(1)

U kontekstu europskog zelenog plana utvrđenog u Komunikaciji Komisije od 11. prosinca 2019. („europski zeleni plan”) Uredbom (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća (4) utvrđeni su cilj klimatske neutralnosti Unije do 2050. i cilj smanjenja neto emisija stakleničkih plinova do 2030. za najmanje 55 % u odnosu na razine iz 1990. Unijin cilj klimatske neutralnosti iziskuje pravednu energetsku tranziciju kojom se ne zapostavlja niti jedno područje i niti jedan građanin, povećanje energetske učinkovitost i znatno veći udio energije iz obnovljivih izvora u integriranom energetskom sustavu.

(2)

Energija iz obnovljivih izvora ima ključnu ulogu u postizanju tih ciljeva s obzirom na to da energetski sektor danas stvara više od 75 % ukupnih emisija stakleničkih plinova u Uniji. Smanjenjem tih emisija stakleničkih plinova energija iz obnovljivih izvora može također doprinositi svladavanju izazova povezanih s okolišem, kao što je gubitak bioraznolikosti, te smanjenju onečišćenja u skladu s ciljevima Komunikacije Komisije od 12. svibnja 2021. naslovljene „Put prema zdravom planetu za sve Akcijski plan EU-a: ‚Prema postizanju nulte stope onečišćenja zraka, vode i tla’”. Zelena tranzicija na gospodarstvo koje se temelji na energiji iz obnovljivih izvora doprinijet će postizanju ciljeva Odluke (EU) 2022/591 Europskog parlamenta i Vijeća (5) kojom se također nastoji zaštititi, obnoviti i unaprijediti stanje okoliša, među ostalim zaustavljanjem i preokretanjem trenda gubitka bioraznolikosti. Zbog manje izloženosti energije iz obnovljivih izvora cjenovnim šokovima u odnosu na fosilna goriva, energija iz obnovljivih izvora može imati ključnu ulogu u suzbijanju energetskog siromaštva. Energija iz obnovljivih izvora također može donijeti dalekosežne socioekonomske prednosti, stvarajući nova radna mjesta i potičući lokalne industrije te istodobno odgovarajući na rastuću domaću i globalnu potražnju za tehnologijom u području energije iz obnovljivih izvora.

(3)

Direktivom (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (6) utvrđen je obvezujući opći cilj Unije za postizanje udjela od najmanje 32 % energije iz obnovljivih izvora u konačnoj bruto potrošnji energije u Uniji do 2030. U okviru Plana za postizanje klimatskog cilja do 2030., utvrđenog u Komunikaciji Komisije od 17. rujna 2020. naslovljenoj „Povećanje klimatskih ambicija Europe za 2030.: ‚Ulaganje u klimatski neutralnu budućnost za dobrobit naših građana’”, udio energije iz obnovljivih izvora u konačnoj bruto potrošnji energije trebao bi se do 2030. povećati na 40 % kako bi se postigao cilj Unije u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova. Komisija je u tom kontekstu u srpnju 2021. u okviru paketa za provedbu europskog zelenog plana predložila udvostručenje udjela energije iz obnovljivih izvora u kombinaciji izvora energije do 2030. u odnosu na 2020. kako bi se dosegnuo udio od najmanje 40 %.

(4)

Opći kontekst koji je nastao zbog invazije Rusije na Ukrajinu i posljedica pandemije bolesti COVID-19 doveo je do snažnog porasta cijena energije diljem Unije, čime je naglašena potreba za povećanjem energetske učinkovitosti i uporabe energije iz obnovljivih izvora u Uniji. Kako bi se postigao dugoročni cilj uspostave energetskog sustava koji je neovisan o trećim zemljama, Unija bi se trebala usmjeriti na ubrzavanje zelene tranzicije i osiguravanje energetske politike kojom se smanjuju emisije i ovisnost o uvoznim fosilnim gorivima te kojom se promiču pravedne i pristupačne cijene za građane i poduzeća Unije u svim sektorima gospodarstva.

(5)

Plan REPowerEU utvrđen u Komunikaciji Komisije od 18. svibnja 2022. („plan REPowerEU”) ima za cilj postizanje neovisnosti Unije o ruskim fosilnim gorivima znatno prije 2030. U toj komunikaciji predviđeno je da se u prvoj fazi da prednost energiji vjetra i solarnoj energiji i da se povećaju prosječna stopa uvođenja takve energije kao i dodatni kapacitet za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora do 2030. kako bi se omogućila veća proizvodnja obnovljivih goriva nebiološkog podrijetla. U toj su komunikaciji suzakonodavci također pozvani da razmotre utvrđivanje ambicioznijeg ili ranijeg cilja u pogledu povećanog udjela energije iz obnovljivih izvora u kombinaciji izvora energije. U tom je kontekstu primjereno povećati opći cilj Unije u pogledu udjela energije iz obnovljivih izvora na 42,5 % kako bi se znatno povećala postojeća brzina uvođenja energije iz obnovljivih izvora i time ubrzalo postupno ukidanje ovisnosti Unije o ruskim fosilnim gorivima povećanjem dostupnosti cjenovno pristupačne, sigurne i održive energije u Uniji. Osim te obvezne razine, države članice trebale bi nastojati zajednički ostvariti opći cilj Unije u pogledu udjela energije iz obnovljivih izvora od 45 % u skladu s planom REPowerEU.

(6)

Ciljevi u pogledu energije iz obnovljivih izvora trebali bi ići ruku pod ruku s dodatnim naporima u cilju dekarbonizacije koji se temelje na drugim nefosilnim izvorima energije kako bi se postigla klimatska neutralnost do 2050. Države članice trebale bi moći kombinirati različite nefosilne izvore energije kako bi postigle cilj klimatske neutralnosti Unije do 2050. uzimajući u obzir svoje posebne nacionalnih okolnosti i strukturu svoje opskrbe energijom. Kako bi se postigao taj cilj, uvođenje energije iz obnovljivih izvora u okviru povećanog obvezujućeg općeg cilja Unije trebalo bi integrirati u dodatne napore u cilju dekarbonizacije koji uključuju razvoj drugih nefosilnih izvora energije koje države članice odluče poduzeti.

(7)

Inovacije su ključne za konkurentnost energije iz obnovljivih izvora. Cilj je Europskog strateškog plana za energetsku tehnologiju utvrđenog u Komunikaciji Komisije od 15. rujna 2015. naslovljenoj „Ususret integriranom planu za stratešku energetsku tehnologiju (SET): Ubrzavanje preobrazbe europskog energetskog sustava” („plan SET”) potaknuti prijelaz na klimatski neutralan energetski sustav s pomoću mjera za istraživanje i inovacije koje se odnose na cijeli inovacijski lanac, od istraživanja do prihvaćanja na tržištu. U svojim integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima podnesenima u skladu s člankom 3. Uredbe (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća (7) države članice određuju nacionalne ciljeve i ciljeve za financiranje javnih i, ako su dostupni, privatnih istraživanja i inovacija povezanih s energetskom unijom, uključujući, prema potrebi, vremenski okvir za ostvarenje ciljeva; pri čemu je potrebno uzeti u obzir prioritete strategije za energetsku uniju utvrđene u Komunikaciji Komisije od 25. veljače 2015. naslovljenoj „Okvirna strategija za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom” i, prema potrebi, plana SET. Kako bi se dopunili njihovi nacionalni ciljevi i ciljevi za financiranje, kako bi se promicala proizvodnja energije iz obnovljivih izvora s pomoću inovativne tehnologije u području energije iz obnovljivih izvora te kako bi se trajno očuvao vodeći položaj Unije u istraživanju i razvoju inovativne tehnologije u području energije iz obnovljivih izvora, svaka država članica trebala bi postaviti okvirni cilj za inovativnu tehnologiju u području energije iz obnovljivih izvora od najmanje 5 % novog instaliranog kapaciteta za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora do 2030.

(8)

U skladu s člankom 3. Direktive (EU) 2023/1791 Europskog parlamenta i Vijeća (8) i u skladu s Preporukom Komisije (EU) 2021/1749 (9) države članice trebale bi primijeniti integrirani pristup promicanjem energetski najučinkovitijeg obnovljivog izvora za svaki sektor i primjenu, kao i promicanjem učinkovitosti sustava, kako bi se za svaku gospodarsku aktivnost trošilo najmanje energije.

(9)

Izmjenama utvrđenima u ovoj Direktivi također se namjerava poduprijeti postizanje cilja Unije u pogledu godišnje proizvodnje 35 milijardi m3 održivog biometana do 2030. utvrđenog u radnom dokumentu službi Komisije od 18. svibnja 2022., koji prati plan REPowerEU, naslovljenom „Provedba akcijskog plana REPowerEU: Potrebe za ulaganjima, akcelerator vodika i postizanje ciljeva u pogledu biometana”, čime će se poduprijeti sigurnost opskrbe i klimatske ambicije Unije.

(10)

Sve se više prepoznaje potreba za usklađivanjem politika u području bioenergije s načelom kaskadne uporabe biomase. Tim načelom nastoji se postići resursna učinkovitost uporabe biomase davanjem prednosti, kad god je to moguće, uporabi biomase kao materijala u odnosu na njezinu uporabu za proizvodnju energije, čime se povećava dostupna količina biomase u sustavu. Cilj je takvog usklađivanja osigurati pravedan pristup tržištu sirovina od biomase radi razvoja inovativnih rješenja na biološkoj osnovi visoke dodane vrijednosti i održivog kružnog biogospodarstva. Stoga bi pri izradi programâ potpore za bioenergiju države članice trebale uzeti u obzir dostupnu opskrbu održivom biomasom za uporabe za proizvodnju energije i uporabe koje nisu proizvodnja energije te održavanje nacionalnih šumskih ponora ugljika i nacionalnih šumskih ekosustava, načelo kružnog gospodarstva, načelo kaskadne uporabe biomase te hijerarhiju otpada uspostavljenu u Direktivi 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (10). U skladu s načelom kaskadne uporabe biomase drvna biomasa trebala bi se upotrebljavati u skladu s njezinom najvećom dodanom vrijednošću za gospodarstvo i okoliš sljedećim redoslijedom prioriteta: proizvodi na bazi drva, produljenje trajanja proizvoda na bazi drva, ponovna uporaba, recikliranje, bioenergija i zbrinjavanje. Ako nijedan drugi način uporabe drvne biomase nije ekonomski održiv ili ekološki prihvatljiv, oporabom energije pomaže se smanjiti proizvodnja energije iz neobnovljivih izvora. Stoga bi programe potpore država članica za bioenergiju trebalo usmjeriti na one sirovine za koje postoji malo tržišnog natjecanja sa sektorima materijala i čija se nabava smatra pozitivnom i za klimu i za bioraznolikost kako bi se izbjegli negativni poticaji za neodržive bioenergetske procese, kako je utvrđeno u izvješću Zajedničkog istraživačkog centra Komisije iz 2021. naslovljenom „Uporaba drvne biomase za proizvodnju energije u EU-u”.

Istodobno, u provedbenim mjerama kojima se osigurava primjena načela kaskadne uporabe biomase potrebno je prepoznati nacionalne posebnosti kojima se države članice vode pri osmišljavanju svojih programa potpore. Državama članicama trebalo bi u propisno opravdanim okolnostima dopustiti da odstupe od tog načela, na primjer ako je to potrebno u svrhu sigurnosti opskrbe energijom, kao u slučaju posebno ozbiljnih hladnih vremenskih uvjeta. Državama članicama trebalo bi dopustiti da odstupe od tog načela i ako ne postoje industrije ili postrojenja za preradu koji bi mogli iskoristiti veću dodanu vrijednost određenih sirovina unutar zemljopisnog područja. U takvom slučaju prijevoz izvan tog područja u svrhu takve uporabe možda ne bi bio opravdan s gospodarskog ili okolišnog stajališta. Države članice trebale bi obavijestiti Komisiju o svim takvim odstupanjima. Države članice ne bi trebale dodjeljivati izravnu financijsku potporu za proizvodnju energije od pilanskih trupaca, furnirskih trupaca, oblog drva industrijske kvalitete, panjeva i korijenja. Za potrebe ove Direktive porezne olakšice ne smatraju se izravnom financijskom potporom. Sprečavanje nastanka otpada, ponovna uporaba i recikliranje otpada trebali bi biti prioritet. Države članice trebale bi izbjegavati stvaranje programa potpore koji bi bili u suprotnosti s ciljevima u području obrade otpada te bi doveli do neučinkovite uporabe otpada koji se može reciklirati. Nadalje, kako bi se osigurala učinkovitija uporaba bioenergije, države članice ne bi trebale dodjeljivati novu potporu niti obnavljati bilo koju potporu za postrojenja koja su namijenjena samo za proizvodnju električne energije, osim ako se postrojenja nalaze u regijama s posebnim statusom u pogledu napuštanja fosilnih goriva ili u najudaljenijim regijama iz članka 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) ili ako se u postrojenjima primjenjuje hvatanje i skladištenje ugljika.

(11)

Brz rast i sve veća troškovna konkurentnost proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora mogu se iskoristiti za zadovoljavanje rastuće potražnje za energijom, primjerice uporabom dizalica topline za grijanje prostora ili niskotemperaturne industrijske procese, električnih vozila za prijevoz ili električnih peći u određenim industrijama. Električna energija iz obnovljivih izvora može se upotrebljavati i za proizvodnju sintetičkih goriva za potrošnju u prometnim sektorima koje je teško dekarbonizirati, kao što su zračni promet i pomorski promet. Okvir za elektrifikaciju mora omogućiti snažnu i učinkovitu koordinaciju i proširiti tržišne mehanizme radi usklađivanja ponude i potražnje u prostoru i vremenu, potaknuti ulaganja u fleksibilnost i pomoći u integraciji velikih udjela proizvodnje promjenjive energije iz obnovljivih izvora. Države članice stoga bi trebale osigurati da se uvođenje električne energije iz obnovljivih izvora nastavi povećavati odgovarajućim tempom kako bi se zadovoljila rastuća potražnja. U tu svrhu države članice trebale bi uspostaviti okvir koji uključuje mehanizme usklađene s tržištem za uklanjanje preostalih prepreka kako bi sigurni i primjereni elektroenergetski sustavi bili prikladni za visoku razinu energije iz obnovljivih izvora te postrojenja za skladištenje koja su potpuno integrirana u elektroenergetski sustav. Tim okvirom posebno bi se trebale ukloniti preostale prepreke, uključujući nefinancijske, kao što su nedovoljni digitalni i ljudski resursi, u tijelima, za obradu rastućeg broja zahtjeva za izdavanje dozvola.

(12)

Pri izračunu udjela energije iz obnovljivih izvora u državi članici obnovljiva goriva nebiološkog podrijetla trebala bi se uračunati u sektoru u kojem se troše (električna energija, grijanje i hlađenje ili promet). Kako bi se izbjeglo dvostruko uračunavanje, električnu energiju iz obnovljivih izvora koja se upotrebljava za proizvodnju tih goriva ne bi trebalo uračunati. To bi dovelo do usklađivanja pravila za obračun tih goriva u cijeloj Direktivi (EU) 2018/2001, bez obzira na to uračunavaju li se u opći cilj za energiju iz obnovljivih izvora ili u bilo koji podcilj. Time bi se omogućilo i uračunavanje stvarno potrošene energije, uzimajući u obzir gubitke energije u procesu proizvodnje tih goriva. Nadalje, time bi se omogućilo uračunavanje obnovljivih goriva nebiološkog podrijetla uvezenih u Uniju i potrošenih u Uniji. Državama članicama trebalo bi biti dopušteno da se dogovore, putem posebnog sporazuma o suradnji, o uračunavanju obnovljivih goriva nebiološkog podrijetla potrošenih u nekoj državi članici kao udjela konačne bruto potrošnje energije iz obnovljivih izvora u državi članici u kojoj su proizvedena. Kad se takvi sporazumi sklapaju, osim ako je dogovoreno drukčije, države članice potiču se da obnovljiva goriva nebiološkog podrijetla koja su proizvedena u državi članici koja nije država članica u kojoj se troše uračunavaju na sljedeći način: do 70 % njihove količine u zemlji u kojoj se troše i do 30 % njihove količine u zemlji u kojoj se proizvode. Sporazumi među državama članicama mogu biti u obliku posebnog sporazuma o suradnji koji se sklapa preko platforme Unije za razvoj energije iz obnovljivih izvora, koja je počela s radom 29. studenoga 2021.

(13)

Suradnja među državama članicama u promicanju energije iz obnovljivih izvora može biti u obliku statističkih prijenosa, programa potpore ili zajedničkih projekata. Ona omogućuje troškovno učinkovito uvođenje energije iz obnovljivih izvora diljem Europe i pridonosi integraciji tržišta. Unatoč njezinu potencijalu, suradnja među državama članicama dosad je bila vrlo ograničena, što je dovelo do neoptimalnih rezultata u pogledu učinkovitosti u povećanju energije iz obnovljivih izvora. Države članice trebale bi stoga biti obvezne uspostaviti okvir za suradnju u zajedničkim projektima do 2025. Unutar takvog okvira države članice trebale bi nastojati uspostaviti najmanje dva zajednička projekta do 2030. Osim toga, države članice čija godišnja potrošnja električne energije premašuje 100 TWh trebale bi nastojati uspostaviti treći zajednički projekt do 2033. Projektima koji se financiraju iz nacionalnih doprinosa u okviru mehanizma Unije za financiranje energije iz obnovljivih izvora uspostavljenog Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2020/1294 (11) ispunila bi se ta obveza za uključene države članice.

(14)

U Komunikaciji od 19. studenoga 2020. naslovljenoj „Strategija EU-a za iskorištavanje potencijala energije iz obnovljivih izvora na moru za klimatski neutralnu budućnost” Komisija je uvela ambiciozan cilj od 300 GW energije vjetra na moru i 40 GW energije oceana u svim morskim bazenima Unije do 2050. Kako bi se osigurala ta radikalna promjena, države članice morat će surađivati preko granica na razini morskih bazena. Uredbom (EU) 2022/869 Europskog parlamenta i Vijeća (12) od država članica zahtijeva se sklapanje neobvezujućih sporazuma o suradnji u pogledu ciljeva za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora na moru koja će se uvesti u svakom morskom bazenu do 2050., s međukoracima 2030. i 2040. Objavljivanjem informacija o količinama energije iz obnovljivih izvora na moru koje države članice namjeravaju postići putem postupaka javne nabave povećavaju se transparentnost i predvidljivost za ulagače te se podupire postizanje ciljeva za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora na moru. Prostorno planiranje morskog područja ključno je sredstvo za osiguravanje koegzistencije različitih načina korištenja mora. Dodjela prostora za projekte u području energije iz obnovljivih izvora na moru u prostornim planovima morskog područja potrebna je kako bi se omogućili dugoročno planiranje, procjena učinka tih projekata u području energije iz obnovljivih izvora na moru i osiguralo da javnost prihvati planirano uvođenje. Omogućivanjem sudjelovanja zajednica obnovljive energije u zajedničkim projektima u području energije iz obnovljivih izvora na moru pružaju se dodatna sredstva za povećanje prihvaćenosti u javnosti.

(15)

Tržište ugovorâ o kupnji električne energije iz obnovljivih izvora brzo raste i omogućuje dodatni pristup tržištu proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, uz programe potpore država članica ili izravnu prodaju na veleprodajnom tržištu električne energije. Istodobno je tržište ugovorâ o kupnji električne energije iz obnovljivih izvora i dalje ograničeno na mali broj država članica i velika poduzeća, a na velikim dijelovima tržišta Unije i dalje postoje znatne administrativne, tehničke i financijske prepreke. Postojeće mjere predviđene u članku 15. Direktive (EU) 2018/2001 za poticanje primjene ugovora o kupnji električne energije iz obnovljivih izvora stoga bi trebalo dodatno ojačati razmatranjem uporabe kreditnih jamstava kako bi se smanjili financijski rizici tih ugovora, uzimajući u obzir da ta jamstva, ako su javna, ne bi trebala istisnuti privatno financiranje. Osim toga, mjere kojima se podupiru ugovori o kupnji električne energije iz obnovljivih izvora trebalo bi, prema potrebi, proširiti na druge oblike ugovora o kupnji energije iz obnovljivih izvora, uključujući ugovore o kupnji energije za grijanje i hlađenje iz obnovljivih izvora. U tom kontekstu Komisija bi trebala analizirati prepreke dugoročnim ugovorima o kupnji energije iz obnovljivih izvora, a posebno uvođenju prekograničnih ugovora o kupnji energije iz obnovljivih izvora, te izdati smjernice o uklanjanju tih prepreka.

(16)

Možda će biti potrebno dodatno pojednostavljivanje administrativnih postupaka izdavanja dozvola kako bi se smanjila nepotrebna administrativna opterećenja za potrebe uspostave projekata u području energije iz obnovljivih izvora i povezanih projekata mrežne infrastrukture. U roku od dvije godine od stupanja na snagu ove Direktive i na temelju integriranih nacionalnih izvješća o napretku u području energetske i klimatske politike podnesenih u skladu s člankom 17. Uredbe (EU) 2018/1999 Komisija bi trebala razmotriti jesu li potrebne dodatne mjere za daljnju potporu državama članicama u provedbi odredaba Direktive (EU) 2018/2001 kojima se uređuju postupci izdavanja dozvola, među ostalim i s obzirom na zahtjev da kontaktne točke uspostavljene ili imenovane u skladu s člankom 16. te direktive osiguraju poštovanje rokova za postupke izdavanja dozvola iz te direktive. Takve dodatne mjere trebale bi moći sadržavati okvirne ključne pokazatelje uspješnosti u pogledu, među ostalim, trajanja postupaka izdavanja dozvola za projekte u području energije iz obnovljivih izvora koji se nalaze na područjima za brži razvoj obnovljivih izvora energije i izvan tih područja.

(17)

Zgrade imaju velik neiskorišteni potencijal za djelotvoran doprinos smanjenju emisija stakleničkih plinova u Uniji. Kako bi se ispunila ambicija predviđena u Uredbi (EU) 2021/1119 u pogledu postizanja Unijina cilja klimatske neutralnosti, bit će potrebna dekarbonizacija grijanja i hlađenja u zgradama povećavanjem udjela energije iz obnovljivih izvora u proizvodnji i uporabi. Međutim, napredak u uporabi energije iz obnovljivih izvora za grijanje i hlađenje stagnira u posljednjem desetljeću i uvelike se oslanja na povećanu uporabu biomase. Bez utvrđivanja okvirnih udjela energije iz obnovljivih izvora u zgradama neće biti moguće pratiti napredak i utvrditi zastoje u primjeni energije iz obnovljivih izvora. Utvrđivanjem okvirnih udjela energije iz obnovljivih izbora u zgradama pružit će se dugoročan signal ulagačima, među ostalim i za razdoblje neposredno nakon 2030. Stoga bi trebalo utvrditi okvirne udjele za uporabu energije iz obnovljivih izvora u zgradama koja se proizvodi na dotičnoj lokaciji ili u blizini kao i energije iz obnovljivih izvora iz mreže, kako bi se usmjerila i potaknula nastojanja država članica da iskoriste potencijal uporabe i proizvodnje energije iz obnovljivih izvora u zgradama, potaknu razvoj tehnologije za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora te pomognu u učinkovitoj integraciji te tehnologije u energetski sustav, pružajući pritom sigurnost ulagačima i angažmanu na lokalnoj razini te doprinoseći učinkovitosti sustava. Pametnu i inovativnu tehnologiju koja doprinosi učinkovitosti sustava također bi trebalo promicati prema potrebi. Kada utvrđuju udio električne energije iz obnovljivih izvora iz mreže koji se upotrebljava u zgradama, države članice trebale bi za izračun tih okvirnih udjela koristiti prosječni udio električne energije iz obnovljivih izvora isporučene na njihovu državnom području u prethodne dvije godine.

(18)

Okvirni udio energije iz obnovljivih izvora u sektoru zgrada u Uniji koji treba postići do 2030. predstavlja potrebnu minimalnu ključnu etapu za osiguravanje dekarbonizacije Unijina fonda zgrada do 2050. i dopunjuje regulatorni okvir povezan s energetskom učinkovitošću i energetskim svojstvima zgrada. Ključno je omogućiti neometano i troškovno učinkovito postupno ukidanje fosilnih goriva u zgradama kako bi se osigurala njihova zamjena energijom iz obnovljivih izvora. Okvirnim udjelom energije iz obnovljivih izvora u sektoru zgrada dopunjuje se regulatorni okvir za zgrade u skladu s pravom Unije o energetskim svojstvima zgrada, na način da se osigurava da se tehnologija, uređaji i infrastruktura u području energije iz obnovljivih izvora, uključujući učinkovito centralizirano grijanje i hlađenje, pravodobno i u dovoljnoj mjeri povećaju kako bi se do 2030. zamijenila fosilna goriva u zgradama i osigurala dostupnost sigurne i pouzdane opskrbe energijom iz obnovljivih izvora za zgrade gotovo nulte energije. Okvirnim udjelom energije iz obnovljivih izvora u sektoru zgrada također se promiču ulaganja u energiju iz obnovljivih izvora u dugoročnim nacionalnim strategijama i planovima obnove zgrada čime se omogućuje postizanje dekarbonizacije zgrada. Nadalje, okvirni udio energije iz obnovljivih izvora u sektoru zgrada važan je dodatni pokazatelj za promicanje razvoja ili modernizacije učinkovitih mreža centraliziranoga grijanja i hlađenja, čime se nadopunjuju i okvirni cilj centraliziranoga grijanja i hlađenja iz članka 24. Direktive (EU) 2018/2001 i zahtjev da se osigura dostupnost energije iz obnovljivih izvora i otpadne topline i hladnoće iz učinkovitih sustava centraliziranoga grijanja i hlađenja kako bi pomogli pokriti ukupnu godišnju potrošnju primarne energije novih ili obnovljenih zgrada. Taj okvirni udio energije iz obnovljivih izvora u sektoru zgrada također je potreban kako bi se na troškovno učinkovit način osiguralo ostvarivanje godišnjeg povećanja u grijanju i hlađenju iz obnovljivih izvora u skladu s člankom 23. Direktive (EU) 2018/2001.

(19)

S obzirom na veliku potrošnju energije u stambenim, komercijalnim i javnim zgradama, postojeće definicije predviđene u Uredbi (EZ) br. 1099/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (13) mogle bi se upotrijebiti za izračun nacionalnog udjela energije iz obnovljivih izvora u zgradama kako bi se administrativno opterećenje svelo na najmanju moguću mjeru i istodobno osigurao napredak u ostvarivanju Unijina okvirnog udjela energije iz obnovljivih izvora u sektoru zgrada do 2030.

(20)

Dugotrajni administrativni postupci izdavanja dozvola jedna su od ključnih prepreka ulaganjima u projekte u području energije iz obnovljivih izvora i s njima povezanu infrastrukturu. Te prepreke uključuju složenost pravila koja se primjenjuju na odabir lokacije i administrativna odobrenja za takve projekte, složenost i trajanje procjene učinka takvih projekata i povezanih energetskih mreža na okoliš, probleme povezane s priključivanjem na mrežu, ograničenja u pogledu prilagodbe tehnoloških specifikacija tijekom postupka izdavanja dozvola i nedovoljan broj osoblja u tijelima za izdavanje dozvola ili mrežnim operaterima. Kako bi se povećala brzina uvođenja takvih projekata, potrebno je donijeti pravila kojima bi se pojednostavnili i skratili postupci izdavanja dozvola, uzimajući u obzir široko prihvaćanje uvođenja energije iz obnovljivih izvora u javnosti.

(21)

Direktivom (EU) 2018/2001 pojednostavnjuju se administrativni postupci izdavanja dozvola za postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora uvođenjem pravila o organizaciji i maksimalnom trajanju administrativnog dijela postupka izdavanja dozvola za projekte u području energije iz obnovljivih izvora, kojima su obuhvaćene sve relevantne dozvole za izgradnju, obnovu kapaciteta i rad postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora te za priključivanje takvih postrojenja na mrežu.

(22)

Kako bi se osiguralo da Unija postigne svoje ambiciozne klimatske i energetske ciljeve za 2030. i cilj klimatske neutralnosti do 2050., vodeći pritom računa o načelu nečinjenja štete iz europskog zelenog plana i ne dovodeći u pitanje unutarnju raspodjelu nadležnosti unutar država članica, potrebno je daljnje pojednostavnjenje i skraćivanje administrativnih postupaka izdavanja dozvola za postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, uključujući postrojenja za proizvodnju energije koja kombiniraju različite obnovljive izvore energije, dizalice topline, postrojenja za skladištenje energije na istoj lokaciji, uključujući postrojenja za skladištenje električne energije i termalne energije, te imovinu potrebnu za priključivanje takvih postrojenja i dizalica topline na mrežu, kao i koordinirano i usklađeno integriranje energije iz obnovljivih izvora u mreže za grijanje i hlađenje.

(23)

Uvođenjem kraćih i jasnih rokova za odluke koje trebaju donijeti tijela nadležna za izdavanje dozvola za postrojenja u području energije iz obnovljivih izvora na temelju cjelovitog zahtjeva namjerava se ubrzati uvođenje projekata u području energije iz obnovljivih izvora. Vrijeme potrebno za izgradnju postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora i njihovih priključaka na mrežu ne bi se trebalo računati za potrebe tih rokova, osim ako se podudara s drugim administrativnim fazama postupka izdavanja dozvola. Međutim, primjereno je razlikovati projekte koji se nalaze na područjima koja su posebno prikladna za uvođenje projekata u području energije iz obnovljivih izvora, za koje se rokovi mogu pojednostavniti, odnosno područja za brži razvoj obnovljivih izvora energije, i projekte koji se nalaze izvan takvih područja. Pri određivanju tih rokova trebalo bi u obzir uzeti posebnosti projekata u području energije iz obnovljivih izvora na moru.

(24)

Neki od najčešćih problema s kojima se suočavaju nositelji projekata u području energije iz obnovljivih izvora odnose se na složene i dugotrajne administrativne postupke izdavanja dozvola i priključivanja na mrežu uspostavljene na nacionalnoj ili regionalnoj razini te nedovoljan broj članova osoblja i nedovoljno tehničko stručno znanje u tijelima za izdavanje dozvola za procjenu utjecaja predloženih projekata na okoliš. Stoga je primjereno pojednostavniti određene okolišne aspekte postupaka izdavanja dozvola za projekte u području energije iz obnovljivih izvora.

(25)

Države članice trebale bi u koordinaciji s lokalnim i regionalnim tijelima podupirati brže uvođenje projekata u području energije iz obnovljivih izvora provođenjem koordiniranog mapiranja za uvođenje energije iz obnovljivih izvora i povezane infrastrukture na svojem državnom području. Države članice trebale bi utvrditi kopnena, površinska, potpovršinska i morska područja ili područja unutarnjih voda potrebna za postavljanje postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora i povezane infrastrukture kako bi ostvarile barem svoje nacionalne doprinose revidiranom općem cilju za energiju iz obnovljivih izvora za 2030. utvrđenom u članku 3. stavku 1. Direktive (EU) 2018/2001 i kako bi se podržalo postizanje cilja klimatske neutralnosti najkasnije do 2050., u skladu s Uredbom (EU) 2021/1119. Državama članicama trebalo bi dopustiti uporabu postojećih dokumenata prostornog planiranja u svrhu utvrđivanja tih područja. Države članice trebale bi osigurati da takva područja odražavaju njihove procijenjene putanje i ukupni planirani instalirani kapacitet te bi trebale utvrditi posebna područja za različite vrste tehnologije u području energije iz obnovljivih izvora predviđene u njihovim integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima podnesenima u skladu s člancima 3. i 14. Uredbe (EU) 2018/1999. Pri utvrđivanju potrebnih kopnenih, površinskih, potpovršinskih i morskih područja ili područja unutarnjih voda trebalo bi posebno uzeti u obzir dostupnost energije iz obnovljivih izvora i potencijal koji različita kopnena i morska područja nude za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora s pomoću različitih vrsta tehnologije, predviđenu potražnju za energijom, uzimajući u obzir energetsku učinkovitost i učinkovitost sustava, općenito i u različitim regijama države članice, te dostupnost relevantne energetske infrastrukture, skladištenja i drugih alata za fleksibilnost, imajući na umu kapacitet potreban za zadovoljavanje sve veće količine energije iz obnovljivih izvora, kao i osjetljivost okoliša u skladu s Prilogom III. Direktivi 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća (14).

(26)

Države članice trebale bi odrediti, kao podskup tih područja, posebna kopnena područja (uključujući površine i potpovršine) i morska područja ili područja unutarnjih voda kao područja za brži razvoj obnovljivih izvora energije. Ta bi područja trebala biti posebno prikladna za potrebe razvoja projekata u području energije iz obnovljivih izvora, uz razlikovanje između vrsta tehnologije, na osnovi toga da se ne očekuje da će uvođenje određene vrste energije iz obnovljivih izvora imati znatan učinak na okoliš. Pri određivanju područja za brži razvoj obnovljivih izvora energije države članice trebale bi izbjegavati zaštićena područja te razmotriti planove obnove prirode i primjerene mjere ublažavanja. Države članice trebale bi moći odrediti područja za brži razvoj obnovljivih izvora energije specifično za jednu ili više vrsta postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora te bi trebale navesti vrstu ili vrste energije iz obnovljivih izvora koje su prikladne za proizvodnju na takvim područjima za brži razvoj obnovljivih izvora energije. Države članice trebale bi odrediti takva područja za brži razvoj obnovljivih izvora energije za barem jednu vrstu tehnologije te bi trebale odlučiti o veličini takvih područja za brži razvoj obnovljivih izvora energije, uzimajući u obzir posebnosti i zahtjeve jedne ili više vrsta tehnologije za koje su uspostavile područja za brži razvoj obnovljivih izvora energije. Države članice trebale bi pritom nastojati da kombinirana veličina tih područja bude znatna te da ona doprinose postizanju ciljeva utvrđenih u Direktivi (EU) 2018/2001.

(27)

Višestruka upotreba prostora za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora i druge upotrebe kopna, unutarnjih voda i mora, kao što su proizvodnja hrane ili zaštita ili obnova prirode, ublažava ograničenja u pogledu upotrebe kopna, unutarnjih voda i mora. U tom je kontekstu prostorno planiranje važan alat za utvrđivanje i usmjeravanje, u ranoj fazi, sinergija za upotrebu kopna, unutarnjih voda i mora. Države članice trebale bi istražiti, omogućiti i dati prednost višestrukim upotrebama područja utvrđenih zahvaljujući donesenim mjerama prostornog planiranja. U tu svrhu države članice trebale bi, prema potrebi, olakšati promjene u upotrebi kopna i mora, pod uvjetom da su različite upotrebe i aktivnosti međusobno kompatibilne i da mogu istodobno postojati.

(28)

Direktivom 2001/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (15) uspostavljene su procjene okoliša kao važan instrument za uključivanje pitanja okoliša u izradu i donošenje planova i programa. Kako bi se odredila područja za brži razvoj obnovljivih izvora energije, države članice trebale bi izraditi jedan plan ili više planova koji obuhvaćaju određivanje područja za brži razvoj obnovljivih izvora energije i primjenjiva pravila te mjere ublažavanja za projekte koji se nalaze na svakom od tih područja. Države članice trebale bi moći izraditi jedinstveni plan za sva područja za brži razvoj obnovljivih izvora energije i tehnologiju u području energije iz obnovljivih izvora ili planove specifične za svaku tehnologiju u kojima se određuje jedno ili više područja za brži razvoj obnovljivih izvora energije. Svaki bi plan trebao podlijegati procjeni okoliša u skladu s Direktivom 2001/42/EZ kako bi se procijenio učinak svake tehnologije u području energije iz obnovljivih izvora na relevantna područja određena u tom planu. Provođenje procjene okoliša u skladu s tom direktivom u tu svrhu omogućilo bi državama članicama da na integriraniji i učinkovitiji način pristupe planiranju, da osiguraju sudjelovanje javnosti u ranoj fazi, te da u ranoj fazi procesa planiranja na strateškoj razini uzmu u obzir pitanja okoliša. Time bi se doprinijelo bržem i jednostavnijem iskorištavanju različitih obnovljivih izvora energije, a istodobno bi se štetni učinci tih projekata na okoliš sveli na minimum. Takve procjene okoliša trebale bi uključivati prekogranična savjetovanja među državama članicama ako je vjerojatno da bi plan mogao imati znatne štetne učinke na okoliš u drugoj državi članici.

(29)

Nakon donošenja planova za određivanje područja za brži razvoj obnovljivih izvora energije države članice trebale bi pratiti sve znatne štetne učinke provedbe planova i programa na okoliš kako bi, među ostalim, u ranoj fazi utvrdile nepredviđene štetne učinke i mogle poduzeti prikladne mjere otklanjanja u skladu s Direktivom 2001/42/EZ.

(30)

Kako bi se povećalo prihvaćanje projekata u području energije iz obnovljivih izvora u javnosti, države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće mjere za promicanje sudjelovanja lokalnih zajednica u projektima u području energije iz obnovljivih izvora. I dalje se primjenjuju odredbe Konvencije Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (16), potpisane u Aarhusu 25. lipnja 1998., a posebno odredbe koje se odnose na sudjelovanje javnosti i pristup pravosuđu.

(31)

Kako bi se pojednostavnio postupak određivanja područja za brži razvoj obnovljivih izvora energije i izbjegle dvostruke procjene okoliša za jedno područje, državama članicama trebalo bi omogućiti da područja koja su, u skladu s nacionalnim pravom, već određena kao pogodna za ubrzano uvođenje tehnologije u području energije iz obnovljivih izvora proglase područjima za brži razvoj obnovljivih izvora energije. Takva bi proglašenja trebala podlijegati određenim okolišnim uvjetima, čime se osigurava visoka razina zaštite okoliša. Mogućnost određivanja područja za brži razvoj obnovljivih izvora energije u okviru postojećeg planiranja trebala bi biti vremenski ograničena kako bi se osiguralo da se njome ne ugrozi standardni postupak za određivanje područja ubrzane proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. Projekti koji se nalaze na postojećim nacionalnim određenim područjima unutar zaštićenih područja koja se ne mogu proglasiti područjima za brži razvoj obnovljivih izvora energije trebali bi nastaviti djelovati pod istim uvjetima pod kojima su uspostavljeni.

(32)

Područjima za brži razvoj obnovljivih izvora energije, zajedno s postojećim postrojenjima za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, budućim postrojenjima za energiju iz obnovljivih izvora izvan takvih područja i mehanizmima suradnje trebalo bi nastojati osigurati da proizvodnja energije iz obnovljivih izvora bude dovoljna za ostvarivanje doprinosa država članica općem cilju Unije u pogledu udjela energije iz obnovljivih izvora utvrđenom u članku 3. stavku 1. Direktive (EU) 2018/2001. Države članice trebale bi zadržati mogućnost izdavanja dozvola za projekte izvan takvih područja.

(33)

Na područjima za brži razvoj obnovljivih izvora energije, na projekte u području energije iz obnovljivih izvora koji su u skladu s pravilima i mjerama utvrđenima u planovima koje su izradile države članice trebala bi se primjenjivati pretpostavka da nemaju znatan utjecaj na okoliš. Stoga bi takve projekte trebalo izuzeti od obveze provedbe posebne procjene utjecaja na okoliš na razini projekta u smislu Direktive 2011/92/EU, uz iznimku projekata za koje je država članica odlučila zahtijevati procjenu utjecaja na okoliš u svojem obveznom nacionalnom popisu projekata i projekata koji bi mogli imati znatne učinke na okoliš u drugoj državi članici ili za koje država članica na koju bi mogli imati znatan učinak to zahtijeva. Obveze iz Konvencije o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica (17), potpisane u Espoou 25. veljače 1991., trebale bi se i dalje primjenjivati na države članice u kojima bi projekt mogao imati znatan prekogranični utjecaj u trećoj zemlji.

(34)

Obveze utvrđene u Direktivi 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (18) i dalje se primjenjuju na hidroelektrane, među ostalim kad država članica odluči odrediti područja za brži razvoj obnovljivih izvora energije povezana s hidroenergijom kako bi se osiguralo da je mogući štetni učinak na dotičnu vodnu cjelinu ili na dotične vodne cjeline opravdan i da se provode sve relevantne mjere ublažavanja.

(35)

Određivanjem područja za brži razvoj obnovljivih izvora energije trebalo bi se omogućiti da postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora i postrojenja za skladištenje energije na istoj lokaciji te priključivanje takvih postrojenja na mrežu ostvare korist od predvidljivosti i pojednostavnjenih administrativnih postupaka izdavanja dozvola. Osobito, projekti koji se nalaze na područjima za brži razvoj obnovljivih izvora energije trebali bi imati koristi od ubrzanih administrativnih postupaka izdavanja dozvola, među ostalim, od prešutnog odobrenja u slučaju izostanka odgovora nadležnog tijela, u utvrđenom roku, o prijelaznom administrativnom koraku, osim ako određeni projekt podliježe procjeni utjecaja na okoliš ili ako u nacionalnom pravu dotične države članice ne postoji načelo prešutnog administrativnog odobrenja. Ti bi projekti također trebali imati koristi od jasnih rokova, kao i od pravne sigurnosti u pogledu očekivanog ishoda postupka izdavanja dozvola. Nakon podnošenja zahtjeva za projekt na području za brži razvoj obnovljivih izvora energije država članica trebala bi provesti brz postupak provjere kako bi se utvrdilo postoji li velika vjerojatnost da će projekt dovesti do znatnih nepredviđenih štetnih učinaka s obzirom na okolišnu osjetljivost zemljopisnog područja na kojem se nalazi, a koji nisu utvrđeni tijekom procjene okoliša planova kojima se određuju područja za brži razvoj obnovljivih izvora energije provedene u skladu s Direktivom 2001/42/EZ te je li projekt obuhvaćen područjem primjene članka 7. Direktive 2011/92/EU na temelju vjerojatnosti da ima značajne učinke na okoliš u drugoj državi članici ili na temelju zahtjeva države članice na koju će vjerojatno imati znatne učinke. Za potrebe takvog postupka provjere nadležno tijelo trebalo bi moći zatražiti od podnositelja zahtjeva da dostavi dodatne dostupne informacije bez potrebe za novom procjenom ili prikupljanjem podataka.

Svi projekti koji se nalaze na područjima za brži razvoj obnovljivih izvora energije koji su u skladu s pravilima i mjerama utvrđenima u planovima koje su izradile države članice trebali bi se smatrati odobrenima na kraju takvog postupka provjere. Pod uvjetom da države članice imaju jasne dokaze na temelju kojih smatraju da je vrlo vjerojatno da će određeni projekt dovesti do takvih znatnih nepredviđenih štetnih učinaka, države članice trebale bi, nakon takvog postupka provjere, projekt podvrgnuti procjeni utjecaja na okoliš u skladu s Direktivom 2011/92/EU i, prema potrebi, procjeni u skladu Direktivom Vijeća 92/43/EEZ (19). Države članice trebale bi obrazložiti svoje odluke o podvrgavanju projekata takvim procjenama prije provedbe tih procjena. Takve procjene trebale bi se provesti u roku od šest mjeseci od takvih odluka uz mogućnost produljenja tog roka na temelju izvanrednih okolnosti. Primjereno je dopustiti državama članicama da uvedu odstupanja od obveze provedbe takvih procjena u opravdanim okolnostima za projekte vjetroelektrana i solarnih elektrana jer se očekuje da će takvi projekti do 2030. isporučivati veliku većinu električne energije iz obnovljivih izvora. U takvom slučaju nositelj projekta trebao bi donijeti razmjerne mjere ublažavanja ili, ako nisu dostupne, kompenzacijske mjere, koje mogu biti u obliku novčane naknade ako nisu dostupne druge razmjerne kompenzacijske mjere, kako bi se uklonili ti znatni nepredviđeni štetni učinci utvrđeni tijekom postupka provjere.

(36)

S obzirom na potrebu da se ubrza uvođenje energije iz obnovljivih izvora, određivanjem područja za brži razvoj obnovljivih izvora energije ne bi se smjelo spriječiti aktualni i budući razvoj projekata u području energije iz obnovljivih izvora na svim područjima dostupnima za uvođenje energije iz obnovljivih izvora. Takvi projekti trebali bi i dalje podlijegati obvezi provedbe namjenske procjene utjecaja na okoliš u skladu s Direktivom 2011/92/EU, kao i postupcima izdavanja dozvola koji se primjenjuju na projekte u području energije iz obnovljivih izvora koji se nalaze izvan područja za brži razvoj obnovljivih izvora energije. Kako bi se ubrzali postupci izdavanja dozvola u opsegu potrebnom za postizanje cilja u pogledu udjela energije iz obnovljivih izvora utvrđenog u Direktivi (EU) 2018/2001, trebalo bi pojednostavniti i uskladiti i postupke izdavanja dozvola koji se primjenjuju na projekte izvan područja za brži razvoj obnovljivih izvora energije uvođenjem jasnih najduljih rokova za sve faze postupka izdavanja dozvola, uključujući namjenske procjene okoliša po projektu.

(37)

Izgradnja i rad postrojenjâ za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora mogu dovesti do povremenog ubijanja ili uznemiravanja ptica i drugih vrsta zaštićenih u skladu s Direktivom 92/43/EEZ ili u skladu s Direktivom 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (20). Međutim, takvo ubijanje ili uznemiravanje zaštićenih vrsta ne bi se trebalo smatrati namjernim u smislu tih direktiva ako su projektom za izgradnju i rad tih postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora predviđene primjerene mjere ublažavanja kako bi se izbjeglo takvo ubijanje ili spriječilo uznemiravanje, kako bi se primjerenim praćenjem procijenila djelotvornost takvih mjera te kako bi se, s obzirom na prikupljene informacije, poduzele daljnje mjere koje su potrebne kako bi se osiguralo da nema značajnog štetnog utjecaja na populaciju dotičnih vrsta.

(38)

Uz postavljanje novih postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, obnovom kapaciteta postojećih elektrana za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora može se znatno pridonijeti postizanju ciljeva u pogledu energije iz obnovljivih izvora. Budući da su postojeće elektrane za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora uglavnom postavljene na lokacijama sa znatnim potencijalom obnovljivih izvora energije, obnovom kapaciteta može se osigurati kontinuirana upotreba tih lokacija uz istodobno smanjenje potrebe za određivanjem novih lokacija za projekte u području energije iz obnovljivih izvora. Dodatne koristi obnove kapaciteta su postojeći priključci na mrežu, veća vjerojatnost prihvaćanja i znanja u javnosti o utjecaju na okoliš.

(39)

Direktivom (EU) 2018/2001 uvode se pojednostavnjeni postupci izdavanja dozvola za obnovu kapaciteta. Kako bi se odgovorilo na sve veću potrebu za obnovom kapaciteta postojećih elektrana za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora i kako bi se u potpunosti iskoristile prednosti koje ona nudi, primjereno je uspostaviti još kraći postupak izdavanja dozvola za obnovu kapaciteta elektrana za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora koja se nalaze na područjima za brži razvoj obnovljivih izvora energije, uključujući kraći postupak provjere. Za obnovu kapaciteta postojećih elektrana za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora koja se nalaze izvan područja za brži razvoj obnovljivih izvora energije države članice trebale bi osigurati pojednostavnjen i brz postupak izdavanja dozvola u trajanju od najviše jedne godine, uzimajući u obzir načelo „nenanošenja štete” iz europskog zelenog plana.

(40)

Kako bi se dodatno promicala i ubrzala obnova kapaciteta postojećih elektrana za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, trebalo bi uspostaviti pojednostavnjeni postupak izdavanja dozvola za priključke na mrežu u slučajevima kada obnova kapaciteta dovede do ograničenog povećanja ukupnog kapaciteta u usporedbi s izvornim projektom. Obnova kapaciteta u okviru projekata energije iz obnovljivih izvora podrazumijeva izmjene ili proširenje postojećih projekata u različitoj mjeri. Postupak izdavanja dozvola za obnovu kapaciteta u okviru projekata energije iz obnovljivih izvora, uključujući procjene okoliša i provjere, trebalo bi ograničiti na mogući učinak koji proizlazi iz izmjene ili proširenja u odnosu na izvorni projekt.

(41)

Kada se obnavlja kapacitet solarne instalacije, povećanja učinkovitosti i kapaciteta mogu se postići bez povećanja prostora koji ona zauzima. Utjecaj postrojenja obnovljenog kapaciteta na okoliš ne razlikuje se stoga od utjecaja na okoliš izvornog postrojenja pod uvjetom da se tijekom postupka ne poveća korišteni prostor i da se i dalje poštuju propisane mjere ublažavanja utjecaja na okoliš koje su se izvorno zahtijevale.

(42)

Ugradnja opreme za solarnu energiju i povezanih postrojenja za skladištenje energije na istoj lokaciji te priključivanje takve opreme i takvih postrojenja na mrežu, u postojećim ili budućim umjetnim strukturama koje nisu namijenjene proizvodnji solarne energije ili skladištenju energije, osim umjetnih vodenih površina, kao što su krovovi, parkirališta, ceste i željeznice, obično ne izaziva zabrinutost u pogledu konkurentnih korištenja prostora i utjecaja na okoliš. Stoga bi ta postrojenja trebala moći imati koristi od kraćih postupaka izdavanja dozvola i biti izuzeta od obveze provedbe procjene utjecaja na okoliš u skladu s Direktivom 2011/92/EU, a da se pritom državama članicama omogući da uzmu u obzir posebne okolnosti povezane sa zaštitom kulturne ili povijesne baštine, nacionalnim obrambenim interesima ili sigurnosnim razlozima. Postrojenja potrošača vlastite energije, među ostalim ona kolektivnih potrošača vlastite energije kao što su lokalne energetske zajednice, također doprinose smanjenju ukupne potražnje za prirodnim plinom, povećanju otpornosti sustava i postizanju ciljeva Unije u pogledu energije iz obnovljivih izvora. Nije vjerojatno da će ugradnja opreme za solarnu energiju kapaciteta do 100 kW, uključujući postrojenja potrošača vlastite obnovljive energije, imati značajne štetne učinke na okoliš ili mrežu te ne predstavlja sigurnosni problem. Osim toga, mala postrojenja uglavnom ne zahtijevaju proširenje kapaciteta na mjestu priključenja na mrežu. S obzirom na neposredne pozitivne učinke takvih postrojenja na potrošače i ograničen utjecaj na okoliš koji bi zbog tih postrojenja mogao nastati, primjereno je dodatno pojednostavniti postupak izdavanja dozvola koji se na njih primjenjuje, pod uvjetom da ona ne premašuju postojeći kapacitet priključka na distribucijsku mrežu, uvođenjem koncepta pozitivne šutnje administracije u relevantne postupke izdavanja dozvola kako bi se promicalo i ubrzalo uvođenje tih postrojenja te kako bi se u kratkom roku iskoristile njihove prednosti. Državama članicama trebalo bi dopustiti primjenu praga nižeg od 100 kW na temelju njihovih unutarnjih ograničenja, pod uvjetom da prag ostane viši od 10,8 kW.

(43)

Tehnologija dizalica topline ključna je za proizvodnju grijanja i hlađenja iz obnovljivih izvora upotrebom energije iz okoliša, među ostalim iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda i geotermalne energije. Dizalice topline također omogućuju iskorištavanje otpadne topline i hladnoće. Brzo uvođenje dizalica topline kojim se pokreće uporaba nedovoljno iskorištenih obnovljivih izvora energije, kao što su energija iz okoliša ili geotermalna energija te otpadna toplina iz industrijskog sektora i tercijarnog sektora, uključujući podatkovne centre, omogućuje zamjenu kotlova na prirodni plin i druga fosilna goriva rješenjem za grijanje iz obnovljivih izvora, uz istodobno povećanje energetske učinkovitosti. Na taj će se način ubrzati smanjenje uporabe plina za grijanje, kako u zgradama tako i u industriji. Kako bi se ubrzala ugradnja i uporaba dizalica topline, primjereno je uvesti ciljane kraće postupke izdavanja dozvola za takva postrojenja, uključujući pojednostavnjeni postupak izdavanja dozvola za priključivanje manjih dizalica topline na elektroenergetsku mrežu ako ne postoji sigurnosni problemi, ako nisu potrebni daljnji radovi za priključke na mrežu i ako ne postoji tehnička nekompatibilnost sastavnih dijelova sustava, osim ako se takvi postupci izdavanja dozvola zahtijevaju nacionalnim pravom. Zahvaljujući bržoj i jednostavnijoj ugradnji dizalica topline, povećanom upotrebom energije iz obnovljivih izvora u sektoru grijanja, koji je odgovoran za gotovo polovinu potrošnje energije u Uniji, namjerava se povećati sigurnost opskrbe i pomoći u rješavanju složene situacije na tržištu.

(44)

Za potrebe relevantnog prava Unije u području zaštite okoliša, u okviru potrebnih procjena pojedinačnih slučajeva radi utvrđivanja jesu li postrojenje za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, priključak tog postrojenja na mrežu, sama povezana mreža ili sredstva za skladištenje u određenom slučaju od prevladavajućeg javnog interesa, države članice trebale bi pretpostaviti da su ta postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora i s njima povezana infrastruktura od prevladavajućeg javnog interesa i da služe javnom zdravlju i sigurnosti, osim ako postoje jasni dokazi da ti projekti imaju znatne štetne učinke na okoliš koji se ne mogu ublažiti ili kompenzirati, ili ako države članice odluče ograničiti primjenu te pretpostavke u propisno opravdanim i posebnim okolnostima, kao što su razlozi povezani s nacionalnom obranom. Ako se za takva postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora smatra da su od prevladavajućeg javnog interesa i da služe javnom zdravlju i sigurnosti, takvi bi projekti mogli ostvariti korist od pojednostavnjene procjene.

(45)

Kako bi se osigurala neometana i djelotvorna provedba odredaba utvrđenih u ovoj Direktivi, Komisija podupire države članice putem Instrumenta za tehničku potporu uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/240 Europskog parlamenta i Vijeća (21) kojim se pruža prilagođeno tehničko stručno znanje za osmišljavanje i provedbu reformi, među ostalim i onih kojima se povećava upotreba energije iz obnovljivih izvora, potiče bolja integracija energetskog sustava, utvrđuju konkretna područja koja su posebno prikladna za postavljanje postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora te pojednostavnjuje okvir za postupke odobravanja i izdavanja dozvola za postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora. Tehnička potpora uključuje, na primjer, jačanje administrativnih kapaciteta, usklađivanje zakonodavnih okvira te razmjenu relevantnih primjera dobre prakse, poput omogućavanja višestrukih upotreba i davanja prednosti tim upotrebama.

(46)

Potrebno je uspostaviti energetsku infrastrukturu kako bi se poduprlo znatno povećanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. Države članice trebale bi moći odrediti namjenska infrastrukturna područja ako se ne očekuje da će uvođenje projekata povezanih s mrežom ili skladištenjem koji su potrebni za integraciju energije iz obnovljivih izvora u elektroenergetski sustav imati znatan učinak na okoliš, ako se takav učinak može na dogovarajući način ublažiti ili, ako to nije moguće, kompenzirati. Infrastrukturni projekti na takvim područjima mogu imati koristi od pojednostavljenijih procjena okoliša. Ako države članice odluče da neće odrediti takva područja, i dalje se primjenjuju procjene i pravila primjenjiva na temelju prava Unije o okolišu. Kako bi se odredila infrastrukturna područja, države članice trebale bi pripremiti jedan ili više planova, uključujući putem nacionalnog zakonodavstva, koji obuhvaćaju utvrđivanje područja i primjenjiva pravila te mjere ublažavanja za projekte koji se nalaze na svakom pojedinačnom infrastrukturnom području. U planovima bi trebalo jasno navesti opseg namjenskog područja i vrstu obuhvaćenih infrastrukturnih projekata. Svaki bi plan trebao podlijegati procjeni okoliša u skladu s Direktivom 2001/42/EZ kako bi se procijenio učinak svake vrste projekta na relevantna područja koja su određena. U okviru mrežnih projekata na takvim namjenskim infrastrukturnim područjima trebala bi se u najvećoj mogućoj mjeri izbjegavati područja mreže Natura 2000 i područja određena u okviru nacionalnih programa zaštite za očuvanje prirode i bioraznolikosti, osim ako zbog posebnosti mrežnih projekata ne postoje proporcionalne alternative za uvođenje takvih projekata. Pri procjeni proporcionalnosti države članice trebale bi uzeti u obzir potrebu za osiguravanjem ekonomske održivosti, izvedivosti te djelotvornosti i ubrzane provedbe projekta kako bi se osiguralo da se dodatni uvedeni kapaciteti za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora mogu brzo integrirati u energetski sustav ili informacije o tome postoje li već na određenom području mreže Natura 2000 ili na određenom zaštićenom području infrastrukturni projekti različitih vrsta, čime bi se omogućilo kombiniranje različitih infrastrukturnih projekata na određenom području, što bi dovelo do manjeg učinka na okoliš.

Namjenski planovi za projekte skladištenja trebali bi uvijek isključivati područja mreže Natura 2000 jer postoje manja ograničenja u pogledu toga gdje ih treba smjestiti. Na takvim bi područjima države članice trebale, u opravdanim okolnostima, među ostalim ako je to potrebno kako bi se ubrzalo širenje mreže radi pružanja potpore uvođenju energije iz obnovljivih izvora radi postizanja klimatskih ciljeva i ciljeva u pogledu energije iz obnovljivih izvora, pod određenim uvjetima moći uvesti izuzeća od određenih obveza u pogledu procjene predviđenih u pravu Unije o okolišu. Ako države članice odluče iskoristiti takva izuzeća, konkretni projekti trebali bi podlijegati pojednostavnjenom postupku provjere koji je sličan postupku provjere predviđenom na područjima za brži razvoj obnovljivih izvora energije, koji bi se trebao temeljiti na postojećim podacima. Zahtjevi nadležnog tijela za dostavljanje dodatnih dostupnih informacija ne bi trebali uključivati novu procjenu ili prikupljanje podataka. Ako se tijekom takvog postupka provjere utvrde projekti za koje postoji velika vjerojatnost da će dovesti do znatnih nepredviđenih štetnih učinaka, nadležno tijelo trebalo bi osigurati primjenu odgovarajućih i razmjernih mjera ublažavanja ili, ako nisu dostupne, kompenzacijskih mjera. U slučaju kompenzacijskih mjera može se nastaviti s razvojem projekta dok se utvrđuju kompenzacijske mjere.

(47)

Nedovoljan broj kvalificiranih radnika, posebno instalatera i projektanata sustava grijanja i hlađenja iz obnovljivih izvora, usporava zamjenu sustava grijanja na fosilna goriva sustavima koji se temelje na energiji iz obnovljivih izvora te predstavlja znatnu prepreku integraciji energije iz obnovljivih izvora u zgrade, industriju i poljoprivredu. Države članice trebale bi surađivati sa socijalnim partnerima i zajednicama obnovljive energije kako bi se predvidjele vještine koje će biti potrebne. Trebalo bi staviti na raspolaganje dostatan broj visokokvalitetnih i djelotvornih strategija za usavršavanje i prekvalifikaciju te programa osposobljavanja i mogućnosti certificiranja kojima se osigurava pravilno postavljanje i pouzdan rad širokog raspona sustava grijanja i hlađenja iz obnovljivih izvora i tehnologije za skladištenje, kao i mjesta za punjenje električnih vozila, te ih osmisliti tako da potaknu sudjelovanje u takvim programima osposobljavanja i sustavima certificiranja. Države članice trebale bi razmotriti mjere koje bi trebalo poduzeti kako bi se privukle skupine koje su trenutačno nedovoljno zastupljene u dotičnim profesionalnim područjima. Trebalo bi objaviti popis osposobljenih i certificiranih instalatera i projektanata kako bi se osiguralo povjerenje potrošača i jednostavan pristup prilagođenim vještinama projektiranja i ugradnje kojima se jamči pravilna ugradnja i rad sustava grijanja i hlađenja iz obnovljivih izvora.

(48)

Jamstva o podrijetlu ključan su alat za informiranje potrošača i za daljnju primjenu ugovorâ o kupnji energije iz obnovljivih izvora. Stoga bi trebalo osigurati da se izdavanje, trgovanje, prijenos i uporaba jamstava o podrijetlu mogu provesti u jedinstvenom sustavu s primjereno standardiziranim certifikatima koji se uzajamno priznaju u cijeloj Uniji. Nadalje, kako bi se osobama koje sklapaju ugovore o kupnji energije iz obnovljivih izvora omogućio pristup odgovarajućim popratnim dokazima, trebalo bi osigurati da se sva povezana jamstva o podrijetlu mogu prenijeti na kupca. U kontekstu fleksibilnijeg energetskog sustava i sve veće potražnje potrošača postoji potreba za inovativnijim, digitalnim, tehnološki naprednijim i pouzdanim alatom za podršku i dokumentiranje sve veće proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. Kako bi se olakšale digitalne inovacije u tom području, države članice trebale bi, prema potrebi, omogućiti izdavanje jamstava o podrijetlu u dijelovima i sa žigom bližim stvarnom vremenu. S obzirom na potrebu za unaprjeđivanjem osnaživanja potrošača i s obzirom na doprinošenje većem udjelu energije iz obnovljivih izvora u opskrbi plinom, države članice trebale bi zahtijevati od mrežnih opskrbljivača plinom koji krajnjim potrošačima daju informacije o kombinaciji izvora energije da upotrebljavaju jamstva o podrijetlu.

(49)

Razvoj infrastrukture za mreže centraliziranoga grijanja i hlađenja trebalo bi pojačati i usmjeriti prema učinkovitom i fleksibilnom iskorištavanju šireg spektra obnovljivih izvora topline i hladnoće kako bi se povećala uporaba energije iz obnovljivih izvora i produbila integracija energetskog sustava. Stoga je primjereno ažurirati popis obnovljivih izvora energije koje bi mreže centraliziranoga grijanja i hlađenja trebale sve više prihvaćati i zahtijevati integraciju skladištenja toplinske energije kao izvora fleksibilnosti, veće energetske učinkovitosti i isplativijeg rada.

(50)

S obzirom na to da se očekuje da će do 2030. u Uniji biti više od 30 milijuna električnih vozila, potrebno je osigurati da ona mogu u potpunosti pridonijeti integraciji električne energije iz obnovljivih izvora u sustav i tako omogućiti postizanje većih udjela električne energije iz obnovljivih izvora na troškovno optimalan način. Potrebno je u potpunosti iskoristiti potencijal električnih vozila da apsorbiraju električnu energiju iz obnovljivih izvora u vrijeme kad je ima u izobilju i da je vrate u mrežu u slučaju nestašice, čime se pridonosi integraciji promjenjive električne energije iz obnovljivih izvora u sustav i istodobno osigurava sigurna i pouzdana opskrba električnom energijom. Stoga je primjereno uvesti posebne mjere za električna vozila i informacije o energiji iz obnovljivih izvora te o tome kako joj i kada pristupiti kojima se dopunjuju informacije iz uredbi (EU) 2023/1804 (22) i (EU) 2023/1542 (23) Europskog parlamenta i Vijeća.

(51)

Uredbom (EU) 2019/943 Europskog parlamenta i Vijeća (24) i Direktivom (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća (25) od država članica zahtijeva se da dopuste i potiču sudjelovanje u upravljanju potrošnjom putem agregacije te da, ako je to primjenjivo, krajnjim kupcima osiguraju ugovore s dinamičnim cijenama električne energije. Kako bi se omogućilo da se upravljanjem potrošnjom lakše pružaju dodatni poticaji za apsorpciju zelene električne energije, potrebno je da se ono temelji ne samo na dinamičnim cijenama, već i na signalima o stvarnom prodiranju zelene električne energije u sustav. Stoga je širenjem ciljanih informacija potrebno poboljšati signale koje potrošači i sudionici na tržištu primaju u pogledu udjela električne energije iz obnovljivih izvora i intenziteta emisija stakleničkih plinova isporučene električne energije. Obrasci potrošnje zatim se mogu prilagoditi na temelju prodiranja energije iz obnovljivih izvora i prisutnosti električne energije s nultim emisijama ugljika, u kombinaciji s prilagodbom na temelju cjenovnih signala. To služi cilju dodatnog podupiranja uvođenja inovativnih poslovnih modela i digitalnih rješenja, koji imaju kapacitet za povezivanje potrošnje s razinom energije iz obnovljivih izvora u elektroenergetskoj mreži, čime se pružaju poticaji za prava ulaganja u mreže s ciljem podupiranja prelaska na čistu energiju.

(52)

Kako bi se usluge fleksibilnosti i uravnoteženja iz agregacije distribuiranih sredstava za skladištenje razvijale na konkurentan način, vlasnicima ili korisnicima baterija i subjektima koji djeluju u njihovo ime kao što su upravitelji energetskih sustava zgrada, pružatelji usluga mobilnosti i ostali sudionici na tržištu električne energije, trebalo bi pod nediskriminirajućim uvjetima, u skladu s relevantnim pravilima o zaštiti podataka i besplatno omogućiti pristup osnovnim informacijama o baterijama u stvarnom vremenu, kao što su stanje starosti, razina napunjenosti, kapacitet i zadana vrijednost snage. Stoga je primjereno uvesti mjere kojima se rješava pitanje potrebe za pristupom takvim podacima kako bi se olakšale aktivnosti povezane s integracijom baterija za kućnu uporabu i električnih vozila, kojima se dopunjuju odredbe o pristupu podacima o baterijama povezane s olakšavanjem prenamjene baterija utvrđene u Uredbi (EU) 2023/1542. Odredbe o pristupu podacima o baterijama električnih vozila trebale bi se primjenjivati dodatno uz sve odredbe utvrđene u pravu Unije o homologaciji vozila.

(53)

Sve više električnih vozila u cestovnom, željezničkom, pomorskom i drugim načinima prijevoza zahtijevat će optimizaciju punjenja i upravljanje punjenjem na način kojim se ne uzrokuje zagušenje te kojim se potpuno iskorištavaju dostupnost električne energije iz obnovljivih izvora i niske cijene električne energije u sustavu. Ako bi pametno i dvosmjerno punjenje pomoglo daljnjem prodiranju električne energije iz obnovljivih izvora preko voznih parkova električnih vozila u prometni sektor i u elektroenergetski sustav općenito, takva bi funkcionalnost isto tako trebala biti dostupna. S obzirom na dugotrajan vijek mjesta za punjenje zahtjeve u pogledu infrastrukture za punjenje trebalo bi ažurirati na način kojim bi se zadovoljile buduće potrebe i koji ne bi imao negativne učinke ovisnosti na razvoj tehnologije i usluga.

(54)

Mjesta za punjenje na kojima se električna vozila obično parkiraju dulje vrijeme, primjerice u blizini mjesta boravka ili rada, vrlo su važna za integraciju energetskog sustava. Stoga je potrebno osigurati funkcionalnosti pametnog i, prema potrebi, dvosmjernog punjenja. U tom smislu rad obične infrastrukture za punjenje koja nije javno dostupna posebno je važan za integraciju električnih vozila u elektroenergetski sustav jer se nalazi ondje gdje se električna vozila učestalo parkiraju tijekom duljeg razdoblja, kao što su zgrade s ograničenim pristupom, parkirališta zaposlenika ili parkirališta koja se iznajmljuju fizičkim ili pravnim osobama.

(55)

Upravljanje potrošnjom ključno je kako bi se omogućilo pametno punjenje električnih vozila i time omogućila učinkovita integracija električnih vozila u elektroenergetsku mrežu, što će biti ključno za proces dekarbonizacije prometa i za olakšavanje integracije energetskog sustava. Osim toga, države članice trebale bi prema potrebi poticati inicijative kojima se promiče upravljanje potrošnjom putem interoperabilnosti i razmjena podataka za sustave grijanja i hlađenja, jedinice za skladištenje toplinske energije i druge relevantne uređaje povezane s energijom.

(56)

Korisnici električnih vozila koji sklapaju ugovore s pružateljima usluga elektromobilnosti i sudionicima na tržištu električne energije trebali bi imati pravo na primanje informacija i objašnjenja o tome kako će uvjeti ugovora utjecati na uporabu njihova vozila i na stanje starosti njegove baterije. Pružatelji usluga elektromobilnosti i sudionici na tržištu električne energije trebali bi korisnicima električnih vozila jasno objasniti kako će dobiti naknadu za usluge fleksibilnosti, uravnoteženja i skladištenja koje se pružaju elektroenergetskom sustavu i tržištu uporabom njihovih električnih vozila. Pri sklapanju takvih ugovora potrošačka prava korisnika električnih vozila također trebaju biti osigurana, posebno u pogledu zaštite osobnih podataka, kao što su lokacija i vozne navike, u vezi s uporabom njihova vozila. Sklonost korisnika električnih vozila u pogledu vrste električne energije koju kupuju za uporabu u njihovu električnom vozilu te druge sklonosti isto tako mogu biti dio takvih ugovora. Zbog tih je razloga važno osigurati da se uvedena infrastruktura za punjenje koristi što je moguće djelotvornije. Kako bi se povećalo povjerenje potrošača u e-mobilnost, ključno je da se korisnici električnih vozila mogu koristiti svojom pretplatom na više mjesta za punjenje. Time će se odabranom pružatelju usluga korisnika električnih vozila omogućiti optimalna integracija električnog vozila u elektroenergetski sustav s pomoću predvidljivog planiranja i poticaja koji se temelje na sklonostima korisnika električnih vozila. To je ujedno u skladu s načelima energetskog sustava usmjerenog na potrošača i proizvođača-potrošača te s pravom opskrbljivača da kao krajnje kupce odabere korisnike električnih vozila u skladu s odredbama Direktive (EU) 2019/944.

(57)

Distribuirana sredstva za skladištenje, kao što su baterije za kućnu uporabu i baterije električnih vozila, imaju potencijal ponuditi mreži znatnu fleksibilnost i usluge uravnoteženja putem agregacije. Kako bi se olakšao razvoj takvih uređaja i usluga, regulatorne odredbe koje se odnose na priključivanje i rad sredstava za skladištenje, kao što su tarife, vrijeme obveze i specifikacije priključaka, trebale bi biti osmišljene tako da ne ometaju potencijal svih sredstava za skladištenje, uključujući mala i mobilna sredstva za skladištenje, i drugih uređaja, kao što su dizalice topline, solarni paneli i skladištenje toplinske energije, kako bi se sustavu ponudila fleksibilnost i usluge uravnoteženja i pridonijelo daljnjem prodoru električne energije iz obnovljivih izvora u usporedbi s većim, stacionarnim sredstvima za skladištenje. Uz opće odredbe o sprečavanju diskriminacije na tržištu utvrđene u Uredbi (EU) 2019/943 i Direktivi (EU) 2019/944, trebalo bi uvesti posebne zahtjeve za cjelovito rješavanje pitanja sudjelovanja tih sredstava i uklanjanje svih preostalih prepreka za oslobađanje potencijala takvih sredstava kako bi se pomoglo dekarbonizaciji elektroenergetskog sustava i osnažilo potrošače da aktivno sudjeluju u energetskoj tranziciji.

(58)

Opće je načelo da bi države članice trebale osigurati jednake uvjete tržišnog natjecanja za male decentralizirane sustave za proizvodnju i skladištenje električne energije, među ostalim s pomoću baterija i električnih vozila, kako bi mogli sudjelovati na tržištima električne energije, što uključuje upravljanje zagušenjem i pružanje usluga fleksibilnosti i uravnoteženja na nediskriminirajući način u usporedbi s drugim sustavima za proizvodnju i skladištenje električne energije, i bez nerazmjernog administrativnog ili regulatornog opterećenja. Države članice trebale bi poticati potrošače vlastite energije i zajednice obnovljive energije da aktivno sudjeluju na tim tržištima električne energije pružanjem usluga fleksibilnosti s pomoću upravljanja potrošnjom i skladištenja, među ostalim s pomoću baterija i električnih vozila.

(59)

Industrija čini 25 % potrošnje energije u Uniji i veliki je korisnik grijanja i hlađenja, za koje se trenutačno koriste fosilna goriva u mjeri od 91 %. Međutim, 50 % potražnje za grijanjem i hlađenjem odnosi se na nisku temperaturu (< 200 °C), za koju postoje troškovno učinkovite opcije koje se temelje na energiji iz obnovljivih izvora, među ostalim i elektrifikacija i izravna uporaba energije iz obnovljivih izvora. Osim toga, industrija upotrebljava neobnovljive izvore kao sirovine za proizvodnju proizvoda kao što su čelik ili kemikalije. Današnje odluke o industrijskim ulaganjima odredit će buduće industrijske procese i energetske opcije koje industrija može razmotriti i zato je važno da te odluke o ulaganjima budu otporne na buduće promjene i da ne dovedu do nastanka neupotrebljivih sredstava. Stoga bi trebalo uspostaviti referentne vrijednosti kako bi se pružili poticaji industriji da prijeđe na proizvodne procese koji se temelje na energiji iz obnovljivih izvora i koje ne pokreće samo energija iz obnovljivih izvora, već upotrebljavaju i sirovine iz obnovljivih izvora kao što je obnovljivi vodik. Države članice trebale bi, kad god je to moguće, promicati elektrifikaciju industrijskih procesa, primjerice za niskotemperaturnu industrijsku toplinu. Nadalje, države članice trebale bi promicati korištenje zajedničke metodologije za proizvode koji su označeni kao proizvodi koji su djelomično ili u potpunosti proizvedeni uporabom energije iz obnovljivih izvora ili za koje se kao sirovine upotrebljavaju obnovljiva goriva nebiološkog podrijetla, uzimajući u obzir postojeće metodologije označivanja proizvoda u Uniji i inicijative za održive proizvode. Time bi se izbjegle obmanjujuće prakse i povećalo povjerenje potrošača. Nadalje, s obzirom na sklonost potrošača proizvodima koji pridonose ciljevima u području okoliša i klimatskih promjena, time bi se potaknula tržišna potražnja za tim proizvodima.

(60)

Kako bi se smanjila ovisnost Unije o fosilnim gorivima i uvozu fosilnih goriva, Komisija bi trebala izraditi strategiju Unije za uvezeni i domaći vodik na temelju podataka koje su dostavile države članice.

(61)

Obnovljiva goriva nebiološkog podrijetla mogu se upotrebljavati u energetske svrhe, ali i u neenergetske svrhe kao sirovine ili industrijske sirovine, primjerice u industriji čelika ili kemijskoj industriji. Uporabom obnovljivih goriva nebiološkog podrijetla u obje svrhe iskorištava se njihov puni potencijal za zamjenu fosilnih goriva koja se koriste kao sirovine i za smanjenje emisija stakleničkih plinova u industrijskim procesima koje je teško elektrificirati te bi stoga trebala biti uključena u cilj za uporabu obnovljivih goriva nebiološkog podrijetla. Nacionalne mjere za potporu uvođenju obnovljivih goriva nebiološkog podrijetla u onim industrijskim sektorima koje je teško elektrificirati ne bi trebale dovesti do povećanja neto onečišćenja zbog povećane potražnje za proizvodnjom električne energije koja se zadovoljava fosilnim gorivima koja najviše onečišćuju, kao što su ugljen, dizel, lignit, naftni treset i naftni škriljevac. Iz navedenog cilja trebalo bi isključiti potrošnju vodika u industrijskim procesima u kojima se vodik proizvodi kao nusproizvod ili se dobiva iz nusproizvoda koji je teško zamijeniti obnovljivim gorivima nebiološkog podrijetla. Vodik koji se troši za proizvodnju goriva namijenjenog uporabi u prometu obuhvaćen je ciljevima u području prometa za obnovljiva goriva nebiološkog podrijetla.

(62)

U strategiji Unije za vodik, utvrđenoj u Komunikaciji Komisije od 8. srpnja 2020. naslovljenoj „Strategija za vodik za klimatski neutralnu Europu” prepoznaje se uloga postojećih postrojenja za proizvodnju vodika naknadno opremljenih kako bi se smanjile njihove emisije stakleničkih plinova u postizanju povećanih klimatskih ambicija za 2030. S obzirom na tu strategiju i u okviru poziva na podnošenje projekata u organizaciji Inovacijskog fonda Unije uspostavljenog člankom 10.a stavkom 8. Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (26), pioniri takvog poslovanja donijeli su odluke o ulaganju radi naknadnog opremanja postojećih postrojenja za proizvodnju vodika na temelju tehnologije za parno reformiranje metana u cilju dekarbonizacije proizvodnje vodika. Za potrebe izračuna nazivnika doprinosa obnovljivih goriva nebiološkog podrijetla koja se upotrebljavaju u konačne energetske i neenergetske svrhe u industriji, ne bi trebalo uzeti u obzir vodik proizveden u naknadno opremljenim proizvodnim postrojenjima na temelju tehnologije za parno reformiranje metana za koje je odluka Komisije o dodjeli bespovratnih sredstava u okviru Inovacijskog fonda objavljena prije datuma stupanja na snagu ove Direktive i kojima se postiže godišnje prosječno smanjenje stakleničkih plinova od 70 %.

(63)

Osim toga, trebalo bi priznati da bi zamjena vodika proizvedenog na temelju procesa za parno reformiranje metana mogla predstavljati posebne izazove za određena postojeća integrirana postrojenja za proizvodnju amonijaka. Zbog toga bi bila potrebna rekonstrukcija takvih postrojenja za proizvodnju što bi iziskivalo znatan napor država članica ovisno o njihovim posebnim nacionalnim okolnostima i strukturi njihove opskrbe energijom.

(64)

Kako bi se postigao cilj Unije da postane klimatski neutralna do 2050. i da se dekarbonizira industrija Unije, države članice trebale bi moći kombinirati upotrebu nefosilnih izvora energije i obnovljivih goriva nebiološkog podrijetla u kontekstu svojih posebnih nacionalnih okolnosti i kombinacije izvora energije. U tom kontekstu države članice trebale bi moći smanjiti cilj za uporabu obnovljivih goriva nebiološkog podrijetla u industrijskom sektoru, pod uvjetom da troše ograničeni udio vodika ili njegovih derivata proizvedenih iz fosilnih goriva i da su na dobrom putu prema ostvarenju svojeg očekivanog nacionalnog doprinosa u skladu s formulom iz Priloga II. Uredbi (EU) 2018/1999.

(65)

Povećanje ambicija u sektoru grijanja i hlađenja ključno je za postizanje općeg cilja u pogledu energije iz obnovljivih izvora s obzirom na to da grijanje i hlađenje čine otprilike polovinu potrošnje energije u Uniji i obuhvaćaju širok raspon krajnjih namjena i tehnologije u zgradama, industriji te centraliziranom grijanju i hlađenju. Kako bi se ubrzalo povećanje energije iz obnovljivih izvora u sektoru grijanja i hlađenja, minimalno godišnje povećanje postotnog boda na razini država članica trebalo bi postati obvezujuće za sve države članice. Minimalno godišnje prosječno obvezujuće povećanje u grijanju i hlađenju od 0,8 postotnih bodova u razdoblju od 2021. do 2025. i 1,1 postotnog boda u razdoblju od 2026. do 2030., primjenjivo na sve države članice, trebalo bi dopuniti dodatnim indikativnim povećanjima ili nadopunama, posebno izračunanim za svaku državu članicu kako bi se postiglo prosječno povećanje od 1,8 postotnih bodova na razini Unije. Cilj je tih dodatnih indikativnih povećanja ili nadopuna za države članice preraspodijeliti dodatni napor potreban za postizanje željene razine energije iz obnovljivih izvora do 2030. među državama članicama na temelju bruto društvenog proizvoda i troškovne učinkovitosti te usmjeriti države članice u pogledu razine energije iz obnovljivih izvora koja bi mogla biti dovoljna za upotrebu u tom sektoru. Države članice trebale bi, u skladu s načelom energetske učinkovitosti na prvome mjestu, provesti procjenu svojeg potencijala energije iz obnovljivih izvora u sektoru grijanja i hlađenja te potencijala za uporabu otpadne topline i hladnoće. Države članice trebale bi provesti dvije ili više mjera s popisa mjera za olakšavanje povećanja udjela energije iz obnovljivih izvora u grijanju i hlađenju. Pri donošenju i provedbi tih mjera države članice trebale bi osigurati da su one dostupne svim potrošačima, posebno onima koji žive u kućanstvima s niskim prihodima ili ugroženim kućanstvima.

(66)

Kako bi se osiguralo da je veća važnost centraliziranoga grijanja i hlađenja popraćena boljim informiranjem potrošačâ, primjereno je pojasniti i ojačati transparentnost u pogledu udjela energije iz obnovljivih izvora i energetske učinkovitosti sustavâ centraliziranog grijanja i hlađenja.

(67)

Moderni učinkoviti sustavi centraliziranoga grijanja i hlađenja koji se temelje na energiji iz obnovljivih izvora pokazali su svoj potencijal za pružanje isplativih rješenja za integraciju energije iz obnovljivih izvora, povećanu energetsku učinkovitost i integraciju energetskog sustava, pri čemu se olakšava opća dekarbonizacija sektora grijanja i hlađenja. Kako bi se osiguralo iskorištavanje tog potencijala, godišnje povećanje energije iz obnovljivih izvora ili otpadne topline i hladnoće u centraliziranom grijanju i hlađenju trebalo bi povećati s 1 postotnog boda na 2,2 postotnih bodova bez promjene okvirne prirode tog povećanja, što odražava neujednačen razvoj te vrste mreže na razini Unije.

(68)

Kako bi se uzela u obzir povećana važnost centraliziranoga grijanja i hlađenja i potreba za usmjeravanjem razvoja tih mreža prema integraciji više energije iz obnovljivih izvora, primjereno je potaknuti operatore sustava centraliziranoga grijanja ili hlađenja da opskrbljivače trećih strana koji opskrbljuju energijom iz obnovljivih izvora i otpadnom toplinom i hladnoćom povežu s mrežnim sustavima centraliziranoga grijanja ili hlađenja iznad 25 MW.

(69)

Sustavi grijanja i hlađenja, posebno sustavi centraliziranoga grijanja i hlađenja, sve više doprinose uravnoteženju elektroenergetske mreže osiguravanjem dodatne potražnje za promjenjivom električnom energijom iz obnovljivih izvora, kao što su energija vjetra i solarna energija, kada je takva električna energija iz obnovljivih izvora obilna, jeftina i kada bi inače bila ograničena. Takvo uravnoteženje može se postići upotrebom visokoučinkovitih generatora topline i hladnoće na električni pogon, kao što su dizalice topline, posebno ako su ti generatori topline i hladnoće povezani s velikim skladištenjem topline, posebno u pogledu centraliziranog grijanja i hlađenja ili individualnog grijanja, ako ekonomije razmjera i učinkovitosti sustava za centralizirano grijanje i hlađenje nisu dostupne. Koristi dizalica topline dvostruke su, prvo, jer znatno povećavaju energetsku učinkovitost, tako što u velikoj mjeri štede energiju i troškove potrošačâ, te, drugo, jer jačaju integraciju energije iz obnovljivih izvora, tako što omogućuju veću upotrebu geotermalne energije i energije iz okoliša. Kako bi se pružili dodatni poticaji za uporabu električne energije iz obnovljivih izvora za grijanje i hlađenje te skladištenje topline, posebno uvođenjem dizalica topline, primjereno je dopustiti državama članicama da električnu energiju iz obnovljivih izvora koja pokreće te generatore topline i hladnoće, uključujući dizalice topline, uračunaju u obvezujuće i indikativno godišnje povećanje energije iz obnovljivih izvora u grijanju i hlađenju te centraliziranom grijanju i hlađenju.

(70)

Unatoč njihovoj širokoj dostupnosti, otpadna toplina i hladnoća nedovoljno su iskorištene, što dovodi do rasipanja resursa, niže energetske učinkovitosti u nacionalnim energetskim sustavima i veće potrošnje energije u Uniji nego što je potrebno. Primjereno je dopustiti da se otpadna toplina i hladnoća, pod uvjetom da se isporučuju iz učinkovitog centraliziranoga grijanja i hlađenja, uračunaju u djelomično ispunjenje ciljeva za energiju iz obnovljivih izvora u zgradama, industriji, grijanju i hlađenju te u potpunom ispunjenju ciljeva za centralizirano grijanje i hlađenje. Time bi se omogućilo iskorištavanje sinergija između energije iz obnovljivih izvora i otpadne topline i hladnoće u mrežama centraliziranoga grijanja i hlađenja povećanjem gospodarske opravdanosti ulaganja u modernizaciju i razvoj tih mreža. Osobito bi uključivanje otpadne topline u referentnu vrijednost za energiju iz obnovljivih izvora u industriji trebalo biti prihvatljivo samo u pogledu otpadne topline ili hladnoće isporučene putem operatora centraliziranoga grijanja i hlađenja iz druge industrijske lokacije ili druge zgrade, čime bi se osiguralo da je opskrba toplinom ili hladnoćom glavna djelatnost takvih operatera te da se uračunana otpadna toplina jasno razlikuje od unutarnje otpadne topline koja je oporabljena u istom ili povezanom poduzeću ili istim ili povezanim zgradama.

(71)

Kako bi se osiguralo da centralizirano grijanje i hlađenje u potpunosti sudjeluju u integraciji energetskog sektora, potrebno je proširiti suradnju s operatorima distribucijskih sustava električne energije na operatore prijenosnih sustava za električnu energiju i proširiti opseg suradnje na planiranje ulaganja u mrežu i tržišta kako bi se bolje iskoristio potencijal centraliziranoga grijanja i hlađenja za pružanje usluga fleksibilnosti na tržištima električne energije. Trebala bi se omogućiti i daljnja suradnja s operatorima plinskih mreža, uključujući mreže za vodik i druge energetske mreže, kako bi se osigurala šira integracija među nositeljima energije i njihova najisplativija uporaba. Nadalje, zahtjevi u pogledu bolje koordinacije između operatora centraliziranoga grijanja i hlađenja, industrijskih i tercijarnih sektora i lokalnih tijela mogli bi olakšati dijalog i suradnju potrebne za iskorištavanje isplativog potencijala otpadne topline i hladnoće putem sustavâ centraliziranoga grijanja i hlađenja.

(72)

Uporabom obnovljivih goriva i električne energije iz obnovljivih izvora u sektoru prometa može se doprinijeti dekarbonizaciji Unijina sektora prometa na troškovno učinkovit način i poboljšati, među ostalim, energetsku diversifikaciju u tom sektoru uz istodobno promicanje inovacija, gospodarskog rasta i radnih mjesta u Uniji smanjujući pritom oslanjanje na uvoz energije. Kako bi se postigao povećani cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova utvrđen Uredbom (EU) 2021/1119, trebalo bi povećati razinu energije iz obnovljivih izvora koja se isporučuje svim načinima prijevoza u Uniji. Dopuštanjem državama članicama da odaberu između cilja u području prometa izraženog kao cilj smanjenja intenziteta stakleničkih plinova ili kao udio u potrošnji energije iz obnovljivih izvora, pruža im se odgovarajući stupanj fleksibilnosti za oblikovanje njihovih politika za dekarbonizaciju prometa. Nadalje, uvođenjem kombiniranog energetskog cilja za napredna biogoriva te bioplin i obnovljiva goriva nebiološkog podrijetla, uključujući minimalni udio za obnovljiva goriva nebiološkog podrijetla, osigurala bi se povećana uporaba obnovljivih goriva s najmanjim utjecajem na okoliš u načinima prijevoza koje je teško elektrificirati, kao što su pomorski promet i zračni promet. Kako bi pokrenule zamjenu goriva u pomorskom prometu, države članice s morskim lukama trebale bi nastojati osigurati da od 2030. udio obnovljivih goriva nebiološkog podrijetla u ukupnoj količini energije koja se isporučuje sektoru pomorskog prometa iznosi najmanje 1,2 %. Postizanje tih ciljeva trebalo bi se osigurati obvezama opskrbljivača gorivom te drugim mjerama utvrđenima u uredbama (EU) 2023/1805 (27) i (EU) 2023/2405 (28) Europskog parlamenta i Vijeća. Namjenske obveze za opskrbljivače zrakoplovnim gorivom trebalo bi uvesti samo u skladu s Uredbom (EU) 2023/2405.

(73)

Kako bi se potaknulo uvođenje opskrbe obnovljivim gorivima za sektor međunarodnog pomorskog skladištenja koji je teško dekarbonizirati, za izračun ciljeva u području prometa obnovljiva goriva koja se isporučuju međunarodnim pomorskim spremnicima trebala bi biti uključena u konačnu potrošnju energije iz obnovljivih izvora u sektoru prometa te bi, u skladu s time, goriva koja se isporučuju međunarodnim pomorskim spremnicima trebalo uključiti u konačnu potrošnju izvora energije u sektoru prometa. Međutim, pomorski promet čini velik udio u konačnoj bruto potrošnji energije u pojedinim državama članicama. S obzirom na postojeća tehnološka i regulatorna ograničenja koja sprečavaju komercijalnu uporabu biogoriva u sektoru pomorskog prometa, primjereno je, odstupajući od zahtjeva da se uključi sva energija isporučena sektoru pomorskog prometa, dopustiti državama članicama da, za potrebe izračuna specifičnih ciljeva u području prometa, utvrde gornju granicu za energiju isporučenu sektoru pomorskog prometa na 13 % konačne bruto potrošnje energije u državi članici. Za otočne države članice u kojima je konačna bruto potrošnja energije u sektoru pomorskog prometa nerazmjerno visoka, odnosno iznosi više od trećine potrošnje energije u sektoru cestovnog prometa i sektoru željezničkog prometa, gornja granica trebala bi iznositi 5 %. Međutim, pri izračunu općeg cilja u pogledu energije iz obnovljivih izvora, uzimajući u obzir posebne značajke međunarodnih pomorskih spremnika, kad je riječ o gorivima koja im se isporučuju, ta bi goriva trebalo uključiti u konačnu bruto potrošnju energije države članice samo ako su obnovljiva.

(74)

Elektromobilnost će imati ključnu ulogu u dekarbonizaciji prometnog sektora. Kako bi se potaknuo daljnji razvoj elektromobilnosti, države članice trebale bi uspostaviti mehanizam jedinica kojim se operatorima javno dostupnih mjesta za punjenje omogućuje da opskrbom električnom energijom iz obnovljivih izvora doprinose ispunjavanju obveze koju su države članice uvele za opskrbljivače gorivom. Države članice trebale bi moći u taj mehanizam jedinica uključiti privatna mjesta za punjenje ako se može dokazati da se električnom energijom iz obnovljivih izvora koja se dostavlja tim privatnim mjestima za punjenje opskrbljuju isključivo električna vozila. Iako se takvim mehanizmima jedinica podupire električna energija u sektoru prometa, važno je da države članice nastave postavljati ambiciozne ciljeve za dekarbonizaciju svoje kombinacije tekućih goriva, posebno u sektorima prometa koje je teško dekarbonizirati, kao što su pomorski promet i zračni promet, u kojima je izravna elektrifikacija puno teža.

(75)

Obnovljiva goriva nebiološkog podrijetla, uključujući obnovljivi vodik, mogu se upotrebljavati kao sirovina ili kao izvor energije u industrijskim i kemijskim procesima te u pomorskom prometu i zračnom prometu, čime se dekarboniziraju sektori u kojima izravna elektrifikacija nije tehnički moguća ili konkurentna. Mogu se upotrebljavati i za skladištenje energije kako bi se, prema potrebi, uravnotežio energetski sustav, zbog čega igraju veliku ulogu u integraciji energetskog sustava.

(76)

Politikom Unije u području energije iz obnovljivih izvora nastoji se doprinijeti postizanju Unijinih ciljeva u pogledu ublažavanja klimatskih promjena u vidu smanjenja emisija stakleničkih plinova. U ostvarivanju tog cilja ključno je doprinijeti i širim ciljevima u području okoliša, a posebno sprečavanju gubitka bioraznolikosti, na koju negativno utječu neizravne promjene uporabe zemljišta povezane s proizvodnjom određenih biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase. Doprinos tim ciljevima u području klime i okoliša važno je i dugotrajno međugeneracijsko pitanje za građane Unije i zakonodavce Unije. Unija bi stoga trebala promicati ta goriva u količinama kojima se uravnotežuje potrebna ambicija s potrebom da se izbjegne doprinošenje izravnoj i neizravnoj promjeni uporabe zemljišta. Način izračuna cilja za područje prometa ne bi trebao utjecati na utvrđena ograničenja koja se odnose na način na koji se određena goriva proizvedena iz kultura za proizvodnju hrane i hrane za životinje s jedne strane te goriva s visokim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta s druge strane uračunavaju u taj cilj. Osim toga, kako se ne bi stvorio poticaj za uporabu biogoriva i bioplina proizvedenih iz kultura za proizvodnju hrane i hrane za životinje u prometu te uzimajući u obzir utjecaj rata protiv Ukrajine na opskrbu hranom i hranom za životinje, države članice trebale bi i dalje moći birati hoće li biogoriva i bioplin proizvedene iz kultura za proizvodnju hrane i hrane za životinje uračunati u cilj za područje prometa. Ako ih ne uračunaju, države članice trebale bi moći odlučiti smanjiti cilj koji se temelji na energiji ili na odgovarajući način smanjiti cilj smanjenja intenziteta stakleničkih plinova pod pretpostavkom da se biogorivima proizvedenima iz kultura za proizvodnju hrane i hrane za životinje uštedi 50 % emisija stakleničkih plinova, što odgovara tipičnim vrijednostima navedenima u prilogu ovoj Direktivi za uštede emisija stakleničkih plinova iz najrelevantnijih procesa proizvodnje biogoriva proizvedenih iz kultura za proizvodnju hrane i hrane za životinje, kao i minimalni prag uštede emisija stakleničkih plinova koji se primjenjuje na većinu postrojenja za proizvodnju takvih biogoriva.

(77)

Kako bi se osiguralo da se uporabom biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase štedi sve veća količina emisija stakleničkih plinova te kako bi se odgovorilo na moguće neizravne učinke promicanja takvih goriva, kao što je deforestacija, Komisija bi trebala, na temelju objektivnih i znanstvenih kriterija, preispitati razinu praga za maksimalni udio prosječnog godišnjeg proširenja globalnog proizvodnog područja s velikim zalihama ugljika, uzimajući u obzir klimatske ciljeve i obveze Unije te bi, prema potrebi, trebala predložiti novi prag na temelju rezultata svojeg preispitivanja. Nadalje, Komisija bi trebala procijeniti mogućnost osmišljavanja ubrzane putanje za postupno ukidanje doprinosa takvih goriva ciljevima u pogledu energije iz obnovljivih izvora kako bi se maksimalno povećala količina ušteda emisija stakleničkih plinova.

(78)

Postavljanje cilja u području prometa kao cilja smanjenja intenziteta stakleničkih plinova zahtijeva pružanje metodologije kojom se uzima u obzir da se različitim vrstama energije iz obnovljivih izvora štedi različita količina emisija stakleničkih plinova te da stoga različito doprinose pojedinom cilju. Trebalo bi smatrati da električna energija iz obnovljivih izvora ima nultu stopu emisija stakleničkih plinova, što znači da se njome uštedi 100 % emisija stakleničkih plinova u usporedbi s električnom energijom proizvedenom iz fosilnih goriva. Time će se stvoriti poticaj za uporabu električne energije iz obnovljivih izvora jer nije vjerojatno da će se obnovljivim gorivima i gorivima iz recikliranog ugljika ostvariti tako visok postotak ušteda emisija stakleničkih plinova. Elektrifikacija koja se oslanja na obnovljive izvore energije stoga bi postala najučinkovitiji način dekarbonizacije cestovnog prometa. Osim toga, radi promicanja uporabe obnovljivih goriva nebiološkog podrijetla u zračnom načinu prijevoza i pomorskom načinu prijevoza, koje je teško elektrificirati, primjereno je uvesti multiplikator za goriva isporučena u tim načinima prijevoza kad ih se uračunava u posebne ciljeve postavljene za ta goriva.

(79)

Izravna elektrifikacija sektora krajnje potrošnje, uključujući sektor prometa, doprinosi učinkovitosti sustava i olakšava prelazak na energetski sustav koji se temelji na energiji iz obnovljivih izvora. Stoga je ona sama po sebi djelotvorno sredstvo za smanjenje emisija stakleničkih plinova. Shodno tome nije potrebno izraditi okvir za dodatnost koji bi se primjenjivao posebno na električnu energiju iz obnovljivih izvora koja se isporučuje električnim vozilima u sektoru prometa. Nadalje, doprinos solarnih električnih vozila može biti ključan za dekarbonizaciju Unijina sektora prometa.

(80)

S obzirom na to da se obnovljiva goriva nebiološkog podrijetla trebaju računati kao energija iz obnovljivih izvora bez obzira na sektor u kojem se troše, pravila za određivanje njihove obnovljive prirode kad su proizvedena iz električne energije, koja su se primjenjivala samo na ta goriva kad se koriste u sektoru prometa, trebalo bi proširiti na sva obnovljiva goriva nebiološkog podrijetla, bez obzira na sektor u kojem se troše.

(81)

Obnovljiva goriva nebiološkog podrijetla važna su za povećanje udjela energije iz obnovljivih izvora u sektorima za koje se očekuje da će se dugoročno oslanjati na plinovita i tekuća goriva, među ostalim za industrijske primjene i u prometu teškim vozilima. Komisija bi do 1. srpnja 2028. trebala procijeniti učinak metodologije kojom se definira kada se električna energija koja se upotrebljava za proizvodnju obnovljivih goriva nebiološkog podrijetla može smatrati potpuno obnovljivom, uključujući učinak dodatnosti i vremenske i geografske korelacije na troškove proizvodnje, uštede emisija stakleničkih plinova i energetski sustav, te bi o tome trebala podnijeti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću. U tom bi se izvješću posebno trebao procijeniti učinak te metodologije na dostupnost i cjenovnu pristupačnost obnovljivih goriva nebiološkog podrijetla za sektor industrije i sektor prometa te na sposobnost Unije da ostvari svoje ciljeve u pogledu obnovljivih goriva nebiološkog podrijetla, uzimajući u obzir strategiju Unije za uvezeni i domaći vodik, uz istodobno najveće moguće smanjenje povećanja emisija stakleničkih plinova u sektoru električne energije i cjelokupnom energetskom sustavu. Ako se u tom izvješću zaključi da se tom metodologijom ne osiguravaju dostatna dostupnost i cjenovna pristupačnost te da ona znatno ne doprinosi uštedama emisija stakleničkih plinova, integraciji energetskog sustava i postizanju ciljeva Unije u pogledu obnovljivih goriva nebiološkog podrijetla za 2030., Komisija bi trebala preispitati metodologiju Unije i, prema potrebi, donijeti delegirani akt radi izmjene metodologije kako bi se provele potrebne prilagodbe kriterija u cilju olakšavanja razvoja industrije vodika.

(82)

Kako bi se osigurala veća okolišna djelotvornost kriterija Unije za održivost i uštede emisija stakleničkih plinova za kruta goriva iz biomase u postrojenjima za grijanje, električnu energiju i hlađenje, minimalni prag za primjenjivost tih kriterija trebalo bi smanjiti sa sadašnjih 20 MW na 7,5 MW.

(83)

Direktivom (EU) 2018/2001 ojačan je okvir za održivost bioenergije i uštede emisija stakleničkih plinova utvrđivanjem kriterija za sve sektore krajnje potrošnje. Njome se utvrđuju posebna pravila za biogoriva, tekuća biogoriva i goriva iz biomase proizvedena iz šumske biomase kojima se zahtijeva održivost sječe i obračunavanje emisija povezanih s promjenom uporabe zemljišta. U skladu s ciljevima očuvanja bioraznolikosti i sprečavanja uništavanja staništa, u skladu s Direktivom 92/43/EEZ, Direktivom 2000/60/EZ, Direktivom 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (29) i Direktivom 2009/147/EZ, potrebno je postići pojačanu zaštitu posebno bioraznolikih staništa bogatih ugljikom, kao što su primarne šume i šume starog rasta, visoko bioraznolike šume, travnjaci, tresetišta i vrištine. Stoga bi trebalo uvesti izuzeća i ograničenja za dobivanje šumske biomase iz tih područja, u skladu s pristupom za biogoriva, tekuća biogoriva i goriva iz biomase proizvedena iz poljoprivredne biomase, osim ako se pristupom temeljenim na riziku predviđaju potrebna isključenja i ograničenja, a operatori pružaju potrebna jamstva. Osim toga, podložno odgovarajućim prijelaznim razdobljima za potrebe sigurnosti ulaganja, kriteriji uštede emisija stakleničkih plinova trebali bi se postupno primjenjivati i na postojeća postrojenja utemeljena na biomasi kako bi se osiguralo da proizvodnja bioenergije u svim takvim postrojenjima dovede do smanjenja emisija stakleničkih plinova u usporedbi s energijom proizvedenom od fosilnih goriva.

(84)

Trebalo bi dodatno utvrditi kriterije održivosti koji se odnose na sječu šumske biomase, u skladu s načelima održivog upravljanja šumama. Tim bi specifikacijama trebalo nastojati ojačati i pojasniti pristup koji se temelji na riziku za šumsku biomasu te istodobno državama članicama pružiti razmjerne odredbe kojima se omogućuju ciljane prilagodbe za prakse koje mogu biti lokalno primjerene.

(85)

Države članice trebale bi osigurati da je njihova upotreba šumske biomase za proizvodnju energije u skladu s njihovim obvezama u skladu s Uredbom (EU) 2018/841 Europskog parlamenta i Vijeća (30). U tu bi svrhu države članice trebale provesti dalekovidne procjene i provesti potrebne mjere kojima se dopunjuju njihove obveze u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999.

(86)

S obzirom na posebnu situaciju najudaljenijih regija iz članka 349. UFEU-a, koju u energetskom sektoru karakterizira izoliranost, ograničena opskrba i ovisnost o fosilnim gorivima, trebalo bi proširiti odstupanje kojim se državama članicama omogućuje da donesu posebne kriterije kako bi se osigurala prihvatljivost za financijsku potporu za potrošnju određenih goriva iz biomase u tim regijama kako bi se također obuhvatila tekuća biogoriva i biogoriva. Svi posebni kriteriji trebali bi biti objektivno opravdani zbog razloga energetske neovisnosti dotične najudaljenije regije i osiguravanja neometanog prijelaza na kriterije održivosti, kriterije energetske učinkovitosti i kriterije ušteda emisije stakleničkih plinova u dotičnoj najudaljenijoj regiji u skladu s Direktivom (EU) 2018/2001.

(87)

Unija je predana poboljšanju okolišne, gospodarske i socijalne održivosti proizvodnje goriva iz biomase. Ovom se Direktivom dopunjuju drugi zakonodavni akti Unije, a posebno eventualni zakonodavni akt o dužnoj pažnji za održivo poslovanje, kojim se utvrđuju zahtjevi u pogledu dužne pažnje u lancu vrijednosti u odnosu na negativan učinak na ljudska prava ili okoliš.

(88)

Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje za proizvođače obnovljivih goriva i goriva iz recikliranog ugljika te za države članice, ako je Komisija u provedbenom aktu priznala dobrovoljne ili nacionalne programe kao izvor dokaza ili točnih podataka o usklađenosti s kriterijima održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova te drugim zahtjevima utvrđenima u odredbama o izmjenama navedenima u ovoj Direktivi, države članice trebale bi prihvatiti rezultate certifikacije koje izdaju takvi programi u okviru Komisijina priznanja. Kako bi se smanjilo opterećenje za mala postrojenja, države članice trebale bi moći uspostaviti pojednostavnjeni dobrovoljni mehanizam provjere za postrojenja ukupne toplinske snage između 7,5 MW i 20 MW.

(89)

Kako bi se ublažili rizici i na bolji način spriječile prijevare u lancima opskrbe bioenergijom i gorivima iz recikliranog ugljika, Direktiva (EU) 2018/2001 nudi vrijedne dodatke u pogledu transparentnosti, sljedivosti i nadzora. U tom kontekstu, cilj je baze podataka Unije koju treba uspostaviti Komisija omogućiti praćenje tekućih i plinovitih obnovljivih goriva i goriva iz recikliranog ugljika. Područje primjene baze podataka trebalo bi proširiti s prometa na sve druge sektore krajnje potrošnje u kojima se takva goriva troše. Cilj je takvog proširenja da znatno doprinese sveobuhvatnom praćenju proizvodnje i potrošnje tih goriva, ublažavajući rizike od dvostrukog uračunavanja ili nepravilnosti duž lanaca opskrbe obuhvaćenih bazom podataka Unije. Osim toga, kako bi se izbjegao rizik od dvostrukog pozivanja na isti plin iz obnovljivih izvora, jamstvo o podrijetlu izdano za svaku pošiljku plina iz obnovljivih izvora koja je registrirana u bazi podataka trebalo bi poništiti. Baza podataka trebala bi biti javno dostupna na otvoren i transparentan način prilagođen korisnicima, uz istodobno poštovanje načelâ privatne i poslovno osjetljive zaštite podataka. Komisija bi trebala objavljivati godišnja izvješća o informacijama koje su unesene u bazu podataka Unije, uključujući količine, geografsko podrijetlo i vrstu sirovine za biogoriva, tekuća biogoriva i goriva iz biomase. Komisija i države članice trebale bi nastojati raditi na međusobnoj povezanosti između baze podataka Unije i postojećih nacionalnih baza podataka, čime bi se omogućio neometan prijelaz i dvosmjernost baza podataka. Kao dopuna tom jačanju transparentnosti i sljedivosti pojedinačnih pošiljaka sirovina i goriva u lancu opskrbe, nedavno donesenom Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2022/996 (31) poboljšani su zahtjevi u pogledu revizije za tijela za ovjeravanje te su povećane ovlasti za javni nadzor nad tijelima za ovjeravanje, uključujući mogućnost da nadležna tijela tijekom svojih nadzornih kontrola pristupaju dokumentima i prostorima gospodarskih subjekata. Time je cjelovitost okvira za provjeru iz Direktive (EU) 2018/2001 znatno ojačana jer su revizija koju provode tijela za ovjeravanje i baza podataka Unije ojačane kapacitetima nadležnih tijela država članica za provjeru i nadzor. Snažno se preporučuje da države članice iskoriste obje mogućnosti javnog nadzora.

(90)

Komisija i države članicama trebali bi se stalno prilagođavati najboljim administrativnim praksama te poduzimati sve primjerene mjere kako bi pojednostavnili provedbu Direktive (EU) 2018/2001 te tako smanjili troškove usklađenosti za uključene dionike i zahvaćene sektore.

(91)

Moraju se utvrditi odgovarajuće odredbe za borbu protiv prijevara, posebno u vezi s uporabom sirovina nastalih iz otpada ili biomase za koju je utvrđeno da predstavlja visok rizik za neizravne promjene uporabe zemljišta. Budući da su otkrivanje i sprječavanje prijevara ključni za sprečavanje nepoštenog tržišnog natjecanja i rastuće deforestacije, među ostalim i u trećim zemljama, trebalo bi provest potpunu i certificiranu sljedivost tih sirovina.

(92)

Direktivu (EU) 2018/2001 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(93)

U Uredbi (EU) 2018/1999 više se puta upućuje na obvezujući cilj na razini Unije od najmanje 32 % udjela obnovljive energije potrošene u Uniji 2030. Budući da taj cilj treba povećati kako bi se djelotvorno doprinijelo cilju smanjenja emisija stakleničkih plinova za 55 % do 2030., ta bi upućivanja trebalo izmijeniti. Dodatni zahtjevi u pogledu planiranja i izvješćivanja neće stvoriti novi sustav planiranja i izvješćivanja, već bi se na njih trebao primjenjivati postojeći okvir za planiranje i izvješćivanje u skladu s tom uredbom.

(94)

Područje primjene Direktive 98/70/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (32) trebalo bi izmijeniti kako bi se izbjeglo udvostručavanje regulatornih zahtjeva u pogledu ciljeva dekarbonizacije goriva namijenjenih uporabi u prometu te kako bi ga se uskladilo s Direktivom (EU) 2018/2001.

(95)

Definicije utvrđene u Direktivi 98/70/EZ trebalo bi uskladiti s definicijama utvrđenima u Direktivi (EU) 2018/2001 kako bi se izbjeglo da se na temelju ta dva akta primjenjuju različite definicije.

(96)

Obveze u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova i uporabe biogoriva iz Direktive 98/70/EZ trebalo bi izbrisati kako bi se pojednostavnilo reguliranje i izbjeglo dvostruko reguliranje u pogledu strožih obveza dekarbonizacije goriva namijenjenih uporabi u prometu predviđenih u Direktivi (EU) 2018/2001.

(97)

Obveze u pogledu praćenja smanjenja emisija stakleničkih plinova i izvješćivanja o njima utvrđene u Direktivi 98/70/EZ trebalo bi izbrisati kako bi se izbjeglo dvostruko reguliranje obveza izvješćivanja.

(98)

Direktivu Vijeća (EU) 2015/652 (33), kojom su predviđena detaljna pravila za ujednačenu provedbu članka 7.a Direktive 98/70/EZ, trebalo bi staviti izvan snage jer postaje zastarjela stavljanjem izvan snage, ovom Direktivom, članka 7.a Direktive 98/70/EZ.

(99)

Kad je riječ o komponentama na biološkoj osnovi u dizelskom gorivu, upućivanje u Direktivi 98/70/EZ na dizelsko gorivo B7, odnosno dizelsko gorivo koje sadržava do 7 % metilnih estera masnih kiselina, ograničava dostupne opcije za postizanje viših ciljeva uključivanja biogoriva kako je utvrđeno u Direktivi (EU) 2018/2001. Razlog tomu jest činjenica da je gotovo cjelokupna opskrba dizelskim gorivom u Uniji već B7. Zbog toga bi najveći udio komponenata na biološkoj osnovi trebalo povećati sa 7 % na 10 %. Održavanje tržišne primjene goriva B10, odnosno dizelskog goriva koje sadržava do 10 % metilnih estera masnih kiselina, zahtijeva razred zaštite B7 na razini Unije za 7 % metilnih estera masnih kiselina u dizelskom gorivu jer znatan udio vozila nije kompatibilan s B10 za koji se očekuje da će biti prisutan u voznom parku do 2030. To bi trebalo odraziti u članku 4. stavku 1. drugom podstavku Direktive 98/70/EZ.

(100)

Prijelaznim odredbama trebalo bi omogućiti uredno daljnje prikupljanje podataka i ispunjavanje obveza izvješćivanja u pogledu članaka Direktive 98/70/EZ izbrisanih ovom Direktivom.

(101)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, odnosno smanjenje emisija stakleničkih plinova, energetske ovisnosti i cijena energije, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(102)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima (34), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive, zakonodavci smatraju opravdanim dostavljanje takvih dokumenata, posebno nakon presude Suda Europske unije u predmetu Komisija protiv Belgije (35) (predmet C-543/17).

(103)

Kako bi se kompenzirala regulatorna opterećenja koja su ovom Direktivom uvedena za građane, uprave i poduzeća, Komisija bi trebala preispitati regulatorni okvir u dotičnim sektorima u skladu s načelom „jedan za jedan”, kako je navedeno u komunikaciji Komisije od 29. travnja 2021. naslovljenoj „Bolja regulativa: zajedničkim snagama za bolje zakonodavstvo”,

1.

u članku 2. drugi stavak mijenja se kako slijedi:

2.

članak 3. mijenja se kako slijedi:

3.

članak 7. mijenja se kako slijedi:

4.

članak 9. mijenja se kako slijedi:

5.

članak 15. mijenja se kako slijedi:

6.

umeću se sljedeći članci:

(*12)  Direktiva 2014/89/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o uspostavi okvira za prostorno planiranje morskog područja (SL L 257, 28.8.2014., str. 135.)."

(*13)  Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL L 206, 22.7.1992., str. 7.)."

(*14)  Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica (SL L 20, 26.1.2010., str. 7.)."

(*15)  Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (SL L 327, 22.12.2000., str. 1.)."

(*16)  Direktiva 2001/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2001. o procjeni učinka određenih planova i programa na okoliš (SL L 197, 21.7.2001., str. 30.)."

(*17)  Direktiva 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (SL L 26, 28.1.2012., str. 1.).”;"

7.

članak 16. zamjenjuje se sljedećim:

8.

u članku 18. stavci 3. i 4. zamjenjuju se sljedećim:

9.

članak 19. mijenja se kako slijedi:

10.

u članku 20. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

11.

umeće se sljedeći članak:

(*18)  Uredba (EU) 2018/858 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o homologaciji i nadzoru tržišta motornih vozila i njihovih prikolica te sustavâ, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila, o izmjeni uredaba (EZ) br. 715/2007 i (EZ) br. 595/2009 te o stavljanju izvan snage Direktive 2007/46/EZ (SL L 151, 14.6.2018., str. 1.).”;"

12.

umeću se sljedeći članci:

(*19)  Preporuka Komisije (EU) 2021/2279 оd 15. prosinca 2021. o uporabi metoda mjerenja ekološkog otiska za mjerenje i priopćavanje o okolišnoj učinkovitosti proizvoda i organizacija za vrijeme njihova životnog ciklusa (SL L 471, 30.12.2021., str. 1.).”;"

13.

članak 23. mijenja se kako slijedi:

14.

članak 24. mijenja se kako slijedi:

15.

članak 25. zamjenjuje se sljedećim:

16.

članak 26. mijenja se kako slijedi:

17.

članak 27. zamjenjuje se sljedećim:

18.

članak 28. mijenja se kako slijedi:

19.

članak 29. mijenja se kako slijedi:

20.

umeće se sljedeći članak:

21.

članak 30. mijenja se kako slijedi:

22.

umeće se sljedeći članak:

(*21)  Provedbena uredba Komisije (EU) 2022/996 оd 14. lipnja 2022. o pravilima za provjeru kriterija održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova te kriterija niskog rizika od neizravnih promjena uporabe zemljišta (SL L 168, 27.6.2022., str. 1.).”;"

23.

članak 33. mijenja se kako slijedi:

24.

članak 35. mijenja se kako slijedi:

25.

prilozi se mijenjaju u skladu s prilozima ovoj Direktivi.

1.

članak 2. mijenja se kako slijedi:

2.

u članku 4. točka (a) podtočka 2. zamjenjuje se sljedećim:

3.

u članku 5. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

4.

u članku 29. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

1.

članak 1. zamjenjuje se sljedećim:

2.

u članku 2. točke 8. i 9. zamjenjuju se sljedećim:

(*25)  Direktiva (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (SL L 328, 21.12.2018., str. 82.).”;"

3.

članak 4. mijenja se kako slijedi:

4.

članci od 7.a do 7.e brišu se;

5.

članak 9. mijenja se kako slijedi:

6.

prilozi I., II., IV. i V. mijenjaju se u skladu s Prilogom II. ovoj Direktivi.