(1)

Uredbom (EU) 2019/631 propisana je provjera emisija CO2 i potrošnje goriva osobnih automobila i lakih gospodarskih vozila u uporabi („provjera u uporabi”).

(2)

Obveza provjera u uporabi trebala bi se odnositi na sve proizvođače vozila, uz iznimku onih koji na tržište stavljaju ograničen broj vozila kako bi se izbjeglo prekomjerno opterećenje zbog ispitivanja, i koji pri tom stavljanju ne utječu znatno na ukupne vrijednosti emisija CO2.

(3)

Vrijednosti emisija CO2 i potrošnje goriva zabilježene u certifikatima o sukladnosti trebalo bi provjeriti ispitnim postupcima koji uključuju mjerenje cestovnog otpora i korištenje dinamometra s valjcima utvrđenima u Pravilniku UN-a br. 154 (2), pri čemu bi trebalo provesti dodatna ispitivanja radi utvrđivanja prisutnosti strategija kojima se umjetno poboljšava učinak vozila u homologacijskim ispitivanjima.

(4)

Kako bi se smanjila mogućnost sukoba interesa, ispitivanja u sklopu provjera u uporabi trebala bi provoditi tehnička služba koja nije bila uključena u ispitivanja provedena za potrebe homologacije predmetnih vozila. Ispitivanja na dinamometru s valjcima trebala bi se provoditi u prostorima tehničke službe, a ne u pogonu proizvođača uz prisutnost svjedoka.

(5)

Kako bi se homologacijskom tijelu koje je dodijelilo homologaciju omogućilo donošenje zaključka za cijelu predmetnu porodicu vozila, na temelju rezultata ispitivanja uzorkovanih vozila trebalo bi utvrditi odgovarajuću metodu statističke procjene.

(6)

Proizvođači bi trebali osigurati da vrijednosti emisija CO2 i potrošnje goriva koje su zabilježene u certifikatima o sukladnosti odgovaraju emisijama CO2 i potrošnji goriva vozila u uporabi, što provjerava homologacijsko tijelo koje je dodijelilo homologaciju. Kako bi se aktivnosti provjere u uporabi odgovarajuće financirale, homologacijsko tijelo koje je dodijelilo homologaciju trebalo bi proizvođačima naplaćivati razmjerne naknade.

(7)

Kako bi se olakšale obveze ispitivanja i smanjili s njima povezani troškovi, provjere emisija CO2 iz vozila u uporabi i provjere sukladnosti emisija onečišćujućih tvari iz vozila u uporabi s propisanim granicama trebale bi se, kad je to moguće i primjereno, obavljati na istim vozilima odnosno obavljati istim ispitivanjima,

(1)

„homologacijsko tijelo koje je dodijelilo homologaciju” znači homologacijsko tijelo koje je dodijelilo homologaciju s obzirom na emisije u skladu s Uredbom (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća (4) ili, ako je primjenjivo, u skladu s Uredbom (EZ) br. 595/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (5);

(2)

„porodica po provjeri u uporabi” znači sva vozila kategorije M1 ili N1 za koja je isto homologacijsko tijelo dodijelilo homologaciju s obzirom na emisije u skladu s Uredbom (EZ) br. 715/2007 ili, ako je primjenjivo, Uredbom (EZ) br. 595/2009 na temelju istog ispitivanja tipa 1. kako je utvrđeno u Prilogu XXI. Uredbi (EU) 2017/1151 za „vozilo High” ili „vozilo Low”;

(3)

„porodica po cestovnom otporu” znači porodica po cestovnom otporu ili porodica po matrici cestovnog otpora kako je definirana u stavcima 6.3.3. i 6.3.4. Pravilnika UN-a br. 154; u slučaju vozila kategorije N1 homologiranih u skladu s Uredbom (EZ) br. 595/2009 porodica po cestovnom otporu sastoji se od svih vozila predmetne porodice po provjeri u uporabi;

(4)

„strategije za umjetno poboljšavanje učinkovitosti vozila” znači ugrađene strategije ili strategije povezane s uzorcima vozila kojima se umjetno poboljšava učinkovitost vozila u ispitivanjima provedenima za potrebe homologacije.