(1)

Od donošenja Uredbe (EU) 2015/760 Europskog parlamenta i Vijeća (3) odobrenje za rad dobilo je svega nekoliko europskih fondova za dugoročna ulaganja (ELTIF). Procjenjuje se da je ukupna vrijednost neto imovine tih fondova 2021. iznosila oko 2 400 000 000 EUR.

(2)

Dostupni tržišni podaci upućuju na to da se razvoj sektora ELTIF-a nije povećao u skladu s očekivanjima, unatoč naporima koje je Unija uložila u promicanje dugoročnog financiranja u Uniji.

(3)

Određena obilježja tržišta ELTIF-a, među ostalim malobrojnost fondova, mala neto veličina imovine, mali broj jurisdikcija u kojima ELTIF-i imaju sjedište i sastav portfelja koji je uvelike usmjeren na određene prihvatljive kategorije ulaganja, pokazuju da je to tržište koncentrirano i u geografskom smislu i u smislu vrste ulaganja. Osim toga, čini se da nema dovoljno svijesti i financijske pismenosti te, što je najvažnije, da postoji niska razina povjerenja i pouzdanosti u vezi s financijskim sektorom, što je potrebno prevladati kako bi ELTIF-i postali pristupačniji i popularniji među malim ulagateljima. Stoga je potrebno preispitati funkcioniranje pravnog okvira za rad ELTIF-a kako bi se više ulaganja usmjerilo u poduzeća kojima je potreban kapital i u dugoročne projekte ulaganja.

(4)

Trenutačni je cilj Uredbe (EU) 2015/760 usmjeriti kapital prema europskim dugoročnim ulaganjima u realno gospodarstvo Unije. Zbog toga se može dogoditi da se većina imovine i ulaganja ELTIF-a nalazi unutar Unije, odnosno da se glavni prihod ili dobit od te imovine i ulaganja ostvaruju unutar Unije. Međutim, dugoročna ulaganja u projekte, poduzeća i infrastrukturne projekte u trećim zemljama također mogu donijeti kapital ELTIF-ima i koristiti gospodarstvu Unije. Koristi se mogu ostvariti na razne načine, primjerice ulaganjima kojima se promiče razvoj pograničnih regija, jača trgovinska, financijska i tehnološka suradnja te olakšavaju ulaganja u ekološke i održive energetske projekte. Naime, određena dugoročna imovina i ulaganja koja koriste realnom gospodarstvu Unije neizbježno će se ostvarivati u trećim zemljama, kao što su podmorski optički kablovi koji povezuju Europu s drugim kontinentima, izgradnja terminala za ukapljeni prirodni plin i povezane infrastrukture ili prekogranična ulaganja u postrojenja i objekte za obnovljivu energiju koji doprinose otpornosti električne mreže i energetskoj sigurnosti Unije. Budući da ulaganja u društva iz trećih zemalja kvalificirana za ulaganja i u prihvatljivu imovinu mogu donijeti koristi ulagateljima i upraviteljima ELTIF-a, kao i gospodarstvima, infrastrukturi, klimatskoj i ekološkoj održivosti te građanima tih trećih zemalja, Uredbom (EU) 2015/760 ne bi trebalo onemogućiti da se većina imovine i ulaganja ELTIF-a nalazi u trećoj zemlji, odnosno da se glavni prihod ili dobit od te imovine i ulaganja ostvaruju u trećoj zemlji.

(5)

U skladu s tim i uzimajući u obzir potencijal ELTIF-a za olakšavanje dugoročnih ulaganja u, među ostalim, energetsku, prometnu i socijalnu infrastrukturu, za otvaranje radnih mjesta, te za doprinos ostvarenju europskog zelenog plana, Uredbu (EU) 2015/760 trebalo bi izmijeniti kako bi njezin cilj bio olakšati prikupljanje i usmjeravanje kapitala prema dugoročnim ulaganjima u realno gospodarstvo, među ostalim, prema ulaganjima kojima se promiču europski zeleni plan i druga prioritetna područja, te osigurati da su tokovi kapitala usmjereni prema projektima kojima se gospodarstvo Unije usmjerava prema pametnom, održivom i uključivom rastu.

(6)

Potrebno je povećati fleksibilnost upravitelja imovinom za ulaganje u široke kategorije realne imovine. Stoga bi realnu imovinu trebalo smatrati jednom od kategorija prihvatljive imovine, pod uvjetom da ta realna imovina ima vrijednost zbog svoje prirode ili suštine. Takva realna imovina uključuje nepokretnu imovinu, kao što su komunikacijska, okolišna, energetska ili prometna infrastruktura, socijalna infrastruktura, uključujući domove za umirovljenike ili bolnice, te infrastruktura za obrazovanje, zdravstvo i socijalnu skrb ili industrijska postrojenja, instalacije i druga imovina, uključujući intelektualno vlasništvo, plovila, opremu, strojeve, zrakoplove ili željeznička vozila.

(7)

Ulaganja u komercijalne nekretnine, objekte ili infrastrukturu za obrazovanje, savjetovanje, istraživanje, razvoj, uključujući infrastrukturu i drugu imovinu koje donose gospodarske ili socijalne koristi, sport ili u stambene nekretnine, uključujući stanove za starije osobe ili socijalne stanove, također bi se trebala smatrati prihvatljivim ulaganjima u realnu imovinu jer takva imovina može doprinijeti cilju pametnog, održivog i uključivog rasta. Kako bi se omogućila realizacija strategija za ulaganja u područjima u kojima izravna ulaganja u realnu imovinu nisu moguća ili nisu ekonomična, prihvatljiva ulaganja u tu imovinu trebala bi obuhvaćati i ulaganja u prava na vodu, prava na šume, prava na gradnju i prava na mineralne sirovine.

(8)

Imovina prihvatljiva za ulaganje trebala bi se tumačiti tako da isključuje umjetnička djela, rukopise, zalihe vina, nakit ili drugu imovinu koja sama po sebi ne predstavljaju dugoročna ulaganja u realno gospodarstvo.

(9)

Potrebno je povećati privlačnost ELTIF-a za upravitelje imovinom i proširiti raspon strategija ulaganja dostupnih upraviteljima ELTIF-a kako bi se izbjeglo nepotrebno ograničavanje opsega prihvatljivosti imovine i investicijskih aktivnosti ELTIF-a. Prihvatljivost realne imovine ne bi trebala ovisiti o njezinoj prirodi ili namjenama, okolišnim, socijalnim ili upravljačkim pitanjima ili o povezanim objavljenim informacijama o održivosti i sličnim uvjetima, koji su već obuhvaćeni uredbama (EU) 2019/2088 (4) i (EU) 2020/852 (5) Europskog parlamenta i Vijeća. Međutim, na ELTIF-e se i dalje primjenjuju obveze koje proizlaze iz Uredbe (EU) 2019/2088 o objavama povezanim s održivosti. Osobito, kada ELTIF-i promiču okolišna ili socijalna obilježja ili kad za jedan od ciljeva imaju održiva ulaganja, trebaju ispunjavati zahtjeve za objavljivanje iz članka 8. ili 9. Uredbe (EU) 2019/2088, ovisno o slučaju, u kojima stoje detaljni zahtjevi u pogledu transparentnosti za predugovorne objave podataka.

(10)

Kako bi se tokovi privatnog kapitala usmjerili prema okolišno održivijim ulaganjima, trebalo bi pojasniti da ELTIF-i mogu ulagati i u zelene obveznice. Istodobno bi trebalo osigurati da su ELTIF-i usmjereni na dugoročna ulaganja i da se poštuju zahtjevi iz Uredbe (EU) 2015/760 u pogledu imovine prihvatljive za ulaganje. Stoga bi zelene obveznice koje ispunjavaju te zahtjeve u pogledu prihvatljivosti i koje su izdane u skladu s uredbom Europskog parlamenta i Vijeća o europskim zelenim obveznicama trebalo izričito uvrstiti na popis imovine prihvatljive za ulaganje.

(11)

Kako bi se ulagateljima olakšao pristup ažurnijim i potpunijim informacijama o tržištu ELTIF-a, potrebno je povećati detaljnost i pravodobnost objavljivanja središnjeg javnog registra predviđenog Uredbom (EU) 2015/760. Stoga bi taj registar, uz informacije koje već sadržava, trebao sadržavati i dodatne informacije, uključujući, ako su dostupni, identifikacijsku oznaku pravne osobe („oznaka LEI”) i nacionalnu identifikacijsku oznaku ELTIF-a, naziv, adresu i oznaku LEI upravitelja ELTIF-a, međunarodni identifikacijski broj vrijednosnih papira (oznaka ISIN) ELTIF-a i svakog zasebnog udjela ili razreda dionica, nadležno tijelo i matičnu državu članicu ELTIF-a, države članice u kojima se ELTIF-om trguje, bez obzira na to može li se ELTIF nuditi malim ulagateljima ili isključivo profesionalnim ulagateljima, datum izdavanja odobrenja za rad ELTIF-a i datum na koji je započelo trgovanje ELTIF-om.

(12)

Ulaganja ELTIF-a mogu se provoditi uz sudjelovanje posredničkih subjekata, uključujući subjekte posebne namjene, sekuritizacijske subjekte, agregatore i holdinge. Uredbom (EU) 2015/760 trenutačno se zahtijeva da se ulaganja u vlasničke instrumente i instrumente nalik vlasničkim instrumentima društava kvalificiranih za ulaganje izvršavaju samo ako je riječ o društvima kćerima u većinskom vlasništvu, što znatno ograničava opseg prihvatljive imovine. Stoga bi ELTIF-i načelno trebali imati mogućnost da u projektima zajedničkih ulaganja ulažu kao manjinski ulagatelji. Time bi se trebalo dati ELTIF-ima dodatnu fleksibilnost u provedbi strategija ulaganja, privući veći broj promotora projekata ulaganja i povećati raspon moguće prihvatljive ciljane imovine, a sve je to ključno za provedbu strategija neizravnog ulaganja.

(13)

Zbog zabrinutosti da strategije fonda fondova mogu rezultirati ulaganjima koja ne bi bila obuhvaćena definicijom imovine prihvatljive za ulaganje, Uredba (EU) 2015/760 trenutačno sadržava ograničenja za ulaganja u druge fondove tijekom trajanja određenoga ELTIF-a. Međutim, strategije fonda fondova uobičajen su i vrlo učinkovit način postizanja brze izloženosti nelikvidnoj imovini, posebno u pogledu nekretnina i u kontekstu struktura s potpuno uplaćenim kapitalom. Stoga ELTIF-ima treba omogućiti ulaganje u druge fondove kako bi mogli osigurati bržu upotrebu kapitala. Olakšavanjem ulaganja ELTIF-a u fondove fondova omogućilo bi se i ponovno ulaganje viška novčanih sredstava u fondove jer bi se različitim ulaganjima s različitim dospijećima mogao smanjiti udio neuloženih novčanih sredstava određenoga ELTIF-a. Stoga je potrebno proširiti prihvatljivost strategija fonda fondova za upravitelje ELTIF-a, tako da ne budu ograničene samo na ulaganja u europske fondove poduzetničkog kapitala (EuVECA) ili europske fondove za socijalno poduzetništvo (EuSEF). Kategorije subjekata za zajednička ulaganja u koje ELTIF-i mogu ulagati stoga bi trebalo proširiti kako bi se uključilo subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) i alternativne investicijske fondove EU-a („AIF-e u EU-u”) kojima upravljaju upravitelji UAIF-a u EU-u („UAIFM-ovi u EU”). Međutim, kako bi se osigurala djelotvorna zaštita ulagatelja, potrebno je propisati i da kad ELTIF ulaže u druge ELTIF-e, EuVECA-e, EuSEF-e, UCITS-e ili AIF-e u EU kojima upravljaju UAIFM-ovi u EU, ti bi subjekti za zajednička ulaganja također trebali ulagati u prihvatljivu imovinu i ne bi smjeli uložiti više od 10 % svojeg kapitala u bilo koji drugi subjekt za zajednička ulaganja. Kako bi se spriječilo zaobilaženje tih pravila i osiguralo da su ELTIF-i na osnovi ukupnog portfelja usklađeni s Uredbom (EU) 2015/760, imovina i pozicija pozajmljivanja novčanih sredstava ELTIF-a trebale bi se kombinirati s imovinom i pozicijom pozajmljivanja novčanih sredstava subjekata za zajednička ulaganja u koje su ELTIF-i uložili kako bi se procijenilo poštuju li ELTIF-i zahtjeve u pogledu sastava i diversifikacije portfelja te ograničenja pozajmljivanja.

(14)

Uredbom (EU) 2015/760 trenutačno se zahtijeva da imovina prihvatljiva za ulaganje, ako je ta imovina pojedinačna realna imovina, ima vrijednost od najmanje 10 000 000 EUR. Međutim, portfelji realne imovine često se sastoje od više pojedinačnih stavki realne imovine čija je vrijednost znatno manja od 10 000 000 EUR. Stoga bi zahtjev za minimalnu vrijednost pojedinačne realne imovine trebalo ukinuti. Očekuje se da će se uklanjanjem tog nepotrebnog zahtjeva doprinijeti diversifikaciji investicijskih portfelja i potaknuti učinkovitija ulaganja ELTIF-a u realnu imovinu te istodobno omogućiti uzimanje u obzir različitih razina razvijenosti instrumenata za dugoročna ulaganja u državama članicama.

(15)

Potrebno je proširiti opseg imovine prihvatljive za ulaganjei promicati ulaganja ELTIF-a u sekuritiziranu imovinu. Stoga bi trebalo pojasniti da bi, ako se odnosna imovina sastoji od dugoročnih izloženosti, imovina prihvatljiva za ulaganje trebala uključivati i jednostavne, transparentne i standardizirane sekuritizacije iz članka 18. Uredbe (EU) 2017/2402 Europskog parlamenta i Vijeća (6). Te dugoročne izloženosti obuhvaćaju sekuritizacije stambenih kredita koji su osigurani jednom ili više hipoteka na stambenim nekretninama (vrijednosni papiri osigurani stambenim hipotekama), komercijalnih kredita osiguranih jednom ili više poslovnih nekretnina, korporativnih kredita, uključujući kredite koji se odobravaju malim i srednjim poduzećima te potraživanja od kupaca ili druge odnosne izloženosti koje inicijator smatra zasebnom vrstom imovine, pod uvjetom da se prihodi od sekuritizacije tih potraživanja od kupaca ili drugih odnosnih izloženosti upotrebljavaju za financiranje ili refinanciranje dugoročnih ulaganja.

(16)

Uredbom (EU) 2015/760 trenutačno se sprečavaju ulaganja ELTIF-a u kreditne institucije, investicijska društva, društva za osiguranje i druga financijska poduzeća. Međutim, inovativna financijska poduzeća koja su nedavno dobila odobrenje za rad kao što su financijsko-tehnološka poduzeća mogla bi imati važnu ulogu u promicanju digitalnih inovacija, opće učinkovitosti financijskih tržišta Unije i otvaranja radnih mjesta te u doprinošenju otpornosti i stabilnosti financijske infrastrukture Unije i unije tržišta kapitala. Takva financijska poduzeća osmišljavaju, razvijaju ili nude inovativne proizvode ili tehnologije čiji je cilj automatizacija ili poboljšanje postojećih poslovnih modela, procesa, aplikacija i proizvoda ili stvaranje novih, i time koriste financijskim tržištima Unije, financijskim institucijama i pružanju financijskih usluga financijskim institucijama, poduzećima ili potrošačima. Takva financijska društva isto tako povećavaju učinkovitost i djelotvornost određenih regulatornih, nadzornih ili kontrolnih postupaka ili moderniziraju regulatorne, nadzorne ili kontrolne funkcije praćenja usklađenosti u financijskim i nefinancijskim institucijama. Stoga je poželjno izmijeniti Uredbu (EU) 2015/760 kako bi se ELTIF-ima omogućilo ulaganje u inovativna financijska poduzeća koja su nedavno dobila odobrenje za rad. Budući da je to područje dinamično i da se brzo razvija, ELTIF-ima bi trebalo dopustiti ulaganje i u druga financijska društva osim financijskih holdinga ili mješovitih holdinga, koja su regulirani subjekti koji su dobili odobrenje za rad ili su registrirani najviše pet godina prije datuma početnog ulaganja.

(17)

Uredbom (EU) 2015/760 trenutačno se zahtijeva da društvo kvalificirano za ulaganje koje je uvršteno za trgovanje na uređenom tržištu ili na multilateralnoj trgovinskoj platformi može imati tržišnu kapitalizaciju od najviše 500 000 000 EUR. Međutim, mnoga uvrštena društva s niskom tržišnom kapitalizacijom imaju ograničenu likvidnost, zbog čega upravitelji ELTIF-a ne mogu u razumnom roku izgraditi dostatnu poziciju u tim uvrštenim društvima, što posljedično smanjuje raspon dostupnih ciljeva ulaganja. Kako bi se ELTIF-ima pružio bolji profil likvidnosti, tržišna kapitalizacija uvrštenih društava kvalificiranih za ulaganje u koja ELTIF-i mogu ulagati trebala bi se povećati s najviše 500 000 000 EUR na najviše 1 500 000 000 EUR. Kako bi se izbjegle moguće promjene statusa prihvatljivosti tih ulaganja zbog fluktuacija valute ili drugih čimbenika, gornju granicu tržišne kapitalizacije trebalo bi utvrditi tek u vrijeme početnog ulaganja.

(18)

Kako bi se ulagateljima, upraviteljima ELTIF-a i nadležnim tijelima osigurala transparentnost i integritet ulaganja u imovinu koja se nalazi u trećim zemljama, zahtjevi u pogledu ulaganja u društva iz trećih zemalja kvalificirana za ulaganja trebali bi biti usklađeni sa standardima utvrđenima u Direktivi (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća (7). Također bi trebali biti usklađeni sa standardima utvrđenima u zajedničkom djelovanju država članica u pogledu nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe, koji su navedeni u Zaključcima Vijeća o revidiranom EU-ovu popisu nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe.

(19)

Upravitelji ELTIF-a koji drže udjele u portfeljnom društvu mogu interese ulagatelja u ELTIF-u podrediti svojim interesima. Kako bi se izbjegli takvi sukobi interesa i kako bi se osiguralo dobro korporativno upravljanje, Uredbom (EU) 2015/760 zahtijeva se da ELTIF ulaže samo u imovinu koja nije povezana s upraviteljem ELTIF-a, osim ako ELTIF ulaže u udjele ili dionice drugog subjekta za zajednička ulaganja kojim upravlja upravitelj ELTIF-a. Međutim, ustaljena je tržišna praksa da jedan ili više ulagačkih instrumenata upravitelja imovinom ulažu zajedno s drugim fondom, koji ima sličan cilj i strategiju kao i ELTIF. Takva zajednička ulaganja UAIFM-ova u EU-u i drugih povezanih subjekata koji pripadaju istoj grupi omogućuju im da privuku veći kapital za ulaganja u velike projekte. U tu svrhu upravitelji imovinom obično ulažu u ciljni subjekt usporedno s ELTIF-om i strukturiraju svoja ulaganja s pomoću instrumenata za zajedničko ulaganje. Od upravitelja portfeljem i višeg osoblja upravitelja imovinom u okviru njihova mandata za upravljanje imovinom obično se zahtijeva ili očekuje da zajedno ulažu u fond kojim upravljaju. Stoga je primjereno utvrditi da odredbe o sukobima interesa ne bi trebale sprečavati upravitelja ELTIF-a ili društvo koje pripada toj istoj grupi da zajedno ulažu u predmetni ELTIF ili da s tim ELTIF-om zajedno ulažu u istu imovinu. Kako bi se osiguralo da postoje djelotvorne mjere za zaštitu ulagatelja, u slučaju takvih zajedničkih ulaganja upravitelji ELTIF-a trebali bi uspostaviti organizacijske i administrativne mehanizme u skladu sa zahtjevima utvrđenima u Direktivi 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća (8) osmišljene za utvrđivanje, sprečavanje i nadziranje sukoba interesa te upravljanje njima i pobrinuti se da se na odgovarajući način objave informacije o takvim sukobima interesa.

(20)

Kako bi se spriječili sukobi interesa, izbjegle transakcije koje se ne provode po komercijalnim uvjetima i osiguralo dobro korporativno upravljanje, Uredbom (EU) 2015/760 ne dopušta se osoblju upravitelja ELTIF-a i društava koja pripadaju istoj grupi kao upravitelj ELTIF-a da ulažu u taj ELTIF ili da s tim ELTIF-om zajedno ulažu u istu imovinu. Međutim, ustaljena je tržišna praksa da se od osoblja upravitelja ELTIF-a i osoblja drugih povezanih subjekata koji pripadaju istoj grupi, koja ulaže zajedno s upraviteljem ELTIF-a, uključujući upravitelje portfelja i više osoblje odgovorno za ključne financijske i operativne odluke upravitelja ELTIF-a, često zahtijeva ili očekuje da zbog prirode mandata za upravljanje imovinom zajedno ulažu u isti fond ili istu imovinu radi promicanja usklađivanja financijskih poticaja navedenog osoblja i ulagatelja. Stoga je primjereno utvrditi da odredbe o sukobima interesa ne bi trebale sprečavati osoblje upravitelja ELTIF-a ili društava koja pripadaju toj grupi da zajedno ulažu u taj ELTIF u svoje ime i da s tim ELTIF-om zajedno ulažu u istu imovinu. Kako bi se osiguralo da postoje djelotvorne mjere za zaštitu ulagatelja, u slučaju takvih zajedničkih ulaganja osoblja upravitelji ELTIF-a trebali bi uspostaviti organizacijske i administrativne mehanizme osmišljene za utvrđivanje, sprečavanje i nadziranje sukoba interesa te upravljanje njima i pobrinuti se da se na odgovarajući način objave informacije o takvim sukobima interesa.

(21)

Pravila za ELTIF-e, uključujući pravila o upotrebi financijske poluge, diversifikaciji imovine i sastavu portfelja, ograničenjima koncentracije i ograničenjima prihvatljive imovine i ulaganja gotovo su istovjetna za profesionalne i male ulagatelje. Međutim, profesionalni i mali ulagatelji razlikuju se po vremenskim okvirima, toleranciji rizika i investicijskim potrebama te sposobnostima za analizu mogućnosti ulaganja. Odista, profesionalni ulagatelji imaju veću toleranciju rizika od malih ulagatelja, mogu provoditi temeljite analize mogućnosti ulaganja te dubinsku analizu imovine i njezino vrednovanje, a zbog svoje prirode i aktivnosti imaju različite ciljeve u pogledu prinosa. Unatoč tome te zbog navedenih gotovo istovjetnih pravila i posljedičnog velikog administrativnog opterećenja i povezanih troškova ELTIF-a namijenjenih profesionalnim ulagateljima, upravitelji imovinom zasada nerado nude proizvode prilagođene profesionalnim ulagateljima. Stoga je primjereno predvidjeti posebna pravila za ELTIF-e koji se nude isključivo profesionalnim ulagateljima, posebno u pogledu diversifikacije i sastava dotičnog portfelja, ograničenja koncentracije i pozajmljivanja novčanih sredstava.

(22)

Uredbom (EU) 2015/760 trenutačno se zahtijeva da ELTIF-i ulažu najmanje 70 % svojeg kapitala u imovinu prihvatljivu za ulaganje. Tako visoko ograničenje ulaganja za imovinu prihvatljivu za ulaganje u portfeljima ELTIF-a prvotno je uvedeno zbog usmjerenosti ELTIF-a na dugoročna ulaganja i očekivanih doprinosa takvih ulaganja financiranju održivog rasta gospodarstva Unije. Međutim, s obzirom na to da je određena imovina prihvatljiva za ulaganje u portfeljima ELTIF-a nelikvidna i idiosinkratična, upravitelji ELTIF-a mogu imati poteškoće i snositi visoke troškove pri upravljanju likvidnošću ELTIF-a, isplati zahtjeva za otkup, sklapanju sporazuma o pozajmljivanju i provedbi drugih elemenata strategija ulaganja ELTIF-a koji se odnose na prijenos, vrednovanje i davanje u zalog takve imovine prihvatljive za ulaganje. Snižavanje ograničenja za imovinu prihvatljivu za ulaganje stoga bi upraviteljima ELTIF-a omogućilo da bolje upravljaju likvidnošću ELTIF-a. Za potrebe procjene usklađenosti tih ELTIF-a s ograničenjem ulaganja za imovinu prihvatljivu za ulaganje trebalo bi kombinirati samo imovinu prihvatljivu za ulaganje ELTIF-a koji nisu subjekti za zajednička ulaganja, i imovinu prihvatljivu za ulaganje subjekata za zajednička ulaganja u koje su ELTIF-i uložili.

(23)

Postojeći zahtjevi u pogledu diversifikacije iz Uredbe (EU) 2015/760 uvedeni su kako bi se osiguralo da ELTIF-i budu sposobni prebroditi nepovoljne tržišne okolnosti. Međutim, pokazalo se da te odredbe predstavljaju preveliko opterećenje jer u praksi podrazumijevaju da ELTIF-i u prosjeku trebaju izvršiti 10 različitih ulaganja. Kad je riječ o ulaganju u projekte ili infrastrukturu velikih razmjera, zahtjev za 10 ulaganja po ELTIF-u može biti teško ostvariv i skup u smislu transakcijskih troškova i raspodjele kapitala. Kako bi se smanjili transakcijski i administrativni troškovi ELTIF-a i, u konačnici, njihovih ulagatelja, ELTIF-i bi trebali moći provoditi koncentriranije strategije ulaganja i stoga biti izloženi užem skupu prihvatljive imovine. Stoga je potrebno prilagoditi zahtjeve u pogledu diversifikacije kad je riječ o izloženosti ELTIF-a prema pojedinačnim društvima kvalificiranima za ulaganje, pojedinačnoj realnoj imovini, subjektima za zajednička ulaganja i određenim drugim vrstama imovine prihvatljive za ulaganje, ugovorima i financijskim instrumentima. Ta dodatna fleksibilnost u sastavu portfelja ELTIF-a i smanjenje zahtjeva u pogledu diversifikacije ne bi trebali bitno utjecati na otpornost ELTIF-a na volatilnost tržišta jer ELTIF-i obično ulažu u imovinu koja nema lako dostupne tržišne kotacije, može biti vrlo nelikvidna i često ima dugoročno dospijeće ili dulji vremenski okvir.

(24)

Za razliku od malih ulagatelja, profesionalni ulagatelji u određenim okolnostima imaju dulji vremenski okvir, različite ciljeve u pogledu financijskih prinosa, veću stručnost, veću toleranciju na rizik nepovoljnih tržišnih uvjeta i veću sposobnost pokrivanja gubitaka. Stoga je za takve profesionalne ulagatelje potrebno utvrditi diferencirani skup mjera za zaštitu ulagatelja i ukloniti zahtjeve u pogledu diversifikacije ELTIF-a koji se nude isključivo profesionalnim ulagateljima.

(25)

Kako bi bolje iskoristili stručno znanje upravitelja ELTIF-a i radi diversifikacije, ELTIF-i u određenim slučajevima mogu ostvariti korist ako svu ili gotovo svu svoju imovinu ulože u diversificirani portfelj glavnog ELTIF-a. Stoga bi ELTIF-ima trebalo dopustiti da udruže svoju imovinu i iskoriste strukture glavnog i napajajućeg fonda ulaganjem u glavne ELTIF-e.

(26)

Financijska poluga često se upotrebljava u svakodnevnom poslovanju ELTIF-a i za provedbu posebnih strategija ulaganja. Umjerenom primjenom financijske poluge, ako se nadzire na odgovarajući način, mogu se povećati prinosi, a ne stvaraju se niti ne povećavaju prekomjerni rizici. Osim toga, polugu često mogu upotrebljavati različiti subjekti za zajednička ulaganja kako bi dodatno poboljšali učinkovitost ili operativne rezultate. Budući da je pozajmljivanje novčanih sredstava trenutačno Uredbom (EU) 2015/760 ograničeno na 30 % vrijednosti kapitala ELTIF-a, upravitelji ELTIF-a možda neće moći uspješno provoditi određene strategije ulaganja, uključujući ulaganja u realnu imovinu, u kojima je upotreba viših razina financijske poluge sektorski standard ili je inače potrebna za ostvarivanje privlačnog prinosa prilagođenog riziku. Stoga je primjereno povećati fleksibilnost upravitelja ELTIF-a za prikupljanje dodatnog kapitala tijekom trajanja ELTIF-a. Istodobno je poželjno poboljšati upravljanje financijskom polugom i promicati veću usklađenost s Direktivom 2011/61/EU u pogledu politike pozajmljivanja zamjenom kapitala neto vrijednošću imovine kao prikladnom referentnom točkom za određivanje ograničenja u pogledu pozajmljivanja novčanih sredstava, koja bi trebala biti popraćena poboljšanjima politike ispravljanja. S obzirom na moguće rizike koji mogu proizaći iz financijske poluge, ELTIF-ima koji se mogu nuditi malim ulagateljima trebalo bi dopustiti da pozajmljuju novčana sredstva u iznosu koji ne premašuje 50 % neto vrijednosti imovine ELTIF-a. Ograničenje od 50 % primjereno je s obzirom na ukupna ograničenja za pozajmljivanje novčanih sredstava koja su uobičajena za fondove koji ulažu u realnu imovinu sličnog profila likvidnosti i otkupa.

Međutim, za ELTIF-e koji se nude profesionalnim ulagateljima trebalo bi dopustiti više ograničenje financijske poluge jer profesionalni ulagatelji imaju veću toleranciju rizika od malih ulagatelja. Stoga bi za ELTIF-e koji se nude isključivo profesionalnim ulagateljima ograničenje za pozajmljivanje novčanih sredstava trebalo povisiti na maksimalno 100 % neto vrijednosti imovine ELTIF-a. Nadalje, Uredbom (EU) 2015/760 se upravitelju ELTIF-a ne nudi mogućnost ispravljanja pozicije ulaganja u odgovarajućem roku u slučajevima kada ELTIF krši ograničenje financijske poluge, a kršenje je izvan kontrole upravitelja ELTIF-a. Uzimajući u obzir volatilnost neto vrijednosti imovine kao referentne vrijednosti i interese ulagatelja u ELTIF, trebalo bi stoga navesti da se odredbe o ispravku iz Uredbe (EU) 2015/760 primjenjuju i na ograničenja pozajmljivanja.

(27)

Kako bi im se proširile mogućnosti ulaganja, ELTIF-i bi trebali moći pozajmiti novčana sredstva u valuti u kojoj upravitelj ELTIF-a očekuje da će steći imovinu. Međutim, potrebno je smanjiti rizik valutne neusklađenosti i time ograničiti valutni rizik za investicijski portfelj. ELTIF-i bi stoga trebali na odgovarajući način zaštititi svoju valutnu izloženost.

(28)

ELTIF-i bi trebali moći opteretiti svoju imovinu radi provedbe svoje strategije pozajmljivanja. Kako bi se ELTIF-ima dodatno povećala fleksibilnost u provedbi strategije pozajmljivanja, sporazumi o pozajmljivanju ne bi se trebali smatrati pozajmljivanjem ako su ti zajmovi u potpunosti pokriveni kapitalnim obvezama ulagatelja.

(29)

S obzirom na povećanje maksimalnih ograničenja novčanih sredstava koja ELTIF-i mogu pozajmiti i uklanjanje određenih ograničenja u pogledu pozajmljivanja novčanih sredstava u stranim valutama, ulagatelji bi trebali imati podrobnije informacije o strategijama pozajmljivanja i ograničenjima koja primjenjuju ELTIF-i. Stoga je primjereno zahtijevati od upravitelja ELTIF-a da izričito objave ograničenja pozajmljivanja u prospektu predmetnog ELTIF-a.

(30)

Uredbom (EU) 2015/760 trenutačno se predviđa da ulagatelji u ELTIF mogu zatražiti likvidaciju tog ELTIF-a ako se njihovi zahtjevi za otkup podneseni u skladu s ELTIF-ovom politikom otkupa ne ispune u roku od godine dana od datuma njihova podnošenja. S obzirom na dugoročnu orijentaciju ELTIF-a i činjenicu da njihov portfelj imovine često sadržava nelikvidnu i idiosinkrastičnu imovinu, pravo bilo kojeg ulagatelja ili skupine ulagatelja da zatraže likvidaciju ELTIF-a može biti nerazmjerno i štetno kako za uspješnu provedbu strategije ulaganja ELTIF-a tako i za interese drugih ulagatelja ili skupina ulagatelja. Stoga je primjereno ukinuti mogućnost da ulagatelji zatraže likvidaciju ELTIF-a ako taj ELTIF ne može ispuniti zahtjeve za otkup.

(31)

Trenutačno Uredbom (EU) 2015/760 nisu jasno utvrđeni kriteriji za procjenu postotka otkupa u određenom razdoblju ni minimalne informacije o mogućnosti otkupa koje je potrebno dostaviti nadležnim tijelima. S obzirom na središnju ulogu Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) (ESMA) u primjeni Uredbe (EU) 2015/760 i njegovo stručno znanje u području vrijednosnih papira i tržišta vrijednosnih papira, primjereno je ESMA-i povjeriti izradu nacrta regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju okolnosti u kojima se trajanje ELTIF-a smatra usklađenim s ciklusom trajanja svake pojedine imovine ELTIF-a, kriteriji za određivanje minimalnog razdoblja držanja, minimalne informacije koje treba dostaviti nadležnom tijelu ELTIF-a, zahtjevi koje ELTIF mora ispuniti u vezi sa svojom politikom otkupa i alatima za upravljanje likvidnošću te kriteriji za procjenu postotka otkupa. Treba napomenuti da se, ako se pravilima ili dokumentima o osnivanju ELTIF-a predviđa mogućnost otkupa tijekom trajanja tog ELTIF-a, primjenjuju odredbe o upravljanju rizikom likvidnosti i instrumentima za upravljanje likvidnošću utvrđene u Direktivi 2011/61/EU.

(32)

Uredbom (EU) 2015/760 trenutačno se zahtijeva da se pravilima ili dokumentima o osnivanju ELTIF-a ne smije sprečavati da se udjeli ili dionice ELTIF-a uvrste za trgovanje na uređenom tržištu ili na multilateralnoj trgovinskoj platformi. Unatoč toj mogućnosti, upravitelji ELTIF-a, ulagatelji i sudionici na tržištu rijetko su se koristili mehanizmom sekundarnog trgovanja za trgovanje dionicama ili udjelima ELTIF-a. Radi promicanja sekundarnog trgovanja udjelima ili dionicama ELTIF-a primjereno je upraviteljima ELTIF-a dopustiti da ulagateljima u ELTIF omoguće prijevremeni izlazak tijekom trajanja ELTIF-a. Kako bi se osiguralo djelotvorno funkcioniranje takvog mehanizma sekundarnog trgovanja, prijevremeni izlazak trebao bi biti moguć samo ako je upravitelj ELTIF-a utvrdio politiku za usklađivanje potencijalnih ulagatelja i zahtjeva za izlazak. Tom bi politikom, među ostalim, trebalo odrediti postupak prijenosa, ulogu upravitelja ELTIF-a ili administratora fonda, periodičnost i trajanje okvira likvidnosti tijekom kojeg se udjeli ili dionice ELTIF-a mogu razmjenjivati, pravila kojima se utvrđuje cijena izvršenja i uvjeti za pro rata raspodjelu udjela, zahtjeve za objavljivanje informacija, naknade, troškove i pristojbe te druge uvjete koji se odnose na takav mehanizam okvira likvidnosti. ESMA-i bi trebalo povjeriti izradu nacrta regulatornih tehničkih standarda u kojima se navode okolnosti za korištenje usklađivanja, uključujući informacije koje ELTIF-i trebaju objaviti ulagateljima.

(33)

Kako bi se izbjeglo bilo kakvo pogrešno shvaćanje malih ulagatelja u pogledu pravne prirode i potencijalne likvidnosti koju dopušta mehanizam sekundarnog trgovanja, distributer ili, kada izravno nudi ili plasira udjele ili dionice ELTIF-a malom ulagatelju, upravitelj ELTIF-a, trebao bi malim ulagateljima izdati jasno pisano upozorenje o tome da dostupnost takvog mehanizma usklađivanja ne jamči usklađivanje niti daje pravo malim ulagateljima da izađu iz svojih udjela ili dionica dotičnog ELTIF-a niti da ih otkupe. To pisano upozorenje trebalo bi biti dio jedinstvenog pisanog upozorenja koje također obavješćuje male ulagatelje da proizvod ELTIF-a možda ne odgovara malim ulagateljima koji ne mogu podnijeti tako dugoročnu i nelikvidnu obvezu, ako trajanje ELTIF-a koji se nudi ili plasira malim ulagateljima premašuje deset godina. Kada se predstavlja u promidžbenim sadržajima za male ulagatelje, dostupnost takvog mehanizma usklađivanja ne bi se trebala promicati kao instrument kojim se jamči likvidnost na zahtjev.

(34)

Uredbom (EU) 2015/760 trenutačno se od ELTIF-a zahtijeva da donesu raspored po stavkama za pravilno raspolaganje svojom imovinom radi otkupa udjela ili dionica ulagatelja po isteku trajanja ELTIF-a. Tom se uredbom od ELTIF-a zahtijeva da taj raspored po stavkama objave nadležnom tijelu ELTIF-a. Tim se zahtjevima upraviteljima ELTIF-a nameće znatno administrativno opterećenje i opterećenje povezano s usklađivanjem, a da se pritom ne povećava zaštita ulagatelja. Kako bi se ta opterećenja ublažila, a da se pritom ne smanji zaštita ulagatelja, ELTIF-i bi trebali obavijestiti nadležna tijela ELTIF-a o pravilnom raspolaganju svojom imovinom radi otkupa udjela ili dionica ulagatelja po isteku trajanja ELTIF-a, a raspored po stavkama trebali bi dostaviti svojem nadležnom tijelu samo ako ono to izričito zatraži.

(35)

Prospekt napajajućeg ELTIF-a može sadržavati vrlo važne informacije za ulagatelje, što im omogućuje da bolje procijene potencijalne rizike i koristi od ulaganja. Stoga je u slučaju strukture glavnog i napajajućeg fonda primjereno zahtijevati da prospekt napajajućeg ELTIF-a sadržava informacije o strukturi glavnog i napajajućeg fonda, o napajajućem ELTIF-u i glavnom ELTIF-u te opis svih naknada ili povrata troškova koji se naplaćuju napajajućem ELTIF-u.

(36)

Primjereno informiranje o naknadama i pristojbama od ključne je važnosti ulagateljima kad procjenjuju ELTIF kao potencijalno ulaganje. Ono je važno i ako se ELTIF koji posluje u okviru struktura glavnog i napajajućeg fondova nudi malim ulagateljima. Stoga je primjereno od upravitelja ELTIF-a zahtijevati da u godišnje izvješće napajajućeg ELTIF-a uvrste izjavu o ukupnim troškovima napajajućeg ELTIF-a i glavnog ELTIF-a. Očekuje se da će se takvim zahtjevom doprinijeti zaštiti ulagatelja od neopravdanih dodatnih troškova koji proizlaze iz mogućnosti da glavni ELTIF naplati naknadu za upis i otkup napajajućem ELTIF-u.

(37)

Uredbom (EU) 2015/760 od upravitelja ELTIF-a zahtijeva se da u prospektu ELTIF-a objavi informacije o naknadama povezanima s ulaganjem u taj ELTIF. Međutim, i Uredba (EU) br. 1286/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (9) sadržava zahtjeve o objavljivanju naknada. Kako bi se povećala transparentnost struktura naknada, zahtjeve iz Uredbe (EU) 2015/760 trebalo bi uskladiti sa zahtjevima iz Uredbe (EU) br. 1286/2014.

(38)

Uredbom (EU) 2015/760 trenutačno se od upravitelja ELTIF-a zahtijeva da uspostave lokalne sustave u svakoj državi članici u kojoj namjeravaju trgovati ELTIF-ima. Iako su zahtjevi da ulagatelji obavljaju određene zadaće u svim državama članicama i dalje na snazi, Direktivom (EU) 2019/1160 Europskog parlamenta i Vijeća (10) naknadno je, međutim, ukinut zahtjev za uspostavu lokalnih sustava u pogledu UCITS-a i alternativnih investicijskih fondova koji se nude malim ulagateljima jer takvi lokalni sustavi stvaraju dodatne troškove i otežavaju prekogranično trgovanje ELTIF-ima. Osim toga, izravna interakcija upravitelja ili distributera fondova i ulagatelja putem elektroničkih sredstava komunikacije zamijenila je fizičke sastanke u lokalnim sustavima kao preferirani način komunikacije. Stoga bi uklanjanje tog zahtjeva iz Uredbe (EU) 2015/760 za sve ulagatelje ELTIF-a bilo u skladu s Direktivom (EU) 2019/1160 i suvremenim načinima prodaje financijskih proizvoda, a upraviteljima imovinom moglo bi povećati privlačnost ELTIF-a jer više ne bi morali snositi troškove upravljanja lokalnim sustavima. Taj bi zahtjev stoga trebalo ukloniti.

(39)

Budući da su udjeli i dionice ELTIF-a financijski instrumenti, pravila o upravljanju proizvodima iz Direktive 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća (11) primjenjuju se ako se ELTIF-i nude uz pružanje investicijskih usluga. Međutim, udjeli ili dionice ELTIF-a također se mogu kupiti bez pružanja investicijskih usluga. Kako bi se obuhvatili ti slučajevi, Uredbom (EU) 2015/760 trenutačno se zahtijeva da upravitelji ELTIF-a razviju unutarnji postupak procjene za ELTIF-e koji se nude malim ulagateljima. Postojeći sustav nadahnut je pravilima o upravljanju proizvodima iz Direktive 2014/65/EU, ali sadržava nekoliko razlika koje nisu opravdane i koje bi mogle umanjiti zaštitu ulagatelja. Stoga bi trebalo navesti da se primjenjuju pravila o upravljanju proizvodima utvrđena u Direktivi 2014/65/EU. Upućivanja na Direktivu 2014/65/EU trebalo bi tumačiti na način da podrazumijevaju primjenu delegiranih akata kojima se ta direktiva dopunjuje.

(40)

Uredbom (EU) 2015/760 trenutačno se od distributera ili upravitelja ELTIF-a zahtijeva da provedu procjenu primjerenosti u pogledu malih ulagatelja. Međutim, taj je zahtjev već predviđen člankom 25. Direktive 2014/65/EU. Dvostrukim zahtjevima stvara se dodatna razina administrativnog opterećenja koja dovodi do viših troškova za male ulagatelje i snažno destimulira upravitelje ELTIF-a da malim ulagateljima ponude nove ELTIF-e. Stoga je iz Uredbe (EU) 2015/760 potrebno ukloniti taj dvostruki zahtjev.

(41)

Kako bi se osigurala visoka razina zaštite malih ulagatelja, procjenu primjerenosti trebalo bi provesti neovisno o tome stječu li mali ulagatelji udjele ili dionice ELTIF-a od distributera ili upravitelja ELTIF-a ili putem sekundarnog tržišta. U skladu s člankom 25. stavkom 2. Direktive 2014/65/EU procjena primjerenosti trebala bi obuhvaćati informacije o očekivanom trajanju i svrsi ulaganja te toleranciji rizika malog ulagatelja, kao dio informacija o investicijskim ciljevima i financijskom stanju malih ulagatelja, uključujući njihovu sposobnost da podnose gubitke. O rezultatima procjene male bi ulagatelje trebalo obavijestiti u obliku izjave o primjerenosti, u skladu s člankom 25. stavkom 6. Direktive 2014/65/EU.

(42)

Osim toga, u slučajevima kada je rezultat procjene primjerenosti da ELTIF nije primjeren za malog ulagatelja, a taj ulagatelj ipak želi nastaviti s transakcijom, trebao bi se dobiti izričit pristanak tog malog ulagatelja prije nego što distributer ili upravitelj ELTIF-a nastavi s transakcijom.

(43)

Uredbom (EU) 2015/760 od distributera ili upravitelja ELTIF-a zahtijeva se da pruže odgovarajuće investicijsko savjetovanje kada ELTIF-e nude malim ulagateljima. Nedostatak preciznosti u pogledu pojma odgovarajućeg investicijskog savjetovanje u Uredbi (EU) 2015/760 i nedostatak upućivanja na definiciju investicijskog savjetovanja iz Direktive 2014/65/EU doveli su do pravne nesigurnosti i zabune među distributerima i upraviteljima ELTIF-a. Osim toga, obveza pružanja investicijskog savjetovanja znači da vanjski distributeri moraju imati odobrenje za rad na temelju Direktive 2014/65/EU kada nude ELTIF-e malim ulagateljima. Time se stvaraju nepotrebne prepreke nuđenju ELTIF-a tim ulagateljima te se za ELTIF-e uvode stroži zahtjevi nego za distribuciju drugih složenih financijskih proizvoda, uključujući zahtjeve za sekuritizacije iz Uredbe (EU) 2017/2402 i za podređene prihvatljive obveze iz Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća (12). Stoga od distributera i upravitelja ELTIF-a nije potrebno zahtijevati da malim ulagateljima pruže takvo investicijsko savjetovanje. Osim toga, s obzirom na važnost jednakih uvjeta među financijskim proizvodima kada se takvi proizvodi nude krajnjim ulagateljima i osiguravanja da ova Uredba sadržava, među ostalim, djelotvorne mjere za zaštitu ulagatelja, ELTIF-i ne bi trebali podlijegati nepotrebnom administrativnom i regulatornom opterećenju.

(44)

Kako bi se osigurao djelotvoran nadzor primjene zahtjeva povezanih s nuđenjem ELTIF-a malim ulagateljima, distributer ili, kada izravno nudi ili plasira udjele ili dionice ELTIF-a malom ulagatelju, upravitelj ELTIF-a trebao bi podlijegati pravilima o vođenju evidencije iz Direktive 2014/65/EU.

(45)

U slučaju nuđenja ELTIF-a ili njihova plasiranja malim ulagateljima preko distributera, taj bi distributer trebao ispunjavati primjenjive zahtjeve iz Direktive 2014/65/EU i Uredbe (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (13). Kako bi se osigurala pravna sigurnost i izbjeglo udvostručavanje, ako je malom ulagatelju pruženo investicijsko savjetovanje u skladu s Direktivom 2014/65/EU, trebalo bi smatrati da je zahtjev za pružanje procjene primjerenosti ispunjen.

(46)

Ustaljena je tržišna praksa da se od upravitelja portfelja i višeg osoblja upravitelja ELTIF-a zahtijeva ili očekuje da ulažu u ELTIF-e kojima upravlja taj isti upravitelj ELTIF-a. Pretpostavlja se da su takve osobe financijski sofisticirane i dobro informirane o ELTIF-u, što znači da bi bilo suvišno zahtijevati od njih da se podvrgnu procjeni primjernosti za ulaganja u ELTIF. Stoga je primjereno ne zahtijevati od distributera ili upravitelja ELTIF-a da provode procjenu primjerenosti za takve osobe.

(47)

Uredbom (EU) 2015/760 trenutačno se zahtijeva da za potencijalne male ulagatelje čiji portfelj financijskih instrumenata ne premašuje 500 000 EUR, početni najmanji iznos uložen u jedan ili više ELTIF-a iznosi 10 000 EUR i da ti ulagatelji ne mogu uložiti ukupni iznos koji premašuje 10 % njihova portfelja financijskih instrumenata u ELTIF-ima. Ako se primjenjuju zajedno, početni najmanji iznos ulaganja od 10 000 EUR i ograničenje od 10 % ukupnog ulaganja znatna su prepreka malim ulagateljima pri ulaganju u ELTIF-e, što je u suprotnosti s ciljem ELTIF-a da se uspostavi proizvod alternativnog investicijskog fonda za male ulagatelje. Stoga je potrebno ukinuti zahtjev za početni najmanji iznos ulaganja od 10 000 EUR i ograničenje od 10 % ukupnog ulaganja.

(48)

Uredbom (EU) 2015/760 trenutačno se zahtijeva da se prema svim ulagateljima postupa jednako te se zabranjuje davanje povlaštenog tretmana ili određenih ekonomskih koristi pojedinačnim ulagateljima ili skupinama ulagatelja. Međutim, može postojati više kategorija udjela ili dionica ELTIF-a i njihovi uvjeti u pogledu naknada, pravne strukture, pravila trgovanja i drugih zahtjeva mogu se malo, ali i znatno razlikovati. Kako bi se te razlike uzele u obzir, ti zahtjevi trebali bi se primjenjivati samo na pojedinačne ulagatelje ili skupine ulagatelja koji ulažu u istu kategoriju ili kategorije ELTIF-a.

(49)

Kako bi se upraviteljima ELTIF-a dalo dovoljno vremena za prilagodbu zahtjevima iz ove Uredbe, uključujući zahtjeve koji se odnose na trgovanje ELTIF-ima s ulagateljima, ova bi se Uredba trebala početi primjenjivati devet mjeseci nakon njezina stupanja na snagu.

(50)

Zbog potencijalno nelikvidne prirode prihvatljive imovine i dugoročne orijentacije ELTIF-a, ELTIF-i mogu naići na poteškoće u usklađivanju s promjenama pravila o fondovima i regulatornih zahtjeva uvedenih tijekom njihova ciklusa trajanja, a da se pritom ne utječe na povjerenje njihovih ulagatelja. Stoga je potrebno predvidjeti prijelazna pravila za ELTIF-e koji su dobili odobrenje za rad prije početka primjene ove Uredbe. Međutim, takvi ELTIF-i također bi trebali moći odabrati da podliježu ovoj Uredbi pod uvjetom da se o tome obavijesti nadležno tijelo ELTIF-a.

(51)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, odnosno osiguravanje djelotvornog pravnog okvira za rad ELTIF-a u cijeloj Uniji i promicanje dugoročnog financiranja prikupljanjem i usmjeravanjem kapitala prema dugoročnim ulaganjima u realno gospodarstvo, u skladu s ciljem Unije koji se odnosi na pametan, održiv i uključiv rast, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka ove Uredbe oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(52)

Uredbu (EU) 2015/760 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

(1)

Uredbama (EU) 2017/745 (3) i (EU) 2017/746 (4) Europskog parlamenta i Vijeća uspostavljen je novi regulatorni okvir za osiguravanje neometanog funkcioniranja unutarnjeg tržišta u pogledu medicinskih proizvoda i in vitro dijagnostičkih medicinskih proizvoda, polazeći od visoke razine zaštite zdravlja pacijenata i korisnika. Istodobno, uredbama (EU) 2017/745 i (EU) 2017/746 postavljaju se visoki standardi kvalitete i sigurnosti za medicinske proizvode i in vitro dijagnostičke medicinske proizvode kako bi se riješili zajednički sigurnosni problemi u vezi s tim proizvodima. Nadalje, objema se uredbama znatno osnažuju ključni elementi prethodnog regulatornog okvira utvrđenog u direktivama Vijeća 90/385/EEZ (5) i 93/42/EEZ (6) i Direktivi 98/79/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7), kao što su nadzor nad prijavljenim tijelima, klasifikacija rizika, postupci ocjenjivanja sukladnosti, zahtjevi u pogledu kliničkih dokaza, vigilancija i nadzor tržišta, te se uvode odredbe za osiguravanje transparentnosti i sljedivosti u pogledu medicinskih proizvoda i in vitro dijagnostičkih medicinskih proizvoda.

(2)

Zbog posljedica pandemije bolesti COVID-19 datum početka primjene Uredbe (EU) 2017/745 odgođen je za godinu dana, odnosno na 26. svibnja 2021. Uredbom (EU) 2020/561 Europskog parlamenta i Vijeća (8), a datum 26. svibnja 2024. zadržan je kao kraj prijelaznog razdoblja do kojeg se određeni proizvodi koji su i dalje u skladu s Direktivom 90/385/EEZ ili Direktivom 93/42/EEZ mogu zakonito stavljati na tržište ili u uporabu.

(3)

Zbog posljedica pandemije bolesti COVID-19 prijelazno razdoblje utvrđeno Uredbom (EU) 2017/746 već je produljeno Uredbom (EU) 2022/112 Europskog parlamenta i Vijeća (9).

(4)

Unatoč stalnom povećanju broja prijavljenih tijela imenovanih u skladu s Uredbom (EU) 2017/745, ukupni kapaciteti prijavljenih tijela i dalje nisu dovoljni kako bi se osiguralo ocjenjivanje sukladnosti velikog broja proizvoda obuhvaćenih potvrdama izdanima u skladu s Direktivom 90/385/EEZ ili Direktive 93/42/EEZ do 26. svibnja 2024. Čini se da velik broj proizvođača, posebno mala i srednja poduzeća, nije dovoljno pripremljen za dokazivanje usklađenosti sa zahtjevima iz Uredbe (EU) 2017/745, osobito kada se uzme u obzir složenost tih novih zahtjeva. Stoga je vrlo vjerojatno da se za mnoge proizvode koji se mogu zakonito staviti na tržište u skladu s prijelaznim odredbama iz Uredbe (EU) 2017/745 neće izdati potvrda u skladu s tom uredbom prije isteka prijelaznog razdoblja, što dovodi do rizika od nestašice medicinskih proizvoda u Uniji.

(5)

S obzirom na izvješća zdravstvenih djelatnika o neposrednom riziku od nestašice proizvoda, hitno je potrebno produljiti valjanost potvrda izdanih u skladu s direktivama 90/385/EEZ i 93/42/EEZ te produljiti prijelazno razdoblje tijekom kojeg se proizvodi sukladni s tim direktivama mogu zakonito stavljati na tržište. Produljenje bi trebalo trajati dovoljno dugo kako bi se prijavljenim tijelima osiguralo vrijeme potrebno za ocjenjivanje sukladnosti koje se od njih zahtijeva. Produljenjem se nastoji osigurati visoka razina zaštite javnog zdravlja, uključujući sigurnost pacijenata i izbjegavanje nestašice medicinskih proizvoda potrebnih za neometano funkcioniranje zdravstvenih usluga, bez snižavanja postojećih zahtjeva u pogledu kvalitete i sigurnosti.

(6)

Produljenje bi trebalo podlijegati određenim uvjetima kako bi se osiguralo da se primjenjuje isključivo na proizvode koji su sigurni i u vezi s kojima su proizvođači već poduzeli određene korake za prelazak na usklađivanje s Uredbom (EU) 2017/745.

(7)

Kako bi se osigurao postupan prelazak na Uredbu (EU) 2017/745, odgovarajući nadzor u pogledu proizvoda na koje se primjenjuje prijelazno razdoblje trebalo bi u konačnici prenijeti s prijavljenog tijela koje je izdalo potvrdu u skladu s Direktivom 90/385/EEZ ili Direktivom 93/42/EEZ na prijavljeno tijelo imenovano u skladu s Uredbom (EU) 2017/745. Zbog pravne sigurnosti prijavljeno tijelo imenovano u skladu s Uredbom (EU) 2017/745 ne bi trebalo biti odgovorno za aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti i nadzora koje provodi tijelo koje je izdalo potvrdu.

(8)

Kad je riječ o razdoblju koje je proizvođačima i prijavljenim tijelima potrebno za provedbu ocjenjivanja sukladnosti na temelju Uredbe (EU) 2017/745 u pogledu medicinskih proizvoda obuhvaćenih potvrdom ili izjavom o sukladnosti koja je izdanau skladu s Direktivom 90/385/EEZ ili Direktivom 93/42/EEZ, trebalo bi uspostaviti ravnotežu između ograničenih raspoloživih kapaciteta prijavljenih tijela i osiguravanja visoke razine sigurnosti pacijenata i zaštite javnog zdravlja. Stoga bi trajanje prijelaznog razdoblja trebalo ovisiti o klasi rizika predmetnih medicinskih proizvoda tako da to razdoblje bude kraće za proizvode koji pripadaju klasi višeg rizika, a dulje za proizvode koji pripadaju klasi nižeg rizika.

(9)

Suprotno direktivama 90/385/EEZ i 93/42/EEZ, Uredbom (EU) 2017/745 zahtijeva se uključenost prijavljenog tijela u ocjenjivanje sukladnosti proizvoda za ugradnju izrađenih po narudžb III. klase i. Zbog nedovoljnih kapaciteta prijavljenih tijela i činjenice da su proizvođači proizvoda izrađenih po narudžbi često mala ili srednja poduzeća koja nemaju pristup prijavljenom tijelu na temelju direktiva 90/385/EEZ i 93/42/EEZ, trebalo bi predvidjeti prijelazno razdoblje tijekom kojeg bi se proizvodi za ugradnju izrađeni po narudžbi III. klase mogli zakonito stavljati na tržište ili u uporabu bez potvrde koju izdaje prijavljeno tijelo.

(10)

Člankom 120. stavkom 4. Uredbe (EU) 2017/745 i člankom 110. stavkom 4. Uredbe (EU) 2017/746 zabranjuje se daljnje stavljanje na raspolaganje na tržištu ili u uporabu proizvoda koji su stavljeni na tržište do kraja primjenjivog prijelaznog razdoblja i koji se i dalje nalaze u lancu opskrbe godinu dana nakon isteka tog prijelaznog razdoblja. Kako bi se spriječilo nepotrebno odlaganje sigurnih medicinskih proizvoda i in vitro dijagnostičkih medicinskih proizvoda koji se i dalje nalaze u lancu opskrbe, čime se povećava neposredni rizik od nestašice takvih proizvoda, takvo daljnje stavljanje na raspolaganje na tržištu ili u uporabu takvih proizvoda trebalo bi biti vremenski neograničeno.

(11)

Uredbe (EU) 2017/745 i (EU) 2017/746 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(12)

S obzirom na to da ciljeve ove, odnosno odgovaranje na rizik od nestašica medicinskih proizvoda i in vitro dijagnostičkih medicinskih proizvoda u Uniji Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njihova opsega i učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(13)

Ova se Uredba donosi zbog izvanrednih okolnosti koje su posljedica neposrednog rizika od nestašice medicinskih proizvoda i s time povezanog rizika od javnozdravstvene krize. Kako bi se postigao predviđeni učinak izmjena uredaba (EU) 2017/745 i (EU) 2017/746 i osigurala dostupnost proizvoda čije su potvrde već istekle ili će isteći do 26. svibnja 2024., kako bi se gospodarskim subjektima i pružateljima zdravstvene zaštite pružila pravna sigurnost te radi dosljednosti u pogledu izmjena obiju uredaba, ova bi Uredba trebala hitno stupiti na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije. Iz istih se razloga također smatra primjerenim pozvati se na iznimku od roka od osam tjedana iz članka 4. Protokola br. 1 o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji, priloženog UEU, Ugovoru o funkcioniranju Europske unije i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

(1)

Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2020/761 (2) utvrđena su pravila za upravljanje uvoznim i izvoznim carinskim kvotama za poljoprivredne proizvode kojima se upravlja s pomoću sustava uvoznih i izvoznih dozvola te su predviđena posebna pravila.

(2)

Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2020/1988 (3) utvrđena su pravila za upravljanje uvoznim carinskim kvotama koje su namijenjene upotrebi prema kronološkom redoslijedu datuma prihvaćanja carinskih deklaracija (prema redoslijedu zaprimanja zahtjeva).

(3)

Uvjeti primjenjivi na uvoz iz Novog Zelanda u okviru određenih carinskih kvota izmijenjeni su Sporazumom u obliku razmjene pisama između Europske unije i Novog Zelanda na temelju članka XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. o izmjeni koncesija za sve carinske kvote uvrštene u raspored EU-a CLXXV. zbog povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije, koji je sklopljen Odlukom Vijeća (EU) 2022/2524 (4). Naime, izmijenjene su količine carinskih kvota s rednim brojevima 09.0147, 09.2013, 09.2109, 09.2110 i 09.4454. Osim toga, izmijenjen je naziv proizvoda i oznake KN carinskih kvota s rednim brojevima 09.4182, 09.4195 i 09.4514 te su stavljena izvan snage pravila o kontroli mase maslaca podrijetlom iz Novog Zelanda i udjela masti u njemu.

(4)

Nova pravila o kontroli mase maslaca i udjela masti u njemu trebala bi se odraziti u dijelovima od A.1. do A.6. dijela A. Priloga XIV.5. Provedbenoj uredbi (EU) 2020/761, a posebno u predlošcima potvrda IMA 1 za carinske kvote s rednim brojevima 09.4182, 09.4195, 09.4514, 09.4515, 09.4521 i 09.4522.

(5)

Izmjene uvedene tim sporazumom trebale bi se odraziti u prilozima provedbenim uredbama (EU) 2020/761 i (EU) 2020/1988. Izmjene Provedbene uredbe (EU) 2020/761 trebale bi se primjenjivati od stupanja na snagu ove Uredbe. Međutim, dodatnu količinu za visokokvalitetno goveđe meso u okviru carinske kvote 09.4454 trebalo bi staviti na raspolaganje od razdoblja carinske kvote koje počinje 1. srpnja 2023. Nadalje, izmjene naziva proizvoda i oznakâ KN za carinske kvote 09.4182, 09.4195 i 09.4514 trebale bi se primjenjivati od prvog dana nakon 90-dnevnog razdoblja nakon objave ove Uredbe. Izmjene Provedbene uredbe (EU) 2020/1988 trebale bi se primjenjivati od 1. srpnja 2023.

(6)

Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem Odbora za zajedničku organizaciju poljoprivrednih tržišta,

(1)

Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2019/73 (2) Europska komisija uvela je antidampinške pristojbe na uvoz električnih bicikala podrijetlom iz Narodne Republike Kine („sporna uredba”).

(2)

Društvo Giant Electric (Vehicle) Kunshan Co., Ltd („Giant” ili „podnositelj zahtjeva”) osporavalo je spornu uredbu pred Općim sudom Europske unije („Opći sud”). Opći sud donio je 27. travnja 2022. svoju presudu u predmetu T-242/19 (3) u pogledu sporne uredbe („presuda”).

(3)

Opći sud utvrdio je da Komisija nije bila dužna utvrditi marže sniženja cijena i da je smjela temeljiti svoju analizu štete i, prema tome, uzročno-posljedičnu vezu, na drugim cjenovnim pojavama navedenima u članku 3. stavku 3. osnovne antidampinške uredbe, kao što su znatan pad cijena industrije Unije ili znatno sprečavanje rasta cijena. Međutim, s obzirom na to da se Komisija oslonila na izračun sniženja cijena u kontekstu članka 3. stavka 3., Opći sud je utvrdio da Komisija pri izračunu marže sniženja cijena podnositelja zahtjeva nije provela primjerenu usporedbu jer je u pogledu cijena proizvođača Unije uzela u obzir određene elemente koje je oduzela od cijena podnositelja zahtjeva (ili koji nisu bili prisutni u slučaju prodaje u svojstvu proizvođača originalne opreme (4) jer je predmetni proizvod (5) na silazno tržište stavio nezavisni kupac). Opći sud napomenuo je da je zbog te metodološke pogreške utvrđeno sniženje cijena industrije Unije, čija važnost ili postojanje nisu pravilno dokazani.

(4)

Uzimajući u obzir važnost koju je Komisija pridala postojanju sniženja cijena u svojem nalazu o šteti i u svojem zaključku o uzročno-posljedičnoj vezi između dampinškog uvoza i te štete, Opći sud utvrdio je da je pogreška u izračunu sniženja cijena bila dovoljna da poništi Komisijinu analizu odgovarajuće uzročno-posljedične veze, čije je postojanje bitan element za uvođenje mjera.

(5)

Naposljetku, Opći sud napomenuo je da je neovisno o analognoj primjeni članka 2. stavka 9. osnovne antidampinške uredbe u svrhu ocjene postojanja štete u smislu članka 3. te uredbe nepoštenost usporedbe utvrđene u okviru drugog dijela tog tužbenog razloga u svakom slučaju utjecala na Komisijinu analizu na temelju tih odredbi (6).

(6)

Opći sud također je napomenuo da je razina uklanjanja štete utvrđena na temelju usporedbe ponderirane prosječne uvozne cijene proizvođača izvoznikâ u uzorku, uz odgovarajuće prilagodbe za troškove uvoza i carine, kako je utvrđeno za izračun sniženja cijena (7). Sud je stoga smatrao da se ne može isključiti da bi se, da nije bilo metodološke pogreške povezane sa sniženjem cijena podnositelja zahtjeva, marža štete za industriju Unije utvrdila na čak nižoj razini od one utvrđene u spornoj uredbi i na još nižoj razini od dampinške marže utvrđene u toj uredbi. U tom slučaju, u skladu s člankom 9. stavkom 4. osnovne antidampinške uredbe, iznos odgovarajuće pristojbe trebao bi se smanjiti na stopu dostatnu za uklanjanje štete (8).

(7)

S obzirom na prethodno navedeno, Opći sud je poništio spornu uredbu u dijelu koji se odnosi na društvo Giant.

(8)

Člankom 266. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) predviđa se da institucije moraju poduzeti odgovarajuće mjere kako bi poštovale presude Suda. U slučaju poništenja akta koji su institucije donijele u kontekstu administrativnog postupka, kao što je antidampinški ispitni postupak u ovom slučaju, postupanje u skladu s presudom Općeg suda postiže se zamjenom poništenog akta novim aktom iz kojeg je uklonjena nezakonitost koju je utvrdio Sud (9).

(9)

Prema sudskoj praksi Suda postupak za zamjenu poništenog akta može se nastaviti u točki u kojoj je došlo do nezakonitosti (10). To konkretno znači da, ako se poništi akt kojim se zaključuje neki administrativni postupak, to poništenje ne utječe nužno na pripremne akte kao što je pokretanje antidampinškog postupka. Ako se, primjerice, poništi uredba kojom se uvode konačne antidampinške mjere, to znači da je nakon poništenja predmetni antidampinški postupak i dalje otvoren jer akt kojim se taj antidampinški postupak zaključuje više nije dio pravnog poretka Unije (11), osim ako je do nezakonitosti došlo u fazi pokretanja postupka.

(10)

U ovom je slučaju Opći sud poništio spornu uredbu iz jednog razloga: zato što Komisija pri utvrđivanju postojanja znatnog sniženja cijena nije provela primjerenu usporedbu u analizi sniženja cijena na istoj razini trgovine. Prema Općem sudu ta je pogreška utjecala i na analizu uzročno-posljedične veze, a mogla je utjecati i na maržu štete podnositelja zahtjeva.

(11)

Ostali nalazi i zaključci iz sporne uredbe koji nisu osporavani ili su osporavani, ali ih Opći sud nije ispitao, i dalje su valjani i na njih ne utječe ponovno otvaranje postupka (12).

(12)

Nakon presude Općeg suda Komisija je 6. srpnja 2022. objavila obavijest („obavijest o ponovnom otvaranju postupka”) kojom se ponovno otvara početni ispitni postupak u vezi s uvozom električnih bicikala podrijetlom iz Narodne Republike Kine („NRK”) koji je doveo do donošenja sporne uredbe u mjeri u kojoj se odnosi na društvo Giant i nastavlja ispitni postupak u točki u kojoj je došlo do nepravilnosti (13).

(13)

Ponovno otvaranje postupka bilo je ograničeno na provedbu presude Općeg suda u pogledu društva Giant.

(14)

Komisija je usto 6. srpnja 2022. uvela obvezu evidentiranja uvoza električnih bicikala podrijetlom iz NRK-a koje proizvodi društvo Giant i uputila nacionalna carinska tijela da čekaju objavu ishoda ponovnog ispitivanja u Službenom listu Europske unije prije donošenja odluke o eventualnim zahtjevima za povrat poništenih pristojbi („uredba o evidentiranju”) (14).

(15)

Komisija je obavijestila zainteresirane strane o ponovnom otvaranju postupka i pozvala ih da iznesu svoja stajališta u pisanom obliku i zatraže saslušanje u roku navedenom u obavijesti o ponovnom otvaranju postupka.

(16)

Jedna zainteresirana strana, društvo Giant, zatražila je saslušanje u roku navedenom u obavijesti o ponovnom otvaranju postupka, što joj je i omogućeno.

(17)

Nakon konačne objave i Giant i EBMA zatražili su saslušanja te im je omogućeno da budu saslušani.

(18)

Nijedna zainteresirana strana nije zatražila saslušanje pred službenikom za saslušanje u trgovinskim postupcima.

(19)

Nakon ponovnog otvaranja postupka Komisija je poslala zahtjeve za dostavu informacija proizvođačima iz Unije u uzorku i njihovim povezanim trgovačkim društvima.

(20)

Svi proizvođači iz Unije u uzorku poslali su odgovore na zahtjeve za dostavu informacija.

(21)

Komisija je obavila posjete radi provjere u skladu s člankom 16. osnovne antidampinške uredbe u poslovnim prostorima sljedećih društava:

(22)

Ovim ispitnim postupkom obuhvaćeno je razdoblje od 1. listopada 2016. do 30. rujna 2017. („razdoblje ispitnog postupka”). Ispitivanjem kretanja relevantnih za procjenu štete obuhvaćeno je razdoblje od 1. siječnja 2014. do kraja razdoblja ispitnog postupka („razmatrano razdoblje”).

(23)

Komisija je od društva Giant i uvoznika Rad Power Bikes NL primila primjedbe koje se odnose na ponovno otvaranje ispitnog postupka.

(24)

Društvo Giant tvrdilo je da bi u skladu s člankom 6. stavkom 9. osnovne antidampinške uredbe ispitni postupak za postupke pokrenute na temelju članka 5. stavka 9. trebalo, kad god je to moguće, završiti u roku od jedne godine. U svakom slučaju, takvi ispitni postupci moraju završiti u roku od 15 mjeseci od pokretanja postupka u skladu sa zaključcima donesenim prema članku 8. za preuzimanje obveze ili sa zaključcima donesenim prema članku 9. za konačnu mjeru. Društvo Giant nadalje je tvrdilo da je člankom 5.10. Sporazuma WTO-a o primjeni članka VI. Općeg sporazuma o carinama i trgovini iz 1994. („Sporazum WTO-a o antidampingu”) predviđeno da se ispitni postupci moraju završiti u roku od jedne godine, osim u posebnim okolnostima, a ni u kojem slučaju u roku duljem od 18 mjeseci od njihova pokretanja. Društvo Giant tvrdilo je da su obveznu i apsolutnu prirodu rokova utvrđenih u članku 5.10. Sporazuma WTO-a o antidampingu u više navrata potvrdili Žalbeno tijelo WTO-a i povjerenstva WTO-a, osobito u predmetu EZ – Elementi za pričvršćivanje, u kojemu je Žalbeno tijelo WTO-a navelo da se prema članku 5.10. ispitni postupci moraju dovršiti u roku od 12 mjeseci ili u posebnim okolnostima ne duljem od 18 mjeseci (15), i u predmetu Maroko – Toplovaljani čelik (Turska) (16), u kojemu je povjerenstvo smatralo da člankom 5.10. nisu dopuštene iznimke u poštovanju rokova utvrđenih tom odredbom. Društvo Giant nadalje je tvrdilo da se u obavijesti o ponovnom otvaranju postupka izričito navodi da je trenutačni postupak nastavak početnog ispitnog postupka i da je, s obzirom na to da je početni antidampinški ispitni postupak pokrenut 20. listopada 2017., ispitni postupak morao biti dovršen do 20. siječnja 2019. kako bi se poštovao obvezni rok iz članka 6. stavka 9. osnovne antidampinške uredbe. Stoga je Giant tvrdio da je ponovno otvaranje početnog ispitnog postupka u srpnju 2022. dovelo do produljenja ispitnog postupka nakon obveznog roka za završetak ispitnih postupaka utvrđenog u članku 6. stavku 9. osnovne antidampinške uredbe i da nije u skladu ni s rokovima utvrđenima u članku 5.10. Sporazuma WTO-a o antidampingu.

(25)

Komisija je napomenula da se, u skladu s ustaljenom sudskom praksom (17), rok od 15 mjeseci za završetak ispitnog postupka predviđen člankom 6. stavkom 9. osnovne antidampinške uredbe ne primjenjuje na situacije u kojima se postupak ponovno otvara nakon sudske presude. Stoga se članak 6. stavak 9. odnosi samo na početne postupke, a ne na one postupke koji su ponovno otvoreni nakon presude o poništenju ili ništavosti. Čini se da postupci pri WTO-u koje navodi Giant nisu relevantni jer se njima ne dovodi u pitanje da članak 5.10. Sporazuma WTO-a o antidampingu pokriva više od početnih ispitnih postupaka. Stoga se ta tvrdnja odbacuje.

(26)

Društvo Giant tvrdilo je i da Komisija nije ovlaštena ponovno otvoriti početni antidampinški ispitni postupak u pogledu društva Giant jer je materijalna pogreška koju je utvrdio Opći sud utjecala na ispitni postupak u vezi s društvom Giant, ali i na cjelokupne analize štete i uzročnosti koje su se barem djelomično oslanjale na nalaze u vezi s društvom Giant. Društvo Giant nadalje je tvrdilo da Komisija, kako bi postupila u skladu s presudom Općeg suda u predmetu T-242/19, nije bila ovlaštena ponovno otvoriti početni ispitni postupak, nego je trebala staviti izvan snage antidampinške mjere za električne bicikle u pogledu društva Giant. I društvo Rad Power Bikes NL tvrdilo je da je prema nalazima Općeg suda Komisija trebala poništiti uvedene mjere.

(27)

Komisija se nije složila s tvrdnjama da nije moguće ponovno otvoriti ispitni postupak kako bi se otklonila nezakonitost koju su utvrdili europski sudovi. Naime, Opći sud utvrdio je u presudi u predmetu Jindal (18) da Komisija može ponovno otvoriti ispitni postupak, nastaviti ga u točki u kojoj je došlo do nezakonitosti, ispraviti nepravilnost i ponovno uvesti mjere tijekom razdoblja primjene sporne uredbe, čak i u slučaju materijalne/metodološke pogreške. Komisija usto nije vidjela kako se odredbama WTO-a ili sudskom praksom koje navodi društvo Giant potkrjepljuju njegove tvrdnje jer se one ne odnose na ispravljanje nezakonitosti nakon sudskog postupka.

(28)

Nadalje, u ovom ponovno otvorenom ispitnom postupku, kako je objašnjeno u odjeljcima 3. i 4., Komisija je revidiranjem izračuna sniženja cijena za društvo Giant ispravila metodološku pogrešku kako je Opći sud zahtijevao u presudi u predmetu T-242/19. Komisija je osim toga ponovno izračunala razinu uklanjanja štete za društvo Giant uklanjanjem iste metodološke pogreške. S obzirom na zaključak Općeg suda da to pitanje utječe i na ukupne nalaze o šteti i uzročnosti, Komisija je revidirala svoju analizu štete i uzročnosti kako je objašnjeno u odjeljcima 3. i 4. u nastavku. Stoga je Komisija smatrala da su njezini revidirani nalazi u potpunosti usklađeni s presudom Općeg suda u predmetu T-242/19. Budući da su revidirani nalazi doveli do smanjenja, ali ne i ukidanja razine pristojbe, nije bilo potrebno staviti izvan snage antidampinške mjere na električne bicikle u pogledu društva Giant. Stoga je Komisija odbacila te tvrdnje.

(29)

Društvo Giant tvrdilo je i da, ako Komisija nastavi s ponovno otvorenim ispitnim postupkom, ona mora ispraviti i sve ostale pogreške koje društvo Giant osporava pred Općim sudom. Društvo Giant osobito je tvrdilo da Komisija mora ispraviti pogreške povezane s izračunima dampinške marže (uključujući zahtjev za primjenu tretmana tržišnoga gospodarstva („MET”) i procjenu uobičajene vrijednosti). Društvo Giant tvrdilo je da nije osigurana primjerena usporedba u skladu s člankom 2. stavkom 10. osnovne antidampinške uredbe.

(30)

Komisija je odbacila taj argument. U zaključku Općeg suda u točki 125. presude u predmetu T-242/19 Opći sud utvrdio je da bi uredbu trebalo poništiti u dijelu u kojem se odnosi na društvo Giant jer je metodološka pogreška utvrđena u izračunu sniženja cijena mogla dovesti u pitanje zakonitost sporne uredbe poništavanjem Komisijine analize štete i uzročnosti. Opći sud nije smatrao potrebnim ispitati ili ocijeniti osnovanost bilo koje druge tvrdnje koju je iznio podnositelj zahtjeva. Kako je navedeno u uvodnim izjavama 8. i 11., člankom 266. UFEU-a propisano je da su institucije dužne poduzeti potrebne mjere kako bi postupile sukladno presudama Općeg suda, a preostali nalazi i zaključci iz sporne uredbe koji nisu osporavani ili koji su osporavani, ali ih Opći sud nije ispitao, ostaju u potpunosti valjani. Stoga, budući da opseg ponovno otvorenog ispitnog postupka nije revizija cijelog predmeta, nego rješavanje konkretnih pogrešaka koje je utvrdio Opći sud, Komisija nije smatrala potrebnim preispitati dampinšku maržu društva Giant.

(31)

Društvo Giant nadalje je istaknulo da ni u početnom ni u ponovno otvorenom ispitnom postupku Komisija nije u potpunosti objavila informacije koje su mu potrebne kako bi ocijenilo je li provedena primjerena usporedba izvoznih cijena društva Giant i izvoznih cijena industrije Unije. Stoga je društvo Giant zatražilo da Komisija u kontekstu ponovno otvorenog ispitnog postupka objavi relevantne informacije o prodajnim kanalima proizvođača iz Unije u uzorku.

(32)

Iako je Komisija zadržala svoje stajalište o povjerljivosti specifičnih detalja o prodaji industrije Unije na tržištu Unije, smatrala je primjerenim informirati društvo Giant o sljedećem: četiri proizvođača iz Unije u uzorku prodala su oko 46 % svojeg obujma prodaje putem povezanih trgovaca. Uz izravnu prodaju koju su ostvarili proizvođači u uzorku, ukupno je deset povezanih trgovaca prodavalo električne bicikle nepovezanim društvima. Stoga se na izravnu prodaju odnosilo približno 54 % obujma prodaje u Uniji.

(33)

Društvo Giant tvrdilo je da je, suprotno onomu što je Komisija navela u obavijesti o ponovnom otvaranju postupka, Komisija bila dužna provesti primjerenu usporedbu cijena uvezenih električnih bicikala i cijena električnih bicikala koje prodaju proizvođači iz Unije na tržištu Unije. Giant je tvrdio da u skladu s člankom 3. stavcima 2. i 3. osnovne antidampinške uredbe postoji pozitivna obveza Komisije da provede takvu usporedbu cijena, koja može biti usporedba cijena uvezenih električnih bicikala i stvarnih cijena industrije Unije, kako bi ispitala utjecaj predmetnog uvoza na cijene. U toj primjerenoj usporedbi trebala bi se uzeti u obzir ispravna točka tržišnog natjecanja predmetnih prodajnih cijena. Trebale bi se uzeti u obzir i razlike u tome je li se takva prodaja odnosila na proizvode robne marke ili je bila na razini proizvođača originalne opreme.

(34)

Komisija je u svojoj revidiranoj analizi sniženja cijena, štete, uzročnosti i uklanjanja štete te povezanim nalazima uzela u obzir argumente koje je iznijelo društvo Giant i primjedbe navedene u presudi Općeg suda, što je navedeno u odjeljcima 3. i 4. u nastavku.

(35)

Društvo Giant istaknulo je i da je u uredbi o evidentiranju izričito navedeno da će se „konačna obveza plaćanja eventualnih antidampinških i kompenzacijskih pristojbi” odrediti „na temelju rezultata ponovnog ispitivanja” (19) i stoga je tvrdilo da iz toga proizlazi da se eventualna konačna obveza može primijeniti samo na budući uvoz, odnosno proizvode koji ulaze u slobodni promet nakon stupanja na snagu tih pristojbi. Društvo Giant tvrdilo je da je prethodno navedeno stajalište potkrijepljeno mišljenjem nezavisnog odvjetnika u predmetu C-458/98 (IPS) i stajalištima koja je u prošlosti iznijela sâma Komisija (20). Stoga je društvo Giant tvrdilo da se sve ponovno izračunane pristojbe mogu uvesti samo za budući uvoz električnih bicikala koje proizvodi Giant, odnosno električnih bicikala koji će ući u slobodni promet nakon objave uredaba o ponovnom uvođenju pristojbi. Društvo Giant nadalje je tvrdilo da bi ponovno uvođenje ponovno izračunanih pristojbi za prethodni uvoz bilo u suprotnosti i s prirodom antidampinških pristojbi, koje nisu kaznene mjere kojima se nastoji nadoknaditi šteta koju je industrija Unije pretrpjela u prošlosti, već sredstvo za sprečavanje buduće štete (21).

(36)

Prema ustaljenoj praksi Suda, člankom 10. stavkom 1. osnovne antidampinške uredbe (22) ne isključuje se mogućnost da se ponovno uvedu antidampinške pristojbe na uvoz koji je izvršen tijekom razdoblja primjene uredbi koje su proglašene nevažećima (23). Stoga, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 14. uredbe o evidentiranju, ponovno pokretanje administrativnog postupka i moguće ponovno uvođenje pristojbi ne mogu se smatrati protivnima pravilu o zabrani retroaktivnosti (24). Stoga je odbačena tvrdnja društva Giant da se pristojbe ne mogu ponovno uvesti na uvoz koji je ušao u slobodni promet prije objave (buduće) provedbene uredbe Komisije.

(37)

Društvo Rad Power Bikes NL iznijelo je primjedbu da je uvozilo proizvode od drugih kineskih izvoznika, koji su slični onima uvezenima od društva Giant, i da su se na taj uvoz primijenile pristojbe koje su izračunane i uvedene na temelju odgovarajuće razine uklanjanja štete. Stoga je tvrdilo da Komisija pri ponovnom izračunu primjenjivih pristojbi za društvo Giant također mora revidirati i smanjiti primjenjive stope pristojbe za ostale kineske izvoznike na koje se primjenjuju pristojbe, i za one kojima su odobrene pojedinačne stope pristojbe i za ostale kineske izvoznike koji surađuju, a nisu odabrani u uzorak.

(38)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 30., opseg ponovno otvorenog ispitnog postupka nije revidiranje svih nalaza sporne uredbe, nego provedba posebnih nalaza Općeg suda u mjeri u kojoj se odnose na društvo Giant. Opći sud nije poništio spornu uredbu u pogledu ostalih proizvođača izvoznika. Stoga Komisija nije smatrala potrebnim ni primjerenim revidirati svoje početne nalaze za ostale kineske izvoznike na koje se primjenjuju pristojbe. Komisija je stoga odbacila taj argument.

(39)

U svojim primjedbama nakon konačne objave Giant je ponovio svoje tvrdnje kojima dovodi u pitanje zakonitost ponovnog uvođenja revidiranih antidampinških pristojbi za svoje društvo, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 35. Međutim, s obzirom na to da nisu izneseni novi argumenti, potvrđeno je odbacivanje njegove tvrdnje.

(40)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 3., Opći sud utvrdio je da, s obzirom na to da se Komisija oslonila na izračun sniženja cijena u kontekstu članka 3. stavka 3. osnovne antidampinške uredbe tako što je u odnosu na cijene proizvođača iz Unije uzela u obzir određene elemente koje je oduzela od cijena društva Giant (ili koji nisu bili prisutni u slučaju prodaje u svojstvu proizvođača originalne opreme), Komisija nije provela primjerenu usporedbu pri izračunu marže sniženja cijena društva Giant. Stoga važnost ili postojanje takvog sniženja cijena nisu pravilno utvrđeni.

(41)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 155. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2018/1012 (25) („privremena uredba”), Komisija je sniženje cijena u razdoblju ispitnog postupka utvrdila usporedbom:

(42)

Kako bi se osigurala primjerena usporedba cijena društva Giant i cijena proizvođača iz Unije, Komisija je ponovno izračunala maržu sniženja cijena društva Giant prilagodbom ponderiranih prosječnih prodajnih cijena proizvođača iz Unije u uzorku navedenih u uvodnoj izjavi 41. u dva slučaja.

(43)

Prvo, ako su proizvođači iz Unije u uzorku ostvarili prodaju putem povezanih trgovaca, od prodajne cijene za nezavisne kupce (svih vrsta) oduzet je iznos kako bi se uzeli u obzir stvarni troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi predmetnog trgovca te dobit od 9 %. Za jednog proizvođača iz Unije utvrđen je poseban režim sličan preradi. U tom slučaju, ako su se troškovi povezanog trgovca odnosili na proizvodne djelatnosti, ti troškovi nisu oduzeti. Razina dobiti upotrijebljena u tom izračunu jest ista razina dobiti utvrđena primjenom članka 2. stavka 9. osnovne antidampinške uredbe u uvodnoj izjavi 109. privremene uredbe (26) za proizvođače izvoznike u uzorku, a koja je izračunata s podacima nepovezanih uvoznika koji surađuju.

(44)

Drugo, kad je bilo potrebno usporediti cijene na razini proizvođača originalne opreme, od relevantnih cijena industrije Unije dodatno je oduzeto 2,3 % kako bi se uzeli u obzir troškovi dizajna, marketinga te istraživanja i razvoja. To oduzimanje izvedeno je kako je navedeno u uvodnim izjavama od 59. do 72. sporne uredbe.

(45)

Smatralo se da nije potrebno dodatno prilagoditi razinu trgovine (u smislu vrste kupca) jer je ispitnim postupkom utvrđeno da ne postoji dosljedna i jasna razlika u cijeni između prodaje trgovcima i trgovcima na malo u Uniji.

(46)

U svojim primjedbama nakon konačne objave Giant je tvrdio da bi usporedbu njegovih izvoznih cijena s cijenama industrije Unije trebalo provesti u trenutku prve prodaje nepovezanom kupcu, bez prilagodbi u pogledu troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti na obje strane izračuna. Giant je tvrdio da je Komisija slijedila taj pristup u provedbi presude Općeg suda u predmetu Jindal. Tvrdio je da bi se primjenom te metode postigla primjerena usporedba.

(47)

Komisija je podsjetila da je usporedba cijena proizvođača izvoznika i industrije Unije u predmetu Jindal provedena na razini nepovezanih kupaca zbog posebnih okolnosti u tom predmetu, u kojem je tržište zemljopisno podijeljeno, a tržišno natjecanje odvijalo se na razini natječaja. Svaki se predmet provodi na temelju njegovih konkretnih činjenica i okolnosti, s obzirom na konkretnu presudu. Giant nije objasnio zašto bi okolnosti u ovom predmetu opravdale isti pristup kao u predmetu Jindal i zašto Komisijin pristup nije u skladu s presudom Suda. Komisija je nadalje napomenula da su izvozne cijene u početnom ispitnom postupku prema potrebi prilagođene za troškove prodaje, opće i administrativne troškove povezanih trgovaca te nominalnu dobit, u skladu s praksom Komisije da analogijom primjenjuje istu metodologiju kao na temelju članka 2. stavka 9. osnovne uredbe. Taj je pristup Sud izričito potvrdio u presudi Hansol (27), u kojoj je istaknuto da je obuhvaćen širokim diskrecijskim pravom koje Komisija ima u primjeni članka 3. stavka 2. osnovne uredbe. Tvrdnja je stoga odbačena.

(48)

Giant je nadalje tvrdio da bi Komisija, kao alternativu tvrdnji opisanoj u uvodnoj izjavi 46., za prodaju industrije Unije izravno trgovcima na malo trebala od prodajnih cijena proizvođača iz Unije oduzeti i troškove prodaje, opće i administrativne troškove te dobit unutarnjih prodajnih odjela.

(49)

Međutim, Komisija je podsjetila da je pristupom opisanim u uvodnim izjavama od 42. do 45. osigurana primjerena usporedba tako što su izvozne cijene i cijene industrije Unije prilagođene na isti način za iste prodajne kanale primjenom iste metodologije. To je značilo da su i izvozne cijene i prodajne cijene industrije Unije prilagođene za troškove prodaje, opće i administrativne troškove te dobit ako je prodaja ostvarena preko povezanih trgovaca, dok izravna prodaja nije prilagođena. Prilagodbom izravnih prodajnih cijena industrije Unije kako je predložio Giant stoga bi se stvorila asimetrija na štetu industrije Unije u odnosu na izvozne cijene društva Giant za odgovarajuću prodaju jer takva oduzimanja nisu izvršena za prodaju proizvodnog subjekta društva Giant u Kini za izravnu prodaju. To bi usto bilo protivno presudi Općeg suda zbog iste asimetrije na koju se Sud oslonio kada je odlučio u korist društva Giant. Osim toga, Komisija je napomenula da su dodatne prilagodbe u pogledu troškova dizajna, stavljanja na tržište, istraživanja i razvoja te razine trgovine već provedene prema potrebi, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 44. i 45., da bi se osigurala potpuna simetrija između situacije društva Giant i situacije industrije Unije, u skladu s presudom. Ta je tvrdnja stoga odbačena.

(50)

Giant je tvrdio i da bi njegovu prodaju u svojstvu proizvođača originalne opreme trebalo usporediti s prodajnim cijenama industrije Unije od kojih su prema potrebi oduzeti troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi te dobit.

(51)

Komisija je potvrdila da je primijenjen taj pristup.

(52)

U svojim primjedbama nakon konačne objave industrija Unije tvrdila je da je objava izračuna revidiranih cijena industrije Unije netočna zbog metodologije upotrijebljene za uključivanje knjižnih odobrenja. Proizvođači iz Unije tvrdili su da je to utjecalo i na izračun neto cijena i na prilagodbe troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti.

(53)

Komisija je ocijenila je li revidirana metodologija, koju su predložili proizvođači iz Unije u uzorku, utjecala na marže sniženja cijena i sniženja ciljnih cijena. Slijedom toga Komisija je revidirala svoje izračune, no oni nisu imali nikakav bitan utjecaj na te marže. Revidirani izračuni objavljeni su proizvođačima iz Unije u uzorku, a činjenica da su izračuni revidirani objavljena je i društvu Giant i drugim zainteresiranim stranama 10. veljače 2023. Strankama je omogućeno razdoblje za iznošenje primjedbi.

(54)

U svojim primjedbama od 13. veljače 2023. industrija Unije istaknula je pogrešku u izračunima knjižnih odobrenja za jednog proizvođača iz Unije. Nakon ispravka te pogreške marža sniženja cijena društva Giant iznosila je 11,5 %. Novi izračuni objavljeni su svim zainteresiranim stranama 14. veljače 2023. i odobreno im je dodatno razdoblje za iznošenje primjedbi. Nije zaprimljena nijedna druga primjedba.

(55)

Industrija Unije tvrdila je i u svojim primjedbama od 13. veljače 2023. da je Komisija u svojem tretmanu knjižnih odobrenja trebala izračunati samo iznose troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti na temelju vrijednosti franko tvornica svake prodajne transakcije. Međutim, imajući na umu da su troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi izračunani po električnom biciklu i da je profitna marža izračunana na temelju vrijednosti računa, ta je tvrdnja odbačena.

(56)

Industrija Unije tvrdila je tijekom saslušanja da je za svu prodaju gdje je Komisija oduzela dobit povezanog uvoznika od prodajnih cijena industrije Unije stopa dobiti od 9 % bila previsoka jer je bila mnogo viša od ciljne dobiti utvrđene u početnom ispitnom postupku (4,3 %). U tvrdnji je nadalje objašnjeno da stopa dobiti od 9 % nije opravdana „informacijama iz dokumentacije” ponovno otvorenog ispitnog postupka. Giant je iznio primjedbu kako bi opovrgnuo tu tvrdnju navodeći da nije bilo primjereno promijeniti primijenjenu stopu dobiti jer nije postojao razlog za nekorištenje nominalne stope dobiti izračunane u početnom ispitnom postupku.

(57)

Stopa ciljne dobiti i nominalna stopa dobiti povezanog uvoznika utvrđene su u početnom ispitnom postupku (na temelju podataka iz dokumentacije predmeta) i Opći sud nije ih ispitao niti ih je spomenuo u presudi koja je dovela do ponovnog otvaranja ovog ispitnog postupka. Stoga Komisija nije obvezna ponovno ispitati to pitanje u aktualnoj provedbi. Osim toga, ciljna dobit (tj. dobit koju industrija Unije može ostvariti domaćom prodajom u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja) i dobit trgovca (nominalni iznos koji obuhvaća dobit koju uobičajeno ostvaruje uvoznik) dva su različita koncepta i uređeni su različitim odredbama osnovne uredbe. Izravna usporedba tih dvaju koncepata stoga je neprikladna i nevažna za određivanje bilo koje profitne marže. Ta je tvrdnja stoga odbačena.

(58)

Industrija Unije tvrdila je i da oduzimanje troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti nije opravdano zbog odnosa između dvaju proizvođača iz Unije i njihovih povezanih trgovaca. Konkretno, navedeno je da od prodajne cijene prodaje ostvarene preko određenih trgovaca ne bi trebalo oduzeti troškove prodaje, opće i administrativne troškove i dobit jer je proizvođač djelovao na temelju ugovora o preradi. Industrija Unije dostavila je ugovore između relevantnih proizvodnih i prodajnih društava kako bi potkrijepila svoju tvrdnju.

(59)

Kad je riječ o proizvođaču koji je naveden i u uvodnoj izjavi 43., on je imao poseban dogovor „sličan preradi”. Komisija je preispitala točne uvjete tog dogovora i zaključila da je riječ o ugovornom proizvodnom sustavu, a ne o ugovoru o preradi, te da su i proizvođač i povezani trgovac imali troškove prodaje, opće i administrativne troškove. Taj ugovor je osim toga dokaz ugovornog odnosa između povezanih stranaka. Komisija je stoga tvrdila da nije bilo primjereno u potpunosti isključiti oduzimanje troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti od prodajnih cijena tog proizvođača preko povezanih strana. Komisija je uzela u obzir troškove prodaje, opće i administrativne troškove koji su povezani s troškovima koje obično snosi povezani trgovac, a ne troškove funkcija koje su obično povezane s proizvođačem. Nadalje, predmetni proizvođač imao je troškove prodaje, opće i administrativne troškove povezane sa svojom izravnom prodajom. Komisija je stoga zaključila da bi troškove prodaje, opće i administrativne troškove te dobit trebalo oduzeti od prodajne cijene povezanog trgovca te je odbacila tu tvrdnju.

(60)

Za drugog proizvođača industrija Unije dostavila je i ugovor između proizvođača i povezanog trgovca kako bi potkrijepila svoju tvrdnju da Komisija ne bi trebala oduzeti troškove prodaje, opće i administrativne troškove i dobit od prodajnih cijena povezanih trgovaca. Giant je dostavio protuargument i naveo da bi pristup za industriju Unije trebao biti jednak pristupu koji se primjenjuje na njega.

(61)

Pri ispitivanju tog pitanja Komisija je napomenula da ni ugovor dostavljen za tog drugog proizvođača nije bio ugovor o preradi, nego ugovor o proizvodnji između povezanih strana, u kojem su definirane uloge proizvođača i povezanog trgovca te su uključene druge klauzule, kao što je metodologija za izračun transfernih cijena. Uvidom u taj ugovor nije potvrđeno da su tijekom razdoblja početnog ispitnog postupka električni bicikli proizvedeni na temelju ugovora o preradi ili bilo kojeg drugog dogovora, što bi značilo da nije bilo primjereno odbiti troškove prodaje, opće i administrativne troškove od prodajnih cijena povezanih trgovaca. Taj je ugovor zapravo dokaz ugovornog odnosa između povezanih stranaka. Povezani trgovac djelovao je i kao proizvođač te je električne bicikle prodavao izravno na tržištu i preko drugih povezanih trgovaca. Ta je tvrdnja stoga odbačena.

(62)

Industrija Unije tvrdila je i da bi prodaju jednog proizvođača iz Unije trebalo prilagoditi naviše ili ne uzeti u obzir u usporedbi cijena jer se odnosila prije svega na prodaju lancima supermarketa i internetskim platformama, a ne drugim vrstama maloprodajnih kupaca.

(63)

Komisija nije smatrala primjerenim isključiti takvu prodaju jer se uzorak proizvođača iz Unije odabran u početnom ispitnom postupku smatrao reprezentativnim za industriju Unije. Osim toga, u uvodnoj izjavi 45. potvrđeno je da daljnje prilagodbe cijena, osim onih koje su već izvršene, nisu bile primjerene za različite vrste kupaca.

(64)

Industrija Unije tvrdila je da se njezina prodaja u svojstvu proizvođača originalne opreme ne bi trebala uspoređivati s izvoznom prodajom osim ako su njezine cijene prilagođene kako bi se osigurala primjerena usporedba.

(65)

Komisija je napomenula da je obujam prodaje u svojstvu proizvođača originalne opreme industrije Unije bio vrlo nizak i da većina takve prodaje nije upotrijebljena u izračunima sniženja cijena i sniženja ciljnih cijena jer nije bilo podudaranja s uvezenom vrstom. Stoga je zaključeno da se prilagodba prodaje u svojstvu proizvođača originalne opreme industrije Unije ne bi trebala dalje razmatrati jer to pitanje ne bi imalo bitan učinak na marže sniženja cijena i sniženja ciljnih cijena.

(66)

Zbog toga se potvrđuje revidirana marža sniženja cijena tijekom razdoblja početnog ispitnog postupka od 11,5 % za društvo Giant.

(67)

U predmetu T-242/19 Opći sud naveo je da utvrđena metodološka pogreška, odnosno da Komisija nije provela primjerenu usporedbu u izračunu marže sniženja cijena za društvo Giant, vjerojatno utječe i na izračun sniženja cijena utvrđen za ostale proizvođače izvoznike u uzorku (28).

(68)

Kako bi se osigurala primjerena usporedba cijena ostalih proizvođača izvoznika u uzorku i cijena proizvođača iz Unije, Komisija je ponovno izračunala i marže sniženja cijena za ostale proizvođače izvoznike u uzorku, uzimajući u obzir pitanja iz uvodnih izjava od 41. do 44.

(69)

Rezultat usporedbi pokazao je prosječnu maržu sniženja cijena za uvoz od izvoznika u uzorku (uključujući društvo Giant) od 17,1 %. Imajući na umu reviziju marže sniženja cijena društva Giant objašnjenu u uvodnoj izjavi 53., potvrđena je brojka od 17,0 %.

(70)

Komisija je napomenula da su se nakon ispravka metodološke pogreške povezane s izračunom sniženja cijena koju je Opći sud utvrdio u predmetu T-242/19 (29) razine sniženja cijena kineskog uvoza u odnosu na cijene industrije Unije smanjile na prosječno 17,0 %, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 69. Iako su se razine sniženja cijena smanjile, i dalje je očito došlo do znatnog sniženja cijena zbog dampinškog uvoza iz NRK-a.

(71)

Nalazi Komisije koji se odnose na ostale pokazatelje štete navedene u uvodnim izjavama od 200. do 205. privremene uredbe i uvodnim izjavama od 141. do 156. sporne uredbe i dalje su potpuno valjani.

(72)

Uzimajući u obzir revidirane znatne marže sniženja cijena iz uvodne izjave 70. i dokaze o negativnom razvoju gotovo svih pokazatelja štete objašnjenih u uvodnim izjavama od 200. do 205. privremene uredbe i uvodnim izjavama od 141. do 156. sporne uredbe, Komisija je zaključila da je industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu u smislu članka 3. stavka 5. osnovne antidampinške uredbe.

(73)

Komisija je nadalje ispitala bi li i dalje postojala uzročno-posljedična veza između dampinškog uvoza i štete koju su pretrpjeli proizvođači iz Unije s obzirom na revidirane marže sniženja cijena za uvoz od kineskih proizvođača izvoznika u uzorku.

(74)

Neovisno o smanjenju marže sniženja cijena za sve kineske izvoznike u uzorku, to nije promijenilo činjenicu da su cijene uvoza od kineskih izvoznika u uzorku bile u znatnoj mjeri niže od prodajnih cijena industrije Unije. Stoga revidirane marže sniženja cijena nisu promijenile izvorni nalaz Komisije o postojanju uzročno-posljedične veze između štete koju su pretrpjeli proizvođači iz Unije i dampinškog uvoza iz NRK-a, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 223. privremene uredbe i potvrđeno u uvodnoj izjavi 168. sporne uredbe.

(75)

Revidirane marže sniženja cijena nisu izmijenile ni analizu ni nalaze u vezi s drugim uzrocima štete kako su navedeni u odjeljku 5.2. privremene uredbe i u odjeljku 5.2. konačne uredbe.

(76)

Budući da nije bilo drugih primjedbi Komisija je zaključila da je materijalna šteta za industriju Unije nanesena dampinškim uvozom iz NRK-a te da ostali čimbenici, uzeti u obzir pojedinačno ili zajedno, nisu umanjili uzročno-posljedičnu vezu između štete i dampinškog uvoza.

(77)

Imajući na umu primjedbe Općeg suda iz točke 123. presude u predmetu T-242/19, Komisija je ponovno izračunala i razinu uklanjanja štete za društvo Giant.

(78)

U početnom ispitnom postupku Komisija je utvrdila razinu uklanjanja štete u razdoblju ispitnog postupka usporedbom:

(79)

Kako bi se osigurala primjerena usporedba cijena društva Giant i cijena proizvođača iz Unije, Komisija je ponovno izračunala razinu uklanjanja štete za društvo Giant prilagodbom ponderiranih prosječnih ciljnih cijena proizvođača iz Unije u uzorku iz uvodne izjave 78.

(80)

Ako su proizvođači iz Unije u uzorku ostvarili prodaju putem povezanih trgovaca, od cijene za nezavisne kupce oduzet je iznos kako bi se uzeli u obzir stvarni troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi trgovaca te dobit od 9 %. Iznos troškova prodaje, općih i administrativnih troškova razlikovao se ovisno o predmetnom trgovcu. Ako se troškovi predmetnog povezanog trgovca nisu odnosili na stavljanje proizvoda na tržište, nego na proizvodne djelatnosti (kao što su planiranje proizvodnje i nabava sirovina), ti troškovi nisu oduzeti jer se nisu odnosili na uobičajene funkcije povezanog trgovca koji te proizvode stavlja na tržište Unije. Razina dobiti upotrijebljena u tom izračunu jest razina dobiti utvrđena u početnom ispitnom postupku za nepovezane uvoznike koji surađuju.

(81)

Smatralo se da nije potrebna daljnja prilagodba da bi se uzela u obzir razina proizvođača originalne opreme/robne marke jer je ta prilagodba od 2,3 % već provedena.

(82)

Smatralo se da nije potrebno dodatno prilagoditi razinu trgovine (u smislu vrste kupca) jer je ispitnim postupkom utvrđeno da ne postoji dosljedna i jasna razlika u cijeni između prodaje trgovcima i trgovcima na malo u Uniji.

(83)

Tvrdnje koje su i Giant i industrija Unije iznijeli u svojim primjedbama na konačnu objavu u pogledu izračuna sniženja cijena iz odjeljka 3. primjenjuju se jednako na marže sniženja ciljnih cijena u ovom odjeljku.

(84)

S obzirom na postupanje s primjedbama koje su iznijele zainteresirane strane, marža sniženja ciljnih cijena za Giant iznosi 13,8 %.

(85)

S obzirom na zaključke koje je Komisija donijela u ovom ponovno otvorenom antidampinškom ispitnom postupku, trebalo bi ponovno uvesti konačnu antidampinšku pristojbu na uvoz predmetnog proizvoda na razini utvrđene marže dampinga i štete, ovisno o tome koja je niža, u skladu s pravilom nižeg iznosa.

(86)

Napominje se da je antisubvencijski postupak proveden usporedno s antidampinškim postupkom. U skladu s člankom 24. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/1037 Europskog parlamenta i Vijeća (30), s obzirom na primjenu pravila nižeg iznosa i činjenicu da su konačne subvencijske stope niže od razine uklanjanja štete, primjereno je uvesti konačnu kompenzacijsku pristojbu na razini utvrđenih konačnih subvencijskih stopa i zatim uvesti konačnu antidampinšku pristojbu do relevantne razine uklanjanja štete.

(87)

Na temelju prethodno navedenog stope konačne antidampinške pristojbe, izražene na osnovi cijene CIF granica Unije, neocarinjeno, trebale bi iznositi kako slijedi:

Konačne mjere

(88)

Revidirana razina antidampinške pristojbe primjenjuje se bez vremenskog prekida od stupanja na snagu privremene uredbe (tj. od 19. srpnja 2018.) (31). Carinskim tijelima nalaže se da naplate odgovarajući iznos na uvoz od društva Giant Electric Vehicle (Kunshan) Co., Ltd i da izvrše povrat eventualnog preplaćenog iznosa koji je dosad naplaćen (tj. 10,8 %) u skladu s primjenjivim carinskim propisima.

(89)

Sve zainteresirane strane obaviještene su o osnovnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih se namjeravalo ponovno uvesti konačnu antidampinšku pristojbu na uvoz električnih bicikala iz NRK-a od proizvođača izvoznika Giant Electric Vehicle (Kunshan) Co., Ltd.

(90)

Uzimajući u obzir članak 109. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (32), kada se iznos treba nadoknaditi zbog presude Suda Europske unije, trebala bi se primijeniti kamatna stopa koju primjenjuje Europska središnja banka za svoje glavne operacije refinanciranja, objavljena u seriji C Službenog lista Europske unije prvog kalendarskog dana svakog mjeseca.

(91)

Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem odbora osnovanog člankom 15. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/1036,

(1)

Uredbom (EU) 2019/72 (2) Europska komisija uvela je kompenzacijske pristojbe na uvoz električnih bicikala podrijetlom iz Narodne Republike Kine („sporna uredba”).

(2)

Društvo Giant Electric (Vehicle) Kunshan Co., Ltd („Giant” ili „podnositelj zahtjeva” ili „GEV”) osporavalo je spornu uredbu pred Općim sudom Europske unije („Opći sud”). Opći sud donio je 27. travnja 2022. svoju presudu u predmetu T-243/19 (3) u pogledu sporne uredbe („presuda”).

(3)

Opći sud utvrdio je da Komisija nije bila dužna utvrditi marže sniženja cijena i da je smjela temeljiti svoju analizu štete i, prema tome, uzročno-posljedičnu vezu, na drugim cjenovnim pojavama navedenima u članku 8. stavku 2. osnovne antisubvencijske uredbe, kao što su znatan pad cijena industrije Unije ili znatno sprečavanje rasta cijena. Međutim, s obzirom na to da se Komisija oslonila na izračun sniženja cijena u kontekstu članka 8. stavka 2., Opći sud je utvrdio da Komisija pri izračunu marže sniženja cijena podnositelja zahtjeva nije provela primjerenu usporedbu jer je u pogledu cijena proizvođača Unije uzela u obzir određene elemente koje je oduzela od cijena podnositelja zahtjeva (ili koji nisu bili prisutni u slučaju prodaje u svojstvu proizvođača originalne opreme (4) jer je predmetni proizvod (5) na silazno tržište stavio nezavisni kupac). Opći sud napomenuo je da je zbog te metodološke pogreške utvrđeno sniženje cijena industrije Unije, čija važnost ili postojanje nisu pravilno dokazani.

(4)

Uzimajući u obzir važnost koju je Komisija pridala postojanju sniženja cijena u svojem nalazu o šteti i u svojem zaključku o uzročno-posljedičnoj vezi između subvencioniranog uvoza i te štete, Opći sud utvrdio je da je pogreška u izračunu sniženja cijena bila dovoljna da poništi Komisijinu analizu odgovarajuće uzročno-posljedične veze, čije je postojanje bitan element za uvođenje mjera.

(5)

Naposljetku, Opći sud napomenuo je da je neovisno o analognoj primjeni članka 2. stavka 9. Uredbe (EU) 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća (6) o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije („osnovna antidampinška uredba”) u svrhu ocjene postojanja štete u smislu članka 8. osnovne antisubvencijske uredbe nepoštenost usporedbe utvrđene u okviru drugog dijela tog tužbenog razloga u svakom slučaju utjecala na Komisijinu analizu na temelju tih odredbi (7).

(6)

Opći sud također je napomenuo da je razina uklanjanja štete utvrđena na temelju usporedbe ponderirane prosječne uvozne cijene proizvođača izvoznikâ u uzorku, uz odgovarajuće prilagodbe za troškove uvoza i carine, kako je utvrđeno za izračun sniženja cijena (8). Stoga je smatrao da se ne može isključiti da bi se, da nije bilo metodološke pogreške povezane sa sniženjem cijena podnositelja zahtjeva, marža štete za industriju Unije utvrdila na čak nižoj razini od one utvrđene u spornoj uredbi i na još nižoj razini od iznosa subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere utvrđenog u toj uredbi. U tom slučaju, u skladu s člankom 15. stavkom 1. osnovne antisubvencijske uredbe, iznos odgovarajuće pristojbe trebao bi se smanjiti na stopu dostatnu za uklanjanje štete (9).

(7)

S obzirom na prethodno navedeno, Opći sud je poništio spornu uredbu u dijelu koji se odnosi na društvo Giant.

(8)

Člankom 266. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) predviđa se da institucije moraju poduzeti odgovarajuće mjere kako bi poštovale presude Suda. U slučaju poništenja akta koji su institucije donijele u kontekstu administrativnog postupka, kao što je antisubvencijski ispitni postupak u ovom slučaju, postupanje u skladu s presudom Općeg suda postiže se zamjenom poništenog akta novim aktom iz kojeg je uklonjena nezakonitost koju je utvrdio Sud (10).

(9)

Prema sudskoj praksi Suda postupak za zamjenu poništenog akta može se nastaviti u točki u kojoj je došlo do nezakonitosti (11). To konkretno znači da, ako se poništi akt kojim se zaključuje neki administrativni postupak, to poništenje ne utječe nužno na pripremne akte kao što je pokretanje antisubvencijskog postupka. Ako se, primjerice, poništi uredba kojom se uvode konačne kompenzacijske mjere, to znači da je nakon poništenja antisubvencijski postupak i dalje otvoren jer akt kojim se taj antisubvencijski postupak završava više nije dio pravnog poretka Unije (12), osim ako je do nezakonitosti došlo u fazi pokretanja postupka.

(10)

U ovom je slučaju Opći sud poništio spornu uredbu iz jednog razloga: zato što Komisija pri utvrđivanju postojanja znatnog sniženja cijena nije provela primjerenu usporedbu u analizi sniženja cijena na istoj razini trgovine. Prema Općem sudu ta je pogreška utjecala i na analizu uzročno-posljedične veze, a mogla je utjecati i na maržu štete podnositelja zahtjeva.

(11)

Ostali nalazi i zaključci iz sporne uredbe koji nisu osporavani ili su osporavani, ali ih Opći sud nije ispitao, i dalje su valjani i na njih ne utječe ponovno otvaranje postupka (13).

(12)

Nakon presude Općeg suda Komisija je 6. srpnja 2022. objavila obavijest („obavijest o ponovnom otvaranju postupka”) kojom se ponovno otvara početni ispitni postupak u vezi s uvozom električnih bicikala podrijetlom iz NRK-a koji je doveo do donošenja sporne uredbe u mjeri u kojoj se odnosi na društvo Giant Electric Vehicle (Kunshan) Co., Ltd i nastavlja ispitni postupak u točki u kojoj je došlo do nepravilnosti (14).

(13)

Ponovno otvaranje postupka bilo je ograničeno na provedbu presude Općeg suda u pogledu društva Giant.

(14)

Komisija je usto 6. srpnja 2022. uvela obvezu evidentiranja uvoza električnih bicikala podrijetlom iz NRK-a koje proizvodi društvo Giant Electric Vehicle (Kunshan) Co., Ltd i uputila nacionalna carinska tijela da čekaju objavu ishoda ponovnog ispitivanja u Službenom listu Europske unije prije donošenja odluke o eventualnim zahtjevima za povrat poništenih pristojbi („uredba o evidentiranju”) (15).

(15)

Komisija je obavijestila zainteresirane strane o ponovnom otvaranju postupka i pozvala ih da iznesu svoja stajališta u pisanom obliku i zatraže saslušanje u roku navedenom u obavijesti o ponovnom otvaranju postupka.

(16)

Jedna zainteresirana strana, društvo Giant, zatražila je saslušanje u roku navedenom u obavijesti o ponovnom otvaranju postupka, što joj je i omogućeno.

(17)

Nakon konačne objave i Giant i EBMA zatražili su saslušanja te im je omogućeno da budu saslušani.

(18)

Nijedna zainteresirana strana nije zatražila saslušanje pred službenikom za saslušanje u trgovinskim postupcima.

(19)

Nakon ponovnog otvaranja postupka Komisija je poslala zahtjeve za dostavu informacija proizvođačima iz Unije u uzorku i njihovim povezanim trgovačkim društvima.

(20)

Svi proizvođači iz Unije u uzorku poslali su odgovore na zahtjeve za dostavu informacija.

(21)

Komisija je obavila posjete radi provjere u skladu s člankom 26. osnovne antisubvencijske uredbe u poslovnim prostorima sljedećih društava:

(22)

Ovim ispitnim postupkom obuhvaćeno je razdoblje od 1. listopada 2016. do 30. rujna 2017. („razdoblje ispitnog postupka”). Ispitivanjem kretanja relevantnih za procjenu štete obuhvaćeno je razdoblje od 1. siječnja 2014. do kraja razdoblja ispitnog postupka („razmatrano razdoblje”).

(23)

Komisija je od društva Giant i uvoznika Rad Power Bikes NL primila primjedbe koje se odnose na ponovno otvaranje ispitnog postupka.

(24)

Društvo Giant tvrdilo je da bi u skladu s člankom 11. stavkom 9. osnovne antisubvencijske uredbe ispitni postupak za postupke pokrenute na temelju članka 10. stavka 11. trebao, kad god je to moguće, završiti u roku od jedne godine. U svakom slučaju, takvi ispitni postupci moraju završiti u roku od 13 mjeseci od pokretanja postupka u skladu sa zaključcima donesenim prema članku 13. za preuzimanje obveze ili sa zaključcima donesenim prema članku 15. za konačnu mjeru. Društvo Giant nadalje je tvrdilo da je člankom 11.11. Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama predviđeno da se ispitni postupci moraju završiti u roku od jedne godine, osim u posebnim okolnostima, a ni u kojem slučaju u roku duljem od 18 mjeseci od njihova pokretanja.

(25)

Giant je tvrdio da je obvezna priroda rokova potvrđena u kontekstu Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama (16).

(26)

Društvo Giant nadalje je tvrdilo da se u obavijesti o ponovnom otvaranju postupka izričito navodi da je trenutačni postupak nastavak početnog ispitnog postupka i da je, s obzirom na to da je početni antisubvencijski ispitni postupak pokrenut 21. prosinca 2017., ispitni postupak morao biti dovršen do 20. siječnja 2019. kako bi se poštovao obvezni rok iz članka 11. stavka 9. osnovne antisubvencijske uredbe. Stoga je tvrdilo da je ponovno otvaranje početnog ispitnog postupka u srpnju 2022. dovelo do produljenja ispitnog postupka nakon obveznog roka za završetak ispitnih postupaka utvrđenog u članku 11. stavku 9. osnovne antisubvencijske uredbe i da nije u skladu ni s rokovima utvrđenima u članku 11.11. Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama.

(27)

Komisija je odbacila taj argument. U skladu s ustaljenom sudskom praksom koja se odnosi na analognu odredbu osnovne antidampinške uredbe, rok za završetak početnog ispitnog postupka ne primjenjuje se na situacije u kojima je postupak ponovno otvoren nakon sudske presude. Stoga se članak 11. stavak 9. odnosi samo na početne postupke, a ne na one postupke koji su ponovno otvoreni nakon presude o poništenju ili ništavosti. Čini se da postupak pri WTO-u koji navodi Giant nije relevantan jer se njime ne dovodi u pitanje da članak 11.11. Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama pokriva više od početnih ispitnih postupaka.

(28)

Društvo Giant tvrdilo je i da Komisija nije ovlaštena ponovno otvoriti početni antisubvencijski ispitni postupak u pogledu društva Giant jer je materijalna pogreška koju je utvrdio Opći sud utjecala na ispitni postupak u vezi s društvom Giant, ali i na cjelokupne analize štete i uzročnosti koje su se barem djelomično oslanjale na nalaze u vezi s društvom Giant. Društvo Giant nadalje je tvrdilo da Komisija, kako bi postupila u skladu s presudom Općeg suda u predmetu T-243/19, nije bila ovlaštena ponovno otvoriti početni ispitni postupak, nego je trebala staviti izvan snage kompenzacijske mjere za električne bicikle u pogledu društva Giant.

(29)

I društvo Rad Power Bikes NL tvrdilo je da je prema nalazima Općeg suda Komisija trebala poništiti uvedene mjere.

(30)

Komisija se nije složila s tvrdnjama da nije moguće ponovno otvoriti ispitni postupak kako bi se otklonila nezakonitost koju su utvrdili europski sudovi. Naime, Opći sud utvrdio je u presudi u predmetu Jindal (17) da Komisija može ponovno otvoriti ispitni postupak, nastaviti ga u točki u kojoj je došlo do nezakonitosti, ispraviti nepravilnost i ponovno uvesti mjere tijekom razdoblja primjene sporne uredbe, čak i u slučaju materijalne/metodološke pogreške. Komisija usto nije vidjela kako se odredbama WTO-a ili sudskom praksom koje navodi društvo Giant potkrjepljuju njegove tvrdnje jer se one ne odnose na ispravljanje nezakonitosti nakon sudskog postupka.

(31)

Nadalje, u ovom ponovno otvorenom ispitnom postupku, kako je objašnjeno u odjeljcima 3. i 4., Komisija je revidiranjem izračuna sniženja cijena za društvo Giant ispravila metodološku pogrešku kako je Opći sud zahtijevao u presudi u predmetu T-243/19. Komisija je osim toga ponovno izračunala razinu uklanjanja štete za društvo Giant uklanjanjem iste metodološke pogreške. S obzirom na zaključak Općeg suda da to pitanje utječe i na ukupne nalaze o šteti i uzročnosti, Komisija je revidirala svoju analizu štete i uzročnosti kako je objašnjeno u odjeljcima 3. i 4. u nastavku. Stoga je Komisija smatrala da su njezini revidirani nalazi u potpunosti usklađeni s presudom Općeg suda u predmetu T-243/19. Budući da su revidirani nalazi doveli do smanjenja razine pristojbe, ali ne i do njezina ukidanja, nije bilo potrebno staviti izvan snage kompenzacijske mjere na električne bicikle u pogledu društva Giant. Stoga je Komisija odbacila te tvrdnje.

(32)

Društvo Giant tvrdilo je i da, ako Komisija nastavi s ponovno otvorenim ispitnim postupkom, ona mora ispraviti i sve ostale pogreške koje društvo Giant osporava pred Općim sudom. Konkretno, Giant je tvrdio da bi u kontekstu ponovno otvorenog antisubvencijskog ispitnog postupka Komisija trebala ispraviti i pogreške koje je počinila u pogledu procjene subvencija, točnije: i. nalaz da je subvencija dodijeljena kupnjom motora i baterija od strane GEV-a; ii. izračun iznosa subvencije pri kojem je pogrešno uključila koristi koje nisu bile povezane s električnim biciklima puštenima u slobodni promet u EU-u; iii. nalaz da upotreba bankovnih akcepata predstavlja financijski doprinos u smislu članka 3. stavka 1. osnovne antisubvencijske uredbe; iv. nalaz koji se odnosi na korist navodno dodijeljenu upotrebom bankovnih akcepata; v. nalaz o specifičnosti navodne subvencije dodijeljene putem bankovnih akcepata i vi. nalaz da je GEV ostvario korist stjecanjem prava korištenja zemljišta.

(33)

Komisija je odbacila taj argument. U zaključku Općeg suda u točki 117. presude u predmetu T-243/19 Opći sud utvrdio je da bi uredbu trebalo poništiti u dijelu u kojem se odnosi na društvo Giant jer je metodološka pogreška utvrđena u izračunu sniženja cijena mogla dovesti u pitanje zakonitost sporne uredbe poništavanjem Komisijine analize štete i uzročnosti. Opći sud nije smatrao potrebnim ispitati ili ocijeniti osnovanost bilo koje druge tvrdnje koju je iznio podnositelj zahtjeva. Kako je navedeno u uvodnim izjavama 8. i 11., člankom 266. UFEU-a propisano je da su institucije dužne poduzeti potrebne mjere kako bi postupile sukladno presudama Općeg suda, a preostali nalazi i zaključci iz sporne uredbe koji nisu osporavani ili koji su osporavani, ali ih Opći sud nije ispitao, ostaju u potpunosti valjani. Stoga, budući da opseg ponovno otvorenog ispitnog postupka nije revizija cijelog predmeta, nego provedba konkretnih pogrešaka koje je utvrdio Opći sud, Komisija nije smatrala potrebnim preispitati subvencijsku maržu društva Giant.

(34)

Društvo Giant nadalje je istaknulo da ni u početnom ni u ponovno otvorenom ispitnom postupku Komisija nije u potpunosti objavila informacije koje su mu potrebne kako bi ocijenilo je li provedena primjerena usporedba izvoznih cijena društva Giant i izvoznih cijena industrije Unije. Stoga je društvo Giant zatražilo da Komisija u kontekstu ponovno otvorenog ispitnog postupka objavi relevantne informacije o prodajnim kanalima proizvođača iz Unije u uzorku.

(35)

Iako je Komisija zadržala svoje stajalište o povjerljivosti specifičnih detalja o prodaji industrije Unije na tržištu Unije, smatrala je primjerenim informirati društvo Giant o sljedećem: četiri proizvođača iz Unije u uzorku prodala su oko 46 % svojeg obujma prodaje putem povezanih trgovaca. Uz izravnu prodaju koju su ostvarili proizvođači u uzorku, ukupno je deset povezanih trgovaca prodavalo električne bicikle nepovezanim društvima. Stoga se na izravnu prodaju odnosilo približno 54 % obujma prodaje u Uniji.

(36)

Društvo Giant tvrdilo je da je, suprotno onomu što je Komisija navela u obavijesti o ponovnom otvaranju postupka, Komisija bila dužna provesti primjerenu usporedbu cijena uvezenih električnih bicikala i cijena električnih bicikala koje prodaju proizvođači iz Unije na tržištu Unije. Giant je tvrdio da u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. osnovne antisubvencijske uredbe postoji pozitivna obveza Komisije da provede takvu usporedbu cijena, koja može biti usporedba cijena uvezenih električnih bicikala i stvarnih cijena industrije Unije, kako bi ispitala utjecaj predmetnog uvoza na cijene. U toj primjerenoj usporedbi trebala bi se uzeti u obzir ispravna točka tržišnog natjecanja predmetnih prodajnih cijena. Trebale bi se uzeti u obzir i razlike u tome je li se takva prodaja odnosila na proizvode robne marke ili je bila na razini proizvođača originalne opreme.

(37)

Komisija je u svojoj revidiranoj analizi sniženja cijena, štete, uzročnosti i uklanjanja štete te povezanim nalazima uzela u obzir argumente koje je iznijelo društvo Giant i primjedbe navedene u presudi Općeg suda, što je navedeno u odjeljcima 3. i 4. u nastavku.

(38)

Društvo Giant istaknulo je i da je u uredbi o evidentiranju izričito navedeno da će se „konačna obveza plaćanja eventualnih antidampinških i kompenzacijskih pristojbi” odrediti „na temelju rezultata ponovnog ispitivanja” (18) i stoga je tvrdilo da iz toga proizlazi da se eventualna konačna obveza može primijeniti samo na budući uvoz, odnosno proizvode koji ulaze u slobodni promet nakon stupanja na snagu tih pristojbi. Društvo Giant tvrdilo je da je prethodno navedeno stajalište potkrijepljeno mišljenjem nezavisnog odvjetnika u predmetu C-458/98 (IPS) i stajalištima koja je u prošlosti iznijela sâma Komisija (19). Stoga je društvo Giant tvrdilo da se sve ponovno izračunane pristojbe mogu uvesti samo za budući uvoz električnih bicikala koje proizvodi Giant, odnosno električnih bicikala koji će ući u slobodni promet nakon objave uredaba o ponovnom uvođenju pristojbi. Društvo Giant nadalje je tvrdilo da bi ponovno uvođenje ponovno izračunanih pristojbi za prošli uvoz bilo u suprotnosti i s prirodom kompenzacijskih pristojbi, koje nisu kaznene mjere kojima se nastoji nadoknaditi šteta koju je industrija Unije pretrpjela u prošlosti, već sredstvo za sprečavanje buduće štete (20).

(39)

Prema ustaljenoj praksi Suda, člankom 10. stavkom 1. osnovne antidampinške uredbe ne isključuje se mogućnost da se ponovno uvedu antidampinške pristojbe na uvoz koji je izvršen tijekom razdoblja primjene uredbi koje su proglašene nevažećima (21). Komisija smatra da se ti nalazi jednako primjenjuju na kompenzacijske pristojbe jer se i člankom 16. osnovne antisubvencijske uredbe koja je trenutačno na snazi ne isključuje mogućnost da se aktima ponovno uvedu kompenzacijske pristojbe na uvoz koji je izvršen tijekom razdoblja primjene uredbi koje su proglašene nevažećima. Stoga, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 14. uredbe o evidentiranju, ponovno pokretanje administrativnog postupka i moguće ponovno uvođenje pristojbi ne mogu se smatrati protivnima pravilu o zabrani retroaktivnosti (22). Stoga je odbačena tvrdnja društva Giant da se pristojbe ne mogu ponovno uvesti na uvoz koji je ušao u slobodni promet prije objave (buduće) provedbene uredbe Komisije.

(40)

Društvo Rad Power Bikes NL iznijelo je primjedbu da je uvozilo proizvode od drugih kineskih izvoznika, koji su slični onima uvezenima od društva Giant, i da su se na taj uvoz primijenile pristojbe koje su izračunane i uvedene na temelju odgovarajuće razine uklanjanja štete. Stoga je tvrdilo da Komisija pri ponovnom izračunu primjenjivih pristojbi za društvo Giant također mora revidirati i smanjiti primjenjive stope pristojbe za ostale kineske izvoznike na koje se primjenjuju pristojbe, i za one kojima su odobrene pojedinačne stope pristojbe i za ostale kineske izvoznike koji surađuju, a nisu odabrani u uzorak.

(41)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 33., opseg ponovno otvorenog ispitnog postupka nije revidiranje svih nalaza sporne uredbe, nego provedba posebnih nalaza Općeg suda u mjeri u kojoj se odnose na društvo Giant. Opći sud nije poništio spornu uredbu u pogledu ostalih proizvođača izvoznika. Stoga Komisija nije smatrala potrebnim ni primjerenim revidirati svoje početne nalaze za ostale kineske izvoznike na koje se primjenjuju pristojbe. Komisija je stoga odbacila taj argument.

(42)

U svojim primjedbama nakon konačne objave Giant je ponovio svoje tvrdnje o zakonitosti ponovnog uvođenja revidiranih kompenzacijskih pristojbi za svoje društvo, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 38. Međutim, s obzirom na to da nisu izneseni novi argumenti, potvrđeno je odbacivanje njegove tvrdnje.

(43)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 3., Opći sud utvrdio je da, s obzirom na to da se oslonila na izračun sniženja cijena u kontekstu članka 8. stavka 2. osnovne antisubvencijske uredbe tako što je u odnosu na cijene proizvođača iz Unije uzela u obzir određene elemente koje je oduzela od cijena društva Giant (ili koji nisu bili prisutni u slučaju prodaje u svojstvu proizvođača originalne opreme), Komisija nije provela primjerenu usporedbu pri izračunu marže sniženja cijena društva Giant. Stoga važnost ili postojanje takvog sniženja cijena nisu pravilno utvrđeni.

(44)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 610. sporne uredbe, Komisija je sniženje cijena u razdoblju ispitnog postupka utvrdila usporedbom:

(45)

Kako bi se osigurala primjerena usporedba cijena društva Giant i cijena proizvođača iz Unije, Komisija je ponovno izračunala maržu sniženja cijena društva Giant prilagodbom ponderiranih prosječnih prodajnih cijena proizvođača iz Unije u uzorku navedenih u uvodnoj izjavi 44. u dva slučaja.

(46)

Prvo, ako su proizvođači iz Unije u uzorku ostvarili prodaju putem povezanih trgovaca, od prodajne cijene za nezavisne kupce (svih vrsta) oduzet je iznos kako bi se uzeli u obzir stvarni troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi trgovca te dobit (9 %). Za jednog proizvođača iz Unije utvrđen je poseban režim sličan preradi. U tom slučaju, ako su se troškovi povezanog trgovca odnosili na proizvodne djelatnosti, ti troškovi nisu oduzeti. Razina dobiti upotrijebljena u tom izračunu jest ista razina dobiti utvrđena primjenom članka 2. stavka 9. osnovne antidampinške uredbe analogijom navedenom u uvodnim izjavama od 616. do 618. sporne uredbe za proizvođače izvoznike u uzorku, a koja je izračunata s podacima nepovezanih uvoznika koji surađuju.

(47)

Drugo, kad je bilo potrebno usporediti cijene na razini proizvođača originalne opreme, od relevantnih cijena industrije Unije dodatno je oduzeto 2,3 % kako bi se uzeli u obzir troškovi dizajna, marketinga te istraživanja i razvoja. To oduzimanje izvedeno je kako je navedeno u uvodnoj izjavi 771. sporne uredbe.

(48)

Smatralo se da nije potrebno dodatno prilagoditi razinu trgovine (u smislu vrste kupca) jer je ispitnim postupkom utvrđeno da ne postoji dosljedna i jasna razlika u cijeni između prodaje trgovcima i trgovcima na malo u Uniji.

(49)

U svojim primjedbama nakon konačne objave Giant je tvrdio da bi usporedbu njegovih izvoznih cijena s cijenama industrije Unije trebalo provesti u trenutku prve prodaje nepovezanom kupcu, bez prilagodbi u pogledu troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti na obje strane izračuna. Giant je tvrdio da je Komisija slijedila taj pristup u provedbi presude Općeg suda u predmetu Jindal. Tvrdio je da bi se primjenom te metode postigla primjerena usporedba.

(50)

Komisija je podsjetila da je usporedba cijena proizvođača izvoznika i industrije Unije u predmetu Jindal provedena na razini nepovezanih kupaca zbog posebnih okolnosti u tom predmetu, u kojem je tržište zemljopisno podijeljeno, a tržišno natjecanje odvijalo se na razini natječaja. Svaki se predmet provodi na temelju njegovih konkretnih činjenica i okolnosti, s obzirom na konkretnu presudu. Giant nije objasnio zašto bi okolnosti u ovom predmetu opravdale isti pristup kao u predmetu Jindal i zašto Komisijin pristup nije u skladu s presudom Suda. Komisija je nadalje napomenula da su izvozne cijene u početnom ispitnom postupku prema potrebi prilagođene za troškove prodaje, opće i administrativne troškove povezanih trgovaca te nominalnu dobit, u skladu s praksom Komisije da analogijom primjenjuje istu metodologiju kao na temelju članka 2. stavka 9. osnovne antidampinške uredbe. Taj je pristup Sud izričito potvrdio u presudi Hansol (23), u kojoj je istaknuto da je obuhvaćen širokim diskrecijskim pravom koje Komisija ima u primjeni članka 3. stavka 2. osnovne antidampinške uredbe. Tvrdnja je stoga odbačena.

(51)

Giant je nadalje tvrdio da bi Komisija, kao alternativu tvrdnji opisanoj u uvodnoj izjavi 49., za prodaju industrije Unije izravno trgovcima na malo trebala od prodajnih cijena proizvođača iz Unije oduzeti i troškove prodaje, opće i administrativne troškove te dobit unutarnjih prodajnih odjela.

(52)

Međutim, Komisija je podsjetila da je pristupom opisanim u uvodnim izjavama od 46. do 48. osigurana primjerena usporedba tako što su izvozne cijene i cijene industrije Unije prilagođene na isti način za iste prodajne kanale primjenom iste metodologije. To je značilo da su i izvozne cijene i prodajne cijene industrije Unije prilagođene za troškove prodaje, opće i administrativne troškove te dobit ako je prodaja ostvarena preko povezanih trgovaca, dok izravna prodaja nije prilagođena. Prilagodbom izravnih prodajnih cijena industrije Unije kako je predložio Giant stoga bi se stvorila asimetrija na štetu industrije Unije u odnosu na izvozne cijene društva Giant za odgovarajuću prodaju jer takva oduzimanja nisu izvršena za prodaju proizvodnog subjekta društva Giant u Kini za izravnu prodaju. To bi usto bilo protivno presudi Općeg suda zbog iste asimetrije na koju se Sud oslonio kada je odlučio u korist društva Giant. Osim toga, Komisija je napomenula da su dodatne prilagodbe u pogledu troškova dizajna, stavljanja na tržište, istraživanja i razvoja te razine trgovine već provedene prema potrebi, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 47. i 48., da bi se osigurala potpuna simetrija između situacije društva Giant i situacije industrije Unije, u skladu s presudom. Ta je tvrdnja stoga odbačena.

(53)

Giant je tvrdio i da bi njegovu prodaju u svojstvu proizvođača originalne opreme trebalo usporediti s prodajnim cijenama industrije Unije od kojih su prema potrebi oduzeti troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi te dobit.

(54)

Komisija je potvrdila da je primijenjen taj pristup.

(55)

U svojim primjedbama nakon konačne objave industrija Unije tvrdila je da je objava izračuna revidiranih cijena industrije Unije netočna zbog metodologije upotrijebljene za uključivanje knjižnih odobrenja. Proizvođači iz Unije tvrdili su da je to utjecalo i na izračun neto cijena i na prilagodbe troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti.

(56)

Komisija je ocijenila je li revidirana metodologija, koju su predložili proizvođači iz Unije u uzorku, utjecala na marže sniženja cijena i sniženja ciljnih cijena. Slijedom toga Komisija je revidirala svoje izračune, no oni nisu imali nikakav bitan utjecaj na te marže. Revidirani izračuni objavljeni su proizvođačima iz Unije u uzorku, a činjenica da su izračuni revidirani objavljena je i društvu Giant. Tim je strankama omogućeno razdoblje za iznošenje primjedbi.

(57)

U svojim primjedbama od 13. veljače 2023. industrija Unije istaknula je pogrešku u izračunima knjižnih odobrenja za jednog proizvođača iz Unije. Nakon ispravka te pogreške marža sniženja cijena društva Giant iznosila je 11,5 %. Novi izračuni objavljeni su svim zainteresiranim stranama 14. veljače 2023. i odobreno im je dodatno razdoblje za iznošenje primjedbi. Nije zaprimljena nijedna druga primjedba.

(58)

Industrija Unije tvrdila je i u svojim primjedbama od 13. veljače 2023. da je Komisija u svojem tretmanu knjižnih odobrenja trebala izračunati samo iznose troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti na temelju vrijednosti franko tvornica svake prodajne transakcije. Međutim, imajući na umu da su troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi izračunani po električnom biciklu i da je profitna marža izračunana na temelju vrijednosti računa, ta je tvrdnja odbačena.

(59)

Industrija Unije tvrdila je tijekom saslušanja da je za svu prodaju gdje je Komisija oduzela dobit povezanog uvoznika od prodajnih cijena industrije Unije stopa dobiti od 9 % bila previsoka jer je bila mnogo viša od ciljne dobiti utvrđene u početnom ispitnom postupku (4,3 %). U tvrdnji je nadalje objašnjeno da stopa dobiti od 9 % nije opravdana „informacijama iz dokumentacije” ponovno otvorenog ispitnog postupka. Giant je iznio primjedbu kako bi opovrgnuo tu tvrdnju navodeći da nije bilo primjereno promijeniti primijenjenu stopu dobiti jer nije postojao razlog za nekorištenje nominalne stope dobiti izračunane u početnom ispitnom postupku.

(60)

Stopa ciljne dobiti i nominalna stopa dobiti povezanog uvoznika utvrđene su u početnom ispitnom postupku (na temelju podataka iz dokumentacije predmeta) i Opći sud nije ih ispitao niti ih je spomenuo u presudi koja je dovela do ponovnog otvaranja ovog ispitnog postupka. Stoga Komisija nije obvezna ponovno ispitati to pitanje u aktualnoj provedbi. Osim toga, ciljna dobit (tj. dobit koju industrija Unije može ostvariti domaćom prodajom u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja) i dobit trgovca (nominalni iznos koji obuhvaća dobit koju uobičajeno ostvaruje uvoznik) dva su različita koncepta i uređeni su različitim odredbama osnovne uredbe. Izravna usporedba tih dvaju koncepata stoga je neprikladna i nevažna za određivanje bilo koje profitne marže. Ta je tvrdnja stoga odbačena.

(61)

Industrija Unije tvrdila je i da oduzimanje troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti nije opravdano zbog odnosa između dvaju proizvođača iz Unije i njihovih povezanih trgovaca. Konkretno, navedeno je da od prodajne cijene prodaje ostvarene preko određenih trgovaca ne bi trebalo oduzeti troškove prodaje, opće i administrativne troškove i dobit jer je proizvođač djelovao na temelju ugovora o preradi. Industrija Unije dostavila je ugovore između relevantnih proizvodnih i prodajnih društava kako bi potkrijepila svoju tvrdnju.

(62)

Kad je riječ o proizvođaču koji je naveden i u uvodnoj izjavi 61., on je imao poseban dogovor „sličan preradi”. Komisija je preispitala točne uvjete tog dogovora i zaključila da je riječ o ugovornom proizvodnom sustavu, a ne o ugovoru o preradi, te da su i proizvođač i povezani trgovac imali troškove prodaje, opće i administrativne troškove. Taj ugovor je osim toga dokaz ugovornog odnosa između povezanih stranaka. Komisija je stoga tvrdila da nije bilo primjereno u potpunosti isključiti oduzimanje troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti od prodajnih cijena tog proizvođača preko povezanih strana. Komisija je uzela u obzir troškove prodaje, opće i administrativne troškove koji su povezani s troškovima koje obično snosi povezani trgovac, a ne troškove funkcija koje su obično povezane s proizvođačem. Nadalje, predmetni proizvođač imao je troškove prodaje, opće i administrativne troškove povezane sa svojom izravnom prodajom. Komisija je stoga zaključila da bi troškove prodaje, opće i administrativne troškove te dobit trebalo oduzeti od prodajne cijene povezanog trgovca te je odbacila tu tvrdnju.

(63)

Za drugog proizvođača industrija Unije dostavila je i ugovor između proizvođača i povezanog trgovca kako bi potkrijepila svoju tvrdnju da Komisija ne bi trebala oduzeti troškove prodaje, opće i administrativne troškove i dobit od prodajnih cijena povezanih trgovaca. Giant je dostavio protuargument i naveo da bi pristup za industriju Unije trebao biti jednak pristupu koji se primjenjuje na njega.

(64)

Pri ispitivanju tog pitanja Komisija je napomenula da ni ugovor dostavljen za tog drugog proizvođača nije bio ugovor o preradi, nego ugovor o proizvodnji između povezanih strana, u kojem su definirane uloge proizvođača i povezanog trgovca te su uključene druge klauzule, kao što je metodologija za izračun transfernih cijena. Uvidom u taj ugovor nije potvrđeno da su tijekom razdoblja početnog ispitnog postupka električni bicikli proizvedeni na temelju ugovora o preradi ili bilo kojeg drugog dogovora, što bi značilo da nije bilo primjereno odbiti troškove prodaje, opće i administrativne troškove od prodajnih cijena povezanih trgovaca. Taj je ugovor zapravo dokaz ugovornog odnosa između povezanih stranaka. Povezani trgovac djelovao je i kao proizvođač te je električne bicikle prodavao izravno na tržištu i preko drugih povezanih trgovaca. Ta je tvrdnja stoga odbačena.

(65)

Industrija Unije tvrdila je i da bi prodaju jednog proizvođača iz Unije trebalo prilagoditi naviše ili ne uzeti u obzir u usporedbi cijena jer se odnosila prije svega na prodaju lancima supermarketa i internetskim platformama, a ne drugim vrstama maloprodajnih kupaca.

(66)

Komisija nije smatrala primjerenim isključiti takvu prodaju jer se uzorak proizvođača iz Unije odabran u početnom ispitnom postupku smatrao reprezentativnim za industriju Unije. Osim toga, u uvodnoj izjavi 48. potvrđeno je da daljnje prilagodbe cijena, osim onih koje su već izvršene, nisu bile primjerene za različite vrste kupaca.

(67)

Industrija Unije tvrdila je da se njezina prodaja u svojstvu proizvođača originalne opreme ne bi trebala uspoređivati s izvoznom prodajom osim ako su njezine cijene prilagođene kako bi se osigurala primjerena usporedba.

(68)

Komisija je napomenula da je obujam prodaje u svojstvu proizvođača originalne opreme industrije Unije bio vrlo nizak i da većina takve prodaje nije upotrijebljena u izračunima sniženja cijena i sniženja ciljnih cijena jer nije bilo podudaranja s uvezenom vrstom. Stoga je zaključeno da se prilagodba prodaje u svojstvu proizvođača originalne opreme industrije Unije ne bi trebala dalje razmatrati jer to pitanje ne bi imalo bitan učinak na marže sniženja cijena i sniženja ciljnih cijena.

(69)

Zbog toga se potvrđuje revidirana marža sniženja cijena tijekom razdoblja početnog ispitnog postupka od 11,5 % za društvo Giant.

(70)

U predmetu T-243/19 Opći sud naveo je da utvrđena metodološka pogreška, odnosno da Komisija nije provela primjerenu usporedbu u izračunu marže sniženja cijena za društvo Giant, vjerojatno utječe i na izračun sniženja cijena utvrđen za ostale proizvođače izvoznike u uzorku (24).

(71)

Kako bi se osigurala primjerena usporedba cijena ostalih proizvođača izvoznika u uzorku i cijena proizvođača iz Unije, Komisija je ponovno izračunala i marže sniženja cijena za ostale proizvođače izvoznike u uzorku, uzimajući u obzir pitanja iz uvodnih izjava od 44. do 47.

(72)

Rezultat usporedbi pokazao je prosječnu maržu sniženja cijena za uvoz od izvoznika u uzorku (uključujući društvo Giant) od 17,1 %. Imajući na umu reviziju marže sniženja cijena društva Giant objašnjenu u uvodnoj izjavi 56., konačno je potvrđena brojka od 17,0 %.

(73)

Komisija je napomenula da su se nakon ispravka metodološke pogreške povezane s izračunom sniženja cijena koju je Opći sud utvrdio u predmetu T-243/19 (25) razine za koje je kineski uvoz imao niže cijene od cijena industrije Unije smanjile na prosječno 17,0 %, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 72. Iako su se razine sniženja cijena smanjile, i dalje je očito došlo do znatnog sniženja cijena zbog dampinškog uvoza iz NRK-a.

(74)

Nalazi Komisije koji se odnose na ostale pokazatelje štete navedene u uvodnim izjavama od 681. do 693. sporne uredbe i dalje su potpuno valjani.

(75)

Uzimajući u obzir revidirane znatne marže sniženja cijena iz uvodne izjave 73. i dokaze o negativnom razvoju gotovo svih pokazatelja štete objašnjenih u uvodnim izjavama od 630. do 680. sporne uredbe, Komisija je zaključila da je industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu u smislu članka 8. stavka 4. osnovne antisubvencijske uredbe.

(76)

Komisija je nadalje ispitala bi li i dalje postojala uzročno-posljedična veza između dampinškog uvoza i štete koju su pretrpjeli proizvođači iz Unije s obzirom na revidirane marže sniženja cijena za uvoz od kineskih proizvođača izvoznika u uzorku.

(77)

Neovisno o smanjenju marže sniženja cijena za sve kineske izvoznike u uzorku, to nije promijenilo činjenicu da su cijene uvoza od kineskih izvoznika u uzorku bile u znatnoj mjeri niže od prodajnih cijena industrije Unije. Stoga revidirane marže sniženja cijena nisu promijenile izvorni nalaz Komisije o postojanju uzročno-posljedične veze između štete koju su pretrpjeli proizvođači iz Unije i subvencioniranog uvoza iz NRK-a u uvodnoj izjavi 718. sporne uredbe.

(78)

Revidirane marže sniženja cijena nisu izmijenile ni analizu ni nalaze u vezi s drugim uzrocima štete kako su navedeni u odjeljku 5.2. sporne uredbe.

(79)

Budući da nije bilo drugih primjedbi Komisija je zaključila da je materijalna šteta za industriju Unije nanesena dampinškim uvozom iz NRK-a te da ostali čimbenici, uzeti u obzir pojedinačno ili zajedno, nisu umanjili uzročno-posljedičnu vezu između štete i subvencioniranog uvoza.

(80)

Imajući na umu primjedbe Općeg suda iz točke 115. presude u predmetu T-243/19, Komisija je ponovno izračunala i razinu uklanjanja štete za društvo Giant.

(81)

U početnom ispitnom postupku Komisija je utvrdila razinu uklanjanja štete u razdoblju ispitnog postupka usporedbom:

(82)

Kako bi se osigurala primjerena usporedba cijena društva Giant i cijena proizvođača iz Unije, Komisija je ponovno izračunala razinu uklanjanja štete za društvo Giant prilagodbom ponderiranih prosječnih ciljnih cijena proizvođača iz Unije u uzorku iz uvodne izjave 81.

(83)

Ako su proizvođači iz Unije u uzorku ostvarili prodaju putem povezanih trgovaca, od cijene za nezavisne kupce oduzet je iznos kako bi se uzeli u obzir stvarni troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi trgovaca te dobit (9 %). Iznos troškova prodaje, općih i administrativnih troškova razlikovao se ovisno o predmetnom trgovcu. Ako se troškovi predmetnog povezanog trgovca nisu odnosili na stavljanje proizvoda na tržište, nego na proizvodne djelatnosti (kao što su planiranje proizvodnje i nabava sirovina), ti troškovi nisu oduzeti jer se nisu odnosili na uobičajene funkcije povezanog trgovca koji te proizvode stavlja na tržište Unije. Razina dobiti upotrijebljena u tom izračunu jest razina dobiti utvrđena u početnom ispitnom postupku za nepovezane uvoznike koji surađuju.

(84)

Smatralo se da nije potrebna daljnja prilagodba da bi se uzela u obzir razina proizvođača originalne opreme/robne marke jer je ta prilagodba od 2,3 % već provedena.

(85)

Smatralo se da nije potrebno dodatno prilagoditi razinu trgovine (u smislu vrste kupca) jer je ispitnim postupkom utvrđeno da ne postoji dosljedna i jasna razlika u cijeni između prodaje trgovcima i trgovcima na malo u Uniji.

(86)

Tvrdnje koje su i Giant i industrija Unije iznijeli u svojim primjedbama na konačnu objavu u pogledu izračuna sniženja cijena iz odjeljka 3. primjenjuju se jednako na marže sniženja ciljnih cijena u ovom odjeljku.

(87)

S obzirom na postupanje s primjedbama koje su iznijele zainteresirane strane, revidirana marža sniženja ciljnih cijena za Giant iznosi 13,8 %.

(88)

Na temelju zaključaka koje je Komisija donijela o subvencioniranju, šteti i uzročnosti u ovom ponovno pokrenutom antisubvencijskom ispitnom postupku, ponovno se uvodi konačna kompenzacijska pristojba na uvoz predmetnog proizvoda podrijetlom iz Kine koji proizvodi društvo Giant.

(89)

S obzirom na to da je ponovno utvrđena marža štete za Giant (13,8 %) viša od iznosa subvencije (3,9 %), u skladu s primjenjivim pravilima iz početnog ispitnog postupka, stopu kompenzacijske pristojbe trebalo bi odrediti na razini iznosa subvencioniranja. U skladu s time, ponovno uvedena stopa kompenzacijske pristojbe za društvo Giant iznosi kako slijedi:

Konačna kompenzacijska pristojba

(90)

Razina kompenzacijske pristojbe koja proizlazi iz ovog ispitnog postupka, a koja se nije promijenila u odnosu na razinu kompenzacijskih pristojbi uvedenih na temelju sporne uredbe, primjenjuje se bez vremenskog prekida od stupanja na snagu sporne uredbe (odnosno od 19. siječnja 2019. nadalje). Carinskim tijelima nalaže se da naplate odgovarajući iznos na uvoz od društva Giant Electric Vehicle (Kunshan) Co., Ltd.

(91)

Sve zainteresirane strane obaviještene su o osnovnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih se namjeravalo ponovno uvesti konačnu kompenzacijsku pristojbu na uvoz električnih bicikala iz NRK-a od proizvođača izvoznika Giant Electric Vehicle (Kunshan) Co., Ltd.

(92)

Uzimajući u obzir članak 109. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (26), kada se iznos treba nadoknaditi zbog presude Suda Europske unije, trebala bi se primijeniti kamatna stopa koju primjenjuje Europska središnja banka za svoje glavne operacije refinanciranja, objavljena u seriji C Službenog lista Europske unije prvog kalendarskog dana svakog mjeseca.

(93)

Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem odbora iz članka 25. stavka 1. Uredbe (EU) 2016/1037,

(1)

Trenutačno se na uvoz u Uniju osnovnih dijelova za bicikle podrijetlom iz Narodne Republike Kine („NRK”) primjenjuje antidampinška pristojba („proširena pristojba”) koja proizlazi iz proširenja Uredbom (EZ) br. 71/97.

(2)

U skladu s člankom 3. Uredbe (EZ) br. 71/97 potrebno je uspostaviti sustav izuzeća kako bi se odobrilo izuzeće uvoza osnovnih dijelova za bicikle kojim se ne izbjegava antidampinška pristojba („sustav izuzeća”). Sustav izuzeća reguliran je člankom 13. stavkom 4. osnovne uredbe. Sustavom izuzeća izuzimaju se sastavljači za koje se utvrdi da ne sudjeluju u aktivnostima kojima izbjegavaju antidampinšku mjeru povezanu s biciklima kako bi uvozili kineske dijelove za bicikle bez antidampinške pristojbe.

(3)

Pravni okvir za provedbu sustava izuzeća utvrđen je Uredbom Komisije (EZ) br. 88/97 (3) („uredba o izuzeću”) kako je izmijenjena Uredbom (EU) br. 512/2013 (4), Provedbenom uredbom (EU) 2015/831 (5) i Provedbenom uredbom (EU) 2020/1296 (6).

(4)

Kako je propisano uvodnom izjavom 44. Uredbe (EZ) br. 71/97, Komisija neprestano revidira sustav izuzeća kako bi ga se prema potrebi moglo prilagoditi i tako uzeti u obzir iskustvo stečeno na temelju njegove primjene.

(5)

Svrha je ove Provedbene uredbe Komisije o izmjeni uredbe o izuzeću prilagodba i poboljšanje te uredbe na temelju najnovijih iskustava i promjena koje su se dogodile nakon posljednje izmjene Provedbenom uredbom (EU) 2020/1296.

(6)

Radi povećanja pravne sigurnosti i transparentnosti potrebno je dodati definiciju „sastavljača” i provesti druge službene izmjene kako bi se pojednostavnio tekst uredbe o izuzeću te kako bi se upućivanja na druge akte EU-a ažurirala na najnoviju verziju uključujući strukturu TARIC-a iz Priloga III.

(7)

Nadalje, trebalo bi ažurirati Prilog I., u kojem se navode stranke u ispitnom postupku u skladu s člankom 6. uredbe o izuzeću, i Prilog II., u kojem se navode izuzete stranke u skladu s člankom 7. uredbe o izuzeću. Međutim, u trenutku donošenja ove Uredbe odobrenje izuzeća dodijeljeno strankama navedenima pod dodatnim oznakama TARIC 8605, A576 i C009 ponovno se ocjenjuje. Ishod tog ponovnog ocjenjivanja bit će predmet zasebnog pravnog akta.

(8)

Kako je utvrđeno člankom 5. stavkom 2. uredbe o izuzeću, u okviru sustava izuzeća nadležna tijela država članica mogu odlučiti da je za suspenziju plaćanja proširene pristojbe potrebno pružiti jamstva za proširenu pristojbu. Međutim, pružanje jamstva nije obvezno, a iz iskustva stečenog primjenom sustava izuzeća Komisija navodi da to potencijalno dovodi do problema povezanih s diskriminacijom i nedostataka u provedbi odredbi uredbe o izuzeću.

(9)

U tom kontekstu Komisija smatra da je potrebno uvesti obvezno pružanje jamstva u slučaju odobrenja suspenzije, čime bi se osiguralo jednako postupanje i pravilna provedba.

(10)

Nadalje, ako podnositelj zahtjeva povuče zahtjev za izuzeće („zahtjev”) ili se naknadno utvrdi da je zahtjev neprihvatljiv ili se odbije, možda neće biti moguće izvršiti povrat proširene pristojbe na koju se suspenzija odnosi. Konkretnije, učinci povlačenja zahtjeva nisu izričito regulirani u uredbi o izuzeću kako je izmijenjena. Komisija smatra da bi se obveznim pružanjem jamstva trebao osigurati povrat proširene pristojbe čak i ako se utvrdi da je zahtjev neprihvatljiv te ako se odbije ili povuče.

(11)

Osim toga, Komisija smatra da je primjereno izričito regulirati učinke povlačenja zahtjeva. Slijedom toga, u slučaju povlačenja potrebno je smatrati da zahtjev nije podnesen i ukloniti suspenziju plaćanja proširene pristojbe. Takav bi pristup bio sličan pristupu iz članka 5. stavka 8. osnovne uredbe.

(12)

U vezi s time, Komisija nadalje smatra primjerenim naglasiti privremene učinke suspenzije u odnosu na dugotrajnije učinke izuzeća. U tu je svrhu upućivanja na izuzeće potrebno dopuniti upućivanjima na suspenziju ili ih prema potrebi zamijeniti tim upućivanjima.

(13)

Nakon što je revidirala iskustvo stečeno u primjeni sustava izuzeća, Komisija smatra da je potrebno izmijeniti određene aspekte kako bi se osiguralo njegovo pravilno funkcioniranje i provedba.

(14)

Komisija prije svega napominje da se uredbom o izuzeću propisuje mogućnost ponovnog slanja zahtjeva za sustav izuzeća 12 mjeseci od odbijanja zahtjeva ili opoziva izuzeća. Taj rok nije dovoljno dug za usklađivanje postupaka sklapanja s uvjetima na temelju kojih je moguće ostvariti koristi u okviru sustava izuzeća, a ponajprije s uvjetima navedenima u člancima 4., 5. i 8.

(15)

Zbog toga je uredbom o izuzeću potrebno propisati dulji rok od barem 36 mjeseci nakon kojeg podnositelj zahtjeva može ponovno podnijeti zahtjev za izuzeće. Osim toga, rok za ograničavanje podnošenja zahtjeva od 36 mjeseci treba se primjenjivati i u slučaju zahtjeva odbijenih u fazi ispitivanja dopuštenosti.

(16)

Nadalje, Komisija navodi da je mogućnost provjere usklađenosti izuzetih stranaka s pravilima za sprječavanje izbjegavanja mjera povezanih s uvozom osnovnih dijelova za bicikle ključna.

(17)

Slijedom toga, u okviru uredbe o izuzeću izuzete bi stranke ili stranke u ispitnom postupku trebale voditi evidenciju o osnovnim dijelovima za bicikle koji su im isporučeni te o njihovoj namjeni dulje od tri godine kako je trenutačno predviđeno, odnosno barem pet godina. Tim bi se vremenskim rokom obuhvatilo trajanje ispitnih postupaka povezanih sa sprječavanjem izbjegavanja mjera i ostalih postupaka u različitim područjima politike, kao što su carine ili postupci za sprječavanje prijevare.

(18)

Kad je riječ o provedbi, Komisija navodi da, u slučaju pokretanja revizije izuzete stranke, izuzeće ostaje na snazi za vrijeme postupka revizije. U slučaju opoziva izuzeća ne može se izvršiti povrat proširene pristojbe koja nije plaćena tijekom revizije.

(19)

Stoga bi u tom slučaju u uredbi o izuzeću trebalo navesti da bi se uvoz osnovnih dijelova za bicikle stranaka u postupku revizije trebao tijekom razdoblja provedbe ispitnog postupka revizije evidentirati do dobivanja rezultata te revizije kako bi se osiguralo da se, ako revizija dovede do opoziva izuzeća, na taj uvoz mogu naknadno primijeniti mjere od datuma evidentiranja.

(20)

Komisija nadalje napominje da, ako se utvrdi da je izuzeta stranka pogrešno deklarirala kinesko podrijetlo proizvoda, to izravno utječe na ispunjavanje obveza izuzetih stranaka, ponajprije obveza iz članka 8. uredbe o izuzeću.

(21)

Zbog toga bi se u takvim slučajevima sustavom izuzeća trebalo propisati pokretanje revizije izuzeća dodijeljenog stranci za koju se utvrdi da je pogrešno deklarirala kinesko podrijetlo uvezenih dijelova za bicikle.

(22)

Osim toga, ako izuzete stranke ponove greške pri deklaraciji podrijetla dijelova za bicikle na carini, potrebno je opozvati izuzeće.

(23)

Izuzeće je potrebno opozvati i ako se utvrdi da izuzeta stranka sudjeluje u aktivnostima kojima izbjegava proširenu pristojbu, među ostalim ugrožavanjem korektivnih učinaka pristojbe uvozom znatnih količina. U članku 14. točki (c) uredbe o izuzeću navodi se da se korektivni učinci pristojbe ugrožavaju ako stranka deklarira 300 ili više jedinica jednog tipa osnovnih dijelova za bicikle za slobodan promet ili se oni isporuče stranci.

(24)

Radi osiguravanja pravne sigurnosti i transparentnosti u uredbi o izuzeću potrebno je izričito navesti taj prag.

(25)

Komisija nadalje smatra da je primjereno pojasniti tumačenje praga iz članka 14. točke (c). U tom pogledu prag od manje od 300 jedinica po vrsti osnovnih dijelova za bicikle mjesečno trebao bi se odnositi na mjesečni prosjek jedinica po vrsti osnovnih dijelova za bicikle tijekom razdoblja od 12 mjeseci počevši od datuma stupanja na snagu relevantnog odobrenja za upotrebu u posebne svrhe. Ni u kom slučaju to razdoblje ili ukupni zbroj više razdoblja ne smije biti dulji od razdoblja valjanosti relevantnog odobrenja za upotrebu u posebne svrhe.

(26)

U pogledu odobrenja za upotrebu u posebne svrhe koja dodjeljuju relevantna tijela država članica Komisija navodi da izuzete stranke koje ne dosegnu navedeni prag za slanje zahtjeva za sustav izuzeća i dalje imaju koristi od dodijeljenog izuzeća, unatoč tome što ne zadovoljavaju jedan od uvjeta za dopuštenost zahtjeva.

(27)

Zbog toga bi uredba o izuzeću trebala sadržavati odredbu o opozivu izuzeća za stranke čiji su uvozi ispod praga navedenog u članku 14. točki (c) uredbe o izuzeću.

(28)

Nadalje, prema postojećim pravilima stranke u ispitnom postupku mogu podnijeti zahtjev za odobrenje za upotrebu u posebne svrhe i tako ostvarivati koristi od obaju statusa, unatoč tome što se ta dva alata međusobno isključuju.

(29)

Zbog toga je u smislu kategorije stranaka koje ispunjavaju uvjete za odobrenje za upotrebu u posebne svrhe potrebno isključiti izuzete stranke i stranke u ispitnom postupku u okviru sustava izuzeća.

(30)

Komisija nadalje smatra da je korisno podsjetiti da je u Uredbi (EU) br. 512/2013, kako je navedeno u uvodnoj izjavi (3), pojašnjeno da dijelovi za bicikle koji se upotrebljavaju za sklapanje bicikala opremljenih pomoćnim motorom ne podliježu ni antidampinškoj pristojbi niti produljenoj antidampinškoj pristojbi te da stoga postupci sklapanja takvih bicikala ostaju izvan područja primjene Uredbe (EZ) br. 71/97, a time i uredbe o izuzeću.

(31)

Radi pravne sigurnosti te u skladu s postupcima kojima se reguliraju provedbeni akti, što uključuje postupke u području trgovinske zaštite, uredba o izuzeću trebala bi sadržavati odredbu kojom se propisuje da odluka o završetku ispitnog postupka revizije treba biti uredba Komisije donesena u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 5. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (7).

(32)

U skladu s načelom dobre uprave izmjene uredbe o izuzeću predviđene ovom Uredbom primjenjuju se što prije na sve nove i sve tekuće ispitne postupke.

(33)

Uredbu (EZ) br. 88/97 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(34)

Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog člankom 15. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/1036,