(1)

Svrha je izmjena Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (3) u vezi s nadzornim ovlastima, sankcijama, podružnicama iz trećih zemalja i okolišnim, socijalnim i upravljačkim (ESG) rizicima unaprijediti usklađivanje okvira za nadzor banaka i, u konačnici, produbiti unutarnje tržište za bankarstvo. Nadležna tijela trebala bi nastojati osigurati da se nadzorni okvir primjenjuje na institucije, kako su definirane u toj direktivi, na razmjeran način, a osobito bi trebala nastojati smanjiti troškove usklađivanja i izvješćivanja za male i jednostavne institucije u mjeri u kojoj je to moguće, uzimajući u obzir preporuke iz izvješća naslovljenog „Studija o troškovima usklađivanja sa zahtjevima za nadzorno izvješćivanje” koje je 2021. objavilo europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) (EBA) osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (4), čiji je cilj prosječno smanjenje troškova izvješćivanja za 10 % do 20 %.

(2)

Nadležna tijela, njihovi članovi osoblja i članovi njihovih upravljačkih tijela trebali bi biti neovisni i slobodni od političkog i gospodarskog utjecaja. Rizici od sukoba interesa narušavaju integritet financijskog sustava Unije i štete cilju integrirane bankovne unije i unije tržišta kapitala. Direktivom 2013/36/EU trebalo bi utvrditi detaljnije odredbe za države članice kako bi se osiguralo da nadležna tijela, uključujući njihove članove osoblja i članove njihovih upravljačkih tijela, djeluju neovisno i objektivno. U tom kontekstu trebalo bi utvrditi minimalne zahtjeve kako bi se spriječili sukobi interesa i ograničio efekt „rotirajućih vrata”, osobito predviđajući razdoblja mirovanja, zabranu trgovanja instrumentima koje izdaju nadzirani subjekti i najdulje razdoblje trajanja mandata za relevantne članove upravljačkih tijela. EBA bi trebala izdati smjernice o sprečavanju sukoba interesa namijenjene nadležnim tijelima, koje se temelje na najboljim primjerima iz međunarodne prakse.

(3)

Članovi osoblja i članovi upravljačkog tijela nadležnog tijela koji podliježu primjeni razdoblja mirovanja trebali bi imati pravo na odgovarajuću naknadu, čija bi svrha trebala biti da im se nadoknadi nemogućnost zapošljavanja, tijekom određenog razdoblja, u subjektima u vezi s kojima se primjenjuju ta ograničenja u pogledu razdoblja mirovanja. Naknada bi trebala biti razmjerna duljini relevantnog razdoblja mirovanja, a o njezinu bi obliku trebala odlučiti svaka država članica.

(4)

Nadzorna tijela bi u obavljanju svojih nadzornih funkcija trebala postupati nadasve časno. Kako bi se povećala transparentnost i osigurali visoki etički standardi, primjereno je da članovi osoblja i članovi upravljačkog tijela nadležnog tijela jednom godišnje podnesu izjavu o interesima. U toj bi izjavi trebalo objaviti informacije o udjelima člana u financijskim instrumentima kako bi se smanjili rizici koji proizlaze iz sukoba interesa koji mogu nastati zbog tih udjela i kako bi se nadležnim tijelima omogućilo da na odgovarajući način upravljaju tim rizicima. Izjavom o interesima ne bi se trebali dovoditi u pitanje zahtjevi za podnošenje izjave o imovinskom stanju na temelju primjenjivih nacionalnih pravila.

(5)

Pružanje temeljnih bankovnih usluga navedenih u točkama 1., 2. i 6. Priloga I. Direktivi 2013/36/EU trebalo bi uvjetovati izričitim i usklađenim zahtjevom za izdavanje odobrenja za rad u pravu Unije, u kojem se navodi da bi društva s poslovnim nastanom u trećoj zemlji koja žele pružati takve temeljne bankovne usluge u Uniji trebala barem osnovati podružnicu u državi članici i da bi takva podružnica trebala imati odobrenje za rad u skladu s pravom Unije, osim ako to društvo želi pružati bankovne usluge u Uniji preko društva kćeri.

(6)

Upotreba bankovnih usluga izvan Unije, kao u kontekstu dogovora Svjetske trgovinske organizacije o obvezama u pogledu financijskih usluga, treba ostati nepromijenjena. Zahtjev za osnivanje podružnice u Uniji ne bi se trebao primjenjivati na slučajeve obrnutog nuđenja, odnosno kada klijent ili druga ugovorna strana pristupi društvu s poslovnim nastanom u trećoj zemlji isključivo na vlastitu inicijativu radi pružanja bankovnih usluga, što uključuje i njihov nastavak, ili bankovnih usluga usko povezanih s onima koje su prvotno zatražene. Pri prenošenju ove Direktive države članice trebale bi moći poduzeti mjere za očuvanje stečenih prava klijenata na temelju postojećih ugovora. Takve bi se mjere trebale primjenjivati isključivo u svrhu olakšavanja prijelaza na provedbu ove Direktive i trebale bi biti usko određene kako bi se izbjegli slučajevi zaobilaženja. Kako bi se spriječilo zaobilaženje pravila koja se primjenjuju na prekogranično pružanje bankovnih usluga od strane društava iz trećih zemalja, nadležna tijela trebala bi moći pratiti pružanje tih usluga. Zahtjev za osnivanje podružnice u Uniji ne bi se trebao primjenjivati ni na međubankarske ni međuposredničke transakcije. Osim toga, ne dovodeći u pitanje sustav izdavanja odobrenja za rad predviđen Direktivom 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća (5) i Uredbom (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (6), zahtjev za osnivanje podružnice ne bi se trebao primjenjivati na slučajeve u kojima kreditne institucije iz trećih zemalja u Uniji pružaju investicijske usluge i aktivnosti navedene u odjeljku A Priloga I. Direktivi 2014/65/EU i sve s njima povezane pomoćne usluge, kao što su povezano primanje depozita ili odobravanje kredita ili zajmova čija je svrha pružanje usluga na temelju te direktive, uključujući pružanje usluga trgovanja financijskim instrumentima ili upravljanja privatnom imovinom. Bez obzira na to, takvim bi se izuzećem trebala uzeti u obzir usklađenost s pravilima o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma kako su utvrđena u Direktivi (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća (7).

(7)

Nadležna tijela trebala bi imati potrebne ovlasti za oduzimanje odobrenja za rad izdanog kreditnoj instituciji ako je za tu kreditnu instituciju utvrđeno da je institucija koja propada ili će vjerojatno propasti, ako ne postoji razumna mogućnost da bi bilo kakve alternativne mjere privatnog sektora ili nadzorne mjere spriječile propast takve kreditne institucije u razumnom roku, i ako mjera sanacije nije nužna radi javnog interesa. U takvoj situaciji kreditnu bi instituciju trebalo likvidirati u skladu s primjenjivim nacionalnim postupkom u slučaju nesolventnosti ili s drugim postupcima koji su za te institucije propisani nacionalnim pravom, čime bi se osigurao njihov uredan izlazak s tržišta, te bi one trebale obustaviti djelatnosti za koje im je izdano odobrenje za rad. Međutim, ne bi trebala postojati automatska poveznica između utvrđivanja propadanja ili vjerojatnog propadanja i oduzimanja odobrenja za rad, kao u drugim slučajevima u kojima nadležno tijelo ima pravo oduzeti odobrenje za rad. Nadležna tijela trebala bi izvršavati svoje ovlasti na način koji je proporcionalan i kojim se uzimaju u obzir značajke primjenjivih nacionalnih postupaka u slučaju nesolventnosti, uključujući postojeće sudske postupke. Ovlast za oduzimanje odobrenja za rad ne bi se trebala upotrebljavati za sprečavanje pokretanja ili nasilno okončanje postupka u slučaju nesolventnosti, kao što je primjena sudskog moratorija ili drugih mjera koje su uvjetovane aktivnom licencijom.

(8)

Financijski holdinzi i mješoviti financijski holdinzi koji su matična društva bankovnih grupa trebali bi i dalje podlijegati mehanizmu identifikacije i odobrenja uvedenom Direktivom (EU) 2019/878 Europskog parlamenta i Vijeća (8). Tim se mehanizmom nadležnim tijelima omogućuje da određene financijske holdinge i mješovite financijske holdinge izravno obuhvate područjem primjene svojeg nadzora i nadzornih ovlasti na temelju Direktive 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (9) kako bi se osigurala usklađenost na konsolidiranoj osnovi. U posebnim okolnostima nadležna tijela trebala bi imati diskrecijsko pravo izuzeti od davanja odobrenja financijski holding ili mješoviti financijski holding osnovan radi držanja sudjelujućih udjela u društvima. Osim toga, kako bi se uzele u obzir posebnosti određenih bankarskih grupa, konsolidirajuće nadzorno tijelo trebalo bi moći dopustiti da se financijski holdinzi ili mješoviti financijski holdinzi koji su izuzeti od odobrenja isključe iz opsega konsolidacije bankarske grupe. Međutim, ovlast za isključivanje tih subjekata iz opsega konsolidacije bankarske grupe trebala bi se izvršavati samo u iznimnim okolnostima, ako su ispunjeni svi uvjeti utvrđeni u primjenjivom pravu, i u tu bi svrhu dotična bankarska grupa trebala dokazati da holding koji bi trebalo isključiti nije uključen u upravljanje tom bankarskom grupom niti relevantan za upravljanje tom bankarskom grupom.

(9)

Nadzorna tijela kreditnih institucija trebala bi imati sve potrebne ovlasti koje im omogućuju obavljanje zadaća i koje obuhvaćaju različite operacije koje obavljaju nadzirani subjekti. U tu svrhu i kako bi se stvorili ravnopravniji uvjeti, nadzorna tijela trebala bi imati na raspolaganju sve nadzorne ovlasti koje im omogućuju da obuhvate značajne operacije koje mogu poduzeti nadzirani subjekti. Stoga bi nadležna tijela trebalo obavijestiti ako značajne operacije koje je proveo nadzirani subjekt, uključujući stjecanje značajnih udjela u subjektima financijskog ili nefinancijskog sektora od strane nadziranih subjekata, značajne prijenose imovine i obveza od nadziranih subjekata ili prema njima te spajanja odnosno pripajanja i podjele u koja su uključeni nadzirani subjekti, pobuđuju sumnju u bonitetni profil tog subjekta ili moguće aktivnosti pranja novca ili financiranja terorizma. Nadalje, nadležna tijela trebala bi imati ovlasti intervenirati u slučajevima stjecanja značajnih udjela, spajanja odnosno pripajanja ili podjela.

(10)

Kako bi se osigurala proporcionalnost i izbjeglo nepotrebno administrativno opterećenje, dodatne ovlasti nadležnih tijela trebale bi se primjenjivati samo na operacije koje se smatraju značajnima. Samo bi se operacije koje obuhvaćaju spajanja odnosno pripajanja ili podjele trebale automatski smatrati značajnim operacijama jer se može očekivati da će novoosnovani subjekt imati znatno drugačiji bonitetni profil od subjekata koji su prvotno bili uključeni u spajanje odnosno pripajanje ili podjelu. Isto tako, subjekti koji su započeli spajanja odnosno pripajanja ili podjele ne bi ih trebali zaključiti prije nego što od nadležnih tijela dobiju prethodno pozitivno mišljenje. Stjecanje udjelâ, ako se smatra značajnim, trebalo bi procijeniti dotično nadležno tijelo na temelju postupka prešutnog odobrenja.

(11)

Kako bi se osiguralo da nadležna tijela imaju mogućnost intervenirati prije poduzimanja značajne operacije, ona bi trebala biti obaviještena unaprijed. Toj obavijesti trebalo bi priložiti informacije koje su nadležnim tijelima potrebne za procjenu predložene operacije iz perspektive bonitetnog nadzora te sprečavanja pranja novca i borbe protiv financiranja terorizma. Nadležna bi tijela tu procjenu trebala započeti u trenutku primitka obavijesti sa svim zatraženim informacijama. U slučaju stjecanja značajnog udjela, ili ako predložena operacija uključuje samo financijske dionike iz iste grupe, ta bi procjena trebala biti vremenski ograničena.

(12)

U slučaju stjecanja značajnog udjela rezultat procjene mogao bi potaknuti nadležno tijelo da donese odluku o protivljenju toj operaciji. Ako se nadležno tijelo u određenom roku ne usprotivi, operacija bi se trebala smatrati odobrenom.

(13)

Odredbe koje se odnose na stjecanje kvalificiranog udjela u kreditnoj instituciji potrebno je uskladiti s odredbama o stjecanju značajnog udjela od strane institucije, u slučaju da je za istu operaciju potrebno provesti obje procjene. Bez pravilnog usklađivanja te bi odredbe mogle dovesti do nedosljednosti u procjenama koje provode nadležna tijela, a u konačnici i u njihovim odlukama.

(14)

Kad je riječ o spajanjima odnosno pripajanjima i podjelama, Direktivom (EU) 2017/1132 Europskog parlamenta i Vijeća (10) utvrđena su usklađena pravila i postupci, posebno za prekogranična spajanja odnosno pripajanja i podjele društava kapitala. Stoga bi postupak procjene koji provode nadležna tijela predviđen u ovoj Direktivi trebao biti dopuna postupku utvrđenom u Direktivi (EU) 2017/1132 i ne bi smio biti u suprotnosti ni s jednom njezinom odredbom. U slučaju prekograničnih spajanja odnosno pripajanja i podjela obuhvaćenih područjem primjene Direktive (EU) 2017/1132, obrazloženo mišljenje nadležnog tijela trebalo bi biti dio procjene usklađenosti sa svim relevantnim uvjetima i pravilnog dovršetka svih postupaka i formalnosti potrebnih za potvrdu koja prethodi spajanju odnosno pripajanju ili podjeli. Stoga bi obrazloženo mišljenje trebalo prenijeti imenovanom nacionalnom tijelu odgovornom za izdavanje potvrde koja prethodi spajanju odnosno pripajanju ili podjeli na temelju Direktive (EU) 2017/1132.

(15)

U nekim situacijama, na primjer kada su uključeni subjekti s poslovnim nastanom u različitim državama članicama, operacije mogu zahtijevati veći broj obavijesti i procjena različitih nadležnih tijela, te stoga zahtijevati učinkovitu suradnju tih tijela. Stoga je potrebno utvrditi obveze suradnje, posebno u pogledu ranog prekograničnog obavješćivanja, neometane razmjene informacija, među ostalim s tijelima odgovornima za sprečavanje pranja novca ili financiranja terorizma, i koordinacije postupka procjene.

(16)

EBA bi trebala biti zadužena za izradu nacrta regulatornih tehničkih standarda, nacrta provedbenih tehničkih standarda i smjernica kako bi se osigurao odgovarajući okvir za primjenu dodatnih nadzornih ovlasti. U tim nacrtima regulatornih tehničkih standarda i nacrtima provedbenih tehničkih standarda trebalo bi posebno precizirati informacije koje nadležna tijela trebaju primiti, elemente koje trebaju procijeniti i suradnju koja je potrebna kada je uključeno više nadležnih tijela. Ti su različiti elementi ključni kako bi se osiguralo da se dovoljno usklađenom metodologijom nadzora omogući učinkovito izvršavanje dodatnih ovlasti, uz najmanje moguće povećanje administrativnog opterećenja.

(17)

Regulacija podružnica koje su osnovala društva iz treće zemlje radi pružanja bankovnih usluga u državi članici podliježe nacionalnom pravu i u vrlo je ograničenoj mjeri usklađena Direktivom 2013/36/EU. Iako su podružnice iz trećih zemalja uvelike i sve više prisutne na bankarskim tržištima Unije, trenutačno podliježu samo vrlo općenitim zahtjevima za pružanje informacija, ali ne i bonitetnim standardima ili mehanizmima suradnje u području nadzora na razini Unije. Zbog nepostojanja ikakvog zajedničkog bonitetnog okvira, na podružnice iz trećih zemalja primjenjuju se neusklađeni nacionalni zahtjevi različite bonitetne razine i opsega. Osim toga, nadležnim tijelima nedostaju sveobuhvatne informacije i potrebni nadzorni alati za pravilno praćenje specifičnih rizika koji proizlaze iz poslovanja grupa iz trećih zemalja u jednoj ili više država članica putem podružnica i društava kćeri. Trenutačno za njih ne postoje integrirani nadzorni mehanizmi, a nadležno tijelo odgovorno za nadzor jedne podružnice grupe iz treće zemlje nije obvezno razmjenjivati informacije s nadležnim tijelima koja nadziru druge podružnice ili društva kćeri iste grupe. Takvo rascjepkano regulatorno okružje stvara rizike za financijsku stabilnost i cjelovitost tržišta Unije i trebalo bi ga na odgovarajući način riješiti putem usklađenog regulatornog okvira za podružnice iz trećih zemalja. Takav okvir trebao bi obuhvaćati minimalne zajedničke zahtjeve u pogledu odobrenja za rad, bonitetnih standarda, unutarnjeg upravljanja, nadzora i izvješćivanja. Taj skup zahtjeva trebao bi se temeljiti na zahtjevima koje države članice već primjenjuju na podružnice iz treće zemlje koje posluju na njihovu državnom području, vodeći pritom računa o sličnim ili istovjetnim zahtjevima koje treće zemlje primjenjuju na strane podružnice, kako bi se osigurala dosljednost među državama članicama i regulatorni okvir Unije za podružnice iz trećih zemalja uskladio s prevladavajućim međunarodnim praksama u tom području.

(18)

Pri izdavanju odobrenja za rad podružnicama iz trećih zemalja i nadzoru tih podružnica nadležna tijela trebala bi moći učinkovito izvršavati svoje nadzorne funkcije. U tu svrhu trebaju imati pristup svim potrebnim informacijama nadzornih tijela relevantne treće zemlje o glavnom društvu podružnice iz treće zemlje i biti u mogućnosti učinkovito koordinirati svoje nadzorne aktivnosti s nadzornim aktivnostima nadzornih tijela treće zemlje. Prije nego što podružnica iz treće zemlje počne obavljati svoje djelatnosti u državi članici, nadležna tijela trebala bi nastojati sklopiti sporazum s nadzornim tijelom dotične treće zemlje kako bi se omogućile suradnja i razmjena informacija. Takav bi se sporazum trebao temeljiti na modelima administrativnih aranžmana koje je razvila EBA u skladu s člankom 33. stavkom 5. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Nadležna tijela trebala bi EBA-i dostaviti informacije o takvim sporazumima. Ako sklapanje administrativnog sporazuma na temelju modela koji je razvila EBA nije moguće, nadležna tijela trebala bi moći upotrebljavati druge aranžmane, na primjer razmjenu pisama, kako bi osigurala da mogu izvršavati svoje nadzorne funkcije.

(19)

Radi proporcionalnosti minimalni zahtjevi uvedeni podružnicama iz trećih zemalja trebali bi odgovarati riziku koji te podružnice predstavljaju za financijsku stabilnost i cjelovitost tržišta Unije i država članica. Podružnice iz trećih zemalja trebalo bi stoga svrstati u 1. razred ako se smatraju rizičnijima ili u 2. razred ako se smatra da su male i jednostavne i ne predstavljaju znatan rizik za financijsku stabilnost (u skladu s definicijom „malih i jednostavnih institucija” iz Uredbe (EU) br. 575/2013). U skladu s time, trebalo bi smatrati da podružnice iz trećih zemalja čija računovodstvena vrijednost imovine u državi članici iznosi 5 milijardi EUR ili više predstavljaju takav veći rizik jer su veće i složenije te bi njihova propast mogla dovesti do znatnog poremećaja tržišta bankovnih usluga ili bankarskog sustava države članice. Rizičnijima bi se trebale smatrati i podružnice iz trećih zemalja koje imaju odobrenje za prihvaćanje depozita stanovništva bez obzira na njihovu veličinu ako iznos takvih depozita stanovništva prelazi određeni prag, u mjeri u kojoj bi njihova propast mogla utjecati na vrlo osjetljive deponente i uzrokovati gubitak povjerenja u sigurnost i stabilnost bankarskog sustava države članice i njegove sposobnosti da zaštiti štednju građana. Stoga bi obje navedene vrste podružnica iz trećih zemalja trebalo svrstati kao podružnice iz trećih zemalja 1. razreda.

(20)

U 1. razred trebalo bi svrstati i podružnice iz trećih zemalja ako glavno društvo podliježe regulaciji, a za nadzor i provedbu te regulacije nije utvrđeno da su barem istovjetni onome što se zahtijeva Direktivom 2013/36/EU i Uredbom (EU) br. 575/2013, ili ako je relevantna treća zemlja uvrštena na popis visokorizičnih trećih zemalja sa strateškim nedostacima u svojem režimu sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma u skladu s Direktivom (EU) 2015/849. Te podružnice iz trećih zemalja predstavljaju znatan rizik za financijsku stabilnost Unije i države članice poslovnog nastana jer okviri za regulaciju ili za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma koji se primjenjuju na njihovo glavno društvo ne obuhvaćaju na odgovarajući način specifične rizike koji proizlaze iz djelatnosti koje podružnica obavlja u državi članici odnosno ne omogućuju njihovo odgovarajuće praćenje, ili rizike za druge ugovorne strane u državi članici povezanih s grupom iz treće zemlje. Za potrebe utvrđivanja istovjetnosti bankovnih bonitetnih i nadzornih standarda treće zemlje u odnosu na standarde Unije, Komisija bi trebala moći zatražiti od EBA-e da provede procjenu i objavi izvješće o bankovnom regulatornom okviru relevantne treće zemlje u skladu s člankom 33. Uredbe (EU) br. 1093/2010. EBA bi trebala osigurati strogu i transparentnu provedbu procjene na temelju pouzdane metodologije. Osim toga, EBA bi se trebala savjetovati i blisko surađivati s nadzornim tijelima treće zemlje, državnim službama nadležnima za regulaciju banaka te, prema potrebi, sa subjektima privatnog sektora, osigurati im pravedan tretman i omogućiti da u razumnom roku dostave dokumentaciju i podnesu očitovanja. Nadalje, EBA bi trebala osigurati da izdano izvješće bude primjereno obrazloženo, da sadržava detaljan opis razmotrenih pitanja i da se dostavi u razumnom roku. Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Direktive, provedbene ovlasti za donošenje odluka o istovjetnosti bankovnih regulatornih okvira podružnica iz trećih zemalja trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (11).

(21)

Nadležna tijela trebala bi imati izričitu ovlast zahtijevati, na pojedinačnoj osnovi, da podružnice iz trećih zemalja podnesu zahtjev za izdavanje odobrenja za rad u skladu s glavom III. poglavljem I. Direktive 2013/36/EU, barem ako te podružnice posluju s klijentima ili drugim ugovornim stranama u drugim državama članicama kršeći pravila unutarnjeg tržišta, ako predstavljaju znatan rizik za financijsku stabilnost Unije ili države članice u kojoj imaju poslovni nastan ili ako je ukupni iznos imovine svih podružnica iz trećih zemalja u Uniji koje pripadaju istoj grupi iz treće zemlje jednak ili veći od 40 milijardi EUR ili ako je iznos imovine podružnice iz treće zemlje u državi članici u kojoj ima poslovni nastan jednak ili veći od 10 milijardi EUR. Nadalje, od nadležnih tijela trebalo bi zahtijevati da procjenjuju imaju li podružnice iz trećih zemalja sistemsku važnost ako je ukupni iznos imovine svih podružnica iz trećih zemalja u Uniji koje pripadaju istoj grupi iz treće zemlje jednak ili veći od 40 milijardi EUR Sve podružnice iz trećih zemalja koje pripadaju istoj grupi iz treće zemlje s poslovnim nastanom u jednoj državi članici ili u cijeloj Uniji trebale bi podlijegati takvoj procjeni koju provode njihova nadležna tijela. Tom bi se procjenom, u skladu s posebnim kriterijima, trebalo ispitati predstavljaju li te podružnice sličnu razinu rizika za financijsku stabilnost Unije ili njezinih država članica kao institucije koje se na temelju Direktive 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 575/2013 smatraju „sistemski važnim institucijama”. Ako nadležna tijela utvrde da su podružnice iz trećih zemalja sistemski važne, trebala bi im uvesti zahtjeve primjerene za ublažavanje rizika za financijsku stabilnost. U tu bi svrhu nadležna tijela trebala moći naložiti podružnicama iz trećih zemalja da podnesu zahtjev za izdavanje odobrenja za rad kao institucije kćeri na temelju Direktive 2013/36/EU da bi mogle nastaviti obavljati bankovne djelatnosti u državi članici ili u cijeloj Uniji. Nadalje, nadležna tijela trebala bi moći propisati druge zahtjeve, posebno obvezu restrukturiranja imovine podružnica iz trećih zemalja ili njihova poslovanja u Uniji tako da te podružnice više ne budu sistemski važne, odnosno dodatne zahtjeve u pogledu kapitala, likvidnosti, izvješćivanja ili objavljivanja informacija ako bi to bilo dovoljno da se odgovori na rizike za financijsku stabilnost. Nadležna tijela trebala bi imati mogućnost da podružnicama iz trećih zemalja za koje se procijeni da imaju sistemsku važnost ne uvedu nijedan od tih zahtjeva te bi u tom slučaju trebala dostaviti obrazloženu obavijest EBA-i i nadležnim tijelima država članica u kojima je relevantna grupa iz treće zemlje osnovala druge podružnice iz trećih zemalja ili institucije kćeri. Kako bi se razmotrile posljedice na razini cijele Unije, nadležna tijela koja odluče izvršiti svoje ovlasti da nalože podružnicama da podnesu zahtjev za odobrenje za rad kao institucije kćeri trebala bi se unaprijed savjetovati s EBA-om i dotičnim nadležnim tijelima.

(22)

Kako bi se promicala dosljednost nadzornih odluka u vezi s grupom iz treće zemlje koja ima podružnice i društva kćeri u cijeloj Uniji, nadležna tijela pri provedbi procjene sistemske važnosti trebala bi se savjetovati s EBA-om i nadležnim tijelima država članica u kojima je relevantna grupa iz treće zemlje osnovala druge podružnice iz trećih zemalja ili institucije kćeri kako bi procijenila rizike za financijsku stabilnost koje relevantna podružnica iz treće zemlje može predstavljati za države članice koje nisu država članica u kojoj ima poslovni nastan.

(23)

Nadležna tijela trebala bi provoditi redovite provjere usklađenosti podružnica iz trećih zemalja s relevantnim zahtjevima iz Direktive 2013/36/EU i izreći nadzorne mjere u vezi s tim podružnicama kako bi se osigurala ili ponovno uspostavila usklađenost s tim zahtjevima. Kako bi se olakšao djelotvoran nadzor sukladnosti s tim zahtjevima za podružnice iz trećih zemalja i omogućio sveobuhvatan pregled poslovanja grupa iz trećih zemalja u Uniji, nadležnim tijelima trebalo bi staviti na raspolaganje zajedničke nadzorne i financijske izvještaje na standardiziranim obrascima. EBA bi trebala biti ovlaštena za izradu nacrta provedbenih tehničkih standarda kojima se utvrđuju ti obrasci. Osim toga, kako bi se osiguralo da sve djelatnosti grupa iz trećih zemalja koje u Uniji posluju putem podružnica iz trećih zemalja podliježu sveobuhvatnom nadzoru, spriječilo zaobilaženje zahtjeva koji se na te grupe primjenjuju na temelju prava Unije i na najmanju moguću mjeru sveli potencijalni rizici za financijsku stabilnost Unije, potrebno je uspostaviti odgovarajuće mehanizme suradnje nadležnih tijela. Podružnice 1. razreda iz trećih zemalja trebale bi osobito biti obuhvaćene djelokrugom kolegija nadzornih tijela za grupe iz trećih zemalja u Uniji. Ako takav kolegij već ne postoji, nadležna tijela trebala bi osnovati ad hoc kolegij za sve podružnice 1. razreda iz trećih zemalja koje pripadaju istoj grupi ako ta grupa posluje u nekoliko država članica.

(24)

Okvir Unije za podružnice iz trećih zemalja trebao bi se primjenjivati ne dovodeći u pitanje postojeće diskrecijsko pravo država članica da od društava iz određenih trećih zemalja općenito zahtijevaju da bankovne djelatnosti na njihovu državnom području obavljaju isključivo putem institucija kćeri koje imaju odobrenje za rad u skladu s glavom III. poglavljem I. Direktive 2013/36/EU. Taj bi se zahtjev mogao odnositi na treće zemlje koje primjenjuju bonitetne i nadzorne standarde za banke koji nisu istovjetni standardima iz nacionalnog prava države članice ili na treće zemlje u čijim su režimima za sprečavanje pranja novca i financiranje terorizma prisutni strateški nedostaci.

(25)

Neovisno o postojećim primjenjivim pravilima o tajnosti, trebalo bi poboljšati razmjenu informacija između nadležnih tijela i poreznih tijela. Razmjena informacija trebala bi u svakom slučaju biti u skladu s nacionalnim pravom, a ako informacije potječu iz druge države članice, relevantna nadležna tijela trebala bi postići sporazum o otkrivanju.

(26)

Ključno je da institucije, financijski holdinzi i mješoviti financijski holdinzi ispunjavaju bonitetne zahtjeve kako bi se osigurala njihova sigurnost i stabilnost te očuvala stabilnost financijskog sustava na razini Unije u cjelini i u svakoj državi članici. Stoga bi Europska središnja banka (ESB) i nacionalna nadležna tijela trebali imati ovlast za poduzimanje pravodobnih i odlučnih mjera ako te institucije, financijski holdinzi i mješoviti financijski holdinzi te njihovi stvarni upravitelji ne postupaju u skladu s bonitetnim zahtjevima ili nadzornim odlukama.

(27)

Kako bi se osigurali ravnopravni uvjeti u području ovlasti za izricanje sankcija, države članice trebale bi propisati djelotvorne, proporcionalne i odvraćajuće administrativne kazne, periodične penale i druge administrativne mjere za kršenja nacionalnih odredaba kojima se prenosi Direktiva 2013/36/EU te za kršenja Uredbe (EU) br. 575/2013 ili odluka koje je donijelo nadležno tijelo na temelju tih odredaba ili te uredbe. Te administrativne kazne, periodični penali i druge administrativne mjere trebali bi ispunjavati određene minimalne zahtjeve, uključujući minimalne ovlasti koje bi trebale biti povjerene nadležnim tijelima za njihovo izricanje, kriterije koje bi nadležna tijela trebala uzeti u obzir pri njihovoj primjeni, zahtjeve za objavljivanje ili razine administrativnih kazni i periodičnih penala. EBA bi trebala biti ovlaštena izvješćivati o suradnji među nadležnim tijelima u kontekstu primjene administrativnih kazni, periodičnih penala i drugih administrativnih mjera.

(28)

Države članice trebale bi moći izreći administrativne kazne ako dotično kršenje podliježe i nacionalnom kaznenom pravu. Nadležna tijela pri određivanju vrste administrativnih kazni ili drugih administrativnih mjera i razine administrativnih novčanih kazni trebala bi uzeti u obzir sve prethodne kaznene sankcije izrečene za isto kršenje fizičkoj ili pravnoj osobi koja je odgovorna za to kršenje. Time se želi osigurati da se težina svih administrativnih kazni i drugih administrativnih mjera izrečenih u svrhu kažnjavanja u slučaju kumulacije administrativnih i kaznenih postupaka koji su posljedica istog protupravnog postupanja ograniči na ono što je nužno s obzirom na težinu dotičnog kršenja. U tu bi svrhu države članice trebale uspostaviti odgovarajuće mehanizme kako bi osigurale da su nadležna tijela i pravosudna tijela propisno i pravodobno obaviještena o svim administrativnim ili kaznenim postupcima pokrenutima protiv iste fizičke ili pravne osobe.

(29)

Administrativne novčane kazne trebale bi imati odvraćajući učinak kako bi se u budućnosti spriječilo slično ili isto postupanje fizičke ili pravne osobe koja krši nacionalne odredbe kojima se prenosi Direktiva 2013/36/EU ili Uredbu (EU) br. 575/2013. Administrativne novčane kazne za pravne osobe trebale bi se dosljedno primjenjivati, posebno u pogledu određivanja maksimalnog iznosa tih kazni, pri čemu bi u obzir trebalo uzeti ukupni godišnji neto promet relevantnog društva. Međutim, ukupni godišnji neto promet u smislu Direktive 2013/36/EU trenutačno nije ni iscrpan ni dovoljno jasan da bi se osigurali ravnopravni uvjeti u primjeni administrativnih novčanih kazni. Kako bi se osigurao dosljedan izračun u cijeloj Uniji, Direktivom 2013/36/EU trebalo bi predvidjeti popis elemenata koje treba uključiti u izračun ukupnog godišnjeg neto prometa.

(30)

Osim administrativnih novčanih kazni, nadležna tijela trebala bi imati ovlasti za izricanje periodičnih penala institucijama, financijskim holdinzima, mješovitim financijskim holdinzima i onim članovima upravljačkog tijela u upravljačkoj funkciji, višem rukovodstvu, nositeljima ključnih funkcija, drugim osobama koje preuzimaju značajan rizik i svim drugim fizičkim osobama za koje je utvrđeno da su u skladu s nacionalnim pravom odgovorni za kršenje obveze poštovanja nacionalnih odredaba kojima se prenosi Direktiva 2013/36/EU ili svojih obveza na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013 ili na temelju odluke koju je donijelo nadležno tijelo na temelju tih odredaba ili te uredbe. Države članice trebale bi donijeti posebna pravila i djelotvorne mehanizme za primjenu periodičnih penala. Periodične penale trebalo bi uvesti u slučaju kontinuiranog kršenja. Ne dovodeći u pitanje postupovna prava pogođenih osoba na zakonito postupanje na temelju primjenjivog prava, uključujući pravo tih osoba na saslušanje, nadležna tijela trebala bi moći izreći periodične penale bez prethodnog zahtjeva, naloga ili upozorenja stranci koja je počinila kršenje kojima se zahtjeva ponovno uspostavljanje usklađenosti. Budući da je svrha periodičnih penala prisiliti fizičke ili pravne osobe na okončanje kršenja koje je u tijeku, njihova primjena ne bi trebala sprečavati nadležna tijela u izricanju kasnijih administrativnih kazni za isto kršenje. Trebalo bi biti moguće izreći periodične penale na određeni datum i početi ih primjenjivati od kasnijeg datuma. Ako države članice ne odrede drukčije, periodične penale trebalo bi izračunavati na dnevnoj osnovi.

(31)

Kako bi se osigurao najveći mogući opseg djelovanja nakon kršenja i doprinijelo sprečavanju budućih kršenja, bez obzira na to podliježu li ta kršenja, prema nacionalnom pravu, administrativnoj kazni ili drugoj administrativnoj mjeri, države članice trebale bi moći predvidjeti dodatne administrativne kazne i više iznose administrativnih novčanih kazni i periodičnih penala.

(32)

Pri izricanju periodičnih penala, nadležno tijelo trebalo bi uzeti u obzir mogući učinak periodičnih penala na financijsko stanje fizičke ili pravne osobe koja je počinila kršenje te nastojati izbjeći situaciju u kojoj bi se kaznom uzrokovala nesolventnost fizičke ili pravne osobe koja je počinila kršenje ili dovelo do ozbiljnih financijskih poteškoća ili koja bi predstavljala neproporcionalni postotak godišnjeg prihoda fizičke osobe ili ukupnog godišnjeg prometa pravne osobe. Nadležna tijela trebala bi osigurati i da se periodični penali primjenjuju na članove upravljačkog tijela, više rukovodstvo, nositelje ključnih funkcija, druge osobe koje preuzimaju značajan rizik i na sve druge fizičke osobe za koje je utvrđeno da su izravno odgovorne za kršenje, bilo pojedinačno ili zajednički.

(33)

U iznimnim situacijama, ako pravni sustav države članice ne dopušta izricanje administrativnih kazni predviđenih ovom Direktivom, trebalo bi biti moguće iznimno primjenjivati pravila o administrativnim kaznama tako da kaznu pokrene nadležno tijelo, a izrekne je pravosudno tijelo. Međutim, nužno je da te države članice osiguraju da primjena tih pravila i kazni ima istovjetan učinak kao i administrativne kazne koje izriču nadležna tijela. Predviđene sankcije trebale bi biti stoga učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

(34)

Kako bi se osigurale odgovarajuće sankcije za kršenja nacionalnih odredaba kojima se prenosi Direktiva 2013/36/EU i za kršenja Uredbe (EU) br. 575/2013, trebalo bi dopuniti popis kršenja koja podliježu administrativnim kaznama, periodičnim penalima i drugim administrativnim mjerama. Stoga bi popis kršenja navedenih u Direktivi 2013/36/EU trebalo izmijeniti.

(35)

Nakon uvođenja Međunarodnog standarda financijskog izvještavanja 9 – Financijski instrumenti (MSFI 9) 1. siječnja 2018., rezultat izračuna očekivanih kreditnih gubitaka, koji se temelji na pristupima izrade modela, izravno utječe na iznos regulatornog kapitala i regulatorne omjere institucija. Ti pristupi izrade modela osnova su i za izračun očekivanih kreditnih gubitaka ako institucije primjenjuju nacionalne računovodstvene okvire. Stoga je važno da nadležna tijela i EBA imaju jasan uvid u učinak tih izračuna na raspon vrijednosti rizikom ponderirane imovine i kapitalnih zahtjeva za slične izloženosti. U tu bi svrhu postupak ocjenjivanja trebao obuhvaćati i te pristupe izrade modela. S obzirom na to da institucije koje izračunavaju kapitalne zahtjeve u skladu sa standardiziranim pristupom za kreditni rizik mogu primjenjivati i modele za izračun očekivanih kreditnih gubitaka u okviru MSFI-ja 9, te bi institucije također trebale biti uključene u postupak ocjenjivanja, uzimajući pritom u obzir načelo proporcionalnosti.

(36)

Uredbom (EU) 2019/876 Europskog parlamenta i Vijeća (12) izmijenjena je Uredba (EU) br. 575/2013 uvođenjem revidiranog okvira za tržišni rizik koji je izradio Bazelski odbor za nadzor banaka. Alternativni standardizirani pristup koji je dio tog novog okvira omogućuje institucijama da modeliraju određene parametre koji se primjenjuju za izračun rizikom ponderirane imovine i kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik. Stoga je važno da nadležna tijela i EBA imaju jasan uvid u raspon vrijednosti rizikom ponderirane imovine i kapitalnih zahtjeva za slične izloženosti ne samo u skladu s alternativnim pristupom na temelju internih modela, nego i u skladu s alternativnim standardiziranim pristupom. Stoga bi postupak ocjenjivanja tržišnog rizika trebao obuhvatiti revidirane standardizirane pristupe i pristupe internih modela, uzimajući pritom u obzir načelo proporcionalnosti.

(37)

Globalna tranzicija prema održivom gospodarstvu kako je sadržana u Pariškom sporazumu (13), donesenom 12. prosinca 2015. u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime („Pariški sporazum”), i Programu Ujedinjenih naroda za održivi razvoj do 2030. zahtijevat će temeljitu socioekonomsku preobrazbu i ovisit će o mobilizaciji znatnih financijskih sredstava iz javnog i privatnog sektora. Europskim zelenim planom, koji je Komisija predstavila u svojoj komunikaciji od 11. prosinca 2019., Unija se obvezala da će do 2050. postati klimatski neutralna. Financijski sustav ima važnu ulogu u potpori toj tranziciji, koja se ne odnosi samo na iskorištavanje i podupiranje budućih prilika, nego i na pravilno upravljanje rizicima koji bi pritom mogli nastati. Budući da ti rizici mogu utjecati na stabilnost pojedinačnih institucija i financijskog sustava u cjelini, potreban je poboljšan regulatorni bonitetni okvir kojim se bolje integriraju povezani rizici.

(38)

Dosad nezabilježen opseg tranzicije prema održivom, klimatski neutralnom i kružnom gospodarstvu znatno će utjecati na financijski sustav. Mreža središnjih banaka i nadzornih tijela za ozelenjivanje financijskog sustava potvrdila je 2018. da su rizici povezani s klimom izvor financijskog rizika. U komunikaciji Komisije od 6. srpnja 2021. naslovljenoj „Strategija za financiranje tranzicije prema održivom gospodarstvu” („Obnovljena strategija održivog financiranja”) naglašava se da ESG rizici te rizici koji proizlaze iz fizičkih posljedica klimatskih promjena, gubitka bioraznolikosti i osobito šireg uništavanja ekosustava predstavljaju dosad nezabilježen izazov za gospodarstvo Unije i stabilnost financijskog sustava. Ti su rizici specifični zbog njihova utjecaja na budućnost i karakterističnih učinaka u kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom razdoblju. Specifičnost rizika povezanih s klimom i drugih rizika za okoliš, primjerice rizika koji proizlaze iz uništavanja okoliša i gubitka bioraznolikosti, u vezi s rizicima tranzicije i fizičkim rizicima, osobito zahtijeva upravljanje tim rizicima tijekom dugoročnog razdoblja od najmanje deset godina.

(39)

Dugoročnost i dubina tranzicije prema održivom, klimatski neutralnom i kružnom gospodarstvu dovest će do znatnih promjena u poslovnim modelima institucija. Odgovarajuća prilagodba financijskog sektora, a osobito kreditnih institucija, potrebna je kako bi se u gospodarstvu Unije ostvario cilj nulte neto stope emisija stakleničkih plinova do 2050., uz istodobno zadržavanje inherentnih rizika pod kontrolom. Stoga bi nadležnim tijelima trebalo omogućiti da taj proces prilagodbe procijene i da interveniraju u slučajevima kada institucije klimatskim rizicima, kao i rizicima koji proizlaze iz uništavanja okoliša i gubitka bioraznolikosti, upravljaju na način kojim se ugrožava stabilnost pojedinačnih institucija ili ukupna financijska stabilnost. Nadležna tijela također bi trebala pratiti i imati ovlasti za djelovanje ako postoje rizici koji proizlaze iz trendova tranzicije u kontekstu relevantnih regulatornih ciljeva Unije i država članica u odnosu na ESG čimbenike, primjerice kako je utvrđeno u Uredbi (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća (14), komunikaciji Komisije od 14. srpnja 2021. naslovljenoj „Spremni za 55 %: ostvarivanje klimatskog cilja EU-a za 2030. na putu ka klimatskoj neutralnosti” (paket „Spremni za 55 %”) i globalnom okviru za bioraznolikost iz Kunminga i Montreala koji je Konferencija stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti Ujedinjenih naroda donijela 19. prosinca 2022., kao i, ako je to relevantno za institucije koje posluju na međunarodnoj razini, pravnih i regulatornih ciljeva trećih zemalja, zbog kojih nastaju rizici za njihove poslovne modele i strategije ili za financijsku stabilnost. Nadležna tijela također bi trebala imati ovlasti za jačanje ciljeva, mjera i djelovanja u okviru bonitetnih planova institucija ako se oni smatraju nedostatnima kao odgovor na ESG rizike u kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom razdoblju i ako bi zbog toga mogli predstavljati značajne rizike za njihovu solventnost. Klimatske rizike i, općenitije, okolišne rizike trebalo bi razmatrati zajedno sa socijalnim i upravljačkim rizicima u okviru jedinstvene kategorije rizika kako bi se omogućila sveobuhvatna i koordinirana integracija tih čimbenika koji su često međusobno povezani. ESG rizici usko su povezani s pojmom održivosti jer ESG čimbenici predstavljaju tri glavna stupa održivosti.

(40)

Kako bi se održala odgovarajuća otpornost na negativne učinke ESG čimbenika, institucije s poslovnim nastanom u Uniji trebaju moći sustavno utvrđivati i mjeriti ESG rizike i upravljati njima, a od njihovih nadzornih tijela trebalo bi zahtijevati da procijene rizike na razini pojedinačne institucije, kao i na sistemskoj razini, dajući prednost okolišnim čimbenicima i s razvojem metodologija i alata za procjenu prelazeći na druge čimbenike održivosti. Institucijama bi trebalo uvesti zahtjev da procijene usklađenost svojih portfelja s ambicijom Unije da postane klimatski neutralna do 2050. i spriječi uništavanje okoliša i gubitak bioraznolikosti. Institucije bi trebale imati obvezu utvrditi posebne planove kao odgovor na financijske rizike koji kratkoročno, srednjoročno i dugoročno proizlaze iz ESG čimbenika, među ostalim iz trendova tranzicije u kontekstu relevantnih regulatornih ciljeva Unije i država članica, primjerice kako je utvrđeno u Pariškom sporazumu, Uredbi (EU) 2021/1119, paketu „Spremni za 55 %” i globalnom okviru za bioraznolikost iz Kunminga i Montreala, kao i, ako je to relevantno za institucije koje djeluju na međunarodnoj razini, pravnih i regulatornih ciljeva trećih zemalja. Institucijama bi trebalo uvesti zahtjev za čvrste mehanizme upravljanja i interne procese za upravljanje ESG rizicima i za uspostavu strategija koje su odobrila njihova upravljačka tijela, a kojima se ne uzima u obzir samo trenutačni, već i budući učinak ESG čimbenika. Kolektivno znanje i osviještenost upravljačkih tijela institucija o ESG čimbenicima te interno raspoređivanje kapitala institucija kao odgovor na ESG rizike bit će također presudni za jačanje otpornosti na negativne učinke tih rizika. Posebnosti ESG rizika znače da se njihovo poznavanje, mjerenje i upravljanje mogu znatno razlikovati među institucijama. Kako bi se osigurali konvergencija u cijeloj Uniji i ujednačeno razumijevanje ESG rizika, bonitetni regulatorni okvir trebao bi sadržavati odgovarajuće definicije i minimalne standarde za njihovu procjenu. Da bi se ostvario taj cilj, u Direktivu 2013/36/EU trebale bi se uključiti definicije, a EBA bi trebala imati ovlasti odrediti minimalni skup referentnih metodologija za procjenu utjecaja ESG rizika na financijsku stabilnost institucija, dajući prednost učinku okolišnih čimbenika. S obzirom na to da su ESG rizici po svojoj prirodi usmjereni na budućnost znači da su analiza scenarija i testiranje otpornosti na stres, zajedno s planovima kao odgovorom na te rizike, posebno korisni alati za procjenu, EBA bi trebala imati ovlasti i za izradu jedinstvenih kriterija za sadržaj planova kao odgovora na te rizike te za utvrđivanje scenarija i primjenu metoda testiranja otpornosti na stres. EBA bi svoje scenarije trebala temeljiti na dostupnim znanstvenim dokazima, nadovezujući se na rad Mreže središnjih banaka i nadzornih tijela za ozelenjivanje financijskog sustava i napore Komisije da ojača suradnju među svim relevantnim javnim tijelima s ciljem razvoja zajedničke metodološke osnove, kako je navedeno u obnovljenoj strategiji održivog financiranja. Okolišni rizici, uključujući rizike povezane s klimom i rizike koji proizlaze iz uništavanja okoliša i gubitka bioraznolikosti, trebali bi imati prioritet s obzirom na njihovu hitnost i posebnu važnost analize scenarija i testiranja otpornosti na stres u njihovoj procjeni.

(41)

Kao glavni pružatelji financiranja za poduzeća i kućanstva u Uniji, institucije imaju važnu ulogu u promicanju održivog razvoja diljem Unije. Kako bi Unija ostvarila svoj opći cilj postizanja klimatske neutralnosti do 2050., kako je utvrđen u Uredbi (EU) 2021/1119, institucije trebaju u svoje politike i aktivnosti integrirati ulogu promicanja održivog razvoja. Kako bi se uzeo u obzir taj proces integracije, poslovni modeli i strategije institucija moraju se testirati u odnosu na relevantne regulatorne ciljeve Unije za održivo gospodarstvo, uključujući, na primjer, mjere koje je propisao Europski znanstveni savjetodavni odbor za klimatske promjene, kako bi se utvrdili ESG rizici koji proizlaze iz neusklađenosti. Ako institucije objavljuju svoje ciljeve i obveze u pogledu održivosti na temelju drugih obveznih ili dobrovoljnih okvira za održivost, kao što je Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (15), ti bi ciljevi i obveze trebali biti usklađeni s posebnim planovima kao odgovorom na ESG rizike s kojima se suočavaju u kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom razdoblju. Nadležna tijela trebala bi u okviru svojih relevantnih nadzornih aktivnosti procijeniti u kojoj mjeri institucije odgovaraju na ESG rizike te imaju popratne politike upravljanja i operativne mjere koje se odražavaju u ciljevima i ključnim točkama utvrđenima u njihovim bonitetnim planovima, a koje su u skladu s njihovim objavljenim obvezama u pogledu održivosti u kontekstu postupka prilagodbe u cilju klimatske neutralnosti do 2050. Kako bi se promicao pouzdan i učinkovit nadzor nad rizicima te upravljačko ponašanje usklađeno s njihovom dugoročnom strategijom održivosti, sklonost institucija preuzimanju rizika u odnosu na ESG rizike trebala bi biti sastavni dio njihovih politika i praksi primitaka.

(42)

ESG rizici mogu imati dalekosežne posljedice za stabilnost pojedinačnih institucija i financijskog sustava u cjelini. Stoga bi nadležna tijela te rizike trebala dosljedno uključivati u svoje relevantne nadzorne aktivnosti, među ostalim u postupak nadzorne provjere i ocjene te u testiranje otpornosti na stres od tih rizika. Komisija putem Instrumenta za tehničku potporu uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/240 Europskog parlamenta i Vijeća (16) pruža potporu nacionalnim nadležnim tijelima pri izradi i primjeni metodologija testiranja otpornosti na stres te će nastaviti pružati tehničku potporu u tom području. Međutim, metodologije testiranja otpornosti na stres od ESG rizika dosad su se uglavnom primjenjivale na istraživački način. Kako bi se testiranje otpornosti na stres od ESG rizika čvrsto i dosljedno uključilo u nadzor, EBA, Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) (EIOPA) osnovano Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (17) i Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) (ESMA) osnovano Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (18) trebali bi zajednički izraditi smjernice kojima bi osigurali dosljedno stajalište i zajedničke metodologije za testiranje otpornosti na stres od ESG rizika. Testiranje tih rizika trebalo bi započeti s klimatskim i okolišnim čimbenicima, a kad se prikupi više podataka o ESG rizicima i budu dostupne metodologije za potporu razvoju dodatnih alata za procjenu njihova kvantitativnog učinka na financijske rizike, nadležna tijela trebala bi u svojim procjenama adekvatnosti institucija sve više procjenjivati učinak tih rizika. Kako bi se osigurala konvergencija nadzornih praksi, EBA bi trebala izdati smjernice o ujednačenom uključivanju ESG rizika u postupak nadzorne provjere i ocjene.

(43)

Odredbe Direktive 2013/36/EU o okviru zaštitnog sloja za sistemski rizik već se mogu primjenjivati za otklanjanje različitih vrsta sistemskih rizika, uključujući sistemske rizike povezane s klimatskim promjenama. U mjeri u kojoj nadležna tijela ili imenovana tijela institucije smatraju da rizici povezani s klimatskim promjenama mogu imati ozbiljne negativne posljedice za financijski sustav i realno gospodarstvo u državama članicama, trebala bi uvesti stopu zaštitnog sloja za sistemski rizik koja bi se mogla primijeniti i na određene skupine ili podskupine izloženosti, na primjer na one koje podliježu fizičkim rizicima i rizicima tranzicije povezanima s klimatskim promjenama, ako smatraju da je uvođenje takve stope učinkovito i razmjerno za ublažavanje tih rizika.

(44)

Tržišta kriptoimovine posljednjih su godina brzo rasla. Kako bi se odgovorilo na moguće rizike za institucije uzrokovane njihovom izloženosti kriptoimovini koja nije u dovoljnoj mjeri obuhvaćena postojećim bonitetnim okvirom, Bazelski odbor za nadzor banaka razvio je standard za bonitetni tretman izloženosti kriptoimovini. Dio tog standarda odnosi se na upravljanje rizicima od strane institucija i primjenu postupka nadzorne provjere i ocjene institucija. Od institucija koje su izravno ili neizravno izložene kriptoimovini ili od institucija koje pružaju povezane usluge za bilo koji oblik kriptoimovine trebalo bi zahtijevati da imaju uspostavljenje politike, postupke i prakse upravljanja rizicima kako bi na odgovarajući način upravljale rizicima koji proizlaze iz njihove izloženosti kriptoimovini. Institucije bi u svojim aktivnostima upravljanja rizicima osobito trebale uzeti u obzir rizike povezane s tehnologijom kriptoimovine, opće rizike povezane s informacijskom i komunikacijskom tehnologijom (IKT) i kibernetičke rizike, pravne rizike, rizike od pranja novca i financiranja terorizma te rizike vrednovanja. Nadležna tijela trebala bi moći poduzeti potrebne nadzorne mjere ako se prakse upravljanja rizicima koje provode institucije smatraju nedostatnima.

(45)

Svrha je procjene primjerenosti članova upravljačkih tijela osigurati da su ti članovi kvalificirani za svoju ulogu i da imaju dobar ugled. Čvrst okvir za procjenu primjerenosti članova upravljačkog tijela i nositeljâ ključnih funkcija presudan je čimbenik u osiguravanju da se institucijama i njihovim rizicima upravlja na odgovarajući način. Postojećim pravilima ne osigurava se pravodobna procjena primjerenosti članova upravljačkog tijela koju provodi institucija koja ih imenuje. Nadalje, trenutačno ne postoje pravila za procjenu primjerenosti nositeljâ ključnih funkcija. Osim toga, prekogranične institucije suočene su s velikim razlikama među nacionalnim pravilima i postupcima, što smanjuje učinkovitost trenutačnog okvira. Postojanje znatno različitih zahtjeva u pogledu procjene primjerenosti u cijeloj Uniji posebno je relevantno pitanje u kontekstu bankovne unije. Stoga je važno utvrditi skup pravila na razini Unije kojima bi se uspostavio dosljedniji i predvidljiviji okvir za procjenu primjerenosti. Time će se potaknuti konvergencija nadzora, dodatno omogućiti povjerenje među nadležnim tijelima i pružiti veća pravna sigurnost institucijama. Procjene primjerenosti važan su element nadzora zajedno s drugim mehanizmima kao što su postupak nadzorne provjere i ocjene te pravila o primicima kojima se zajedno osigurava dobro upravljanje institucijama.

(46)

Kako bi se osiguralo dobro upravljanje, olakšala neovisna mišljenja i kritični izazovi te predstavila različita mišljenja i iskustva, upravljačka tijela trebala bi biti dovoljno raznolika u pogledu dobi, roda, zemljopisnog podrijetla te obrazovnog i profesionalnog profila. Rodna ravnoteža od posebne je važnosti za osiguravanje odgovarajuće zastupljenosti stanovništva te bi je trebalo promicati.

(47)

S obzirom na to da imaju primarnu odgovornost za procjenu primjerenosti svakog člana upravljačkog tijela, institucije, financijski holdinzi i mješoviti financijski holdinzi trebali bi provesti početnu procjenu primjerenosti prije nego što novi član preuzme dužnost, uz određene iznimke, nakon čega slijedi provjera nadležnih tijela. Ti subjekti trebali bi osigurati ažurnost informacija o primjerenosti članova upravljačkog tijela. Ti bi subjekti te informacije trebali priopćiti nadležnom tijelu. Čim postanu poznate nove činjenice ili druge okolnosti koje bi mogle utjecati na primjerenost članova upravljačkog tijela, ti subjekti trebali bi o tome bez nepotrebne odgode obavijestiti nadležna tijela. Ti bi subjekti trebali poduzeti potrebne mjere ako zaključe da član ili potencijalni član upravljačkog tijela ne ispunjava zahtjeve u pogledu primjerenosti. Isti zahtjevi trebali bi se primjenjivati i na nositelje ključnih funkcija.

(48)

Kako bi se subjektima osigurale pravna sigurnost i predvidljivost, potrebno je uspostaviti postupovna pravila kojima bi nadležna tijela potvrdila primjerenost članova upravljačkog tijela i nositeljâ ključnih funkcija velikih institucija. Takva postupovna pravila trebala bi omogućiti nadležnim tijelima da prema potrebi zatraže sve dodatne informacije, među ostalim putem dokumentacije, razgovora i saslušanja. Informacije i dokumenti koji su potrebni nadležnim tijelima za procjenu primjerenosti, među ostalim u kontekstu zahtjeva za procjenu primjerenost koji velike institucije trebaju dostaviti prije nego što potencijalni član preuzme dužnost („ex ante zahtjev za procjenu primjerenost”) za članove upravljačkog tijela u upravljačkoj funkciji ili predsjednika upravljačkog tijela u nadzornoj funkciji, trebali bi biti dostupni nadležnim tijelima na način koji odrede nadležna tijela. Nadležna tijela trebala bi ponovno procijeniti primjerenost člana ako su se promijenile relevantne informacije koje se odnose na primjerenost tog člana. Nadležna tijela ne bi trebala biti obvezna ponovno procijeniti primjerenost članova upravljačkog tijela pri obnovi njihova mandata, osim ako su se relevantne informacije kojima raspolažu nadležna tijela promijenile i ako bi ta promjena mogla utjecati na primjerenost dotičnog člana. Nadležna tijela trebala bi imati ovlast za poduzimanje potrebnih mjera ako zaključe da zahtjevi u pogledu primjerenosti nisu ispunjeni. Nadležna tijela trebala bi moći zatražiti od tijela odgovornog za nadzor sprečavanja pranja novca ili financiranja terorizma u skladu s Direktivom (EU) 2015/849 da na temelju procjene rizika pregleda relevantne informacije o članovima upravljačkog tijela i da ima pristup središnjoj bazi podataka o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma.

(49)

Zbog rizika koje predstavljaju velike institucije, a koji osobito proizlaze iz mogućih učinaka širenja zaraze, nadležna tijela država članica u kojima se provodi procjena primjerenosti nadzornog tijela nakon što je član preuzeo dužnost u upravljačkom tijelu, u skladu s nacionalnim pravom, trebala bi biti obaviještena bez nepotrebne odgode čim postoji jasna namjera imenovanja člana upravljačkog tijela u upravljačkoj funkciji ili predsjednika upravljačkog tijela u nadzornoj funkciji. Velike institucije trebale bi u svakom slučaju osigurati da nadležna tijela prime ex ante zahtjev za procjenu primjerenost najkasnije 30 radnih dana prije nego što potencijalni član preuzme dužnost. Uz ex ante zahtjev za procjenu primjerenost trebali bi biti priloženi svi relevantni dokumenti i informacije koji su potrebni za procjenu, bez obzira na to je li procjena primjerenosti koju provode nadležna tijela dovršena prije ili nakon što osoba preuzme dužnost. Ako kaznena evidencija ili drugi dokumenti propisani nacionalnim pravom ili koje su navela nadležna tijela postanu dostupni u kasnijoj fazi, nadležna tijela također bi trebala primiti te dokumente ili informacije bez nepotrebne odgode. Ex ante zahtjev za procjenu primjerenost trebao bi omogućiti nadležnim tijelima da započnu svoju analizu i poduzmu mjere u kontekstu procjene. Takve mjere mogu uključivati sprečavanje potencijalnog člana da preuzme dužnost sve dok nadležno tijelo ne primi dovoljno informacija ili sudjelovanje u pojačanom dijalogu u slučaju da nadležno tijelo ima dvojbe u pogledu primjerenosti potencijalnog člana kako bi se osiguralo da potencijalni član bude ili postane primjeren pri preuzimanju dužnosti. EBA bi trebala izdati smjernice o načinima usredotočenog i temeljitog dijaloga između nadležnog tijela i velike institucije s ciljem uklanjanja svih prepreka u pogledu primjerenosti potencijalnog člana u duhu suradnje. Ex ante zahtjev za procjenu primjerenost trebao bi omogućiti nadležnim tijelima da se uključe u rani dijalog s velikim institucijama o primjerenosti članova upravljačkog tijela u izvršnoj funkciji ili predsjednika upravljačkog tijela u upravljačkoj funkciji prije nego što preuzmu svoju dužnost. Međutim, ex ante zahtjevom za procjenu primjerenost ne bi se trebale dovoditi u pitanje ovlasti i odgovornost velike institucije pri osiguravanju primjerenosti članova upravljačkog tijela ni ex post procjene koje provode nadležna tijela, ako je to dopušteno u skladu s nacionalnim pravom.

(50)

Nadalje, kad je riječ o velikim institucijama, nadležna tijela trebala bi propisno razmotriti određivanje najduljeg razdoblja za zaključenje procjene primjerenosti, barem u pogledu imenovanja članova upravljačkog tijela i imenovanja voditelja internih kontrolnih funkcija i glavnog financijskog direktora na dužnost u takvim institucijama. Trebalo bi biti moguće prema potrebi produljiti takvo najdulje razdoblje.

(51)

Procjenom primjerenosti članova upravljačkog tijela ne bi se trebalo dovoditi u pitanje nacionalno pravo o imenovanju predstavnika zaposlenikâ u upravljačkom tijelu i o imenovanju članova upravljačkog tijela u nadzornoj funkciji koje provode regionalna ili lokalna izabrana tijela. U tim slučajevima trebale bi se uspostaviti odgovarajuće zaštitne mjere kako bi se osigurala primjerenost tih članova upravljačkog tijela.

(52)

EBA bi do 31. prosinca 2029., u bliskoj suradnji s ESB-om, trebala preispitati primjenu i učinkovitost okvira za procjenu primjerenosti te izvijestiti o tome, uzimajući u obzir i načelo proporcionalnosti, posebno u odnosu na male i jednostavne institucije.

(53)

EBA bi trebala izraditi smjernice o kriterijima za utvrđivanje postoje li opravdani razlozi za sumnju da se pranje novca ili financiranje terorizma obavlja ili da je obavljeno ili da je bilo pokušano ili da postoji povećani rizik od toga u vezi s bilo kojim subjektom. EBA bi pri izradi tih smjernica trebala surađivati s ESMA-om i s tijelom za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma osnovano Uredbom (EU) 2024/1620 Europskog parlamenta i Vijeća (19) („Tijelo za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma”), nakon što se ono osnuje. U slučaju da Tijelo za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma nije operativno u trenutku pripreme tih smjernica, EBA bi trebala donijeti te smjernice bez da mora surađivati s tim tijelom.

(54)

S obzirom na ulogu procjene primjerenosti za razborito i dobro upravljanje institucijama, potrebno je nadležnim tijelima pružiti nove alate za procjenu primjerenosti članova upravljačkih tijela, višeg rukovodstva i nositelja ključnih funkcija, primjerice izjave o odgovornostima i mapiranje dužnosti. Tim novim alatima trebao bi se poduprijeti i rad nadležnih tijela na preispitivanju sustava upravljanja institucija u okviru postupka nadzorne provjere i ocjene. Neovisno o općoj zajedničkoj odgovornosti upravljačkog tijela, trebalo bi propisati da institucije sastavljaju pojedinačne izjave u kojima se utvrđuju uloge i dužnosti svih članova upravljačkog tijela u upravljačkoj funkciji, višeg rukovodstva i nositelja ključnih funkcija te mapiranje dužnosti, uključujući pojedinosti o linijama izvješćivanja i linijama odgovornosti te osobama koje su dio sustava upravljanja institucije te njihovim dužnostima. Njihove konkretne dužnosti i odgovornosti nisu uvijek jasno ili dosljedno definirane i moguće su situacije u kojima se dvije ili više uloga preklapa ili su određena područja dužnosti i odgovornosti zanemarena jer nisu jasno u nadležnosti jedne osobe. Opseg dužnosti i odgovornosti svakog pojedinca trebao bi biti dobro definiran, a za sve zadaće trebalo bi jasno utvrditi nadležnosti. Ti bi alati trebali osigurati dodatnu odgovornost članova upravljačkog tijela u upravljačkoj funkciji, višeg rukovodstva i nositelja ključnih funkcija. Nadalje, ako države članice to smatraju potrebnim, trebale bi moći donijeti ili zadržati strože zahtjeve za takve alate.

(55)

Dodatni kapitalni zahtjev koji nadležno tijelo institucije odredi u skladu s Direktivom 2013/36/EU kao odgovor na rizike koji nisu rizik prekomjerne financijske poluge ne bi se trebao povećati kao rezultat toga što institucija postaje dužna primjenjivati minimalnu donju granicu utvrđenu u Uredbi (EU) br. 575/2013, pri čemu je sve ostalo jednako. Nadalje, nakon što institucija postane dužna primjenjivati minimalnu donju granicu, nadležno tijelo trebalo bi preispitati dodatni kapitalni zahtjev te institucije i posebice procijeniti jesu li i u kojoj mjeri ti zahtjevi već u potpunosti obuhvaćeni činjenicom da je institucija dužna primjenjivati minimalnu donju granicu. Ako je to slučaj, trebalo bi smatrati da se dodatni kapitalni zahtjev institucije preklapa s rizicima na koje se odnosi minimalna donja granica u kapitalnom zahtjevu institucije i stoga bi nadležno tijelo taj zahtjev trebalo smanjiti koliko je potrebno da se uklone takva preklapanja sve dok je institucija dužna primjenjivati minimalnu donju granicu.

(56)

Slično tome, nakon što institucija postane dužna primjenjivati minimalnu donju granicu, nominalni iznos njezina redovnog osnovnog kapitala koji se zahtijeva u okviru zaštitnog sloja za sistemski rizik i zaštitnog sloja za OSV instituciju mogao bi se povećati iako nije došlo do odgovarajućeg povećanja makrobonitetnih ili sistemskih rizika povezanih s tom institucijom. U takvim bi slučajevima nadležno tijelo ili imenovano tijelo institucije trebalo preispitati kalibraciju stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik te osigurati da su te stope i dalje primjerene i da se rizici koji su već pokriveni ne obračunavaju dvaput samo zbog toga što je institucija obveznik primjene minimalne donje granice. Takvo preispitivanje trebalo bi se provoditi istom učestalošću kao i preispitivanje zaštitnih slojeva, koje se provodi jednom godišnje za zaštitni sloj za OSV instituciju i svake dvije godine za zaštitni sloj za sistemski rizik. Međutim, nadležno tijelo institucije ili imenovano tijelo institucije trebalo bi moći češće prilagođavati kalibraciju zaštitnih slojeva.

(57)

Kako bi se omogućila pravodobna i djelotvorna aktivacija zaštitnog sloja za sistemski rizik, potrebno je pojasniti primjenu relevantnih odredaba te pojednostavniti i uskladiti primjenjive postupke. Imenovanim tijelima u svim državama članicama trebalo bi omogućiti određivanje zaštitnog sloja za sistemski rizik kako bi se osiguralo da su tijela ovlaštena za pravodobno, proporcionalno i učinkovito uklanjanje sistemskih rizika te kako bi se omogućilo priznavanje stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik koje su odredila tijela u drugim državama članicama. Da bi se priznala stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik koju je odredila druga država članica, trebala bi biti potrebna samo obavijest tijela o priznavanju te stope. Kako bi se izbjegli nepotrebni postupci za izdavanje odobrenja za rad u slučajevima u kojima odluka o utvrđivanju stope zaštitnog sloja dovodi do smanjenja prethodno utvrđene stope ili ne dovodi do njihovih promjena, potrebno je uskladiti postupak iz članka 131. stavka 15. Direktive 2013/36/EU s postupkom iz članka 133. stavka 9. te direktive. Postupke utvrđene u članku 133. stavcima 11. i 12. te direktive trebalo bi pojasniti i bolje uskladiti s postupcima koji su prema potrebi primjenjivi na druge stope zaštitnog sloja za sistemski rizik.

(58)

Komisija bi trebala biti ovlaštena za donošenje regulatornih tehničkih standarda koje je izradila EBA u pogledu izuzeća za izdavanje odobrenja za rad investicijskim društvima kao kreditnim institucijama, popisa minimalnih informacija koje treba dostaviti za procjenu značajnih poslova, postupka procjene značajnih poslova, aranžmana za vođenje poslovnih knjiga podružnica iz trećih zemalja, mehanizma suradnje i funkcioniranja kolegija nadzornih tijela, koncepta izloženosti riziku statusa neispunjavanja obveza koje su značajne u apsolutnom smislu i pragova za veliki broj značajnih drugih ugovornih strana i pozicija u dužničkim ili vlasničkim instrumentima različitih izdavatelja te minimalnog sadržaja upitnika o primjerenosti, životopisa i interne procjene primjerenosti. Komisija bi te regulatorne tehničke standarde trebala donijeti delegiranim aktima na temelju članka 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

(59)

Komisija bi trebala biti ovlaštena za donošenje provedbenih tehničkih standarda koje je izradila EBA u pogledu jedinstvenih formata i definicija za izvješćivanje posredničkih matičnih društava, postupka savjetovanja između nadležnih tijela u vezi sa stjecanjem kvalificiranog udjela, postupka savjetovanja među nadležnim tijelima u vezi sa spajanjem odnosno pripajanjem ili podjelom te regulatornih i financijskih informacija o podružnicama iz trećih zemalja i o glavnim društvima. Komisija bi te provedbene tehničke standarde trebala donijeti provedbenim aktima na temelju članka 291. UFEU-a i u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

(60)

Pri izradi tehničkih standarda i smjernica te odgovaranju na pitanja koja se odnose na njihovu praktičnu primjenu ili provedbu, EBA bi trebala uzeti u obzir načelo proporcionalnosti i osigurati da te standarde i smjernice bez prevelikog napora mogu primjenjivati i male i jednostavne institucije.

(61)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njezina opsega ili učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(62)

Direktivu 2013/36/EU trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

članak 2. mijenja se kako slijedi:

2.

u članku 3. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

3.

u članku 4. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

4.

umeće se sljedeći članak:

(*3)  Uredba (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 12.)."

(*4)  Uredba Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (SL L 287, 29.10.2013., str. 63.)."

(*5)  Uredba (EU) br. 468/2014 Europske središnje banke od 16. travnja 2014. o uspostavljanju okvira za suradnju unutar Jedinstvenog nadzornog mehanizma između Europske središnje banke i nacionalnih nadležnih tijela te s nacionalnim imenovanim tijelima (Okvirna uredba o SSM-u) (ESB/2014/17) (SL L 141, 14.5.2014., str. 1.)."

(*6)  Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 225, 30.7.2014., str. 1.).”;"

5.

članak 8.a mijenja se kako slijedi:

6.

u članku 18. dodaje se sljedeća točka:

;

7.

članak 21.a mijenja se kako slijedi:

8.

u članku 21.b umeće se sljedeći stavak:

9.

umeće se sljedeći članak:

10.

u članku 22. stavku 2. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Nadležna tijela odmah, a u svakom slučaju u roku od deset radnih dana od primitka obavijesti ili informacija, u pisanom obliku potvrđuju primitak obavijesti iz stavka 1. ili dodatnih informacija iz stavka 3.”

11.

članak 23. mijenja se kako slijedi:

12.

u glavi III. dodaju se sljedeća poglavlja:

(*9)  Direktiva (EU) 2019/2162 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni direktiva 2009/65/EZ i 2014/59/EU (SL L 328, 18.12.2019., str. 29.)."

(*10)  Uredba Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (Uredba EZ o koncentracijama) (SL L 24, 29.1.2004., str. 1.).”;"

13.

glava VI. zamjenjuje se sljedećim:

(*11)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/61 оd 10. listopada 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost kreditnih institucija (SL L 11, 17.1.2015., str. 1.)."

(*12)  Direktiva 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o sustavima osiguranja depozita (SL L 173, 12.6.2014., str. 149.)."

(*13)  Uredba (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. srpnja 2002. o primjeni međunarodnih računovodstvenih standarda (SL L 243, 11.9.2002., str. 1.)”;"

14.

u članku 53. stavku 1., drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Povjerljive informacije koje te osobe, revizori ili stručnjaci saznaju u obavljanju svojih dužnosti smiju se priopćiti samo u sažetom ili skupnom obliku tako da nije moguće prepoznati pojedinu kreditnu instituciju, ne dovodeći u pitanje slučajeve koji su obuhvaćeni kaznenim ili poreznim pravom.”

15.

u članku 56. dodaje se sljedeći stavak:

„Članak 53. stavak 1. i članak 54. ne isključuju razmjenu informacija između nadležnih tijela i poreznih tijela u istoj državi članici, u skladu s nacionalnim pravom. Ako informacije potječu iz druge države članice, razmjenjuju se samo kako je navedeno u prvoj rečenici ovoga stavka uz izričitu suglasnost nadležnih tijela koja su ih priopćila.”

16.

članci 65. i 66. zamjenjuju se sljedećim:

(*14)  Uredba (EU) 2022/2554 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2022. o digitalnoj operativnoj otpornosti za financijski sektor i izmjeni uredbi (EZ) br. 1060/2009, (EU) br. 648/2012, (EU) br. 600/2014, (EU) br. 909/2014 i (EU) 2016/1011 (SL L 333, 27.12.2022., str. 1.)."

(*15)  Provedbena uredba Komisije (EU) 2021/451 оd 17. prosinca 2020. o utvrđivanju provedbenih tehničkih standarda za primjenu Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu nadzornog izvješćivanja institucija i o stavljanju izvan snage Provedbene uredbe (EU) br. 680/2014 (SL L 97, 19.3.2021., str. 1.).”;"

17.

članak 67. mijenja se kako slijedi:

18.

članak 70. zamjenjuje se sljedećim:

19.

u članku 73. prvi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Institucije moraju imati uspostavljene dobre, djelotvorne i sveobuhvatne strategije i procese za kontinuiranu procjenu i održavanje iznosa, vrsta i raspodjele internog kapitala koje smatraju adekvatnima za pokrivanje vrste i razine rizika kojima su izložene ili bi mogle biti izložene. Institucije izričito uzimaju u obzir kratkoročno, srednjoročno i dugoročno razdoblje za pokrivanje ESG rizika.”

20.

u članku 74. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

21.

članak 76. mijenja se kako slijedi:

22.

članak 77. mijenja se kako slijedi:

23.

članak 78. mijenja se kako slijedi:

24.

u članku 79. dodaje se sljedeća točka:

;

25.

članak 81. zamjenjuje se sljedećim:

26.

u članku 83. dodaje se sljedeći stavak:

27.

u članku 85. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

28.

umeće se sljedeći članak:

29.

članak 88. mijenja se kako slijedi:

30.

članak 91. zamjenjuje se sljedećim:

(*19)  Uredba (EU) 2024/1620 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. svibnja 2024. o osnivanju Tijela za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma i izmjeni uredaba (EU) br. 1093/2010, (EU) br. 1094/2010 i (EU) br. 1095/2010 (SL L, 2024/1620, 19.6.2024., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2024/1620/oj).;"

31.

umeće se sljedeći članak:

32.

članak 92. mijenja se kako slijedi:

33.

članak 94. mijenja se kako slijedi:

34.

u članku 97. stavku 4. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Pri provođenju provjere i ocjene iz stavka 1. ovog članka nadležna tijela primjenjuju načelo proporcionalnosti u skladu s kriterijima objavljenima na temelju članka 143. stavka 1. točke (c). Posebno, za potrebe provjere i ocjene institucije, nadležno tijelo može razmotriti jesu li ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

35.

članak 98. mijenja se kako slijedi:

36.

u članku 100. dodaju se sljedeći stavci:

37.

u članku 101. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

38.

članak 104. mijenja se kako slijedi:

39.

članak 104.a mijenja se kako slijedi:

40.

u članku 104.b umeće se sljedeći stavak:

41.

u članku 106. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

42.

U glavi VII. poglavlju 3. ispred odjeljka I. umeće se sljedeći odjeljak:

43.

članak 121. zamjenjuje se sljedećim:

44.

članak 131. mijenja se kako slijedi:

45.

članak 133. mijenja se kako slijedi:

46.

članak 142. mijenja se kako slijedi:

47.

članak 161. mijenja se kako slijedi: