1.   Gospodarski subjekti koji prerađuju biomasu u zajedničkom postupku mogu razviti i upotrebljavati ispitnu metodu prilagođenu za poduzeće ili proces kako bi utvrdili udio biološkog sadržaja koji se temelji na ugljiku koja je prilagođena njihovoj specifičnoj tvorničkoj konstrukciji i mješavini sirovina. Ta se glavna ispitna metoda mora temeljiti na masenoj ili energetskoj bilanci, metodama prinosa ili ispitivanju radioaktivnog ugljika (14C) (tj. otkrivanju radioaktivnog ugljika masenom spektrometrijom u akceleratoru (AMS) ili tekućinskim scintilacijskim brojanjem (LSC)) koji se provode na proizvodima.

2.   Gospodarski subjekti moraju granicama sustava smatrati cijelu rafineriju, postrojenje koje obrađuje tekuća biogoriva i fosilna ulja ili postrojenje za zajedničku preradu dolaznog otpada, neovisno o primijenjenoj ispitnoj metodi. Smatra se da je miješanje zajednički prerađenih goriva s drugim gorivima izvan granica sustava. Ispitivanje radioaktivnog ugljika (14C) provodi se prije nego što se goriva proizvedena zajedničkom preradom dalje pomiješaju s drugim fosilnim gorivima ili biogorivima koja nisu bila uključena u samu zajedničku preradu.

3.   Gospodarski subjekti pri izvješćivanju o rezultatima zajedničke prerade moraju navesti pojedinosti o točnosti i preciznosti primijenjene ispitne metode. Gospodarski subjekti moraju u svojoj glavnoj ispitnoj metodi uzeti u obzir i prijaviti eventualne netočnosti u mjerenjima protoka ili ogrjevnih vrijednosti. Gospodarski subjekti moraju primjenjivati istu ispitnu metodu na različite prerađivačke jedinice u istoj rafineriji, postrojenju za obradu tekućih biogoriva i fosilnih ulja ili postrojenju za zajedničku preradu dolaznog otpada. Ako te jedinice nisu povezane i nema protoka među njima, gospodarski subjekti mogu primijeniti različite ispitne metode. U postrojenjima u kojima se zajednički obrađuju ulazni materijali koji se temelje na otpadu, ta metodologija i provjera ispitivanjem radioaktivnog ugljika (14C) mogu se primjenjivati samo ako se može dobiti pouzdan i reprezentativan skup uzoraka na razini ulaznih sirovina koji omogućuju utvrđivanje udjela biološkog sadržaja u ukupnim ulaznim sirovinama.

4.   Gospodarski subjekti dužni su osigurati da granica detekcije u odabranoj ispitnoj metodi omogućava djelotvorno mjerenje očekivanog udjela biogoriva ili bioplina u procesu.

5.   Kad gospodarski subjekti izvješćuju o rezultatima zajedničke prerade primjenom glavne ispitne metode različite od one koja se temelji na ispitivanju radioaktivnog ugljika (14C), moraju redovito provoditi ispitivanje radioaktivnog ugljika (14C) na proizvodima kao način provjere ispravnosti svojeg sustava i točnosti rezultata glavne primijenjene ispitne metode. Provjeru ispitivanjem radioaktivnog ugljika (14C) potrebno je provoditi na svim proizvodima za koje se tvrdi da imaju biološki sadržaj koji se temelji na ugljiku.

6.   Gospodarski subjekti moraju detaljno dokumentirati količine i vrste biomase koja ulazi u zajednički proces u kojem se biomasa prerađuje s fosilnim gorivima, kao i količine biogoriva i bioplina proizvedene iz te biomase. Osim toga, gospodarski subjekti dužni su te informacije potkrijepiti dokazima, uključujući rezultate glavnog kontrolnog ispitivanja iz stavka 1. i rezultate provjere iz stavka 5. ili članka 5. u slučaju utvrđivanja udjela vodika biološkog podrijetla.

1.   Ako se koristi metoda masene bilance, gospodarski subjekt provodi potpunu analizu masene bilance za ukupnu masu ulaznih sirovina i proizvoda. Metoda masene bilance osigurava proporcionalnost biološkog sadržaja svih proizvoda i biološkog sadržaja ulaznih sirovina te pripisivanje udjela biogenog materijala utvrđenog na temelju rezultata ispitivanja radioaktivnog ugljika 14C svakom proizvodu. Za svaki se proizvod primjenjuju različiti konverzijski faktori koji najtočnije odgovaraju izmjerenom biološkom sadržaju na temelju rezultata ispitivanja radioaktivnog ugljika 14C. Za proizvode se mora uzimati u obzir masa izgubljena u ispušnim plinovima, tekućim industrijskim otpadnim vodama i krutim ostacima. Metoda masene bilance mora uključivati dodatnu analitičku karakterizaciju sirovina i proizvoda, kao što su konačne i približne analize masenog protoka u sustavu.

2.   Ako se metoda masene bilance koristi kao glavna metoda, gospodarski subjekti pri izračunu moraju uzimati u obzir vlagu i druge nečistoće koje ne potječu iz goriva u sirovinama i u proizvodima dobivenima u proizvodnom procesu.

1.   Ako se koristi metoda prinosa, gospodarski subjekti mogu koristiti jednu od dviju metoda opisanih u nastavku kako bi dobili faktor prinosa koji će se primjenjivati na zajednički postupak proizvodnje goriva:

2.   Gospodarski subjekti mogu koristiti metode prinosa kao glavnu metodu samo ako se sustav drži u referentnim radnim uvjetima definiranima u tim metodama, uključujući one koji se odnose na kvalitetu sirovina. Ako gospodarski subjekti koriste metodu prinosa, moraju provoditi ispitivanje radioaktivnog ugljika 14C kao kontrolnu metodu za provjeru faktora prinosa barem svaki put kad mijenjaju referentne radne uvjete i u skladu s člankom 6.

3.   Gospodarski subjekt dokazuje neprekinut rad postrojenja u poznatim uvjetima zajedničke prerade podvrgavanjem svake pojedine biološke ulazne sirovine ispitivanju 14C, koje se upotrebljava za izračun njezina specifičnog konverzijskog faktora.

1.   Ako se u proizvodnom sustavu zajednički prerađuje vodik iz obnovljivih izvora biološkog podrijetla, gospodarski subjekti moraju dokumentirati i dostaviti dokaze o podrijetlu vodika, kao i dokaz sljedećih uvjeta za vodik koji ulazi u jedinicu za hidroobradu ili drugu jedinicu za zajedničku preradu:

2.   Gospodarski subjekti mogu za cijelu rafineriju upotrebljavati zajedničku elementarnu analizu kao što je ispitivanje CHN (ugljik, vodik, dušik) kako bi kvantificirali sadržaj vodika u materijalu prije i nakon hidroobrade i tako dokumentirali je li došlo do povećanja udjela vodika u gorivu. Gospodarski subjekti mogu prijaviti svako takvo povećanje kao dodatno biogorivo ili bioplin u proizvodima. Biološko podrijetlo vodika koji se upotrebljava u hidroobradi ili zajedničkoj preradi prije upotrebe potvrđuje dobavljač ili sami gospodarski subjekti ako su ujedno i proizvođači.

1.   Pri ispitivanju radioaktivnog ugljika (14C) gospodarski subjekti moraju primjenjivati metodu masene spektrometrije u akceleratoru (AMS). Međutim, alternativno mogu primjenjivati metodu tekućinskog scintilacijskog brojanja (LSC) ako se očekuje da će biološki udio biti najmanje 1 % obujma i ako je uzorak prikladan za tu ispitnu metodu, posebno s obzirom na čestice prisutne u tekućini.

2.   Gospodarski subjekti moraju osigurati da se pri provođenju ispitivanja radioaktivnog ugljika 14C odabranim tipom ispitivanja radioaktivnog ugljika 14C može pouzdano detektirati i kvantificirati biološki udio. Dužni su navesti pojedinosti o točnosti i preciznosti rezultata.

3.   Ispitivanjem radioaktivnog ugljika 14C kvantificira se i svaki gubitak ugljika biogenog podrijetla zbog postupka uklanjanja kisika iz biogenih sirovina usporedbom biogenog i fosilnog ugljika u ulaznim sirovinama i izlaznim proizvodima.

4.   Ako rezultati ispitivanja radioaktivnog ugljika 14C, kad se koristi kao druga ispitna metoda za provjeru biološkog sadržaja u proizvodu, odstupaju više od 1 % u apsolutnom smislu u odnosu na rezultate glavne metode koju koristi gospodarski subjekt, valjanima se smatraju rezultati ispitivanja radioaktivnog ugljika 14C. U prvoj godini primjene te metodologije gospodarski subjekti mogu primjenjivati povećano odstupanje od 3 % umjesto 1 % u apsolutnom smislu, dok ne usavrše svoj sustav ispitnih metoda. Osim toga, gospodarski subjekt mora preispitivati svoje glavne ispitne metode kako bi ispravio sustavne pogreške koje dovode do takvog odstupanja i prema potrebi kalibrirati ispitnu metodu.

5.   Učestalost primjene glavne ispitne metode i metode ispitivanja radioaktivnog ugljika 14C kad se upotrebljava kao druga ispitna metoda za provjeru određuje se uzimajući u obzir složenost i varijabilnost glavnih parametara zajedničke prerade, i to tako da se osigura da tvrdnje o biološkom sadržaju u svakom trenutku odražavaju stvarne udjele. Gospodarski subjekti moraju izračunavati udio biološkog sadržaja barem za svaku seriju ili pošiljku. Osim ako se primjenjuje metoda kojom se za svaku seriju ili pošiljku mogu mapirati radni uvjeti povezani sa sadržajem ugljika u proizvodu, metoda ispitivanja radioaktivnog ugljika 14C primjenjuje se svaki put kad dođe do promjene za više od 5 % u odnosu na osnovne uvjete, i to u sastavu sirovina u smislu udjela biogenih ulaznih sirovina ili količine vodika i ulaznih katalizatora u ukupnoj masi, i u procesnim parametrima u smislu apsolutne procesne temperature [K] ili apsolutnog procesnog tlaka [Pa] ili sastava proizvoda. Kao temelj za procjenu parametara sastava proizvoda dostavlja se elementarna analiza ugljika, kisika i dušika zajedno s analizom udjela vode i krutih tvari. U svakom se slučaju metoda ispitivanja radioaktivnog ugljika 14C provodi barem jednom u četiri mjeseca.

1.   Ako gospodarski subjekti tvrde da postoji određeni udio biogoriva ili bioplina u gorivu koje stavljaju na tržište, dužni su barem dvije godine čuvati uzorke i evidenciju podataka dobivenih mjerenjem i izračuna. Gospodarski subjekti dužni su tijelima za ovjeravanje i njihovim revizorima omogućiti potpuni pristup takvim uzorcima, evidencijama i drugim dokazima. Gospodarski subjekti moraju pripremiti detaljan opis glavne ispitne metode koju su koristili, uključujući navod o njezinoj točnosti i preciznosti, kako je provjerena i ispitivanjem radioaktivnog ugljika 14C i zajedno s postupkom za njezinu primjenu.

2.   Kako bi se izbjegli rizici od odstupanja i olakšala retrospektivna revizijska provjera točnosti tvrdnji rafinerija ili drugih postrojenja za zajedničku preradu o biološkom udjelu u njihovim gorivima, gospodarski subjekti moraju primjenjivati sustav ukupne masene bilance koji pokazuje biogeni udio u ulaznim sirovinama i izlaznim proizvodima. Taj izračun masene bilance moraju provoditi usporedno s glavnom ispitnom metodom kako bi provjerili i usporedili rezultate obiju metoda za procjenu biološkog udjela u konačnom proizvedenom gorivu.

3.   Ako unutar granica rafinerije ili drugog postrojenja za zajedničku preradu gospodarski subjekti miješaju izlazne proizvode zajedničke prerade s drugim gorivima, moraju primjenjivati sustav masene bilance koji omogućava da se pošiljke goriva koja su proizvedena iz biomase i koja se u zajedničkom postupku prerađuju s fosilnim gorivima miješaju s drugim gorivima, uz istodobno pružanje odgovarajućih informacija o svojstvima i veličinama pošiljaka, u skladu s člankom 30. Direktive (EU) 2018/2001.

4.   Sva odstupanja koja utvrde revizori tijela za ovjeravanje u udjelu biogoriva ili bioplina u gorivu koje gospodarski subjekti stavljaju na tržište smatraju se velikim nesukladnostima i odmah se prijavljuju dobrovoljnim programima ili drugim programima certificiranja u okviru kojih se provjerava usklađenost goriva dobivenog iz biomase s kriterijima održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova utvrđenima u članku 29. stavcima od 2. do 7. i stavku 10. Direktive (EU) 2018/2001.

5.   Nadležna tijela država članica mogu tvrdnje gospodarskih subjekata o udjelu biogoriva ili bioplina u gorivima koja stavljaju na tržište provjeravati i primjenom metoda iz članaka 6. i 7. ove Uredbe. Sva odstupanja utvrđena kao rezultat tih kontrolnih provjera odmah se prijavljuju tijelu za ovjeravanje i dobrovoljnom programu ili drugom programu certificiranja u okviru kojeg su te tvrdnje certificirane.

6.   Ako tijela za ovjeravanje ili nadležna tijela država članica dostave takve obavijesti, predmetni program certificiranja dužan je odmah istražiti slučaj. Ako se tom istragom potvrde nalazi tijela za ovjeravanje ili nadležnog tijela države članice, u okviru programa certificiranja odstupanja se tretiraju kao velika nesukladnost i odmah se suspendira certifikat predmetnog gospodarskog subjekta.

7.   Da bi se osigurala točnost tvrdnji, kao osnova za ponovni izračun udjela iz tvrdnji koriste se niže vrijednosti utvrđene kontrolnim provjerama. Osim toga, programi certificiranja potiču gospodarski subjekt da preispita svoje ispitne metode kako bi se, među ostalim, ispravile eventualne pogreške u sustavu koje dovode do takvih odstupanja.

8.   Da bi se mogla ukinuti suspenzija certifikata, tijelo za ovjeravanje provodi još jednu reviziju kako bi potvrdilo djelotvornost mjera koje je poduzeo predmetni gospodarski subjekt.