(1)

Vijeće je 4. veljače 2011. donijelo Uredbu (EU) br. 101/2011.

(2)

Na temelju preispitivanja koje je provelo Vijeće trebalo bi izbrisati unose za sedam osoba i informacije o njihovim pravima na obranu i njihovu pravu na djelotvornu sudsku zaštitu.

(3)

Prilog I. Uredbi (EU) br. 101/2011 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

(1)

Uredbom Komisije (EU) br. 139/2014 (2) utvrđuju se zahtjevi i administrativni postupci povezani s aerodromima, uključujući odredbe koje se odnose na izvješćivanje o stanju površine uzletno-sletne staze i izdavanje obavijesti o opasnim uvjetima uzrokovanima prisutnošću snijega, leda, bljuzgavice ili stajaće vode i o prestanku takvih uvjeta (SNOWTAM) u okviru globalnog formata za izvješćivanje.

(2)

SNOWTAM bi trebalo kreirati pod određenim uvjetima, u skladu s odredbama Priloga 15. Konvenciji o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu, potpisanoj 7. prosinca 1944. u Chicagu („Čikaška konvencija”) i odredbama Postupaka za usluge u zračnoj plovidbi – upravljanje zrakoplovnim informacijama (PANS-AIM, dokument 10066), koje je donijela Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva (ICAO).

(3)

Definiciju SNOWTAM-a iz Priloga I. Uredbi (EU) br. 139/2014 trebalo bi izmijeniti kako bi bila u skladu s definicijom iz Priloga 15. Čikaškoj konvenciji i s definicijama iz drugih pravnih akata Unije u tom području, kao što je Provedbena uredba Komisije (EU) 2017/373 (3).

(4)

Uredbu (EU) br. 139/2014 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(5)

U skladu s člankom 75. stavkom 2. točkama (b) i (c) i člankom 76. stavkom 1. Uredbe (EU) 2018/1139 Agencija Europske unije za sigurnost zračnog prometa pripremila je i dostavila Komisiji mišljenje br. 03/2022 (4) o nacrtu provedbenih pravila,

„(41.b)

SNOWTAM” znači posebno izdanje NOTAM-a u standardnom formatu, a koje sadržava izvješće o stanju površine kojim se obavješćuje o opasnim uvjetima uzrokovanima prisutnošću na operativnoj površini snijega, leda, bljuzgavice, poledice, stajaće vode ili vode sa snijegom, bljuzgavicom, ledom ili poledicom ili o prestanku takvih uvjeta;”.

(1)

U skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1151/2012, zahtjev Njemačke za upis naziva „Oktoberfestbier” u registar objavljen je u Službenom listu Europske unije (2).

(2)

Budući da Komisiji nije dostavljen ni jedan prigovor u smislu članka 51. Uredbe (EU) br. 1151/2012, naziv „Oktoberfestbier” potrebno je upisati u registar,

(1)

Radi osiguravanja jedinstvene primjene kombinirane nomenklature koja je priložena Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 (2) potrebno je donijeti mjere za razvrstavanje robe iz Priloga ovoj Uredbi.

(2)

Uredbom (EEZ) br. 2658/87 utvrđena su opća pravila za tumačenje kombinirane nomenklature. Ta se pravila primjenjuju i na svaku drugu nomenklaturu koja se u cijelosti ili djelomično temelji na njoj ili kojom se uvodi daljnja podjela te koja je utvrđena posebnim odredbama Unije radi primjene tarifnih i drugih mjera povezanih s trgovinom robom.

(3)

U skladu s navedenim općim pravilima robu opisanu u stupcu (1) tablice u Prilogu ovoj Uredbi trebalo bi na temelju obrazloženja navedenog u stupcu (3) razvrstati u odgovarajuću oznaku KN iz stupca (2).

(4)

Primjereno je odrediti da u skladu s člankom 34. stavkom 9. Uredbe (EU) br. 952/2013 osoba kojoj su dane obvezujuće tarifne informacije za robu na koju se odnosi ova Uredba, a koje nisu u skladu s ovom Uredbom, može nastaviti navoditi te informacije tijekom određenog razdoblja. Trebalo bi odrediti da to razdoblje traje tri mjeseca.

(5)

Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem Odbora za carinski zakonik,

(1)

Države članice i dionici iskazali su potrebu za promicanjem utvrđivanja i usklađivanja metoda koje upotrebljavaju uzgojna udruženja i treće strane koje su imenovala uzgojna udruženja u skladu s člankom 27. stavkom 1. točkom (b) Uredbe (EU) 2016/1012 za očuvanje ugroženih pasmina ili očuvanje genetske raznolikosti unutar tih pasmina.

(2)

Komisija je u skladu s člankom 29. stavkom 3. Uredbe (EU) 2016/1012 provela javni poziv za odabir i određivanje referentnog centra Europske unije odgovornog za znanstveni i tehnički doprinos utvrđivanju i usklađivanju metoda za očuvanje ugroženih pasmina i očuvanje genetske raznolikosti unutar tih pasmina („referentni centar Europske unije za ugrožene životinjske pasmine”).

(3)

Odbor za evaluaciju i odabir imenovan za taj poziv zaključio je da konzorcij pod vodstvom ustanove Stichting Wageningen Research, Wageningen Livestock Research iz Nizozemske, koji još čine Institut de l’Elevage iz Francuske i Savezni ured za poljoprivredu i hranu iz Njemačke, ispunjava zahtjeve iz točke 1. Priloga IV. Uredbi (EU) 2016/1012 i da ima kapacitete za obavljanje zadaća iz točke 3. tog priloga.

(4)

Stoga bi konzorcij pod vodstvom ustanove Stichting Wageningen Research, Wageningen Livestock Research iz Nizozemske, koji još čine Institut de l’Elevage iz Francuske i Savezni ured za poljoprivredu i hranu iz Njemačke, trebalo odrediti kao referentni centar Europske unije za ugrožene životinjske pasmine. Područje primjene Uredbe (EU) 2016/1012 ograničeno je na uzgoj goveda, svinja, ovaca, koza i kopitara te bi se stoga aktivnosti tog referentnog centra Europske unije trebale odnositi na ugrožene pasmine samo tih životinjskih vrsta.

(5)

Određivanje referentnog centra Europske unije za ugrožene pasmine životinja ne bi trebalo biti vremenski ograničeno, već bi ga trebalo redovito preispitivati kako je navedeno u članku 29. stavku 3. Uredbe (EU) 2016/1012.

(6)

Referentni centar Europske unije za ugrožene pasmine životinja trebao bi početi raditi 1. siječnja 2023. jer pridonosi inicijativama politike europskog zelenog plana te bi se stoga ova Uredba trebala primjenjivati od tog datuma.

(7)

Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za zootehniku,

(1)

Cilj djelovanja Unije u sektoru pomorskog prometa trebao bi biti poboljšanje pomorske sigurnosti te zaštita morskog okoliša i zdravlja ljudi.

(2)

Očekuje se da će Odbor za pomorsku sigurnost Međunarodne pomorske organizacije (IMO) na svojoj 106. sjednici („MSC 106”) od 2. do 11. studenoga 2022. donijeti izmjene poglavlja II-2 Međunarodne konvencije o zaštiti ljudskog života na moru (Konvencija SOLAS) i Međunarodnog kodeksa o poboljšanom programu inspekcija tijekom pregleda brodova za rasuti teret i tankera za ulje iz 2011. (Kodeks ESP iz 2011.).

(3)

Očekuje se da će Odbor za zaštitu morskog okoliša IMO-a na svojoj 79. sjednici („MEPC 79”) od 12. do 16. prosinca 2022. donijeti izmjene pravila 14 Međunarodne konvencije o sprečavanju onečišćenja s brodova (Konvencija MARPOL) te dodataka VII. i IX. Prilogu VI. Konvenciji MARPOL.

(4)

Primjereno je utvrditi stajalište koje treba zauzeti u ime Unije na MSC-u 106 jer izmjene poglavlja II-2 Konvencije SOLAS i Kodeksa ESP iz 2011. mogu presudno utjecati na sadržaj prava Unije, konkretno na Direktivu 2009/45/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (1) i Uredbu (EU) br. 530/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (2).

(5)

Izmjenama poglavlja II-2 Konvencije SOLAS uzet će se u obzir dobavljači tekućeg goriva koji nisu ispunili zahtjeve u pogledu plamišta, mjere protiv dobavljača tekućeg goriva za koje je utvrđeno da isporučuju tekuće gorivo koje ne ispunjava minimalne zahtjeve u pogledu plamišta te dokumentacija o plamištu stvarne serije goriva tijekom skladištenja. Unija bi trebala podržati te izmjene jer će se njima povećati sigurnost brodova.

(6)

Izmjenama Kodeksa ESP iz 2011. namjeravaju se uvesti stroži zahtjevi u pogledu nadzora balastnih tankova i praznih prostora s ciljem rješavanja sigurnosnih problema utvrđenih tijekom pomorske sigurnosne istrage o potonuću broda za rasuti teret MV Stellar Daisy 2017. koju je provela država zastave. Unija bi trebala podržati te izmjene jer će se njima poboljšati sigurnost brodova.

(7)

Primjereno je utvrditi stajalište koje treba zauzeti u ime Unije na MEPC-u 79 jer izmjene pravila 14 Konvencije MARPOL te dodataka VII. i IX. Prilogu VI. Konvenciji MARPOL mogu presudno utjecati na sadržaj prava Unije, konkretno na Uredbu (EU) 2015/757 Europskog parlamenta i Vijeća (3) i Direktivu (EU) 2016/802 Europskog parlamenta i Vijeća (4).

(8)

Izmjene pravila 14 Konvencije MARPOL te Dodatka VII. Prilogu VI. Konvenciji MARPOL odnose se na određivanje Sredozemnog mora u cjelini kao područja kontrole emisija sumporovih oksida (Med SOX ECA). Unija bi trebala podržati te izmjene s obzirom na to da će to određivanje dovesti do znatnog smanjenja razina onečišćenja atmosferskog zraka na području Sredozemnog mora u cjelini te u obalnim sredozemnim državama, čime će se ostvariti znatne koristi za zdravlje ljudi i okoliš.

(9)

Izmjenama Dodatka IX. Prilogu VI. Konvenciji MARPOL poboljšat će se informacije o učinkovitosti brodova s obzirom na intenzitet emisija ugljika u sustavu IMO-a za prikupljanje podataka (DCS) o potrošnji loživog ulja na brodovima. Unija bi trebala podržati te izmjene jer će se poboljšanim informacijama o intenzitetu emisija ugljika na brodovima pružiti bitni podaci o energetskoj učinkovitosti i intenzitetu emisija ugljika globalne flote. Stoga bi te informacije trebalo prijavljivati u DCS IMO-a.

(10)

Unija nije članica IMO-a niti je ugovorna stranka Konvencije SOLAS, Kodeksa ESP iz 2011. ni Konvencije MARPOL. Vijeće bi stoga trebalo ovlastiti države članice da izraze stajalište Unije.

(11)

Područje primjene ove Odluke trebalo bi biti ograničeno na sadržaj predloženih izmjena, u mjeri u kojoj te izmjene mogu utjecati na zajednička pravila Unije i u isključivoj su nadležnosti Unije. Ova Odluka ne bi trebala utjecati na podjelu nadležnosti između Unije i država članica,

(1)

Vijeće je slijedom zahtjeva Hrvatske od 6. kolovoza 2020. Provedbenom odlukom (EU) 2020/1348 (2) Hrvatskoj odobrilo financijsku pomoć u obliku zajma u maksimalnom iznosu od 1 020 600 000 EUR s maksimalnim prosječnim dospijećem od 15 godina i razdobljem raspoloživosti od 18 mjeseci kako bi se dopunili nacionalni napori Hrvatske u odgovoru na učinak izbijanja bolesti COVID-19 i socioekonomske posljedice izbijanja te bolesti za radnike i samozaposlene osobe.

(2)

Hrvatska je trebala koristiti zajam za financiranje programâ skraćenog radnog vremena i sličnih mjera, kako je navedeno u članku 3. Provedbene odluke (EU) 2020/1348.

(3)

Izbijanje bolesti COVID-19 dovelo je do imobilizacije znatnog dijela radne snage u Hrvatskoj. To je dovelo do opetovanih iznenadnih i znatnih povećanja javnih rashoda u Hrvatskoj povezanih s mjerama navedenih u članku 3. točke (a) i (b) Provedbene odluke (EU) 2020/1348.

(4)

Izbijanje bolesti COVID-19 i izvanredne mjere koje je Hrvatska 2020., 2021. i 2022. uvela za ograničavanje izbijanja te bolesti i njezinih socioekonomskih i zdravstvenih posljedica dramatično su utjecale na javne financije. Hrvatska je u 2020. zabilježila deficit opće države od 7,3 % i dug opće države od 87,3 % bruto domaćeg proizvoda (BDP), koji su se na kraju 2021. smanjili na 2,9 %, odnosno 79,8 %. U Komisijinoj proljetnoj prognozi 2022. procijenjeno je da će Hrvatska do kraja 2022. zabilježiti deficit opće države od 1,8 % i dug opće države od 73,1 % BDP-a. U Komisijinoj ljetnoj privremenoj prognozi 2022. predviđeno je povećanje BDP-a Hrvatske za 3,4 % u 2022.

(5)

Hrvatska je 25. srpnja 2022. podnijela zahtjev za dodatnu financijsku pomoć Unije u iznosu od 550 000 000 EUR kako bi nastavila dopunjavati svoje nacionalne napore poduzete 2020., 2021. i 2022. u odgovoru na učinak izbijanja bolesti COVID-19 i socioekonomske posljedice izbijanja te bolesti za radnike. Posebice, Hrvatska je dodatno produljila i izmijenila programe skraćenog radnog vremena i slične mjere utvrđene u uvodnim izjavama od 6. do 7.

(6)

Na temelju „Zakona o tržištu rada” (3), Hrvatska je uvela mjeru kojom se pruža sufinanciranje plaća radnika poduzećima koja su se suočila s padom prihoda u odnosu na 2019. Kriteriji pada prihoda su: pad u iznosu od 20 % u razdoblju od ožujka do svibnja 2020., od 50 % u razdoblju od lipnja do prosinca 2020., a od siječnja 2021. jedini je kriterij pad prihoda u usporedbi s istim mjesecom 2019., pod uvjetom da radni odnos nije raskinut. Potpora za ožujak 2020. iznosila je 3 250 HRK po radniku s punim radnim vremenom, a od travnja 2020. mjesečna potpora iznosi 4 000 HRK po radniku s punim radnim vremenom. Iznos potpore po radniku ne mijenja se tijekom razdoblja primjene mjere, ali se sektori koji ispunjavaju uvjete za potporu s vremenom mijenjaju, ovisno o gospodarskim uvjetima. Za razdoblje između studenoga 2020. i lipnja 2021. poduzeća koja su na temelju odluke nacionalnih tijela uvela mjere ograničenja kretanja primala su potporu po radniku s punim radnim vremenom ovisno o broju dana ograničenja kretanja, ali ne više od 4 000 HRK za puni mjesec ograničenja kretanja. Ta mjera je produljenje mjere iz članka 3. točke (a) Provedbene odluke Vijeća (EU) 2020/1348, kako je predviđeno Odlukom Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) donesenom 20. ožujka 2020. i izmijenjenom 25. ožujka, 7. travnja, 9. travnja, 6. svibnja, 28. svibnja, 18. lipnja, 25. lipnja, 10. srpnja i 29. srpnja, 7. rujna, 22. listopada, 4. studenoga i 4. prosinca 2020. Naknadne izmjene koje je donio HZZ donesene su i 2021. odlukama od 8. siječnja, 21. siječnja, 3. ožujka, 15. travnja, 30. travnja, 31. svibnja, 23. srpnja, 25. kolovoza, 29. rujna, 15. listopada, 4. studenoga te 2022., odlukama od 27. siječnja i 31. svibnja. Mjera je ukinuta krajem lipnja 2022.

(7)

Osim toga, Hrvatska je na temelju Zakona o tržištu rada uvela mjeru kojom se pruža potpora za privremeno skraćivanje radnog vremena u razdoblju od lipnja 2020. do prosinca 2022. poduzećima koja zapošljavaju 10 ili više radnika i posluju u bilo kojem sektoru. Kriterij za korištenje ovom mjerom očekivani je pad ukupnog mjesečnog broja radnih sati svih radnika zaposlenih kod poslodavca na puno radno vrijeme od minimalno 10 %, odnosno 20 % na razini poslovne jedinice. Poslodavac koji traži potporu mora nadalje dokazati povezanost između učinka izbijanja pandemije bolesti COVID-19 na poslovanje i očekivanog pada, prije svega podnošenjem dokaza o padu prihoda u mjesecu za koji se traži potpora od najmanje 20 % u odnosu na isti mjesec 2019. ili, iznimno, za siječanj i veljaču 2022. u odnosu na isti mjesec 2020. Zahtjev za potporu podnosi se u tekućem mjesecu za naredni mjesec. U okviru mjere mogu se dodijeliti sredstva do 2 000 HRK mjesečno po radniku. Ta mjera je produljenje mjere iz članka 3. točke (b) Provedbene odluke Vijeća (EU) 2020/1348, kako je predviđeno Odlukom Upravnog vijeća HZZ-a donesenom 29. lipnja 2020. i izmijenjenom 10. srpnja i 22. listopada 2020. te dodatno izmijenjenom 8. siječnja 2021. i 27. siječnja 2022. Mjeru se planira provoditi do kraja prosinca 2022.

(8)

Hrvatska ispunjava uvjete za podnošenje zahtjeva za financijsku pomoć utvrđene u članku 3. Uredbe (EU) 2020/672. Hrvatska je Komisiji dostavila odgovarajuće dokaze o povećanju stvarnih javnih rashoda za 2 220 567 523 EUR od 1. veljače 2020. do kraja travnja 2022. zbog nacionalnih mjera poduzetih za rješavanje socioekonomskih posljedica izbijanja bolesti COVID-19. To je iznenadno i znatno povećanje jer se odnosi i na proširenje ili izmjenu postojećih nacionalnih mjera koje su izravno povezane s programima skraćenog radnog vremena i sličnim mjerama kojima je obuhvaćen znatan udio poduzeća i radne snage u Hrvatskoj. Hrvatska namjerava financirati 631 536 540 EUR iznosa povećanih rashoda uz pomoć sredstava Unije i 18 430 983 EUR svojim vlastitim sredstvima.

(9)

Komisija se u skladu s člankom 6. Uredbe (EU) 2020/672 savjetovala s Hrvatskom i provjerila je odnosi li se iznenadno i znatno povećanje stvarnih javnih rashoda izravno na programe skraćenog radnog vremena i slične mjere, kako je navedeno u zahtjevu od 25. srpnja 2022.

(10)

Stoga bi trebalo pružiti financijsku pomoć kako bi se Hrvatskoj pomoglo u rješavanju socioekonomskih posljedica ozbiljnih gospodarskih poremećaja uzrokovanih izbijanjem bolesti COVID-19. Komisija bi trebala donijeti odluke o dospijećima, iznosu obrokâ i tranši te njihovoj isplati u bliskoj suradnji s nacionalnim tijelima.

(11)

S obzirom na to da je razdoblje raspoloživosti iz Provedbene odluke (EU) 2020/1348 isteklo, potrebno je odrediti novo razdoblje raspoloživosti za dodatnu financijsku pomoć. Razdoblje raspoloživosti financijske pomoći od 18 mjeseci odobreno Provedbenom odlukom (EU) 2020/1348 trebalo bi produljiti za 21 mjesec pa bi stoga ukupno razdoblje raspoloživosti trebalo biti 39 mjeseci počevši od prvog dana nakon što je Provedbena odluka (EU) 2020/1348 počela proizvoditi učinke.

(12)

Hrvatska i Komisija trebale bi ovu Odluku uzeti u obzir u sporazumu o zajmu iz članka 8. stavka 2. Uredbe (EU) 2020/672.

(13)

Ovom Odlukom ne bi se trebao dovoditi u pitanje ishod postupaka u vezi s narušavanjem funkcioniranja unutarnjeg tržišta, osobito na temelju članaka 107. i 108. Ugovora. Ona nema prednost pred zahtjevom iz članka 108. Ugovora da države članice obavijeste Komisiju o slučajevima potencijalne državne potpore.

(14)

Hrvatska bi trebala redovito obavješćivati Komisiju o izvršenju planiranih javnih rashoda kako bi Komisija mogla procijeniti u kojoj je mjeri Hrvatska te rashode izvršila.

(15)

Odluka o dodjeli financijske pomoći donesena je uzevši u obzir postojeće i očekivane potrebe Hrvatske, kao i zahtjeve za financijsku pomoć na temelju Uredbe (EU) 2020/672 koje su već podnijele ili ih planiraju podnijeti druge države članice, primjenjujući pritom načela jednakog postupanja, solidarnosti, proporcionalnosti i transparentnosti,

1.

članak 2. mijenja se kako slijedi:

2.

članak 3. zamjenjuje se sljedećim:

(1)

Vijeće je slijedom zahtjeva Litve od 7. kolovoza 2020. Provedbenom odlukom (EU) 2020/1350 (2) Litvi odobrilo financijsku pomoć u obliku zajma u maksimalnom iznosu od 602 310 000 EUR s maksimalnim prosječnim dospijećem od 15 godina i razdobljem raspoloživosti od 18 mjeseci kako bi se dopunili nacionalni napori Litve u odgovoru na učinak izbijanja bolesti COVID-19 i socioekonomske posljedice izbijanja te bolesti za radnike i samozaposlene osobe.

(2)

Litva je trebala koristiti zajam za financiranje programâ skraćenog radnog vremena i sličnih mjera kako je navedeno u članku 3. Provedbene odluke (EU) 2020/1350.

(3)

Na drugi zahtjev koji je Litva podnijela 11. ožujka 2021. Vijeće je Provedbenom odlukom (EU) 2021/678 (3) o izmjeni Provedbene odluke (EU) 2020/1350 Litvi odobrilo dodatnu financijsku pomoć u iznosu od 354 950 000 EUR povećanjem najvećeg iznosa zajma na 957 260 000 EUR s maksimalnim prosječnim dospijećem od 15 godina i razdobljem raspoloživosti od 18 mjeseci kako bi se dopunili nacionalni napori Litve u odgovoru na učinak izbijanja bolesti COVID-19 i socioekonomske posljedice izbijanja te bolesti za radnike i samozaposlene osobe.

(4)

Litva je trebala koristiti dodatni zajam za financiranje programâ skraćenog radnog vremena i sličnih mjera kako je navedeno u članku 3. Provedbene odluke (EU) 2020/1350, kako je izmijenjena Provedbenom odlukom (EU) 2021/678.

(5)

Izbijanje bolesti COVID-19 dovelo je do imobilizacije znatnog dijela radne snage u Litvi. To je dovelo do opetovanih iznenadnih i znatnih povećanja javnih rashoda u Litvi povezanih s mjerama iz članka 3. točaka (a) i (b) Provedbene odluke (EU) 2020/1350.

(6)

Izbijanje bolesti COVID-19 i izvanredne mjere koje je Litva 2020., 2021. i 2022. uvela za ograničavanje izbijanja te bolesti i njezinih socioekonomskih i zdravstvenih posljedica dramatično su utjecali i još uvijek utječu na javne financije. Litva je u 2020. zabilježila deficit opće države od 7,3 % i dug opće države od 46,6 % bruto domaćeg proizvoda (BDP), koji su se na kraju 2021. smanjili na 1,0 %, odnosno 44,3 % BDP-a. U Komisijinoj proljetnoj prognozi 2022. procijenjeno je da će Litva do kraja 2022. zabilježiti deficit opće države od 4,6 % i dug opće države od 42,7 % BDP-a. U Komisijinoj ljetnoj privremenoj prognozi 2022. predviđeno je povećanje BDP-a Litve za 1,9 % u 2022.

(7)

Litva je 8. kolovoza 2022. podnijela zahtjev za dodatnu financijsku pomoć Unije od 141 800 000 EUR kako bi nastavila dopunjavati svoje nacionalne napore poduzete 2020., 2021. i 2022. u odgovoru na učinak izbijanja bolesti COVID-19 i socioekonomske posljedice izbijanja te bolesti za radnike. Posebice, Litva je dodatno produljila ili izmijenila programe skraćenog radnog vremena i slične mjere utvrđene u uvodnim izjavama od 8. do 9.

(8)

U „Zakonu o zapošljavanju br. XII-2470” od 21. lipnja 2016., kako je izmijenjen „Zakonom br. XIII-2822” od 17. ožujka 2020., „Zakonom br. XIII-2846” od 7. travnja 2020., „Zakonom br. XIII-3005” od 4. lipnja 2020. te „Zakonom br. XIV-131” od 23. prosinca 2020., kako je navedeno u članku 3. točki (a) Provedbene odluke (EU) 2020/1350, te kako je on kasnije izmijenjen „Zakonom br. XIV-351” od 27. svibnja 2021. i „Zakonom br. XIV-911” od 20. siječnja 2022., Litva je uvela program subvencija poslodavcima kako bi se pokrile procijenjene plaća za svaku zaposlenu osobu koja se suočava s razdobljem bez posla, kao potporu tijekom karantene i izvanrednog stanja. Prije 1. siječnja 2021. poslodavac je mogao odabrati između subvencija kojima se pokriva 70 % plaće, do najvišeg iznosa od 1,5 puta više od minimalne plaće, ili 90 % plaće (100 % u slučaju zaposlenika u dobi od 60 i više godina), do najvišeg iznosa minimalne plaće. Od 1. siječnja 2021. poslodavac bi mogao primati subvencije kojima se pokriva 100 % plaće, do najvišeg iznosa od 1,5 puta više od minimalne plaće. Poslodavci koji su sudjelovali u programu moraju zadržati najmanje 50 % svojih zaposlenika najmanje tri mjeseca nakon završetka isplate subvencije.

(9)

U skladu sa „Zakonom o zapošljavanju br. XII-2470” od 21. lipnja 2016., kako je izmijenjen „Zakonom br. XIII-3005” od 4. lipnja 2020., kako je navedeno u članku 3. točki (b) Provedbene odluke (EU) 2020/1350, te kako je on kasnije izmijenjene „Zakonom br. XIV-351” od 27. svibnja 2021., prije 1. srpnja 2021. subvencije su se isplaćivale i za zaposlenike koji su se vraćali na posao nakon razdoblja bez posla, i to u razdoblju do šest mjeseci nakon povratka na posao. Podložno gornjoj granici minimalne plaće ili dvostrukom iznosu minimalne plaće, ovisno o gospodarskoj djelatnosti koju obavlja poslodavac, iznos subvencija isplaćenih u prvom i drugom mjesecu nakon povratka na posao mogao bi biti do 100 % plaće zaposlenika, u trećem i četvrtom mjesecu do 50 %, a u petom i šestom mjesecu do 30 %. Od 1. srpnja 2021. subvencije su isplaćivane i za zaposlenike koji se vraćaju na posao nakon razdoblja bez posla, i to u razdoblju do dva mjeseca nakon povratka. Subvencija u prvom mjesecu iznosi 100 % plaće zaposlenika, ali ne više od 0,9 puta minimalne plaće, a u drugom mjesecu iznosi 100 % zaposlenikove plaće, ali ne više od 0,6 puta od minimalne plaće. Te se subvencije mogu smatrati mjerom koja je slična programima skraćenog radnog vremena, kako je navedeno u Uredbi (EU) 2020/672, jer im je cilj bio pružiti dohodovnu potporu zaposlenicima i pomoći im u zadržavanju postojećih radnih odnosa.

(10)

Litva ispunjava uvjete za podnošenje zahtjeva za financijsku pomoć utvrđene u članku 3. Uredbe (EU) 2020/672. Litva je Komisiji dostavila odgovarajuće dokaze o povećanju stvarnih i planiranih javnih rashoda za 1 264 915 309 EUR od 1. veljače 2020. zbog nacionalnih mjera poduzetih za rješavanje socioekonomskih posljedica izbijanja bolesti COVID-19. To je iznenadno i znatno povećanje jer je povezano s proširenjem ili izmjenom postojećih nacionalnih mjera koje su izravno povezane s programima skraćenog radnog vremena i sličnim mjerama kojima je obuhvaćenu znatan udio poduzetnika i radne snage u Litvi. Litva namjerava financirati 144 350 000 EUR iznosa povećanih rashoda s pomoću sredstava Unije i 21 505 309 EUR svojim vlastitim sredstvima.

(11)

Komisija se u skladu s člankom 6. Uredbe (EU) 2020/672 savjetovala s Litvom i provjerila je odnosi li se iznenadno i znatno povećanje stvarnih i planiranih javnih rashoda izravno na programe skraćenog radnog vremena i slične mjere, kako je navedeno u zahtjevu od 8. kolovoza 2022.

(12)

Stoga bi trebalo pružiti financijsku pomoć kako bi se Litvi pomoglo u rješavanju socioekonomskih posljedica ozbiljnih gospodarskih poremećaja uzrokovanih izbijanjem bolesti COVID-19. Komisija bi trebala donijeti odluke o dospijećima, iznosu obrokâ i tranši te njihovoj isplati u bliskoj suradnji s nacionalnim tijelima.

(13)

S obzirom na to da je razdoblje raspoloživosti navedeno u Provedbenoj odluci (EU) 2020/1350 isteklo, potrebno je odrediti novo razdoblje raspoloživosti za dodatnu financijsku pomoć. Razdoblje raspoloživosti financijske pomoći od 18 mjeseci odobreno Provedbenom odlukom (EU) 2020/1350 trebalo bi produljiti za 21 mjesec te bi stoga ukupno razdoblje raspoloživosti trebalo biti 39 mjeseci počevši od prvog dana kada Provedbena odluka (EU) 2020/1350 počne proizvoditi učinke.

(14)

Litva i Komisija trebale bi ovu Odluku uzeti u obzir u sporazumu o zajmu iz članka 8. stavka 2. Uredbe (EU) 2020/672.

(15)

Ovom Odlukom ne bi se trebao dovoditi u pitanje ishod postupaka u vezi s narušavanjem funkcioniranja unutarnjeg tržišta, osobito na temelju članaka 107. i 108. Ugovora. Ona nema prednost pred zahtjevom iz članka 108. Ugovora da države članice obavijeste Komisiju o slučajevima potencijalne državne potpore.

(16)

Litva bi trebala redovito obavješćivati Komisiju o izvršenju planiranih javnih rashoda kako bi Komisija mogla procijeniti u kojoj je mjeri Litva te rashode izvršila.

(17)

Odluka o dodjeli financijske pomoći donesena je uzevši u obzir postojeće i očekivane potrebe Litve, kao i zahtjeve za financijsku pomoć na temelju Uredbe (EU) 2020/672 koje su već podnijele ili ih planiraju podnijeti druge države članice, primjenjujući pritom načela jednakog postupanja, solidarnosti, proporcionalnosti i transparentnosti,

1.

članak 2. mijenja se kako slijedi:

2.

članak 3. zamjenjuje se sljedećim:

(1)

Na zahtjev Grčke od 6. kolovoza 2020. Vijeće je Provedbenom odlukom (EU) 2020/1346 (2) Grčkoj odobrilo financijsku pomoć u obliku zajma u maksimalnom iznosu od 2 728 000 000 EUR s maksimalnim prosječnim dospijećem od 15 godina i razdobljem raspoloživosti od 18 mjeseci kako bi se dopunili nacionalni napori Grčke u odgovoru na učinak izbijanja bolesti COVID-19 i socioekonomske posljedice izbijanja te bolesti za radnike i samozaposlene osobe.

(2)

Grčka je trebala koristiti zajam za financiranje programâ skraćenog radnog vremena i sličnih mjera kako je navedeno u članku 3. Provedbene odluke (EU) 2020/1346.

(3)

Na drugi zahtjev Grčke od 9. ožujka 2021. Vijeće je Provedbenom odlukom (EU) 2021/679 (3) o izmjeni Provedbene odluke (EU) 2020/1346 Grčkoj odobrilo dodatnu financijsku pomoć u iznosu od 2 537 000 000 EUR povećanjem maksimalnog iznosa zajma na 5 265 000 000 EUR s maksimalnim prosječnim dospijećem od 15 godina i razdobljem raspoloživosti od 18 mjeseci kako bi se dopunili nacionalni napori Grčke u odgovoru na učinak izbijanja bolesti COVID-19 i socioekonomske posljedice izbijanja te bolesti za radnike.

(4)

Grčka je trebala koristiti dodatni zajam za financiranje programâ skraćenog radnog vremena i sličnih mjera kako je navedeno u članku 3. Provedbene odluke (EU) 2020/1346, kako je izmijenjena Provedbenom odlukom (EU) 2021/679.

(5)

Izbijanje bolesti COVID-19 imobiliziralo je velik dio radne snage u Grčkoj. To je dovelo do opetovanih iznenadnih i znatnih povećanja javnih rashoda u Grčkoj u vezi s mjerama iz članka 3. točaka (a) i (b) Provedbene odluke (EU) 2020/1346.

(6)

Izbijanje bolesti COVID-19 i izvanredne mjere koje je Grčka 2020., 2021. i 2022. uvela radi ograničavanja izbijanja te bolesti i njezinih socioekonomskih i zdravstvenih posljedica snažno su utjecali te i dalje snažno utječu na javne financije. Grčka je u 2020. zabilježila deficit opće države od 10,2 % i dug opće države od 206,3 % bruto domaćeg proizvoda (BDP), koji su se do kraja 2021. smanjili na 7,4 %, odnosno 193,3 % BDP-a. U Komisijinoj proljetnoj prognozi 2022. procijenjeno je da će Grčka do kraja 2022. zabilježiti deficit opće države od 4,3 % i dug opće države od 185,7 % BDP-a. U Komisijinoj ljetnoj privremenoj prognozi 2022. predviđeno je povećanje BDP-a Grčke za 4,0 % u 2022.

(7)

Grčka je 1. rujna 2022. podnijela zahtjev za dodatnu financijsku pomoć Unije u iznosu od 900 000 000 EUR kako bi nastavila dopunjavati svoje nacionalne napore poduzete 2020., 2021. i 2022. u odgovoru na učinak izbijanja bolesti COVID-19 i socioekonomske posljedice izbijanja te bolesti za radnike. Grčka je osobito dodatno produljila programe skraćenog radnog vremena i slične mjere navedene u uvodnim izjavama 8. i 9.

(8)

Konkretnije, zahtjev Grčke odnosi se na „Pravni akt od 14. ožujka 2020.” (4), kako je naveden u članku 3. točki (a) Provedbene odluke (EU) 2020/1346, kojim je uvedena posebna naknada za zaposlenike u privatnom sektoru čiji su ugovori o radu obustavljeni. Cilj je te mjere zaštititi radna mjesta u trgovačkim društvima koja prestanu poslovati na temelju javnog naloga ili pripadaju gospodarskim sektorima koji su teško pogođeni izbijanjem bolesti COVID-19 te se odnosi na pružanje posebne mjesečne naknade u iznosu od 534 EUR zaposlenicima čiji su ugovori o radu obustavljeni. Preduvjet za korištenje programa jest da poslodavac zadrži isti broj zaposlenika, što znači te iste zaposlenike, u razdoblju koje je jednako razdoblju na koje je ugovor o radu bio obustavljen. Mjera je produljena do 31. siječnja 2022.

(9)

Tijela su usto uvela državno financiranje pokrića socijalnog osiguranja zaposlenika koji primaju posebnu naknadu iz uvodne izjave 8., kako je navedeno u članku 3. točki (b) Provedbene odluke (EU) 2020/1346. Preduvjet za korištenje programa jest da poslodavac zadrži isti broj zaposlenika, što znači te iste zaposlenike, u razdoblju koje je jednako razdoblju na koje je ugovor o radu bio obustavljen.

(10)

Grčka ispunjava uvjete za podnošenje zahtjeva za financijsku pomoć utvrđene u članku 3. Uredbe (EU) 2020/672. Grčka je Komisiji dostavila odgovarajuće dokaze o povećanju stvarnih i planiranih javnih rashoda za 6 477 014 989 EUR od 1. veljače 2020. zbog nacionalnih mjera poduzetih za rješavanje socioekonomskih posljedica izbijanja bolesti COVID-19. To je iznenadno i znatno povećanje jer se odnosi i na proširenje postojećih nacionalnih mjera koje su izravno povezane s programom skraćenog radnog vremena i sličnim mjerama koje obuhvaćaju znatan udio poduzeća i radne snage u Grčkoj. Grčka vlastitim sredstvima namjerava financirati iznos od 312 014 989 EUR.

(11)

Komisija se u skladu s člankom 6. Uredbe (EU) 2020/672 savjetovala s Grčkom i provjerila je odnosi li se iznenadno i znatno povećanje stvarnih i planiranih javnih rashoda izravno na programe skraćenog radnog vremena i slične mjere navedene u zahtjevu od 1. rujna 2022.

(12)

Stoga bi trebalo pružiti financijsku pomoć kako bi se Grčkoj pomoglo u rješavanju socioekonomskih posljedica ozbiljnih gospodarskih poremećaja uzrokovanih izbijanjem bolesti COVID-19. Komisija bi trebala donijeti odluke o dospijećima, iznosu obrokâ i tranši te o njihovoj isplati u bliskoj suradnji s nacionalnim tijelima.

(13)

Budući da je razdoblje raspoloživosti navedeno u Provedbenoj odluci (EU) 2020/1346 isteklo, potrebno je odrediti novo razdoblje raspoloživosti za dodatnu financijsku pomoć. Razdoblje raspoloživosti financijske pomoći od 18 mjeseci odobreno Provedbenom odlukom (EU) 2020/1346 trebalo bi produljiti za 21 mjesec te bi stoga ukupno razdoblje raspoloživosti trebalo biti 39 mjeseci počevši od prvog dana nakon što Provedbena odluka (EU) 2020/1346 počne proizvoditi učinke.

(14)

Grčka i Komisija trebale bi ovu Odluku uzeti u obzir u sporazumu o zajmu iz članka 8. stavka 2. Uredbe (EU) 2020/672.

(15)

Ovom Odlukom ne bi se trebao dovoditi u pitanje ishod postupaka u vezi s narušavanjem funkcioniranja unutarnjeg tržišta, osobito na temelju članaka 107. i 108. Ugovora. Ona nema prednost pred zahtjevom iz članka 108. Ugovora da države članice obavijeste Komisiju o slučajevima potencijalne državne potpore.

(16)

Grčka bi trebala redovito obavješćivati Komisiju o izvršenju planiranih javnih rashoda kako bi Komisija mogla procijeniti u kojoj je mjeri Grčka te rashode izvršila.

(17)

Odluka o dodjeli financijske pomoći donesena je uzevši u obzir postojeće i očekivane potrebe Grčke, kao i zahtjeve za financijsku pomoć na temelju Uredbe (EU) 2020/672 koje su već podnijele ili ih planiraju podnijeti druge države članice, primjenjujući pritom načela jednakog postupanja, solidarnosti, proporcionalnosti i transparentnosti,

1.

članak 2. mijenja se kako slijedi:

2.

članak 3. zamjenjuje se sljedećim:

(1)

Na zahtjev Cipra od 6. kolovoza 2020. Vijeće je Provedbenom odlukom (EU) 2020/1344 (2) Cipru odobrilo financijsku pomoć u obliku zajma u maksimalnom iznosu od 479 070 000 EUR s maksimalnim prosječnim dospijećem od 15 godina i razdobljem raspoloživosti od 18 mjeseci kako bi se dopunili nacionalni napori Cipra u odgovoru na učinak izbijanja bolesti COVID-19 i socioekonomske posljedice izbijanja te bolesti za radnike i samozaposlene osobe.

(2)

Cipar je trebao koristiti zajam za financiranje programâ skraćenog radnog vremena i sličnih mjera kako je navedeno u članku 3. Provedbene odluke (EU) 2020/1344.

(3)

Na drugi zahtjev Cipra od 10. ožujka 2021. Vijeće je Provedbenom odlukom (EU) 2021/680 (3) o izmjeni Provedbene odluke (EU) 2020/1344 Cipru odobrilo dodatnu financijsku pomoć u iznosu od 124 700 000 EUR povećanjem maksimalnog iznosa zajma na 603 770 000 EUR s maksimalnim prosječnim dospijećem od 15 godina i razdobljem raspoloživosti od 18 mjeseci kako bi se dopunili nacionalni napori Cipra u odgovoru na učinak izbijanja bolesti COVID-19 i socioekonomske posljedice izbijanja te bolesti za radnike i samozaposlene osobe.

(4)

Cipar je trebao koristiti dodatni zajam za financiranje programâ skraćenog radnog vremena i sličnih mjera kako je navedeno u članku 3. Provedbene odluke (EU) 2020/1344, kako je izmijenjena Provedbenom odlukom (EU) 2021/680.

(5)

Izbijanje bolesti COVID-19 imobiliziralo je velik dio radne snage u Cipru. To je dovelo do opetovanih iznenadnih i znatnih povećanja javnih rashoda u Cipru u vezi s mjerama iz članka 3. točaka (c), (e), (f), (g), (h) i (i). Provedbene odluke (EU) 2020/1344.

(6)

Izbijanje bolesti COVID-19 i izvanredne mjere koje je Cipar 2020., 2021. i 2022. uveo radi ograničavanja izbijanja te bolesti i njezinih socioekonomskih i zdravstvenih posljedica snažno su utjecali te i dalje snažno utječu na javne financije. Cipar je u 2020. zabilježio deficit opće države od 5,8 % i dug opće države od 115,0 % bruto domaćeg proizvoda (BDP), koji su se do kraja 2021. smanjili na 1,7 %, odnosno 103,6 % BDP-a. U Komisijinoj proljetnoj prognozi 2022. procijenjeno je da će Cipar do kraja 2022. zabilježiti deficit opće države od 0,3 % i dug opće države od 93,9 % BDP-a. U Komisijinoj ljetnoj privremenoj prognozi 2022. predviđeno je povećanje BDP-a Cipra za 3,2 % u 2022.

(7)

Cipar je 5. rujna 2022. podnio zahtjev za dodatnu financijsku pomoć Unije u iznosu od 29 200 000 EUR kako bi nastavio dopunjavati svoje nacionalne napore poduzete 2020., 2021. i 2022. u odgovoru na učinak izbijanja bolesti COVID-19 i socioekonomske posljedice te bolesti za radnike i samozaposlene osobe. Cipar je osobito dodatno produljio ili izmijenio programe skraćenog radnog vremena i slične mjere navedene u uvodnim izjavama od 8. do 13.

(8)

„Zakon 27(I)/2020” (4), „Zakon 49(I)/2020” (5), „Zakon 140(I)/2020” (6), „Zakon 36(I)/2021” (7) i Zakon 120(I)/2021” (8) bili su temelj za uvođenje niza mjesečnih regulatornih administrativnih akata (9) u kojima se utvrđuju mjere za ublažavanje učinka izbijanja bolesti COVID-19. Na temelju tih zakona nadležna tijela uvela su „program potpore trgovačkim društvima zbog djelomične obustave poslovanja”, kako je navedeno u članku 3. točki (c) Provedbene odluke (EU) 2020/1344. Njime se predviđa naknada plaće zaposlenicima onih poduzeća koja su suočena s padom prometa zbog pandemije, pod uvjetom zadržavanja radnih mjesta. Naknada pokriva 60 % zaposlenikove plaće ili 60 % jedinica zaposlenikova socijalnog osiguranja iz 2018., ovisno o tome koji iznos je veći. Naknada iznosi od najviše 1 214 EUR do najmanje 360 EUR mjesečno. Mjera je prvotno bila na snazi za razdoblje od ožujka 2020. do lipnja 2020., a zatim je produljena na razdoblje od siječnja 2021. do kolovoza 2021.

(9)

Nadalje, „Zakon 27(I)/2020”, „Zakon 49(I)/2020”, „Zakon 140(I)/2020”, „Zakon 36(I)/2021” i „Zakon 120(I)/2021” te niz mjesečnih regulatornih administrativnih akata (10) bili su temelj za „posebni program za hotelske jedinice i turistički smještaj”, kako je navedeno u članku 3. točki (e) Provedbene odluke (EU) 2020/1344. Njime se predviđa naknada plaće zaposlenicima u hotelskoj industriji i drugim poduzećima koja pružaju turistički smještaj, a čiji je poslodavac u potpunosti obustavio poslovanje ili je zabilježio pad prometa za više od 40 %. Uvjet za sudjelovanje u programu jest zadržavanje radnih mjesta. Mjera je prvotno bila na snazi za razdoblje od lipnja 2020. do listopada 2020., a zatim je produljena na razdoblje od studenoga 2020. do listopada 2021.

(10)

Osim toga, „Zakon 27(I)/2020”, „Zakon 49(I)/2020”, „Zakon 140(I)/2020”, „Zakon 36(I)/2021” i „Zakon 120(I)/2021” te niz mjesečnih regulatornih administrativnih akata (11) bili su temelj za „posebni program za potporu poduzećima u turističkoj industriji ili na koja utječe turizam ili koja su povezana s poduzećima koja podliježu obveznoj potpunoj obustavi”, kako je navedeno u članku 3. točki (f) Provedbene odluke (EU) 2020/1344. Tim programom predviđa se naknada plaće zaposlenicima u hotelskoj industriji i drugim poduzećima koja pružaju turistički smještaj, a koja su u potpunosti obustavila poslovanje ili su zabilježila pad prometa za više od 40 %, u odnosu na 55 % iz izvornog programa, pod uvjetom zadržavanja radnih mjesta. Mjera je prvotno bila na snazi za razdoblje od lipnja 2020. do kolovoza 2020. te je produljena i izmijenjena kako bi se obuhvatilo razdoblje od rujna 2020. do listopada 2021.

(11)

Nadalje, „Zakon 27(I)/2020”, „Zakon 49(I)/2020”, „Zakon 140(I)/2020”, „Zakon 36(I)/2021” i „Zakon 120(I)/2021” (12) te niz mjesečnih regulatornih administrativnih akata bili su temelj za „posebni program za potporu poduzećima koja obavljaju posebne unaprijed definirane djelatnosti”, kako je navedeno u članku 3. točki (g) Provedbene odluke (EU) 2020/1344. Tim se programom osigurava naknada za dohodak za 50 % osoblja poduzeća koja se priključuju programu. Potpora pokriva 60 % zaposlenikove plaće ili 60 % jedinica zaposlenikova socijalnog osiguranja u odgovarajućoj referentnoj godini, ovisno o tome koji je iznos veći. Naknada iznosi od najviše 1 214 EUR do najmanje 360 EUR mjesečno. Uvjet za sudjelovanje u programu jest zadržavanje radnih mjesta. Mjera je koja prvotno bila na snazi od lipnja 2020. do kolovoza 2020. te je produljena na razdoblje od rujna 2020. do listopada 2021.;

(12)

Osim toga, „programom subvencioniranja” utvrđenim „Dodatnim proračunom u skladu s Privremenim okvirom za mjere državne potpore u svrhu podrške gospodarstvu u aktualnom izbijanju bolesti COVID-19”, kako je navedeno u članku 3. točki (h) Provedbene odluke (EU) 2020/1344, uvedene su subvencije za vrlo mala i mala poduzeća te samozaposlene osobe koje zapošljavaju do 50 zaposlenika. Zatražen je samo dio rashoda koji se odnosi na potporu samozaposlenim osobama i trgovačkim društvima s jednim članom. Tim se subvencijama dodjeljuje jednokratan iznos bespovratnih sredstava za potporu operativnim troškovima malih poduzeća i samozaposlenih osoba. Iznosi jednokratnih bespovratnih sredstava preispitani su za različite kategorije poduzeća na temelju broja zaposlenika. Osim toga, za poduzeća kojima je obustavljeno poslovanje od ožujka 2020. dogovorena su bespovratna sredstva u iznosu od 10 000 EUR za poduzeća s najviše devet zaposlenika i 15 000 EUR za poduzeća s više od devet zaposlenika. Program subvencioniranja može se smatrati mjerom koja je slična programima skraćenog radnog vremena, kako je navedeno u Uredbi (EU) 2020/672, s obzirom na to da je njegov cilj zaštititi samozaposlene osobe ili slične kategorije radnika od smanjenja ili gubitka dohotka. Mjera, koja je prvotno bila na snazi za razdoblje od travnja 2020. do svibnja 2020., produljena je i izmijenjena za studeni 2020. u studenome 2020. Program je ponovno produljen u ožujku 2021. i travnju 2021. i njime su obuhvaćena poduzeća s bilo kojim brojem zaposlenika koja su morala u potpunosti obustaviti poslovanje u skladu s uredbama ministra zdravstva.

(13)

Nadalje, „Zakon 27(I)/2020”, „Zakon 49(I)/2020”, „Zakon 140(I)/2020”, „Zakon 36(I)/2021” i „Zakon 120(I)/2021” te niz mjesečnih regulatornih administrativnih akata (13) bili su temelj za „program naknada u slučaju bolesti”, kako je navedeno u članku 3. točki (i) Provedbene odluke (EU) 2020/1344. Tim programom predviđa se naknada plaće zaposlenicima u privatnom sektoru i samozaposlenim osobama pod uvjetom da su svrstani među ugrožene osobe prema popisu koji je objavilo ministarstvo zdravstva, da su ih tijela stavila u karantenu ili da su zaraženi bolešću COVID-19. Mjera je prvotno bila na snazi za razdoblje od ožujka 2020. do lipnja 2020. te je produljena na razdoblje od studenoga 2020. do lipnja 2021.

(14)

Cipar ispunjava uvjete za podnošenje zahtjeva za financijsku pomoć utvrđene u članku 3. Uredbe (EU) 2020/672. Cipar je Komisiji dostavio odgovarajuće dokaze o povećanju stvarnih i planiranih javnih rashoda za 777 840 000 EUR od 1. veljače 2020. zbog nacionalnih mjera poduzetih za rješavanje socioekonomskih posljedica izbijanja bolesti COVID-19. To je iznenadno i znatno povećanje jer se odnosi i na proširenje postojećih nacionalnih mjera koje su izravno povezane s programoma skraćenog radnog vremena i sličnim mjerama koje obuhvaćaju znatan udio poduzeća i radne snage u Cipru. Cipar namjerava financirati 144 870 000 EUR povećanog iznosa rashoda s pomoću sredstava Unije.

(15)

Komisija se u skladu s člankom 6. Uredbe (EU) 2020/672 savjetovala s Ciprom i provjerila je odnosi li se iznenadno i znatno povećanje stvarnih i planiranih javnih rashoda izravno na programe skraćenog radnog vremena i slične mjere navedene u zahtjevu od 5. rujna 2022.

(16)

Stoga bi trebalo pružiti financijsku pomoć kako bi se Cipru pomoglo u rješavanju socioekonomskih posljedica ozbiljnih gospodarskih poremećaja uzrokovanih izbijanjem bolesti COVID-19. Komisija bi trebala donijeti odluke o dospijećima, iznosu obrokâ i tranši te o njihovoj isplati u bliskoj suradnji s nacionalnim tijelima.

(17)

Budući da je razdoblje dostupnosti navedeno u Provedbenoj odluci (EU) 2020/1344 isteklo, potrebno je odrediti novo razdoblje raspoloživosti za dodatnu financijsku pomoć. Razdoblje raspoloživosti financijske pomoći od 18 mjeseci odobreno Provedbenom odlukom (EU) 2020/1344 trebalo bi produljiti za 21 mjesec te bi stoga ukupno razdoblje raspoloživosti trebalo biti 39 mjeseci počevši od prvog dana nakon što Provedbena odluka (EU) 2020/1344 počne proizvoditi učinke.

(18)

Cipar i Komisija trebali bi ovu Odluku uzeti u obzir u sporazumu o zajmu iz članka 8. stavka 2. Uredbe (EU) 2020/672.

(19)

Ovom Odlukom ne bi se trebao dovoditi u pitanje ishod postupaka u vezi s narušavanjem funkcioniranja unutarnjeg tržišta, osobito na temelju članaka 107. i 108. Ugovora. Ona nema prednost pred zahtjevom iz članka 108. Ugovora da države članice obavijeste Komisiju o slučajevima potencijalne državne potpore.

(20)

Cipar bi trebao redovito obavješćivati Komisiju o izvršenju planiranih javnih rashoda kako bi Komisija mogla procijeniti u kojoj je mjeri Cipar te rashode izvršio.

(21)

Odluka o dodjeli financijske pomoći donesena je uzevši u obzir postojeće i očekivane potrebe Cipra, kao i zahtjeve za financijsku pomoć na temelju Uredbe (EU) 2020/672 koje su već podnijele ili ih planiraju podnijeti druge države članice, primjenjujući pritom načela jednakog postupanja, solidarnosti, proporcionalnosti i transparentnosti,

1.

članak 2. mijenja se kako slijedi:

2.

članak 3. zamjenjuje se sljedećim:

(1)

Na zahtjev Portugala od 11. kolovoza 2020. Vijeće je Provedbenom odlukom (EU) 2020/1354 (2) Portugalu odobrilo financijsku pomoć u obliku zajma u maksimalnom iznosu od 5 934 462 488 EUR s maksimalnim prosječnim dospijećem od 15 godina i razdobljem raspoloživosti od 18 mjeseci kako bi se dopunili nacionalni napori Portugala u odgovoru na učinak izbijanja bolesti COVID-19 i socioekonomske posljedice izbijanja te bolesti za radnike i samozaposlene osobe.

(2)

Portugal je trebao koristiti zajam za financiranje programa skraćenog radnog vremena, sličnih mjera i zdravstvenih mjera kako je navedeno u članku 3. Provedbene odluke (EU) 2020/1354.

(3)

Na drugi zahtjev Portugala od 9. prosinca 2021. Vijeće je Provedbenom odlukom (EU) 2022/99 (3) proširilo popis mjera za koje je financijska pomoć već bila odobrena Provedbenom odlukom (EU) 2020/1354 kako bi se dopunili nacionalni napori Portugala u odgovoru na učinak izbijanja bolesti COVID-19 i socioekonomske posljedice izbijanja te bolesti za radnike i samozaposlene osobe.

(4)

Izbijanje bolesti COVID-19 dovelo je do imobilizacije znatnog dijela radne snage u Portugalu. To je dovelo do opetovanih iznenadnih i znatnih povećanja javnih rashoda u Portugalu u vezi s mjerama iz članka 3. Provedbene odluke (EU) 2020/1354.

(5)

Izbijanje bolesti COVID-19 i izvanredne mjere koje je Portugal 2020., 2021. i 2022. uveo radi ograničavanja izbijanja te bolesti i njezinih socioekonomskih i zdravstvenih posljedica snažno su utjecali te i dalje snažno utječu na javne financije. Portugal je u 2020. zabilježio deficit opće države od 5,8 % i dug opće države od 135,2 % bruto domaćeg proizvoda (BDP), koji su se do kraja 2021. smanjili na 2,8 % odnosno 127,4 %. U Komisijinoj proljetnoj prognozi 2022. procijenjeno je da će Portugal do kraja 2022. zabilježiti deficit opće države od 1,9 % i dug opće države od 119,9 % BDP-a. U Komisijinoj ljetnoj privremenoj prognozi 2022. predviđeno je povećanje BDP-a Portugala za 6,5 % u 2022.

(6)

Portugal je 17. rujna 2022. podnio zahtjev za dodatnu financijsku pomoć Unije u iznosu od 300 000 000 EUR kako bi nastavio dopunjavati svoje nacionalne napore poduzete 2020., 2021. i 2022. u odgovoru na učinak izbijanja bolesti COVID-19 i socioekonomske posljedice izbijanja te bolesti za radnike i samozaposlene osobe. Portugal je osobito dodatno proširio ili izmijenio programe skraćenog radnog vremena i slične mjere navedene u uvodnim izjavama od 7. do 21.

(7)

Člancima od 298. do 308. „Zakona br. 7/2009 od 12. veljače”, kako je dodatno utvrđeno člankom 142. „Zakona br. 75-B/2020 od 31. prosinca”, uvodi se mjera kojom se podupire održavanje ugovora o radu privremenim prekidom rada ili skraćivanjem redovnog radnog vremena utvrđena u portugalskom Zakonu o radu. Mjera je opisana u članku 3. točki (a) Provedbene odluke (EU) 2020/1354. Prvotno su poduzeća koja su ispunjavala uvjete mjerom ostvarivala povlasticu u pogledu pokrivanja 70 % naknada zaposlenicima, pri čemu je naknada zaposlenicima iznosila dvije trećine njihove redovne bruto plaće. Ta korekcija od dvije trećine podlijegala je donjoj granici koja je bila jednaka nacionalnoj minimalnoj plaći i gornjoj granici koja je bila jednaka trostrukoj nacionalnoj minimalnoj plaći. Uvjete su ispunjavala poduzeća koja su morala obustaviti svoje poslovne aktivnosti ili su pretrpjela velike gubitke prihoda. Mjera je naknadno proširena, među ostalim privremenim povećanjem naknade zaposlenicima na 100 % njihove redovne bruto plaće.

(8)

„Uredbom sa zakonskom snagom br. 10-G/2020 od 26. ožujka”, kako je izmijenjena „Deklaracijom o ispravku br. 14/2020 od 28. ožujka”, člankom 4. „Uredbe sa zakonskom snagom br. 14-F/2020 od 13. travnja”, člankom 3. „Uredbe sa zakonskom snagom br. 20/2020 od 1. svibnja”, člankom 6. „Uredbe sa zakonskom snagom 20-H/2020 od 14. svibnja”, člankom 2. „Uredbe sa zakonskom snagom br. 27-B/2020 od 19. lipnja” i člankom 2. „Uredbe sa zakonskom snagom br. 6-C/2021 od 15. siječnja” te kako je dodatno utvrđeno člankom 142. „Zakona br. 75-B/2020 od 31. prosinca”, uvedena je nova i pojednostavnjena posebna potpora za održavanje ugovora o radu privremenim prekidom rada ili skraćivanjem redovnog radnog vremena. Mjera je opisana u članku 3. točki (b) Provedbene odluke (EU) 2020/1354. Ta je mjera bila slična mjeri navedenoj u uvodnoj izjavi 7., ali je imala pojednostavnjene postupke kako bi se omogućio brži pristup sredstvima. Prvotno su poduzeća koja su ispunjavala uvjete mjerom ostvarivala povlasticu u pogledu pokrivanja 70 % naknada zaposlenicima, pri čemu je naknada zaposlenicima iznosila dvije trećine njihove redovne bruto plaće, te oslobođenja od plaćanja doprinosa poslodavca za socijalnu sigurnost. Ta korekcija od dvije trećine podlijegala je donjoj granici koja je bila jednaka nacionalnoj minimalnoj plaći i gornjoj granici koja je bila jednaka trostrukoj nacionalnoj minimalnoj plaći. Uvjete su ispunjavala poduzeća koja su morala obustaviti poslovne aktivnosti ili su pretrpjela gubitak prihoda od najmanje 40 % u razdoblju od 30 dana prije zahtjeva za potporu, u usporedbi s istim mjesecom prethodne godine ili s mjesečnim prosjekom za dva mjeseca prije tog razdoblja. Mjera je naknadno više puta proširena, među ostalim privremenim povećanjem naknade zaposlenicima na 100 % njihove redovne bruto plaće u određenim okolnostima. Budući da oslobođenje od plaćanja doprinosa za socijalnu sigurnost čini izgubljeni državni prihod, za potrebe Uredbe (EU) 2020/672 može se smatrati jednakim javnim rashodima.

(9)

Člankom 5. stavkom 2. i člancima od 7. do 9. „Uredbe sa zakonskom snagom br. 10-G/2020 od 26. ožujka” utvrđeno je da su poduzeća, ako su koristila mjere iz uvodne izjave 7. ili 8. i provodila program osposobljavanja koji su odobrile nacionalne javne službe za zapošljavanje i osposobljavanje („Instituto do Emprego e Formação Profissional”, IEFP) u okviru posebnih strukovnih programa, mogla dobiti naknade za osposobljavanje kako bi se pokrila nadoknada dohotka i povezani troškovi osposobljavanja koje se treba odvijati tijekom radnog vremena, kao alternativa za skraćivanje radnog vremena zaposlenika. Mjera je opisana u članku 3. točki (c) Provedbene odluke (EU) 2020/1354.

(10)

Člancima 4. i 5. „Uredbe sa zakonskom snagom br. 27-B/2020 od 19. lipnja” i člankom 14-A „Uredbe sa zakonskom snagom br. 46-A/2020 od 30. srpnja”, kako je izmijenjena člankom 4. „Uredbe sa zakonskom snagom br. 6-C/2021 od 15. siječnja”, člankom 2. „Uredbe sa zakonskom snagom br. 23-A/2021 od 24. ožujka” i člankom 2. „Uredbe sa zakonskom snagom br. 32/2021 od 12. svibnja” te kako je određeno „Uredbom Vlade br. 102-A/2021 od 14. svibnja” uvedena je nova posebna mjera potpore poduzećima za nastavak poslovnih aktivnosti. Mjera je opisana u članku 3. točki (d) Provedbene odluke (EU) 2020/1354. Prvotno su, kako bi se olakšao povratak na posao i poduprlo zadržavanje radnih mjesta, poduzeća čiji su zaposlenici koristili mjere iz uvodne izjave 7. ili 8. mogla dobiti naknadu jednaku nacionalnoj minimalnoj plaći po odgovarajućem zaposleniku koja se isplaćivala u jednom obroku ili dvostrukoj nacionalnoj minimalnoj plaći po takvom zaposleniku koja se isplaćivala u fazama tijekom šest mjeseci. Kada se potpora isplaćivala u fazama, poduzeća su mogla iskoristiti i djelomično oslobođenje od plaćanja doprinosa za socijalnu sigurnost pojedinog poslodavca u odnosu na relevantne zaposlenike u visini od 50 %. Mjera je naknadno proširena nekoliko puta, među ostalim uvrštavanjem među poduzeća koja ispunjavaju uvjete mikropoduzeća čiji su zaposlenici koristili mjeru iz uvodne izjave 12., koja su stoga mogla primiti naknadu jednaku dvostrukoj nacionalnoj minimalnoj plaći po takvom zaposleniku, isplaćenu u fazama tijekom šest mjeseci.

(11)

Člankom 3. „Uredbe sa zakonskom snagom br. 27-B/2020 od 19. lipnja”, kako je izmijenjena člankom 2. „Uredbe sa zakonskom snagom br. 58-A/2020 od 14. kolovoza”, uveden je novi dodatak za stabilizaciju dohotka za zaposlenike koji koriste mjere iz uvodne izjave 7. ili 8. tijekom najmanje jednog mjeseca (kasnije precizirano kao 30 uzastopnih dana) u razdoblju od travnja do lipnja 2020. Mjera je opisana u članku 3. točki (e) Provedbene odluke (EU) 2020/1354. Uvjete su ispunjavali zaposlenici čija bruto plaća u odnosu na veljaču 2020. nije premašila dvostruku nacionalnu minimalnu plaću. Zaposlenici su imali pravo na naknadu jednaku razlici između bruto plaće u veljači 2020. i plaće u razdoblju u kojem su zaposlenici bili obuhvaćeni jednom od dviju prethodno navedenih mjera, s donjom granicom od 100 EUR i gornjom granicom od 351 EUR.

(12)

Člankom 4. „Uredbe sa zakonskom snagom br. 46-A/2020 od 30. srpnja”, kako je izmijenjena člankom 2. „Uredbe sa zakonskom snagom br. 90/2020 od 19. listopada”, člankom 142. „Zakona br. 75-B/2020 od 31. prosinca”, člankom 3. „Uredbe sa zakonskom snagom br. 6-C/2021 od 15. siječnja”, člankom 2. „Uredbe sa zakonskom snagom br. 23-A/2021 od 24. ožujka” i člankom 2. „Uredbe sa zakonskom snagom br. 71-A/2021 od 13. kolovoza” uvedena je nova i progresivna posebna potpora za održavanje ugovora o radu privremenim skraćivanjem redovnog radnog vremena. Mjera je opisana u članku 3. točki (f) Provedbene odluke (EU) 2020/1354. Prvotno je u okviru te mjere poduzećima koja ispunjavaju uvjete osigurano pokrivanje 70 % iznosa naknade zaposlenicima za neodrađene sate, pri čemu je ta nadoknada iznosila dvije trećine njihove redovne bruto plaće za neodrađene sate u kolovozu i rujnu 2020. te četiri petine njihove redovne bruto plaće za neodrađene sate u razdoblju od listopada do prosinca 2020. Donja granica za dobivenu ukupnu bruto plaću zaposlenika bila je jednaka nacionalnoj minimalnoj plaći.

Mjerom je bilo osigurano i potpuno ili djelomično oslobođenje od plaćanja doprinosa za socijalnu sigurnost pojedinog poslodavca, koje se utvrđivalo ovisno o tome jesu li poduzeća koja ispunjavaju uvjete mikropoduzeća, mala i srednja poduzeća ili velika poduzeća. Uvjete su ispunjavala poduzeća koja su morala obustaviti poslovne aktivnosti ili su pretrpjela gubitak prihoda od najmanje 40 % u razdoblju od 30 dana prije zahtjeva za potporu, u usporedbi s istim mjesecom prethodne godine ili s mjesečnim prosjekom za dva mjeseca prije tog razdoblja. Maksimalno privremeno skraćivanje redovnog radnog vremena bilo je utvrđeno na način da se povećava u skladu s iznosom gubitka prihoda poduzeća koja ispunjavaju uvjete. Mjera je naknadno proširena nekoliko puta, među ostalim uvrštavanjem među poduzeća koja ispunjavaju uvjete poduzeća koja su pretrpjela gubitak prihoda od najmanje 25 %, ponovnim utvrđivanjem maksimalnog privremenog skraćivanja redovnog radnog vremena u skladu s iznosom gubitka prihoda poduzeća koja ispunjavaju uvjete, privremenim povećanjem naknade zaposlenicima na 100 % njihove redovne bruto plaće za neodrađene sate te uvođenjem postupnog ukidanja olakšica za doprinose poslodavaca za socijalnu sigurnost. Budući da oslobođenje od plaćanja doprinosa za socijalnu sigurnost čini izgubljeni državni prihod, za potrebe Uredbe (EU) 2020/672 može se smatrati jednakim javnim rashodima.

(13)

Člankom 26. „Uredbe sa zakonskom snagom br. 10-A/2020 od 13. ožujka”, kako je izmijenjena člankom 2. „Uredbe sa zakonskom snagom br. 12-A/2020 od 6. travnja”, člankom 2. „Uredbe sa zakonskom snagom br. 14-F/2020 od 13. travnja”, člankom 4. „Uredbe sa zakonskom snagom br. 20-C/2020 od 7. svibnja”, člankom 9. „Zakona br. 27-A/2020 od 24. srpnja” i člankom 2. „Zakona br. 31/2020 od 11. kolovoza” te člankom 325.-G „Zakona br. 2/2020 od 31. ožujka”, kako je dodano člankom 3. „Zakona br. 27-A/2020 od 24. srpnja”, uvedena je nova posebna mjera potpore za samozaposlene osobe, neformalne radnike i rukovoditelje. Mjera je opisana u članku 3. točki (g) Provedbene odluke (EU) 2020/1354. Prvotno je tom mjerom osigurana mjesečna naknada jednaka prijavljenom osobnom dohotku, uz gornju granicu jednaku portugalskom indeksu socijalne potpore („Indexante dos Apoios Sociais”, IAS, koji je 2020. iznosio 438,81 EUR). Uvjete su ispunjavale osobe koje su obustavile svoje poslovne aktivnosti. Mjera je naknadno proširena nekoliko puta, među ostalim uvrštavanjem među osobe koje ispunjavaju uvjete osobe koje su pretrpjele gubitke prihoda od najmanje 40 % u razdoblju od 30 dana prije podnošenja zahtjeva za potporu u usporedbi s istim mjesecom prethodne godine ili s mjesečnim prosjekom za dva mjeseca prije tog razdoblja, i prilagođena kako bi mjesečna naknada bila jednaka prijavljenom osobnom dohotku, uz gornju granicu jednaku portugalskom indeksu socijalne potpore ako je prijavljeni osobni dohodak bio niži od 150 % portugalskog indeksa socijalne potpore, ili iznosu od dvije trećine prijavljenog osobnog dohotka, uz gornju granicu jednaku nacionalnoj minimalnoj plaći ako je prijavljeni dohodak pojedinaca bio jednak ili veći od 150 % portugalskog indeksa socijalne potpore, te je utvrđena donja granica od 50 % portugalskog indeksa socijalne potpore.

(14)

Člankom 23. „Uredbe sa zakonskom snagom br. 10-A/2020 od 13. ožujka”, kako je izmijenjena člankom 2. „Uredbe sa zakonskom snagom br. 12-A/2020 od 6. travnja”, i člankom 3. „Zakona br. 16/2021 od 7. travnja”, uvedena je obiteljska naknada za zaposlenike koji ne mogu raditi jer moraju pružati pomoć svojoj djeci mlađoj od 12 godina ili drugim uzdržavanim osobama mlađima od 12 godina ili, neovisno o dobi, osobama s invaliditetom ili kroničnom bolešću. Mjera je opisana u članku 3. točki (h) Provedbene odluke (EU) 2020/1354. Mjerom je osigurana naknada koja odgovara iznosu od dvije trećine redovne bruto plaće, koju su u jednakim dijelovima isplaćivali poslodavac i socijalnu sigurnost, uz donju granicu jednaku nacionalnoj minimalnoj plaći i gornju granicu jednaku trostrukoj nacionalnoj minimalnoj plaći. Ta se mjera može smatrati mjerom sličnom programima skraćenog radnog vremena, kako je navedeno u Uredbi (EU) 2020/672, jer pruža dohodovnu potporu zaposlenicima koja će im pomoći da pokriju troškove skrbi o djeci dok su škole zatvorene i time pomoći roditeljima da nastave raditi, čime se sprečava ugrožavanje radnog odnosa.

(15)

„Uredbom Vlade br. 3485-C/2020 od 19. ožujka”, „Uredbom Vlade br. 4395/2020 od 10. travnja” i „Uredbom Vlade br. 5897-B/2020 od 28. svibnja” uvedena je posebna mjera potpore za održavanje ugovora o radu voditelja izobrazbe s obzirom na otkazivanje stručnog osposobljavanja. Mjera je opisana u članku 3. točki i. Provedbene odluke (EU) 2020/1354. Javna potpora sastojala se od naknade koja je pokrivala plaću voditelja izobrazbe iako se stručno osposobljavanje nije provelo.

(16)

„Uredbom ministara rada, solidarnosti i socijalne sigurnosti te zdravstva br. 2875-A/2020 od 3. ožujka”, člankom 20. „Uredbe sa zakonskom snagom 10-A/2020 od 13. ožujka”, kako je izmijenjena člankom 2. „Uredbe sa zakonskom snagom br. 62-A/2020 od 3. rujna”, i člankom 325.-F „Zakona br. 2/2020 od 31. ožujka”, kako je izmijenjen člankom 3. „Zakona br. 27-A/2020 od 24. srpnja”, uvedena je naknada za bolovanje zbog bolesti COVID-19. Mjera je opisana u članku 3. točki (m) Provedbene odluke Vijeća (EU) 2020/1354. U usporedbi sa standardnim portugalskim programom naknada za bolovanje, odobravanje naknade za bolovanje zbog bolesti COVID-19 nije podlijegalo razdoblju čekanja. Javna potpora sastojala se od naknade koja je bila jednaka redovnoj bruto plaći korisnika.

(17)

Člankom 19. „Uredbe sa zakonskom snagom br. 10-A/2020 od 13. ožujka”, kako je izmijenjena člankom 2. „Uredbe sa zakonskom snagom br. 62-A/2020 od 3. rujna”, i člankom 325.-F „Zakona br. 2/2020 od 31. ožujka”, kako je izmijenjen člankom 3. „Zakona br. 27-A/2020 od 24. srpnja”, uvedena je naknada za zaposlenike i samozaposlene osobe koji privremeno nisu mogli obavljati svoje poslovne aktivnosti zbog profilaktičke izolacije. Mjera je opisana u članku 3. točki (l) Provedbene odluke (EU) 2020/1354. Odobravanje naknade nije podlijegalo razdoblju čekanja. Zaposlenici ili samozaposlene osobe koji su ispunjavali uvjete imali su pravo na naknadu koja je jednaka njihovoj redovnoj bruto plaći.

(18)

„Rezolucijom Vijeća regionalne vlade Azora br. 97/2020 od 8. travnja”, „Rezolucijom Vijeća regionalne vlade Azora br. 120/2020 od 28. travnja”, „Rezolucijom Vijeća regionalne vlade Azora br. 128/2020 od 5. svibnja”, „Rezolucijom Vijeća regionalne vlade Azora br. 129/2020 od 5. svibnja”, „Rezolucijom Vijeća regionalne vlade Azora br. 195/2020 od 15. srpnja”, „Rezolucijom Vijeća regionalne vlade Azora br. 196/2020 od 15. srpnja” i „Rezolucijom Vijeća regionalne vlade Azora br. 200/2020 od 17. srpnja”, uveden je niz regionalnih mjera u autonomnoj regiji Azori koje se odnose na zapošljavanje. Mjere su opisane u članku 3. točki (j) Provedbene odluke (EU) 2020/1354. Posebne mjere, uključujući regionalni dodatak nacionalnim programima za skraćeno radno vrijeme te potporu samozaposlenim osobama i poduzećima za nastavak njihovih poslovnih aktivnosti, bile su namijenjene očuvanju radnih mjesta na Azorima tijekom pandemije bolesti COVID-19. Potpora u okviru tih mjera bila je uvjetovana održavanjem ugovorâ o radu i nastavkom poslovnih aktivnosti poduzeća.

(19)

„Rezolucijom regionalne vlade Madeire br. 101/2020 od 13. ožujka” i „Pravilnikom br. 133-B/2020 Potpredsjedništva regionalne vlade Madeire i Regionalnog tajništva za socijalno uključivanje i građanstvo od 22. travnja” uveden je niz regionalnih mjera u autonomnoj regiji Madeira koje se odnose na zapošljavanje. Mjere su opisane u članku 3. točki (k) Provedbene odluke (EU) 2020/1354. Posebne mjere, uključujući regionalni dodatak nacionalnim programima za skraćeno radno vrijeme te potporu samozaposlenim osobama i poduzećima za nastavak njihovih poslovnih aktivnosti, bile su namijenjene očuvanju radnih mjesta na Madeiri tijekom pandemije bolesti COVID-19. Potpora u okviru tih mjera bila je uvjetovana održavanjem ugovorâ o radu i nastavkom poslovnih aktivnosti poduzeća.

(20)

Člankom 156. „Zakona br. 75-B/2020 od 31. prosinca” i podložno uvjetima utvrđenima u njegovu stavku 2. točkama od (c) do (f), kako je dodatno utvrđeno u „Uredbi Vlade br. 19-A/2021 od 25. siječnja”, i kako je prošireno člankom 12. „Uredbe sa zakonskom snagom br. 104/2021 od 27. studenoga”, uveden je program izvanredne potpore za samozaposlene radnike, radnike bez pristupa drugim mehanizmima socijalne zaštite i rukovoditelje čiji je dohodak posebno pogođen pandemijom bolesti COVID-19. Mjera je opisana u članku 3. točki (r) Provedbene odluke (EU) 2020/1354. U slučaju samozaposlenih radnika mjerom je osigurana naknada jednaka iznosu od dvije trećine smanjenja mjesečnog dohotka radnika, s gornjom granicom od 501,16 EUR. Uvjete su ispunjavali samozaposleni radnici čiji se dohodak smanjio za najmanje 40 % u razdoblju od ožujka do prosinca 2020. u odnosu na 2019.

U slučaju radnika bez pristupa drugim mehanizmima socijalne zaštite mjerom se osigurala: i. za zaposlenike, naknada jednaka razlici između mjesečne referentne vrijednosti od 501,16 EUR i prosječne mjesečne plaće po odrasloj osobi u predmetnom kućanstvu; i ii. za samozaposlene radnike, naknada jednaka iznosu od dvije trećine smanjenja mjesečnog dohotka radnika, s gornjom granicom od 501,16 EUR. U slučaju rukovoditelja mjerom se osigurala naknada koja odgovara njihovu referentnom prosječnom mjesečnom dohotku, ako je njegov iznos niži od 150 % portugalskog indeksa socijalne potpore („Indexante dos Apoios Sociais”, IAS, koji je 2021. iznosio 438,81 EUR), ili iznosu od dvije trećine njihova referentnog prosječnog mjesečnog dohotka, ako je njegov iznos jednak ili viši od tog indeksa. Uvjete su ispunjavali rukovoditelji čije su poslovne aktivnosti privremeno obustavljene zbog pandemije bolesti COVID-19 ili su pretrpjeli gubitak prihoda od najmanje 40 % u razdoblju od 30 dana prije zahtjeva za potporu, u usporedbi s istim mjesecom prethodne godine ili s mjesečnim prosjekom za dva mjeseca prije tog razdoblja. U svim slučajevima donja granica naknade iznosila je 50 EUR, koja se povećavala na 50 % zabilježenog smanjenja mjesečnog dohotka kad je potonje bilo između 50 % i 100 % portugalskog indeksa socijalne potpore, ili na 50 % portugalskog indeksa socijalne potpore kad je smanjenje dohotka premašilo taj indeks.

(21)

Točkom 2.5.1. „Priloga Rezoluciji Vijeća ministara br. 41/2020 od 6. lipnja”, kako je dodatno utvrđeno člancima od 10. do 12. „Uredbe Vlade br. 180/2020 od 3. kolovoza”, i kako je prošireno člancima od 5. do 7. „Priloga Uredbi Vlade br. 37-A/2021 od 15. veljače”, uveden je program socijalne potpore za umjetnike, pisce, tehničare i druge djelatnike u području umjetnosti. Mjera je opisana u članku 3. točki (s) Provedbene odluke (EU) 2020/1354. Tom je mjerom osigurana mjesečna naknada jednaka portugalskom indeksu socijalne potpore („Indexante dos Apoios Sociais”, IAS, koji je 2021. iznosio 438,81 EUR).

(22)

Portugal je dodatno proširio ili izmijenio niz zdravstvenih mjera za suočavanje s pandemijom bolesti COVID-19. To se posebno odnosi na mjere navedene u uvodnim izjavama od 23. do 27.

(23)

„Normom br. 012/2020 od 6. svibnja”, kako je izmijenjena 14. svibnja 2020., i „Normom br. 013/2020 od 10. lipnja”, kako je izmijenjena 23. lipnja 2020., koje je izdala portugalska Glavna uprava za zdravlje, te „Uredbom sa zakonskom snagom br. 10-A/2020 od 13. ožujka” osigurana je kupnja osobne zaštitne opreme koja se treba upotrebljavati na radnom mjestu, posebno u javnim bolnicama, resornim ministarstvima, općinama i autonomnim regijama Azori i Madeira. Mjera je opisana u članku 3. točki (n) Provedbene odluke (EU) 2020/1354.

(24)

„Uredbom sa zakonskom snagom br. 10-A/2020 od 13. ožujka” uvedena je kampanja za higijenu u školama s ciljem osiguranja sigurnog povratka na posao predavača, drugih članova osoblja i učenika. Mjera je opisana u članku 3. točki (o) Provedbene odluke (EU) 2020/1354.

(25)

„Normom br. 012/2020 od 6. svibnja”, kako je izmijenjena 14. svibnja 2020., i „Normom br. 013/2020 od 10. lipnja”, kako je izmijenjena 23. lipnja 2020., koje je izdala portugalska Glavna uprava za zdravlje, osigurano je testiranje na zarazu bolešću COVID-19 bolničkih pacijenata i radnika u javnim bolnicama, kao i zaposlenika staračkih domova i ustanova za skrb o djeci. Mjera je opisana u članku 3. točki (p) Provedbene odluke (EU) 2020/1354.

(26)

Člankom 42.-A „Zakona br. 2/2020 od 31. ožujka”, kako je izmijenjen člankom 3. „Zakona br. 27-A/2020 od 24. srpnja”, i člankom 291. „Zakona br. 75-B/2020 od 31. prosinca” uvedena je nova posebna naknada za radnike u Nacionalnoj zdravstvenoj službi koji su uključeni u borbu protiv izbijanja bolesti COVID-19. Mjera je opisana u članku 3. točki (q) Provedbene odluke (EU) 2020/1354. Mjerom se sastojala od bonusa za uspješnost, koji se isplaćivao samo jednom, a odgovarao je iznosu od 50 % redovne bruto plaće zaposlenika.

(27)

Člankom 6. „Uredbe sa zakonskom snagom br. 10-A/2020 od 13. ožujka” i člancima od 4. do 8. „Uredbe sa zakonskom snagom br. 10-A/2021 od 2. veljače” osigurano je zapošljavanje dodatnih zdravstvenih djelatnika i prekovremeni rad u Nacionalnoj zdravstvenoj službi radi svladavanja izazova povezanih s pandemijom. Mjera je opisana u članku 3. točki (t) Provedbene odluke (EU) 2020/1354.

(28)

Portugal ispunjava uvjete za podnošenje zahtjeva za financijsku pomoć utvrđene u članku 3. Uredbe (EU) 2020/672. Portugal je Komisiji dostavio odgovarajuće dokaze o povećanju stvarnih i planiranih javnih rashoda za 6 920 192 416 EUR od 1. veljače 2020. zbog nacionalnih mjera poduzetih za rješavanje socioekonomskih posljedica izbijanja bolesti COVID-19. To je iznenadno i znatno povećanje jer se odnosi i na proširenje ili izmjenu postojećih nacionalnih mjera koje su izravno povezane s programom skraćenog radnog vremena i sličnim mjerama koje obuhvaćaju znatan udio poduzeća i radne snage u Portugalu. Portugal namjerava financirati 386 417 324 EUR iznosa povećanih rashoda s pomoću sredstava Unije i 299 312 604 EUR svojim vlastitim sredstvima.

(29)

Komisija se u skladu s člankom 6. Uredbe (EU) 2020/672 savjetovala s Portugalom i provjerila je odnosi li se iznenadno i znatno povećanje stvarnih i planiranih javnih rashoda izravno na programe skraćenog radnog vremena i slične mjere te primjenu odgovarajućih zdravstvenih mjera povezanih s izbijanjem bolesti COVID-19, kako je navedeno u zahtjevu od 17. rujna 2022.

(30)

Rashodi za zdravstvene mjere, kako su navedeni u zahtjevu Portugala od 17. rujna 2022. i u uvodnim izjavama od 23. do 27., iznose 1 382 230 075 EUR.

(31)

Stoga bi trebalo pružiti financijsku pomoć kako bi se Portugalu pomoglo u rješavanju socioekonomskih posljedica ozbiljnih gospodarskih poremećaja uzrokovanih izbijanjem bolesti COVID-19. Komisija bi trebala donijeti odluke o dospijećima, iznosu obrokâ i tranši te o njihovoj isplati u bliskoj suradnji s nacionalnim tijelima.

(32)

Budući da je razdoblje raspoloživosti navedeno u Provedbenoj odluci (EU) 2020/1354 isteklo, potrebno je odrediti novo razdoblje raspoloživosti za dodatnu financijsku pomoć. Razdoblje raspoloživosti financijske pomoći od 18 mjeseci odobreno Provedbenom odlukom (EU) 2020/1354 trebalo bi produljiti za 21 mjesec te bi stoga ukupno razdoblje raspoloživosti trebalo biti 39 mjeseci počevši od prvog dana nakon što Provedbena odluka (EU) 2020/1354 počne proizvoditi učinke.

(33)

Portugal i Komisija trebali bi ovu Odluku uzeti u obzir u sporazumu o zajmu iz članka 8. stavka 2. Uredbe (EU) 2020/672.

(34)

Ovom Odlukom ne bi se trebao dovoditi u pitanje ishod mogućih postupaka u vezi s narušavanjem funkcioniranja unutarnjeg tržišta, osobito na temelju članaka 107. i 108. Ugovora. Ona nema prednost pred zahtjevom iz članka 108. Ugovora da države članice obavijeste Komisiju o slučajevima potencijalne državne potpore.

(35)

Portugal bi trebao redovito obavješćivati Komisiju o izvršenju planiranih javnih rashoda kako bi Komisija mogla procijeniti u kojoj je mjeri Portugal te rashode izvršio.

(36)

Odluka o dodjeli financijske pomoći donesena je uzevši u obzir postojeće i očekivane potrebe Portugala, kao i zahtjeve za financijsku pomoć na temelju Uredbe (EU) 2020/672 koje su već podnijele ili ih planiraju podnijeti druge države članice, primjenjujući pritom načela jednakog postupanja, solidarnosti, proporcionalnosti i transparentnosti,

1.

članak 2. mijenja se kako slijedi:

2.

članak 3. zamjenjuje se sljedećim:

(1)

Na zahtjev Češke od 7. kolovoza 2020. Vijeće je Provedbenom odlukom (EU) 2020/1345 (2) Češkoj odobrilo financijsku pomoć u obliku zajma u maksimalnom iznosu od 2 000 000 000 EUR s maksimalnim prosječnim dospijećem od 15 godina i razdobljem raspoloživosti od 18 mjeseci kako bi se dopunili nacionalni napori Češke u odgovoru na učinak izbijanja bolesti COVID-19 i socioekonomske posljedice izbijanja te bolesti za radnike i samozaposlene osobe.

(2)

Češka je trebala koristiti zajam za financiranje programâ skraćenog radnog vremena i sličnih mjera kako je navedeno u članku 3. Provedbene odluke (EU) 2020/1345.

(3)

Izbijanje bolesti COVID-19 imobiliziralo je velik dio radne snage u Češkoj. To je dovelo do opetovanog iznenadnog i znatnog povećanja javnih rashoda u Češkoj u vezi s mjerama iz članka 3. točaka (a), (c), (d) i (e) Provedbene odluke (EU) 2020/1345.

(4)

Izbijanje bolesti COVID-19 i izvanredne mjere koje je Češka 2020., 2021. i 2022. uvela radi ograničavanja izbijanja te bolesti i njezinih socioekonomskih i zdravstvenih posljedica snažno su utjecali te i dalje snažno utječu na javne financije. Češka je u 2020. zabilježila deficit opće države od 5,8 % i dug opće države od 37,7 % bruto domaćeg proizvoda (BDP), koji su se do kraja 2021. povećali na 5,9 %, odnosno 41,9 % BDP-a. U Komisijinoj proljetnoj prognozi 2022. procijenjeno je da će Češka do kraja 2022. zabilježiti deficit opće države od 4,3 % i dug opće države od 42,8 % BDP-a. U Komisijinoj ljetnoj privremenoj prognozi 2022. predviđeno je povećanje BDP-a Češke za 2,3 % u 2022.

(5)

Češka je 22. rujna 2022. podnijela zahtjev za dodatnu financijsku pomoć Unije u iznosu od 2 500 000 000 EUR kako bi nastavila dopunjavati svoje nacionalne napore poduzete 2020., 2021. i 2022. u odgovoru na učinak izbijanja bolesti COVID-19 i socioekonomske posljedice te bolesti za radnike i samozaposlene osobe. Češka je osobito dodatno produljila i izmijenila programe skraćenog radnog vremena i slične mjere utvrđene u uvodnim izjavama od 6. do 9.

(6)

Program skraćenog radnog vremena pod nazivom „Antivirus” iz članka 3. točke (a) Provedbene odluke (EU) 2020/1345 osmišljen je kako bi se nadoknadili troškovi plaća privatnih poslodavaca koji su bili prisiljeni obustaviti ili znatno smanjiti svoju gospodarsku aktivnost, izravno zbog mjera koje su poduzela nadležna tijela (opcija „A”) ili neizravno zbog negativnih gospodarskih učinaka pandemije bolesti COVID-19 (opcija „B”). Pravna je osnova bila Rezolucija Vlade br. 353 od 31. ožujka 2020., kako je izmijenjena, i članak 120. Zakona br. 435/2004 zb. (3) o zapošljavanju, kako je izmijenjen. Program je Rezolucijom Vlade br. 1039 od 14. listopada 2020. produljen i izmijenjen dodavanjem opcije „A plus” kako bi se osigurala puna nadoknada troškova plaća poslodavcima koji su bili prisiljeni obustaviti ili smanjiti svoju aktivnost zbog mjera koje su poduzela nadležna tijela. Program je produljen i na temelju nekoliko vladinih odluka, pri čemu se opcija „A” primjenjivala od 12. ožujka 2020. do 28. veljače 2022., opcija „A plus” od 1. listopada 2020. do 31. svibnja 2021., a opcija „B” od 12. ožujka 2020. do 31. svibnja 2021. te od 1. studenoga 2021. do 31. prosinca 2021.

(7)

Prvim kompenzacijskim dodatkom za samozaposlene osobe, takozvanim programom „Pětadvacítka” iz članka 3. točke (c) Provedbene odluke (EU) 2020/1345, koji je uveden Zakonom br. 159/2020 zb. (4), samozaposlenim osobama koje su bile prisiljene obustaviti ili znatno smanjiti svoju gospodarsku aktivnost više od uobičajene poslovne volatilnosti zbog rizika za javno zdravlje povezanih s bolešću COVID-19 ili kriznih mjera koje su poduzela javna tijela osigurava se kompenzacijski dodatak od CZK 500 po kalendarskom danu po osobi. Program „Pětadvacítka” primjenjivao se od 12. ožujka 2020. do 8. lipnja 2020. Njegova naknadna izmjena, program „jesenskog kompenzacijskog dodatka” uveden Zakonom br. 461/2020 zb. (5), provodio se od 5. listopada 2020. do 15. veljače 2021. i njime je osigurana porezna olakšica od 500 CZK po kalendarskom danu za samozaposlene osobe koje su bile prisiljene obustaviti ili znatno smanjiti svoju gospodarsku aktivnost zbog rizika za javno zdravlje ili kriznih mjera koje su poduzela javna tijela. Zakonom br. 95/2021 zb. (6) i povezanim rezolucijama Vlade (br. 154/2021 (7) i 188/2021 (8)) uvedena je još jedna izmjena pod nazivom „novi kompenzacijski dodatak za 2021.”, koja se primjenjivala od 1. veljače 2021. do 31. svibnja 2021. i kojom se iznos porezne olakšice povećao na 1 000 CZK dnevno. Posljednjom izmjenom kompenzacijskog dodatka za samozaposlene osobe („kompenzacijski dodatak za 2022.”), koja je uvedena Zakonom br. 519/2021 zb. (9), ponovno je utvrđen iznos od 1 000 CZK dnevno, a primjenjivala se od 22. studenoga 2021. do 31. siječnja 2022.

(8)

Pravna je osnova za djelomično izuzeće od plaćanja doprinosa za socijalno i zdravstveno osiguranje samozaposlenih osoba iz članka 3. točke (d) Provedbene odluke (EU) 2020/1345 bio Zakon br. 136/2020 zb. (10) (za socijalno osiguranje) i Zakon br. 134/2020 zb. (11) (za zdravstveno osiguranje). Država je preuzela plaćanje odgovarajućih dospjelih mjesečnih doprinosa za socijalno i zdravstveno osiguranje samozaposlenih osoba od ožujka do kolovoza 2020. Iako je primjena programa završila u kolovozu 2020., dodatne iznose trebalo je isplatiti i 2021. zbog namire povezane s predujmovima koje su samozaposlene osobe platile 2020. Ta mjera za vladu predstavlja neostvareni prihod koji se za potrebe provedbe Uredbe (EU) 2020/672 može smatrati jednakovrijednim javnim rashodima.

(9)

Pravnu osnovu mjere „naknada za skrb” za samozaposlene osobe, kako je navedeno u članku 3. točki (e) Provedbene odluke (EU) 2020/1345, čine rezolucije Vlade br. 262 od 19. ožujka 2020. (12), br. 311 od 26. ožujka 2020., br. 354 od 31. ožujka 2020., br. 514 od 4. svibnja 2020., br. 552 od 18. svibnja 2020., br. 1053 od 16. listopada 2020., br. 1260 od 30. studenoga 2020. i br. 446 od 10. svibnja 2021. te članak 14. Zakona br. 218/2000 zb. (13) o proračunskim pravilima, kako je izmijenjen, koji se primjenjuje na samozaposlene osobe u primarnoj poljoprivrednoj i šumarskoj proizvodnji, i članak 3. točka (h) Zakona br. 47/2002 zb. (14), kako je izmijenjen, o potpori MSP-ovima, koji se primjenjuje na sve ostale samozaposlene osobe. Tim se programom nadoknađuje gubitak prihoda samozaposlenih osoba zbog potrebe da se brinu o djeci ili osobama ovisnima o skrbi zbog zatvaranja ustanova za skrb o djeci i socijalnu skrb. Dnevna potpora iznosila je 424 CZK za ožujak 2020. i 500 CZK za razdoblje od travnja do lipnja 2020. Program je produljen za razdoblje od listopada 2020. do svibnja 2021., a dnevna potpora iznosila je 400 CZK.

(10)

Češka ispunjava uvjete za podnošenje zahtjeva za financijsku pomoć utvrđene u članku 3. Uredbe (EU) 2020/672. Češka je Komisiji dostavila odgovarajuće dokaze o povećanju stvarnih i planiranih javnih rashoda za 5 349 588 352 EUR od 1. veljače 2020. zbog nacionalnih mjera poduzetih za rješavanje socioekonomskih posljedica izbijanja bolesti COVID-19. To je iznenadno i znatno povećanje jer se odnosi i na proširenje postojećih nacionalnih mjera koje su izravno povezane s programom skraćenog radnog vremena i sličnim mjerama koje obuhvaćaju znatan udio poduzeća i radne snage u Češkoj. Češka namjerava financirati 215 333 982 EUR iznosa povećanih rashoda s pomoću sredstava Unije i 634 254 370 EUR svojim vlastitim sredstvima.

(11)

Komisija se u skladu s člankom 6. Uredbe (EU) 2020/672 savjetovala s Češkom i provjerila je odnosi li se iznenadno i znatno povećanje stvarnih i planiranih javnih rashoda izravno na programe skraćenog radnog vremena i slične mjere navedene u zahtjevu od 22. rujna 2022.

(12)

Stoga bi trebalo pružiti financijsku pomoć kako bi se Češkoj pomoglo u rješavanju socioekonomskih posljedica ozbiljnih gospodarskih poremećaja uzrokovanih izbijanjem bolesti COVID-19. Komisija bi trebala donijeti odluke o dospijećima, iznosu obrokâ i tranši te o njihovoj isplati u bliskoj suradnji s nacionalnim tijelima.

(13)

Budući da je razdoblje raspoloživosti navedeno u Provedbenoj odluci (EU) 2020/1345 isteklo, potrebno je odrediti novo razdoblje raspoloživosti za dodatnu financijsku pomoć. Razdoblje raspoloživosti financijske pomoći od 18 mjeseci odobreno Provedbenom odlukom (EU) 2020/1345 trebalo bi produljiti za 21 mjesec te bi stoga ukupno razdoblje raspoloživosti trebalo biti 39 mjeseci počevši od prvog dana nakon što Provedbena odluka (EU) 2020/1345 počela proizvoditi učinke.

(14)

Češka i Komisija trebali bi ovu Odluku uzeti u obzir u sporazumu o zajmu iz članka 8. stavka 2. Uredbe (EU) 2020/672.

(15)

Ovom Odlukom ne bi se trebao dovoditi u pitanje ishod postupaka u vezi s narušavanjem funkcioniranja unutarnjeg tržišta, osobito na temelju članaka 107. i 108. Ugovora. Ona nema prednost pred zahtjevom iz članka 108. Ugovora da države članice obavijeste Komisiju o slučajevima potencijalne državne potpore.

(16)

Češka bi trebala redovito obavješćivati Komisiju o izvršenju planiranih javnih rashoda kako bi Komisija mogla procijeniti u kojoj je mjeri Češka te rashode izvršila.

(17)

Odluka o dodjeli financijske pomoći donesena je uzevši u obzir postojeće i očekivane potrebe Češke, kao i zahtjeve za financijsku pomoć na temelju Uredbe (EU) 2020/672 koje su već podnijele ili ih planiraju podnijeti druge države članice, primjenjujući pritom načela jednakog postupanja, solidarnosti, proporcionalnosti i transparentnosti,

1.

članak 2. mijenja se kako slijedi:

2.

članak 3. zamjenjuje se sljedećim:

(1)

Vijeće je 27. rujna 2010. donijelo Odluku 2010/573/ZVSP (1).

(2)

Na temelju preispitivanja Odluke 2010/573/ZVSP mjere ograničavanja protiv vodstva transnistrijske regije Republike Moldove trebalo bi produljiti do 31. listopada 2023. Vijeće će nakon šest mjeseci preispitati stanje u vezi s mjerama ograničavanja.

(3)

Odluku 2010/573/ZVSP trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

(1)

Vijeće je 31. siječnja 2011. donijelo Odluku 2011/72/ZVSP.

(2)

Na temelju preispitivanja koje je provelo Vijeće trebalo bi izbrisati unose za sedam osoba i informacije o njihovim pravima na obranu i njihovu pravu na djelotvornu sudsku zaštitu.

(3)

Prilog Odluci 2011/72/ZVSP trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

(1)

U skladu s Uredbom (EU) 2019/631 Komisija svake godine mora utvrditi prosječne specifične emisije CO2 i ciljnu vrijednost specifičnih emisija za svakog proizvođača odgovornog za nove osobne automobile i laka gospodarska vozila registrirana u Uniji, Islandu, Norveškoj i, do kalendarske godine 2020., u Ujedinjenoj Kraljevini te za svako udruženje proizvođača. Zatim se na temelju toga utvrđuje učinkovitost proizvođača odnosno udruženja proizvođača u ispunjavanju njihove obveze da ne premaše ciljne vrijednosti specifičnih emisija.

(2)

Izračun prosječnih specifičnih emisija CO2 i ciljnih vrijednosti specifičnih emisija za kalendarsku godinu 2020. temelji se na detaljnim podacima tijela nadležnih za izvješćivanje o registracijama novih osobnih automobila i novih lakih gospodarskih vozila tijekom te kalendarske godine.

(3)

Sve su zemlje dostavile Komisiji svoje podatke za 2020., pri čemu su neke kasnile s dostavom, za koju je rok bio 28. veljače 2021. U svakom slučaju u kojem je nakon provjere Komisija utvrdila da neki podaci nedostaju ili da su očito netočni, Komisija se obratila predmetnim tijelima za izvješćivanje i u dogovoru s njima podatke na odgovarajući način prilagodila ili upotpunila. U slučajevima u kojima se nije mogao postići dogovor s tijelom za izvješćivanje privremeni podaci koje je dostavila ta zemlja nisu prilagođeni.

(4)

Privremeni podaci objavljeni su 29. lipnja 2021. te je Komisija obavijestila 93 proizvođača osobnih automobila i 68 proizvođača lakih gospodarskih vozila, kao i njihova udruženja, o privremenim izračunima njihovih prosječnih specifičnih emisija CO2 i njihovim ciljnim vrijednostima specifičnih emisija za 2020.

(5)

Od proizvođača je zatraženo da provjere privremene podatke u skladu s člankom 7. stavkom 5. Uredbe (EU) 2019/631 i da u roku od tri mjeseca od primitka obavijeste Komisiju o svim pogreškama. Obavijest o pogreškama dostavilo je 63 proizvođača osobnih automobila i 42 proizvođača lakih gospodarskih vozila.

(6)

Privremeni podaci uključivali su korekcijske faktore za osobne automobile izračunane u skladu s člankom 7. stavkom 2. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2017/1153 (2) i za laka gospodarska vozila izračunane u skladu s člankom 6. stavkom 2. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2017/1152 (3). S obzirom na to da su konačni korekcijski faktori bili jednaki 1 za sve proizvođače i njihova udruženja, nije bilo potrebe za korekcijom izračuna prosječnih specifičnih emisija.

(7)

U slučaju dva proizvođača osobnih automobila i jednog proizvođača lakih gospodarskih vozila sva vozila uključena u privremeni skup podataka bila su izvan područja primjene Uredbe (EU) 2019/631. Za jednog proizvođača osobnih automobila ni za jedno vozilo u privremenom skupu podataka nisu prijavljene vrijednosti specifičnih emisija CO2 prema NEDC-u pa taj proizvođač stoga nije uključen u ovu Odluku.

(8)

U slučaju preostalih 30 proizvođača osobnih automobila i 26 proizvođača lakih gospodarskih vozila koji nisu prijavili pogreške u skupovima podataka ili odgovorili na drugi način trebalo bi potvrditi privremene podatke i privremene izračune prosječnih specifičnih emisija i ciljnih vrijednosti specifičnih emisija.

(9)

Komisija je provjerila pogreške koje su prijavili proizvođači i razloge koje su naveli za ispravke te je privremeni skup podataka prema potrebi potvrđen ili izmijenjen. Stoga bi za 93 proizvođača osobnih automobila i 68 proizvođača lakih gospodarskih vozila trebalo potvrditi ili izmijeniti privremene podatke.

(10)

U skladu s člankom 4. Uredbe (EU) 2019/631 trebalo bi se smatrati da proizvođač poštuje svoju ciljnu vrijednost specifičnih emisija ako njegove prosječne specifične emisije CO2 navedene u ovoj Odluci ne prelaze njegovu ciljnu vrijednost specifičnih emisija. Ispunjavanje ciljanih vrijednosti proizvođača koji su članovi udruženja trebalo bi se ocjenjivati na razini udruženja u skladu s člankom 6. te uredbe. Za proizvođače i udruženja kojima je odobreno odstupanje od njihovih ciljnih vrijednosti specifičnih emisija za kalendarsku godinu 2020. u skladu s člankom 10. te uredbe procjenjuje se jesu li prosječne specifične emisije CO2 u skladu s odobrenim ciljnim vrijednostima prema odstupanjima.

(11)

U skladu s člankom 4. stavkom 3. Uredbe (EU) 2019/631 za svakog proizvođača ili udruženje samo se 95 % novih osobnih automobila registriranih tijekom kalendarske godine 2020. odabranih na temelju njihovih razina emisija uzima u obzir za potrebe utvrđivanja prosječnih specifičnih emisija CO2 za tog proizvođača ili udruženje.

(12)

U skladu s člankom 5. Uredbe (EU) 2019/631, za izračun prosječnih specifičnih emisija CO2 proizvođača osobnih automobila svaki novi osobni automobil sa specifičnim emisijama CO2 ispod 50 g CO2/km (NEDC) broji se kao dva osobna automobila za kalendarsku godinu 2020., s maksimalnom olakšicom od 7,5 g CO2/km za svakog proizvođača ili udruženje.

(13)

Uštede CO2 iz inovativnih tehnologija kojima se daje provjereni doprinos smanjenjima emisija CO2 i koje je Komisija odobrila u skladu s člankom 11. Uredbe (EU) 2019/631 („ekoinovacije”) uzimaju se u obzir za izračun prosječnih specifičnih emisija CO2, s maksimalnom olakšicom od 7 g CO2/km za svakog proizvođača ili udruženje. Za kalendarsku godinu 2020. uzimaju se u obzir samo uštede CO2 od ekoinovacija utvrđene upućivanjem na NEDC.

(14)

U izračunu ciljnih vrijednosti specifičnih emisija i prosječnih specifičnih emisija CO2 trebalo bi uzeti u obzir i zapise s oznakom pogreške B, tj. s potpunim podacima o masi u voznom stanju i emisijama CO2 u kojima identifikacijski brojevi vozila nedostaju ili nisu točni. Međutim, trebalo bi uzeti u obzir činjenicu da proizvođači ne mogu provjeriti ni ispraviti te zapise. Stoga je primjereno primijeniti graničnu vrijednost dopuštene pogreške pri određivanju odstupanja od ciljne vrijednosti tog proizvođača.

(15)

Granična vrijednost dopuštene pogreške izračunava se kao razlika između prosječnih specifičnih emisija CO2 i ciljnih vrijednosti specifičnih emisija izračunanih, s jedne strane, uključujući sve registracije vozila koje proizvođač ne može provjeriti i, s druge strane, isključujući te registracije. Neovisno o tome je li razlika pozitivna ili negativna, granična vrijednost dopuštene pogreške primjenjuje se tako da se njome uvijek poboljša položaj proizvođača u pogledu njegove ciljne vrijednosti specifičnih emisija.

(16)

Ako je nakon uzimanja u obzir granične vrijednosti dopuštene pogreške odstupanje od ciljne vrijednosti proizvođača ili udruženja, ovisno o slučaju, veće od nule, premija za prekomjerne emisije određuje se u skladu s člankom 8. Uredbe (EU) 2019/631. To je slučaj sa šest pojedinačnih proizvođača osobnih automobila (Subaru, Jaguar Land Rover, Bentley, DR Motor, Lamborghini i McLaren), dva udruženja proizvođača osobnih automobila (udruženje Suzuki i udruženje Volkswagen-SAIC) i jednim pojedinačnim proizvođačem lakih gospodarskih vozila (Ssangyong).

(17)

U skladu s člankom 2. stavkom 4. Uredbe (EU) 2019/631 proizvođači odgovorni za manje od 1 000 registracija novih vozila u kalendarskoj godini ne moraju biti u skladu s ciljnim vrijednostima specifičnih emisija. Međutim, primjereno je izračunati njihove prosječne specifične emisije i broj registriranih novih vozila te dostaviti te podatke.

(18)

Proizvođače bi trebalo obavijestiti i o vrijednostima koje treba upotrebljavati za izračun ciljnih vrijednosti specifičnih emisija i ciljnih vrijednosti prema odstupanjima za kalendarske godine od 2021. do 2024. u skladu s točkama 4. i 5. dijelova A i B Priloga I. Uredbi (EU) 2019/631.

(19)

Vrijednosti povezane s učinkovitošću proizvođača kako su potvrđene ili izmijenjene ovom Odlukom moglo bi se preispitati ako relevantna nacionalna tijela potvrde postojanje nepravilnosti u vrijednostima emisija CO2 ili vrijednostima mase korištenima u svrhu određivanja poštuju li proizvođači ciljne vrijednosti specifičnih emisija,

(1)

(2)

(3)

(4)

(5)

(6)

(7)

(8)

(9)

(10)

(11)

(12)

(13)

(14)

(15)

(16)

(17)

(18)

(19)

(20)

(21)

(22)

(23)

(24)

(25)

(26)

(27)

(28)

(29)

(30)

(31)

(32)

(33)

(34)

(35)

(36)

(37)

(38)

(39)

(40)

(41)

(42)

(43)

(44)

(45)

(46)

(47)

(48)

(49)

(50)

(51)

(52)

(53)

(54)

(55)

(56)

(57)

(58)

(59)

(60)

(61)

(62)

(63)

(64)

(65)

(66)

(67)

(68)

(69)

(70)

(71)

(72)

(73)

(74)

(75)

(76)

(77)

(78)

(79)

(80)

(81)

(82)

(83)

(84)

(85)

(86)

(87)

(88)

(89)

(90)

(91)

(92)

(93)

(94)

(95)

(96)

(97)

(98)

(99)

(100)

(101)

(102)

(103)

(104)

(105)

(106)

(107)

(108)

(109)

(110)

(111)

(112)

(113)

(114)

(115)

(116)

(117)

(118)

(119)

(120)

(121)

(122)