(1)

Na temelju Uredbe (EU) 2021/1119 („Europski zakon o klimi”) Komisija treba ocjenjivati dosljednost nacionalnih mjera s ciljem klimatske neutralnosti i osiguravanjem napretka u prilagodbi. Komisija je ocijenila dosljednost mjera Bugarske s tim ciljevima (2). Preporuke u nastavku temelje se na toj ocjeni. Bugarska bi trebala uzeti u obzir ove preporuke i provesti ih u skladu s Europskim zakonom o klimi.

(2)

Iako neto emisije stakleničkih plinova u Uniji (među ostalim iz korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva (LULUCF) i ne uključujući međunarodni promet) pokazuju stabilan ukupni pad, općenito u skladu s linearnom putanjom prema ostvarenju klimatskog cilja Unije za 2030. od –55 % i Unijinim ciljem klimatske neutralnosti do 2050., smanjenje emisija treba se ubrzati, a pritom je nužno djelovanje država članica. Napredak u državama članicama neujednačen je, a neke države članice moraju hitno riješiti sektorska pitanja i ukloniti slabosti. Pouzdane dugoročne strategije neophodne su za gospodarsku transformaciju radi ostvarenja Unijina cilja klimatske neutralnosti.

(3)

Ažurirani nacionalni energetski i klimatski planovi u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća (3) ključni su kako bi država članica poduzela korake za zajedničko postizanje cilja klimatske neutralnosti i osigurala stalan napredak u prilagodbi u skladu s Europskim zakonom o klimi. Međutim, Bugarska nije dostavila nacrt ažuriranja posljednjeg priopćenog integriranog nacionalnog energetskog i klimatskog plana.

(4)

Kako bi se zajamčila djelotvornost strategija i planova klimatske prilagodbe, nužno je utvrditi potencijalne klimatske nepogode koje bi mogle utjecati na određeno područje ili sektor. Djelotvorna prilagodba zahtijeva upravljačku i koordinacijsku strukturu s jasnim ovlastima i političkom potporom na visokoj razini. Politike za prilagodbu trebale bi se usmjeriti na područja ili sektore koji su posebno osjetljivi, čije su aktivnosti ključne za otpornost drugih sektora ili koji su od velike važnosti za nacionalno gospodarstvo ili javno zdravlje. Potreban je prioritetan odgovor u slučaju učinaka i rizika za koje se očekuje da će utjecati na kritičnu infrastrukturu ili sustave s dugim životnim vijekom ili nepovratno utjecati na sustave, uzimajući u obzir interakciju sa socioekonomskim razvojem ili drugim faktorima koji nisu povezani s klimom. Za financiranje prilagodbe mogu se mobilizirati razni EU-ovi instrumenti financiranja. Klimatska otpornost trebala bi biti glavni element nacionalnih planova u okviru relevantnih fondova EU-a. Utrošena sredstva ne bi smjela ugroziti prilagodbu, tj. povećati osjetljivosti na štetu korisnika ili drugih strana.

(5)

Najugroženije zajednice su one s većom vjerojatnošću da će na njih utjecati klimatske promjene. Nejednaka izloženost i osjetljivost različitih regija i socioekonomskih skupina na posljedice klimatskih promjena pogoršava nejednakost. Pravedna otpornost trebala bi smanjiti razlike u opterećenju klimatskim rizicima i zajamčiti jednakost. Sistemska sposobnost prilagodbe klimatskim promjenama važna je za izbjegavanje ili ublažavanje potencijalne štete, iskorištavanje mogućnosti i suočavanje s posljedicama. Potrebno je unaprijediti kapacitet za prilagodbu na svim razinama vlasti te u javnom i privatnom sektoru. Mnogi koraci za prilagodbu klimatskim promjenama započinju na lokalnoj i regionalnoj razini. Lokalne vlasti imaju vrlo važnu ulogu u poticanju angažmana javnosti i djelovanja na lokalnoj razini. Čak i kad klimatska nepogoda pogodi državno područje samo jedne države članice, može izazvati kaskadne posljedice koje prelaze državne granice, zbog čega je važno izgraditi pravednu otpornost. Priprema i provedba podnacionalnih politika za prilagodbu od velike su važnosti,