14.7.2022

Službeni list Europske unije

L 187/1

ODLUKA VIJEĆA (EU) 2022/1206

od 12. srpnja 2022.

o pristupanju Europske unije Konvenciji o priznavanju i izvršenju stranih sudskih odluka u građanskim ili trgovačkim stvarima

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 81. stavak 2. točku (a) i članak 218. stavak 6. drugi podstavak točku (a) podtočku v.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir suglasnost Europskog parlamenta (1),

budući da:

(1)	Konvencija o priznavanju i izvršenju stranih sudskih odluka u građanskim ili trgovačkim stvarima („Konvencija”) sklopljena je 2. srpnja 2019. pod pokroviteljstvom Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu.

(2)

Cilj je Konvencije promicati pristup pravosuđu na svjetskoj razini poboljšanom međunarodnom pravosudnom suradnjom. Konvencijom se osobito nastoje smanjiti rizici i troškovi povezani s prekograničnim sudskim postupcima i rješavanjem sporova te tako potaknuti međunarodna trgovina, ulaganja i mobilnost.

(3)	Unija je aktivno sudjelovala u pregovorima koji su doveli do donošenja Konvencije i dijeli njezine ciljeve.

(4)

Građani i poduzeća u Uniji koji žele da se sudska odluka donesena u Uniji prizna i izvrši u zemlji koja nije članica Unije trenutačno se suočavaju s neujednačenim pravnim okruženjem jer ne postoji sveobuhvatan međunarodni okvir za priznavanje i izvršenje stranih sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima. Povećanjem međunarodnih trgovinskih i investicijskih tokova povećavali se i pravni rizici za građane i poduzeća u Uniji.

(5)

Stoga bi se ta situacija trebala riješiti predvidljivim sustavom prekograničnog priznavanja i izvršenja sudskih odluka u građanskim ili trgovačkim stvarima. Ti se ciljevi mogu postići samo pridržavanjem sustava uzajamnog priznavanja i izvršenja sudskih odluka među državama, poput onoga uspostavljenog Konvencijom. Istodobno bi se Konvencijom omogućilo priznavanje i izvršenje sudskih odluka trećih zemalja u Uniji samo ako se poštuju temeljna načela prava Unije.

(6)	Na temelju članka 26. Konvencije regionalne organizacije za gospodarsko povezivanje koje imaju nadležnost u nekim ili svim pitanjima uređenima Konvencijom, kao što je Unija, mogu potpisati, prihvatiti ili odobriti Konvenciju ili joj pristupiti.

(7)

Na temelju članka 3. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) Unija ima isključivu nadležnost za sklapanje međunarodnog sporazuma u mjeri u kojoj bi njegovo sklapanje moglo utjecati na zajednička pravila Unije ili izmijeniti njihov opseg. Konvencija utječe na zakonodavstvo Unije, posebno na Uredbu (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (2). Stoga Unija ima isključivu nadležnost u svim pitanjima koja se uređuju Konvencijom.

(8)	Na temelju članka 24. stavka 3. i članka 28. Konvencije do pristupanja Konvenciji može doći prije njezina stupanja na snagu.

(9)	Unija bi stoga trebala pristupiti Konvenciji.

(10)	Pri pristupanju Konvenciji Unija bi u skladu s člankom 27. Konvencije trebala izjaviti da izvršava nadležnost u svim pitanjima uređenima Konvencijom. Posljedično, države članice bile bi obvezane Konvencijom na temelju Unijina pristupanja.

(11)

U predmetima koji uključuju nestambene najmove (zakupe), na temelju Uredbe (EU) br. 1215/2012 isključiva nadležnost dodjeljuje se sudovima u državi članici u kojoj se nalazi nekretnina. Konvencija ne uključuje takva pravila o isključivoj nadležnosti u slučaju nestambenih zakupa. Unija bi stoga pri pristupanju Konvenciji trebala izjaviti, u skladu s člankom 18. Konvencije, da je neće primjenjivati na nestambene najmove (zakupe) nekretnina koje se nalaze u Uniji.

(12)	Irsku obvezuje Uredba (EU) br. 1215/2012 te ona stoga sudjeluje u donošenju ove Odluke.

(13)	U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Pristupanje Europske unije Konvenciji o priznavanju i izvršenju stranih sudskih odluka u građanskim ili trgovačkim stvarima odobrava u ime Unije (3).

Članak 2.

Predsjednik Vijeća imenuje jednu ili više osoba ovlaštenih za polaganje, u ime Unije, isprave o pristupu iz članka 24. stavka 4. Konvencije („isprava”).

Članak 3.

Pri polaganju isprave Unija daje sljedeću izjavu u skladu s člankom 27. stavkom 1. Konvencije:

„Europska unija izjavljuje, u skladu s člankom 27. stavkom 1. Konvencije, da izvršava nadležnost u svim pitanjima uređenima ovom Konvencijom. Njezine države članice neće potpisati, ratificirati, prihvatiti ni odobriti Konvenciju, ali su obvezane Konvencijom na temelju toga što joj je pristupila Europska unija.

Za potrebe ove izjave izraz „Europska unija” ne uključuje Kraljevinu Dansku, u skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske priloženom Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije.”.

Članak 4.

Pri polaganju isprave Unija daje sljedeću izjavu, u skladu s člankom 18. Konvencije, o nestambenim najmovima (zakupima) nekretnina:

„Europska unija u skladu s člankom 18. Konvencije izjavljuje da Konvenciju neće primjenjivati na nestambene najmove (zakupe) nekretnina koje se nalaze u Europskoj uniji.”.

Članak 5.

Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja (4).

Sastavljeno u Bruxellesu 12. srpnja 2022.

Za Vijeće

Predsjednik

Z. STANJURA

(1) Suglasnost od 23. lipnja 2022. (još nije objavljena u Službenom listu).

(2) Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 351, 20.12.2012., str. 1.).

(3) Vidjeti stranicu 4. ovoga Službenog lista.

(4) Glavno tajništvo Vijeća objavit će datum stupanja na snagu Konvencije u Službenom listu Europske unije.

14.7.2022

Službeni list Europske unije

L 187/4

KONVENCIJA O PRIZNAVANJU I IZVRŠENJU STRANIH SUDSKIH ODLUKA U GRAĐANSKIM ILI TRGOVAČKIM STVARIMA

Ugovorne stranke ove Konvencije,

želeći promicati djelotvoran pristup pravosuđu za sve i olakšati multilateralnu trgovinu i ulaganje koji se temelje na pravilima te mobilnost s pomoću pravosudne suradnje,

vjerujući da se takva suradnja može pojačati uvođenjem ujednačenog skupa osnovnih pravila o priznavanju i izvršenju stranih sudskih odluka u građanskim ili trgovačkim stvarima kako bi se olakšalo učinkovito priznavanje i izvršenje takvih odluka,

uvjerene da takva pojačana pravosudna suradnja posebice zahtijeva međunarodno pravno uređenje koje pruža veću predvidljivost i sigurnost u odnosu na globalni protok stranih sudskih odluka te koje dopunjuje Konvenciju od 30. lipnja 2005. o sporazumima o izboru suda,

odlučile su o tome sklopiti Konvenciju i dogovorile su se o sljedećim odredbama:

POGLAVLJE I.

PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Područje primjene

1. Ova se Konvencija primjenjuje na priznavanje i izvršenje sudskih odluka u građanskim ili trgovačkim stvarima. Ne primjenjuje se posebice na porezne, carinske i upravne stvari.

2. Ova se Konvencija primjenjuje na priznavanje i izvršenje sudske odluke u jednoj državi ugovornici koju je donio sud druge države ugovornice.

Članak 2.

Isključenja iz područja primjene

1. Ova se Konvencija ne primjenjuje u sljedećim stvarima:

(a)	položaj i pravna sposobnost fizičkih osoba;

(b)	obveze uzdržavanja;

(c)	ostala obiteljskopravna pitanja, uključujući uređivanje imovinskih odnosa u braku i druga prava ili obveze koji proizlaze iz bračnog odnosa ili iz sličnih odnosa;

(d)	oporuke i nasljeđivanje;

(e)	insolventnost, poravnanje, sanacija financijskih institucija i slična pitanja;

(f)	prijevoz putnika i robe;

(g)	prekogranično onečišćenje mora, onečišćenje mora u područjima izvan nacionalne jurisdikcije, onečišćenje mora s brodova, ograničavanje odgovornosti za pomorske tražbine i generalna havarija;

(h)	odgovornost za nuklearnu štetu;

(i)	valjanost, ništavost ili prestanak pravnih osoba ili udruženja fizičkih ili pravnih osoba te valjanost odluka njihovih tijela;

(j)	valjanost upisa u javne registre;

(k)

kleveta;

(l)	privatnost;

(m)	intelektualno vlasništvo;

(n)	aktivnosti oružanih snaga, uključujući aktivnosti njihova osoblja u izvršavanju njihovih službenih dužnosti;

(o)	aktivnosti izvršavanja zakonodavstva, uključujući aktivnosti službenika za izvršavanje zakonodavstva u obavljanju njihovih službenih dužnosti;

(p)

borba protiv monopola (tržišno natjecanje), osim ako se sudska odluka temelji na postupanju koje predstavlja protutržišni sporazum ili usklađeno djelovanje između stvarnih ili potencijalnih konkurenata radi dogovaranja cijena, namještanja ponuda, određivanja ograničenja ili kvota outputa ili podjele tržišta raspodjelom kupaca, dobavljača, područja ili trgovinskih linija, i ako su i takvo postupanje i njegov učinak nastali u državi podrijetla;

(q)	restrukturiranje državnog duga jednostranim državnim mjerama.

2. Sudska odluka nije isključena iz područja primjene ove Konvencije ako se pitanje na koje se ova Konvencija ne primjenjuje pojavilo isključivo kao prethodno pitanje u postupku u kojem je donesena sudska odluka, a ne kao predmet postupka. Posebice, činjenica da se to pitanje pojavilo u okviru obrane ne isključuje sudsku odluku iz primjene Konvencije ako navedeno pitanje nije predmet postupka.

3. Ova se Konvencija ne primjenjuje na arbitražne i srodne postupke.

4. Sudska odluka nije isključena iz područja primjene ove Konvencije samom činjenicom da je država, uključujući vladu, vladinu agenciju ili bilo koju osobu koja djeluje u ime države, stranka u postupku.

5. Ništa u ovoj Konvenciji ne utječe na povlastice i imunitete država ili međunarodnih organizacija u vezi s njima samima i njihovom imovinom.

Članak 3.

Definicije

1. U ovoj Konvenciji:

(a)	„tuženik” znači osoba protiv koje je podnesena tužba ili protutužba u državi podrijetla;

(b)

„sudska odluka” znači svaka odluka suda o meritumu spora, bez obzira na to kako se odluka zove, uključujući rješenje ili nalog, kao i određivanje troškova ili izdataka postupka od strane suda (uključujući sudskog službenika), pod uvjetom da se to određivanje odnosi na odluku o meritumu spora koja se može priznati ili izvršiti na temelju ove Konvencije. Privremena mjera nije sudska odluka.

2. Smatra se da subjekt ili osoba, osim fizičke osobe, ima uobičajeno boravište u državi:

(a)	u kojoj ima zakonsko sjedište;

(b)	u skladu s čijim je pravom osnovan;

(c)	u kojoj ima glavnu upravu; ili

(d)	u kojoj se nalazi njegovo glavno mjesto poslovanja.

POGLAVLJE II.

PRIZNAVANJE I IZVRŠENJE

Članak 4.

Opće odredbe

1. Sudska odluka koju je donio sud države ugovornice (država podrijetla) priznaje se i izvršava u drugoj državi ugovornici (država kojoj je podnesen zahtjev) u skladu s odredbama ovog poglavlja. Priznavanje ili izvršenje može se odbiti samo zbog razloga navedenih u ovoj Konvenciji.

2. U državi kojoj je podnesen zahtjev ne obavlja se preispitivanje merituma sudske odluke. Može se preispitati samo ono što je potrebno za primjenu ove Konvencije.

3. Sudska odluka priznaje se samo ako ima učinak u državi podrijetla i izvršava se samo ako je izvršiva u državi podrijetla.

4. Priznavanje ili izvršenje može se odgoditi ili odbiti ako je sudska odluka iz stavka 3. predmet preispitivanja u državi podrijetla ili ako rok za zahtijevanje redovnog preispitivanja sudske odluke nije istekao. Odbijanje ne sprečava naknadno podnošenje zahtjeva za priznavanje ili izvršenje sudske odluke.

Članak 5.

Osnove za priznavanje i izvršenje

1. Sudska odluka može se priznati i izvršiti ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

(a)	osoba protiv koje se traži priznavanje ili izvršenje imala je uobičajeno boravište u državi podrijetla u trenutku kad je postala stranka u postupku pred sudom podrijetla;

(b)	fizička osoba protiv koje se traži priznavanje ili izvršenje imala je glavno mjesto poslovanja u državi podrijetla u trenutku kad je postala stranka u postupku pred sudom podrijetla, a tužba na kojoj se sudska odluka temelji proizašla je iz aktivnosti tog poduzeća;

(c)	osoba protiv koje se traži priznavanje ili izvršenje jest osoba koja je podnijela tužbu, osim protutužbe, na kojoj se temelji sudska odluka;

(d)

tuženik je imao podružnicu, predstavništvo ili drugu poslovnu jedinicu bez zasebne pravne osobnosti u državi podrijetla u trenutku kad je postao stranka u postupku pred sudom podrijetla, a tužba na kojoj se sudska odluka temelji proizašla je iz aktivnosti te podružnice, predstavništva ili poslovne jedinice;

(e)	tuženik je izričito pristao na nadležnost suda podrijetla tijekom postupka u kojem je donesena sudska odluka;

(f)	tuženik se pozvao na meritum spora pred sudom podrijetla, a da nije osporio nadležnost u roku predviđenom pravom države podrijetla, osim ako je očito da prigovor na nadležnost ili na izvršavanje nadležnosti ne bi imao uspješan ishod u skladu s tim pravom;

(g)

sudska odluka odnosila se na ugovornu obvezu i donio ju je sud države u kojoj je ta obveza izvršena ili je trebala biti izvršena prema

i.	dogovoru stranaka; ili

ii.	pravu koje se primjenjuje na ugovor, ako nije dogovoreno mjesto izvršenja,

osim ako aktivnosti tuženika u vezi s obavljenim poslom očito ne predstavljaju svrhovitu i bitnu vezu s tom državom;

(h)	sudska odluka odnosila se na najam nekretnine (zakup) i donio ju je sud države u kojoj se nekretnina nalazi;

(i)	sudska odluka donesena protiv tuženika odnosila se na ugovornu obvezu osiguranu stvarnim pravom na nekretnini koja se nalazi u državi podrijetla ako je ugovorni zahtjev podnesen zajedno s tužbom protiv istog tuženika u odnosu na to stvarno pravo;

(j)	sudska odluka odnosila se na izvanugovornu obvezu koja proizlazi iz smrti, tjelesne ozljede, štete ili gubitka materijalne imovine, a radnja ili propust koji su izravno prouzročili takvu štetu dogodili su se u državi podrijetla, bez obzira na mjesto nastanka te štete;

(k)

sudska odluka odnosila se na valjanost, uspostavu, učinke, upravljanje ili izmjenu dobrovoljno osnovanog trusta uz pisane dokaze i

i.	u trenutku pokretanja postupka država podrijetla bila je navedena u aktu o osnivanju trusta kao država pred čijim se sudovima rješavaju sporovi o takvim pitanjima; ili

ii.	u trenutku pokretanja postupka država podrijetla izričito je ili implicitno navedena u aktu o osnivanju trusta kao država u kojoj se nalazi glavno upravno sjedište trusta.

Ovaj se podstavak primjenjuje samo na sudske odluke koje se odnose na unutarnje aspekte trusta između osoba koje jesu ili su bile u fiducijarnom odnosu;

(l)

sudska odluka odnosila se na protutužbu

i.	u mjeri u kojoj je izdana u korist protutužitelja, pod uvjetom da je protutužba proizašla iz istog obavljenog posla ili radnje kao tužba; ili

ii.	u mjeri u kojoj je izdana protiv protutužitelja, osim ako je pravom države podrijetla propisano podnošenje protutužbe kako bi se izbjegla prekluzija;

(m)	sudsku odluku je donio sud određen u sporazumu sklopljenom ili dokumentiranom u pisanom obliku ili bilo kojim drugim komunikacijskim sredstvom kojim se omogućuje dostupnost informacija tako da se mogu upotrijebiti za naknadno upućivanje, osim sporazuma o izboru isključivo nadležnog suda.

Za potrebe ovog podstavka „sporazum o izboru isključivo nadležnog suda” znači sporazum koji sklope dvije ili više stranaka i kojim se, za potrebe odlučivanja u sporovima koji su nastali ili bi mogli nastati u vezi s određenim pravnim odnosom, određuju sudovi jedne države ili jedan ili više posebnih sudova jedne države, čime je isključena nadležnost svih drugih sudova.

2. Ako se traži priznavanje ili izvršenje protiv fizičke osobe koja djeluje u prvom redu za osobne, obiteljske ili kućanske potrebe (potrošač) u stvarima koje se odnose na potrošački ugovor ili protiv zaposlenika u stvarima koje se odnose na njegov ugovor o radu

(a)	stavak 1. točka (e) primjenjuje se samo ako je sudu upućena usmena ili pisana suglasnost;

(b)	stavak 1. točke (f), (g) i (m) ne primjenjuju se.

3. Stavak 1. ne primjenjuje se na sudsku odluku kojom je odlučeno o najmu stambene nekretnine (zakup) ili u kojoj je odlučeno o upisu nekretnine. Takva sudska odluka može se priznati i izvršiti samo ako ju je donio sud države u kojoj se nekretnina nalazi.

Članak 6.

Isključiva osnova za priznavanje i izvršenje

Neovisno o članku 5., sudska odluka kojom je odlučeno o stvarnim pravima na nekretninama priznaje se i izvršava samo ako se nekretnina nalazi u državi podrijetla.

Članak 7.

Odbijanje priznavanja i izvršenja

1. Priznavanje ili izvršenje može se odbiti ako:

(a)

dokument kojim je pokrenut postupak ili jednakovrijedan dokument, uključujući izjavu o bitnim elementima zahtjeva:

i.	tuženiku nije bio dostavljen pravodobno i na način koji mu omogućuje pripremanje obrane, osim ako se tuženik pojavio na sudu podrijetla i tamo iznio obranu bez osporavanja dostave, pod uvjetom da pravo države podrijetla dopušta osporavanje dostave; ili

ii.	tuženiku u državi kojoj je podnesen zahtjev bio je dostavljen na način koji nije u skladu s temeljnim načelima države kojoj je podnesen zahtjev o dostavi dokumenata;

(b)	sudska odluka dobivena je prijevarom;

(c)

priznavanje ili izvršenje bilo bi očito nespojivo s javnim poretkom države kojoj je podnesen zahtjev, uključujući situacije u kojima su posebni postupci, koji su za posljedicu imali sudsku odluku, bili nespojivi s temeljnim načelima o pravičnosti postupka te države i situacije koje uključuju povrede sigurnosti ili suverenosti te države;

(d)	postupak pred sudom podrijetla bio je suprotan sporazumu ili odredbi u aktu o osnivanju trusta, na temelju kojih je predmetni spor trebao biti riješen pred sudom države koja nije država podrijetla;

(e)	sudska odluka nije u skladu sa sudskom odlukom koju je donio sud države kojoj je podnesen zahtjev u sporu između istih stranaka; ili

(f)	sudska odluka nije u skladu s prethodnom sudskom odlukom koju je donio sud druge države između istih stranaka u istom predmetu pod uvjetom da prethodna odluka ispunjava uvjete koji su potrebni za njezino priznavanje u državi kojoj je podnesen zahtjev.

2. Priznavanje ili izvršenje može se odgoditi ili odbiti ako je postupak između istih stranaka u istom predmetu u tijeku pred sudom države kojoj je podnesen zahtjev ako:

(a)	postupak pred sudom države kojoj je podnesen zahtjev pokrenut je prije nego što je pokrenut pred sudom podrijetla; i

(b)	postoji uska veza između spora i države kojoj je podnesen zahtjev.

Odbijanje na temelju ovog stavka ne sprečava naknadno podnošenje zahtjeva za priznavanje ili izvršenje sudske odluke.

Članak 8.

Prethodna pitanja

1. Odluka o prethodnom pitanju ne priznaje se niti izvršava na temelju ove Konvencije ako se odnosi na pitanje na koje se ova Konvencija ne primjenjuje ili na pitanje iz članka 6. o kojem je odlučio sud države koja nije država navedena u tom članku.

2. Priznavanje ili izvršenje sudske odluke može se odbiti ako i u mjeri u kojoj se sudska odluka temeljila na odluci o pitanju na koje se ova Konvencija ne primjenjuje ili na pitanju iz članka 6. o kojem je odlučio sud države koja nije država navedena u tom članku.

Članak 9.

Odvojivost

Priznavanje ili izvršenje odvojivog dijela sudske odluke odobrava se u slučaju kad se zahtijeva priznavanje ili izvršenje navedenog dijela ili kad se na temelju ove Konvencije može priznati ili izvršiti samo dio sudske odluke.

Članak 10.

Naknada štete

1. Priznavanje ili izvršenje sudske odluke može se odbiti ako i u mjeri u kojoj se sudskom odlukom dodjeljuje odšteta, uključujući egzemplarnu odštetu ili odštetu u svrhu kažnjavanja, kojom se stranci ne nadoknađuju stvarni gubitak ili pretrpljena šteta.

2. Sud kojem je podnesen zahtjev vodi računa o tome je li i u kojoj je mjeri odšteta koju je dodijelio sud podrijetla namijenjena pokrivanju troškova i izdataka u vezi s postupkom.

Članak 11.

Sudske nagodbe (transactions judiciaires)

Sudske nagodbe (transactions judiciaires) koje je odobrio sud države ugovornice ili koje su sklopljene tijekom postupka pred sudom države ugovornice te koje su izvršive na jednak način kao i sudska odluka u državi podrijetla, izvršavaju su na temelju ove Konvencije na jednak način kao i sudska odluka.

Članak 12.

Dokumenti koje treba podnijeti

1. Stranka koja traži priznavanje ili izvršenje podnosi:

(a)	potpunu i ovjerenu presliku sudske odluke;

(b)	ako je donesena sudska odluka zbog ogluhe, izvornik ili ovjerenu presliku dokumenta kojim se dokazuje da je dokument kojim je pokrenut postupak ili jednakovrijedan dokument dostavljen stranci koja se nije odazvala sudskom pozivu;

(c)	sve dokumente potrebne da se utvrdi da je sudska odluka važeća ili, prema potrebi, da je izvršiva u državi podrijetla;

(d)	u slučaju iz članka 11., potvrdu suda (uključujući sudskog službenika) države podrijetla da su sudska nagodba ili njezin dio izvršivi na jednak način kao i sudska odluka u državi podrijetla.

2. Ako sadržaj sudske odluke ne dopušta sudu kojem je podnesen zahtjev da provjeri jesu li ispunjeni uvjeti iz ovog poglavlja, taj sud može zahtijevati bilo koji drugi potreban dokument.

3. Zahtjevu za priznavanje ili izvršenje može se priložiti dokument u vezi sa sudskom odlukom, koji je izdao sud (uključujući sudskog službenika) države podrijetla, u obliku koji je preporučila i objavila Haška konferencija o međunarodnom privatnom pravu.

4. Ako dokumenti iz ovog članka nisu sastavljeni na službenom jeziku države kojoj je podnesen zahtjev, uz njih se prilaže ovjeren prijevod na službeni jezik, osim ako je pravom države kojoj je podnesen zahtjev predviđeno drukčije.

Članak 13.

Postupak

1. Postupak za priznavanje, proglašenje izvršivosti ili prijavu izvršenja te za izvršenje sudske odluke uređen je pravom države kojoj je podnesen zahtjev, osim ako je ovom Konvencijom predviđeno drukčije. Sud države kojoj je podnesen zahtjev postupa žurno.

2. Sud države kojoj je podnesen zahtjev ne odbija priznavanje ili izvršenje sudske odluke iz ove Konvencije na temelju činjenice da bi priznavanje ili izvršenje trebalo tražiti u drugoj državi.

Članak 14.

Troškovi postupka

1. Nikakvo osiguranje, jamstvo ili depozit, bez obzira na to kako je opisano, ne zahtijeva se od stranke koja u jednoj državi ugovornici zahtijeva izvršenje sudske odluke koju je donio sud druge države ugovornice, isključivo na temelju činjenice da je ta stranka strani državljanin ili da nema domicil ili boravište u državi u kojoj se traži izvršenje sudske odluke.

2. Nalog za plaćanje troškova ili izdataka postupka koji je izdan u državi ugovornici protiv bilo koje osobe koja je izuzeta od zahtjeva u pogledu osiguranja, jamstva ili depozita na temelju stavka 1. ili prava države u kojoj je pokrenut postupak, na zahtjev osobe koja ima pravo na nalog, postaje izvršiv u bilo kojoj drugoj državi ugovornici.

3. Država može izjaviti da ne primjenjuje stavak 1. ili u izjavi odrediti koji njezini sudovi ne primjenjuju stavak 1.

Članak 15.

Priznavanje i izvršenje na temelju nacionalnog prava

Podložno članku 6. ovom se Konvencijom ne sprečava priznavanje ili izvršenje sudskih odluka na temelju nacionalnog prava.

POGLAVLJE III.

OPĆE ODREDBE

Članak 16.

Prijelazna odredba

Ova se Konvencija primjenjuje na priznavanje i izvršenje sudskih odluka ako je, u vrijeme kad je postupak pokrenut u državi podrijetla, Konvencija imala učinak između te države i države kojoj je podnesen zahtjev.

Članak 17.

Izjave kojima se ograničava priznavanje i izvršenje

Država može izjaviti da njezini sudovi mogu odbiti priznavanje ili izvršenje sudske odluke koju je donio sud druge države ugovornice ako su stranke boravište imale u državi kojoj je podnesen zahtjev, a odnos među strankama kao i svi drugi elementi relevantni za spor, izuzev lokacije suda podrijetla, bili su povezani samo s državom kojoj je podnesen zahtjev.

Članak 18.

Izjave u vezi s posebnim pitanjima

1. Ako država ima velik interes da ne primjenjuje ovu Konvenciju na neko posebno pitanje, može izjaviti da na navedeno pitanje neće primjenjivati Konvenciju. Država koja daje takvu izjavu osigurava da izjava nije šira nego što je to potrebno te da je posebno pitanje, koje je isključeno, jasno i točno određeno.

2. Ova se Konvencija, u vezi s tim pitanjem, ne primjenjuje:

(a)	u državi ugovornici koja je dala izjavu;

(b)	u drugim državama ugovornicama u kojima se traži priznavanje ili izvršenje sudske odluke koju je donio sud države ugovornice koja je dala izjavu.

Članak 19.

Izjave u vezi sa sudskim odlukama koje se odnose na državu

1. Država može izjaviti da neće primjenjivati ovu Konvenciju na sudske odluke koje proizlaze iz postupaka u kojima je stranka:

(a)	ta država ili fizička osoba koja djeluje za tu državu; ili

(b)	vladina agencija te države ili fizička osoba koja djeluje za takvu vladinu agenciju.

Država koja daje takvu izjavu osigurava da izjava nije šira nego što je to potrebno te da je isključenje iz područja primjene jasno i točno definirano. U izjavi se ne razlikuje između sudskih odluka u kojima je država, vladina agencija te države ili fizička osoba koja djeluje za bilo koju od njih tuženik ili tužitelj u postupku pred sudom podrijetla.

2. Priznavanje ili izvršenje sudske odluke koju je donio sud države koja je dala izjavu u skladu sa stavkom 1. može se odbiti ako je sudska odluka rezultat postupka u kojem je stranka država koja je dala izjavu ili država kojoj je podnesen zahtjev, jedna od njihovih vladinih agencija ili fizička osoba koja djeluje za bilo koju od njih, u istoj mjeri kako je navedeno u izjavi.

Članak 20.

Ujednačeno tumačenje

Pri tumačenju ove Konvencije vodi se računa o njezinu međunarodnom karakteru i potrebi za promicanjem ujednačenosti njezine primjene.

Članak 21.

Preispitivanje funkcioniranja Konvencije

Glavni tajnik Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu u redovitim vremenskim razmacima organizira preispitivanje funkcioniranja ove Konvencije, uključujući sve izjave, te izvješćuje Vijeće za opće poslove i politiku.

Članak 22.

Neujednačeni pravni sustavi

1. U odnosu na državu ugovornicu u kojoj se u različitim teritorijalnim jedinicama primjenjuju dva ili više pravnih sustava u pogledu bilo kojeg pitanja kojim se bavi ova Konvencija:

(a)	svako upućivanje na pravo ili postupak države smatra se upućivanjem, prema potrebi, na pravo ili postupak koji su na snazi u odgovarajućoj teritorijalnoj jedinici;

(b)	svako upućivanje na sud ili sudove države smatra se upućivanjem, prema potrebi, na sud ili sudove u odgovarajućoj teritorijalnoj jedinici;

(c)	svako upućivanje na povezanost s državom smatra se upućivanjem, prema potrebi, na povezanost s odgovarajućom teritorijalnom jedinicom;

(d)	svako upućivanje na povezujući faktor u vezi s državom smatra se upućivanjem, prema potrebi, na taj povezujući faktor u vezi s odgovarajućom teritorijalnom jedinicom.

2. Neovisno o stavku 1., država ugovornica s dvije ili više teritorijalnih jedinica u kojima se primjenjuju različiti pravni sustavi nije obvezana primjenjivati ovu Konvenciju na situacije koje uključuju samo takve različite teritorijalne jedinice.

3. Sud koji se nalazi u teritorijalnoj jedinici države ugovornice s dvije ili više teritorijalnih jedinica u kojima se primjenjuju različiti pravni sustavi nije obvezan priznati ili izvršiti sudsku odluku druge države ugovornice samo zbog činjenice što je sudska odluka priznata ili izvršena u drugoj teritorijalnoj jedinici iste države ugovornice u skladu s ovom Konvencijom.

4. Ovaj se članak ne primjenjuje na regionalne organizacije za gospodarsko povezivanje.

Članak 23.

Odnos prema drugim međunarodnim instrumentima

1. Ova se Konvencija, koliko je to moguće, tumači tako da bude spojiva s drugim ugovorima koji su na snazi u državama ugovornicama, bez obzira na to jesu li sklopljeni prije ili nakon ove Konvencije.

2. Ova Konvencija ne utječe na primjenu ugovora od strane države ugovornice koji je sklopljen prije ove Konvencije.

3. Ova Konvencija ne utječe na primjenu ugovora od strane države ugovornice koji je sklopljen nakon ove Konvencije u pogledu priznavanja ili izvršenja sudske odluke koju je donio sud države ugovornice koja je također stranka predmetnog ugovora. Ništa u drugom ugovoru ne utječe na obveze iz članka 6. prema državama ugovornicama koje nisu stranke tog ugovora.

4. Ova Konvencija ne utječe na primjenu pravila regionalne organizacije za gospodarsko povezivanje koja je stranka ove Konvencije u pogledu priznavanja ili izvršenja sudske odluke koju je donio sud države ugovornice koja je također država članica regionalne organizacije za gospodarsko povezivanje ako:

(a)	pravila su donesena prije sklapanja ove Konvencije; ili

(b)	pravila su donesena nakon sklapanja ove Konvencije, u mjeri u kojoj ne utječu na obveze iz članka 6. prema državama ugovornicama koje nisu države članice regionalne organizacije za gospodarsku integraciju.

POGLAVLJE IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 24.

Potpisivanje, ratifikacija, prihvat, odobrenje ili pristupanje

1. Ova je Konvencija otvorena za potpisivanje svim državama.

2. Ova Konvencija podliježe ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju od strane država potpisnica.

3. Ovoj Konvenciji mogu pristupiti sve države.

4. Isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu polažu se pri Ministarstvu vanjskih poslova Kraljevine Nizozemske, koja je depozitar Konvencije.

Članak 25.

Izjave u vezi s neujednačenim pravnim sustavima

1. Ako država ima dvije ili više teritorijalnih jedinica u kojima se u odnosu na pitanja kojima se bavi ova Konvencija primjenjuju različiti pravni sustavi, ona može izjaviti da se Konvencija primjenjuje na sve njezine teritorijalne jedinice ili samo na jednu ili više njih. U toj se izjavi izričito navode teritorijalne jedinice na koje se Konvencija primjenjuje.

2. Ako država ne da izjavu na temelju ovog članka, Konvencija se primjenjuje u odnosu na sve teritorijalne jedinice te države.

3. Ovaj se članak ne primjenjuje na regionalne organizacije za gospodarsko povezivanje.

Članak 26.

Regionalne organizacije za gospodarsko povezivanje

1. Regionalna organizacija za gospodarsko povezivanje, koju čine samo suverene države i koja ima nadležnost u nekim ili svim pitanjima koja su uređena ovom Konvencijom, može potpisati, prihvatiti ili odobriti ovu Konvenciju ili joj pristupiti. Regionalna organizacija za gospodarsko povezivanje u tom slučaju ima prava i obveze države ugovornice, u mjeri u kojoj je ta organizacija nadležna u pitanjima uređenima ovom Konvencijom.

2. Regionalna organizacija za gospodarsko povezivanje u trenutku potpisivanja, prihvata, odobrenja ili pristupanja obavješćuje depozitara u pisanom obliku o pitanjima uređenima ovom Konvencijom u vezi s kojima su države članice te organizacije prenijele nadležnost na tu organizaciju. Organizacija bez odgode obavješćuje depozitara u pisanom obliku o svim promjenama svoje nadležnosti, kako je određeno u najnovijoj obavijesti dostavljenoj u skladu s ovim stavkom.

3. Za potrebe stupanja na snagu ove Konvencije, isprava koju položi regionalna organizacija za gospodarsko povezivanje uzima se u obzir samo ako regionalna organizacija za gospodarsko povezivanje izjavi, u skladu s člankom 27. stavkom 1., da njezine države članice neće biti stranke ove Konvencije.

4. Svako upućivanje na „državu ugovornicu“ ili „državu“ u ovoj Konvenciji jednako se primjenjuje, prema potrebi, i na regionalnu organizaciju za gospodarsko povezivanje.

Članak 27.

Regionalna organizacija za gospodarsko povezivanje kao ugovorna stranka bez svojih država članica

1. Regionalna organizacija za gospodarsko povezivanje može u trenutku potpisivanja, prihvata, odobrenja ili pristupanja izjaviti da izvršava nadležnost u svim pitanjima uređenima ovom Konvencijom te da njezine države članice neće biti stranke ove Konvencije, nego da će biti obvezane na temelju potpisivanja, prihvata, odobrenja ili pristupanja organizacije.

2. U slučaju da regionalna organizacija za gospodarsko povezivanje da izjavu u skladu sa stavkom 1., svako upućivanje na „državu ugovornicu” ili „državu” u ovoj Konvenciji jednako se primjenjuje, prema potrebi, i na države članice organizacije.

Članak 28.

Stupanje na snagu

1. Ova Konvencija stupa na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja tijekom kojeg se može dostaviti obavijest u skladu s člankom 29. stavkom 2. u odnosu na drugu državu koja je položila svoju ispravu o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu iz članka 24.

2. Nakon toga ova Konvencija stupa na snagu:

(a)	za svaku državu koja je naknadno ratificira, prihvati, odobri ili joj pristupi, prvog dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja tijekom kojeg se mogu dostaviti obavijesti u skladu s člankom 29. stavkom 2. u odnosu na tu državu;

(b)	za teritorijalnu jedinicu u odnosu na koju se ova Konvencija primjenjuje u skladu s člankom 25. nakon stupanja Konvencije na snagu za državu koja daje izjavu, prvog dana mjeseca koji slijedi nakon isteka tromjesečnog razdoblja od priopćenja izjave iz tog članka.

Članak 29.

Uspostavljanje odnosa na temelju Konvencije

1. Ova Konvencija proizvodi učinke između dvije države ugovornice samo ako nijedna od njih nije obavijestila depozitara o drugoj u skladu sa stavkom 2. ili 3. U nedostatku takve obavijesti, Konvencija proizvodi učinke između dvije države ugovornice od prvog dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja tijekom kojeg se mogu dostaviti obavijesti.

2. Država ugovornica može obavijestiti depozitara u roku od 12 mjeseci od dana kad depozitar izda obavijest iz članka 32. točke (a) da ratifikacija, prihvaćanje, odobrenje ili pristupanje druge države nema učinak uspostavljanja odnosa između tih dviju država na temelju ove Konvencije.

3. Država može obavijestiti depozitara, nakon polaganja svoje isprave na temelju članka 24. stavka 4., da njezina ratifikacija, prihvaćanje, odobrenje ili pristupanje neće imati učinak uspostavljanja odnosa s državom ugovornicom na temelju ove Konvencije.

4. Država ugovornica može u svakom trenutku povući obavijest koju je dostavila na temelju stavka 2. ili 3. Takvo povlačenje proizvodi učinke prvog dana mjeseca koji slijedi nakon isteka tri mjeseca od datuma obavijesti.

Članak 30.

Izjave

1. Izjave iz članaka 14., 17., 18., 19. i 25. mogu se dati prilikom potpisivanja, ratifikacije, prihvata, odobrenja ili pristupanja ili u bilo kojem trenutku nakon toga te se mogu izmijeniti ili povući u bilo kojem trenutku.

2. Izjave, izmjene i povlačenja priopćuju se depozitaru.

3. Izjava dana u trenutku potpisivanja, ratifikacije, prihvata, odobrenja ili pristupanja proizvodi učinke istodobno sa stupanjem na snagu ove Konvencije za dotičnu državu.

4. Izjava dana poslije i svaka izmjena ili povlačenje izjave proizvode učinke od prvog dana mjeseca koji slijedi nakon isteka tromjesečnog razdoblja od dana kad je depozitar primio obavijest.

5. Izjava dana poslije i svaka izmjena ili povlačenje izjave ne primjenjuju se na sudske odluke koje proizlaze iz postupaka koji su već pokrenuti pred sudom podrijetla kad izjava počne proizvoditi učinke.

Članak 31.

Otkaz

1. Država ugovornica ove Konvencije može je otkazati pisanom obaviješću upućenom depozitaru. Otkaz može biti ograničen na određene teritorijalne jedinice neujednačenog pravnog sustava na koje se ova Konvencija primjenjuje.

2. Otkaz proizvodi učinke od prvog dana mjeseca koji slijedi nakon isteka dvanaestomjesečnog razdoblja od dana kad je depozitar primio obavijest. Kad je u obavijesti određeno dulje razdoblje da otkaz počne proizvoditi učinke, otkaz počinje proizvoditi učinke istekom tog duljeg razdoblja od dana kad je depozitar primio obavijest.

Članak 32.

Obavijesti depozitara

Depozitar obavješćuje članice Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu, kao i druge države i regionalne organizacije za gospodarsko povezivanje, koje su potpisale, ratificirale, prihvatile i odobrile Konvenciju ili joj pristupile u skladu s člancima 24., 26. i 27., o sljedećem:

(a)	potpisivanjima, ratifikacijama, prihvatima, odobrenjima i pristupanjima iz članaka 24., 26. i 27.;

(b)	datumu stupanja na snagu ove Konvencije u skladu s člankom 28.;

(c)	obavijestima, izjavama, izmjenama i povlačenjima iz članaka 26., 27., 29. i 30.; i

(d)	otkazima iz članka 31.

U potvrdu toga niže potpisani, za to propisno ovlašteni, potpisali su ovu Konvenciju.

Sastavljeno u Haagu 2. srpnja 2019. na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu su oba teksta jednako vjerodostojna, u jednom primjerku koji se pohranjuje u arhivu Vlade Kraljevine Nizozemske i čiji se ovjereni primjerak diplomatskim putem šalje svakoj članici Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu u vrijeme njezina dvadesetdrugog zasjedanja i svakoj drugoj državi koja je sudjelovala na tom zasjedanju.

14.7.2022

Službeni list Europske unije

L 187/16

UREDBA VIJEĆA (EU) 2022/1207

od 12. srpnja 2022.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 974/98 u vezi s uvođenjem eura u Hrvatskoj

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 140. stavak 3.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (1),

budući da:

(1)	Uredbom Vijeća (EZ) br. 974/98 (2) predviđa se zamjena eurom valuta država članica koje su ispunile potrebne uvjete za usvajanje eura u trenutku kad je Zajednica ušla u treću fazu ekonomske i monetarne unije.

(2)	U skladu s člankom 5. Akta o pristupanju iz 2012. Hrvatska je država članica s odstupanjem kako je utvrđeno u članku 139. stavku 1. Ugovora.

(3)	U skladu s Odlukom Vijeća (EU) 2022/1211 (3) , Hrvatska ispunjava uvjete potrebne za usvajanje eura te odstupanje koje se odnosi na Hrvatsku prestaje s učinkom od 1. siječnja 2023.

(4)	Uvođenje eura u Hrvatskoj zahtijeva proširenje postojećih odredaba o uvođenju eura, koje su utvrđene Uredbom (EZ) br. 974/98, na Hrvatsku.

(5)

Nacionalnim planom Hrvatske za prelazak na euro određuje se da novčanice i kovanice eura trebaju postati zakonsko sredstvo plaćanja u toj državi članici na dan uvođenja eura kao njezine valute. Stoga bi datum usvajanja eura i datum prelaska na gotovinu u eurima trebao biti 1. siječnja 2023. Ne treba primjenjivati razdoblje „postupnog ukidanja”.

(6)	Uredbu (EZ) br. 974/98 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

U Prilogu Uredbi (EZ) br. 974/98 između stavke za Francusku i stavke za Irsku umeće se sljedeća stavka:

„Hrvatska

1. siječnja 2023.

ne”

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu 1. siječnja 2023.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 12. srpnja 2022.

Za Vijeće

Predsjednik

Z. STANJURA

(1) Mišljenje od 4. srpnja 2022. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2) Uredba Vijeća (EZ) br. 974/98 od 3. svibnja 1998. o uvođenju eura (SL L 139, 11.5.1998., str. 1.).

(3) Odluka Vijeća (EU) 2022/1211 od 12. srpnja 2022. o usvajanju eura u Hrvatskoj 1. siječnja 2023. (vidjeti stranicu 31. ovoga Službenog lista).

14.7.2022

Službeni list Europske unije

L 187/18

UREDBA VIJEĆA (EU) 2022/1208

od 12. srpnja 2022.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2866/98 u pogledu stope konverzije eura za Hrvatsku

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 140. stavak 3.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (1),

budući da:

(1)	Uredbom Vijeća (EZ) br. 2866/98 (2) određuju se stope konverzije između eura i valuta država članica koje usvajaju euro od 1. siječnja 1999.

(2)	U skladu s člankom 5. Akta o pristupanju iz 2012. Hrvatska je država članica s odstupanjem u smislu članka 139. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

(3)	Na temelju Odluke Vijeća (EU) 2022/1211 (3) u vezi s usvajanjem eura u Hrvatskoj 1. siječnja 2023. Hrvatska ispunjava potrebne uvjete za usvajanje eura, a odstupanje koje se odnosi na Hrvatsku prestaje s učinkom od 1. siječnja 2023.

(4)	Uvođenje eura u Hrvatskoj zahtijeva donošenje stope konverzije između eura i hrvatske kune. Tu stopu konverzije trebalo bi utvrditi u iznosu od 7,53450 kuna za 1 euro, što odgovara aktualnom središnjem tečaju kune u tečajnom mehanizmu (ERM II).

(5)	Uredbu (EZ) br. 2866/98 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

U članku 1. Uredbe (EZ) br. 2866/98, između stopa konverzije koje se primjenjuju na francuski franak i irsku funtu umeće se sljedeći redak:

„= 7,53450 hrvatskih kuna”.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu 1. siječnja 2023.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 12. srpnja 2022.

Za Vijeće

Predsjednik

Z. STANJURA

(1) Mišljenje od 4. srpnja 2022. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2) Uredba Vijeća (EZ) br. 2866/98 od 31. prosinca 1998. o stopama konverzije između eura i valuta država članica koje usvajaju euro (SL L 359, 31.12.1998., str. 1.).

(3) Odluka Vijeća (EU) 2022/1211 od 12. srpnja 2022. o usvajanju eura u Hrvatskoj 1. siječnja 2023. (vidjeti stranicu 31.. ovoga Službenog lista).

14.7.2022

Službeni list Europske unije

L 187/19

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2022/1209

оd 5. svibnja 2022.

o dopuni Uredbe (EU) 2018/858 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu postupka izricanja upravnih novčanih kazni i metoda za njihov izračun i naplatu

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2018/858 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o homologaciji i nadzoru tržišta motornih vozila i njihovih prikolica te sustavâ, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila, o izmjeni uredaba (EZ) br. 715/2007 i (EZ) br. 595/2009 te o stavljanju izvan snage Direktive 2007/46/EZ (1), a posebno njezin članak 85. stavak 2.,

budući da:

(1)

Odluka Komisije da u skladu s člankom 85. Uredbe (EU) 2018/858 gospodarskom subjektu izrekne upravnu novčanu kaznu, kao potporu korektivnim mjerama i mjerama ograničavanja, treba biti donesena nakon savjetovanja s dotičnim državama članicama i odgovarajućim gospodarskim subjektom ili subjektima u skladu s člankom 53. stavkom 6. Uredbe (EU) 2018/858 te bi se trebala odražavati u odluci o izricanju korektivnih mjera i mjera ograničavanja.

(2)

Potrebno je utvrditi određene postupovne korake kad Komisija namjerava izreći upravne novčane kazne kao potporu korektivnim mjerama i mjerama ograničavanja, nadovezujući se na postupak utvrđen u članku 53. stavku 6. Uredbe (EU) 2018/858. Posebno je važno zajamčiti pravo na saslušanje i pravo na pristup spisu tako da se gospodarskom subjektu omogući pristup relevantnim informacijama i pravo na podnošenje očitovanja zajedno s dokazima potrebnima za takva očitovanja u vezi s namjeravanim izricanjem upravne novčane kazne. Osim toga, potrebno je utvrditi pravila kako bi se osigurala odgovarajuća zaštita podataka koje gospodarski subjekti smatraju povjerljivima.

(3)

Potrebno je utvrditi metodu za izračun upravnih novčanih kazni s obzirom na težinu nesukladnosti. Ta bi metoda trebala biti unaprijed poznata gospodarskim subjektima. Upravne novčane kazne trebale bi odvraćati gospodarske subjekte od kršenja zahtjeva iz Uredbe (EU) 2018/858 i biti razmjerne ozbiljnosti povrede. Budući da se upravne kazne trebaju izricati za određeno nesukladno vozilo, sustav, sastavni dio ili zasebnu tehničku jedinicu, kriterije za izračun novčane kazne trebalo bi razmotriti u skladu s tim. Pri izračunu upravnih novčanih kazni trebalo bi uzeti u obzir svaku neopravdanu gospodarsku prednost ostvarenu prodajom ili distribucijom nesukladnog vozila koja bi mogla narušiti tržišno natjecanje u odnosu na druge gospodarske subjekte koji poštuju pravila. Pri procjeni težine kršenja trebalo bi uzeti u obzir i sve gubitke koje pretrpe potrošači, uključujući promjenu radnog učinka vozila, a koji proizlaze iz nesukladnosti jer takva nesukladnost može dovesti u pitanje zaštitu zdravlja i sigurnosti potrošača koja se nastoji postići tom uredbom. Usto, iznos upravnih novčanih kazni trebao bi biti proporcionalan u odnosu na broj nesukladnih vozila registriranih u Uniji ili na broj nesukladnih sustava, sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica koji su stavljeni na raspolaganje na tržištu u Uniji.

(4)

Pri izračunu upravnih novčanih kazni trebalo bi uzeti u obzir težinu i učinke kršenja, kao i sve otegotne i olakotne čimbenike, a te bi kazne trebale biti odvraćajuće i proporcionalne te takve da poništavaju koristi od nesukladnosti. Otegotni čimbenici trebali bi uključivati utjecaj na sigurnost, zdravlje i okoliš jer je osiguravanje visoke razine sigurnosti, zdravlja i zaštite okoliša utvrđeno kao cilj Uredbe (EU) 2018/858. Uspostava pouzdanog sustava kazni na razini Unije, koji djeluje kao sredstvo odvraćanja putem sankcija za nesukladnost kojom se negativno utječe na sigurnost putnika u vozilu i drugih sudionika u cestovnom prometu te na zaštitu zdravlja ljudi i okoliša, trebala bi doprinijeti postizanju tih ciljeva. Stupanj suradnje gospodarskog subjekta, uključujući korektivne mjere koje je taj gospodarski subjekt poduzeo, treba se smatrati olakotnim elementima pri izračunu upravne novčane kazne.

(5)

Kako bi se olakšalo plaćanje upravnih novčanih kazni, potrebno je utvrditi metodu njihove naplate. Te bi se novčane kazne trebale naplaćivati u skladu s pravilima o povratu novčanih kazni ili drugih sankcija koje izriču institucije Unije utvrđenima u Uredbi (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (2),

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Postupak

1. Prije izricanja upravne novčane kazne gospodarskom subjektu u skladu s člankom 85. stavkom 1. u vezi s člankom 53. Uredbe (EU) 2018/858 Komisija u pisanom obliku obavješćuje gospodarski subjekt i dotične države članice o svojoj namjeri izricanja upravne novčane kazne i navodi razloge za to.

2. Dotičnom gospodarskom subjektu i dotičnim državama članicama daje se rok od najmanje 30 dana od obavijesti u skladu sa stavkom 1. da Komisiji dostave svoje primjedbe u pisanom obliku. Ne dovodeći u pitanje stavak 4., pisane primjedbe zaprimljene nakon isteka tog roka ne uzimaju se u obzir.

3. Dotični gospodarski subjekt i dotične države članice mogu svojim pisanim očitovanjima podnesenima Komisiji priložiti dokaze kojima potkrepljuju svoje primjedbe.

4. Nakon pisanih očitovanja gospodarskog subjekta i dotičnih država članica Komisija može obrazloženim zahtjevom od njih zatražiti dodatne informacije koje trebaju dostaviti u roku navedenom u zahtjevu, a taj rok ne može biti kraći od 15 dana.

5. U iznimnim slučajevima, ako su Komisiji potrebne dodatne informacije, ona može pozvati gospodarski subjekt i dotične države članice da usmeno izraze svoje stajalište na sastanku nakon dovršetka pisanog dijela postupka iz stavaka od 1. do 4.

Članak 2.

Povjerljivost

1. Gospodarski subjekti koji dostavljaju informacije u skladu s člankom 1. navode koje dostavljene podatke smatraju povjerljivima i razloge za to, a prema potrebi do datuma koji odredi Komisija dostavljaju zasebnu verziju dokumenta koja nije povjerljiva i koja sadržava te informacije.

2. Ako gospodarski subjekt nije označio nijednu informaciju kao povjerljivu, Komisija može pretpostaviti da dostavljeni dokumenti ne sadržavaju povjerljive informacije.

3. Ništa u ovom članku ne sprečava Komisiju da dostavljene informacije upotrijebi za dokazivanje nesukladnosti.

Članak 3.

Metoda izračuna upravnih novčanih kazni

1. Radi izračuna iznosa upravnih novčanih kazni Komisija procjenjuje sljedeće iznose:

(a)	gospodarsku ili drugu prednost koju je gospodarski subjekt ostvario kao rezultat nesukladnosti;

(b)	ako je moguće, gubitke za potrošače koji su posljedica nesukladnosti.

Tako procijenjene prednosti i gubici čine osnovu za izračun upravnih novčanih kazni. Ako prednost za gospodarski subjekt ujedno predstavlja gubitak za potrošače, uzima se u obzir samo jednom.

Na temelju iznosa navedenih u točkama a) i b) upravne novčane kazne izračunavaju se uzimajući u obzir broj nesukladnih vozila registriranih na tržištu Unije ili broj dotičnih nesukladnih sustava, sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica koji su stavljeni na raspolaganje na tržištu u Uniji.

2. Pri izračunu iznosa upravnih novčanih kazni Komisija uzima u obzir sve otegotne ili olakotne okolnosti i druge čimbenike.

3. Otegotni čimbenici iz stavka 2. uključuju sljedeće elemente:

(a)	utjecaj na zdravlje i sigurnost osoba ili negativan utjecaj na okoliš zbog snižavanja zahtjeva u pogledu radnog učinka vozila;

(b)	stupanj nepažnje ili namjere gospodarskog subjekta, uključujući svaki pokušaj gospodarskog subjekta da skrije ili prikrije informacije relevantne za utvrđivanje nesukladnosti;

(c)	svako neopravdano odbijanje gospodarskog subjekta da dostavi informacije ili dokaze koje je zatražila Komisija.

4. Olakotni čimbenici iz stavka 2. uključuju sljedeće elemente:

(a)	trud i suradnju gospodarskog subjekta u otkrivanju nesukladnosti;

(b)	sve korektivne mjere koje je gospodarski subjekt samostalno pokrenuo, uključujući njihovu brzinu;

(c)	sve druge razumne i relevantne olakotne čimbenike koje je gospodarski subjekt potkrijepio odgovarajućim dokazima.

5. Ostali čimbenici iz stavka 2. uključuju ponavljanje, učestalost ili trajanje nesukladnosti te druge sankcije izrečene na razini Unije ili na nacionalnoj razini za nesukladnost s pravilima EU-a o homologaciji tijekom deset godina prije utvrđivanja nesukladnosti.

6. Konačna upravna novčana kazna izražena u eurima određuje se u visini kojom se osigurava njezina učinkovitost, proporcionalnost i odvraćajući učinak.

Članak 4.

Metode naplate upravnih novčanih kazni

Upravne novčane kazne moraju se platiti u roku od tri mjeseca od datuma kad je dužnik obaviješten o odluci Komisije, računajući od datuma primitka obavijesti. Te se novčane kazne naplaćuju u skladu s člancima 107. i 108. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046. Može se odobriti dodatno vrijeme za plaćanje u skladu s člankom 104. te uredbe.

Članak 5.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 5. svibnja 2022.

Za Komisiju

Predsjednica

Ursula VON DER LEYEN

(1) SL L 151, 14.6.2018., str. 1.

(2) Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 193, 30.7.2018., str. 1.).

14.7.2022

Službeni list Europske unije

L 187/23

PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2022/1210

оd 13. srpnja 2022.

o utvrđivanju provedbenih tehničkih standarda za primjenu Uredbe (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu formata popisâ upućenih osoba i njihova ažuriranja

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o zlouporabi tržišta (Uredba o zlouporabi tržišta), kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2019/2115 u pogledu promicanja upotrebe rastućih tržišta MSP-ova, te stavljanju izvan snage Direktive 2003/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i direktiva Komisije 2003/124/EZ, 2003/125/EZ i 2004/72/EZ (1), a posebno njezin članak 18. stavak 6. šesti podstavak i članak 18. stavak 9. treći podstavak,

budući da:

(1)

U skladu s člankom 18. Uredbe (EU) br. 596/2014 izdavatelji, sudionici na tržištu emisijskih jedinica, dražbovne platforme, dražbovatelji i kontrolor dražbe ili svaka osoba koja djeluje u njihovo ime ili za njihov račun, obvezni su sastavljati popise upućenih osoba i ažurirati ih u skladu s točnim formatom.

(2)

Određivanjem točnog formata i upotrebom standardnih predložaka trebala bi se olakšati jedinstvena primjena zahtjeva za sastavljanje i ažuriranje popisa upućenih osoba kako je propisano u Uredbi (EU) br. 596/2014. Isto tako trebalo bi se osigurati da nadležna tijela dobiju informacije potrebne za zaštitu integriteta financijskih tržišta i provođenja istrage o mogućoj zlouporabi tržišta.

(3)

Budući da unutar subjekta istodobno mogu postojati razne povlaštene informacije, u popisima upućenih osoba trebalo bi precizno utvrditi one povlaštene informacije kojima su zaposlenici subjekta imali pristup. Stoga bi u popisima upućenih osoba trebalo navesti koje su to konkretne povlaštene informacije (što može uključivati informacije o dogovoru, projektu, korporativnom ili financijskom događaju, objavi financijskih izvještaja ili upozorenjima o dobiti). U tu bi svrhu popise upućenih osoba trebalo podijeliti u dijelove sa zasebnim odjeljcima za svaku konkretnu povlaštenu informaciju. U svakom odjeljku trebale bi biti navedene sve osobe koje imaju pristup istoj konkretnoj povlaštenoj informaciji.

(4)

Kako bi se izbjegli višestruki unosi osobnih podataka istih osoba u različitim odjeljcima popisa upućenih osoba, trebalo bi biti moguće te osobne podatke navesti u zasebnom odjeljku popisa koji se naziva odjeljak stalnih upućenih osoba, koji se ne odnosi na konkretne povlaštene informacije. Odjeljak stalnih upućenih osoba trebao bi uključivati samo one osobe koje zbog prirode svoje dužnosti ili položaja u svakom trenutku imaju pristup svim povlaštenim informacijama unutar subjekta.

(5)

Uredba (EU) br. 596/2014 izmijenjena je Uredbom (EU) 2019/2115 Europskog parlamenta i Vijeća (2), kojom su uvedeni manje strogi zahtjevi za izdavatelje čiji su financijski instrumenti uvršteni za trgovanje na rastućem tržištu MSP-ova (izdavatelji na rastućem tržištu MSP-ova), ograničavanjem upućenih osoba na samo one koje zbog svoje dužnosti ili položaja u izdavatelju imaju redovit pristup povlaštenim informacijama.

(6)

Odstupajući od te odredbe, države članice mogu zahtijevati od izdavatelja na rastućem tržištu MSP-ova da u svoje popise upućenih osoba uključe sve osobe iz članka 18. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) br. 596/2014. Međutim, s obzirom na općenito manje ljudske i financijske resurse MSP-ova, smatralo se razmjernim da upotrebljavaju format koji predstavlja manje administrativno opterećenje u odnosu na format popisa upućenih osoba utvrđen u skladu s člankom 18. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EU) br. 596/2014 te da ograniče sadržaj popisâ na ono što je nužno za identificiranje relevantnih pojedinaca. Ako se od izdavatelja ne zahtijeva da na svojim popisima zadrže osobne podatke za kontakt svojih upućenih osoba, izdavateljima bi se trebalo olakšati prikupljanje i ažuriranje podataka upućenih osoba, a da se pritom nacionalnim nadležnim tijelima ne uskraćuje alat za identifikaciju osoba koje upravljaju povlaštenim informacijama i poslovno kontaktiranje tih osoba. I ti bi izdavatelji trebali imati mogućnost da pojedinosti o osobama koje zbog prirode svoje dužnosti ili položaja imaju u svakom trenutku pristup svim povlaštenim informacijama navedu u odjeljku popisa upućenih osoba koji se odnosi na stalne upućene osobe umjesto da osobne podatke tih osoba dodaju na svaki popis koji se odnosi na određenu transakciju ili događaj. Sadržaj takvih odjeljaka o stalnim upućenim osobama također bi trebao biti ograničen na ono što je nužno za identifikaciju relevantnih pojedinaca.

(7)	Popis upućenih osoba trebao bi sadržavati osobne podatke nužne za identifikaciju upućenih osoba. Svaka obrada osobnih podataka radi uspostave i vođenja popisa upućenih osoba iz članka 18. Uredbe (EU) br. 596/2014 trebala bi biti u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (3).

(8)

Popisi upućenih osoba trebali bi sadržavati i podatke koji mogu pomoći nadležnim tijelima u provođenju istraga i brzoj analizi aktivnosti trgovanja upućenih osoba, utvrđivanju odnosa između upućenih osoba i osoba koje se bave sumnjivim trgovanjem i u identifikaciji kontakata između njih u kritičnim trenucima. Za to su ključni telefonski brojevi jer nadležnim tijelima omogućuju brzo djelovanje i potraživanje zapisa o podatkovnom prometu, ako je to potrebno. Nadalje, takve bi podatke trebalo dostaviti odmah na početku kako nadležno tijelo ne bi ugrozilo integritet istrage ponovnim obraćanjem izdavatelju, sudioniku na tržištu emisijskih jedinica, dražbovnoj platformi, dražbovatelju, kontroloru dražbe ili upućenoj osobi s dodatnim zahtjevima za informacije.

(9)

Kako bi se osiguralo da se popisi upućenih osoba na zahtjev nadležnog tijela mogu staviti na raspolaganje što je prije moguće i da se mogu u svakom trenutku bez odgode ažurirati, popis upućenih osoba trebao bi se čuvati u elektroničkom formatu. Elektronički format trebao bi osigurati da informacije na popisu upućenih osoba ostanu povjerljive. Kako bi se izbjeglo nerazmjerno administrativno opterećivanje izdavatelja na rastućem tržištu MSP-ova, oni mogu voditi popis upućenih osoba u elektroničkom formatu, ali se taj zahtjev ne bi trebao primjenjivati na te izdavatelje, pod uvjetom da je osigurana potpunost, povjerljivost i cjelovitost informacija.

(10)	Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje prilikom dostave popisa upućenih osoba, nadležna tijela trebala bi sama odrediti posebna elektronička sredstva za prijenos, pod uvjetom da ta elektronička sredstva omogućuju da popisi ostanu povjerljivi.

(11)

Radi jasnoće, transparentnosti i pravne sigurnosti, formati svih popisa upućenih osoba iz Uredbe (EU) br. 596/2014 trebali bi se objediniti u jedinstveni pravni akt. Stoga bi ova Uredba trebala sadržavati format popisa upućenih osoba iz članka 18. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) br. 596/2014 i format popisa upućenih osoba iz članka 18. stavka 6. te uredbe. Stoga bi Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2016/347 (4) trebalo staviti izvan snage.

(12)	Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 42. stavkom 1. Uredbe (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (5), koji je dostavio mišljenje 7. lipnja 2021.

(13)	Ova Uredba temelji se na nacrtu provedbenih tehničkih standarda koje je Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala dostavilo Komisiji.

(14)

Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala provelo je otvoreno javno savjetovanje o nacrtu provedbenih tehničkih standarda na kojem se temelji ova Uredba, analiziralo je moguće povezane troškove i koristi te zatražio savjet Interesne skupine za vrijednosne papire i tržišta kapitala osnovane člankom 37. Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (6),

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Popisi upućenih osoba propisani člankom 18. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 596/2014

1. Popisi upućenih osoba koji su propisani člankom 18. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 596/2014 sadržavaju poseban odjeljak za svaku povlaštenu informaciju i sastavljaju se u formatu utvrđenom u predlošku 1. u Prilogu I. ovoj Uredbi.

2. Osobni podaci osoba koje zbog prirode svoje dužnosti ili položaja imaju u svakom trenutku pristup svim povlaštenim informacijama mogu se zasebno navesti u odjeljku stalnih upućenih osoba popisa upućenih osoba. Taj se odjeljak sastavlja u formatu utvrđenom u predlošku 2. iz Priloga I. ovoj Uredbi. Ako je sastavljen odjeljak stalnih upućenih osoba, osobni podaci stalnih upućenih osoba ne uvrštavaju se u posebne odjeljke popisa upućenih osoba iz stavka 1.

3. Popisi upućenih osoba čuvaju se u elektroničkom formatu kojim se u svakom trenutku osigurava sljedeće:

(a)	pristup popisima upućenih osoba ograničen je na jasno identificirane osobe kojima je taj pristup potreban zbog prirode njihove dužnosti ili položaja;

(b)	uključene informacije su točne;

(c)	dostupne su prethodne verzije popisa upućenih osoba.

4. Nadležno tijelo na svojoj internetskoj stranici navodi elektronička sredstva putem kojih se popisi upućenih osoba prenose nadležnom tijelu. Tim elektroničkim sredstvima osigurava se očuvanje potpunosti, cjelovitosti i povjerljivosti informacija tijekom prijenosa.

Članak 2.

Popisi upućenih osoba iz članka 18. stavka 6. Uredbe (EU) br. 596/2014

1. Popis upućenih osoba iz članka 18. stavka 6. prvog podstavka Uredbe (EU) br. 596/2014 može uključivati samo osobne podatke osoba koje imaju redovit pristup povlaštenim informacijama. Taj se popis sastavlja u formatu utvrđenom u Prilogu II.

2. Popisi upućenih osoba koje zahtijevaju države članice u skladu s člankom 18. stavkom 6. drugim podstavkom Uredbe (EU) br. 596/2014 sadržavaju poseban odjeljak za svaku povlaštenu informaciju i sastavljaju se u formatu utvrđenom u predlošku 1. u Prilogu III. ovoj Uredbi.

Pojedinosti o osobama koje zbog prirode svoje dužnosti ili položaja imaju u svakom trenutku pristup svim povlaštenim informacijama mogu se zasebno navesti u odjeljku stalnih upućenih osoba popisa upućenih osoba. Taj odjeljak stalnih upućenih osoba sastavlja se u formatu utvrđenom u predlošku 2. u Prilogu III. ovoj Uredbi. Ako je sastavljen odjeljak stalnih upućenih osoba, osobni podaci stalnih upućenih osoba ne uvrštavaju se u svaki odjeljak popisa upućenih osoba koji odgovara svakoj povlaštenoj informaciji iz prvog podstavka ovog stavka.

3. Popisi upućenih osoba iz stavaka 1. i 2. čuvaju se u bilo kojem obliku kojim se u svakom trenutku tijekom prijenosa nadležnom tijelu osigurava potpunost, cjelovitost i povjerljivost informacija uključenih u te popise.

Članak 3.

Stavljanje izvan snage

Provedbena uredba (EU) 2016/347 stavlja se izvan snage. Upućivanja na uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu.

Članak 4.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 13. srpnja 2022.

Za Komisiju

Predsjednica

Ursula VON DER LEYEN

(1) SL L 173, 12.6.2014., str. 1.

(2) Uredba (EU) 2019/2115 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o izmjeni Direktive 2014/65/EU te uredaba (EU) br. 596/2014 i (EU) 2017/1129 u pogledu promicanja upotrebe rastućih tržišta MSP-ova (SL L 320, 11.12.2019., str. 1.).

(3) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).

(4) Provedbena uredba Komisije (EU) 2016/347 оd 10. ožujka 2016. o utvrđivanju provedbenih tehničkih standarda u vezi s točnim formatom popisa upućenih osoba i za ažuriranje popisa upućenih osoba u skladu s Uredbom (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 65, 11.3.2016., str. 49.).

(5) Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (SL L 295, 21.11.2018., str. 39.).

(6) Uredba (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 84.).

PRILOG I.

PREDLOŽAK 1.

Format popisa upućenih osoba iz članka 1. stavka 1.

Opis izvora određenih povlaštenih informacija [:

Datum i vrijeme izrade ovog odjeljka (tj. kada su određene povlaštene informacije utvrđene): [ gggg-mm-dd; hh:mm UTC (koordinirano svjetsko vrijeme)]

Datum i vrijeme (zadnjeg ažuriranja): [ gggg-mm-dd, hh:mm UTC (koordinirano svjetsko vrijeme)]

Datum prijenosa nadležnom tijelu: [ gggg-mm-dd]

Ime(na) upućene osobe

Prezime(na) upućene osobe

Prezime(na) pri rođenju upućene osobe (ako je različito)

Službeni telefonski brojevi

(izravna telefonska linija na poslu i broj službenog mobitela)

Naziv i adresa poduzeća

Dužnost i razlog zbog kojeg je upućena osoba

Početak pristupa

(datum i vrijeme kada je upućena osoba stekla pristup povlaštenim informacijama)

Prestanak pristupa

(datum i vrijeme kada je upućena osoba prestala imati pristup povlaštenim informacijama)

Nacionalni identifikacijski broj (prema potrebi)

Datum rođenja

Privatni telefonski brojevi (kućni telefonski broj i broj privatnog mobitela)

Potpuna privatna adresa: ulica, kućni broj, mjesto, poštanski broj, zemlja)

[Tekst]

[Brojevi (bez razmaka)]

[Adresa izdavatelja/sudionika na tržištu emisijskih jedinica/dražbovne platforme/dražbovatelja/kontrolora dražbe ili osobe koja djeluje u njihovo ime ili za njihov račun

[Tekst kojim se opisuje uloga, dužnost i razlog zbog kojeg se ta osoba nalazi na ovom popisu]

[gggg-mm-dd, hh:mm UTC]

[Broj i/ili tekst]

[gggg-mm-dd]

[Brojevi (bez razmaka)]

[Tekst]

PREDLOŽAK 2.

Format za odjeljak stalnih upućenih osoba u popisima upućenih osoba iz članka 1. stavka 2.

Datum i vrijeme izrade ovog odjeljka: [ gggg-mm-dd, hh:mm UTC (koordinirano svjetsko vrijeme)]

Datum i vrijeme (zadnjeg ažuriranja): [ gggg-mm-dd, hh:mm UTC (koordinirano svjetsko vrijeme)]

Datum prijenosa nadležnom tijelu: [ gggg-mm-dd]

Ime(na) upućene osobe

Prezime(na) upućene osobe

Prezime(na) pri rođenju upućene osobe (ako je različito)

Službeni telefonski broj ili brojevi (izravna telefonska linija na poslu i broj službenog mobitela)

Naziv i adresa poduzeća

Dužnost i razlog zbog kojeg je upućena osoba

Uključena

(datum i vrijeme kada je upućena osoba uključena u odjeljak trajno upućenih osoba)

Nacionalni identifikacijski broj (prema potrebi)

Datum rođenja

Potpuna privatna adresa

(ulica, kućni broj, mjesto, poštanski broj, zemlja) (ako su dostupni u trenutku kada nadležno tijelo podnosi zahtjev)

Privatni telefonski brojevi

(kućni telefonski broj i broj privatnog mobitela)

[Tekst]

[Brojevi (bez razmaka)]

[Adresa izdavatelja ili osobe koja djeluje u njegovo ime ili za njegov račun]

[Tekst kojim se opisuje uloga, dužnost i razlog zbog kojeg se ta osoba nalazi na ovom popisu]

[gggg-mm-dd, hh:mm UTC]

[Broj i/ili tekst]

gggg-mm-dd za datum rođenja]

[Tekst]

[Brojevi (bez razmaka)]

PRILOG II.

Format popisa osobnih podataka osoba koje imaju redovit pristup povlaštenim informacijama iz članka 2. stavka 1.

Datum i vrijeme izrade popisa upućenih osoba: [ gggg-mm-dd, hh:mm UTC (koordinirano svjetsko vrijeme)]

Datum i vrijeme (zadnjeg ažuriranja): [ gggg-mm-dd, hh:mm UTC (koordinirano svjetsko vrijeme)]

Datum prijenosa nadležnom tijelu: [ gggg-mm-dd]

Ime(na) upućene osobe

Prezime(na) upućene osobe

Prezime(na) pri rođenju upućene osobe (ako je različito)

Službeni telefonski broj ili brojevi (izravna telefonska linija na poslu i broj službenog mobitela)

Naziv i adresa poduzeća

Dužnost i razlog zbog kojeg je upućena osoba

Početak pristupa

(datum i vrijeme kada je upućena osoba stekla redoviti pristup povlaštenim informacijama)

Prestanak pristupa

(datum i vrijeme kada je osoba prestala imati pristup povlaštenim informacijama)

Nacionalni identifikacijski broj (prema potrebi) ili datum rođenja

Potpuna privatna adresa

(ulica, kućni broj, mjesto, poštanski broj, zemlja) (ako su dostupni u trenutku kada nadležno tijelo podnosi zahtjev)

Privatni telefonski brojevi

(kućni telefonski broj i broj privatnog mobitela)

(Ako su dostupni u trenutku kada nadležno tijelo podnosi zahtjev)

[Tekst]

[Brojevi (bez razmaka)]

[Adresa izdavatelja]

[Tekst kojim se opisuje uloga, dužnost i razlog zbog kojeg se ta osoba nalazi na popisu upućenih osoba/]

[gggg-mm-dd, hh:mm UTC]

[Broj i/ili tekst ili gggg-mm-dd za datum rođenja]

[Tekst]

[Brojevi (bez razmaka)]

PRILOG III.

PREDLOŽAK 1.

Format popisa upućenih osoba iz članka 2. stavka 2. prvog podstavka

Opis izvora određenih povlaštenih informacija:

Datum i vrijeme izrade ovog odjeljka (tj. kada su određene povlaštene informacije utvrđene): [gggg-mm-dd, hh:mm UTC (koordinirano svjetsko vrijeme)]

Datum i vrijeme (zadnjeg ažuriranja): [ gggg-mm-dd, hh:mm UTC (koordinirano svjetsko vrijeme)]

Datum prijenosa nadležnom tijelu: [gggg-mm-dd]

Ime(na) upućene osobe

Prezime(na) upućene osobe

Službeni telefonski brojevi

(izravna telefonska linija na poslu i broj službenog mobitela)

Dužnost ili razlog imenovanja upućenom osobom

Početak pristupa

(datum i vrijeme kada je upućena osoba stekla pristup povlaštenim informacijama)

Prestanak rada

(datum i vrijeme kada je upućena osoba prestala imati pristup povlaštenim informacijama)

Nacionalni identifikacijski broj

(ako je primjenjivo)

Ili datum rođenja

[Tekst]

[Brojevi (bez razmaka)]

[Tekst kojim se opisuje uloga, dužnost i/ili razlog zbog kojeg se ta osoba nalazi na ovom popisu]

[gggg-mm-dd, hh:mm UTC]

[Broj i/ili tekst ili gggg-mm-dd za datum rođenja]

PREDLOŽAK 2.

Format za odjeljak stalnih upućenih osoba u popisima upućenih osoba iz članka 1. stavka 2. drugog podstavka

Datum i vrijeme izrade ovog odjeljka: [ gggg-mm-dd, hh:mm UTC (koordinirano svjetsko vrijeme)]

Datum i vrijeme (zadnjeg ažuriranja): [ gggg-mm-dd, hh:mm UTC (koordinirano svjetsko vrijeme)]

Datum prijenosa nadležnom tijelu: [ gggg-mm-dd]

Ime(na) upućene osobe

Prezime(na) upućene osobe

Službeni telefonski broj ili brojevi (izravna telefonska linija na poslu i broj službenog mobitela)

Naziv i adresa poduzeća

Dužnost i razlog zbog kojeg je upućena osoba

Uključena

(datum i vrijeme kada je upućena osoba uključena u odjeljak trajno upućenih osoba)

Nacionalni identifikacijski broj

(ako je primjenjivo)

Ili datum rođenja

[Tekst]

[Brojevi (bez razmaka)]

[Adresa izdavatelja ili osobe koja djeluje u njegovo ime ili za njegov račun]

[Tekst kojim se opisuje uloga, dužnost i razlog zbog kojeg se ta osoba nalazi na ovom popisu]

[gggg-mm-dd, hh:mm UTC]

[Broj i/ili gggg-mm-dd za datum rođenja]

14.7.2022

Službeni list Europske unije

L 187/31

ODLUKA VIJEĆA (EU) 2022/1211

od 12. srpnja 2022.

o usvajanju eura u Hrvatskoj 1. siječnja 2023.

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 140. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir izvješće Europske komisije (1),

uzimajući u obzir izvješće Europske središnje banke (2),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (3),

uzimajući u obzir raspravu u Europskom vijeću,

uzimajući u obzir preporuku članova Vijeća koji predstavljaju države članice čija je valuta euro (4),

budući da:

(1)

Treća faza ekonomske i monetarne unije („EMU”) započela je 1. siječnja 1999. Vijeće je, u sastavu šefova država ili vlada na sastanku u Bruxellesu 3. svibnja 1998., odlučilo da su Belgija, Njemačka, Španjolska, Francuska, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Austrija, Portugal i Finska ispunili uvjete potrebne za usvajanje eura 1. siječnja 1999. (5).

(2)

Odlukom 2000/427/EZ (6) Vijeće je odlučilo da je Grčka ispunila potrebne uvjete za usvajanje eura 1. siječnja 2001. Odlukom 2006/495/EZ (7) Vijeće je odlučilo da je Slovenija ispunila potrebne uvjete za usvajanje eura 1. siječnja 2007. Odlukama 2007/503/EZ (8) i 2007/504/EZ (9) Vijeće je odlučilo da su Cipar i Malta ispunili potrebne uvjete za usvajanje eura 1. siječnja 2008. Odlukom 2008/608/EZ (10) Vijeće je odlučilo da je Slovačka ispunila potrebne uvjete za usvajanje eura. Odlukom 2010/416/EU (11) Vijeće je odlučilo da je Estonija ispunila potrebne uvjete za usvajanje eura. Odlukom 2013/387/EU (12) Vijeće je odlučilo da je Latvija ispunila potrebne uvjete za usvajanje eura. Odlukom 2014/509/EU (13) Vijeće je odlučilo da je Litva ispunila potrebne uvjete za usvajanje eura.

(3)

U skladu s točkom 1. Protokola br. 16. o određenim odredbama koje se odnose na Dansku priloženog Ugovoru o osnivanju Europske zajednice i odlukom koju su šefovi država ili vlada donijeli u Edinburghu u prosincu 1992., Danska je obavijestila Vijeće da neće sudjelovati u trećoj fazi EMU-a. Danska nije zatražila pokretanje postupka iz članka 140. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („UFEU”).

(4)

Na temelju Odluke 98/317/EZ Švedska je država članica s odstupanjem u smislu članka 139. stavka 1. UFEU-a. U skladu s člankom 4. Akta o pristupanju iz 2003. (14) Češka je država članica s odstupanjem u smislu članka 139. stavka 1. UFEU-a, Mađarska je država članica s odstupanjem u smislu članka 139. stavka 1. UFEU-a i Poljska je država članica s odstupanjem u smislu članka 139. stavka 1. UFEU-a. U skladu s člankom 5. Akta o pristupanju iz 2005. (15) Bugarska je država članica s odstupanjem u smislu članka 139. stavka 1. UFEU-a i Rumunjska je država članica s odstupanjem u smislu članka 139. stavka 1. UFEU-a. U skladu s člankom 5. Akta o pristupanju iz 2012. (16) Hrvatska je država članica s odstupanjem u smislu članka 139. stavka 1. UFEU-a.

(5)

Europska središnja banka („ESB”) osnovana je 1. srpnja 1998. Europski monetarni sustav zamijenjen je tečajnim mehanizmom čija je uspostava usuglašena Rezolucijom Europskog vijeća o uspostavi tečajnog mehanizma u trećoj fazi ekonomske i monetarne unije od 16. lipnja 1997. (17). Postupci predviđeni za tečajni mehanizam u trećoj fazi ekonomske i monetarne unije (ERM II) utvrđeni su u Sporazumu od 16. ožujka 2006. između Europske središnje banke i nacionalnih središnjih banaka država članica izvan europodručja kojim se utvrđuju operativni postupci za tečajni mehanizam u trećoj fazi ekonomske i monetarne unije (18).

(6)	Člankom 140. stavkom 2. UFEU-a utvrđuju se postupci za prestanak odstupanja dotičnih država članica. Komisija i ESB najmanje jednom svake dvije godine ili na zahtjev države članice s odstupanjem izvješćuju Vijeće u skladu s postupkom utvrđenim u članku 140. stavku 1. UFEU-a.

(7)

Nacionalno zakonodavstvo država članica, uključujući statute nacionalnih središnjih banaka, prema potrebi treba prilagoditi kako bi se osigurala usklađenost s člancima 130. i 131. UFEU-a te Statutom Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke („Statut ESSB-a i ESB-a”). Izvješća Komisije i ESB-a osiguravaju detaljnu ocjenu usklađenosti zakonodavstva Hrvatske s člancima 130. i 131. Ugovora te Statutom ESSB-a i ESB-a.

(8)

U skladu s člankom 1. Protokola br. 13 o konvergencijskim kriterijima priloženog UFEU-u, kriterij stabilnosti cijena iz članka 140. stavka 1. prve alineje UFEU-a znači da država članica, promatrano tijekom razdoblja od jedne godine prije provjere, ima razinu cijena koja je održiva te prosječnu stopu inflacije koja ne prelazi za više od jedan i pol postotnih poena stopu inflacije u najviše trima državama članicama koje su ostvarile najbolje rezultate s obzirom na stabilnost cijena. Za potrebe kriterija stabilnosti cijena, inflacija se mjeri harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena (HICP) određenima u Uredbi (EU) 2016/792 Europskog parlamenta i Vijeća (19). Kako bi se ocijenio kriterij stabilnosti cijena, inflacija države članice mjeri se postotnom promjenom aritmetičke sredine 12 mjesečnih indeksa u odnosu na aritmetičku sredinu 12 mjesečnih indeksa prethodnog razdoblja. Komisija i ESB u svojim su izvješćima upotrijebili referentnu vrijednost izračunanu kao jednostavnu aritmetičku sredinu stopa inflacije triju država članica koje su ostvarile najbolje rezultate s obzirom na stabilnost cijena uvećanu za 1,5 postotnih poena. Tijekom jednogodišnjeg razdoblja koje završava u travnju 2022. izračunana referentna vrijednost inflacije bila je 4,9 %, pri čemu su Francuska, Finska i Grčka bile tri države članice koje su ostvarile najbolje rezultate s obzirom na stabilnost cijena, uz stope inflacije od 3,2 %, 3,3 % odnosno 3,6 %. Iz država s najboljim rezultatima opravdano je izuzeti države čije se stope inflacije ne mogu smatrati smislenim referentnim vrijednostima za druge države članice. Takva su odstupanja ranije utvrđena 2004., 2010., 2013., 2014. i 2016. Trenutačno je opravdano izuzeti Maltu i Portugal iz zemalja s najboljim rezultatima - u travnju 2022. prosječna 12-mjesečna stopa inflacije za Maltu iznosila je 2,1 % i za Portugal 2,6 %, a za europodručje 4,4 %. Za potrebe izračuna referentne vrijednosti Maltu i Portugal zamjenjuju Finska i Grčka, države članice sa sljedećim najnižim prosječnim stopama inflacije.

(9)	U skladu s člankom 2. Protokola br. 13, kriterij stanja proračuna države iz članka 140. stavka 1. druge alineje UFEU-a zahtijeva da država članica u trenutku provjere ne bude predmetom odluke Vijeća prema članku 126. stavku 6. UFEU-a o tome da postoji prekomjerni deficit.

(10)

U skladu s člankom 3. Protokola br. 13, kriterij sudjelovanja u tečajnom mehanizmu Europskog monetarnog sustava iz članka 140. stavka 1. treće alineje UFEU-a zahtijeva da je država članica poštovala normalan raspon fluktuacija predviđenih tečajnim mehanizmom (ERM) Europskog monetarnog sustava bez ozbiljnih napetosti tijekom barem posljednjih dviju godina prije provjere. Osobito, država članica nije samoinicijativno devalvirala bilateralnu središnju stopu svoje valute u odnosu na euro tijekom tog razdoblja. Od 1. siječnja 1999. ERM II osigurava okvir za ocjenjivanje ispunjavanja tečajnog kriterija. Pri ocjenjivanju ispunjavanja tog kriterija, Komisija i ESB su u svojim izvješćima provjerili dvogodišnje razdoblje koje završava 18. svibnja 2022.

(11)

U skladu s člankom 4. Protokola br. 13, kriterij konvergencije kamatnih stopa iz članka 140. stavka 1. četvrte alineje UFEU-a znači da je država članica, promatrano tijekom razdoblja od jedne godine prije provjere, imala prosječnu nominalnu dugoročnu kamatnu stopu koja ne prelazi za više od dva postotna poena kamatnu stopu u najviše trima državama članicama koje su ostvarile najbolje rezultate s obzirom na stabilnost cijena. Za ocjenu konvergencije kamatnih stopa upotrijebljen je kriterij usporedivih kamatnih stopa desetogodišnjih referentnih vrijednosti državnih obveznica. Radi ocjene ispunjavanja kriterija kamatne stope, Komisija i ESB u svojim su izvješćima uzeli u obzir referentnu vrijednost izračunanu kao jednostavnu aritmetičku sredinu nominalnih dugoročnih kamatnih stopa triju država članica koje su ostvarile najbolje rezultate s obzirom na stabilnost cijena uvećanu za dva postotna poena. Referentna vrijednost temelji se na dugoročnim kamatnim stopama u Francuskoj (0,3 %), Finskoj (0,2 %) i Grčkoj (1,4 %) te je u jednogodišnjem razdoblju koje završava u travnju 2022. iznosila 2,6 %.

(12)

U skladu s člankom 5. Protokola br. 13, podatke koji se koriste pri ocjeni ispunjavanja konvergencijskih kriterija osigurala je Komisija. Komisija je osigurala proračunske podatke nakon izvješća koja su države članice dostavile prije 1. travnja 2022. u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 479/2009 (20).

(13)

Na temelju izvješća koja su predstavile Komisija i ESB o napretku Hrvatske u ispunjavanju njezinih obveza u pogledu ostvarivanja ekonomske i monetarne unije, zaključeno je da nacionalno zakonodavstvo u Hrvatskoj, uključujući statut nacionalne središnje banke, usklađeno s člancima 130. i 131. Ugovora te sa Statutom ESSB-a i ESB-a.

(14)

Na temelju izvješća koja su predstavile Komisija i ESB o napretku Hrvatske u ispunjavanju njezinih obveza u pogledu ostvarivanja ekonomske i monetarne unije, zaključeno je da, u pogledu ispunjavanja konvergencijskih kriterija navedenih u četirima alinejama članka 140. stavka 1. UFEU-a od strane Hrvatske: prosječna stopa inflacije u Hrvatskoj tijekom jednogodišnjeg razdoblja koje završava u travnju 2022. iznosila je 4,7 %, što je ispod referentne vrijednosti, te je izgledno da će ostati ispod referentne vrijednosti tijekom predstojećih mjeseci; Hrvatska nije predmet odluke Vijeća o postojanju prekomjernog deficita; Hrvatska je članica mehanizma ERM II od 10. srpnja 2020. i tijekom dvogodišnjem razdoblju koje prethodi ocjeni, devizni tečaj kune (HRK) nije bio izložen ozbiljnim napetostima te Hrvatska nije samoinicijativno devalvirala bilateralnu središnju stopu HRK-a u odnosu na euro; i tijekom jednogodišnjeg razdoblja koje završava u travnju 2022. dugoročna kamatna stopa u Hrvatskoj iznosila je u prosjeku 0,8 %, što je znatno ispod referentne vrijednosti.

(15)	S obzirom na ocjenu pravne usklađenosti i ispunjavanja konvergencijskih kriterija te dodatnih čimbenika, Hrvatska ispunjava potrebne uvjete za usvajanje eura,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Hrvatska ispunjava potrebne uvjete za usvajanje eura. Odstupanje iz članka 5. Akta o pristupanju iz 2012. prestaje s učinkom od 1. siječnja 2023.

Članak 2.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 12. srpnja 2022.

Za Vijeće

Predsjednik

Z. STANJURA

(1) Izvješće od 1. lipnja 2022. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2) Izvješće od 1. lipnja 2022. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3) Mišljenje od 5. srpnja 2022. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(4) SL C 238, 21.6.2022., str. 1.

(5) Odluka Vijeća 98/317/EZ od 3. svibnja 1998. u skladu s člankom 109.j stavkom 4. Ugovora (SL L 139, 11.5.1998., str. 30.).

(6) Odluka Vijeća 2000/427/EZ od 19. lipnja 2000. u skladu s člankom 122. stavkom 2. Ugovora o usvajanju jedinstvene valute u Grčkoj 1. siječnja 2001. (SL L 167, 7.7.2000., str. 19.).

(7) Odluka Vijeća 2006/495/EZ od 11. srpnja 2006. u skladu s člankom 122. stavkom 2. Ugovora o usvajanju jedinstvene valute u Sloveniji 1. siječnja 2007. (SL L 195, 15.7.2006., str. 25.).

(8) Odluka Vijeća 2007/503/EZ od 10. srpnja 2007. u skladu s člankom 122. stavkom 2. Ugovora o usvajanju jedinstvene valute u Cipru 1. siječnja 2008. (SL L 186, 18.7.2007., str. 29.).

(9) Odluka Vijeća 2007/504/EZ od 10. srpnja 2007. u skladu s člankom 122. stavkom 2. Ugovora o usvajanju jedinstvene valute u Malti 1. siječnja 2008. (SL L 186, 18.7.2007., str. 32.).

(10) Odluka Vijeća 2008/608/EZ od 8. srpnja 2008. u skladu s člankom 122. stavkom 2. Ugovora o usvajanju jedinstvene valute u Slovačkoj 1. siječnja 2009. (SL L 195, 24.7.2008., str. 24.).

(11) Odluka Vijeća 2010/416/EU od 13. srpnja 2010. u skladu s člankom 140. stavkom 2. Ugovora o usvajanju eura u Estoniji 1. siječnja 2011. (SL L 196, 28.7.2010., str. 24.).

(12) Odluka Vijeća 2013/387/EU od 9. srpnja 2013. o usvajanju eura u Latviji 1. siječnja 2014. (SL L 195, 18.7.2013., str. 24.).

(13) Odluka Vijeća 2014/509/EU od 23. srpnja 2014. o usvajanju eura u Litvi 1. siječnja 2015. (SL L 228, 31.7.2014., str. 29.).

(14) SL L 236, 23.9.2003., str. 33.

(15) SL L 157, 21.6.2005., str. 203.

(16) SL L 112, 24.4.2012., str. 21.

(17) SL C 236, 2.8.1997., str. 5.

(18) SL C 73, 25.3.2006., str. 21.

(19) Uredba (EU) 2016/792 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena i indeksu cijena stambenih objekata i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 2494/95 (SL L 135, 24.5.2016., str. 11.).

(20) Uredba Vijeća (EZ) br. 479/2009 od 25. svibnja 2009. o primjeni Protokola o postupku u slučaju prekomjernog deficita priloženog Ugovoru o osnivanju Europske zajednice (SL L 145, 10.6.2009., str. 1.).

14.7.2022

Službeni list Europske unije

L 187/35

ODLUKA VIJEĆA (EU) 2022/1212

od 12. srpnja 2022.

o izmjeni Odluke 1999/70/EZ o vanjskim revizorima nacionalnih središnjih banaka u pogledu vanjskih revizora središnje banke Banco de Portugal

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Protokol br. 4 o Statutu Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 27. stavak 1.,

uzimajući u obzir Preporuku Europske središnje banke od 17. svibnja 2022. Vijeću Europske unije o vanjskim revizorima središnje banke Banco de Portugal (ESB/2022/24) (1),

budući da:

(1)	Reviziju financijskih izvještaja Europske središnje banke (ESB) i nacionalnih središnjih banaka država članica čija je valuta euro obavljaju neovisni vanjski revizori koje preporučuje Upravno vijeće ESB-a, a odobrava Vijeće Europske unije.

(2)	Mandat sadašnjih vanjskih revizora središnje banke Banco de Portugal, društva Deloitte & Associados — Sociedade de Revisores Oficiais de Contas S.A., završio je nakon revizije za financijsku godinu 2021. Stoga je potrebno imenovati vanjske revizore za financijske godine od 2022. do 2026.

(3)	Središnja banka Banco de Portugal odabrala je društvo PriceWaterhouseCoopers & Associados – Sociedade de Revisores Oficiais de Contas Lda kao svoje vanjske revizore za financijske godine od 2022. do 2026.

(4)	Upravno vijeće ESB-a preporučilo je da se društvo PriceWaterhouseCoopers & Associados – Sociedade de Revisores Oficiais de Contas Lda imenuje vanjskim revizorima središnje banke Banco de Portugal za financijske godine od 2022. do 2026.

(5)	Slijedom preporuke Upravnog vijeća ESB-a Odluku Vijeća 1999/70/EZ (2) trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

U članku 1. Odluke 1999/70/EZ stavak 10. zamjenjuje se sljedećim:

„10. PriceWaterhouseCoopers & Associados – Sociedade de Revisores Oficiais de Contas Lda odobravaju se kao vanjski revizori središnje banke Banco de Portugal za financijske godine od 2022. do 2026.”.

Članak 2.

Ova Odluka proizvodi učinke od dana priopćenja.

Članak 3.

Ova je Odluka upućena Europskoj središnjoj banci.

Sastavljeno u Bruxellesu 12. srpnja 2022.

Za Vijeće

Predsjednik

Z. STANJURA

(1) SL C 210, 25.5.2022., str. 1.

(2) Odluka Vijeća 1999/70/EZ od 25. siječnja 1999. o vanjskim revizorima nacionalnih središnjih banaka (SL L 22, 29.1.1999., str. 69.).

14.7.2022

Službeni list Europske unije

L 187/37

ODLUKA NADZORNOG TIJELA EFTA-e br. 276/21/COL

od 8. prosinca 2021.

o karti regionalnih potpora Norveške 2022.–2027. (Norveška) [2022/1213]

1. SAŽETAK

(1)	Nadzorno tijelo EFTA-e obavještava norveška tijela da je ocijenilo kartu regionalnih potpora Norveške 2022.–2027. i utvrdilo da je u skladu s načelima iz Smjernica za regionalne državne potpore („SRP”) (1).

(2)	Ova je Odluka ocjena karte regionalnih potpora koju Nadzorno tijelo EFTA-e donosi na temelju točke 190. SRP-a. Odobrena karta sastavni je dio SRP-a (2). U samu kartu regionalnih potpora nisu uključene nikakve državne potpore niti je ona odobrenje za dodjelu takvih potpora.

(3)	ESA svoju odluku temelji na sljedećim razmatranjima.

2. POSTUPAK

(4)

Nadzorno tijelo EFTA-e 1. prosinca 2021. donijelo je novi SRP Odlukom br. 269/21/COL. SRP-om se utvrđuju uvjeti pod kojima se regionalne potpore koje se moraju prijaviti mogu smatrati spojivima s funkcioniranjem Sporazuma o EGP-u (3). Osim toga, njime se utvrđuju kriteriji za utvrđivanje područja koja ispunjavaju uvjete spojivosti iz članka 61. stavka 3. točaka (a) i (c) Sporazuma o EGP-u (4).

(5)

U skladu s točkom 150. SRP-a područja koja države EFTA-e koje su članice EGP-a žele odrediti kao područja „a” ili „c” moraju se odrediti na karti regionalnih potpora. Svaka država EFTA-e koja je članica EGP-a treba Nadzornom tijelu EFTA-e prijaviti jedinstvenu kartu regionalnih potpora koja se primjenjuje od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2027. u skladu s točkom 189. SRP-a. U skladu s tim norveška su tijela dopisom od 2. prosinca 2021. prijavila kartu regionalnih potpora Norveške 2022.–2027. (5).

3. PRIHVATLJIVA PODRUČJA KOJA SU ODREDILA NORVEŠKA TIJELA

3.1. Pozadina

(6)	Udjeli stanovništva područja prihvatljivih za regionalne potpore dostupne za 2022.–2027. navedeni su u Prilogu I. SRP-u za svaku državu EFTA-e koja je članica EGP-a. Raspodjela za Norvešku sastoji se od unaprijed definiranih područja „c” i područja „c” koja nisu unaprijed definirana.

(7)	Norveška tijela mogu upotrijebiti tu raspodjelu da bi odredila unaprijed definirana područja „c” i područja „c” koja nisu unaprijed definirana. Načela kojima se uređuje takvo određivanje navedena su u točkama 168., 169. i 175. SRP-a.

3.2. Unaprijed definirana područja „c”

3.2.1. Uvod

(8)	Države EFTA-e koje su članice EGP-a mogu odrediti unaprijed definirana područja „c” iz točke 166. SRP-a kao područja „c” u skladu s točkom 168. SRP-a. Ta su područja utvrđena u Prilogu I. SRP-u.

(9)	Točkom 169. omogućuje se fleksibilan pristup prema kojem se, uz područja koja su unaprijed definirana kao prihvatljiva, mogu pod određenim uvjetima odrediti rijetko i vrlo rijetko naseljena područja.

(10)

Norveška tijela odredila su rijetko naseljena područja na karti regionalnih potpora Norveške 2014.–2020. Nisu odredila vrlo rijetko naseljena područja (6). Umjesto toga, norveška tijela odredila su vrlo rijetko naseljena područja u kontekstu programa operativnih potpora koji je bio uvjetovan time da je ograničen na takva područja (7).

(11)

U bilješci 65. SRP-a nalazi se nova smjernica da se rijetko i vrlo rijetko naseljena područja trebaju odrediti na karti regionalnih potpora. Na temelju toga norveška su tijela na karti koju su prijavila odredila vrlo rijetko naseljena područja na način na koji su ih prethodno određivala u kontekstu programa operativnih potpora.

(12)

Prema tome, Nadzorno tijelo EFTA-e prvo će ocijeniti način na koji su norveška tijela odredila rijetko naseljena područja. Nakon toga ocijenit će način na koji su odredila vrlo rijetko naseljena područja unutar tih područja. Kako je propisano posljednjom rečenicom u točki 169. SRP-a, pri ocjenjivanju sukladnosti s gornjom granicom udjela stanovništva Nadzorno tijelo EFTA-e uzet će u obzir gornju granicu udjela stanovništva u vrlo rijetko i u rijetko naseljenim područjima.

(13)

Iz definicije u točki 19. podtočki 30. SRP-a proizlazi da su sva područja određena na temelju točke 169. rijetko naseljena. Prema tome, pri ocjenjivanju sukladnosti s gornjom granicom udjela stanovništva Nadzorno tijelo EFTA-e samo će jednom uračunati broj stanovnika na područjima koja su ujedno i rijetko i vrlo rijetko naseljena.

3.2.2. Rijetko naseljena područja

3.2.2.1. Dva okruga uključena u cijelosti

(14)

U prvoj i drugoj rečenici u točki 169. SRP-a određuje se da „[z]a rijetko naseljena područja države EFTA-e koje su članice EGP-a u načelu trebaju odrediti statističke regije na razini 2 s manje od osam stanovnika po km2 ili statističke regije na razini 3 s manje od 12,5 stanovnika po km2. Međutim, države EFTA-e koje su članice EGP-a mogu odrediti dijelove statističkih regija na razini 3 s manje od 12,5 stanovnika po km2 ili druga susjedna područja uz regije na razini 3, pod uvjetom da ta područja imaju manje od 12,5 stanovnika po km2”.

(15)	U Norveškoj se statističke regije na razini 3 sastoje od okruga, a statističke regije na razini 2 obuhvaćaju veće regije (8).

(16)	Okruzi Troms og Finnmark i Nordland uključeni su u cijelosti. Podaci od 1. siječnja 2020. (9) pokazuju da je gustoća naseljenosti u tim okruzima 3,4 stanovnika po km2, odnosno 6,7 stanovnika po km2 (10). Isti podaci o broju stanovnika pokazuju da ova područja imaju 484 546 stanovnika (11).

3.2.2.2. Djelomično uključene regije

(17)

Druga rečenica u točki 169. omogućuje određivanje dijelova statističkih regija na razini 3 s manje od 12,5 stanovnika po km2 ili drugih susjednih područja uz statističke regije na razini 3, pod uvjetom da ta područja imaju manje od 12,5 stanovnika po km2. Mogućnost uključivanja (obuhvaćanja) susjednih područja stoga se odražava u mogućnosti isključivanja (izuzimanja) područja unutar statističkih regija na razini 3 s manje od 12,5 stanovnika po km2.

(18)	U skladu s time dijelovi regija na razini 3 Innlandet i Trøndelag izuzeti su iz karte regionalnih potpora, a obuhvaćena su područja u drugim regijama na razini 3 (12).

3.2.2.3. Manja područja koja su izuzeta

(19)

U tablici 1. navode se područja u regijama na razini 3 Innlandet i Trøndelag koja su izuzeta (13).

Tablica 1.

Manja područja koja su izuzeta

Regija na razini 3	Područja (općine)	Gustoća naseljenosti
Innlandet	Hamar, Lillehammer, Gjøvik, Ringsaker, Løten, Stange, Elverum, Gran i Østre Toten	34,5
Trøndelag	Trondheim, dio Orklanda koji je prethodno bio općina Orkdal, Melhus, Skaun, Malvik, Stjørdal i Levanger	83,3

(20)	Podaci o broju stanovnika od 1. siječnja 2020. pokazuju da ova izuzeta područja imaju ukupno 504 560 stanovnika (14).

3.2.2.4. Manja područja koja su obuhvaćena

(21)

U tablici 2. navode se manja područja s gustoćom naseljenosti manjom od 12,5 stanovnika po km2 koja su obuhvaćena (15).

Tablica 2.

Manja područja koja su obuhvaćena

Regija na razini 3	Područja (općine)	Gustoća naseljenosti
Viken	Aremark, Marker, Aurskog-Høland, Flå, Nesbyen, Gol, Hemsedal, Ål, Hol, Sigdal, Krødsherad, Flesberg, Rollag i Nore og Uvdal	4,8
Vestfold og Telemark	Notodden, Bamble, Kragerø, Drangedal, Nome, Midt-Telemark, Tinn, Hjartdal, Seljord, Kviteseid, Nissedal, Fyresdal, Tokke i Vinje	6,2
Agder	Dio Lindesnesa koji je prethodno bio Marnardal, dio Lyngdala koji je prethodno bio općina Audnedal, Risør, Farsund, Flekkefjord, Gjerstad, Vegårshei, Tvedestrand, Åmli, Iveland, Evje og Hornnes, Bygland, Valle, Bykle, Åseral, Hægebostad, Kvinesdal i Sirdal	5,4
Rogaland	Sokndal, Lund, Bjerkreim, Hjelmeland, Suldal i Sauda	4,8
Vestland	Kinn, Etne, Bømlo, Fitjar, Tysnes, Kvinnherad, Ullensvang, Eidfjord, Ulvik, Voss, Kvam, Samnanger, Vaksdal, Modalen, Austrheim, Fedje, Masfjorden, Gulen, Solund, Hyllestad, Høyanger, Vik, Sogndal, Aurland, Lærdal, Årdal, Luster, Askvoll, Fjaler, Sunnfjord, Bremanger, Stad, Gloppen i Stryn	6,6
Møre og Romsdal	Dijelovi Moldea koji su prethodno bili općine Nesset i Midsund, dijelovi Ålesunda koji su prethodno bili općine Haram i Sandøy, Vanylven, Sande, Hareid, Ørsta, Stranda, Sykkylven, Vestnes, Rauma, Averøy, Gjemnes, Tingvoll, Sunndal, Surnadal, Smøla, Aure, Volda, Fjord i Hustadvika	9,5

(22)	Podaci od 1. siječnja 2020. pokazuju da ova obuhvaćena područja imaju ukupno 528 360 stanovnika (16).

3.2.2.5. Ocjena fleksibilnog pristupa

(23)	Točkom 169. SRP-a utvrđuju se tri zahtjeva koja se moraju ispuniti kako bi se obuhvatila manja područja iz statističke regije na razini 3 kad ta cijela regija ima gustoću naseljenosti veću od 12,5 stanovnika po km2.

(24)	Prvo, ta manja područja moraju imati manje od 12,5 stanovnika po km2.

(25)

U prošlosti su i Nadzorno tijelo EFTA-e (17) i Komisija (18) ocjenjivali gustoću naseljenosti obuhvaćenih rijetko naseljenih područja u regijama na razini 3 (statističke regije na razini 3 / regije NUTS 3). Točka 169. ne sadržava novi tekst koji je potrebno drugačije tumačiti. S obzirom na to Nadzorno tijelo EFTA-e primjenjivat će isti pristup za vrijeme primjene novog SRP-a.

(26)	Iz podataka u tablici 2. proizlazi da je gustoća naseljenosti u obuhvaćenim područjima ispod 12,5 stanovnika po km2 kad ih se ocjenjuje zajedno na razini njihove statističke regije na razini 3. Stoga je zahtjev u vezi s gustoćom naseljenosti ispunjen za obuhvaćena područja.

(27)

Drugo, obuhvaćena manja područja moraju biti susjedna područja uz statističke regije na razini 3 čija je gustoća naseljenosti manja od 12,5 stanovnika po km2. Na temelju granica predmetnih područja prikazanih na grafičkoj karti u Prilogu III.a ovoj Odluci Nadzorno tijelo EFTA-e zaključuje da je taj zahtjev ispunjen.

(28)

Treće, obuhvaćanje i izuzimanje ne smije dovesti do premašivanja posebne raspodjele „c” iz točke 167. SRP-a. U svrhu ove ocjene broj stanovnika rijetko i vrlo rijetko naseljenih područja mora se promatrati zajedno, u skladu s posljednjom rečenicom u točki 169. SRP-a. Međutim, kao što je pojašnjeno u točki (13)., broj stanovnika na područjima koja su ujedno i rijetko i vrlo rijetko naseljena uračunavat će se samo jednom pri ocjenjivanju sukladnosti s gornjom granicom udjela stanovništva.

(29)

Prema podacima iz Priloga I. SRP-u posebna raspodjela „c” za Norvešku čini 25,14 % nacionalnog broja stanovnika. I Nadzorno tijelo EFTA-e (19) i Komisija (20) u prošlosti su prihvaćali upotrebu novijih podataka o nacionalnom broju stanovnika pri ocjenjivanju sukladnosti s gornjom granicom udjela stanovništva. Točka 169. SRP-a ne sadržava novi tekst koji bi ukazivao na to da taj pristup nije jednako spojiv s novim SRP-om. Prema tome Nadzorno tijelo EFTA-e smatra prihvatljivim da su norveška tijela upotrijebila podatke o broju stanovnika od 1. siječnja 2020.

(30)	Podaci od 1. siječnja 2020. pokazuju da Norveška ima 5 368 283 stanovnika (21). Stoga izračun na temelju tih podataka pokazuje da određena vrlo rijetko i rijetko naseljena područja ne mogu obuhvaćati više od 1 349 586 stanovnika.

(31)	Određena rijetko naseljena područja imaju 1 348 649 stanovnika (22). To je ispod razine posebne raspodjele „c” za Norvešku.

3.2.3. Vrlo rijetko naseljena područja

3.2.3.1. Brojna rijetko naseljena područja ispunjavaju uvjete za vrlo rijetko naseljena područja

(32)

U ovom će odjeljku Nadzorno tijelo EFTA-e ocijeniti način na koji su norveška tijela odredila vrlo rijetko naseljena područja. Zbog geografskih obilježja i načina na koji je raspoređeno stanovništvo Norveške mnoga rijetko naseljena područja ispunjavaju uvjete za vrlo rijetko naseljena područja te su ih tako norveška tijela odredila.

3.2.3.2. Regija Sjeverna Norveška uključena je u cijelosti

(33)

U trećoj rečenici točke 169. SRP-a određuje se da „[k]ad je riječ o vrlo rijetko naseljenim područjima, države EFTA-e koje su članice EGP-a mogu odrediti statističke regije na razini 2 s manje od osam stanovnika po kvadratnom kilometru ili druga manja susjedna područja koja se nalaze pored tih statističkih regija na razini 2 pod uvjetom da ta područja imaju manje od osam stanovnika po kvadratnom kilometru i da ukupno stanovništvo vrlo rijetko naseljenih područja i rijetko naseljenih područja ne premašuje posebnu raspodjelu ,c’ iz točke 167.”

(34)

Dvije statističke regije na razini 2 u Norveškoj ispunjavaju kriterij gustoće naseljenosti od osam stanovnika po km2. To su Sjeverna Norveška (23) i Innlandet (24). Regija na razini 2 Sjeverna Norveška ima gustoću naseljenosti od 4,5 stanovnika po km2 (25), a regija na razini 2 Innlandet ima gustoću naseljenosti od 7,5 stanovnika po km2 (26).

(35)	Norveška tijela odredila su regiju na razini 2 Sjevernu Norvešku kao područje koje u cijelosti ispunjava uvjete. Stoga se sva područja u Sjevernoj Norveškoj trebaju smatrati vrlo rijetko naseljenima u smislu SRP-a.

(36)	Kao što je ranije navedeno u točki (16)., podaci od 1. siječnja 2020. pokazuju da ta područja ukupno imaju 484 546 stanovnika.

3.2.3.3. Regija Innlandet djelomično je uključena

(37)

Formulacija treće rečenice u točki 169. SRP-a omogućuje određivanje manjih susjednih područja uz statističke regije na razini 2 koje imaju manje od osam stanovnika po km2. Iako to nije izrijekom navedeno, mogućnost uključivanja takvih susjednih područja mora se logički odražavati u mogućnosti isključivanja područja unutar statističkih regija na razini 2 koje imaju manje od osam stanovnika po km2. To je tumačenje u skladu i s prethodnom praksom (27).

(38)

U skladu s time regija na razini 2 Innlandet samo je djelomično određena kao vrlo rijetko naseljena. Tablica 3. sadržava uključena područja regije Innlandet i gustoću naseljenosti na tom području (28):

Tablica 3.

Uključena područja u regiji Innlandet

Regija na razini 2	Područja (općine)	Gustoća naseljenosti
Innlandet	Kongsvinger, Nord-Odal, Sør-Odal, Eidskog, Grue, Åsnes, Våler, Trysil, Åmot, Stor-Elvdal, Rendalen, Engerdal, Tolga, Tynset, Alvdal, Folldal, Os, Dovre, Lesja, Skjåk, Lom, Vågå, Nord-Fron, Sel, Sør-Fron, Ringebu, Søndre Land, Nordre Land, Sør-Aurdal, Etnedal, Nord-Aurdal, Vestre Slidre, Øystre Slidre i Vang	3,4

(39)	Podaci o broju stanovnika od 1. siječnja 2020. pokazuju da u tim područjima ima 143 115 stanovnika (29).

3.2.3.4. Dijelovi regije Trøndelag uključeni su kao manja susjedna područja Sjeverne Norveške

(40)	Sva područja susjedna Sjevernoj Norveškoj nalaze se u regiji na razini 3 Trøndelag.

(41)

Tablica 4. sadržava uključena područja regije Trøndelag i gustoću naseljenosti na tom području (30).

Tablica 4.

Uključena susjedna područja Sjeverne Norveške

Regija na razini 3	Područja (općine)	Gustoća naseljenosti
Trøndelag	dio Steinkjera koji je prethodno bio Verran, Namsos, Osen, Snåase-Snåsa, Lierne, Raarvihke–Røyrvik, Namsskogan, Grong, Høylandet, Overhalla, Flatanger, Leka, Inderøy, Indre Fosen, Ørland, Åfjord i Nærøysund	4,1

(42)	Prema podacima od 1. siječnja 2020., broj stanovnika na tim područjima iznosi 73 683 (31).

3.2.3.5. Uključena su manja susjedna područja regije Innlandet iz nekoliko okruga

(43)

Područja susjedna regiji Innlandet nalaze se u regijama na razini 3 Trøndelag, Møre og Romsdal, Vestland, Rogaland, Agder, Vestfold og Telemark i Viken. Ta su područja navedena u tablici 5. (32).

Tablica 5.

Uključena susjedna područja regije Innlandet

Regija na razini 3	Područja (općine)	Gustoća naseljenosti
Trøndelag	Hitra, Frøya, Oppdal, Rennebu, Røros, Holtålen, Tydal, Meråker, Heim, Rindal i dijelovi Orklanda koji su prethodno bili Agdenes, Meldal te dijelovi općine Snillfjord	3,6
Møre og Romsdal	Vanylven, Sande, Stranda, Sykkylven, Vestnes, Rauma, Tingvoll, Sunndal, Surnadal, Smøla, Aure, Fjord, dio Volde koji je prethodno bio općina Hornindal, dijelovi Moldea koji su prethodno bili općine Nesset i Midsund te dio Ålesunda koji je prethodno bio općina Sandøy	6,3
Vestland	Tysnes, Kvinnherad, Ullensvang, Eidfjord, Ulvik, Modalen, Fedje, Masfjorden, Gulen, Solund, Hyllestad, Høyanger, Vik, Aurland, Lærdal, Årdal, Luster, Askvoll, Fjaler, Bremanger, Stad, Gloppen, Stryn, dio Vossa koji je prethodno bio općina Granvin, dio Kinna koji je prethodno bio općina Vågsøy, dijelovi Sogndala koji su prethodno bili općine Leikanger i Balestrand te dijelovi Sunnfjorda koji su prethodno bili općine Gaular, Jølster i Naustdal	4,7
Rogaland	Hjelmeland, Suldal i Sauda	3,6
Agder	Risør, Gjerstad, Åmli, Evje og Hornnes, Bygland, Valle, Bykle i Åseral	2,9
Vestfold og Telemark	Drangedal, Nome, Tinn, Hjartdal, Seljord, Kviteseid, Nissedal, Fyresdal, Tokke i Vinje	2,9
Viken	Flå, Nesbyen, Gol, Hemsedal, Ål, Hol, Rollag i Nore og Uvdal	3,0

(44)	Broj stanovnika na tim područjima iznosi 301 848 na temelju podataka od 1. siječnja 2020. (33).

3.2.3.6. Ocjena fleksibilnog pristupa

(45)	Točkom 169. SRP-a utvrđuju se tri zahtjeva koja se moraju ispuniti kako bi se obuhvatila područja iz statističkih regija na razini 2 s gustoćom naseljenosti većom od osam stanovnika po km2.

(46)	Prvo, ta područja moraju imati manje od osam stanovnika po km2.

(47)

Kao što je utvrđeno u točki (27)., u prošlosti su i Nadzorno tijelo EFTA-e (34) i Komisija (35) ocjenjivali gustoću naseljenosti obuhvaćenih rijetko naseljenih područja zajedno, prema njihovoj pojedinoj regiji na razini 3 (statističke regije na razini 3 / regije NUTS 3). Za vrlo rijetko naseljena područja određena u kontekstu programa operativnih potpora Nadzorno tijelo EFTA-e nije ocjenjivalo gustoću naseljenosti na predmetnim područjima na nižoj razini jedinice od razine 3 (36).

(48)	Točka 169. SRP-a ne sadržava novi tekst koji bi zahtijevao promjenu postojeće prakse. Prema tome Nadzorno tijelo EFTA-e primjenjivat će isti pristup na temelju novog SRP-a.

(49)

Iz podataka u tablicama 4. i 5. proizlazi da je gustoća naseljenosti na obuhvaćenim područjima ispod osam stanovnika po km2 kad se područja koja se nalaze u istoj statističkoj regiji na razini 3 ocjenjuju zajedno. S obzirom na to da su statističke regije na razini 3 dio većih regija na razini 2, to ukazuje na to da je gustoća naseljenosti na obuhvaćenim područjima isto ispod granice od osam stanovnika po km2 ako se ocjena provodi na razini uključenih područja u svakoj regiji na razini 2.

(50)	Stoga je zahtjev u vezi s gustoćom naseljenosti ispunjen za obuhvaćena područja. Kako je utvrđeno u tablici 3., zahtjev za gustoću naseljenosti ispunjen je i za određena područja u regiji Innlandet koja se ocjenjuju zajedno.

(51)

Drugo, obuhvaćena područja moraju biti susjedna područja uz statističke regije na razini 2 čija je gustoća naseljenosti manja od osam stanovnika po km2. Na temelju granica između predmetnih područja prikazanih na grafičkoj karti u Prilogu III.b ove odluke Nadzorno tijelo EFTA-e zaključuje da je taj zahtjev ispunjen.

(52)

Treće, obuhvaćanjem i izuzimanjem ne smije doći do premašivanja posebne raspodjele „c” iz točke 167. SRP-a. U svrhu ove ocjene broj stanovnika vrlo rijetko naseljenih područja mora se promatrati zajedno s brojem stanovnika područja koja su samo rijetko naseljena, u skladu s posljednjom rečenicom točke 169. SRP-a.

(53)

Određena vrlo rijetko naseljena područja imaju 1 003 192 stanovnika (37). Taj je broj stanovnika uračunat pri ocjeni sukladnosti određenih rijetko naseljenih područja s gornjom granicom udjela stanovništva u točki (31). Na temelju toga Nadzorno tijelo EFTA-e zaključuje da udio stanovništva na norveškoj karti regionalnih potpora ne premašuje posebnu raspodjelu „c” iz točke 167. SRP-a.

3.2.4. Završne napomene o određivanju unaprijed definiranih područja „c”

(54)	Na karti regionalnih potpora 2022.–2027. norveška tijela odredila su rijetko i vrlo rijetko naseljena područja koja ispunjavaju uvjete za dodjeljivanje regionalnih potpora. Na temelju prethodno navedene ocjene Nadzorno tijelo EFTA-e smatra da je to određivanje provedeno u skladu sa SRP-om.

3.3. Područja „c” koja nisu unaprijed definirana

3.3.1. Uvod

(55)	Prema podacima iz Priloga I. SRP-u raspodjela udjela „c” koji nije unaprijed definiran za Norvešku obuhvaća 6,87 % broja stanovnika. Norveška može upotrijebiti taj udio da bi odredila područja „c” koja nisu unaprijed definirana u skladu s uvjetima u točki 175. SRP-a.

3.3.2. Uključena područja

(56)

Područja koja su norveška tijela odredila kao područja „c” koja nisu unaprijed definirana navedena su u tablici 6. (38).

Tablica 6.

Područja „c” koja nisu unaprijed definirana

Regija na razini 3	Općine	Broj stanovnika od 1. siječnja 2020.
Rogaland	Utsira i Kvitsøy	715
Møre og Romsdal	Aukra	3 509

(57)	Na temelju najnovijih podataka o broju stanovnika od 1. siječnja 2020. područja određena kao područja „c” koja nisu unaprijed definirana stoga imaju 4 224 stanovnika.

3.3.3. Ocjena

(58)	U skladu s točkom 175. podtočkom 3. podpodtočkom (iii) SRP-a države EFTA-e koje su članice EGP-a mogu kao područja „c” koja nisu unaprijed definirana odrediti otoke koji imaju manje od 5 000 stanovnika.

(59)	Kao što pokazuju podaci iz tablice 6., broj stanovnika svakog od otoka Utsira, Kvitsøy i Aukra manji je od 5 000. Stoga je uvjet iz točke 175. podtočke 3. podpodtočke (iii) SRP-a ispunjen.

(60)	Na temelju podataka iz tablice 6. broj stanovnika u tim određenim područjima nadalje čini 0,08 % ukupnog broja stanovnika. To je uvelike ispod 6,87 % raspodjele udjela „c” koji nije unaprijed definiran za Norvešku iz Priloga I. SRP-u.

(61)	Na temelju toga Nadzorno tijelo EFTA-e zaključuje da je određivanje područja „c” koja nisu unaprijed definirana na karti regionalnih potpora Norveške 2022.–2027. provedeno u skladu sa SRP-om.

3.4. Pregled područja obuhvaćenih kartom regionalnih potpora

(62)

Popis područja uključenih u kartu regionalnih potpora, uključujući njihov status vrlo rijetko naseljenih, rijetko naseljenih ili područja „c” koja nisu unaprijed definirana, nalazi se u Prilogu I. ovoj Odluci. U Prilogu II. nalaze se detaljnije informacije o statističkim cjelinama u onim općinama koje su podijeljene za vrijeme određivanja prihvatljivih područja.

4. INTENZITETI POTPORE

(63)	Iz točke 151. SRP-a proizlazi da se na karti regionalnih potpora moraju navesti i maksimalni intenziteti potpore primjenjivi na prihvatljivim područjima za vrijeme trajanja valjanosti odobrene karte.

(64)	Maksimalni intenziteti potpore na karti primjenjuju se na regionalnu potporu za ulaganje. Maksimalni dopušteni intenziteti za takvu potporu na temelju SRP-a određeni su u odjeljku 7.4. SRP-a.

(65)

Kao što je navedeno u tablici 7., norveška tijela prijavila su maksimalne intenzitete potpore za velika poduzeća od 20 % na unaprijed definiranim područjima „c” i 10 % na područjima „c” koja nisu unaprijed definirana. Maksimalni intenziteti povećavaju se za 20 postotnih bodova za mala poduzeća i za 10 postotnih bodova za srednja poduzeća (39).

Tablica 7.

Maksimalni intenziteti potpore

Vrsta područja	Maksimalni intenziteti potpore za velika poduzeća	Povećanje za srednja poduzeća	Povećanje za mala poduzeća
Unaprijed definirana područja „c”	20 %	10 %	20 %
Područja „c” koja nisu unaprijed definirana	10 %	10 %	20 %

(66)

Kad je riječ o maksimalnim intenzitetima potpore na unaprijed definiranim područjima „c”, u točki 182. podtočki 1. SRP-a određuje se da intenzitet potpore za velika poduzeća ne smije premašiti 20 % na rijetko naseljenim područjima. S obzirom na to da su sva područja određena u okviru kvote za unaprijed definirana područja „c” rijetko naseljena, maksimalni intenzitet potpore koji su norveška tijela odredila za ta područja u skladu je sa SRP-om.

(67)	I povećanja dopuštena za srednja i mala poduzeća na unaprijed definiranim područjima „c” u skladu su sa SRP-om. Iz točke 186. SRP-a proizlazi da se intenziteti potpore mogu povećati za do 20 postotnih bodova za mala poduzeća ili za do 10 postotnih bodova za srednja poduzeća.

(68)

Kad je riječ o maksimalnim intenzitetima potpore na područjima „c” koja nisu unaprijed definirana, u točki 182. podtočki 3. SRP-a određuje se da intenzitet potpore za velika poduzeća ne smije premašiti 10 % na područjima „c” koja nisu unaprijed definirana u kojima je BDP po stanovniku iznad 100 % prosjeka EGP-a, a stopa nezaposlenosti je ispod 100 % prosjeka EGP-a. S obzirom na to da se u toj kategoriji nalaze određena područja „c” koja nisu unaprijed definirana, norveška tijela odredila su maksimalni intenzitet potpore od 10 %.

(69)	Međutim, raspon povećanja intenziteta potpore za mala i srednja poduzeća na temelju točke 186. SRP-a primjenjuje se i za područja „c” koja nisu unaprijed definirana. Stoga su i povećanja maksimalnog intenziteta potpore na tim područjima navedena u tablici 7. u skladu sa SRP-om.

5. TRAJANJE I PREISPITIVANJE

(70)	Norveška tijela prijavila su u skladu s točkom 189. SRP-a jedinstvenu kartu regionalnih potpora koja se primjenjuje u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2027.

(71)	Iz točke 194. SRP-a proizlazi da će se preispitivanje karti regionalnih potpora u sredini razdoblja provesti 2023. Nadzorno tijelo EFTA-e priopćit će pojedinosti o preispitivanju u sredini razdoblja do lipnja 2023.

6. ZAKLJUČAK

(72)	Na temelju navedene ocjene Nadzorno tijelo EFTA-e utvrđuje da je karta regionalnih potpora Norveške 2022.–2027. u skladu s načelima iz SRP-a. Odobrena karta sastavni je dio SRP-a.

(73)	Prilozi I., II. III.a i III.b sastavni su dio ove Odluke.

Za Nadzorno tijelo EFTA-e,

Bente ANGELL-HANSEN

Predsjednica

Nadležna članica kolegija

Högni S. KRISTJÁNSSON

Član kolegija

Stefan BARRIGA

Član kolegija

Melpo-Menie JOSÉPHIDÈS

Potpisuje kao direktorica

za pravne i izvršne poslove

(1) Smjernice za regionalne državne potpore donesene su 1. prosinca 2021. Odlukom Nadzornog tijela EFTA-e br. 269/21/COL, koja još nije objavljena.

(2) SRP, točka 190.

(3) SRP, točka 2.

(4) Ibid.

(5) Dokumenti br. 1252726, 1252724, 1252722, 1252736, 1252734, 1252728, 12527 i 1252732.

(6) Odluka Nadzornog tijela EFTA-e br. 91/14/COL od 26. veljače 2014. o karti regionalnih potpora Norveške 2014.–2020. (SL L 172, 12.6.2014., str. 52. i Dodatak o EGP-u br. 34, 12.6.2014., str. 18.).

(7) Vidjeti točke 79.–81. Odluke Nadzornog tijela EFTA-e br. 225/14/COL od 18. lipnja 2014. o regionalno diferenciranim doprinosima za socijalno osiguranje 2014.–2020. (SL C 344, 2.10.2014., str. 14. i Dodatak o EGP-u br. 55, 2.10.2014., str. 4.).

(8) Karte statističkih regija Norveške u PDF-formatu dostupne su na internetskim stranicama Eurostata: https://ec.europa.eu/eurostat/web/nuts/nuts-maps.

(9) Norveška tijela upotrijebila su podatke o stanovništvu od 1. siječnja 2020. u svrhu prijave karte regionalnih potpora. Te su podatke pribavila od Norveškog zavoda za statistiku (SSB). I podaci o površini područja datiraju od 1. siječnja 2020. i pribavljeni su od SSB-a (Statistikkbanken). Međutim, u nekim su slučajevima prikupljeni podaci iz prethodnih godina kako bi se dobili podaci za bivše općine koje su u međuvremenu podijeljene ili spojene s drugim općinama. To se posebice odnosi na podatke o površini područja.

(10) Prijava, str. 3.

(11) Tablica 4. na str. 5. prijave.

(12) Prijava, str. 3. i 4.

(13) Tablica se temelji na tablici 2. na str. 4. prijave.

(14) Tablica 1. na str. 3. prijave.

(15) Tablica se temelji na tablici 3. na str. 4. prijave.

(16) Tablica 1. na str. 3. prijave.

(17) Vidjeti točku 18. Odluke o karti regionalnih potpora Norveške 2014.–2020. na koju se upućuje u bilješci 6.

(18) Vidjeti točke 7. i 15. Odluke Komisije od 27. ožujka 2014. o karti regionalnih potpora Švedske 2014.–2020., SA37985 (2014/N), (SL C 210, 4.7.2014., str. 20.).

(19) Vidjeti točku 9. Odluke Nadzornog tijela EFTA-e br. 170/14/COL od 24. travnja 2014. o karti regionalnih potpora za Island za razdoblje 2014.–2020. (SL L 201,10.7.2014., str. 33.).

(20) Vidjeti bilješku 2., točku 10. i točke 13.–15. Odluke Komisije o karti regionalnih potpora Švedske 2014.–2020. na koju se upućuje u bilješci 18.

(21) Prijava, str. 3.

(22) Prijava, str. 3.

(23) Ova se regija sastoji od sljedećih statističkih regija na razini 3: Troms og Finnmark i Nordland.

(24) Innlandet je ujedno statistička regija na razini 3.

(25) Tablica 7.a na str. 8. prijave.

(26) Prijava, str. 8.

(27) Vidjeti točke 79.–81. Odluke o regionalno diferenciranim doprinosima za socijalno osiguranje 2014.–2020. na koju se upućuje u bilješci 7.

(28) Tablica se temelji na tablicama 7.b i 8.b na str. 8. i 9. prijave.

(29) Tablica 7.b na str. 8. prijave.

(30) Tablica se temelji na tablicama 7.a i 8.a na str. 8. i 9. prijave.

(31) Tablica 7.a na str. 8. prijave.

(32) Tablica se temelji na tablicama 7.b i 8.b na str. 8. i 9. prijave.

(33) Tablica 7.b na str. 8. prijave.

(34) Vidjeti točku 18. Odluke o karti regionalnih potpora Norveške 2014.–2020. na koju se upućuje u bilješci 6.

(35) Vidjeti točke 7. i 15. Odluke o karti regionalnih potpora Švedske 2014.–2020. na koju se upućuje u bilješci 18.

(36) Vidjeti točke 79.–81. Odluku o regionalno diferenciranim doprinosima za socijalno osiguranje 2014.–2020. na koju se upućuje u bilješci 7.

(37) Prijava, str. 10.

(38) Tablica se temelji na tablici 9. na str. 11. prijave.

(39) Tablica se temelji na tablici 10. na str. 11. prijave.

PRILOG I.

Pregled područja obuhvaćenih kartom regionalnih potpora

1. UNAPRIJED DEFINIRANA PODRUČJA „C”

1.1. Vrlo rijetko naseljena područja

Regija razine 3	Općine
Troms og Finnmark	Tromsø, Harstad-Hárstták, Alta, Vardø, Vadsø, Hammerfest, Kvæfjord, Tjeldsund, Ibestad, Gratangen, Loabák-Lavangen, Bardu, Salangen, Målselv, Sørreisa, Dyrøy, Senja, Balsfjord, Karlsøy, Lyngen, Storfjord-Omasvuotna-Omasvuono, Gáivuotna-Kåfjord-Kaivuono, Skjervøy, Nordreisa, Kvænangen, Guovdageaidnu-Kautokeino, Loppa, Hasvik, Måsøy, Nordkapp, Porsanger-Porsáŋgu-Porsanki, Kárášjohka-Karasjok, Lebesby, Gamvik, Berlevåg, Deatnu-Tana, Unjárga-Nesseby, Båtsfjord, i Sør-Varanger
Nordland	Bodø, Narvik, Bindal, Sømna, Brønnøy, Vega, Vevelstad, Herøy, Alstahaug, Leirfjord, Vefsn, Grane, Hattfjelldal, Dønna, Nesna, Hemnes, Rana, Lurøy, Træna, Rødøy, Meløy, Gildeskål, Beiarn, Saltdal, Fauske-Fuossko, Sørfold, Steigen, Lødingen, Evenes, Røst, Værøy, Flakstad, Vestvågøy, Vågan, Hadsel, Bø, Øksnes, Sortland, Andøy, Moskenes, i Hamarøy-Hábmer
Trøndelag	Dio Steinkjera koji je prije bio u Verranu, Namsos, Osen, Snåase-Snåsa, Lierne, Raarvihke–Røyrvik, Namsskogan, Grong, Høylandet, Overhalla, Flatanger, Leka, Inderøy, Indre Fosen, Ørland, Åfjord, Nærøysund, Hitra, Frøya, Oppdal, Rennebu, Røros, Holtålen, Tydal, Meråker, Heim, Rindal, i dijelovi Orklanda koji su prije bili u Agdenesu, Meldal i dijelovi općine Snillfjord
Møre og Romsdal	Vanylven, Sande, Stranda, Sykkylven, Vestnes, Rauma, Tingvoll, Sunndal, Surnadal, Smøla, Aure, Fjord, dio Volde koji je prije bio Hornindal, dijelovi Moldea koji su prije bili Nesset i Midsund, i dio Ålesunda koji je prije bio Sandøy
Vestland	Tysnes, Kvinnherad, Ullensvang, Eidfjord, Ulvik, Modalen, Fedje, Masfjorden, Gulen, Solund, Hyllestad, Høyanger, Vik, Aurland, Lærdal, Årdal, Luster, Askvoll, Fjaler, Bremanger, Stad, Gloppen, Stryn, dio Vossa koji je prije bio Granvin, dio Kinna koji je prije bio Vågsøy, dijelovi Sogndala koji su prije bili Leikanger i Balestrand, i dijelovi Sunnfjorda koji su prije bili Gaular, Jølster i Naustdal
Rogaland	Hjelmeland, Suldal and Sauda
Agder	Risør, Gjerstad, Åmli, Evje og Hornnes, Bygland, Valle, Bykle, i Åseral
Vestfold og Telemark	Drangedal, Nome, Tinn, Hjartdal, Seljord, Kviteseid, Nissedal, Fyresdal, Tokke, i Vinje
Innlandet	Kongsvinger, Nord-Odal, Sør-Odal, Eidskog, Grue, Åsnes, Våler, Trysil, Åmot, Stor-Elvdal, Rendalen, Engerdal, Tolga, Tynset, Alvdal, Folldal, Os, Dovre, Lesja, Skjåk, Lom, Vågå, Nord-Fron, Sel, Sør-Fron, Ringebu, Søndre Land, Nordre Land, Sør-Aurdal, Etnedal, Nord-Aurdal, Vestre Slidre, Øystre Slidre, i Vang
Viken	Flå, Nesbyen, Gol, Hemsedal, Ål, Hol, Rollag, i Nore og Uvdal

1. 2. Rijetko naseljena područja

Regija razine 3	Općine
Trøndelag	Dio Steinkjera koji je bio Steinkjer (tj. dio koji nije bio Verran), Midtre Gauldal, Selbu, Frosta, i Verdal
Møre og Romsdal	Dio Ålesunda koji je prije bio Haram, Hareid, dio Volde koji je prije bio Volda (tj. dio koji nije bio Hornindal), Ørsta, Averøy, Gjemnes, i Hustadvika
Vestland	Dio Vossa koji je bio Voss (tj. dio koji nije bio Granvin), dio Kinna koji je prije bio Flora, dio Sogndala koji je bio Sogndal (tj. dio koji nije bio Balestrand i Leikanger), dio Sunnfjorda koji je prije bio Førde, Etne, Bømlo, Fitjar, Kvam, Samnanger, Vaksdal, i Austrheim
Rogaland	Sokndal, Lund, i Bjerkreim
Agder	Dijelovi Lindesnesa koji su prije bili Marnardal, dio Lyngdala koji je prije bio Audnedal, Farsund, Flekkefjord, Vegårshei, Tvedestrand, Iveland, Hægebostad, Kvinesdal, i Sirdal
Vestfold og Telemark	Notodden, Bamble, Kragerø, i Midt-Telemark
Innlandet	Øyer, Gausdal, i Vestre Toten
Viken	Aremark, Marker, Aurskog-Høland, Sigdal, Krødsherad, i Flesberg

2. PODRUČJA „C” KOJA NISU UNAPRIJED DEFINIRANA

Regija razine 3	Općine
Rogaland	Utsira i Kvitsøy
Møre og Romsdal	Aukra

PRILOG II.

Prihvatljive osnovne statističke jedinice (BSU) u podijeljenim općinama

Oznaka općine (LAU)	Naziv općine	Bivša općina	BSU kod	BSU naziv
4205	Lindesnes	Marnardal	42051001	Øyslebø
			42051002	Skjævesland
			42051003	Birkeland
			42051004	Støa
			42051005	Gangså
			42051006	Finnsdal
			42051007	Tjomsland - Lindland
			42051008	Laudal Nedre
			42051009	Laudal Øvre
			42051010	Tisland
			42051011	Åkset
			42051012	Bruskeland
			42051013	Rydlende
			42051014	Trygsland
			42051015	Stedjan
			42051016	Koland
4225	Lyngdal	Audnedal	42250401	Brastad
			42250402	Viblemo
			42250403	Konsmo
			42250404	Audnedal
			42250405	Ågedalstø
			42250406	Øydna
			42250407	Byremo
			42250408	Håland - Sveindal
4621	Voss	1234 Granvin	46211001	Lussand - Kvandal
			46211002	Folkedal
			46211003	Hamre
			46211004	Eide
			46211005	Selland - Kjerland
			46211006	Kyrkjestrandi
			46211007	Seim - Nesheim
			46211008	Spildo
			46211009	Tjoflot
			46211010	Djønno
4602	Kinn	1439 Vågsøy	46020401	Silda
			46020402	Vedvik
			46020403	Halsør
			46020404	Røysa
			46020405	Raudeberg
			46020406	Kapellneset
			46020407	Refvik
			46020408	Kvalheim
			46020501	Ulvesund
			46020502	Degnepoll
			46020503	Kulen
			46020504	Blålid
			46020505	Skavøypoll
			46020506	Sørpoll
			46020507	Almenning
			46020601	Våge - Oppedal
			46020602	Holvik
			46020603	Sæternes
			46020604	Ellingskaret
			46020605	Skram Øvre
			46020606	Skram Nedre
			46020607	Midtgård Søndre
			46020608	Midtgård Nordre
			46020609	Gotteberg
			46020610	Øyane i Sør
4640	Sogndal	1419 Leikanger	46400501	Njøs
			46400502	Hermansverk
			46400503	Henjum
			46400504	Leitet
			46400505	Leikanger
			46400506	Hamre - Fosse
			46400507	Grinde
			46400508	Eitorn
4640	Sogndal	1418 Balestrand	46400604	Vetlefjord
			46400605	Sværefjorden
			46400606	Esefjorden
			46400607	Balestrand
			46400608	Thue
			46400609	Kvamsøy
4647	Sunnfjord	1430 Gaular	46470601	Øvrebotten
			46470602	Eldal - Mjell
			46470603	Viken
			46470604	Hestadgrend
			46470605	Skudal
			46470606	Senneseth
			46470607	Steien
			46470608	Sande
			46470609	Sygna
			46470610	Lunde
			46470611	Skilbrei - Hjelmeland
			46470612	Lien
			46470613	Kvamme
			46470614	Osen
			46470615	Birkeland
			46470616	Kårstad
			46470617	Hestad
4647	Sunnfjord	1431 Jølster	46470401	Eikås
			46470402	Langhaugane
			46470403	Hjellbrekke
			46470404	Vassenden Nord
			46470405	Vassenden Sør
			46470406	Sanddal
			46470407	Svidal
			46470408	Ålhus
			46470501	Myklebost
			46470502	Årdal
			46470503	Helgheim
			46470504	Fugle
			46470505	Skei
			46470506	Kjøsnesfjorden
			46470507	Førde
			46470508	Klakegg
			46470509	Veiteberg
			46470510	Åmot
4647	Sunnfjord	1433 Naustdal	46470701	Kvellestad
			46470702	Vevring
			46470703	Redal
			46470704	Helle
			46470705	Frammarsvik
			46470706	Naustdal Vest
			46470707	Naustdal Aust
			46470708	Åse
			46470709	Horstad Vest
			46470710	Horstad Aust
			46470711	Ullaland Nord
			46470712	Ullaland Sør
			46470713	Fimland
1577	Volda	1444 Hornindal	15770601	Haugen
			15770602	Kirkhorn
			15770603	Grodås
			15770605	Otterdal
			15770606	Lødemel
			15770607	Rygg
			15770608	Kjøs
1506	Molde	1543 Nesset	15060801	Ranvik
			15060802	Tjelle
			15060803	Rød
			15060804	Høvik
			15060805	Hammervoll
			15060806	Eidsvåg Sentrum
			15060807	Aasen
			15060808	Stubø
			15060809	Vorpenes
			15060810	Raudsand
			15060811	Bersås
			15060812	Eidsøra
			15060813	Meisalstranda
			15060814	Bugge
			15060901	Myklebostad
			15060902	Nerland
			15060903	Sira
			15060904	Slenes
			15060905	Eikesdal
			15060906	Aursjøen
		1545 Midsund	15061001	Søre Midøy
			15061002	Nordre Midøy
			15061003	Midsund Ytre
			15061004	Ugelvik
			15061005	Nerland
			15061006	Raknes
			15061007	Rakvåg
			15061008	Ræstad
			15061009	Nord - Heggdal - Tutra
			15061010	Sør - Heggdal
			15061011	Midsund Indre
1507	Ålesund	1534 Haram	15071101	Fjørtoft
			15071102	Otterlei
			15071103	Rogne
			15071104	Longva
			15071105	Flem
			15071106	Ulla
			15071107	Austnes
			15071108	Haram
			15071109	Kjerstad
			15071110	Farstad
			15071201	Hurla
			15071202	Alvestad
			15071203	Brattvåg
			15071204	Aksla - Håvik
			15071301	Samfjord
			15071302	Strand
			15071303	Slyngstad
			15071304	Tennfjord
			15071305	Vatne
			15071306	Ulvestad - Vatne
			15071307	Hellestranda
			15071308	Vestrefjord
			15071401	Bjørnøy - Kalvøy
			15071402	Søvik - Gamlem
			15071403	Grytastrand - Hamsund
		1546 Sandøy	15071701	Myklebost
			15071702	Røsok
			15071703	Bruvoll - Morsund
			15071704	Steinshamn - Harnes
			15071705	Huse
			15071706	Finnøy
			15071708	Sandøy
			15071709	Ona - Husøy
5006	Steinkjer	Verran	50060801	Vada
			50060802	Nordberg
			50060803	Kirkreit
			50060804	Bratreit
			50060805	Holdåsen
			50060806	Malmo
			50060807	Fossdalen
			50060808	Ressem
			50060809	Sundbygda
			50060810	Tverås
			50060811	Folladalen - Ystmark
			50060812	Holden - Langvatnet
			50060901	Sela
			50060902	Follafoss Østre
			50060903	Follafoss Vestre - Tua
			50060904	Skjelstad
			50060905	Verrastranda
5059	Orkland	5023 Meldal	50590501	Midtskog
			50590502	Løvby
			50590503	Løkken Vest
			50590504	Bjørnli
			50590505	Løkken Øst
			50590601	Laksøybygda
			50590602	Drogsetmoen
			50590603	Lo
			50590604	Storås Vest
			50590605	Fossen
			50590606	Syrstad
			50590607	Grefstad
			50590608	Grøta
			50590609	Hilstad
			50590610	Jerpstad
			50590611	Ree
			50590612	Grut
			50590613	Ilfjellet
			50590614	Resdalen
		5016 Agdenes	50590801	Selven
			50590802	Lysheim
			50590803	Sletvik
			50590804	Fjorden
			50590806	Leksa
			50590807	Ingdalen
			50590808	Hamna
			50590809	Singstad
			50590810	Sterten
			50590811	Stranda
		Dijelovi 5012 Snillfjorda	50590901	Aa
			50590902	Vuttudal - Skårild
			50590904	Tannvik
			50590905	Åstfjorden
			50590906	Heggstad
			50590911	Imsterfjorden Indre
			50590912	Moldtun

PRILOG III. točke (a) i (b)

Karte prihvatljivih područja

		ISSN 1977-0847
Službeni list Europske unije		L 187

Hrvatsko izdanje	Zakonodavstvo	Godište 65. 14. srpnja 2022.

Sadržaj		II. Nezakonodavni akti	Stranica
		MEĐUNARODNI SPORAZUMI
	*	Odluka Vijeća (EU) 2022/1206 od 12. srpnja 2022. o pristupanju Europske unije Konvenciji o priznavanju i izvršenju stranih sudskih odluka u građanskim ili trgovačkim stvarima	1
	*	Konvencija o priznavanju i izvršenju stranih sudskih odluka u građanskim ili trgovačkim stvarima	4
		UREDBE
	*	Uredba Vijeća (EU) 2022/1207 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 974/98 u vezi s uvođenjem eura u Hrvatskoj	16
	*	Uredba Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2866/98 u pogledu stope konverzije eura za Hrvatsku	18
	*	Delegirana uredba Komisije (EU) 2022/1209 оd 5. svibnja 2022. o dopuni Uredbe (EU) 2018/858 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu postupka izricanja upravnih novčanih kazni i metoda za njihov izračun i naplatu ( 1 )	19
	*	Provedbena uredba Komisije (EU) 2022/1210 оd 13. srpnja 2022. o utvrđivanju provedbenih tehničkih standarda za primjenu Uredbe (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu formata popisâ upućenih osoba i njihova ažuriranja ( 1 )	23
		ODLUKE
	*	Odluka Vijeća (EU) 2022/1211 od 12. srpnja 2022. o usvajanju eura u Hrvatskoj 1. siječnja 2023.	31
	*	Odluka Vijeća (EU) 2022/1212 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Odluke 1999/70/EZ o vanjskim revizorima nacionalnih središnjih banaka u pogledu vanjskih revizora središnje banke Banco de Portugal	35

	III. Drugi akti
	EUROPSKI GOSPODARSKI PROSTOR
*	Odluka Nadzornog tijela EFTA-e br. 276/21/COL od 8. prosinca 2021. o karti regionalnih potpora Norveške 2022.–2027. (Norveška) [2022/1213]	37


	(1) Tekst značajan za EGP.