(1)

Za potrebe primjene retrospektivnih pokretača iz članka 26.c stavka 5. trećeg podstavka točke (a) Uredbe (EU) 2017/2402 potrebno je utvrditi početnu točku od koje treba mjeriti povećanje kumulativnog iznosa izloženosti u statusu neispunjavanja obveza ili povećanje kumulativnih gubitaka. U pravilu, datum zaključenja transakcije trebao bi biti početna točka mjerenja. Međutim, mogući su slučajevi u kojima taj datum zaključenja transakcije ne može biti početna točka mjerenja, među ostalim i kada transakcija uključuje razdoblje nadopune, ili unaprijed definirano razdoblje u kojem se sekuritizacijski portfelj formira, nakon datuma zaključenja. Stoga je potrebno utvrditi posebna pravila za te slučajeve.

(2)

Točkom razdvajanja (D) tranše određuje se točka u kojoj je glavnica te tranše u potpunosti narušena zbog gubitaka u odnosnom skupu. Slijedom toga, kada zaštićena tranša počne snositi gubitke, točka razdvajanja smanjuje se na odgovarajući način. Kako bi se spriječila amortizacija tranši koje pružaju kreditno poboljšanje prije nastanka znatnih gubitaka na kraju transakcije, dodatni retrospektivan pokretač iz članka 26.c stavka 5. trećeg podstavka točke (b) Uredbe (EU) 2017/2402 trebao bi biti povezan sa smanjenjem točke razdvajanja najviše nadređene zaštićene tranše kako bi se zajamčilo kreditno poboljšanje koje pruža najviše nadređena zaštićena tranša u odnosu na nadređenije tranše koje je inicijator zadržao za vrijeme trajanja transakcije. Iz istog bi razloga prospektivni pokretač iz članka 26.c stavka 5. trećeg podstavka točke (c) Uredbe (EU) 2017/2402 trebao nastati ako se očekivana uspješnost skupa odnosnih izloženosti s vremenom smanji povećanjem koncentracijskog rizika u sekuritizaciji ili, za transakcije u kojima je koncentracijski rizik manje izražen, pogoršanjem prosječne kreditne kvalitete u tom skupu odnosnih izloženosti tijekom vremena.

(3)

Vrlo koncentriran skup odnosnih izloženosti povećava rizik od velikih gubitaka u sekuritizaciji. Budući da koncentracijski rizik prevladava u skupovima odnosnih izloženosti niske granularnosti, potrebno je utvrditi prag za najmanju granularnost skupa odnosnih izloženosti izmjerenu na temelju stvarnog broja izloženosti u skupu. Ako je koncentracijski rizik manje zastupljen, na prospektivni pokretač trebala bi se primjenjivati prosječna kreditna kvaliteta odnosnog portfelja. Kako bi se odredio taj pokretač, kreditna kvaliteta odnosnog portfelja trebala bi se mjeriti od iniciranja sekuritizacije.

(4)

Budući da nije moguće utvrditi jedinstvenu kalibraciju koja bi se primjenjivala na sve transakcije, zbog raznolikosti vrsta odnosnih portfelja i struktura u bilančnim sekuritizacijama, potrebno je utvrditi kriterije za određivanje razina pokretača povezanih s uspješnosti iz članka 26.c stavka 5. trećeg podstavka Uredbe (EU) 2017/2402. Kako bi se izbjegao značajan rizik od amortizacije tranši koje pružaju kreditno poboljšanje u mjeri u kojoj ne bi postojala dostatna zaštita za apsorpciju znatnih gubitaka nastalih na kraju transakcije, te bi kriterije trebalo odrediti na razborit način. U tu bi svrhu strane u sekuritizaciji trebale ispitati učinkovitost retrospektivnih pokretača u scenariju raspodjele gubitaka u kojem gubici nastaju na kraju razdoblja uzimajući u obzir gubitke očekivane tijekom cijelog razdoblja dospijeća transakcije na datum njezina zaključenja.

(5)

Kako se ne bi utjecalo na postojeće ugovore sklopljene prije utvrđivanja obveznih pokretača povezanih s uspješnošću i kriterija za njihovu kalibraciju, potrebno je osmisliti prijelazni mehanizam za STS bilančne sekuritizacije u tijeku.

(6)

Ova se Uredba temelji na nacrtu regulatornih tehničkih standarda koji je Komisiji dostavilo Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo.

(7)

Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo provelo je otvoreno javno savjetovanje o nacrtu regulatornih tehničkih standarda na kojem se temelji ova Uredba, analiziralo je moguće povezane troškove i koristi te zatražilo savjet Interesne skupine za bankarstvo osnovane u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (2),

(1)

„najviše nadređena zaštićena tranša” u sekuritizaciji znači najmanje podređena tranša u smislu raspodjele gubitaka na koju se primjenjuje prihvatljiva kreditna zaštita na temelju ugovora o kreditnoj zaštiti;

(2)

„razred kreditnog rizika” znači segment odnosnog portfelja u koji se raspoređuju izloženosti iz tog portfelja u skladu s člankom 4. stavkom 5. i koji uključuje stupanj kreditnog rizika izmjeren na temelju kriterija povezanih s kreditnim rizikom, pri čemu svaki uzajamno isključivi segment obuhvaća kreditni rizik koji je veći ili manji od drugog segmenta;

(3)

„scenarij raspodjele gubitaka u kojem gubici nastaju na kraju razdoblja” znači scenarij u kojem dvije trećine ukupnog iznosa gubitaka očekivanih tijekom cijelog razdoblja dospijeća transakcije na datum njezina zaključenja nastaju u posljednjem trećem dijelu njezina očekivanog dospijeća.

(a)

pokretači su aktivirani prije amortizacije tranši koje pružaju kreditnu zaštitu u mjeri u kojoj te tranše ne mogu apsorbirati znatne gubitke nastale u posljednjem dijelu dospijeća transakcije;

(b)

kad je riječ o retrospektivnim pokretačima, njihova je učinkovitost ispitana u scenariju raspodjele gubitaka u kojem gubici nastaju na kraju razdoblja;

(c)

ako inicijator primjenjuje dio treći glavu II. poglavlje 5. Uredbe (EU) br. 575/2013 kako bi odredio kapitalne zahtjeve za svoju izloženost sekuritizaciji, izračun očekivanih gubitaka tijekom vijeka trajanja i pretpostavke koje treba donijeti u okviru scenarija raspodjele gubitaka u kojem gubici nastaju na kraju razdoblja u skladu su s onima korištenima za procjenu značajnog i razmjernog prijenosa rizika u skladu s člankom 245. te uredbe.