(1)

Na 108. zasjedanju Međunarodne konferencije rada 2019. donesena je Konvencija br. 190. Međunarodne organizacije rada (MOR) o iskorjenjivanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada iz 2019., koja se može navoditi kao Konvencija o nasilju i uznemiravanju iz 2019. („Konvencija”).

(2)

Unija promiče ratifikaciju međunarodnih konvencija o radu koje MOR klasificirao kao ažurirane radi promicanja dostojanstvenog rada za sve, zdravlja i sigurnosti na radu te rodne ravnopravnosti i radi suzbijanja diskriminacije.

(3)

Konvencija potpada pod podijeljenu nadležnost Unije. Minimalni zahtjevi utvrđeni su i postojećim relevantnim pravilima Unije i odredbama Konvencije. Nema rizika da će Konvencija utjecati na postojeća pravila Unije niti izmijeniti njihovo područje primjene.

(4)

Smatra se primjerenim da Unija izvršava svoju nadležnost u vezi s onim dijelovima Konvencije koji se posebno odnose na poboljšanje radnog okružja radi zaštite zdravlja i sigurnosti radnika te ravnopravnosti muškaraca i žena u pitanjima zapošljavanja i rada, u mjeri u kojoj je Unija usvojila takva pravila.

(5)

Unija ne može ratificirati Konvenciju jer samo države mogu biti stranke Konvencije.

(6)

U toj situaciji vanjska nadležnost Unije može se izvršavati putem država članica koje djeluju kao posrednici.

(7)

Sve države članice EU-a podržale su ciljeve Konvencije i imale ključnu ulogu u njezinu donošenju. U okviru trostranog tijela koje predlaže donošenje Konvencije nijedna država članica nije glasovala protiv niti je bila suzdržana.

(8)

Države članice trebalo bi pozvati da ratificiraju one dijelove Konvencije koji se posebno odnose na poboljšanje radnog okružja radi zaštite zdravlja i sigurnosti radnika te ravnopravnosti muškaraca i žena u pitanjima zapošljavanja i rada, u mjeri u kojoj je Unija usvojila takva pravila, u skladu s primjenjivim nacionalnim i ustavnim postupcima i praksama te člankom 19. stavkom 5. Ustava MOR-a,