(1)

Europska središnja banka (ESB) odgovorna je za učinkovito i dosljedno funkcioniranje jedinstvenog nadzornog mehanizma te su joj povjerene mikrobonitetne i makrobonitetne zadaće. Dodjelom makrobonitetnih zadaća jača se doprinos ESB-a financijskoj stabilnosti koji je već sadržan u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

(2)

Nacionalna nadležna tijela i nacionalna imenovana tijela odgovorna su za utvrđivanje stopa zaštitnog sloja za globalne sistemski važne institucije (GSV institucije) i ostale sistemski važne institucije (OSV institucije).

(3)

U skladu s člankom 5. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1024/2013, nacionalna nadležna tijela ili nacionalna imenovana tijela država članica sudionica, kad god je to primjereno ili se smatra potrebnim, primjenjuju zahtjeve za zaštitni sloj kapitala koji kreditne institucije trebaju držati na odgovarajućoj razini s ciljem rješavanja sistemskih ili makrobonitetnih rizika.

(4)

U skladu s člankom 5. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1024/2013 i člankom 104. Uredbe (EU) br. 468/2014, nacionalna nadležna tijela ili nacionalna imenovana tijela obavješćuju ESB o svom planu da primjene makrobonitetne mjere deset radnih dana prije donošenja takve odluke (obavijest o „planiranim makrobonitetnim mjerama”). Po primitku obavijesti tajnik Nadzornog odbora bez odgode prosljeđuje planirane makrobonitetne mjere Upravnom vijeću i Nadzornom odboru. Na osnovi prijedloga koji je Nadzorni odbor pripremio na temelju planirane inicijative te uzimajući u obzir informacije odgovarajućeg odbora i unutarnju strukturu ESB-a, Upravno vijeće u roku od tri radna dana odlučuje hoće li podnijeti prigovor. Kada Upravno vijeće podnese prigovor na planirane makrobonitetne mjere, ono u pisanom obliku obrazlaže svoje razloge nacionalnim nadležnim tijelima ili nacionalnim imenovanim tijelima u roku od pet radnih dana od obavještavanja ESB-a. Nacionalna nadležna tijela ili nacionalna imenovana tijela razmatraju razloge ESB-a prije donošenja konačne odluke, prema potrebi.

(5)

Od ESB-a se zahtijeva da procijeni znatan broj planiranih makrobonitetnih mjera koje su dostavila nacionalna nadležna tijela ili nacionalna imenovana tijela, uključujući one kojima su utvrđeni zaštitni slojevi za OSV institucije i GSV institucije. Te se procjene često moraju provoditi u vrlo kratkom roku. Kako bi se olakšao postupak donošenja odluka, primjereno je predvidjeti prijenos ovlasti za donošenje određenih odluka unutar ESB-a. Naročito, ovlast za donošenje odluka o nepodnošenju prigovora na makrobonitetne mjere koje su predočila nacionalna nadležna tijela ili nacionalna imenovana tijela trebala bi se prenijeti voditeljima radnih jedinica ESB-a. Globalne sistemski važne banke ili institucije (GSV banke - GSV institucije) banke su ili institucije za koje se smatra da ne smiju propasti zbog svoje veličine, međusobne povezanosti, složenosti, nezamjenjivost ili globalnog obuhvata. S obzirom na moguće prekogranične posljedice problema u bilo kojoj od GSV banaka ili GSV institucija na druge financijske institucije u mnogim zemljama i na globalno gospodarstvo u cjelini, to nije samo problem za nacionalna nadležna tijela ili nacionalnih imenovanih tijela te stoga zahtijeva usklađivanje na globalnoj razini koje se odražava u globalnom sporazumu koji su postigli članovi Bazelskog odbora za nadzor banaka i Odbora za financijsku stabilnost, čiji je ishod objavio Odbor za financijsku stabilnost. Globalna zajednica rješava ta pitanja pomoću višeslojnog pristupa.

(6)

Sud Europske unije prepoznao je da je prijenos ovlasti neophodan i prikladan radi omogućavanja instituciji od koje se zahtijeva donošenje značajnog broja odluka da obavlja svoje zadaće. Ovlasti dodijeljene instituciji stoga uključuju, u skladu s odredbama UFEU-a, pravo prijenosa određenog broja tih ovlasti, u skladu s uvjetima koje je utvrdila institucija. Institucija Unije može stoga uspostaviti organizacijske mjere, kojima prenosi svoje ovlasti za donošenje odluka svojim internim tijelima ili osobama, ako su te mjere opravdane i poštuju načelo razmjernosti. Kako bi se osigurala pravna sigurnost, prijenos ovlasti za donošenje odluka trebao bi biti ograničen i razmjeran, a opseg prijenosa trebao bi biti jasno definiran i u skladu s uvjetima koje odredi institucija.

(7)

Upravno vijeće odlučilo je 24. lipnja 2020. uspostaviti blisku suradnju između ESB-a i središnje banke Българска народна банка (Bugarska narodna banka) (3). Za potrebe bliske suradnje, odluka o nepodnošenju prigovora na planirane makrobonitetne mjere koje se odnose na Republiku Bugarsku također će se donijeti u skladu s odgovarajućim odredbama ove Odluke.

(8)

Kada nisu ispunjeni kriteriji za donošenje delegirane odluke, odluku je potrebno donijeti u skladu s postupkom iz članka 5. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1024/2013 i članka 13.h Odluke ESB/2004/2 Europske središnje banke (4),

(1)

„planirane makrobonitetne mjere” znači mjere koje nacionalna nadležna tijela i nacionalna imenovana tijela namjeravaju primijeniti kako bi od banaka zahtijevala održavanje zaštitnih slojeva za OSV institucije ili GSV institucije, u skladu s člankom 131. Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (5), o kojima je ESB službeno obaviješten radi donošenja odluke o tome hoće li uložiti prigovor;

(2)

„zaštitni sloj za OSV instituciju” znači regulatorni kapital koji se treba održavati u skladu s člankom 131. stavkom 5. Direktive 2013/36/EU;

(3)

„zaštitni sloj za GSV instituciju” znači regulatorni kapital koji se treba održavati u skladu s člankom 131. stavkom 4. Direktive 2013/36/EU;

(4)

„tehnička procjena ESB-a” znači neovisna tehnička procjena koju obavlja ESB provodeći prosudbu o odgovarajućim stopama zaštitnog sloja;

(5)

„donja granica ESB-a” znači najnovija primjenjiva verzija ESB-ove metodologije određivanja donje granice za procjenu zaštitnih slojeva za OSV instituciju koju je donijelo Upravno vijeće i koja se temelji na ocjeni sistemske važnosti banaka, kojom se svaka banka raspoređuje u jednu od nekoliko kategorija sistemske važnosti („razredi”) pri čemu je svaki razred povezan s posebnim zaštitnim slojem za OSV instituciju koji bi se trebao smatrati donjom granicom;

(6)

„osjetljivost” ili „osjetljiv” znači osobina ili činjenica koja može imati negativan utjecaj na ugled ESB-a i/ili učinkovito i dosljedno funkcioniranje jedinstvenog nadzornog mehanizma, uključujući, ali se ne ograničavajući na: (a) značajne zabrinutosti, izražene u odgovarajućem odboru i odgovarajućoj internoj strukturi u njihovim raspravama, koje nisu uključene u tehničku procjenu ESB-a; (b) planirane makrobonitetne mjere koje mogu privući negativnu pažnju medija ili javnosti.

(a)

te planirane makrobonitetne mjere primjenjuju najnoviju metodologiju za određivanje donje granice ESB-a;

(b)

tehnička procjena tih mjera koju je proveo ESB ne izaziva zabrinutost u pogledu sljedećeg:

(c)

u tehničkoj procjeni ESB-a ne zaključuje se da bi ESB trebao uložiti prigovor na te planirane makrobonitetne mjere.