(1)

Ciljevi zajedničke ribarstvene politike i zahtjevi za kontrolu i izvršavanje propisa u području ribarstva navedeni su u člancima 2. i 36. Uredbe (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3). Uspješna provedba zajedničke ribarstvene politike ovisi o djelotvornom, učinkovitom, suvremenom i transparentnom sustavu kontrole i izvršavanja.

(2)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 1224/2009 (4) uspostavljen je sustav kontrole ribarstva Unije u okviru kojeg se, među ostalim, predviđaju centri za praćenje ribarstva, praćenje ribarskih plovila, obveze izvješćivanja o ulovu, prethodne obavijesti, odobrenja za prekrcaj u trećim zemljama, objava zabrane ribolova, kontrola ribolovnog kapaciteta, nacionalni programi kontrole, kontrola rekreacijskog ribolova, kontrola u lancu opskrbe proizvodima ribarstva i akvakulture, vaganje proizvoda ribarstva, prijevozni dokumenti, iskrcajne deklaracije, prodajni listovi i potvrde o preuzimanju, inspekcijski pregledi i revizije, sankcioniranje prekršaja i pristup podacima.

(3)

Međutim, Uredba (EZ) br. 1224/2009 donesena je prije donošenja Uredbe (EU) br. 1380/2013 za potrebe kontrole i izvršavanja pravila zajedničke ribarstvene politike koja su tada bila na snazi. Stoga bi je trebalo izmijeniti kako bi se njome bolje ispunili zahtjevi u pogledu kontrole i izvršavanja zajedničke ribarstvene politike u skladu s Uredbom (EU) br. 1380/2013, iskoristile prednosti suvremenih i troškovno učinkovitijih tehnologija kontrole te uzeli u obzir najnoviji znanstveni nalazi radi osiguravanja dugoročne okolišne održivosti ribolovnih aktivnosti i aktivnosti akvakulture. Izmjene bi također trebale biti usklađene s međunarodnim obvezama Unije, uključujući one iz Sporazuma iz 2009., postignutog u okviru Organizacije za hranu i poljoprivredu, o mjerama države luke za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova, koji je Unija odobrila Odlukom Vijeća 2011/443/EU (5).

(4)

Sustavom kontrole ribarstva Unije ujedno bi trebalo poticati pošteno tržišno natjecanje među gospodarskim subjektima u svim državama članicama te doprinijeti postizanju drugih ciljeva zajedničke ribarstvene politike.

(5)

U Uredbi (EZ) br. 1224/2009 trebalo bi uputiti na definicije iz Uredbe (EU) br. 1380/2013 i Uredbe (EU) br. 1379/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (6). Radi jasnoće i dosljednosti u Uredbi (EZ) br. 1224/2009 trebalo bi izbrisati ili izmijeniti neke definicije te dodati nove definicije.

(6)

Definiciju pojma „pravila zajedničke ribarstvene politike” trebalo bi izmijeniti kako bi se pojasnilo da se njezinim područjem primjene obuhvaća cjelokupno pravo Unije u područjima očuvanja i iskorištavanja morskih bioloških resursa i akvakulture, i upravljanja njima, kao i prerade, prijevoza i stavljanja na tržište proizvodâ ribarstva i akvakulture. To uključuje pravila o tehničkim mjerama i mjerama očuvanja morskih bioloških resursa, o upravljanju flotama Unije koje iskorištavaju takve resurse i kontroli takvih flota te o preradi, prijevozu i stavljanju na tržište proizvodâ ribarstva i akvakulture, kao i o sustavu Unije za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova. Tom definicijom trebalo bi također obuhvatiti međunarodne obveze u tim područjima koje su obvezujuće za Uniju i države članice, uključujući, u vezi s gospodarskim subjektima, međunarodne obveze Unije koje su u pogledu njih izvršive.

(7)

Definiciju pojma „podaci sustava za praćenje plovila” trebalo bi zamijeniti točnijim pojmom „podaci o poziciji plovila”. Definicija pojma „podaci o poziciji plovila” više ne bi trebala upućivati na prijenos podataka s pomoću uređaja za satelitsko praćenje jer su sada dostupne različite tehnologije za praćenje plovila i prijenos podataka o njihovoj poziciji.

(8)

Definiciju pojma „serija” trebalo bi uskladiti s definicijom pojma „serija” utvrđenom u zakonodavstvu Unije u području hrane.

(9)

Definiciju pojma „višegodišnji planovi” trebalo bi ažurirati kako bi se uzele u obzir relevantne odredbe Uredbe (EU) br. 1380/2013.

(10)

U definicijama pojmova „povlastica za ribolov”, „područje ograničenog ribolova” i „rekreacijski ribolov” pojam „živa bogatstva” trebalo bi zamijeniti pojmom „morski biološki resursi” kako bi se navedene definicije uskladile s nazivljem koje se upotrebljava u Uredbi (EU) br. 1380/2013.

(11)

Radi osiguravanja dosljednosti s pravilima o tehničkim mjerama utvrđenima u Uredbi (EU) 2019/1241 Europskog parlamenta i Vijeća (7), trebalo bi uvesti definiciju pojma „osjetljive vrste”.

(12)

Radi poboljšanog razumijevanja i sprečavanja štetnih učinaka ribolovnih aktivnosti na osjetljive vrste, a među ostalim kako bi se smanjio ili uklonio slučajni ulov onih vrsta kojima prijeti izumiranje, potrebno je unaprijediti prikupljanje podataka o slučajnom ulovu osjetljivih vrsta. U tu bi svrhu u očevidnik o ribolovu trebalo bilježiti dodatne informacije o slučajnim ulovima osjetljivih vrsta.

(13)

Iako se većina odredaba Uredbe (EZ) br. 1224/2009 odnosi na ulovna plovila, kako bi sustav kontrole ribarstva Unije bio djelotvoran, njime je u određenim slučajevima potrebno obuhvatiti i druga plovila koja se upotrebljavaju za komercijalno iskorištavanje morskih bioloških resursa. U tu bi svrhu definiciju pojma „ribarsko plovilo” u toj Uredbi trebalo zamijeniti podrobnijom definicijom kojom se pojašnjava da se tim pojmom obuhvaća ulovno plovilo, kao i sva druga plovila koja se upotrebljavaju za komercijalno iskorištavanje morskih bioloških resursa, uključujući pomoćna plovila, plovila za preradu ribe, plovila koja obavljaju prekrcaj, plovila za tegalj, plovila za prijevoz mrtve tune i transportna plovila koja se upotrebljavaju za prijevoz proizvodâ ribarstva, ali isključujući kontejnerska plovila i plovila koja se upotrebljavaju isključivo za akvakulturu. Osim toga, trebalo bi uvesti definiciju pojma „ulovno plovilo”.

(14)

Trebalo bi uvesti definiciju pojma „ribolovna operacija” kako bi se pojasnilo značenje tog pojma i razlikovalo ga od pojma „ribolovne aktivnosti”, koji je širi.

(15)

Omogućavanje bijega ribe praksa je u kojoj se riba namjerno pušta iz ribolovnog alata prije nego što se ulov donese na plovilo, što bi moglo predstavljati prekršaj obveze donošenja i zadržavanja na plovilu vrsta koje podliježu obvezi iskrcavanja. Stoga bi trebalo uvesti definiciju pojma „omogućavanja bijega ribe”.

(16)

Odredbe o povlasticama i odobrenjima za ribolov trebalo bi ažurirati i pojasniti. Kako bi se osigurala sveobuhvatna kontrola, ribarskim plovilima Unije koja nisu ulovna plovila trebalo bi dopustiti obavljanje ribolovnih aktivnosti samo ako im je za to odobrenje izdala njihova država članica koja je država zastave. Stoga bi trebalo uvesti novu odredbu o odobrenjima za ribolov za ribarska plovila Unije koja nisu ulovna plovila.

(17)

Ostavljeni, izgubljeni ili na drugi način odbačeni ribolovni alat, posebno onaj izrađen od plastike, jedan je od najštetnijih oblika morskog smeća, kao i plastičnog otpada u moru. Kako bi se smanjio dugoročan i znatan utjecaj ostavljenog, izgubljenog ili na drugi način odbačenog ribolovnog alata na morski život i ekosustave, vrlo je bitno osigurati da se ribolovni alat na kraju svojeg životnog ciklusa vrati na obalu radi obrade u lučkim uređajima za prihvat uspostavljenima u tu svrhu na temelju Direktive (EU) 2019/883 Europskog parlamenta i Vijeća (8). Time bi se državama članicama ujedno omogućilo da Komisiju izvješćuju o otpadnom ribolovnom alatu, uključujući alat koji se nalazi na kraju svojeg životnog ciklusa, koji prikupljaju svake godine na temelju Direktive (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća (9). U tu bi svrhu trebalo predvidjeti mogućnost donošenja postupaka kojima bi se osiguralo da zapovjednici ribarskih plovila Unije nadležnim tijelima prijavljuju svoj ribolovni alat koji se nalazi na kraju životnog ciklusa i da ga vraćaju u lučke uređaje za prihvat ili druge istovjetne sustave za prikupljanje.

(18)

Kako bi se osigurala dugoročna okolišna održivost ribolovnih aktivnosti i spriječio ozbiljan rizik za morske ekosustave, bioraznolikost i ljudsko zdravlje koji čini nezakonito odlaganje na moru ribolovnog alata i drugih alata ili čamaca koji se upotrebljavaju u ribolovu, posebno alata izrađenog od plastike, takvo odlaganje s ribarskih plovila trebalo bi smatrati teškim prekršajem na temelju Uredbe (EZ) br. 1224/2009.

(19)

Mali ribolov ima važnu ulogu u Uniji iz biološke, gospodarske i socijalne perspektive. S obzirom na moguće učinke malog ribolova na stokove, važno je osigurati sukladnost ribolovnih aktivnosti i ribolovnog napora manjih plovila s pravilima zajedničke ribarstvene politike. Stoga bi države članice trebale moći pratiti sva ribarska plovila, uključujući ribarska plovila sveukupne duljine manje od 12 metara, te od njih primati podatke o poziciji u redovitim i dovoljno kratkim intervalima. Kako bi se dodatno olakšala upotreba sustava za praćenje plovila za mali ribolov, Komisija bi na zahtjev jedne države članice ili više njih trebala razviti sustav za praćenje plovila sveukupne duljine manje od 12 metara. Međutim, države članice trebale bi moći izuzeti određena plovila za mali ribolov od obveze praćenja tijekom ograničenog razdoblja kako bi se osiguralo dovoljno vremena za pripremu upotrebe novih alata za ta plovila. Provedba tih mjera svakako bi trebala biti uravnotežena i razmjerna ciljevima koji se žele postići te ne bi trebala dovesti do pretjeranog opterećenja za flotu, a osobito za flotu plovila za mali ribolov koja se može koristiti potporom u okviru Europskog fonda za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/1139 Europskog parlamenta i Vijeća (10).

(20)

Na temelju članka 32. stavka 2. i članka 38. stavka 1. Uredbe (EU) 2017/2403 Europskog parlamenta i Vijeća (11) ribarsko plovilo treće zemlje koje ima odobrenje za ribolov u vodama Unije mora poštovati pravila o kontroli kojima se uređuju ribolovne operacije plovila Unije, uključujući pravila koja se odnose na sustav za praćenje plovila. Kako bi se osigurala sveobuhvatna kontrola, obveza ugradnje na plovilo potpuno funkcionalnog uređaja za praćenje plovila kojim se omogućuje automatsko lociranje i identifikacija plovila sustavom za praćenje plovila, koja je dio tih pravila o kontroli, trebala bi se primjenjivati na sva ribarska plovila trećih zemalja koja imaju odobrenje za obavljanje ribolovnih aktivnosti u vodama Unije, uključujući ona koja obavljaju ribolovne aktivnosti koje nisu ribolovne operacije i nisu obuhvaćene područjem primjene Uredbe (EU) 2017/2403.

(21)

Kako bi se pojasnila uloga centara za praćenje ribarstva, odredbe Uredbe (EZ) br. 1224/2009 koje se odnose na te centre trebalo bi navesti u zasebnom članku.

(22)

U svrhu djelotvorne kontrole ribarstva i nadzora nad ribarstvom u Uniji trebalo bi zahtijevati da centri za praćenje ribarstva raspolažu odgovarajućim osobljem i opremom te da imaju barem sustav automatskog upozoravanja i/ili dežurstva tijekom neradnog vremena.

(23)

Trebalo bi točno utvrditi pravila o upotrebi sustavâ automatske identifikacije (AIS) za ribarska plovila Unije. Kako bi se uzele u obzir iznimne okolnosti koje se odnose na sigurnost ili zaštitu posade ribarskog plovila, pod određenim uvjetima trebalo bi predvidjeti odstupanje od obveze održavanja AIS-a u stalnom radu, kako je navedeno u članku 6.a Direktive 2002/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (12).

(24)

Uredba (EZ) br. 1224/2009 izmijenjena je Uredbom (EU) 2015/812 Europskog parlamenta i Vijeća (13) kako bi se određene njezine odredbe uskladile s obvezom iskrcavanja utvrđenom u Uredbi (EU) br. 1380/2013. Kako bi se osigurala djelotvornost sustava kontrole ribarstva Unije, posebno u pogledu praćenja sukladnosti s obvezom iskrcavanja, određena ulovna plovila potrebno je na osnovi procjene rizika opremiti sustavima za daljinsko elektroničko praćenje (REM). Ti bi sustavi trebali uključivati kamere za televiziju zatvorenog kruga (CCTV). Podaci CCTV-a ne bi se smjeli prenositi uživo. Kako bi se zajamčili pravo na privatnost i zaštita osobnih podataka, snimanje videomaterijala sustavom CCTV trebalo bi dopustiti samo u odnosu na alat i one dijelove plovila na koja se proizvodi ribarstva donose na palubu, na kojima se njima rukuje i u kojima se skladište ili na kojima se obavlja odbacivanje ulova. Snimanje bi trebalo ograničiti na situacije u kojima se ribolovni alat aktivno upotrebljava, kao što je spuštanje ribolovnog alata ili njegovo izvlačenje ili vađenje iz vode, i u kojima se ulov donosi na palubu te njime rukuje posada ili u kojima može doći do odbacivanja ulova. Mogućnost identifikacije pojedinaca u snimljenom videomaterijalu trebalo bi u najvećoj mogućoj mjeri ograničiti, a podatke bi, prema potrebi, trebalo anonimizirati. Kako bi se osigurala jasnoća i dosljednost, trebalo bi utvrditi pravila o pristupu nadležnih tijela podacima iz tih sustava za daljinsko elektroničko praćenje. Snimke iz sustava CCTV trebalo bi staviti na raspolaganje tijelima navedenima u Uredbi (EZ) br. 1224/2009 isključivo za potrebe kontrole i inspekcijskih pregleda utvrđene u toj uredbi.

(25)

Kako bi se olakšala dobrovoljna upotreba sustava za daljinsko elektroničko praćenje, državama članicama trebalo bi dopustiti davanje poticaja u tu svrhu.

(26)

Kako bi se postigli ciljevi zajedničke ribarstvene politike, iznimno je važno da podaci o ulovu budu pouzdani i prikupljeni na sveobuhvatan način.

(27)

Dostavljanje podataka o evidentiranom ulovu u papirnatom obliku dovelo je do nepotpunog i nepouzdanog izvješćivanja te, u konačnici, do nepotpunih izvješća o ulovu koja gospodarski subjekti šalju državama članicama, a države članice Komisiji, što ometa razmjenu informacija među državama članicama. Stoga se smatra potrebnim da zapovjednici plovila podatke o ulovu evidentiraju u digitaliziranom obliku te da ih dostavljaju elektroničkim putem, posebno očevidnike o ribolovu te prekrcajne i iskrcajne deklaracije.

(28)

Kako bi se olakšala kontrola provedbe višegodišnjih planova, ulov pridnenih stokova koji podliježu takvim planovima trebalo bi slagati odvojeno kako bi se različiti ulovljeni stokovi mogli lako identificirati na ribarskom plovilu za potrebe inspekcijskog pregleda. Međutim, zbog uvođenja više višegodišnjih planova povećao se broj slučajeva u kojima bi se, u određenim okolnostima, zapovjednicima plovila moglo otežati ispunjavanje te obveze, među ostalim zbog ograničenosti skladišnog prostora na plovilu, brojnih vrsta u malim količinama zadržanih na plovilu, ulova zadržanih na plovilu u hlađenim spremnicima s morskom vodom, broja različitih stokova ulovljenih u određenoj vrsti ribolova ili bojazni za sigurnost posade. U takvim slučajevima trebala bi postojati mogućnost da se predvide izuzeća od obveze odvojenog slaganja ulova.

(29)

Nepostojanje obveze da zapovjednici plovila sveukupne duljine manje od 10 metara izvješćuju o ulovu dovelo je do nepotpunih i nepouzdanih podataka o evidentiranom ulovu za takva plovila jer se prikupljanje podataka za ta plovila uglavnom temelji na planovima uzorkovanja. Stoga je važno zahtijevati da sva ribarska plovila, neovisno o njihovoj veličini, izvješćuju o ulovu. Na taj će se način pojednostavniti pravila i poboljšati sukladnost i kontrola.

(30)

Kako bi se unaprijedila djelotvornost kontrole, važno je da informacije u očevidniku o ribolovu budu podrobnije a da se, u slučaju ulovnih plovila sveukupne duljine od 12 ili više metara, u njega uključe podaci o ulovu po ribolovnoj operaciji. U slučaju ulovnih plovila sveukupne duljine manje od 12 metara, očevidnik o ribolovu u elektroničkom obliku i prijenos informacija koje su u njemu sadržane ne bi trebali uzrokovati nerazmjerno opterećenje za zapovjednike tih plovila. Stoga bi, u slučaju ulovnih plovila sveukupne duljine manje od 12 metara, trebalo zahtijevati od zapovjednika plovila da dostave informacije sadržane u očevidniku o ribolovu tek nakon završetka posljednje ribolovne operacije i prije početka iskrcaja.

(31)

Zapovjednici ulovnih plovila Unije sveukupne duljine manje od 12 metara trebali bi moći ispuniti i podnijeti očevidnik o ribolovu u elektroničkom obliku na pojednostavnjen način.

(32)

Kako bi se olakšala provedba i upotreba očevidnika o ribolovu u elektroničkom obliku za sva plovila, Komisija bi na zahtjev jedne države članice ili više njih trebala razviti sustav za evidentiranje ulova ulovnih plovila sveukupne duljine manje od 12 metara i izvješćivanje o tim ulovima, prilagođen posebnim okolnostima manjih plovila.

(33)

Kako bi se unaprijedila kontrola ulova osjetljivih vrsta, u očevidnik o ribolovu trebalo bi zabilježiti dodatne informacije o odbačenom ulovu takvih vrsta.

(34)

Odredbe o dopuštenom odstupanju u procjenama iz očevidnika o ribolovu koje se odnose na količinu ribe zadržanu na plovilu trebalo bi izmijeniti kako bi se odgovorilo na izazove točne procjene ulova na plovilu po vrstama za manje količine ulova i za nerazvrstane iskrcaje iz ribolova malih pelagičnih vrsta, industrijskog ribolova i ribolova tropskih tuna okružujućim mrežama plivaricama. Iste bi izmjene trebalo unijeti u odredbe o dopuštenom odstupanju u prekrcajnoj deklaraciji. U pogledu odstupanja odobrenih za nerazvrstane iskrcaje u ribolovu malih pelagičnih vrsta, industrijskom ribolovu i ribolovu tropskih tuna okružujućim mrežama plivaricama Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za pružanje dodatnih pojedinosti u pogledu jedinstvenih uvjeta u vezi s iskrcajem i vaganjem proizvodâ ribarstva u lukama navedenima na popisu, kao što je sudjelovanje akreditiranih neovisnih trećih strana koje mogu jamčiti točnost izvješćivanja o ulovu pri iskrcaju ili zahtjevâ za operacije uzorkovanja i vaganja. Tim bi se uvjetima trebala osigurati odgovarajuća kontrola nad takvim operacijama. Komisija bi trebala provedbenim aktima donijeti popis luka koje ispunjavaju navedene jedinstvene uvjete. Isto bi se moglo primjenjivati i na popis luka u trećim zemljama, uključujući luke određene u okviru regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom, pod uvjetom da se osiguraju potrebna kontrola koju provode relevantna nadležna tijela dotične treće zemlje i suradnja s tim tijelima.

(35)

Odmah pri isplovljavanju ulovnog plovila trebalo bi započeti voditi očevidnik o ribolovu u elektroničkom obliku te tom izlasku u ribolov dodijeliti jedinstveni identifikacijski broj izlaska u ribolov. Očevidnik o ribolovu te prekrcajne i iskrcajne deklaracije trebali bi sadržavati upućivanje na taj jedinstveni identifikacijski broj izlaska u ribolov kako bi se omogućila unaprijeđena kontrola i poboljšalo potvrđivanje podataka u državama članicama te sljedivost proizvodâ ribarstva u opskrbnom lancu.

(36)

Kako bi se poboljšao i pojednostavnio prijenos informacija o ribolovnom alatu i gubitku ribolovnog alata nadležnim tijelima država članica, očevidnik o ribolovu trebao bi uključivati informacije o ribolovnom alatu i izgubljenom ribolovnom alatu. Komisija bi na svojoj internetskoj stranici svake godine trebala objaviti zbirku informacija o izgubljenom ribolovnom alatu koji je dostavila država članica.

(37)

Uredbom (EU) 2017/2403 utvrđuju se pravila za ribarska plovila trećih zemalja koja obavljaju ribolovne operacije u vodama Unije. Na temelju članka 38. stavka 1. te uredbe ribarska plovila trećih zemalja koja imaju odobrenje za ribolov u vodama Unije moraju poštovati pravila o kontroli kojima se uređuju ribolovne operacije plovila Unije na ribolovnom području na kojem djeluju. Kako bi se izbjeglo ponavljanje i osigurala jasnoća, neke odredbe Uredbe (EZ) br. 1224/2009 kojima se posebno utvrđuju pravila za ribarska plovila trećih zemalja trebalo bi izbrisati.

(38)

Prethodna obavijest o iskrcajima omogućuje bolju kontrolu sukladnosti s pravilima o evidentiranju ulova i ribolovnim aktivnostima. Kako bi se poboljšala sukladnost s pravilima o evidentiranju ulova, odredbe o prethodnim obavijestima trebale bi se primjenjivati na sva plovila sveukupne duljine od 12 metara ili više, a ne samo na ribarska plovila kojima se ciljano love stokovi obuhvaćeni višegodišnjim planovima. Međutim, obalne države članice trebale bi moći odrediti kraće razdoblje za prethodnu obavijest za određene kategorije plovila, pod uvjetom da se time ne narušava sposobnost njihovih nadležnih tijela da obave inspekcijski pregled plovila po dolasku.

(39)

Ribarska plovila Unije koja iskrcavaju proizvode ribarstva u trećim zemljama trebala bi dostaviti prethodnu obavijest svojoj državi članici koja je država zastave. Ribarska plovila Unije koja prekrcavaju proizvode ribarstva u vodama trećih zemalja ili na otvorenome moru trebala bi ishoditi odobrenje svojih država članica koje su države zastave. Te se prethodne obavijesti i odobrenja zahtijevaju s obzirom na odgovornosti država članica koje su države zastave u pogledu sprečavanja ulaska na međunarodna tržišta proizvoda ribarstva koji potječu iz ribolova NNN.

(40)

Odredbe o evidentiranju podataka o ulovu i ribolovnom naporu država članica trebalo bi izmijeniti kako bi obuhvaćale i podatke sadržane u evidencijama o vaganju, potvrdama o preuzimanju i prijevoznim dokumentima.

(41)

Pravila o dostavljanju Komisiji agregiranih podataka o ulovu i ribolovnom naporu trebalo bi pojednostavniti utvrđivanjem jedinstvenog datuma za dostavu svih podataka.

(42)

Kako bi se osiguralo da se Komisiji pružaju najtočniji podaci o ulovu, države članice trebale bi ispraviti agregirane podatke dostavljene Komisiji ako su prethodno dostavile samo procjene ili su otkrile nedosljednosti nakon što su potvrdile podatke ili ako Komisija otkrije nedosljednosti.

(43)

Trebalo bi pojasniti da ulov vrste, stoka ili skupine stokova koji podliježu kvoti treba oduzeti od kvote koja se primjenjuje na dotičnu državu članicu samo ako se to zahtijeva na temelju članka 15. Uredbe (EU) br. 1380/2013.

(44)

Odredbe o objavi odluke Komisije o zabrani ribolova ako je kvota iscrpljena ili je dosegnut najveći dopušteni ribolovni napor trebalo bi pojednostavniti kako bi se omogućila pravodobna objava tih zabrana. Te bi odredbe nadalje trebalo uskladiti s odredbama o obvezi iskrcavanja utvrđenima u Uredbi (EU) br. 1380/2013.

(45)

Odredbe o ribolovnom kapacitetu trebalo bi ažurirati tako da se u njima upućuje na Uredbu (EU) br. 1380/2013.

(46)

Ako ulovna plovila imaju motor čija snaga premašuje certificiranu snagu motora navedenu u povlastici za ribolov i registriranu u registru ribarske flote Unije, nije moguće osigurati sukladnost s gornjim granicama kapaciteta utvrđenima u Uredbi (EU) br. 1380/2013. Stoga bi odredbe o provjeri snage motora trebalo pojasniti. Nadalje, važno je predvidjeti mogućnost djelotvorne kontrole snage motora određenih ulovnih plovila koja predstavljaju visok rizik od nesukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike koja se odnose na snagu motora ili koja djeluju na određenim područjima, primjerice s pomoću uređaja koji kontinuirano prate snagu motora. Nadalje, trebalo bi pojednostavniti odredbe o provjeri tonaže ulovnih plovila za potrebe kontrole kapaciteta.

(47)

Kako bi se osigurala sukladnost s pravilima zajedničke ribarstvene politike, od svake bi države članice trebalo zahtijevati da uspostavi i redovito ažurira godišnji ili višegodišnji nacionalni program kontrole kojim se obuhvaćaju sva pravila zajedničke ribarstvene politike. Države članice trebale bi osigurati provedbu kontrole na osnovi analize rizika od nesukladnosti.

(48)

Kako bi se osigurala transparentnost u pogledu kontrole i inspekcijskih pregleda u ribarstvu, svaka država članica trebala bi jednom godišnje na svojim internetskim stranicama objaviti godišnje izvješće koje uključuje određene minimalne informacije kako je predviđeno u Uredbi (EZ) br. 1224/2009, kao što su podaci o resursima dostupnima u pogledu kontrole i inspekcijskih pregleda, provedene kontrole i provedenih inspekcijskih pregleda, otkrivenih i potvrđenih prekršaja i izrečenih sankcija. Komisija bi svake godine trebala objaviti zbirku relevantnih informacije koje su dostavile države članice.

(49)

Radi veće jasnoće primjereno je izmijeniti definiciju pojma „područje ograničenog ribolova”. Tom bi definicijom trebalo obuhvatiti posebna geografski definirana morska područja unutar jednog ili više morskih bazena, uključujući zaštićena morska područja, na kojima su sve ili određene ribolovne aktivnosti privremeno ili trajno ograničene ili zabranjene kako bi se poboljšalo očuvanje morskih bioloških resursa ili poboljšala zaštita morskih ekosustava na temelju pravila zajedničke ribarstvene politike, kao što su ona iz članaka 12., 17. i 21. Priloga II., dijela C prilogâ od V. do VIII., dijela B Priloga XI. i dijelova C i D Priloga XII. Uredbi (EU) 2019/1241 te iz Uredbe (EU) 2023/2124 Europskog parlamenta i Vijeća (14) i sličnih područja utvrđenih u drugim pravilima zajedničke ribarstvene politike. Nadalje, trebalo bi poboljšati pravila o kontroli na područjima ograničenog ribolova, među ostalim tako da se od država članica zatraži da na svojim službenim internetskim stranicama objave popis područja ograničenog ribolova i povezana ograničenja.

(50)

Aktivnosti koje se sastoje od komercijalnog iskorištavanja morskih bioloških resursa bez upotrebe ulovnog plovila obuhvaćene su područjem primjene zajedničke ribarstvene politike. Takve bi aktivnosti, primjerice, uključivale prikupljanje školjkaša, podvodni ribolov, ribolov na ledu i ribolov s obale, uključujući ručni ribolov u pjeskovitim pličinama za vrijeme oseke. Kako bi se stoga uskladila kontrola takvih aktivnosti u cijeloj Uniji, u Uredbu (EZ) br. 1224/2009 trebalo bi uvesti definiciju pojma „ribolov bez plovila” i posebne kontrolne mjere za takve aktivnosti, uzimajući u obzir, prema potrebi, posebnosti tog ribolova, uključujući regionalne posebnosti.

(51)

Rekreacijski ribolov ima važnu ulogu u Uniji iz biološke, gospodarske i socijalne perspektive. S obzirom na to da rekreacijski ribolov znatno utječe na određene stokove, potrebno je utvrditi posebne odredbe kojima se državama članicama omogućuje djelotvorna kontrola tog ribolova, uključujući odgovarajući sustav sankcija u slučaju nesukladnosti. Potrebno je prikupljati pouzdane podatke o ulovu iz određenog rekreacijskog ribolova kako bi se državama članicama i Komisiji osigurale informacije za djelotvorno upravljanje morskim biološkim resursima i kontrolu nad njima. U tu bi svrhu država članica trebala imati uspostavljen sustav za djelotvornu kontrolu ulova u određenom rekreacijskom ribolovu, uključujući nekomercijalne aktivnosti koje obavljaju pojedinci s ribarskim plovilima ili aktivnosti koje organiziraju komercijalni subjekti u sektorima turizma ili sportskih natjecanja.

(52)

U okviru zajedničke ribarstvene politike već je uspostavljen niz posebnih mjera očuvanja primjenjivih na rekreacijski ribolov, osobito u okviru uredaba Vijeća kojima se utvrđuju ribolovne mogućnosti za određene riblje stokove ili skupine ribljih stokova. Posebne mjere očuvanja koje se već primjenjuju uključuju ograničenja ulova, dnevna ograničenja ulova i zabrane ribolova tijekom određenih razdoblja, na određenim područjima ili s pomoću određenog alata. Za očuvanje određenih vrsta u budućnosti će možda trebati primijeniti i druge mjere osim onih koje se već primjenjuju. Izvršavanje mjera očuvanja primjenjivih na rekreacijski ribolov zahtijeva uspostavu odgovarajućih mjera kontrole.

(53)

Uz iznimku zabrane stavljanja na tržište ili prodaje ulova ostvarenih rekreacijskim ribolovom, koju bi trebale izvršavati sve države članice, pravila o kontroli rekreacijskog ribolova trebala bi se primjenjivati samo na obalne države članice.

(54)

Trebalo bi pojasniti odredbe o kontroli u lancu opskrbe kako bi se državama članicama omogućilo obavljanje kontrole i inspekcijskih pregleda u svim fazama stavljanja na tržište proizvodâ ribarstva i akvakulture, od prve prodaje do maloprodaje, uključujući prijevoz i ugostiteljstvo.

(55)

Kako bi se poboljšala kontrola stavljanja na tržište proizvodâ ribarstva i akvakulture, trebalo bi pojasniti i ažurirati pravila o stavljanju tih proizvoda u serije te o spajanju i razdvajanju serija.

(56)

U skladu sa zahtjevima sljedivosti utvrđenima u članku 18. Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (15) Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 931/2011 (16) utvrđena su određena pravila sljedivosti za specifični sektor hrane životinjskog podrijetla, naime o tome da gospodarski subjekti moraju voditi evidenciju koja sadržava poseban skup informacija koje se stavljaju na raspolaganje nadležnim tijelima na zahtjev te prenose gospodarskom subjektu kojemu se isporučuje taj proizvod ribarstva ili akvakulture. Sljedivost je važna ne samo zbog sigurnosti hrane, nego i kako bi se omogućila kontrola, osigurala zaštita interesa potrošača, suzbio ribolov NNN te doprinijelo osiguravanju poštenog tržišnog natjecanja.

(57)

Stoga je primjereno osloniti se na postojeća pravila o sljedivosti kako su utvrđena u članku 18. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i Provedbenoj uredbi (EU) br. 931/2011. Gospodarski subjekti trebali bi voditi evidenciju koja sadržava poseban skup informacija o proizvodima ribarstva i akvakulture koji bi se stavljao na raspolaganje nadležnim tijelima na zahtjev te prenosio gospodarskom subjektu kojemu se ti proizvodi ribarstva i akvakulture isporučuju. Kad je riječ o proizvodima ribarstva koji nisu iz uvoza, te informacije o sljedivosti trebale bi uključivati jedinstveni identifikacijski broj izlaska u ribolov odnosno jedinstvene identifikacijske brojeve izlazaka u ribolov jer će se time omogućiti povezivanje određene serije proizvoda ribarstva s točno određenim iskrcajem ribarskog plovila ili više ribarskih plovila Unije na istom relevantnom zemljopisnom području. U slučaju ribolova bez plovila, te bi informacije trebale sadržavati jedinstveni identifikacijski broj ribolovnog dana odnosno jedinstvene identifikacijske brojeve ribolovnih dana.

(58)

U skladu s Provedbenom uredbom (EU) br. 931/2011 informacije o sljedivosti koje su relevantne za kontrolu proizvoda ribarstva i akvakulture trebale bi biti dostupne od prve prodaje do maloprodaje. Time će se posebno omogućiti da informacije koje se pružaju potrošaču o vrsti i podrijetlu proizvoda ribarstva ili akvakulture budu točne.

(59)

Ista pravila kao i za proizvode ribarstva i akvakulture podrijetlom iz Unije trebala bi se primjenjivati na proizvode ribarstva i akvakulture uvezene iz trećih zemalja. Kad je riječ o uvezenim proizvodima, obvezne informacije o sljedivosti trebale bi uključivati upućivanje na brojeve certifikata o ulovu podnesene u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1005/2008 (17).

(60)

Kako bi se osigurao djelotvoran i pravodoban prijenos informacija o sljedivosti u vezi s proizvodima ribarstva i akvakulture, gospodarski subjekti trebali bi informacije o proizvodima obuhvaćenima poglavljem 3. kombinirane nomenklature, uspostavljene Uredbom Vijeća (EEZ) br. 2658/87 (18), stavljati na raspolaganje u digitalnom obliku unutar opskrbnog lanca i nadležnim tijelima na njihov zahtjev.

(61)

Kako bi se osigurala učinkovita sljedivost proizvodâ ribarstva i akvakulture iz tarifnih brojeva 1604 i 1605 poglavlja 16. Kombinirane nomenklature, Komisija bi trebala provesti studiju koja uključuje analizu dostupnih rješenja ili metoda za omogućavanje učinkovite sljedivosti takvih proizvoda. Na osnovi te studije Komisija bi delegiranim aktima trebala donijeti detaljna pravila o zahtjevima sljedivosti za serije takvih proizvoda ribarstva i akvakulture.

(62)

Kad je riječ o proizvodima ribarstva koji se krajnjim potrošačima prodaju izravno s ribarskih plovila, pravila koja se odnose na sljedivost, registrirane kupce i prodajne listove ne bi se trebala primjenjivati na količine koje ne dosižu određene pragove. Te bi pragove trebalo uskladiti te bi oni trebali biti dovoljno niski kako bi se na najmanju moguću mjeru svelo stavljanje na tržište proizvoda ribarstva koje nije moguće slijediti, a stoga ni kontrolirati, i koji bi mogli doprinijeti nezakonitoj trgovini.

(63)

Kako bi se postigli ciljevi zajedničke ribarstvene politike, iznimno je važno da podaci o ulovu budu pouzdani i prikupljeni na sveobuhvatan način. Osobito, evidentiranje ulova u trenutku iskrcaja trebalo bi obavljati na najpouzdaniji mogući način. U tu je svrhu potrebno ojačati postupke koji se odnose na vaganje proizvodâ ribarstva nakon iskrcaja, a da se pri tom ne stvori nerazmjerno opterećenje za gospodarske subjekte.

(64)

Vaganje bi trebalo provesti s pomoću sustava koje su odobrila nadležna tijela te bi ga trebali izvršiti gospodarski subjekti koje su države članice registrirale za obavljanje te zadaće. U pravilu bi se svi proizvodi pri iskrcaju trebali izvagati po vrsti kako bi se osiguralo točno izvješćivanje o ulovima. Nadalje, evidencije o vaganju trebalo bi čuvati tri godine.

(65)

Vaganje uzoraka, vaganje na plovilu ili vaganje nakon prijevoza trebalo bi dopustiti samo pod strogim uvjetima. Nakon što Komisija donese planove uzorkovanja, planove kontrole i zajedničke programe kontrole, države članice trebale bi moći dopustiti vaganje proizvodâ ribarstva u skladu s tim planovima uzorkovanja, planovima kontrole ili zajedničkim programima kontrole.

(66)

Kako bi se poboljšala kontrola i omogućilo brže potvrđivanje podataka o evidentiranom ulovu te brza razmjena informacija među državama članicama, potrebno je da svi gospodarski subjekti evidentiraju podatke u digitalnom obliku te da ih elektroničkim putem dostave državama članicama. To se posebno odnosi na iskrcajne deklaracije, prodajne listove i potvrde o preuzimanju.

(67)

Zahvaljujući dostupnosti odgovarajućih tehnoloških alata zahtjev u pogledu evidentiranja podataka u digitalnom obliku i njihova dostavljanja elektroničkim putem državama članicama trebao bi se primjenjivati na sve registrirane kupce proizvodâ ribarstva.

(68)

Prijenos prijevoznih dokumenata relevantnim državama članicama trebalo bi pojednostavniti i provesti prije početka prijevoza kako bi nadležna tijela mogla obaviti kontrolu i inspekcijske preglede.

(69)

U iskrcajnim deklaracijama, prodajnim listovima, potvrdama o preuzimanju i prijevoznim dokumentima trebalo bi navesti upućivanje na jedinstveni identifikacijski broj izlaska u ribolov kako bi se omogućila unaprijeđena kontrola i poboljšalo potvrđivanje podataka koje obavljaju države članice te sljedivost proizvodâ ribarstva u opskrbnom lancu. U slučaju ribolova bez plovila, prodajni listovi, potvrde o preuzimanju i prijevozni dokumenti trebali bi sadržavati jedinstveni identifikacijski broj ribolovnog dana odnosno jedinstvene identifikacijske brojeve ribolovnih dana, a u druge odredbe trebalo bi unijeti niz prilagodbi kako bi se uredilo uključivanja ribolova bez plovila.

(70)

Odredbe Uredbe (EZ) br. 1224/2009 koje se odnose na praćenje organizacija proizvođača te praćenje režima cijena i intervencija više nisu relevantne te bi ih trebalo izbrisati jer je to praćenje sada predviđeno u Uredbi (EU) br. 1379/2013.

(71)

Inspekcijskim pregledima u kojima sudjeluju službene osobe države članice koja je država zastave i službene osobe obalne države članice olakšali bi se suradnja i razmjena informacija i stručnog znanja. Stoga bi obalna država članica trebala moći pozvati službene osobe države članice koja je država zastave da sudjeluju u inspekcijskim pregledima ribarskih plovila koja plove pod zastavom te države članice ako ta plovila djeluju u vodama obalne države ili iskrcavaju u njezinim lukama ili na njezinim iskrcajnim mjestima.

(72)

Kako bi se osiguralo da gospodarski subjekti poštuju pravila zajedničke ribarstvene politike, Uredbom (EZ) br. 1224/2009 trebalo bi utvrditi način postupanja službenih osoba u slučaju mogućih kršenja tih pravila. To bi trebalo uključivati pravila o načinu postupanja s otkrivenim prekršajima ako službene osobe, na osnovi inspekcijskih pregleda ili eventualnih relevantnih podataka ili informacija, imaju razloga vjerovati da je možda došlo do kršenja pravilâ zajedničke ribarstvene politike i to prije odluke suda ili nadležnog tijela kojom će se potvrditi je li takav prekršaj počinjen.

(73)

Kako bi se poboljšala procjena rizika koju nacionalna tijela provode pri planiranju kontrolnih aktivnosti te djelotvornost inspekcijskih pregleda, trebalo bi poboljšati zahtjeve u pogledu nacionalnog registra prekršaja.

(74)

Države članice trebale bi primjenjivati sankcije i druge mjere predviđene u uredbama (EZ) br. 1224/2009 i (EZ) br. 1005/2008 na način kojim se u potpunosti poštuju temeljna prava, među ostalim pravo da se osobi u kaznenom postupku ne sudi dvaput ili da ne bude dvaput kažnjena za isto kazneno djelo.

(75)

Kako bi se poboljšali kontrola i izvršavanje u području ribarstva unutar i izvan voda Unije trebalo bi ojačati pravila i postupke za priopćavanje relevantnih informacija o poduzetim mjerama i sankcijama koje su države članice uvele protiv državljana drugih država članica ili trećih zemalja ili ribarskih plovila koja plove pod zastavom drugih država članica ili trećih zemalja, uključujući one koje se odnose na određivanje kaznenih bodova za teški prekršaj protiv pravilâ zajedničke ribarstvene politike.

(76)

Kako bi se u državama članicama osigurali jednaki uvjeti tržišnog natjecanja i dosljedna primjena u pogledu sudskog i upravnog postupanja prema osobama koje su počinile prekršaje protiv pravilâ zajedničke ribarstvene politike, trebalo bi pojasniti i ojačati odredbe o utvrđivanju ponašanja koja čine teške prekršaje tih pravila.

(77)

Kako bi se osiguralo djelotvorno odvraćanje od najštetnijih ponašanja, potrebno je, u skladu s međunarodnim obvezama Unije, utvrditi taksativni popis prekršaja koji se u svim okolnostima moraju smatrati teškim prekršajima. Osim toga, postoje i drugi prekršaji protiv pravilâ zajedničke ribarstvene politike koji bi se trebala smatrati teškima ako su ispunjeni određeni uvjeti. Kako bi se osiguralo djelotvorno i razmjerno izvršavanje te usklađen pristup u cijeloj Uniji, potrebno je utvrditi taksativni popis kriterija koje nadležna nacionalna tijela moraju primjenjivati pri utvrđivanju težine takvih prekršaja.

(78)

Teški prekršaji trebali bi podlijegati djelotvornim, razmjernim i odvraćajućim upravnim ili kaznenim sankcijama.

(79)

Ako postoje jasne naznake da je sadržaj bilo kojeg kriterija na temelju kojeg se prekršaj smatra teškim nedovoljan da bi se osiguralo djelotvorno i razmjerno izvršavanje pravilâ zajedničke ribarstvene politike od strane država članica i u svim državama članicama, Komisija bi trebala moći prilagoditi te kriterije s pomoću delegiranih akata. Pri izvršavanju ovlasti koje su joj dodijeljene za izmjenu tih kriterija Komisija bi posebno trebala uzeti u obzir savjete stručne skupine za sukladnost iz članka 37. Uredbe (EU) br. 1380/2013 ili nalaze izvješća koje je Komisija sastavila na temelju članka 118. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1224/2009. Takvim se izmjenama ne bi trebali dodavati novi kriteriji te bi se njima kriteriji trebali stavljati izvan snage samo u iznimnim slučajevima u kojima postoje jasne naznake da je to potrebno radi osiguravanja djelotvornog i razmjernog izvršavanja pravilâ zajedničke ribarstvene politike od strane država članica i u svim državama članicama.

(80)

Kad je riječ o teškim prekršajima, države članice trebale bi predvidjeti upravne novčane kazne, ne dovodeći u pitanje druge primjerene sankcije i popratne mjere, te utvrditi minimalne razine takvih upravnih novčanih kazni. Kao drugu mogućnost, državama članicama trebalo bi dopustiti da predvide standardne stope upravnih novčanih kazni te bi trebalo utvrditi primjerene razine za takve standardne stope. Tim najnižim razinama i standardnim stopama ne bi trebalo dovoditi u pitanje diskrecijsko pravo nadležnih tijela da u pojedinačnim slučajevima odstupe od tih minimalnih razina, u skladu s nacionalnim pravom, kako bi se uzele u obzir posebne pojedinačne, financijske i druge olakotne okolnosti slučaja, kao što su suradnja s tijelima za izvršavanje zakonodavstva, dob prekršitelja ili njegova smanjena sposobnost. Kao drugu mogućnost, državama članicama trebalo bi ujedno dopustiti da predvide učinkovite, razmjerne i odvraćajuće kaznene sankcije, osiguravajući pritom da te sankcije imaju istovjetan učinak kao upravne novčane kazne. Time se ne bi trebalo dovoditi u pitanje diskrecijsko pravo sudova da odrede kaznene sankcije u pojedinačnim slučajevima, u skladu s nacionalnim pravom, te da uzmu u obzir posebne pojedinačne, financijske i druge olakotne okolnosti slučaja.

(81)

Kako bi se povećala razina sukladnosti i smanjila vjerojatnost počinjenja teških prekršaja, države članice trebale bi primijeniti sustav kaznenih bodova i dodijeliti kaznene bodove ovlaštenicima povlastica za ribolov i zapovjednicima dotičnih ulovnih plovila u slučaju potvrđenih teških prekršaja. Kazneni bodovi ne bi se trebali dodjeljivati u slučaju prekršaja u kojima sudjeluju plovila bez državne pripadnosti, prekršaja povezanih sa stavljanjem na raspolaganje na tržištu proizvodâ ribarstva ili akvakulture i obavljanjem djelatnosti izravno povezanih s ribolovom NNN te prekršaja u vezi s aktivnostima rekreacijskog ribolova. Kazneni bodovi ne bi se trebali dodjeljivati ni u slučaju prekršaja povezanog s neispunjavanjem obveza točnog evidentiranja, pohranjivanja i dostavljanja podataka o ribolovnim aktivnostima ako se za dotični prekršaj ne može teretiti ovlaštenika povlastice za ribolov ili zapovjednika plovila.

(82)

Kako bi se osigurao stalan odvraćajući učinak sustava kaznenih bodova za ovlaštenike povlastice za ribolov, dodijeljene kaznene bodove trebalo bi prenijeti na novog ovlaštenika povlastice za ribolov u slučaju da se plovilo ili povlastica za ribolov prodaju, prenesu ili na drugi način promijene vlasništvo nakon datuma prekršaja, među ostalim i na gospodarskog subjekta u drugoj državi članici.

(83)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti tržišnog natjecanja za zapovjednike, sustav kaznenih bodova za zapovjednike plovila trebalo bi uskladiti i ujednačiti sa sustavom kaznenih bodova za ovlaštenike povlastica. Stoga bi države članice koje su države zastave trebale dodijeliti kaznene bodove zapovjednicima ulovnih plovila koja plove pod njihovom zastavom ako su počinili težak prekršaj na temelju Uredbe (EZ) br. 1224/2009. Povrh toga, država članica čiji je državljanin zapovjednik plovila trebala bi biti obaviještena o kaznenim bodovima koji su dodijeljeni tom zapovjedniku i te kaznene bodove evidentirati, ako je te kaznene bodove dodijelila druga država članica.

(84)

Kako bi se na bolji način postigli jednaki uvjeti tržišnog natjecanja i kultura sukladnosti unutar i izvan Unije, zapovjednike plovila kojima je zbog dodjele kaznenih bodova ukinuto ili oduzeto pravo na zapovijedanje ribarskim plovilom trebalo bi spriječiti da za stalno ili dok traje to ukidanje djeluju kao zapovjednici ribarskih plovila Unije. Države članice trebale bi u tu svrhu međusobno surađivati.

(85)

Teški prekršaji trebali bi uključivati upotrebu zabranjenih ribolovnih alata ili metoda poput onih iz članka 7. Uredbe (EU) 2019/1241 ili iz bilo kojih drugih istovjetnih pravila zajedničke ribarstvene politike koja sadržavaju slične opće zabrane upotrebe određenog ribolovnog alata ili određenih ribolovnih metoda.

(86)

Kako bi se osigurala sukladnost s pravilima zajedničke ribarstvene politike o ribolovnom kapacitetu, određene aktivnosti koje se sastoje od manipuliranja motorima plovila radi povećanja njihove snage ili upotrebu manipuliranog motora trebalo bi smatrati teškim prekršajima u skladu s uvjetima navedenima u Uredbi (EZ) br. 1224/2009.

(87)

Kako bi se ojačala sukladnost s pravilima zajedničke ribarstvene politike i poboljšalo prikupljanje podataka, teške prekršaje koji se sastoje od povrede pravilâ o dopuštenim odstupanjima za očevidnike o ribolovu i prekrcajne deklaracije, kako je navedeno u Uredbi (EZ) br. 1224/2009, trebalo bi, na temelju određenih uvjeta, razlikovati od drugih teških prekršaja koji se sastoje od neispunjavanja obveza točnog evidentiranja, pohranjivanja i dostavljanja podataka o ribolovnim aktivnostima. Osobito, neevidentiranje i neprijavljivanje ulova vrste koja podliježe obvezi iskrcavanja trebalo bi se smatrati teškim prekršajem u potonjoj kategoriji ovisno o težini prekršaja, što trebaju utvrditi nadležna tijela država članica u skladu s okolnostima svakog slučaja, kao što su, ako je primjenjivo, posebnosti dotične vrste ribolova. U tu bi svrhu trebalo posebno uzeti u obzir prirodu i opseg postupanja, uključujući ukupni ulov, količinu, vrstu i udio neprijavljenog ulova, među ostalim s obzirom na primjenjivo dopušteno odstupanje, te sve naznake o namjeri zaobilaženja pravilâ o ispunjavanju očevidnikâ o ribolovu ili prekrcajnih deklaracija.

(88)

Primjereno je odrediti koje bi aktivnosti državljana država članica i ribarskih plovila Unije u vezi s obavljanjem ribolova NNN ili s podrškom tom ribolovu trebale činiti težak prekršaj. Osim postupanja koja su težak prekršaj pravilâ o ribolovnim aktivnostima, također bi trebalo smatrati teškim prekršajem i poslovanje koje je izravno povezano s ribolovom NNN, uključujući uvoz proizvoda ribarstva koji potječu iz takvog ribolova ili trgovinu njima, kao što su kupnja takvih proizvoda koja se obavlja bez svih zakonski propisanih dokumenata.

(89)

Člankom 5. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i člankom 4. Europske konvencije o ljudskim pravima propisano je da se ni od koga ne smije zahtijevati prisilan ili obvezan rad. Nadalje, sve su države članice stranke Konvencije br. 29 Međunarodne organizacije rada (MOR) o prisilnom radu, kojom se propisuje da se nezakonito zahtijevanje prisilnog ili obveznog rada mora kažnjavati kao kazneno djelo i da mora podlijegati sankcijama koje su zaista primjerene i strogo se izvršavaju. Osim toga, obavljanje ribolovnih aktivnosti uz upotrebu prisilnog rada protivno je ciljevima zajedničke ribarstvene politike, osobito s obzirom na to da se ribolovnim aktivnostima mora upravljati na način koji je u skladu s ciljevima ostvarivanja socijalne koristi i koristi za zapošljavanje te da se njima mora doprinositi primjerenom životnom standardu osoba koje ovise o ribolovnim aktivnostima. Obavljanjem ribolovnih aktivnosti uz upotrebu prisilnog također se narušavaju jednaki uvjeti tržišnog natjecanja za proizvode ribarstva i akvakulture koji se stavljaju na tržište u Uniji. Stoga bi obavljanje ribolovnih aktivnosti uz upotrebu prisilnog rada trebalo smatrati teškim prekršajem, pri čemu se ne dovode u pitanje kaznene sankcije za prisilni rad u skladu s obvezama država članica na temelju Konvencije MOR-a br. 29 o prisilnom radu.

(90)

Nacionalna tijela zadužena za kontrolne aktivnosti u ribarstvu te sva relevantna sudska tijela trebala bi imati pristup nacionalnom registru prekršaja. Potpuno transparentnom razmjenom informacija sadržanih u nacionalnim registrima među državama članicama poboljšat će se i djelotvornost kontrolnih aktivnosti te osigurati jednaki uvjeti tržišnog natjecanja u pogledu njih.

(91)

Prema međunarodnim sporazumima prelov koji provodi neka država članica može dovesti do smanjenja kvote Unije na temelju tog međunarodnog sporazuma. U slučaju takvog smanjenja Vijeće bi pri raspodjeli ribolovnih mogućnosti za taj stok ili za tu skupinu stokova na temelju članka 43. stavka 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i članka 16. Uredbe (EU) br. 1380/2013 za godinu u pogledu koje je to smanjenje provedeno i, prema potrebi, za sljedeću godinu, trebalo prilagoditi kvote država članica na način da države članice koje nisu prelovile ne budu pogođene smanjenjem kvote Unije.

(92)

Potvrđivanje podataka važan je korak u osiguravanju pouzdanosti i točnosti podataka koje države članice prikupljaju na temelju Uredbe (EZ) br. 1224/2009. Trebalo bi pojasniti koji se skup podataka mora potvrditi te koje su obveze država članica u slučaju nedosljednosti.

(93)

Kako bi ispunila svoje dužnosti na temelju pravilâ zajedničke ribarstvene politike, Komisija mora imati pristup raznim podacima koje su prikupile države članice. Trebalo bi pojasniti koji bi podaci trebali biti dostupni Komisiji te koje zadaće Komisija mora obavljati koristeći se tim podacima.

(94)

Podaci koje su prikupile države članice iznimno su važni i za znanstvene svrhe. Trebalo bi pojasniti da se neovisnim znanstvenim tijelima koja su priznata na nacionalnoj razini, razini Unije ili međunarodnoj razini može omogućiti pristup podacima prikupljenima u skladu s Uredbom (EZ) br. 1224/2009, posebno podacima o poziciji plovila i podacima o ribolovnim aktivnostima. Prije prijenosa takvih podataka države članice trebale bi razmotriti može li se znanstveno istraživanje provesti na osnovi pseudonimiziranih ili anonimiziranih podataka i, ako je to slučaj, pružiti tim znanstvenim tijelima podatke koji su na taj način anonimizirani. Podaci o ribolovnim aktivnostima koje su prikupile države članice imaju određenu vrijednost i za izradu statističkih podataka, posebno u okviru Eurostata koji bi trebao moći upotrebljavati te podatke za izradu statističkih podataka o ribarstvu.

(95)

U skladu sa Zajedničkom izjavom Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije od 19. srpnja 2012. o decentraliziranim agencijama, za svaku agenciju trebalo bi svakih pet godina provesti evaluaciju koju naručuje Komisija. S obzirom na usku povezanost niza izazova u području ribarstva i okoliša, Komisija će u kontekstu sljedeće periodične evaluacije Europske agencije za okoliš („EEA”) razmotriti kako unaprijediti suradnju i relevantnu razmjenu podataka između Europske agencije za kontrolu ribarstva („Agencija”) i EEA-e te u kojem bi se obliku takva unaprijeđena suradnja mogla formalizirati, među ostalim i prema potrebi, podnošenjem eventualnih relevantnih zakonodavnih prijedloga ili drugih mjera u tu svrhu.

(96)

S obzirom na to da je razmjena podataka među državama članicama od iznimne važnosti za kontroliranje i izvršenje obveza na temelju pravilâ zajedničke ribarstvene politike, trebalo bi pojasniti odredbe koje se odnose na takvu razmjenu.

(97)

Kako bi Komisija mogla potvrditi podatke o ulovu koje su dostavile države članice i ispuniti svoje obveze u kontekstu međunarodnih sporazuma, države članice trebale bi izravnom elektroničkom razmjenom Komisiji staviti na raspolaganje podatke o aktivnostima ribarskih plovila koja plove pod njihovom zastavom.

(98)

Podaci koje su prikupile države članice, a kojima bi Komisija trebala imati pristup, kao što su podaci o ribolovnim aktivnostima, podaci o kontroli te podaci o prekršajima, mogli bi sadržavati osobne podatke. S obzirom na to da bi se na temelju jedinstvenog identifikacijskog broja izlaska u ribolov, imena ribarskog plovila ili, u slučaju ribolova bez plovila, jedinstvenog identifikacijskog broja ribolovnog dana mogao utvrditi identitet fizičkih osoba, primjerice vlasnika ili zapovjednika ribarskog plovila, informacije koje sadržavaju takve podatke mogu u određenim okolnostima biti osobni podaci.

(99)

Uredbe (EU) 2016/679 (19) i (EU) 2018/1725 (20) Europskog parlamenta i Vijeća a, za određenu obradu osobnih podataka, i nacionalne odredbe kojima se prenosi Direktiva (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća (21) primjenjuju se ako se osobni podaci obrađuju u kontekstu uredaba (EZ) br. 1005/2008 i (EZ) br. 1224/2009 i Uredbe (EU) 2019/473 Europskog parlamenta i Vijeća (22) te bi trebalo osigurati da se obveze koje se odnose na zaštitu osobnih podataka poštuju u svakom trenutku i na svim razinama.

(100)

Obrada osobnih podataka sadržanih u informacijama prikupljenima na temelju Uredbe (EZ) br. 1224/2009 potrebna je kako bi se osigurala djelotvorna provedba pravilâ i ciljeva zajedničke ribarstvene politike i sukladnost s njima. Posebno, u svrhu praćenja ribolovnih mogućnosti, uključujući iskorištavanje kvota, osiguravanja sukladnosti s drugim mjerama upravljanja i očuvanja, praćenja ribolovnih aktivnosti ili provedbe procjene kojom se omogućuje kontrola koja se temelji na riziku, države članice moraju obrađivati podatke o poziciji plovila, očevidnike o ribolovu, iskrcajne deklaracije, prodajne listove i druge podatke o ribolovnim aktivnostima kako bi provele potvrđivanje i unakrsne provjere. To je potrebno kako bi se osiguralo da su podaci koje dostavljaju gospodarski subjekti potpuni i točni te da gospodarski subjekti poštuju pravila zajedničke ribarstvene politike. Kako bi mogli kontrolirati i evaluirati primjenu pravilâ zajedničke ribarstvene politike putem provjera, inspekcijskih pregleda ili revizija te pratiti kontrolne aktivnosti država članica, Komisija ili tijelo koje Komisija imenuje trebali bi imati pristup ne samo podacima o ribolovnim aktivnostima, nego i podacima sadržanima u izvješćima promatrača zaduženih za inspekcijske preglede i kontrolu i podacima koji se odnose na prekršaje te bi trebali moći obrađivati takve podatke. Nadalje, u kontekstu pripreme i praćenja sukladnosti s međunarodnim sporazumima i mjerama očuvanja, Komisija bi trebala moći obrađivati podatke o ribolovnim aktivnostima ribarskih plovila Unije izvan voda Unije, uključujući identifikacijske brojeve plovila te imena vlasnika plovila i zapovjednika plovila. Obrada podataka o ribolovnim aktivnostima mogla bi biti potrebna i u svrhu dokazivanja, obrane ili utvrđivanja ribolovnih prava pojedinačnih ribarskih plovila, država članica ili Unije.

(101)

Države članice, Komisija ili tijelo koje je ona imenovala ne bi smjeli pohranjivati osobne podatke dulje nego što je potrebno za postizanje svrha u koje se osobni podaci moraju obrađivati. U tu bi svrhu trebalo utvrditi najdulja razdoblja čuvanja osobnih podataka obrađenih u okviru Uredbe (EZ) br. 1224/2009.

(102)

Kako bi mogli obavljati zadaće navedene u Uredbi (EZ) br. 1224/2009, Komisija, tijelo koje je ona imenovala i države članice trebali bi moći zadržati, ako je to potrebno u određene svrhe, osobne podatke sadržane u informacijama prikupljenima na temelju te uredbe tijekom razdoblja od najviše pet godina nakon dobivanja relevantnih podataka. Države članice pristupaju potvrđivanju podataka koji se odnose na prethodne godine kako bi provjerile i ispravile podatke s ciljem da se osiguraju potpuni i točni podaci. Države članice ujedno procjenjuju podatke iz prethodnih godina radi upravljanja rizicima. Komisija mora pratiti i evaluirati provedbu zajedničke ribarstvene politike u državama članicama te u tu svrhu mora ispitati podatke prikupljene na temelju Uredbe (EZ) br. 1224/2009 za nekoliko prethodnih godina, primjerice pri provedbi revizija i provjera.

(103)

Međutim, u slučaju daljnjeg postupanja u vezi s prekršajima, inspekcijskim pregledima, provjerama, pritužbama ili revizijama, ili u slučaju sudskih ili upravnih postupaka koji su u tijeku, države članice i Komisija trebale bi moći zadržati određene podatke do kraja dotičnih upravnih ili sudskih postupaka ili dok je to potrebno za primjenu sankcija zbog potrebe da se ti podaci upotrebljavaju tijekom cijelog razdoblja u kojem su takvi postupci u tijeku i za primjenu sankcija, kao što je sustav kaznenih bodova.

(104)

Nadalje, kako bi mogle pružiti dokaze o ribolovnim aktivnostima plovilâ Unije, primjerice ako je to potrebno radi dokazivanja sukladnosti s obvezama Unije i država članica na temelju međunarodnih sporazuma ili radi podupiranja zahtjevâ za povijesna ili druga ribolovna prava, države članice trebale bi moći voditi evidenciju o podacima o ribolovnim aktivnostima tijekom razdoblja od najviše deset godina.

(105)

Određeni podaci koji se odnose na prethodne ribolovne aktivnosti potrebni su u svrhe evaluacije politika i procjene učinka, kao i za znanstvena istraživanja i savjete, na kojima se temelji upravljanje ribolovnim aktivnostima i očuvanje morskih bioloških resursa u okviru zajedničke ribarstvene politike. Trendovi i obrasci u razvoju morskih bioloških resursa obično zahtijevaju dugoročniju perspektivu i analizu podataka tijekom desetljećâ. Stoga bi države članice trebale moći zadržati određene osobne podatke tijekom razdoblja od najviše 25 godina kako bi se omogućila analiza utjecaja ribolovnih aktivnosti na morske biološke resurse i okoliš tijekom duljih razdoblja.

(106)

U skladu s člankom 25. Uredbe (EU) 2016/679 voditelji obrade trebaju provesti odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere kojima se osigurava tehnička i integrirana zaštita podataka. Pri utvrđivanju detaljnih pravila o zahtjevima, tehničkim specifikacijama, ugradnji i funkcioniranju sustavâ REM, uključujući sustav CCTV, trebalo bi poštovati načela zaštite podataka. Osobito bi navedene sustave trebalo osmisliti i provesti tako da se u najvećoj mogućoj mjeri isključe prikazi lica i mogućnost identifikacije fizičkih osoba na snimljenom videomaterijalu dobivenom iz daljinskih elektroničkih sustava te bi trebalo predvidjeti zaštitne mjere ako se takva identifikacija iznimno otkrije.

(107)

Trebalo bi pojasniti obveze država članica i Komisije u pogledu informacija obuhvaćenih profesionalnom i poslovnom tajnom koje se prikupljaju, zaprimaju i prenose u okviru Uredbe (EZ) br. 1224/2009. Takve informacije trebalo bi prenositi osobama koje nisu osobe u državama članicama, iz Komisije ili tijela koje je ona imenovala, a čije funkcije zahtijevaju takav pristup, samo uz suglasnost države članice ili institucije koja je dostavila informacije. U slučaju odbijanja davanja takve suglasnosti trebalo bi navesti razloge za odbijanje.

(108)

Uredbom (EZ) br. 1224/2009 Komisiji se dodjeljuju ovlasti za provedbu određenih odredaba te uredbe.

(109)

Zbog stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona, ovlasti dodijeljene na temelju Uredbe (EZ) br. 1224/2009 potrebno je uskladiti s člancima 290. i 291. UFEU-a.

(110)

Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a kako bi Uredbu (EZ) br. 1224/2009 dopunila posebnim pravilima kojima se uređuje kontrola, i to u pogledu:

Komisiji bi također trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a kako bi se izmijenio popis kriterija utvrđen u Prilogu IV. Uredbi (EZ) br. 1224/2009.

Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (23). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(111)

Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti radi osiguravanja jedinstvenih uvjeta za provedbu Uredbe (EZ) br. 1224/2009, i to u pogledu:

e bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (24).

(112)

Zbog stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona pojedine odredbe kojima se ovlasti za donošenje odluka dodjeljuju isključivo Vijeću potrebno je prilagoditi kako bi se uskladile s novim postupcima koji se primjenjuju na zajedničku ribarstvenu politiku. Stoga bi trebalo preformulirati odredbe Uredbe (EZ) br. 1224/2009 koje se odnose na sljedeće elemente: utvrđivanje, u svakom višegodišnjem planu, praga ulova iznad kojeg se mora upotrebljavati određena luka ili iskrcajno mjesto te učestalost dostave podataka; i uspostavu programa promatrača zaduženih za kontrolu.

(113)

Uredbu (EZ) br. 1224/2009 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(114)

Radi usklađenosti s područjem primjene Uredbe (EZ) br. 1224/2009 ciljeve Uredbe (EU) 2019/473 trebalo bi proširiti. Misija Agencije trebala bi uključivati usklađivanje primjene pravilâ zajedničke ribarstvene politike. Trebala bi obuhvaćati istraživanja i razvoj u području kontrolnih i inspekcijskih metoda, uključujući, u suradnji s državama članicama, razvoj pilot-projekata i pružanje pomoći Komisiji u posebnim područjima.

(115)

Trebalo bi osigurati da Agencija u okviru obrade i razmjene podataka poštuje obveze u pogledu zaštite osobnih podataka utvrđene u Uredbi (EU) 2018/1725.

(116)

Upravni odbor Agencije trebao bi moći pozvati predstavnike relevantnih institucija Unije da sudjeluju na njegovim sastancima.

(117)

Odredbe Uredbe (EU) 2019/473 o sastavu upravnog odbora Agencije trebalo bi izmijeniti kako bi se omogućilo uključivanje jednog predstavnika Europskog parlamenta, u skladu sa zajedničkim pristupom priloženim Zajedničkoj izjavi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije od 19. srpnja 2012. o decentraliziranim agencijama. Takvim uključivanjem ne bi se trebala dovoditi u pitanje uloga Europskog parlamenta u kontekstu razrješnice u odnosu na izvršenje proračuna Agencije. Sve članove Upravnog odbora trebalo bi imenovati na osnovi njihova relevantnog iskustva i stručnog znanja u području kontrole i inspekcijskih pregleda u ribarstvu te ne bi trebali biti u izravnom ili neizravnom sukobu interesa koji bi mogao dovesti u pitanje njihovu neovisnost. Pravo glasa trebali bi imati samo predstavnici država članica i Komisije.

(118)

Agencija bi trebala doprinijeti provedbi integrirane pomorske politike Unije. U tu bi svrhu Agencija trebala moći sklapati administrativne sporazume s drugim tijelima Unije koja su također uključena u provedbu te politike.

(119)

Trebalo bi pojasniti da se nacrt jedinstvenog programskog dokumenta koji izrađuje izvršni direktor Agencije mora podnijeti Upravnom odboru.

(120)

Kako bi se osiguralo dosljedno programiranje i Uredbu (EU) 2019/473 uskladilo s Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2019/715 (25), Agencija bi trebala sastaviti jedinstveni programski dokument koji sadržava godišnje i višegodišnje programiranje.

(121)

Trebalo bi pojasniti da bi Agenciji trebalo omogućiti primanje sredstava u obliku sporazumâ o delegaciji ili ad hoc bespovratnih sredstava, pri čemu se ne dovode u pitanje druge vrste prihoda.

(122)

Odredbe o periodičnoj evaluaciji Agencije koju provodi Komisija trebalo bi pojasniti i uskladiti sa Zajedničkim pristupom priloženim Zajedničkoj izjavi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije od 19. srpnja 2012. o decentraliziranim agencijama. Države članice i Agencija trebale bi Komisiji dostaviti informacije potrebne za izradu te evaluacije. Za potrebe te evaluacije Komisija bi također trebala tražiti doprinos od svih relevantnih dionika. Pri utvrđivanju mandata za evaluaciju Komisija bi se trebala savjetovati s Upravnim odborom Agencije.

(123)

Uredbu (EU) 2019/473 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(124)

Kako bi se osigurala međusobna usklađenost odredaba o kontroli, trebalo bi izmijeniti Uredbu Vijeća (EZ) br. 1967/2006 (26) i Uredbu (EU) 2016/1139 (27). Europskog parlamenta i Vijeća Osobito bi trebalo izbrisati odredbe o kontroli rekreacijsko-sportskog ribolova, o evidentiranju prekrcaja i izvješćivanju o njemu te o registriranju ulova navedene u Uredbi (EZ) br. 1967/2006 te odredbe o očevidnicima o ribolovu navedene u Uredbi (EU) 2016/1139, a umjesto njih trebale bi se primjenjivati relevantne odredbe Uredbe (EZ) br. 1224/2009. Nadalje, trebalo bi izmijeniti odredbe o dopuštenom odstupanju u procjenama evidentiranima u očevidniku o ribolovu iz Uredbe (EU) 2016/1139.

(125)

Program certificiranja ulova, kako je naveden u poglavlju III. Uredbe (EZ) br. 1005/2008, temelji se na dokumentima u papirnatom obliku te stoga nije učinkovit i nije u skladu s digitaliziranim sustavom sljedivosti proizvoda ribarstva. U skladu s međunarodnim obvezama i radi osiguravanja djelotvorne provedbe sustava, trebalo bi izmijeniti Uredbu (EZ) br. 1005/2008 kako bi se uspostavila baza podataka za upravljanje certifikatima o ulovu (CATCH) i povezanim dokumentima na osnovi sustava TRACES iz Uredbe (EU) 2017/625 Europskog parlamenta i Vijeća (28), čime bi se omogućila kontrola koja se temelji na procjeni rizika, smanjile prilike za prijevaru pri uvozu te olakšalo administrativno opterećenje država članica.

(126)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu Uredbe (EZ) br. 1005/2008, a posebno radi omogućivanja integriranog upravljanja i rukovanja informacijama i dokumentima relevantnima za preglede, provjere, kontrolu i druge relevantne službene aktivnosti koje se odnose na uvoz i izvoz proizvoda ribarstva kako je predviđeno Uredbom (EZ) br. 1005/2008 te pohranjivanje i razmjena tih informacija i dokumenata, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u vezi s funkcioniranjem i razvojem sustava CATCH koji se temelji na sustavu TRACES.

(127)

Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a kako bi se Uredba (EZ) br. 1005/2008 dopunila utvrđivanjem uvjeta za sva izuzeća od primjene sustava CATCH.

(128)

Kako bi se povećala sljedivost proizvodâ ribarstva namijenjenih tržištu Unije, u okviru programa certificiranja ulova trebalo bi uvesti posebne zahtjeve za podijeljene pošiljke. Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a kako bi se Uredba (EZ) br. 1005/2008 dopunila izradom predloška dokumenta radi usklađivanja kontrole takvih zahtjeva.

(129)

Kako bi se ojačale mjere protiv nekooperativnih trećih zemalja u borbi protiv ribolova NNN, trebalo bi zabraniti vlasništvo, među ostalim u smislu stvarnog vlasnika kako je definiran u članku 3. točki 6. Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća (29), gospodarskih subjekata Unije nad ribarskim plovilima koja plove pod zastavom takvih trećih zemalja te iskorištavanje takvih plovila ili upravljanje njima od strane tih subjekata. Nadalje, trebalo bi zabraniti pristup lučkim uslugama i obavljanje operacija iskrcaja ili prekrcaja u lukama Unije ribarskim plovilima koja plove pod zastavom takvih trećih zemalja.

(130)

Kako bi se osigurala dosljednost među pravnim instrumentima Unije kojima se uređuju kontrole u ribarstvu, odredbe o teškim prekršajima, hitnim mjerama izvršavanja, sankcijama i popratnim sankcijama navedene u Uredbi (EZ) br. 1005/2008 trebalo bi izbrisati i, ako je potrebno, premjestiti u Uredbu (EZ) br. 1224/2009, koja je glavni pravni instrument u području kontrola ribarstva. Stoga bi u Uredbi (EZ) br. 1005/2008 trebalo navesti upućivanje na odredbe o teškim prekršajima, hitnim mjerama izvršavanja, sankcijama i popratnim sankcijama, koje su sadržane u Uredbi (EZ) br. 1224/2009.

(131)

Uredbu (EZ) br. 1005/2008 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(132)

Budući da su pravila o prekrcaju izvan Unije utvrđena u Uredbi (EZ) br. 1224/2009, glava II. poglavlje VI. Uredbe (EU) 2017/2403, u kojem se utvrđuju pravila o prekrcaju na otvorenom moru i u okviru izravnog odobrenja, postalo je suvišno i trebalo bi ga izbrisati. Uredbu (EU) 2017/2403 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(133)

Izmjene uvedene ovom Uredbom kreću se od manjih izmjena do velikih promjena te su potrebna različita razdoblja radi pripreme za primjenu novih pravila. Stoga bi se datumi početka primjene tih izmjena trebali razlikovati i odgovarati potrebama u pogledu pripreme za primjenu tih pravila. Nadalje, trebalo bi uvesti određene prijelazne odredbe kako bi se osigurao neometan prijelaz na nova pravila.

(134)

Savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka provedeno je u skladu s člankom 42. stavkom 1. Uredbe (EU) 2018/1725 te je on dao mišljenje 18. srpnja 2018.,

1.

članak 4. mijenja se kako slijedi:

2.

članak 5. mijenja se kako slijedi:

3.

članci 6. i 7. zamjenjuju se sljedećim:

4.

umeće se sljedeći članak:

5.

članak 8. mijenja se kako slijedi:

6.

članak 9. zamjenjuje se sljedećim:

(*6)  Uredba (EU) 2017/2403 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o održivom upravljanju vanjskim ribarskim flotama i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1006/2008 (SL L 347, 28.12.2017., str. 81.).”."

7.

umeće se sljedeći članak:

9.

članak 12. zamjenjuje se sljedećim:

10.

članak 13. zamjenjuje se sljedećim:

11.

članak 14. zamjenjuje se sljedećim:

12.

članak 15. zamjenjuje se sljedećim:

13.

umeću se sljedeći članci:

14.

članak 16. briše se.

15.

članak 17. mijenja se kako slijedi:

16.

članak 18. briše se.

17.

članak 19. zamjenjuje se sljedećim:

18.

umeće se sljedeći članak:

19.

članak 20. mijenja se kako slijedi:

20.

članak 21. zamjenjuje se sljedećim:

21.

članci 22., 23. i 24. zamjenjuju se sljedećim:

22.

članak 25. briše se.

23.

članak 26. mijenja se kako slijedi:

24.

u članku 27. stavku 1. riječi „ribarskog plovila” zamjenjuju se riječima „ulovnog plovila Unije”, a riječi „ribarsko plovilo” zamjenjuje se riječima „ulovno plovilo Unije”.

25.

članak 28. briše se.

26.

članak 29. mijenja se kako slijedi:

27.

članak 30. mijenja se kako slijedi:

28.

članak 31. zamjenjuje se sljedećim:

29.

članak 32. briše se.

30.

članak 33. zamjenjuje se sljedećim:

(*8)  Uredba (EU) 2017/1004 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o uspostavi okvira Unije za prikupljanje i upotrebu podataka u sektoru ribarstva te upravljanje njima i potporu za znanstveno savjetovanje u vezi sa zajedničkom ribarstvenom politikom, i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 199/2008 (SL L 157, 20.6.2017., str. 1.).”."

31.

članak 34. zamjenjuje se sljedećim:

32.

članak 35. mijenja se kako slijedi:

33.

u članku 36. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

34.

članak 37. mijenja se kako slijedi:

35.

u glavi IV. naslov poglavlja II. zamjenjuje se sljedećim:

„ Poglavlje II.

Kontrola ribolovnog kapaciteta ”.

36.

članak 38. zamjenjuje se sljedećim:

37.

u glavi IV. poglavlju II. naslov odjeljka 2. zamjenjuje se sljedećim:

„ODJELJAK 2.

SNAGA MOTORA I TONAŽA”.

38.

članak 39. mijenja se kako slijedi:

39.

umeće se sljedeći članak:

40.

članak 40. mijenja se kako slijedi:

41.

članak 41. zamjenjuje se sljedećim:

(*9)  Direktiva 2009/15/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o zajedničkim pravilima i normama za organizacije koje obavljaju pregled i nadzor brodova te za odgovarajuće aktivnosti pomorskih uprava (SL L 131, 28.5.2009., str. 47.).”."

42.

umeće se sljedeći članak:

43.

članak 42. mijenja se kako slijedi:

44.

članak 43. mijenja se kako slijedi:

45.

članak 44. zamjenjuje se sljedećim:

46.

članci 45. i 46. brišu se.

47.

članak 48. mijenja se kako slijedi:

48.

članak 49. mijenja se kako slijedi:

49.

članak 50. zamjenjuje se sljedećim:

50.

iza članka 54.c umeće se sljedeće poglavlje:

„ Poglavlje IV.a

Kontrola ribolova bez plovila

51.

članak 55. zamjenjuje se sljedećim:

52.

naslov glave V. zamjenjuje se sljedećim:

„ GLAVA V.

KONTROLA U LANCU OPSKRBE ”.

53.

u glavi V. poglavlje I. zamjenjuje se sljedećim:

„ Poglavlje I.

Opće odredbe

(*10)  Uredba Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (SL L 256, 7.9.1987., str. 1.)."

(*11)  Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1.2.2002., str. 1.).”."

54.

u članku 59. stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

55.

članak 60. zamjenjuje se sljedećim:

56.

umeće se sljedeći članak:

57.

članak 61. briše se.

58.

članak 62. zamjenjuje se sljedećim:

(*12)  Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, 11.12.2006., str. 1.).”."

59.

članak 63. briše se.

60.

članci 64., 65. i 66. zamjenjuju se sljedećim:

61.

članak 67. briše se.

62.

članak 68. zamjenjuje se sljedećim:

63.

glava V. poglavlja III. briše se.

64.

članak 71. mijenja se kako slijedi:

65.

članak 73. mijenja se kako slijedi:

66.

u glavi VII. poglavlje I. zamjenjuje se sljedećim:

„ Poglavlje I.

Opće odredbe

67.

u članku 80. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

68.

u glavi VII. naslov poglavlja II. zamjenjuje se sljedećim:

„ Postupci u slučaju prekršaja ”.

69.

članak 82. zamjenjuje se sljedećim:

70.

članak 84. briše se.

71.

u glavi VII. brišu se sljedeće riječi:

„ Poglavlje IV.

Postupci u vezi s prekršajima otkrivenima tijekom inspekcijskih pregleda ”.

72.

članci 85. i 86. zamjenjuju se sljedećim:

73.

članak 87. briše se.

74.

članak 88. zamjenjuje se sljedećim:

75.

glava VIII. zamjenjuje se sljedećim:

„ GLAVA VIII.

IZVRŠAVANJE