(1)

Otpadna električna i elektronička oprema (OEEO) jedan je od najbrže rastućih tokova otpada u Uniji, koji se trenutačno povećava za 2 % godišnje i može predstavljati velik rizik za zdravlje ljudi i okoliš ako se pravilno ne obradi. U Europi je 2019. u prosjeku generirano 16,2 kg OEEO-a po stanovniku (1), a u Uniji je 2020. odvojeno prikupljeno oko 10,5 kg OEEO-a po stanovniku (2) kako bi se u skladu s člankom 8. Direktive 2012/19/EU Europskog parlamenta i Vijeća (3) propisno obradio te reciklirao. U tom odvojeno prikupljenom OEEO-u udio malih potrošačkih elektroničkih uređaja, kao što su mobilni telefoni, tableti, prijenosna računala i njihovi punjači, posebno je nizak. Na primjer, prijavljena stopa prikupljanja mobilnih telefona u državama članicama niža je od 5 %, a procjenjuje se da se u kućanstvima u Uniji čuva 700 milijuna neiskorištenih i otpadnih mobilnih telefona.

(2)

Prikupljanje i recikliranje malih potrošačkih elektroničkih uređaja posebno je zahtjevno i zato što se oni nepravilno odlažu u komunalni otpad iz kućanstava, nezakonito izvoze ili na druge načine nepravilno obrađuju. Na primjer, procjenjuje se da se u Uniji reciklira između 12 i 15 % mobilnih telefona.

(3)

Mali potrošački elektronički uređaji, kao što su mobilni telefoni, tableti i prijenosna računala, od velike su vrijednosti za kružno gospodarstvo jer sadržavaju brojne materijale, uključujući važne kritične sirovine, koji se mogu reciklirati ili oporabiti ako se otpadom učinkovito gospodari. Stoga kružni modeli kao što su ponovna uporaba, popravak ili ponovna proizvodnja malih potrošačkih elektroničkih uređaja te recikliranje dragocjenih i kritičnih sirovina koje oni sadržavaju doprinose sprečavanju nastanka otpada tako što se proizvodi, komponente i sekundarne sirovine ponovno uključuju u gospodarstvo. Osim toga, popravak i ponovna uporaba električne i elektroničke opreme te priprema za njezinu ponovnu uporabu i recikliranje mogu potaknuti otvaranje zelenih radnih mjesta u kružnom gospodarstvu. Na primjer, na svakih 1 000 tona električne i elektroničke opreme koja se prikupi radi ponovne uporabe može se otvoriti 60 do 140 radnih mjesta (4).

(4)

Pogledamo li životni vijek malih potrošačkih elektroničkih uređaja, kao što su mobilni telefoni, tableti ili prijenosna računala, vidimo da je njihov utjecaj na okoliš i društvo uglavnom povezan s fazom proizvodnje. Ekstrakcija materijala, uključujući proizvodnju metala i vađenje kritičnih sirovina (5), kao što su metali platinske skupine, kobalt, indij, antimon, berilij, litij, elementi rijetkih zemalja, volfram i tantal, često znatno utječe na okoliš, zdravlje i društvo. Ti utjecaji na okoliš i javno zdravlje uključuju one koji proizlaze iz emisija onečišćujućih tvari i stakleničkih plinova, uporabe opasnih tvari i generiranja otpada, a posljedice vađenja kritičnih sirovina za društvo su društveni sukobi, kršenje ljudskih prava, dječji rad i oduzimanje zemljišta (6). Stoga primjena načela kružnosti na cijeli životni ciklus i produljenje životnog vijeka malih potrošačkih elektroničkih uređaja mogu donijeti znatne koristi u smislu učinkovitosti resursa, dekarbonizacije i uklanjanja onečišćenja te podupiranja tržišta sekundarnih sirovina.

(5)

Recikliranje i oporaba kritičnih sirovina sadržanih u malim potrošačkim elektroničkim uređajima posebno su važni zbog sve veće potražnje za tim materijalima u svijetu i mogućih poremećaja u opskrbi. Uz to, mnoge od tih kritičnih sirovina Unija trenutačno isključivo uvozi. Stoga je za ponovno uključivanje relevantnih komponenti i materijala u gospodarstvo ključno poboljšati prikupljanje malih potrošačkih elektroničkih uređaja s pomoću funkcionalnih programa povrata koji potrošačima omogućuju da vrate uređaje kad su na kraju životnog vijeka ili se više ne koriste.

(6)

U Komunikaciji Komisije iz 2019. o europskom zelenom planu (7) ističe se da u središtu tranzicije na kružno gospodarstvo moraju biti resursno-intenzivni sektori, kao što je sektor elektronike. Jedna od predloženih mjera je da se procijene koristi pružanja potpore programima povrata kako bi se potaknuo povrat neželjenih uređaja, kao što su mobilni telefoni, tableti i punjači. To je detaljnije opisano u Komunikaciji Komisije iz 2020. o akcijskom planu za kružno gospodarstvo (8), u kojoj se poziva na poboljšanje prikupljanja i obrade OEEO-a, među ostalim tako da se razmotre mogućnosti za pokretanje programa povrata rabljenih i otpadnih mobilnih telefona, tableta i punjača. Uz to se u Komunikaciji Komisije iz 2021. o akcijskom planu za postizanje nulte stope onečišćenja (9) poziva na sprečavanje nastanka otpada i visokokvalitetno recikliranje, čime se podupiru ciljevi Unije u pogledu učinkovitosti resursa, i pritom se prepoznaje da OEEO spada u najbrže rastuće tokove otpada.

(7)

Cilj je predložene uredbe o sigurnoj opskrbi kritičnim sirovinama (10) pružiti okvir za sigurnu i održivu opskrbu kritičnim sirovinama u Uniji. Njezina je svrha pružiti potporu strateškim projektima, među ostalim u području recikliranja, pri čemu je fokus na povećanju prikupljanja rabljene robe i tokova otpada koji sadrže znatne količine kritičnih sirovina.

(8)

Uredba Komisije (EU) 2023/1670 (11) sadržava pravila o većoj energetskoj učinkovitosti, trajnosti i jednostavnijem popravku i recikliranju pametnih telefona, mobilnih telefona koji nisu pametni telefoni, bežičnih telefona i tableta. Konkretno, cilj je zahtjeva u pogledu dostupnosti nadogradnje verzija operativnog sustava, brisanja podataka i prijenosa funkcionalnosti te informiranja o količini određenih kritičnih sirovina (kobalta, tantala, neodimija i zlata) i postotku recikliranog sadržaja (ako je dostupan), u sinergiji s ovom Preporukom, da se potakne ponovna uporaba i recikliranje mobilnih telefona i tableta.

(9)

Otpadna električna i elektronička oprema, uključujući otpad od malih potrošačkih elektroničkih uređaja, regulirana je Direktivom 2012/19/EU. U članku 3. stavku 1. točki (e) Direktive 2012/19/EU definirana je „otpadna električna i elektronička oprema”, a u članku 3. stavku 1. Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (12) otpad je definiran kao „svaka tvar ili predmet koji posjednik odbacuje ili namjerava ili mora odbaciti”.

(10)

Direktiva 2012/19/EU obvezuje države članice da zbrinjavanje OEEO-a u obliku nerazvrstanog komunalnog otpada svedu na najmanju moguću mjeru, postignu visoku razinu odvojenog prikupljanja i osiguraju pravilnu obradu odvojeno prikupljenog OEEO-a. Tom se direktivom utvrđuje godišnji cilj prikupljanja, primjenjiv od 2019., koji iznosi 65 % prosječne mase električne i elektroničke opreme stavljene na tržište u prethodne tri godine u nekoj državi članici ili, alternativno, 85 % OEEO-a generiranog na državnom području te države članice. Njome se utvrđuju i minimalni ciljevi oporabe, uključujući cilj recikliranja i pripreme za ponovnu uporabu za različite kategorije električne i elektroničke opreme.

(11)

Direktivom 2012/19/EU utvrđuju se i posebne obveze povrata kako bi se osiguralo odvojeno prikupljanje OEEO-a. Države članice moraju se pobrinuti da se uspostave sustavi koji omogućuju besplatan povrat otpadne električne i elektroničke opreme iz kućanstava. Distributeri moraju prihvatiti povrat OEEO-a pri prodaji slične električne i elektroničke opreme. Distributeri usto moraju u maloprodajnim trgovinama određene veličine (13) krajnjim korisnicima omogućiti besplatno prikupljanje sitnog OEEO-a, pri čemu krajnji korisnici ne smiju biti obvezni kupiti električnu i elektroničku opremu jednake vrste, osim ako procjena pokaže da su postojeći alternativni sustavi prikupljanja vjerojatno barem jednako učinkoviti.

(12)

U skladu s člankom 14. stavkom 2. Direktive 2012/19/EU države članice osiguravaju da korisnici električne i elektroničke opreme u privatnim kućanstvima dobiju potrebne informacije o sustavima povrata i prikupljanja koji su im na raspolaganju te potiču usklađivanje informacija o dostupnim sabirnim mjestima.

(13)

Iako je od donošenja Direktive 2002/96/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (14) 2003., koja je bila prva direktiva o OEEO-u, ostvaren određen napredak, a nakon donošenja Direktive 2012/19/EU još veći, razina pripremljenosti za ponovnu uporabu, prikupljanje i oporabu otpada iz malih potrošačkih elektroničkih uređaja u državama članicama i dalje je niska. Velike količine takvih malih potrošačkih elektroničkih uređaja, funkcionalnih i otpadnih, čuvaju se u kućanstvima jer su maleni, mogu se koristiti za pohranu podataka i kao sigurnosne kopije ili preprodati. Stope povrata su niske i zato što građani nisu dovoljno informirani o mogućnostima povrata i zabrinuti su zbog sigurnosti podataka nakon što vrate uređaj u svrhu ponovne uporabe ili pripreme za ponovnu uporabu.

(14)

Kako bi utvrdila probleme povezane s gospodarenjem OEEO-om u državama članicama i pomogla im u rješavanju tih problema, Komisija je provela inicijativu za promicanje usklađenosti sa zakonodavstvom o OEEO-u i dala preporuke državama članicama za povećanje prikupljanja OEEO-a (15). Državama članicama prije svega se preporučuje da razviju dostatnu infrastrukturu kako bi potrošači mogli odlagati OEEO i da ih informiraju o opcijama povrata. Pritom se trebaju pobrinuti da distributeri poštuju svoje obveze u vezi s povratom u skladu s člankom 5. Direktive 2012/19/EU, a potrošačima omogućiti da besplatno vraćaju uređaje.

(15)

U studiji koja je 2022. provedena za Komisiju da bi se razmotrile opcije za programe povrata mobilnih telefona, tableta i druge male električne i elektroničke opreme u Uniji (16) utvrđen je niz mjera politike za poboljšanje stope povrata rabljenih i otpadnih malih potrošačkih elektroničkih uređaja, prije svega financijski poticaji, regulatorne mjere i poboljšanje praktičnosti za potrošače. Te mjere, provedene zasebno ili zajedno, mogle bi poboljšati učinkovitost programa povrata za oporabu malih potrošačkih elektronički uređaja.

(16)

Programe povrata trebali bi moći voditi distributeri, pružatelji telekomunikacijskih usluga, privatna poduzeća, socijalna poduzeća i subjekti socijalne ekonomije, dobrotvorne organizacije, proizvođači električne i elektroničke opreme ili organizacije koje provode obveze proširene odgovornosti proizvođača u ime proizvođača (organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača) i internetske platforme.

(17)

Ustanovljeno je da su financijski poticaji u obliku popusta, vaučera, sustava povratnih naknada i novčanih nagrada koji se nude potrošačima u zamjenu za povrat uređaja učinkovita mjera za povećanje stope povrata otpadnih i rabljenih uređaja. Kako se pokazalo u provedbi postojećih programa povrata, vrsta financijskog poticaja ovisi o tome može li se uređaj ponovno upotrijebiti ili se treba reciklirati. Rabljeni uređaji koji se mogu ponovno upotrijebiti, popraviti ili obnoviti imaju veću preprodajnu vrijednost i stoga se razlikuju od otpadnih uređaja koji se prikupljaju za recikliranje. Ciljani financijski poticaji olakšavaju učinkovito prikupljanje i oporabu rabljenih i otpadnih uređaja te se očekuje da će potaknuti potrošače na vraćanje malih potrošačkih elektroničkih uređaja koje drže u kućanstvu iako ih više ne koriste. Praksa je pokazala da su ti programi učinkovitiji i djelotvorniji kad im je trajanje ograničeno.

(18)

Kad se za povrat malih potrošačkih elektroničkih uređaja nudi financijski poticaj u obliku mogućnosti otkupa, trebali bi se uspostaviti odgovarajući alati i mehanizmi koji potrošačima mogu pomoći da donesu utemeljene odluke, na primjer mogućnost da izračunaju otkupnu vrijednost svojih uređaja.

(19)

Nekoliko država članica imalo je pozitivna iskustva u korištenju infrastrukture i mreže poštanskih i dostavnih usluga od vrata do vrata za prikupljanje otpadne ili rabljene električne i elektroničke opreme na svojem državnom području. U državama članicama koje su uspostavile takav mehanizam potrošači mogu rabljene ili otpadne male potrošačke elektroničke uređaje ostaviti u pošti ili poslati poštom ili putem dostavnih službi u sabirna mjesta koja su u toj državi članici uspostavili gospodarski subjekti koji vode programe povrata ili organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača. Pokazalo se da je potrošačima jednostavnije vratiti male potrošačke elektroničke uređaje kad imaju te mogućnosti.

(20)

Ciljevi za ponovnu uporabu i pripremu za ponovnu uporabu utvrđeni su kao glavni pokretači i pokazatelji kružnog gospodarstva. Postavljanje takvih ciljeva može dovesti do uvođenja odgovarajućih mjera i tako potaknuti ponovnu uporabu. Ciljevi se mogu postaviti kao nacionalni ciljevi povezani s praćenjem ili kao obvezni ciljevi utvrđeni za pojedinačne gospodarske subjekte koji vode programe povrata, kao što su distributeri ili organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača.

(21)

Prednost se mora dati ponovnoj uporabi u odnosu na recikliranje zbog njezina potencijala za smanjenje emisija stakleničkih plinova i korištenje resursa te otvaranje radnih mjesta. Direktivom 2008/98/EZ utvrđuje se obveza država članica da poduzmu mjere za poticanje ponovne uporabe u okviru svojih programa za sprečavanje nastanka otpada te da prate i procjenjuju provedbu povezanih mjera mjerenjem ponovne uporabe u skladu sa zajedničkom metodologijom utvrđenom Provedbenom odlukom Komisije (EU) 2021/19 (17). Električna i elektronička oprema jedna je od kategorija proizvoda koje su uključene u tu provedbenu odluku i čiju bi ponovnu uporabu države članice trebale mjeriti barem svake tri godine.

(22)

Ciljevi oporabe iz Priloga V. Direktivi 2012/19/EU kombinirani su ciljevi koji se odnose i na pripremu za ponovnu uporabu i na recikliranje za odgovarajuće kategorije električne i elektroničke opreme. Provedbenom odlukom Komisije (EU) 2019/2193 (18) od država članica zahtijeva se da uz izvješćivanje o recikliranim količinama Komisiju izvješćuju i o količinama OEEO-a pripremljenog za ponovnu uporabu. Zasebno izvješćivanje o pripremi za ponovnu uporabu državama članicama omogućuje da imaju pregled relevantnih količina i da po mogućnosti postave zasebne ciljeve pripreme za ponovnu uporabu kako bi promicale taj postupak oporabe i kako bi se postavili ambiciozniji kombinirani ciljevi pripreme za ponovnu uporabu i recikliranja.

(23)

Partnerstva između organizacija koje koordiniraju aktivnosti ponovne uporabe i gospodarskih subjekata koji vode programe povrata, kao što su distributeri, privatna poduzeća, organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača, socijalna poduzeća te subjekti socijalne ekonomije i dobrotvorne organizacije, trebala bi pomoći da se što više poveća pripremljenost za ponovnu uporabu tako da se, na primjer, potiče odvajanje OEEO-a koji se treba pripremiti za ponovnu uporabu od drugog odvojeno prikupljenog OEEO-a i osoblju iz centara za ponovnu uporabu omogući pristup odvojeno prikupljenom OEEO-u. Ta partnerstva trebala bi poticati i mjerenje tokova ponovne uporabe malih potrošačkih elektroničkih uređaja.

(24)

Veća pristupačnost i lakoća pronalaska mjesta za povrat i sabirnih mjesta mogu potrošače potaknuti da vrate male potrošačke elektroničke uređaje koje čuvaju iako ih više ne koriste. Trebalo bi iskoristiti baze podataka za izradu mapa i alata za pretraživanje kako bi se korisnicima olakšao pristup informacijama o najbližim mjestima za povrat otpadne i rabljene električne i elektroničke opreme. Ponovna uporaba mogla bi se potaknuti i tako da se baze podataka iskoriste i za mapiranje mjesta na koja se mogu obratiti potrošači koji svoju električnu i elektroničku opremu žele ponovno upotrebljavati, popraviti ili obnoviti.

(25)

Kako bi se riješila pitanja sigurnosti podataka i osiguralo pravilno upravljanje svim osobnim podacima pohranjenima u malim potrošačkim elektroničkim uređajima i njihovo brisanje u slučaju ponovne uporabe ili oporabe, neki programi povrata imaju certifikat da ispunjavaju određene standarde obrade podataka. Primjeri standarda uključuju, među ostalim, europsku normu EN 50614 o zahtjevima za pripremu za ponovnu uporabu otpadne električne i elektroničke opreme i standard „R2/Ready for Reuse” (odgovorno recikliranje/spremno za ponovnu uporabu).

(26)

U brojnim je studijama utvrđeno da su ciljana komunikacija i informativne kampanje na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini korisne za informiranje potrošača o važnosti povrata malih potrošačkih elektroničkih uređaja koji sadržavaju kritične sirovine, mogućnostima povrata koje su im na raspolaganju i njihovim prednostima (npr. financijski poticaji) te za povećanje ukupne stope povrata malih elektroničkih potrošačkih uređaja.

(27)

Iskustvo država članica u provedbi obveza u vezi s povratom utvrđenih člankom 5. stavkom 2. točkama (b) i (c) Direktive 2012/19/EU pokazalo je da se stope ispunjavanja obveze i povrata mogu povećati tako da se postroži praćenje i provjerava pružaju li distributeri koji prodaju električnu i elektroničku opremu, uključujući internetske distributere, mogućnost povrata.

(28)

Gospodarski subjekti koji vode programe povrata rabljene električne i elektroničke opreme trebali bi prihvaćati velik raspon robnih marki i modela, a informacije o povratu i mogućnostima vraćanja malih potrošačkih elektroničkih uređaja trebaju biti vidljive i priopćavati se potrošačima na prodajnom mjestu, što uključuje i prodaju na internetu.

(29)

Razmjena znanja i primjera dobre prakse među državama članicama omogućuje da se utvrde i usporede najprikladniji i najdjelotvorniji načini rješavanja problema povezanih s prikupljanjem OEEO-a, posebno u vezi s malim potrošačkim elektroničkim uređajima. Dostupne su inicijative i programi, među ostalim u organizaciji Komisije, za olakšavanje uzajamnog učenja među tijelima nadležnima za okoliš i pružanje prilagođene potpore tijelima država članica u provedbi politike i zakonodavstva u području okoliša. Komisija je uspostavila program uzajamnog učenja (19) koji se može iskoristiti za razmjenu dobrih primjera prikupljanja i obrade OEEO-a, kao i za razmjenu informacija o mjerama koje potiču povrat rabljenih malih potrošačkih elektroničkih uređaja,