(1)

Zaštita podataka i osiguranje osjetljivih komunikacija od ključne su važnosti za društvo, gospodarstvo, sigurnost i blagostanje Unije. Kibernetička sigurnost strateški je važna za razvoj „Europe spremne za digitalno doba” (2) i jedan je od glavnih ciljeva programa politike za digitalno desetljeće (3).

(2)

U strategiji EU-a za sigurnosnu uniju (4) i strategiji EU-a za kibernetičku sigurnost (5) šifriranje je istaknuto kao jedna od glavnih tehnologija za postizanje otpornosti, tehnološke suverenosti i izgradnju operativnih kapaciteta za sprečavanje kibernetičkih napada. Šifriranje je zapravo neophodno digitalnom svijetu za osiguranje digitalnih sustava i transakcija, zaštitu niza temeljnih prava i osiguranje obrambenih sposobnosti. Utrka raznih zemalja i privatnih subjekata u razvoju kapaciteta kvantnog računalstva i stvaranju novih potencijalno vrijednih prilika prijetnja je postojećim kriptografskim standardima. Ti standardi imaju bitnu ulogu u osiguravanju povjerljivosti i cjelovitosti podataka, zaštiti osjetljivih komunikacija i podupiranju ključnih elemenata mrežne sigurnosti.

(3)

Mogući budući razvoj kvantnih računala koja su sposobna probiti današnje šifriranje Europu prisiljava da iznađe čvršće zaštitne mehanizme kojima će zaštititi osjetljive komunikacije i dugoročnu cjelovitost povjerljivih informacija, tj. da što brže prijeđe na postkvantnu kriptografiju. Ta nova vrsta kriptografije uklonit će poznate slabe točke sadašnje asimetrične kriptografije i povećati otpornost na prijetnje od zlonamjernog korištenja kvantnih računala.

(4)

Prepoznajući potencijalnu prijetnju kvantnog računalstva kriptografiji s javnim ključem, Komisija već više od desetljeća financira istraživanje i razvoj postkvantne kriptografije.

(5)

Države članice trebale bi razmisliti o što bržoj migraciji svoje postojeće digitalne infrastrukture i usluga za javne uprave i druge kritične infrastrukture na postkvantnu kriptografiju, što uključuje i temeljnu promjenu u kriptografskim algoritmima, protokolima i sustavima. Kako je istaknuto u nedavnoj Komisijinoj Bijeloj knjizi „Kako odgovoriti na potrebe europske digitalne infrastrukture”, za to je nužan koordinirani rad koji uključuje državne agencije, normizacijska tijela, sektorske dionike te istraživače i stručnjake u području kibernetičke sigurnosti.

(6)

Ovom se Preporukom Komisije države članice potiču na izradu sveobuhvatne strategije za uvođenje postkvantne kriptografije radi koordinirane i sinkronizirane tranzicije različitih država članica i njihovih javnih sektora. U strategiji bi se trebali odrediti jasni ciljevi, ključne etape i rokovi prema kojima bi se utvrdio zajednički plan prelaska na postkvantnu kriptografiju. Na temelju njega u cijeloj bi se Uniji tehnologije postkvantne kriptografije trebale uvesti u postojeće sustave javne uprave i kritičnu infrastrukturu putem hibridnih programa u kojima se postkvantna kriptografija može kombinirati s postojećim kriptografskim pristupima ili s kvantnom distribucijom ključa.

(7)

Da bi prelazak bio uspješan, plan koordiniranog prelaska na postkvantnu kriptografiju trebao bi sadržavati popis mjera koje države članice trebaju poduzeti, uključujući razmatranje postkvantnih kriptografskih algoritama, s jasnim vremenskim okvirom za različite faze i ključne etape koje treba ostvariti, uzimajući u obzir njihove međuovisnosti, kao i dionike koje treba uključiti.

(8)

Za usklađeno uvođenje postkvantne kriptografije u cijeloj Uniji bitno je razviti zajedničke europske norme i okvir za utvrđivanje i odabir postkvantnih kriptografskih algoritama koji će se koristiti u digitalnim mrežama i uslugama u Uniji. Unija već podupire razvoj i testiranje postkvantnih kriptografskih algoritama koji su kandidati za norme financiranjem istraživača koji aktivno sudjeluju u međunarodnim postupcima odabira postkvantne kriptografije. Ovom se Preporukom Komisije države članice potiču da na razini EU-a blisko surađuju s Unijinim stručnjacima za kibernetičku sigurnost, Skupinom za suradnju u području sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava i Agencijom Europske unije za kibersigurnost (ENISA) na evaluaciji i odabiru odgovarajućih postkvantnih kriptografskih algoritama i njihovu donošenju u obliku normi EU-a radi usklađenog uvođenja kvantne kriptografije u cijeloj Uniji.

(9)

Države članice i Unija trebale bi nastaviti aktivno surađivati s međunarodnim strateškim partnerima na razvoju međunarodnih normi za postkvantnu kriptografiju kako bi se osigurala interoperabilnost komunikacija u budućnosti.

(10)

Nakon što ga države članice prihvate, plan koordiniranog prelaska na postkvantnu kriptografiju trebao bi služiti kao model za utvrđivanje nacionalnih planova prelaska na postkvantnu kriptografiju ili, ako takvi planovi već postoje, njihovo usklađivanje sa zajedničkim planom.

(11)

Kako bi se postigao napredak u ostvarivanju ciljeva ove Preporuke, Komisija namjerava pomno pratiti mjere poduzete na temelju nje. Da bi se omogućilo takvo praćenje, države članice potiču se da Komisiji, na njezin zahtjev, dostave sve relevantne informacije koje se od njih razumno mogu očekivati. Na temelju tako prikupljenih informacija i svih drugih dostupnih informacija Komisija će procijeniti učinke ove Preporuke i utvrditi jesu li potrebni dodatni koraci, uključujući predlaganje obvezujućih akata prava Unije.

(12)

Ova Preporuka o postkvantnoj kriptografiji temelji se na ciljevima politike utvrđenima u strategiji EU-a za kibernetičku sigurnost za povećanje sigurnosti i otpornosti digitalne infrastrukture i usluga Unije za javne uprave i druge kritične infrastrukture od početne do krajnje točke, služi ciljevima jedinstvenog digitalnog tržišta i Zajedničke komunikacije o europskoj strategiji gospodarske sigurnosti 10919/23 (6) te se u njoj uzimaju u obzir rizici za fizičku i kibernetičku sigurnost kritične infrastrukture, kao i rizici utvrđeni u okviru nedavno provedene procjene rizika za kvantne tehnologije (7). Njome se poštuju temeljna prava i načela priznata Poveljom EU-a o temeljnim pravima (članci 7., 8. i 11.) i Europskom konvencijom o ljudskim pravima (članci 8. i 10.), što podrazumijeva pozitivne obveze država da na minimum svedu rizik od nezakonitog pristupa i kontrole nad informacijama, a za to su potrebne zaštita i promicanje kriptografskih tehnologija.