preispitivanje, Administrativni odbor za preispitivanja izražava mišljenje u roku koji ovisi o hitnosti predmeta, a u svakom slučaju najkasnije dva mjeseca od zaprimanja zahtjeva i prosljeđuje slučaj Izvršnom odboru za pripremu nove odluke. Izvršni odbor u obzir uzima mišljenje Administrativnog odbora za preispitivanja i u najkraćem roku donosi novu odluku. Novom odlukom se prvotna odluka stavlja izvan snage i zamjenjuje ili odlukom jednakog sadržaja ili izmijenjenom odlukom.

4.   Zahtjev za preispitivanje u skladu sa stavkom 2. može uključivati zahtjev za suspenziju primjene odluke koja je predmet postupka preispitivanja. Administrativni odbor za preispitivanja može, ako smatra da je to potrebno s obzirom na okolnosti i uzimajući u obzir stajalište Izvršnog odbora, naložiti obustavu primjene predmetne odluke dok Izvršni odbor ne donese novu odluku u skladu sa stavkom 3. Ako Administrativni odbor za preispitivanja ne donese odluku o zahtjevu za suspenziju u roku od 14 dana, taj se zahtjev smatra odbijenim.

5.   Mišljenje Administrativnog odbora za preispitivanja i nova odluka koju Izvršni odbor donese u skladu s ovim člankom moraju biti obrazloženi i o njima se obavještava stranke.

6.   Tijelo donosi odluku kojom se utvrđuje Poslovnik Administrativnog odbora za preispitivanja.

Članak 75.

Izuzeće i prigovor

1.   Članovi Administrativnog odbora za preispitivanja ne sudjeluju u postupku preispitivanja ako u njemu imaju bilo kakav osobni interes ili ako su prethodno sudjelovali u postupku kao zastupnici jedne od stranaka u postupku ili ako su sudjelovali u donošenju odluke koja je predmet preispitivanja.

2.   Ako član Administrativnog odbora za preispitivanja iz jednog od razloga navedenih u stavku 1. ili bilo kojeg drugog razloga smatra da ne bi trebao sudjelovati u postupku preispitivanja, o tome obavješćuje Administrativni odbor za preispitivanja.

3.   Svaka od stranaka u postupku preispitivanja može podnijeti zahtjev za izuzeće člana Administrativnog odbora za preispitivanja iz bilo kojeg od razloga iz stavka 1. ili zbog sumnje u njegovu pristranost. Takav zahtjev nije dopušten ako je stranka u postupku preispitivanja poduzela neku postupovnu radnju, iako je znala da postoji razlog za izuzeće. Zahtjev za izuzeće na državljanstvu članova nije dozvoljen.

4.   Administrativni odbor za preispitivanja odlučuje o mjerama koje treba poduzeti u slučajevima iz stavaka 2. i 3. bez sudjelovanja dotičnog člana. Radi donošenja takve odluke dotičnog člana zamjenjuje njegov zamjenik u Administrativnom odboru za preispitivanja.

POGLAVLJE IV.

FINANCIJSKE ODREDBE

Članak 76.

Proračun

1.   Procjene svih prihoda i rashoda Tijela pripremaju se svake financijske godine, koja odgovara kalendarskoj godini, i prikazuju se u proračunu Tijela.

2.   Proračun Tijela mora biti uravnotežen u pogledu prihoda i rashoda.

3.   Ne dovodeći u pitanje druge resurse, prihodi Tijela uključuju sljedeće:

(a)

doprinos Unije iz općeg proračuna Unije;

(b)

naknade koje plaćaju odabrani i neodabrani obveznici u skladu s člankom 77. za zadaće iz članka 5. stavka 2. točaka (a), (b) i (c) te članka 5. stavka 3. točaka od (a) do (d), (f) i (g);

(c)

sve dobrovoljne financijske doprinose država članica.

(d)

dogovorene naknade za publikacije, za osposobljavanja i druge usluge koje je pružilo Tijelo ako ih je izričito zatražio jedan FOJ ili više njih ili njihovi partneri u trećim zemljama ili tijela koja nisu tijela za SPNFT;

(e)

moguće financiranje Unije na temelju sporazuma o doprinosu ili u obliku ad hoc bespovratnih sredstava u skladu s financijskim pravilima Nadzornog tijela iz članka 81. i odredbama odgovarajućih instrumenata kojima se podupiru politike Unije.

Iznos i podrijetlo svih prihoda iz prvog podstavka, točaka (b), (c), (d) i (e) ovog stavka uvrštavaju se u godišnji financijski izvještaj Tijela i detaljno se navode u godišnjem izvještaju o proračunskom i financijskom upravljanju Tijela iz članka 80. stavka 2.

4.   Rashodi Tijela uključuju plaće osoblja, administrativne, infrastrukturne i operativne troškove.

Članak 77.

Naknade koje se naplaćuju odabranim i neodabranim obveznicima

1.   Tijelo naplaćuje godišnju naknadu za nadzor svim odabranim obveznicima iz članka 13. te neodabranim obveznicima koji ispunjavaju kriterije utvrđene u članku 12. stavku 1. Te naknade pokrivaju rashode Tijela koje se odnose na zadaće nadzora iz poglavlja II. odjeljaka 3. i 4. Te naknade ne premašuju rashode koji se odnose na te zadaće. Ako ti kriteriji nisu u potpunosti ispunjeni ni u jednoj godini, uvode se potrebne prilagodbe pri izračunu naknada za sljedeće dvije godine.

2.   Iznos naknade koja se naplaćuje svakom obvezniku iz stavka 1. izračunava se u skladu s dogovorima utvrđenima u delegiranom aktu iz stavka 6.

3.   Naknade se izračunavaju na najvišoj razini konsolidacije u Uniji u skladu s primjenjivim računovodstvenim standardima.

4.   Godišnja naknada za nadzor za određenu kalendarsku godinu izračunava se na temelju rashoda koji se izravno i neizravno odnose na nadzor odabranih i neodabranih obveznika koji plaćaju naknade u toj godini. Tijelo može na temelju razumne procjene tražiti predujmove godišnjih naknada za nadzor. Tijelo se prije odlučivanja o konačnom iznosu naknade savjetuje s relevantnim financijskim nadzornikom kako bi se osiguralo da nadzor bude troškovno učinkovit i prihvatljiv za sve obveznike iz financijskog sektora. Tijelo obavještava predmetne obveznike o temelju za izračun godišnje naknade za nadzor. Države članice osiguravaju da je obveza plaćanja naknada navedenih u ovom članku izvršiva prema nacionalnom pravu te da su dospjele naknade u cijelosti plaćene.

5.   Ovim se člankom ne dovodi u pitanje pravo financijskih nadzornika da naplaćuju naknade u skladu s nacionalnim pravom i u mjeri u kojoj nadzorne zadaće nisu dodijeljene Tijelu ili u odnosu na troškove suradnje s Tijelom, pomoći Tijelu i postupanja po njegovim uputama, u skladu s primjenjivim pravom Unije.

6.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranog akta u skladu s člankom 100. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem metodologije za izračun iznosa naknade koja se naplaćuje svakom odabranom i neodabranom obvezniku koji podliježe naknadama u skladu sa stavkom 1. ovog članka te postupka naplate tih naknada. Pri izradi metodologije za utvrđivanje pojedinačnog iznosa naknada Komisija uzima u obzir sljedeće:

(a)

ukupni godišnji promet ili odgovarajuću vrstu prihoda obveznika na najvišoj razini konsolidacije u Uniji u skladu s primjenjivim računovodstvenim standardima;

(b)

je li obveznik ispunio uvjete za izravni nadzor;

(c)

klasifikaciju obveznika prema profilu rizika od pranja novca i financiranja terorizma u skladu s metodologijom iz članka 12. stavka 7. točke (b);

(d)

važnost obveznika za stabilnost financijskog sustava ili gospodarstva jedne ili više država članica ili Unije;

(e)

da iznos naknade koji se naplaćuje neodabranim obveznicima proporcionalno njihovim prihodima ili prometu iz točke (a) nije veći od 20 % iznosa naknade koja se naplaćuje odabranim obveznicima s istom razinom prihoda ili prometa.

Komisija donosi delegirane akte iz prvog podstavka do 1. siječnja 2027.

Članak 78.

Utvrđivanje proračuna

1.   Izvršni direktor svake godine izrađuje nacrt izvještaja Tijela o procjenama prihoda i rashoda za sljedeću financijsku godinu, uključujući plan radnih mjesta i šalje ga Izvršnom odboru.

2.   Izvršni odbor na temelju tog nacrta donosi privremeni nacrt procjene prihoda i rashoda Tijela za sljedeću financijsku godinu.

3.   Konačni nacrt procjene prihoda i rashoda Tijela šalje se Komisiji najkasnije do 31. siječnja svake godine.

4.   Komisija šalje izvještaj o procjenama proračunskom tijelu zajedno s nacrtom općeg proračuna Unije.

5.   Na temelju izvještaja o procjenama Komisija u nacrt općeg proračuna Unije unosi procjene koje smatra potrebnima za plan radnih mjesta i iznos subvencije kojim se tereti opći proračun, koje dostavlja proračunskom tijelu u skladu s člancima 313. i 314. UFEU-a.

6.   Proračunsko tijelo odobrava sredstva za doprinos Tijelu.

7.   Proračunsko tijelo donosi plan radnih mjesta Tijela.

8.   Proračun Tijela donosi Izvršni odbor. Proračun postaje konačan nakon konačnog donošenja općeg proračuna Unije. Proračun se prema potrebi usklađuje na odgovarajući način.

Članak 79.

Izvršenje proračuna

1.   Izvršni direktor izvršava proračun Tijela poštujući načela ekonomičnosti, učinkovitosti, djelotvornosti i dobrog financijskog upravljanja.

2.   Izvršni direktor svake godine proračunskom tijelu šalje sve informacije koje su relevantne za nalaze postupaka evaluacije.

Članak 80.

Financijsko izvještavanje i razrješnica

1.   Računovodstveni službenik Tijela do 1. ožujka sljedeće godine (godina N + 1) dostavlja privremenu računovodstvenu dokumentaciju za financijsku godinu (godina N) računovodstvenom službeniku Komisije i Revizorskom sudu.

2.   Tijelo do 31. ožujka godine N + 1 Europskom parlamentu, Vijeću i Revizorskom sudu dostavlja financijski izvještaj o proračunskom i financijskom upravljanju.

3.   Računovodstveni službenik Komisije do 31. ožujka godine N + 1 Revizorskom sudu dostavlja privremenu računovodstvenu dokumentaciju Tijela, konsolidiranu s računovodstvenom dokumentacijom Komisije.

4.   Po primitku primjedbi Revizorskog suda o privremenoj računovodstvenoj dokumentaciji Tijela na temelju članka 246. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (41) Izvršni odbor daje mišljenje o završnoj računovodstvenoj dokumentaciji Tijela.

Izvršni direktor do 30. rujna godine N + 1 dostavlja Revizorskom sudu odgovor na njegove primjedbe. Izvršni direktor taj odgovor šalje i Izvršnom odboru.

5.   Računovodstveni službenik Tijela do 1. srpnja godine N + 1 šalje završnu računovodstvenu dokumentaciju Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu zajedno s mišljenjem Izvršnog odbora.

6.   Poveznica na internetske stranice na kojima je dostupna završna računovodstvena dokumentacija Tijela objavljuje se u Službenom listu Europske unije najkasnije do 15. studenoga godine N + + 1.

7.   Izvršni direktor Europskom parlamentu na njegov zahtjev dostavlja sve informacije potrebne za nesmetanu provedbu postupka davanja razrješnice za predmetnu financijsku godinu u skladu s člankom 261. stavkom 3. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046.

8.   Na temelju preporuke Vijeća koje odlučuje kvalificiranom većinom, Europski parlament prije 15. svibnja godine N + 2 daje razrješnicu izvršnom direktoru za izvršenje proračuna za godinu N.

Članak 81.

Financijska pravila

Financijska pravila koja se primjenjuju na Tijelo Izvršni odbor donosi nakon savjetovanja s Komisijom. Ta pravila ne smiju odstupati od Delegirane uredbe (EU) 2019/715, osim ako je takvo odstupanje izričito potrebno za rad Tijela i ako je Komisija prethodno dala svoju suglasnost.

Članak 82.

Mjere za suzbijanje prijevara

1.   Za potrebe suzbijanja prijevara, korupcije i drugih nezakonitih aktivnosti, Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 te članak 86. Delegirane uredbe (EU) 2019/715 primjenjuju se na Tijelo bez ograničenja.

2.   Tijelo pristupa Međuinstitucionalnom sporazumu od 25. svibnja 1999. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o internim istragama Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) (42) i odmah donosi odgovarajuće odredbe za cjelokupno osoblje Tijela.

3.   Odlukama o financiranju, sporazumima i provedbenim instrumentima koji iz njih proizlaze izričito se predviđa da Revizorski sud i OLAF mogu, prema potrebi, provoditi inspekcije na licu mjesta kod korisnika novčanih sredstava koje je isplatilo Tijelo.

Članak 83.

IT sigurnost

1.   Tijelo uspostavlja unutarnje upravljanje IT-jem na razini izvršnog direktora, kojim se utvrđuje i upravlja proračunom za IT te osigurava redovito izvještavanje Izvršnog odbora o usklađenosti s primjenjivim pravilima i standardima IT sigurnosti.

2.   Tijelo osigurava da se dostatan udio njegovih rashoda za IT transparentno dodijeli za neposredne mjere za IT sigurnost. Doprinos timu za hitne računalne intervencije europskih institucija, tijela i agencija (CERT-EU) može se uračunati u taj udio.

3.   Uspostavlja se odgovarajuća služba za praćenje IT sigurnosti, otkrivanje i odgovor, uz pomoć službi CERT-EU-a. Veliki incidenti prijavljuju se u roku od 24 sata od otkrivanja CERT-EU-u i Komisiji.

Članak 84.

Odgovornost i izvještavanje

1.   Tijelo odgovara Europskom parlamentu i Vijeću za provedbu ove Uredbe.

2.   Tijelo jednom godišnje Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji podnosi izvještaj o izvršenju zadaća koje su mu dodijeljene ovom Uredbom, uključujući informacije o predviđenom razvoju strukture i iznosu naknada za nadzor iz članka 77. Kad je riječ o smjernicama i preporukama koje je Tijelo izdalo u skladu s člankom 54., izvještaj sadrži informacije o usklađenosti sa smjernicama i preporukama izdanima tijekom godine koje su obuhvaćene izvještajem te sve relevantne ažurirane informacije o usklađenosti s prethodno izdanim smjernicama i preporukama. Izvještaj se objavljuje i uključuje sve druge relevantne informacije koje Europski parlament zatraži na ad hoc osnovi. Predsjednik Tijela taj izvještaj javno izlaže Europskom parlamentu.

3.   Na zahtjev Europskog parlamenta predsjednik Tijela sudjeluje u saslušanju o izvršenju njegovih zadaća pred nadležnim odborima Europskog parlamenta. Saslušanje se održava barem jednom godišnje. Na zahtjev Europskog parlamenta, predsjednik Tijela daje izjavu pred nadležnim odborima Europskog parlamenta i odgovara na sva pitanja koja mu postave zastupnici u Europskom parlamentu, kad god se to zatraži.

4.   Tijelo u roku od šest tjedana od svakog sastanka Općeg odbora Europskom parlamentu dostavlja barem sveobuhvatan i smislen zapisnik tog sastanka koji omogućuje razumijevanje rasprava s tog sastanka, uključujući popis odluka s komentarima. Taj zapisnik ne obuhvaća rasprave Općeg odbora koje se odnose na pojedinačne obveznike ili rasprave o povjerljivim nadzornim podatcima ili podatcima koji se odnose na FOJ, osim ako je zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2. propisano drugačije.

5.   Tijelo usmenim ili pisanim putem odgovara na pitanja koja mu postavi Europski parlament u roku od pet tjedan od njihova primitka.

6.   Predsjednik Tijela na zahtjev održava povjerljive usmene rasprave zatvorene za javnost s nadležnim odborima Europskog parlamenta ako su te rasprave obvezne za izvršavanje ovlasti Europskog parlamenta na temelju Ugovorâ. Svi sudionici poštuju obvezu čuvanja poslovne tajne.

7.   Pri obavješćivanju Europskog parlamenta o pitanjima koja se odnose na doprinos Tijela djelovanju Unije na međunarodnim forumima Tijelo ne otkriva nikakve informacije koje je primilo pri obavljanju te zadaće ako te informacije podliježu zahtjevima povjerljivosti koje propisuju treće strane.

POGLAVLJE V.

OSOBLJE I SURADNJA

ODJELJAK 1.

Osoblje

Članak 85.

Opće odredbe

1.   Za sva pitanja koja nisu obuhvaćena ovom Uredbom na osoblje Tijela primjenjuju se Pravilnik o osoblju kao i Uvjeti zaposlenja ostalih službenika te pravila koja zajednički donesu institucije Unije za provedbu tog Pravilnika o osoblju i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika.

2.   Odstupajući od stavka 1. ovog članka, predsjednik Tijela i članovi Izvršnog odbora iz članka 63. stavka 1. točke (b) izjednačeni su s članom i tajnikom Općeg suda u pogledu prihoda i dobi za umirovljenje, kako je utvrđeno u Uredbi Vijeća (EU) 2016/300 (43). U aspektima koji nisu obuhvaćeni ovom Uredbom ili Uredbom (EU) 2016/300 po analogiji se primjenjuju Pravilnik o osoblju i Uvjeti zaposlenja ostalih službenika.

3.   Izvršni odbor u dogovoru s Komisijom donosi potrebne provedbene mjere u skladu s odredbama članka 110. Pravilnika o osoblju.

4.   Tijelo može angažirati upućene nacionalne stručnjake ili drugo osoblje koje nije zaposleno u Tijelu, uključujući izaslane zaposlenike FOJ-eva.

5.   Izvršni odbor donosi pravila o osoblju iz država članica koje se upućuje u Tijelo i prema potrebi ih ažurira. Ta pravila posebno uključuju financijske aranžmane koji se odnose na ta upućivanja, uključujući osiguranje i osposobljavanje. Tim se pravilima uzima u obzir da su članovi osoblja upućeni i da ih treba rasporediti kao osoblje Tijela. Pravila uključuju odredbe o uvjetima raspoređivanja. Izvršni odbor prema potrebi nastoji osigurati usklađenost s pravilima koja se primjenjuju na naknadu troškova službenih putovanja statutarnog osoblja.

Članak 86.

Povlastice i imuniteti

Na Tijelo i njegovo osoblje primjenjuje se Protokol br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije, priložen UEU-u i UFEU-u.

Članak 87.

Osoblje tijela prethodno zaposleno u EBA-i

Privremenom osoblju zaposlenom u skladu s člankom 2. točkom (f) i ugovornom osoblju zaposlenom u skladu s člankom 3.a Uvjeta zaposlenja ostalih službenika koji su zaposleni u Tijelu na temelju ugovora sklopljenog prije 1. siječnja 2026. i koji su neposredno prije zaposlenja u Tijelu zaposleni u EBA-i za obavljanje zadaća i aktivnosti povezanih sa SPNFT-om navedenih u Uredbi (EU) br. 1093/2010 nudi se ista vrsta ugovora o radu u Tijelu kao i u EBA-i i pod istim uvjetima, podložno ograničenju broja radnih mjesta koja treba oduzeti od EBA-e i dodijeliti Tijelu. Smatra se da je to osoblje cijeli radni staž radilo u Tijelu.

Članak 88.

Obveza čuvanja poslovne tajne

1.   Članovi Općeg odbora i Izvršnog odbora te svi članovi osoblja Tijela, uključujući privremeno upućene službenike iz država članica, kao i sve druge osobe koje na ugovornoj osnovi obavljaju zadaće za Tijelo, podliježu zahtjevima čuvanja poslovne tajne na temelju članka 339. UFEU-a i članka 67. Direktive (EU) 2024/1640, uključujući i nakon što prestanu obavljati svoje dužnosti.

2.   Izvršni odbor osigurava da osobe koje izravno ili neizravno, stalno ili privremeno pružaju usluge povezane s obavljanjem zadaća Tijela, uključujući službenike i druge osobe koje je Izvršni odbor ovlastio ili koje su javna tijela i FOJ-evi u tu svrhu imenovali, podliježu zahtjevima čuvanja poslovne tajne koji su jednaki onima iz stavka 1.

3.   Za obavljanje zadaća koje su mu dodijeljene ovom Uredbom, Tijelo uz ograničenja i pod uvjetima utvrđenima u aktima iz članka 1. stavka 2. razmjenjuje informacije s Unijinim ili nacionalnim tijelima ako se tim aktima financijskim nadzornicima dopušta da tim subjektima otkriju informacije ili ako države članice to otkrivanje dopuštaju u skladu s primjenjivim pravom Unije.

4.   Tijelo utvrđuje praktična rješenja za provedbu pravila o povjerljivosti iz stavaka 1. i 2.

5.   Tijelo primjenjuje Odluku Komisije (EU, Euratom) 2015/444 (44).

Članak 89.

Sigurnosna pravila za zaštitu klasificiranih i osjetljivih neklasificiranih podataka

1.   Tijelo donosi svoja sigurnosna pravila koja su jednaka sigurnosnim pravilima Komisije za zaštitu klasificiranih podataka Europske unije (EUCI) i osjetljivih neklasificiranih podataka, kako je utvrđeno Odlukom Komisije (EU, Euratom) 2015/443 (45) i Odlukom (EU, Euratom) 2015/444. Sigurnosna pravila Tijela obuhvaćaju,među ostalim, odredbe za razmjenu, obradu i čuvanje takvih podataka. Izvršni odbor nakon Komisijina odobrenja donosi sigurnosne propise Tijela.

2.   Svaki administrativni dogovor o razmjeni klasificiranih podataka sklopljen s relevantnim tijelima treće zemlje ili, ako takav dogovor ne postoji, svako izvanredno ad hoc otkrivanje klasificiranih podataka EU-a tim tijelima podliježe prethodnom odobrenju Komisije.

Članak 90.

Prijava kršenja i zaštita osoba koje prijavljuju

1.   Tijelo raspolaže posebnim sustavima prijavljivanja za primanje i obradu informacija od osoba koje prijavljuju stvarna ili moguća kršenja:

(a)

Uredbe (EU) 2024/1624 u odnosu na zahtjeve koji se primjenjuju na kreditne institucije i financijske institucije;

(b)

Uredbe (EU) 2023/1113;

(c)

Direktive (EU) 2024/1640 u odnosu na zahtjeve koji se primjenjuju na nadzorna tijela, samoregulatorna tijela koja obavljaju nadzorne funkcije i FOJ-eve.

2.   Osobe koje podnose prijave tim kanalima i dotične osobe zaštićene su na temelju Direktive (EU) 2019/1937, ako je primjenjivo.

3.   Nakon što nadzorna tijela u nefinancijskom sektoru podnesu izvješća u skladu s člankom 60. stavkom 4. Direktive (EU) 2024/1640, Tijelo od tih nadzornih tijela može zatražiti dodatne informacije o daljnjem postupanju na temelju primljenih izvješća. Ta nadzorna tijela odmah dostavljaju tražene informacije, ali ne objavljuju informacije koje mogu dovesti do identifikacije prijavitelja.

ODJELJAK 2.

Suradnja

Članak 91.

Suradnja s europskim nadzornim tijelima

1.   Tijelo uspostavlja i održava blisku suradnju s europskim nadzornim tijelima, posebno pri izradi nacrta regulatornih ili provedbenih tehničkih standarda, smjernica ili preporuka u okviru njihovih zadaća.

2.   Do 27. lipnja 2025. Tijelo sklapa memorandum o razumijevanju s europskim nadzornim tijelima u kojem se navodi kako namjeravaju surađivati pri obavljanju svojih zadaća u skladu s pravom Unije.

Članak 92.

Suradnja s tijelima koja nisu tijela za SPNFT

1.   Tijelo surađuje i razmjenjuje informacije s tijelima koja nisu tijela za SPNFT i, na temelju načela nužnosti pristupa informacijama i njihove povjerljivosti, drugim nacionalnim tijelima nadležnima za osiguravanje usklađenosti s direktivama 2009/110/EZ, 2009/138/EZ, 2014/17/EU, 2014/65/EU i (EU) 2015/2366 te europskim nadzornim tijelima, u okviru njihovih mandata.

2.   Tijelo sklapa memorandum o razumijevanju s bonitetnim tijelima kako su definirana u članku 4. stavku 1. točki 40. Uredbe (EU) br. 575/2013, europskim nadzornim tijelima i ostalim nacionalnim tijelima nadležnima za osiguravanje usklađenosti s Uredbom (EU) 2023/1114, kojim se općenito utvrđuje način suradnje i razmjene informacija pri obavljanju nadzornih zadaća u skladu s pravom Unije u odnosu na odabrane i neodabrane obveznike.

Kada to ocijeni potrebnim Tijelo može sklopiti i memorandum o razumijevanju s bilo kojim drugim tijelom iz stavka 1., kojim se općenito utvrđuje način suradnje i razmjene informacija pri obavljanju nadzornih zadaća u skladu s pravom Unije u odnosu na odabrane i neodabrane obveznike.

3.   Do 27. lipnja 2025. Tijelo i ESB sklapaju memorandum o razumijevanju kojim se utvrđuju praktični načini suradnje i razmjene informacija pri obavljanju njihovih zadaća u skladu s pravom Unije.

4.   Tijelo osigurava djelotvornu suradnju i razmjenu informacija između svih nadzornih tijela u sustavu nadzora SPNFT-a i relevantnih tijela iz stavka 1., među ostalim o pristupu svim informacijama i podatcima u središnjoj bazi podataka o SPNFT-u iz članka 11.

Članak 93.

Partnerstva za razmjenu informacija u području SPNFT-a

1.   Ako je to relevantno za izvršavanje zadaća iz poglavlja II., Tijelo može uspostaviti prekogranična partnerstva za razmjenu informacija, u skladu s temeljnim pravima i sudskim postupovnim zaštitnim mjerama, ili sudjelovati u partnerstvima za razmjenu informacija uspostavljenima u jednoj ili više država članica s ciljem podupiranja sprečavanja i suzbijanja pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela i financiranja terorizma. Sudjelovanje Tijela u već postojećem partnerstvu podliježe dogovoru tijela koja su uspostavila takvo partnerstvo.

2.   Ako uspostavi prekogranično partnerstvo za razmjenu informacija, Tijelo osigurava da partnerstvo ispunjava zahtjeve iz članka 75. stavaka 3., 4. i 5. Uredbe (EU) 2024/1624. Osim obveznika, Tijelo može pozvati nadležna tijela iz članka 2. stavka 1. točke 44. podtočaka (a), (b) i (c) te uredbe, kao i tijela, urede i agencije Unije koji imaju ulogu u sprečavanju i suzbijanju pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela i financiranja terorizma, da sudjeluju u partnerstvu ako je takvo sudjelovanje relevantno za izvršavanje njihovih zadaća i ovlasti. Uz jednoglasnu suglasnost sudjelujućih članova, ostale treće strane mogu biti pozvane da povremeno sudjeluju na sastancima partnerstva, prema potrebi.

Članak 94.

Suradnja s OLAF-om, Europolom, Eurojustom i EPPO-om

1.   Tijelo može sklapati radne dogovore s institucijama, decentraliziranim agencijama i drugim tijelima Unije, djelujući u području izvršavanja zakonodavstva i pravosudne suradnje. Ti radni dogovori mogu biti strateške, operativne ili tehničke naravi te je njihov cilj prije svega olakšati suradnju i razmjenu informacija među njihovim strankama. Ti radni dogovori nisu osnova za razmjenu osobnih podataka niti su obvezujući za Uniju ili njezine države članice.

2.   Tijelo uspostavlja i održava blizak odnos s OLAF-om, Europolom, Eurojustom i EPPO-om. U tu svrhu Tijelo uspostavlja zasebne radne dogovore s OLAF-om, Europolom, Eurojustom i EPPO-om kojima se utvrđuju pojedinosti njihove suradnje. Odnos je posebno usmjeren na razmjenu operativnih i strateških informacija i trendova u vezi s prijetnjama s kojima se Unija suočava u području pranja novca i financiranja terorizma.

3.   Kako bi se promicala i olakšala neometana suradnja između Tijela i Europola, Eurojusta i EPPO-a, u radnim dogovorima s njima posebno se predviđa mogućnost slanja časnika za vezu samim tijelima te se utvrđuju uvjeti u tu svrhu.

Članak 95.

Suradnja s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama

1.   Kako bi se ostvarili ciljevi utvrđeni u ovoj Uredbi i ne dovodeći u pitanje odgovarajuće nadležnosti država članica i institucija Unije, Tijelo može uspostavljati kontakte i administrativne dogovore s tijelima za SPNFT u trećim zemljama koja imaju regulatorne i nadzorne ovlasti te ovlasti povezane s FOJ-em u području SPNFT-a, kao i s međunarodnim organizacijama i administracijama trećih zemalja Tim sporazumima ne nastaju pravne obveze za Uniju i njezine države članice niti se njima sprečavaju države članice i njihova nadležna tijela da sklapaju bilateralne ili multilateralne sporazume s tim trećim zemljama.

2.   Tijelo može izraditi model administrativnih dogovora kako bi se uspostavile dosljedne, učinkovite i djelotvorne nadzorne prakse u Uniji te osnažila međunarodna koordinacija i suradnja u borbi protiv pranja novca i financiranja terorizma. Nadzorna tijela i FOJ-evi nastoje primjenjivati taj model dogovora.

3.   Ako se interakcija između nekoliko nadzornih tijela Unije i FOJ-eva s jedne strane s tijelima trećih zemalja s druge strane odnosi na pitanja obuhvaćena zadaćama Tijela kako su navedene u članku 5., Tijelo prema potrebi ima vodeću ulogu u olakšavanju takve interakcije. Tom ulogom Tijela ne dovode se u pitanje redoviti kontakti nadzornih tijela i FOJ-eva s tijelima trećih zemalja.

4.   Tijelo u okviru svojih ovlasti na temelju ove Uredbe i zakonodavnih akata iz članka 1. stavka 2. doprinosi ujedinjenom, zajedničkom, dosljednom i djelotvornom zastupanju interesa Unije na međunarodnim forumima, među ostalim pomaganjem Komisiji u njezinim zadaćama koje se odnose na članstvo Komisije u Stručnoj skupini za financijsko djelovanje te podupiranjem rada i ciljeva skupine financijsko-obavještajnih jedinica Egmont.

POGLAVLJE VI.

OPĆE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 96.

Pristup dokumentima

1.   Uredba (EZ) br. 1049/2001 primjenjuje se na dokumente koje čuva Tijelo.

2.   Protiv odluka koje je donijelo Tijelo u skladu s člankom 8. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 može se podnijeti prigovor Europskom ombudsmanu ili tužba Sudu Europske unije, u skladu s uvjetima utvrđenima u članku 228. odnosno članku 263. UFEU-a.

3.   Pravo uvida u dokumente ne primjenjuje se na povjerljive informacije koje uključuju:

(a)

informacije ili podatke Tijela, financijskih nadzornih tijela ili obveznika dobivene zbog obavljanja zadaća i aktivnosti iz članka 5. stavka 2. i poglavlja II. odjeljka 3.;

(b)

sve operativne podatke ili informacije povezane s takvim operativnim podatcima Tijela i FOJ-eva kojima Tijelo raspolaže zbog obavljanja zadaća i aktivnosti iz članka 5. stavka 5. i poglavlja II. odjeljka 6.

4.   Povjerljive informacije iz stavka 3. točke (a) koje se odnose na postupak nadzora mogu se u cijelosti ili djelomično otkriti obveznicima koji su stranke u tom postupku nadzora, podložno legitimnim interesima drugih osoba u zaštiti njihovih poslovnih tajni. Taj se pristup ne odnosi na interne dokumente Tijela, financijskih nadzornih tijela ili njihovu korespondenciju.

5.   Izvršni odbor donosi praktične mjere za primjenu Uredbe (EZ) br. 1049/2001 i pravila o otkrivanju informacija koje se odnose na postupke nadzora.

Članak 97.

Opća pravila o jeziku

1.   Na Tijelo se primjenjuje Uredba Vijeća br. 1.

2.   Izvršni odbor odlučuje o internim pravilima Tijela o jeziku, koja su u skladu s pravilima o jeziku u izravnom nadzoru, donesenima u skladu s člankom 29.

3.   Prevoditeljski centar za tijela Europske unije, osnovan Uredbom Vijeća (EZ) br. 2965/94 (46), pruža prevoditeljske i sve druge jezične usluge potrebne Tijelu osim usluga usmenog prevođenja.

Članak 98.

Zaštita podataka

1.   Obrada osobnih podataka na temelju ove Uredbe u svrhu sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma kako je navedeno u članku 70. Direktive (EU) 2024/1640 i članku 76. Uredbe (EU) 2024/1624 smatra se nužnom za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili izvršavanje službene ovlasti dodijeljene Tijelu u skladu s člankom 5. Uredbe (EU) 2018/1725 i člankom 6. Uredbe (EU) 2016/679.

Pri izradi smjernica i preporuka u skladu s člankom 54., koje imaju znatan učinak na zaštitu osobnih podataka, Tijelo blisko surađuje s Europskim odborom za zaštitu podataka osnovanim Uredbom (EU) 2016/679 kako bi se izbjeglo udvostručavanje, nedosljednosti i pravna nesigurnost u području zaštite podataka. Tijelo se, nakon odobrenja Komisije, savjetuje i s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka uspostavljenim Uredbom (EU) 2018/1725. Tijelo može kao promatrače u postupak izrade smjernica i preporuka pozvati i nacionalna tijela za zaštitu podataka.

2.   U skladu s člankom 25. Uredbe (EU) 2018/1725 Tijelo smije donijeti interna pravila kojima se ograničava primjena prava ispitanika ako su takva ograničenja potrebna za obavljanje zadaća iz članka 70. Direktive (EU) 2024/1640 i članka 76. Uredbe (EU) 2024/1624.

Članak 99.

Odgovornost Tijela

1.   U slučaju izvanugovorne odgovornosti Tijelo u skladu s općim načelima koja su zajednička zakonodavstvima država članica nadoknađuje svaku štetu koju pri obavljanju dužnosti uzrokuje Tijelo ili njegovo osoblje. Sud Europske unije nadležan je za sve sporove u vezi s nadoknadom takve štete.

2.   Relevantnim odredbama koje se primjenjuju na osoblje Tijela uređuje se osobna financijska odgovornost i disciplinska odgovornost osoblja Tijela prema Tijelu.

Članak 100.

Delegirani akti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članaka 27. i 77. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme počevši od 27. prosinca 2024.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članaka 27. i 77. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 27. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od tri mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za tri mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

7.   Delegirani akt donesen na temelju članka 77. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 101.

Sporazum o sjedištu i uvjeti rada

1.   Potrebni dogovori koji se odnose na smještaj Tijela u državi članici u kojoj se nalazi njegovo sjedište, kao i objekte koje ta država članica stavlja na raspolaganje te posebna pravila koja se u toj državi članici primjenjuju na osoblje Tijela i članove njihovih obitelji utvrđuju se u Sporazumu o sjedištu koji se sklapa između Tijela i te države članice nakon odobrenja Izvršnog odbora.

2.   Država članica u kojoj se nalazi sjedište mora osigurati najbolje moguće uvjete za pravilno funkcioniranje Tijela, uključujući višejezično i europski usmjereno školovanje te primjerenu prometnu povezanost.

Članak 102.

Evaluacija i preispitivanje

1.   Komisija do 31. prosinca 2030. i svakih pet godina nakon toga sastavlja izvješće o uspješnosti Tijela s obzirom na njegove ciljeve, mandat, zadaće i lokaciju u skladu sa smjernicama Komisije. To se izvješće posebno odnosi na:

(a)

moguću potrebu za izmjenom mandata Tijela i financijske posljedice takve izmjene;

(b)

utjecaj svih nadzornih aktivnosti i zadaća Tijela na interese Unije u cjelini, a posebno djelotvornost:

i.

nadzornih zadaća i aktivnosti povezanih s izravnim nadzorom odabranih obveznika;

ii.

neizravnog nadzora neodabranih obveznika;

iii.

neizravnog nadgledanja drugih obveznika;

(c)

utjecaj aktivnosti povezanih s potporom i koordinacijom FOJ-eva, a posebno s koordinacijom zajedničkih analiza prekograničnih aktivnosti i transakcija koje provode FOJ-evi;

(d)

nepristranost, objektivnost i autonomiju Tijela;

(e)

primjerenost mehanizama upravljanja, uključujući sastav i pravila glasovanja Izvršnog odbora te njegov odnos s Općim odborom;

(f)

troškovnu učinkovitost Tijela, prema potrebi, zasebno u odnosu na njegove različite izvore financiranja;

(g)

djelotvornost mehanizma pravne zaštite protiv odluka Tijela te mehanizama neovisnosti i odgovornosti koji se primjenjuju na Tijelo;

(h)

djelotvornost mehanizama suradnje i razmjene informacija između Tijela i tijela koja nisu tijela za SPNFT;

(i)

interakciju između Tijela i drugih nadzornih tijela Unije, uključujući EBA-u, Europol, Eurojust, OLAF i EPPO;

(j)

opseg izravnog nadzora te kriterije i metodologiju za procjenu i odabir subjekata za izravni nadzor;

(k)

djelotvornost ovlasti nadzora i sankcioniranja Tijela;

(l)

djelotvornost i usklađivanje nadzornih praksi nadzornih tijela i ulogu Tijela u tom usklađivanju.

2.   U izvještaju iz stavka 1. ispituje se i sljedeće:

(a)

jesu li resursi Tijela primjereni za izvršavanje njegovih odgovornosti;

(b)

je li primjereno dodijeliti Tijelu dodatne nadzorne zadaće u vezi s obveznicima iz nefinancijskog sektora, navodeći, prema potrebi, vrste subjekata koji bi trebali biti predmet dodatnih nadzornih zadaća;

(c)

je li primjereno Tijelu dodijeliti dodatne zadaće u području potpore i koordinacije rada FOJ-eva;

(d)

je li primjereno Tijelu dodijeliti dodatne ovlasti sankcioniranja.

3.   U svakom drugom izvještaju Komisija provodi temeljito preispitivanje rezultata koje je Tijelo ostvarilo u odnosu na svoje ciljeve, mandat, zadaće i ovlasti, uključujući i procjenu opravdanosti daljnjeg postojanja Tijela u odnosu na te ciljeve, mandat, zadaće i ovlasti.

4.   Izvještaj i svi priloženi prijedlozi prosljeđuju se, prema potrebi, Europskom parlamentu i Vijeću.

Članak 103.

Izmjene Uredbe (EU) br. 1093/2010

Uredba (EU) br. 1093/2010 mijenja se kako slijedi:

1.

članak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 2. drugi podstavak briše se;

(b)

u stavku 5. točka (h) briše se;

2.

članak 4. mijenja se kako slijedi:

(a)

točka (1a) briše se;

(b)

u točki 2. podtočka iii. briše se;

3.

u članku 8. stavku 1. točka (l) briše se;

4.

članci 9.a i 9.b brišu se;

5.

u članku 17. stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„6.   Ne dovodeći u pitanje ovlasti Komisije iz članka 258. UFEU-a, ako se nadležno tijelo ne uskladi s formalnim mišljenjem iz stavka 4. ovog članka u razdoblju koje je u njemu navedeno te ako je potrebno pravodobno ispraviti takvu neusklađenost kako bi se održali ili ponovno uspostavili neutralni uvjeti tržišnog natjecanja ili osiguralo uredno funkcioniranje i cjelovitost financijskog sustava, Tijelo može, ako su relevantni zahtjevi iz zakonodavnih akata navedenih u članku 1. stavku 2. ove Uredbe izravno primjenjivi na financijske institucije, donijeti pojedinačnu odluku upućenu financijskoj instituciji kojom se od nje zahtijeva da poduzme sve potrebne mjere kako bi ispunila svoje obveze na temelju prava Unije, uključujući prestanak bilo kakve prakse.

Odluka Tijela mora biti u skladu s formalnim mišljenjem koje je izdala Komisija na temelju stavka 4.”

;

6.

u članku 19. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Ne dovodeći u pitanje ovlasti Komisije iz članka 258. UFEU-a, ako se nadležno tijelo ne uskladi s odlukom Tijela te time ne osigura da financijska institucija zadovoljava zahtjeve koji su izravno na nju primjenjivi na temelju zakonodavnih akata iz članka 1. stavka 2. ove Uredbe, Tijelo može donijeti pojedinačnu odluku upućenu toj financijskoj instituciji kojom se od nje zahtijeva da poduzme sve potrebne mjere kako bi ispunila svoje obveze na temelju prava Unije, uključujući prestanak bilo kakve prakse.”

;

7.

u članku 33. stavku 1. drugi podstavak briše se;

8.

u članku 40. stavku 7. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Odbor nadzornih tijela može dopustiti prisutnost promatrača. Odbor nadzornih tijela posebno prima predstavnika Tijela za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma osnovanog Uredbom (EU) 2024/1620 Europskog parlamenta i Vijeća (*1) ako se raspravlja ili odlučuje o pitanjima koja su obuhvaćena njegovim mandatom.

(*1)  Uredba (EU) 2024/1620 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. svibnja 2024. o osnivanju Tijela za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma i izmjeni uredaba (EU) br. 1093/2010, (EU) br. 1094/2010 i (EU) br. 1095/2010 (SL L, 2024/1620, 19.6.2024., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2024/1620/oj).”;"

9.

u članku 81. stavak 2.b briše se.

Članak 104.

Izmjene Uredbe (EU) br. 1094/2010

Uredba (EU) br. 1094/2010 mijenja se kako slijedi:

1.

u članku 1. stavku 2. drugi podstavak briše se;

2.

u članku 40. stavku 5. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Odbor nadzornika može dopustiti prisutnost promatrača. Odbor nadzornika posebno prima predstavnika Tijela za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma osnovanog Uredbom (EU) 2024/1620 Europskog parlamenta i Vijeća (*2) ako se raspravlja ili odlučuje o pitanjima koja su obuhvaćena njegovim mandatom.

(*2)  Uredba (EU) 2024/1620 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. svibnja 2024. o osnivanju Tijela za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma i izmjeni uredaba (EU) br. 1093/2010, (EU) br. 1094/2010 i (EU) br. 1095/2010 (SL L, 2024/1620, 19.6.2024., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2024/1620/oj).”;"

3.

u članku 54. stavak 2.a briše se.

Članak 105.

Izmjene Uredbe (EU) br. 1095/2010

Uredba (EU) br. 1095/2010 mijenja se kako slijedi:

1.

u članku 1. stavku 2. drugi podstavak briše se.

2.

u članku 40. stavku 6. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Odbor supervizora može dopustiti prisutnost promatrača. Odbor supervizora posebno prima predstavnika Tijela za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma osnovanog Uredbom (EU) 2024/1620 Europskog parlamenta i Vijeća (*3) ako se raspravlja ili odlučuje o pitanjima koja su obuhvaćena njegovim mandatom.

(*3)  Uredba (EU) 2024/1620 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. svibnja 2024. o osnivanju Tijela za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma i izmjeni uredaba (EU) br. 1093/2010, (EU) br. 1094/2010 i (EU) br. 1095/2010 (SL L, 2024/1620, 19.6.2024., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2024/1620/oj).”;"

3.

u članku 54. stavak 2.a briše se.

Članak 106.

Prijelazne odredbe

1.   Do 27. lipnja 2028. članak 11. primjenjuje se samo na financijske nadzornike, kreditne institucije i financijske institucije. Međutim, nadzorna tijela u nefinancijskom sektoru mogu dobrovoljno ispuniti zahtjeve iz tog članka prije tog datuma.

Za potrebe uspostave i održavanja baze podataka iz članka 11. Tijelo sklapa bilateralni sporazum s EBA-om o pristupu, financiranju i zajedničkom upravljanju bazom podataka o SPNFT-u uspostavljenoj u skladu s člankom 9.a Uredbe (EU) br. 1093/2010. Dogovor se uspostavlja na uzajamno dogovoreno razdoblje, koje se može produljiti najkasnije do 30. lipnja 2027. Tijekom tog razdoblja EBA može barem nastaviti primati informacije, analizirati ih i stavljati na raspolaganje u skladu s člankom 9.a stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1093/2010 ili u skladu s ovom Uredbom, u ime Tijela i na temelju financijskih sredstava koja je Tijelo stavilo na raspolaganje u tu svrhu.

2.   Odstupajući od članka 13. stavka 2., ako, tijekom prvog postupka odabira, više od 40 obveznika ispunjava uvjete za izravni nadzor na temelju članka 13. stavka 1., Tijelo obavlja zadaće navedene u članku 5. stavku 2. u pogledu 40 obveznika ili grupa koje posluju u najvećem broju država članica, bilo u okviru poslovnog nastana bilo na temelju slobode pružanja usluga.

Ako je na temelju kriterija iz prvog podstavka ovog stavka odabrano više od 40 obveznika ili grupa, Tijelo među obveznicima ili grupama koje bi bile odabrane u skladu sa stavkom 1. i koje posluju u najmanjem broju država članica odabire one koje imaju najveći omjer obujma transakcija s trećim zemljama i ukupnog obujma transakcija zabilježen u posljednjoj financijskoj godini.

3.   Odstupajući od članka 13. stavka 3., dodatni postupak odabira koji je u njemu utvrđen ne primjenjuje se tijekom prvog postupka odabira.

4.   Odstupajući od članka 48. stavka 7., sudjelovanje FOJ-eva u istorazinskim ocjenama dobrovoljno je tijekom prvih dviju istorazinskih ocjena.

Članak 107.

Početak aktivnosti Tijela

Komisija je odgovorna za osnivanje i početni rad Tijela do 31. prosinca 2025. U tu svrhu:

(a)

Komisija može imenovati dužnosnika Komisije koji će djelovati kao privremeni izvršni direktor i obavljati dužnosti dodijeljene izvršnom direktoru dok Tijelo ne bude imalo kapacitet za izvršavanje vlastitog proračuna i dok izvršni direktor ne preuzme svoje dužnosti nakon što ga Izvršni odbor imenuje u skladu s člankom 70.;

(b)

odstupajući od članka 62. stavka 1., privremeni izvršni direktor može do imenovanja predsjednika Tijela sazivati i voditi sastanke općeg odbora bez prava glasa;

(c)

odstupajući od članka 64. stavka 4. točke (g) i do donošenja odluke iz članka 70. privremeni izvršni direktor ima ovlasti tijela za imenovanje;

(d)

Komisija može Tijelu ponuditi pomoć, prvenstveno upućivanjem Komisijinih dužnosnika koji će obavljati aktivnosti Tijela koje su odgovornost privremenog izvršnog direktora ili izvršnog direktora;

(e)

privremeni izvršni direktor može odobriti sva plaćanja pokrivena sredstvima predviđenima u proračunu Tijela te može, nakon donošenja plana radnih mjesta Tijela, sklapati ugovore, uključujući ugovore o zapošljavanju osoblja.

Članak 108.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu sedmog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. srpnja 2025.

Međutim, članci 1., 4., 49., 53., 54., 55., od 57. do 66., od 68. do 71., 100., 101. i 107. primjenjuju se od 26. lipnja 2024., a članak 103. primjenjuje se od 31. prosinca 2025.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 31. svibnja 2024.

Za Europski parlament

Predsjednica

R. METSOLA

Za Vijeće

Predsjednica

H. LAHBIB


(1)   SL C 152, 6.4.2022., str. 89.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 24. travnja 2024. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 30. svibnja 2024.

(3)  Uredba (EU) 2023/1113 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. svibnja 2023. o informacijama koje se prilažu prijenosima novčanih sredstava i određene kriptoimovine i o izmjeni Direktive (EU) 2015/849 (SL L 150, 9.6.2023., str. 1.).

(4)  Uredba (EU) 2024/1624 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. svibnja 2024. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma (SL L, 2024/1624, 19.6.2024., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2024/1624/oj).

(5)  Direktiva (EU) 2024/1640 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. svibnja 2024. o mehanizmima koje države članice trebaju uspostaviti radi sprečavanja korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, izmjeni Direktive (EU) 2019/1937 i izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive (EU) 2015/849 (SL L, 2024/1640, 19.6.2024., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2024/1640/oj).

(6)  Uredba (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 12.).

(7)  Uredba (EU) 2021/240 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. veljače 2021. o uspostavi Instrumenta za tehničku potporu (SL L 57, 18.2.2021., str. 1.).

(8)  Uredba Vijeća (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja („EPPO”) (SL L 283, 31.10.2017., str. 1.).

(9)  Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).

(10)  Uredba (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje), o izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i o stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/79/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 48.).

(11)  Uredba (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 84.).

(12)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2019/715 od 18. prosinca 2018. o okvirnoj financijskoj uredbi za tijela osnovana na temelju UFEU-a i Ugovora o Euratomu na koja se upućuje u članku 70. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 122, 10.5.2019., str. 1.).

(13)   SL L 136, 31.5.1999., str. 15.

(14)   SL L 56, 4.3.1968., str. 1.

(15)  Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, 31.5.2001., str. 43.).

(16)  Uredba Vijeća br. 1. o određivanju jezika koji se koriste u Europskoj ekonomskoj zajednici (SL 17, 6.10.1958., str. 385/58.).

(17)  Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (SL L 295, 21.11.2018., str. 39).

(18)  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1).

(19)  Direktiva (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2019. o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije (SL L 305, 26.11.2019., str. 17.).

(20)  Uredba Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (SL L 287, 29.10.2013., str. 63.).

(21)  Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12.6.2014., str. 190.).

(22)  Direktiva 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o sustavima osiguranja depozita (SL L 173, 12.6.2014., str. 149.).

(23)  Uredba (EU) 2023/1114 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. svibnja 2023. o tržištima kriptoimovine i izmjeni uredaba (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 1095/2010 te direktiva 2013/36/EU i (EU) 2019/1937 (SL L 150, 9.6.2023., str. 40.).

(24)   SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(25)   SL C 210, 25.5.2022., str. 5.

(26)   SL C 524, 29.12.2021., str. 10.

(27)  Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.).

(28)  Direktiva 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (SL L 133, 22.5.2008., str. 66.).

(29)  Direktiva 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o osnivanju, obavljanju djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za elektronički novac te o izmjeni direktiva 2005/60/EZ i 2006/48/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2000/46/EZ (SL L 267, 10.10.2009., str. 7.).

(30)  Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 335, 17.12.2009., str. 1.).

(31)  Direktiva 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 60, 28.2.2014., str. 34.).

(32)  Uredba (EU) br. 537/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o posebnim zahtjevima u vezi zakonske revizije subjekata od javnog interesa i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2005/909/EZ (SL L 158, 27.5.2014., str. 77.).

(33)  Direktiva 2014/56/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o izmjeni Direktive 2006/43/EZ o zakonskim revizijama godišnjih financijskih izvještaja i konsolidiranih financijskih izvještaja (SL L 158, 27.5.2014., str. 196.).

(34)  Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (SL L 173, 12.6.2014., str. 349.).

(35)  Direktiva (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (SL L 337, 23.12.2015., str. 35.).

(36)  Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).

(37)  Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (SL L 182, 29.6.2013., str. 19.).

(38)  Uredba (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) te zamjeni i stavljanju izvan snage odluka Vijeća 2009/371/PUP, 2009/934/PUP, 2009/935/PUP, 2009/936/PUP i 2009/968/PUP (SL L 135, 24.5.2016., str. 53.).

(39)  Uredba (EU) 2018/1727 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o Agenciji Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust) te zamjeni i stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 2002/187/PUP (SL L 295, 21.11.2018., str. 138.).

(40)  Direktiva (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ (SL L 141, 5.6.2015., str. 73.).

(41)  Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 193, 30.7.2018., str. 1.).

(42)   SL L 136, 31.5.1999., str. 15.

(43)  Uredba Vijeća (EU) 2016/300 od 29. veljače 2016. o utvrđivanju prihoda nositelja visokih javnih dužnosti EU-a (SL L 58, 4.3.2016., str. 1.).

(44)  Odluka Komisije (EU, Euratom) 2015/444 od 13. ožujka 2015. o sigurnosnim propisima za zaštitu klasificiranih podataka EU-a (SL L 72, 17.3.2015., str. 53.).

(45)  Odluka Komisije (EU, Euratom) 2015/443 оd 13. ožujka 2015. o sigurnosti u Komisiji (SL L 72, 17.3.2015., str. 41.).

(46)  Uredba Vijeća (EZ) br. 2965/94 od 28. studenoga 1994. o osnivanju Prevoditeljskog centra za tijela Europske unije (SL L 314, 7.12.1994., str. 1.).


PRILOG I.

Popis koeficijenata koji se odnose na otegotne i olakotne okolnosti za primjenu članka 22.

Sljedeći koeficijenti kumulativno se primjenjuju na osnovne iznose iz članka 22. stavka 4. na temelju svakog od sljedećih otegotnih i olakotnih okolnosti:

I.

Koeficijenti prilagodbe koji se odnose na otegotne okolnosti:

1.

ako je riječ o opetovanom kršenju, za svako ponavljanje primjenjuje se dodatni koeficijent od 1,1;

2.

ako je riječ o kršenju koje traje dulje od šest mjeseci, primjenjuje se koeficijent od 1,5;

3.

ako je riječ o kršenju kojim su otkriveni sustavni nedostatci u organizaciji odabranog obveznika, a posebno u njegovim postupcima, sustavima upravljanja ili unutarnjim kontrolama, primjenjuje se koeficijent od 2,2;

4.

ako je riječ o namjernom kršenju, primjenjuje se koeficijent od 3;

5.

ako nakon utvrđivanja kršenja nije poduzeta nikakva korektivna mjera, primjenjuje se koeficijent od 1,7;

6.

ako više rukovodstvo odabranog obveznika nije surađivalo s Tijelom prilikom obavljanja njegovih istraga, primjenjuje se koeficijent od 1,5.

II.

Koeficijenti prilagodbe koji se odnose na olakotne okolnosti:

1.

ako više rukovodstvo odabranog obveznika može dokazati da je poduzelo sve potrebne mjere kako bi spriječilo kršenje, primjenjuje se koeficijent od 0,7;

2.

ako je odabrani obvezanik brzo, djelotvorno i u potpunosti obavijestio Tijelo o kršenju, primjenjuje se koeficijent od 0,4;

3.

ako je odabrani obveznik dobrovoljno poduzeo mjere kako bi osigurao da se slično kršenje ne može počiniti u budućnosti, primjenjuje se koeficijent od 0,6.


PRILOG II.

Popis izravno primjenjivih zahtjeva iz članka 22. stavka 3.

1.

Zahtjevi koji se odnose na dubinsku analizu stranke iz članka 22. stavka 3. točaka (a) i (b) ove Uredbe navedeni su u člancima 19., 20., 21., 22., 23., 25., 26., 33., 34., 36., 39., 42., 44., 46. i 47. Uredbe (EU) 2024/1624.

2.

Zahtjevi koji se odnose na politike, kontrole i postupke grupe iz članka 22. stavka 3. točke (a) ove Uredbe navedeni su u: člancima 16. i 17. Uredbe (EU) 2024/1624.

3.

Zahtjevi koji se odnose na obveze prijavljivanja iz članka 22. stavka 3. točaka (a) i (b) ove Uredbe navedeni su u člancima 69., 70. i 71. Uredbe (EU) 2024/1624 i člancima 9., 13. i 18. Uredbe (EU) 2023/1113.

4.

Zahtjevi koji se odnose na unutarnje politike, kontrole i postupke iz članka 22. stavka 3. točke (b) ove Uredbe navedeni su u člancima 9., 10., 11., 18., 48. i 49. Uredbe (EU) 2024/1624 i članku 23. Uredbe (EU) 2023/1113.

5.

Ostali zahtjevi iz članka 22. stavka 3., točaka (c) i (d) ove Uredbe navedeni su u: člancima 73., 77. i 79. Uredbe (EU) 2024/1624 i člancima 7., 8., 10., 11., 12., 14., 16., 17., 19., 21., 24. i 26. Uredbe (EU) 2023/1113.


ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2024/1620/oj

ISSN 1977-0847 (electronic edition)