(1)

U skladu s člankom 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) Unija utvrđuje i provodi zajedničke politike i djelovanja te poboljšava suradnju u svim područjima međunarodnih odnosa, između ostaloga, radi poticanja integracije svih zemalja u svjetsko gospodarstvo, uključujući i postupnim ukidanjem ograničenja u međunarodnoj trgovini.

(2)

Prema članku 206. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) Unija uspostavom carinske unije u zajedničkom interesu doprinosi skladnom razvoju svjetske trgovine, postupnom ukidanju ograničenja međunarodne trgovine i izravnih stranih ulaganja te smanjenju carinskih i ostalih prepreka.

(3)

U skladu s člankom 26. UFEU-a Unija donosi mjere s ciljem uspostave ili osiguranja funkcioniranja unutarnjeg tržišta koje obuhvaća područje bez unutarnjih granica na kojemu se slobodno kretanje robe, osoba, usluga i kapitala osigurava u skladu s Ugovorima. Pristup gospodarskih subjekata, robe i usluga iz trećih zemalja tržištu javne nabave Unije ili tržištu koncesija Unije obuhvaćen je područjem primjene zajedničke trgovinske politike.

(4)

Članak III. stavak 8. Općeg sporazuma o carinama i trgovini iz 1994. i članak XIII. Općeg sporazuma o trgovini uslugama isključuju javnu nabavu iz glavnih multilateralnih postupaka Svjetske trgovinske organizacije (WTO).

(5)

U okviru WTO-a i putem svojih bilateralnih odnosa Unija se zalaže za ambiciozno otvaranje međunarodnog tržišta javne nabave Unije i njezinih trgovačkih partnera te međunarodnog tržišta koncesija Unije i njezinih trgovačkih partnera u duhu reciprociteta i zajedničke koristi.

(6)

Plurilateralnim Sporazumom WTO-a o javnoj nabavi i trgovinskim sporazumima Unije koji sadržavaju odredbe o javnoj nabavi omogućuje se gospodarskim subjektima Unije pristup samo tržištu javne nabave trećih zemalja ili tržištu koncesija trećih zemalja koje su stranke tih sporazuma.

(7)

Ako je treća zemlja stranka Sporazuma WTO-a o javnoj nabavi ili je sklopila trgovinski sporazum s Unijom koji sadržava odredbe o javnoj nabavi, Komisija bi trebala slijediti mehanizme savjetovanja ili postupke rješavanja sporova utvrđene u tim sporazumima ako se ograničavajuće prakse odnose na javnu nabavu koja je obuhvaćena obvezama u pogledu pristupa tržištu koje je ta treća zemlja preuzela u odnosu na Uniju.

(8)

Mnoge treće zemlje nisu sklone otvoriti svoje tržište javne nabave ili svoje tržište koncesija međunarodnom tržišnom natjecanju niti poboljšati pristup tim tržištima. Stoga se gospodarski subjekti Unije suočavaju s ograničavajućim praksama javne nabave u mnogim trećim zemljama, što dovodi do gubitka znatnih trgovinskih mogućnosti.

(9)

Uredbom (EU) br. 654/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (3) utvrđuju se pravila i postupci kako bi se osiguralo ostvarivanje pravâ Unije na temelju međunarodnih trgovinskih sporazuma koje je Unija sklopila. Takva pravila i postupci ne postoje za postupanje s gospodarskim subjektima, robom i uslugama koji nisu obuhvaćeni takvim međunarodnim sporazumima.

(10)

Međunarodne obveze koje je Unija preuzela u odnosu na treće zemlje u pogledu pristupa tržištu u području javne nabave i koncesija zahtijevaju, među ostalim, ravnopravan tretman gospodarskih subjekata iz tih trećih zemalja. Stoga se mjere donesene na temelju ove Uredbe mogu primjenjivati samo na gospodarske subjekte, robu ili usluge iz trećih zemalja koje nisu stranke plurilateralnog Sporazuma WTO-a o javnoj nabavi ili bilateralnih ili multilateralnih trgovinskih sporazuma sklopljenih s Unijom koji sadržavaju obveze o pristupu tržištu javne nabave ili tržištu koncesija ili na gospodarske subjekte, robu ili usluge iz zemalja koje su stranke takvih sporazuma, ali samo u pogledu postupaka javne nabave za robu, usluge ili koncesije koji nisu obuhvaćeni tim sporazumima. U skladu s direktivama 2014/23/EU (4), 2014/24/EU (5) i 2014/25/EU (6) Europskog parlamenta i Vijeća i kako je pojašnjeno u Komunikaciji Komisije od 24. srpnja 2019. o smjernicama za sudjelovanje ponuditelja i robe iz trećih zemalja na tržištu javne nabave EU-a, gospodarski subjekti iz trećih zemalja koje nisu sklopile sporazum kojim se predviđa otvaranje tržišta javne nabave EU-a ili čija roba, usluge i radovi nisu obuhvaćeni takvim sporazumom, nemaju osiguran pristup postupcima javne nabave u EU-u te mogu biti isključeni.

(11)

Djelotvorna primjena mjera donesenih na temelju ove Uredbe radi poboljšavanja pristupa gospodarskih subjekata Unije tržištu javne nabave određenih trećih zemalja ili tržištu koncesija određenih trećih zemalja zahtijeva jasan skup pravila o podrijetlu za gospodarske subjekte, robu i usluge.

(12)

Podrijetlo robe trebalo bi utvrditi u skladu s člankom 60. Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (7).

(13)

Podrijetlo usluge trebalo bi utvrditi na temelju podrijetla fizičke ili pravne osobe koja je pruža. Trebalo bi smatrati da je pravna osoba podrijetlom iz zemlje u skladu s čijim je zakonima osnovana ili na drugi način organizirana te na čijem državnom području obavlja znatne poslovne aktivnosti. Trebalo bi smatrati da pravne osobe koje su osnovane ili na drugi način organizirane u skladu sa zakonima države članice imaju podrijetlo u Uniji samo ako imaju izravnu i stvarnu vezu s gospodarstvom države članice. Kako bi se izbjeglo moguće izbjegavanje mjere Instrumenta za međunarodnu nabavu (IMN), možda će biti potrebno utvrditi podrijetlo pravnih osoba pod stranom kontrolom ili u stranom vlasništvu koje ne obavljaju znatne poslovne aktivnosti na državnom području treće zemlje ili na državnom području države članice u skladu s čijim zakonima su osnovane ili na drugi način organizirane uzimajući u obzir i druge elemente, kao što je podrijetlo vlasnikâ ili drugih osoba koje imaju prevladavajući utjecaj na tu pravnu osobu.

(14)

Pri procjenjivanju postoje li u trećoj zemlji posebne mjere ili posebne prakse koje bi mogle dovesti do narušavanja pristupa gospodarskih subjekata, robe ili usluga Unije tržištu javne nabave ili tržištu koncesija te treće zemlje, Komisija bi trebala ispitati u kojoj mjeri zakoni, pravila ili druge mjere u pogledu tržišta javne nabave ili tržišta koncesija dotične treće zemlje osiguravaju transparentnost u skladu s međunarodnim standardima i ne dovode do ozbiljnih i opetovanih ograničenja protiv gospodarskih subjekata, robe ili usluga Unije. Osim toga, Komisija bi trebala ispitati u kojoj mjeri pojedinačni javni naručitelji iz trećih zemalja ili naručitelji iz trećih zemalja donose restriktivne prakse protiv gospodarskih subjekata, robe ili usluga Unije ili zadržavaju takve prakse.

(15)

Komisija bi trebala moći u svakom trenutku pokrenuti transparentnu istragu o navodno restriktivnim mjerama ili praksama koje je donijela ili koje zadržava treća zemlja.

(16)

S obzirom na opći cilj politike Unije da se podrži gospodarski rast najmanje razvijenih zemalja i njihova integracija u globalne vrijednosne lance, Komisija ne bi trebala pokretati istragu kad je riječ o zemljama koje ostvaruju korist od dogovora „sve osim oružja” koje su navedene na popisu u Prilogu IV. Uredbi (EU) br. 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (8).

(17)

Pri provođenju istrage Komisija bi trebala pozvati dotičnu treću zemlju da započne savjetovanja s ciljem uklanjanja ili ispravljanja svih restriktivnih mjera ili praksi te time poboljšanja mogućnosti nadmetanja za gospodarske subjekte, robu i usluge Unije na tržištu javne nabave u toj trećoj zemlji ili na tržištu koncesija u toj trećoj zemlji.

(18)

Iznimno je važno da se istraga provodi transparentno. Izvješće o glavnim nalazima istrage trebalo bi stoga biti javno dostupno.

(19)

Ako se istragom potvrdi postojanje restriktivnih mjera ili praksi, a savjetovanja s dotičnom trećom zemljom ne dovedu do zadovoljavajućih korektivnih djelovanja kojima se u razumnom roku ispravlja ozbiljno i opetovano narušavanje pristupa za gospodarske subjekte, robu i usluge Unije, ili ako dotična treća zemlja odbije započeti savjetovanja, Komisija bi na temelju ove Uredbe, ako smatra da je takvo donošenje u interesu Unije, trebala donijeti mjeru IMN-a u obliku prilagodbe bodova ili isključenja ponuda.

(20)

Utvrđivanje je li donošenje mjere IMN-a u interesu Unije trebalo bi se temeljiti na procjeni svih različitih interesa u cjelini, među ostalim i interesa gospodarskih subjekata Unije. Komisija bi trebala odvagnuti posljedice donošenja takve mjere u odnosu na njezin utjecaj na šire interese Unije. Važno je posvetiti posebnu pozornost općem cilju postizanja reciprociteta otvaranjem tržišta trećih zemalja i poboljšanjem mogućnosti pristupa tržištima za gospodarske subjekte Unije. Trebalo bi uzeti u obzir i cilj ograničavanja nepotrebnog administrativnog opterećenja javnih naručitelja i naručitelja, kao i gospodarskih subjekata.

(21)

Prilagodba bodova trebala bi se primjenjivati samo u svrhu evaluacije ponuda koje su podnijeli gospodarski subjekti koji su podrijetlom iz dotične treće zemlje. Takva mjera ne bi trebala utjecati na cijenu koju treba platiti na temelju ugovora koji treba sklopiti s uspješnim ponuditeljem. Kad javni naručitelji ili naručitelji odluče temeljiti svoju evaluaciju ponuda na cijeni ili trošku kao jedinom kriteriju za dodjelu ugovora, razina prilagodbe bodova trebala bi biti znatno viša kako bi se osigurala usporediva djelotvornost mjere IMN-a.

(22)

Mjere IMN-a trebale bi se primjenjivati na postupke javne nabave obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe, uključujući okvirne sporazume i dinamičke sustave nabave. Ako je određeni ugovor dodijeljen u okviru dinamičkog sustava nabave na koji se primjenjuje mjera IMN-a, mjere IMN-a trebale bi se primjenjivati i na taj konkretni ugovor. Međutim, mjere IMN-a ne bi se trebale primjenjivati na ugovore ispod određenog praga kako bi se ograničilo ukupno administrativno opterećenje javnih naručitelja i naručitelja. Kako bi se izbjegla moguća dvostruka primjena mjera IMN-a, takve se mjere ne bi trebale primjenjivati na ugovore dodijeljene na temelju okvirnog sporazuma ako su mjere IMN-a već primijenjene u fazi sklapanja tog okvirnog sporazuma.

(23)

Kako bi se izbjeglo moguće izbjegavanje određene mjere IMN-a, uspješnim ponuditeljima trebalo bi uvesti odgovarajuće obveze. Te bi se obveze trebale primjenjivati samo na postupke javne nabave koji podliježu određenoj mjeri IMN-a, kao i na ugovore dodijeljene na temelju okvirnog sporazuma ako je vrijednost takvih ugovora jednaka ili viša od određenog praga i ako taj okvirni sporazum podliježe određenoj mjeri IMN-a.

(24)

Ako treća zemlja sudjeluje u sadržajnim i uznapredovalim pregovorima s Unijom o pristupu tržištu u području javne nabave s ciljem uklanjanja ili ispravljanja narušavanja pristupa gospodarskih subjekata, robe ili usluga Unije svojem tržištu javne nabave ili svojem tržištu koncesija, Komisija bi trebala moći, tijekom pregovora, suspendirati mjere IMN-a koje se odnose na dotičnu treću zemlju.

(25)

Važno je da javni naručitelji i naručitelji ujednačeno primjenjuju mjere IMN-a u Uniji. Kako bi se uzela u obzir raznolikost administrativnih kapaciteta javnih naručitelja i naručitelja, države članice trebale bi moći, pod određenim strogim uvjetima, zatražiti izuzeće od mjera IMN-a za ograničeni popis lokalnih javnih naručitelja. Pri provjeri popisa lokalnih javnih naručitelja, kako su ih predložile države članice, važno je da Komisija uzme u obzir posebnu situaciju tih javnih naručitelja u pogledu, među ostalim, broja stanovnika i geografskog položaja. Takvo bi se izuzeće moglo odnositi i na postupke javne nabave koje bi ti javni naručitelji trebali moći provoditi na temelju okvirnih sporazuma ili dinamičkih sustava nabave.

(26)

Nužno je da javni naručitelji i naručitelji imaju pristup nizu visokokvalitetnih proizvoda koji zadovoljavaju njihove zahtjeve za kupnju po konkurentnoj cijeni. Javni naručitelji i naručitelji trebali bi stoga imati mogućnost neprimjene mjera IMN-a kojima se ograničava pristup neobuhvaćene robe i neobuhvaćenih usluga ako nema dostupne robe ili usluga Unije ili obuhvaćene robe ili obuhvaćenih usluga koje zadovoljavaju zahtjeve javnog naručitelja ili naručitelja ili ako trebaju zaštititi ključne potrebe javne politike, primjerice kad je riječ o prevladavajućim razlozima u vezi s javnim zdravljem ili zaštitom okoliša. Kad javni naručitelji ili naručitelji primjenjuju te iznimke, o tome bi trebalo pravodobno i sveobuhvatno obavijestiti Komisiju kako bi se omogućio odgovarajući nadzor provedbe ove Uredbe.

(27)

U slučaju da javni naručitelji ili naručitelji pogrešno primjenjuju mjere IMN-a čime se negativno utječe na izglede gospodarskih subjekata koji imaju pravo sudjelovati u postupku javne nabave, trebale bi se primjenjivati direktive Vijeća 89/665/EEZ (9) i 92/13/EEZ (10). Pogođeni gospodarski subjekti trebali bi moći pokrenuti postupak pravne zaštite u skladu s nacionalnim pravom kojim se te direktive provode ako, na primjer, ti gospodarski subjekti smatraju da je konkurentski gospodarski subjekt trebao biti isključen ili da je ponuda trebala biti niže rangirana zbog primjene mjere IMN-a. Komisija bi također trebala moći primijeniti korektivni mehanizam u skladu s člankom 3. Direktive 89/665/EEZ ili člankom 8. Direktive 92/13/EEZ.

(28)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (11).

(29)

Za donošenje provedbenih akata u pogledu donošenja, povlačenja, suspenzije, ponovnog uvođenja ili produljenja mjere IMN-a trebalo bi primjenjivati postupak ispitivanja, a Komisiji bi trebao pomagati Odbor za trgovinske prepreke osnovan Uredbom (EU) 2015/1843 Europskog parlamenta i Vijeća (12). S obzirom na to da bi mjere IMN-a mogle imati različite učinke na tržište javne nabave Unije ili na tržište koncesija Unije, trebalo bi prilagoditi postupak odbora koji se primjenjuje na nacrte provedbenih akata kojima se predviđa isključenje ponuda te bi se u takvim slučajevima trebao primjenjivati članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

(30)

U vezi s pitanjima koja utječu na primjenu pravnog okvira Unije o javnoj nabavi i ako je to potrebno, Komisija bi trebala moći zatražiti savjet Savjetodavnog odbora za ugovore o javnoj nabavi osnovanog Odlukom Vijeća 71/306/EEZ (13).

(31)

Informacije primljene u skladu s ovom Uredbom trebale bi se upotrebljavati samo u svrhu za koju su zatražene te uz odgovarajuće poštovanje primjenjivih zahtjeva u pogledu zaštite i povjerljivosti podataka na razini Unije i na nacionalnoj razini. Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (14) te članak 28. Direktive 2014/23/EU, članak 21. Direktive 2014/24/EU i članak 39. Direktive 2014/25/EU trebali bi se primjenjivati na odgovarajući način.

(32)

U skladu s Međuinstitucijskim sporazumom o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (15) i radi, među ostalim, smanjivanja administrativnog opterećenja, posebno za države članice, Komisija bi trebala redovito preispitivati područje primjene, funkcioniranje i učinkovitost ove Uredbe. Takvo preispitivanje obuhvatilo bi, među ostalim, mogućnost upotrebe svih dostupnih sredstava kako bi se olakšala razmjena informacija, uključujući rješenja za elektroničku javnu nabavu kao što su standardni obrasci za objavljivanje obavijesti u području javne nabave, u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2019/1780 (16), kao i opterećenje koje snose javni naručitelji i naručitelji pri primjeni ove Uredbe. Komisija bi o svojoj procjeni trebala izvijestiti Europski parlament i Vijeće te, prema potrebi, podnijeti odgovarajuće zakonodavne prijedloge.

(33)

Pravila i načela javne nabave koja se primjenjuju na ugovore o javnoj nabavi koje institucije Unije dodjeljuju za svoj račun utvrđena su u Uredbi (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (17) i stoga nisu obuhvaćena područjem primjene ove Uredbe. U skladu s Uredbom (EU, Euratom) 2018/1046 ta se pravila temelje na pravilima utvrđenima u direktivama 2014/23/EU i 2014/24/EU. Stoga je primjereno procijeniti bi li, u kontekstu revizije Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046, pravila i načela utvrđena u ovoj Uredbi trebalo učiniti primjenjivima i na ugovore o javnoj nabavi koje dodjeljuju institucije Unije.

(34)

Kako bi se javnim naručiteljima, naručiteljima i gospodarskim subjektima olakšala primjena ove Uredbe, Komisija bi trebala izdati smjernice. Te bi smjernice trebale posebno pružiti informacije o pojmovima podrijetla fizičkih i pravnih osoba, podrijetla robe i usluga, dodatnim obvezama i primjeni tih odredaba u okviru ove Uredbe. U kontekstu općeg cilja politike Unije da se pruži podrška malim i srednjim poduzećima (MSP-ovi), tim bi se smjernicama trebale uzeti u obzir i posebne informacijske potrebe MSP-ova pri njihovoj primjeni ove Uredbe kako bi se spriječilo preopterećenje MSP-ova.

(35)

U skladu s načelom proporcionalnosti i kako bi se ostvario temeljni cilj poboljšavanja pristupa gospodarskih subjekata, robe i usluga Unije tržištu javne nabave trećih zemalja ili tržištu koncesija trećih zemalja uspostavljanjem mjera u vezi s neobuhvaćenom nabavom, potrebno je i primjereno utvrditi pravila o postupcima prema kojima Komisija treba pokrenuti istrage navodnih mjera ili praksi treće zemlje protiv gospodarskih subjekata, robe i usluga Unije te pokrenuti savjetovanja s dotičnim trećim zemljama. Ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje ciljeva u skladu s člankom 5. stavkom 4. UEU-a,

(1)

Iako je u prošlosti dolazilo do kratkoročnih poremećaja u opskrbi plinom, situacija u 2022. razlikuje se od prethodnih kriza sigurnosti opskrbe plinom zbog nekoliko čimbenika. Eskalacija ruske vojne agresije na Ukrajinu od veljače 2022. dovela je do nezabilježenih povećanja cijena. Ta povećanja cijena vjerojatno će iz temelja promijeniti poticaje za punjenje podzemnih sustava skladišta plina u Uniji. U aktualnoj geopolitičkoj situaciji ne mogu se isključiti daljnji poremećaji u opskrbi plinom. Takvi poremećaji u opskrbi mogli bi ozbiljno naštetiti građanima i gospodarstvu Unije jer Unija i dalje u znatnoj mjeri ovisi o vanjskoj opskrbi plinom, na koju sukob može utjecati.

(2)

Priroda i posljedice nedavnih događaja velikog su razmjera i vidljivi su u cijeloj Uniji te stoga iziskuju sveobuhvatan odgovor Unije. U tom odgovoru trebalo bi dati prednost mjerama kojima se može ojačati sigurnost opskrbe plinom na razini Unije, a posebno opskrbe zaštićenih kupaca plinom. Uštede energije i energetska učinkovitost ključni su čimbenici koji doprinose postizanju tog cilja. Stoga je ključno da Unija djeluje koordinirano kako bi se izbjegli potencijalni rizici koji proizlaze iz mogućih poremećaja u opskrbi plinom, ne dovodeći u pitanje pravo država članica da biraju među različitim izvorima energije i opću strukturu njihove opskrbe energijom u skladu s člankom 194. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

(3)

Podzemni sustavi skladišta plina doprinose sigurnosti opskrbe plinom, a dobro napunjenim podzemnim sustavima skladišta plina pruža se sigurnost opskrbe plinom tako što se osigurava dodatni plin u slučaju velike potražnje ili poremećaja u opskrbi. Budući da do poremećaja u opskrbi plinom iz plinovoda može doći u bilo kojem trenutku, trebalo bi uvesti mjere u pogledu razine punjenja Unijinih podzemnih sustava skladišta plina kako bi se zaštitila sigurnost opskrbe plinom za zimu 2022.–2023.

(4)

Uredbom (EU) 2017/1938 Europskog parlamenta i Vijeća (3) uveden je mehanizam solidarnosti kao instrument za ublažavanje učinaka ozbiljnog izvanrednog stanja unutar Unije u kojem je u nekoj državi članici ugrožena opskrba plinom kupaca zaštićenih mehanizmom solidarnosti, što je temeljna sigurnosna potreba i nužan prioritet. U slučaju izvanrednog stanja na razini Unije hitnim odgovorom osigurava se da države članice imaju mogućnost pružanja pojačane zaštite kupcima.

(5)

Utjecaj ruske vojne agresije na Ukrajinu pokazao je da postojeća pravila o sigurnosti opskrbe nisu prilagođena iznenadnim velikim promjenama u geopolitičkoj situaciji u kojima nedostatna opskrba i visoke cijene mogu biti posljedica ne samo problema povezanih s infrastrukturom ili ekstremnih vremenskih uvjeta, nego i namjerno uzrokovanih događaja velikih razmjera te dugotrajnijih ili iznenadnih poremećaja u opskrbi. Stoga je potrebno suočiti se s iznenadno znatno povećanim rizicima koji proizlaze iz aktualnih promjena u geopolitičkoj situaciji, među ostalim i diversifikacijom Unijine opskrbe energijom.

(6)

Na temelju Komisijine analize, među ostalim, primjerenosti mjera za osiguravanje opskrbe plinom i analize pojačane pripravnosti za rizike na razini Unije koju su u veljači 2022. provele Komisija i Koordinacijska skupina za plin („GCG”) uspostavljena Uredbom (EU) 2017/1938, svaka država članica trebala bi, u načelu, osigurati da podzemni sustavi skladišta plina koji se nalaze na njezinu državnom području i izravno su povezani s tržišnim područjem te države članice do 1. studenoga svake godine budu napunjeni do najmanje 90 % njihova kapaciteta na razini države članice (cilj punjena), uz niz prijelaznih ciljeva za svaku državu članicu u svibnju, srpnju, rujnu i veljači (krivulja punjenja) godine koja slijedi. Na pojedine države članice koje imaju znatan podzemni skladišni kapacitet nerazmjerno bi utjecala obveza postizanja cilja punjenja za podzemne sustava skladišta plina koji se nalaze na njihovu državnom području. Kako bi se uzela u obzir ta situacija, obvezu punjenja njihovih podzemnih sustava skladišta plina trebalo bi smanjiti na 35 % njihove prosječne godišnje potrošnje plina tijekom prethodnih pet godina. Time se ne bi trebala dovoditi u pitanje obveza drugih država članica da doprinose punjenju dotičnih podzemnih sustava skladišta plina. Države članice trebale bi moći odlučiti, pod određenim uvjetima, da će djelomično postići cilj punjenja uračunavanjem zaliha ukapljenog prirodnog plina (UPP) uskladištenih u terminalima za UPP. Ciljevi punjenja potrebni su kako bi se osigurala odgovarajuća zaštita potrošača u Uniji od nedostatne opskrbe plinom. Za 2022. trebao bi se primjenjivati niži cilj punjenja od 80 % i smanjeni broj prijelaznih ciljeva, uzimajući u obzir da ova Uredba treba stupiti na snagu nakon početka sezone punjenja skladišta i da će države članice imati ograničeno vrijeme za njezinu provedbu.

(7)

Pri punjenju svojih sustava skladišta države članice trebale bi nastojati diversificirati svoje opskrbljivače plinom kako bi smanjile svoju ovisnost ako to može ugroziti sigurnost opskrbe energijom ili ključne sigurnosne interese Unije ili država članica.

(8)

Svake godine od 2023. skladištenje plina trebalo bi posebno pratiti od veljače kako bi se izbjeglo naglo povlačenje plina iz podzemnih sustava skladišta plina usred zime, što bi moglo dovesti do izazova povezanih sa sigurnošću opskrbe prije kraja zime. Krivulje punjenja trebale bi omogućiti kontinuirano praćenje tijekom cijele sezone punjenja skladišta.

(9)

Svake godine od 2023. svaka država članica koja ima podzemne sustave skladišta plina trebala bi Komisiji podnijeti, u zbirnom obliku, nacrt krivulje punjenja za takve sustave skladišta koji se nalaze na njezinu državnom području i izravno su povezani s njezinim tržišnim područjem. Komisija bi trebala, uzimajući u obzir ocjenu GCG-a, donijeti odluku o utvrđivanju krivulje punjenja za svaku državu članicu na način kojim se neopravdano ne narušava konkurentni položaj podzemnih sustava skladišta plina u toj državi članici u usporedbi s takvim sustavima skladišta koji se nalaze u susjednim državama članicama.

(10)

Kako bi se od 2023. za svaku državu članicu koja ima podzemne sustave skladišta plina utvrdila krivulja punjenja na temelju nacrta krivulje punjenja koji je podnijela svaka takva država članica, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (4).

(11)

Krivulja punjenja za svaku državu članicu koja ima podzemne sustave skladišta plina trebala bi obuhvaćati niz prijelaznih ciljeva i trebala bi se temeljiti na prosječnoj stopi punjenja za tu državu članicu tijekom prethodnih pet godina. Za države članice za koje je cilj punjenja smanjen na 35 % njihove prosječne godišnje potrošnje plina trebalo bi na odgovarajući način smanjiti prijelazne ciljeve krivulje punjenja.

(12)

Ako država članica ne može pravodobno postići cilj punjenja zbog tehničkih problema kao što su problemi povezani s plinovodima kojima se opskrbljuju podzemni sustavi skladišta plina ili problemi s postrojenjima za utiskivanje, državi članici trebalo bi dopustiti da postigne cilj punjenja u kasnijoj fazi. Međutim, svaki cilj punjenja trebalo bi postići čim to tehnički bude moguće, a u svakom slučaju najkasnije 1. prosinca dotične godine kako bi se zaštitila sigurnost opskrbe plinom tijekom zimskog razdoblja.

(13)

Moguće je da država članica ne može postići cilj punjenja ili prijelazni cilj zbog izvanrednog stanja na regionalnoj razini ili razini Unije, kao što je to slučaj kad opskrba plinom nije dostatna kao što je navedeno u članku 11. stavku 1. točki (c) Uredbe (EU) 2017/1938, koje je Komisija proglasila na zahtjev, ovisno o slučaju, jedne ili više država članica koje su proglasile izvanredno stanje na nacionalnoj razini u smislu te uredbe. Stoga se ciljevi punjenja, uključujući cilj raspodjele opterećenja, ne bi trebali primjenjivati ako je Komisija na temelju članka 12. te uredbe proglasila izvanredno stanje na regionalnoj razini ili razini Unije i tijekom trajanja izvanrednog stanja.

(14)

Kako bi se osiguralo da nema odstupanja od krivulja punjenja, nadležna tijela trebala bi kontinuirano pratiti razine punjenja podzemnih sustava skladišta plina. Krivulje punjenja trebale bi biti podlijegati margini od pet postotnih bodova. Ako je razina punjenja u državi članici za više od pet postotnih bodova ispod razine njezine krivulje punjenja, nadležno tijelo trebalo bi odmah poduzeti djelotvorne mjere za povećanje razine punjenja. Države članice trebale bi o takvim mjerama obavijestiti Komisiju i GCG.

(15)

Svakim znatnim i trajnim odstupanjem države članice od njezine krivulje punjenja mogu se ugroziti odgovarajuće razine punjenja i cilj punjenja, koji su potrebni kako bi se zaštitila sigurnost opskrbe plinom u Uniji u duhu solidarnosti. U slučaju takvog znatnog i trajnog odstupanja od krivulje punjenja ili odstupanja od cilja punjenja Komisiju bi trebalo ovlastiti za poduzimanje djelotvornih mjera kako bi se izbjegli problemi povezani sa sigurnošću opskrbe plinom koji proizlaze iz nenapunjenih sustava skladišta. Pri odlučivanju o takvim djelotvornim mjerama Komisija bi trebala uzeti u obzir specifičnu situaciju dotične države članice, kao što su veličina podzemnih sustava skladišta plina u odnosu na domaću potrošnju plina, važnost podzemnih sustava skladišta plina za sigurnost opskrbe plinom u regiji i eventualni postojeći skladišni terminali za UPP. Budući da ova Uredba treba stupiti na snagu nakon početka sezone punjenja skladišta u 2022., u svim mjerama koje Komisija poduzme radi rješavanja odstupanjâ od krivulje punjenja za 2022. trebalo bi uzeti u obzir ograničeno vrijeme dostupno za provedbu ove Uredbe na nacionalnoj razini. Komisija bi trebala osigurati da mjere ne prelaze ono što je potrebno kako bi se zaštitila sigurnost opskrbe plinom i da se pritom nerazmjerno ne opterećuju države članice, sudionici na tržištu plina, operatori sustavâ skladišta ili potrošači.

(16)

Države članice trebale bi poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurale postizanje ciljeva punjenja. Države članice trebale bi pritom nastojati koristiti se tržišnim mjerama kao prvim sredstvom, ako je to moguće, kako bi se izbjegli nepotrebni poremećaji na tržištu. Države članice trebale bi moći odlučiti postaviti viši cilj punjenja kako bi Unija mogla nastojati zajednički dostići popunjenost 85 % kapaciteta podzemnih sustava skladišta plina u Uniji za 2022. S obzirom na različite regulatorne režime koji su u mnogim državama članicama već uspostavljeni radi potpore punjenju sustavâ skladišta, ne bi trebalo uvesti poseban instrument za postizanje krivulja punjenja ili cilja punjenja. Države članice trebale bi moći odlučiti koji je instrument najprikladniji za njihove nacionalne sustave, pod uvjetom da su ispunjeni određeni uvjeti. Države članice ili nadležna regulatorna tijela trebali bi stoga imati mogućnost odrediti od kojih bi se sudionika na tržištu trebalo zahtijevati da osiguraju punjenje podzemnih sustava skladišta plina. Države članice ili nadležna regulatorna tijela trebali bi također moći odlučiti o tome jesu li regulatorna sredstva, kao što su mjere kojima se nositelje kapaciteta obvezuje na oslobađanje neiskorištenih kapaciteta, koje su moguće u skladu s postojećim tržišnim pravilima Unije, dovoljna za osiguravanje postizanja ciljeva punjenja ili su potrebni financijski poticaji ili popusti na tarife za skladištenje. Ako država članica opskrbljivačima koji na njezinu državnom području plinom opskrbljuju zaštićene kupce uvede obvezu skladištenja plina u podzemnim sustavima skladišta plina, količinu plina koju treba skladištiti trebalo bi utvrditi na temelju količine prirodnog plina koja se isporučuje tim zaštićenim kupcima. Države članice trebale bi se međusobno koordinirati i upotrebljavati instrumente kao što su platforme za kupnju UPP-a kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri povećala upotreba UPP-a za punjenje sustavâ skladišta. Osim toga, države članice trebale bi smanjiti infrastrukturne i regulatorne prepreke za zajedničku upotrebu UPP-a za punjenje sustavâ skladišta.

(17)

U Komunikaciji Komisije od 8. ožujka 2022. naslovljenoj „REPowerEU: zajedničko europsko djelovanje za povoljniju, sigurniju i održiviju energiju” pojašnjeno je da se pravom Unije državama članicama omogućuje da pružaju potporu opskrbljivačima plinom u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (c) UFEU-a kako bi se osiguralo punjenje sustavâ skladišta, primjerice u obliku jamstava (dvosmjerni ugovor za kompenzaciju razlike).

(18)

Sve mjere koju države članice poduzimaju radi osiguravanja punjenja podzemnih sustava skladišta plina, uključujući uvjete koje treba uvesti u pogledu punjenja na temelju raspodjele opterećenja i uvjete koje treba uvesti u pogledu povlačenja plina iz podzemnih sustava skladišta plina trebale bi biti nužne, jasno definirane, transparentne, proporcionalne, nediskriminirajuće i provjerljive te se njima ne bi trebalo neopravdano narušavati tržišno natjecanje ni pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta plina niti ugrožavati sigurnost opskrbe plinom drugih država članica ili Unije. Takve mjere posebno ne bi smjele dovesti do jačanja dominantnog položaja ili neočekivanih dobitaka poduzeća koja kontroliraju podzemne sustave skladišta plina ili koja su rezervirala skladišni kapacitet, ali ga nisu upotrijebila.

(19)

Učinkovita upotreba postojeće infrastrukture, među ostalim i prekograničnih transportnih kapaciteta, podzemnih sustava skladišta plina i terminala za UPP, važna je za zaštitu sigurnosti opskrbe plinom u duhu solidarnosti. Otvorene energetske granice ključne su za sigurnost opskrbe plinom, među ostalim i u vremenima poremećaja u opskrbi plinom na nacionalnoj razini, na regionalnoj razini ili na razini Unije. Stoga mjere poduzete kako bi se osiguralo punjenje podzemnih sustava skladišta plina ne bi smjele blokirati ili ograničavati prekogranične kapacitete dodijeljene u skladu s Uredbom Komisije (EU) 2017/459 (5). Osim toga, države članice trebale bi osigurati da pohranjeni plin ostane dostupan, među ostalim i susjednim državama članicama te ako se proglasi izvanredno stanje kako je navedeno u članku 11. stavku 1. točki (c) Uredbe (EU) 2017/1938.

(20)

Zbog obveze skladištenja vjerojatno će doći do financijskog opterećenja za relevantne sudionike na tržištu u onim državama članicama koje na svojem državnom području imaju relevantne podzemne sustave skladišta plina, dok bi povećanje razine sigurnosti opskrbe plinom trebalo koristiti svim državama članicama, među ostalim i onima koje nemaju podzemne sustave skladišta plina. Radi raspodjele, u duhu solidarnosti, opterećenja povezanog s osiguravanjem da su podzemni sustavi skladišta plina u Uniji dostatno napunjeni kako bi se zaštitila sigurnost opskrbe plinom, države članice koje nemaju podzemne sustave skladišta plina trebale bi upotrebljavati podzemne sustave skladišta plina u drugim državama članicama. U slučaju da određena država članica nema spojni plinovod s drugim državama članicama ili ako zbog ograničenog prekograničnog transportnog kapaciteta određene države članice ili drugih tehničkih razloga upotreba podzemnih sustava skladišta plina u drugim državama članicama nije moguća, tu bi obvezu trebalo na odgovarajući način smanjiti.

(21)

Države članice koje nemaju podzemne sustave skladišta plina trebale bi osigurati da sudionici na tržištu u takvim državama članicama imaju uspostavljene aranžmane u državama članicama koje imaju takve sustave skladišta u kojima se predviđa upotreba, do 1. studenoga, skladišnih količina koje odgovaraju najmanje 15 % njihove prosječne godišnje potrošnje plina tijekom prethodnih pet godina. Međutim, države članice koje nemaju podzemne sustave skladišta plina trebale bi također moći razviti alternativni mehanizam raspodjele opterećenja s jednom ili više država članica koje imaju podzemne sustave skladišta plina. Pri razmatranju mehanizma raspodjele opterećenja trebalo bi uzeti u obzir i druge postojeće jednakovrijedne mjere za zaštitu sigurnosti opskrbe plinom, kao što je jednakovrijedna obveza u pogledu goriva koja nisu prirodni plin, uključujući naftu, pod određenim uvjetima. Države članice trebale bi obavijestiti Komisiju o takvim alternativnim mehanizmima raspodjele opterećenja te dokazati tehnička ograničenja i jednakovrijednost poduzetih mjera.

(22)

Moguće je da mjere kojima države članice koje nemaju podzemne sustave skladišta plina dijele opterećenje obveze skladištenja s državama članicama koje imaju podzemne sustave skladišta plina s druge strane imaju financijski učinak na relevantne sudionike na tržištu. Državama članicama koje nemaju podzemne sustave skladišta plina trebalo bi stoga dopustiti da sudionicima na tržištu pruže financijske poticaje ili naknadu za izgubljene prihode ili za troškove koje su imali zbog uvedenih obveza, a koji se ne mogu pokriti prihodima. Ako se takve mjere financiraju naplaćivanjem pristojbe, ta se pristojba ne bi trebala primjenjivati na prekogranične interkonekcijske točke.

(23)

Djelotvorno praćenje i izvješćivanje ključni su za ocjenu prirode i opsega rizika povezanih sa sigurnošću opskrbe plinom te za odabir primjerenih mjera za suzbijanje takvih rizika. Operatori podzemnih sustava skladišta plina trebali bi tijekom sezone punjenja jednom mjesečno izvješćivati nadležna tijela o razinama punjenja. Vlasnike i operatore podzemnih sustava skladišta plina potiče se da na središnjoj platformi za izvješćivanje redovito unose podatke o kapacitetu i razini punjenja za svaki podzemni sustav skladišta plina.

(24)

Nadležna tijela imaju važnu ulogu u praćenju sigurnosti opskrbe plinom i osiguravaju ravnotežu između sigurnosti opskrbe plinom i troškova mjera za potrošače. Nadležno tijelo svake države članice ili drugi subjekt koji je imenovala država članica trebali bi pratiti razine punjenja podzemnih sustava skladišta plina na svojem državnom području i o rezultatima izvješćivati Komisiju. Komisija bi također trebala moći, prema potrebi, pozvati Agenciju Europske unije za suradnju energetskih regulatora (ACER) da pomogne u praćenju.

(25)

Ključno je da se u procjenama rizika koje se provode na temelju članka 7. Uredbe (EU) 2017/1938 uzmu u obzir svi rizici koji bi mogli ozbiljno utjecati na sigurnost opskrbe plinom. U tu bi svrhu u pristupu procjeni sigurnosti opskrbe plinom koji se temelji na riziku i u uspostavi preventivnih mjera i mjera ublažavanja također trebalo uzeti u obzir scenarije u kojima je došlo do potpunog poremećaja jednog izvora opskrbe. S ciljem osiguravanja najveće moguće pripravnosti kako bi se izbjegao poremećaj u opskrbi plinom i ublažili učinci takvog poremećaja, trebalo bi provesti zajedničku procjenu rizika i nacionalne procjene rizika uzimajući u obzir takve scenarije. Time bi se omogućile koordinacija mjera za ublažavanje učinaka izvanrednog stanja i optimizacija resursa kako bi se zajamčila kontinuirana opskrba u slučaju potpunog poremećaja opskrbe.

(26)

Trebalo bi ojačati ulogu GCG-a i to tako da mu se dodijeli izričit mandat za praćenje uspješnosti država članica i za razvoj najboljih praksi kad je riječ o sigurnosti opskrbe plinom. Komisija bi stoga trebala redovito izvješćivati GCG, a GCG bi trebao pomagati Komisiji u praćenju ciljeva punjenja i osiguravanju njihova postizanja.

(27)

GCG djeluje kao glavni savjetnik Komisije kako bi se olakšala koordinacija mjera sigurnosti opskrbe te pomaže Komisiji u svakom trenutku, a posebno u slučaju krize. Prema potrebi, kako bi se osigurala najveća moguća pripravnost i olakšala brza razmjena informacija, Komisija će u očekivanju moguće krize bez odgode sazvati sastav GCG-a za upravljanje kriznim situacijama. Sastav GCG-a za upravljanje kriznim situacijama trebao bi biti na raspolaganju za pružanje pomoći Komisiji onoliko dugo koliko je to potrebno. U tu bi svrhu GCG trebao održavati komunikacijske kanale s državama članicama i svim relevantnim sudionicima na tržištu u području sigurnosti opskrbe plinom te prikupljati informacije relevantne za sigurnost opskrbe plinom na nacionalnoj razini, na regionalnoj razini i na razini Unije.

(28)

Sektor sustava skladišta od velike je važnosti za Uniju, sigurnost njezine opskrbe energijom i druge ključne sigurnosne interese Unije. U skladu s tim, podzemni sustavi skladišta plina smatraju se kritičnom infrastrukturom u smislu Direktive Vijeća 2008/114/EZ (6). Države članice potiče se da uzmu u obzir mjere uvedene ovom Uredbom u svojim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima te u izvješćima o napretku donesenima na temelju Uredbe (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća (7).

(29)

U mreži sustava skladišta potrebne su dodatne zaštitne mjere kako bi se izbjegle prijetnje javnom redu i javnoj sigurnosti u Uniji ili dobrobiti građana Unije. Države članice trebale bi osigurati da svakog operatora sustavâ skladišta, uključujući operatore sustavâ skladišta koje kontroliraju operatori transportnih sustava, certificira nacionalno regulatorno tijelo ili drugo nadležno tijelo koje je imenovala država članica kako bi se osiguralo da se utjecajem na operatora sustavâ skladišta ne ugrožava sigurnost opskrbe energijom ili bilo koji drugi ključni sigurnosni interes u Uniji ili bilo kojoj državi članici. Za analizu mogućih rizika za sigurnost opskrbe energijom važna je koordinacija među državama članicama u provedbi procjene sigurnosti opskrbe. Pri toj procjeni ne bi trebalo praviti razliku među sudionicima na tržištu nego bi se njome trebalo u potpunosti poštovati načela funkcionalnog unutarnjeg tržišta. Kako bi se brzo ublažio rizik koji proizlazi iz niskih razina punjenja, to bi se certificiranje trebalo prvenstveno i brže provesti za veće podzemne sustave skladišta koji su u zadnje vrijeme napunjeni na trajno niskim razinama kako bi se osiguralo da se potencijalni problemi u pogledu sigurnosti opskrbe plinom koji proizlaze iz kontrole nad takvim velikim sustavima skladišta mogu isključiti ili, ako je to moguće, ispraviti. S obzirom na to da je prosječna razina punjenja svih podzemnih skladišta u Uniji na datum 31. ožujka u prethodnih šest godina iznosila 35 % njihova maksimalnog kapaciteta, prag za utvrđivanje neuobičajeno niske razine punjenja u ožujku 2021. i ožujku 2022. trebalo bi utvrditi na 30 %.

(30)

Nacionalna regulatorna tijela ili drugo nadležno tijelo koje su imenovale dotične države članice (u svakom od slučajeva „tijelo za certificiranje”) trebala bi odbiti certificiranje ako zaključe da bi osoba koja ima izravnu ili neizravnu kontrolu ili izvršava bilo koje pravo nad operatorom sustavâ skladišta mogla ugroziti sigurnost opskrbe energijom ili bilo koji drugi ključni sigurnosni interes na nacionalnoj razini, na regionalnoj razini ili na razini Unije. U toj procjeni tijelo za certificiranje trebalo bi uzeti u obzir komercijalne odnose koji bi mogli negativno utjecati na poticaje i sposobnost operatora sustavâ skladišta da napuni podzemni sustav skladišta plina te međunarodne obveze Unije i sve druge posebne činjenice i okolnosti slučaja. Kako bi se osigurala dosljedna primjena pravilâ certifikacije u cijeloj Uniji, poštovanje međunarodnih obveza Unije te solidarnost i energetska sigurnost unutar Unije, tijelo za certificiranje trebalo bi pri donošenju odluka o certifikaciji u najvećoj mogućoj mjeri uzeti u obzir mišljenje Komisije, među ostalim i revidiranjem svojeg nacrta odluke, prema potrebi. Ako tijelo za certificiranje odbije certificiranje, trebalo bi imati ovlast zahtijevati od bilo koje osobe da otuđi vlasnički udio koji ima u vlasniku sustava skladišta ili operatoru sustavâ skladišta ili da otuđi prava koja ima nad vlasnikom sustava skladišta ili operatorom sustavâ skladišta i odrediti rok za takvo otuđivanje, naložiti bilo koju drugu odgovarajuću mjeru kako bi se osiguralo da ta osoba ne može imati bilo kakvu kontrolu ili izvršavati bilo kakvo pravo nad tim vlasnikom sustava skladišta ili tim operatorom sustavâ skladišta te odlučiti o odgovarajućim kompenzacijskim mjerama. Sve mjere poduzete pri donošenju odluke o certifikaciji radi rješavanja sigurnosnih rizika opskrbe plinom ili zbog drugih ključnih sigurnosnih interesa trebale bi biti nužne, jasno definirane, transparentne, proporcionalne i nediskriminirajuće.

(31)

Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i načela koja su posebno priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”). Njome se osobito poštuje pravo osobe da joj se ne oduzme vlasništvo, osim u javnom interesu i u slučajevima i pod uvjetima koje propisuje zakon, ako se pravodobno isplati pravična naknada za gubitak vlasništva, kako je predviđeno u članku 17. Povelje, te pravo na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje, kako je predviđeno u članku 47. Povelje.

(32)

Ako poduzeća moraju kupiti više plina u vrijeme kada je cijena plina visoka, to bi moglo dodatno povećati cijene. Stoga bi regulatorna tijela trebala moći primijeniti popust u iznosu do 100 % na ulazne i izlazne tarife za transportni i distribucijski kapacitet u skladište i iz njega, i za podzemne sustave skladišta plina i za terminale za UPP, čime bi skladištenje postalo privlačnije sudionicima na tržištu. Nacionalna regulatorna tijela i tijela nadležna za tržišno natjecanje također se potiče da iskoristite svoje ovlasti kako bi djelotvorno isključila neopravdana povećanja tarifa za skladištenje.

(33)

S obzirom na aktualne iznimne okolnosti i nesigurnosti povezane s budućim promjenama u geopolitičkoj situaciji, države članice potiče se da postignu ciljeve punjenja što je prije moguće.

(34)

S obzirom na neposrednu opasnost za sigurnost opskrbe plinom prouzročenu ruskom vojnom agresijom na Ukrajinu, ova bi Uredba trebala stupiti na snagu dan nakon objave. Zbog iznimne prirode aktualnih okolnosti određene odredbe uvedene ovom Uredbom trebale bi se primjenjivati samo do 31. prosinca 2025.

(35)

Ova bi Uredba hitno trebala postati dio pravne stečevine Energetske zajednice u skladu s Ugovorom o Energetskoj zajednici koji je potpisan u Ateni 25. listopada 2005. i stupio je na snagu 1. srpnja 2006.

(36)

Uredbu (EU) 2017/1938 i Uredbu (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (8) trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

u članku 2. dodaju se sljedeće točke:

2.

umeću se sljedeći članci:

(*1)  Uredba Komisije (EU) 2017/459 оd 16. ožujka 2017. o uspostavljanju mrežnih pravila za mehanizme raspodjele kapaciteta u transportnim sustavima za plin i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 984/2013 (SL L 72, 17.3.2017., str. 1.)."

(*2)  Uredba (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjeni uredaba (EZ) br. 663/2009 i (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 328, 21.12.2018., str. 1.)."

(*3)  Uredba (EU) 2022/869 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2022. o smjernicama za transeuropsku energetsku infrastrukturu, izmjeni uredaba (EZ) br. 715/2009, (EU) 2019/942 i (EU) 2019/943 i direktiva 2009/73/EZ i (EU) 2019/944 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 347/2013 (SL L 152, 3.6.2022., str. 45.).”;"

3.

članak 7. mijenja se kako slijedi:

4.

u članku 16. dodaje se sljedeći stavak:

5.

umeće se sljedeći članak:

6.

umeće se sljedeći članak:

(*4)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).”;"

7.

u članku 20. dodaje se sljedeći stavak:

8.

u članku 22. dodaje se sljedeći podstavak:

„Članak 2., točke od 27. do 31., članci od 6.a do 6.d, članak 16. stavak 3., članak 17.a, članak 18.a, članak 20. stavak 4. i prilozi I.a i I.b primjenjuju se do 31. prosinca 2025.”;

9.

tekst naveden u Prilogu ovoj Uredbi umeće se kao prilozi I.a i I.b.

1.

umeće se sljedeći članak:

(*5)  Uredba (EU) 2017/1938 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2017. o mjerama zaštite sigurnosti opskrbe plinom i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 994/2010 (SL L 280, 28.10.2017., str. 1.).”."

2.

u članku 13. dodaje se sljedeći stavak:

(1)

Posljedice invazije Rusije na Ukrajinu pogodile su poljoprivrednike i ruralna poduzeća u Uniji na dosad nezabilježen način. Rastuće ulazne cijene, osobito za energiju, gnojivo i hranu za životinje, uzrokovale su ekonomski poremećaj u poljoprivrednom sektoru i ruralnim zajednicama Unije te dovele do problema s likvidnošću za poljoprivrednike i mala ruralna poduzeća koja se bave preradom, plasiranjem na tržište ili razvojem poljoprivrednih proizvoda. To je dovelo do izvanredne situacije na koju je potrebno reagirati novom izvanrednom mjerom.

(2)

Kako bi se odgovorilo na učinke koje invazija Rusije na Ukrajinu ima za poljoprivredni sektor i prehrambeni sektor Unije, u ovoj bi Uredbi trebalo predvidjeti novu izvanrednu i privremenu mjeru radi rješavanja problema s likvidnošću koji ugrožavaju kontinuitet poljoprivrednih aktivnosti i malih poduzeća koja se bave preradom, plasiranjem na tržište ili razvojem poljoprivrednih proizvoda.

(3)

Potporom u okviru mjere predviđene u ovoj Uredbi, koja ima za cilj osigurati konkurentnost poljoprivredno-prehrambenih poduzeća i isplativost poljoprivrednih gospodarstava u Uniji, trebalo bi fokusirati dostupne resurse na korisnike najpogođenije posljedicama invazije Rusije na Ukrajinu te bi je trebalo dodjeljivati na temelju objektivnih i nediskriminirajućih kriterija. Kad je riječ o poljoprivrednicima, trebalo bi biti moguće da takvi kriteriji uključuju proizvodne sektore, vrste poljoprivredne djelatnosti ili strukturu poljoprivrednih gospodarstava i, u slučaju malih i srednjih poduzeća (MSP-ovi), sektore, vrste djelatnosti, vrste regija ili druga posebna ograničenja.

(4)

Sadašnja ozbiljna kriza u poljoprivrednom sektoru Unije potvrđuje potrebu ubrzavanja prelaska na održivost radi boljeg pripremanja za buduće krize. Potpora u okviru mjere predviđene u ovoj Uredbi stoga ne bi trebala dovesti do smanjenja ukupnog udjela doprinosa Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) rezerviranog za mjere iz članka 59. stavka 6. Uredbe (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3).

(5)

Zbog hitnosti te privremene i izvanredne naravi mjere predviđene u ovoj Uredbi trebalo bi odrediti jednokratno plaćanje i datum završetka primjene mjere. Trebalo bi također poštovati načelo prema kojem Komisija treba izvršavati plaćanja u skladu s odobrenim proračunskim sredstvima i podložno dostupnom financiranju.

(6)

Kako bi se pružila veća potpora najpogođenijim poljoprivrednicima ili najpogođenijim MSP-ovima, primjereno je dopustiti državama članicama da prilagode razinu jednokratnih iznosa za određene kategorije prihvatljivih korisnika, primjerice utvrđivanjem određenih raspona ili širokih kategorija, na temelju objektivnih i nediskriminirajućih kriterija.

(7)

Kako bi se osiguralo odgovarajuće financiranje mjere predviđene u ovoj Uredbi a da se pritom ne ugrožavaju drugi ciljevi programâ ruralnog razvoja, trebalo bi utvrditi maksimalni udio doprinosa Unije toj mjeri.

(8)

Uredbu (EU) br. 1305/2013 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(9)

Uzimajući u obzir invaziju Rusije na Ukrajinu i hitnost rješavanja učinaka te invazije na poljoprivredni sektor i prehrambeni sektor Unije, smatra se primjerenim pozvati se na iznimku od roka od osam tjedana predviđenu u članku 4. Protokola br. 1 o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji (UEU), Ugovoru o funkcioniranju Europske unije i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju.

(10)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno rješavanje izvanredne situacije koju su u poljoprivrednom sektoru i prehrambenom sektoru Unije uzrokovali učinci invazije Rusije na Ukrajinu, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka djelovanja, on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(11)

S obzirom na hitnost situacije povezane s učincima invazije Rusije na Ukrajinu na poljoprivredni sektor i prehrambeni sektor Unije, ova bi Uredba trebala stupiti na snagu na dan objave u Službenom listu Europske Unije,

1.

umeće se sljedeći članak:

2.

u članku 49. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

3.

u članku 59. umeće se sljedeći stavak:

(1)

Uredbom (EU) 2021/953 Europskog parlamenta i Vijeća (2) utvrđuje se okvir za izdavanje, provjeru i prihvaćanje interoperabilnih potvrda o cijepljenju, testiranju i preboljenju bolesti COVID-19 (EU digitalna COVID potvrda) u svrhu olakšavanja ostvarivanja prava nositeljâ na slobodno kretanje tijekom pandemije bolesti COVID-19. Njome se također doprinosi olakšavanju postupnog ukidanja ograničenja slobodnog kretanja koja su države članice uvele u skladu s pravom Unije kako bi se na koordinirani način ograničilo širenje virusa SARS-CoV-2.

(2)

U skladu s Uredbom (EU) 2021/953 potvrde o testiranju izdaju se na temelju dviju vrsta testova na infekciju virusom SARS-CoV-2, i to molekularnih testova koji se temelje na umnažanju nukleinske kiseline (testovi NAAT), uključujući one u kojima se upotrebljava tehnika lančane reakcije polimerazom uz prethodnu reverznu transkripciju (RT-PCR), i brzih antigenskih testova, koji se oslanjaju na otkrivanje virusnih proteina (antigena) primjenom imunokromatografskog testiranja lateralnog toka i koji daju rezultate za manje od 30 minuta, pod uvjetom da ih provode zdravstveni djelatnici ili stručno osoblje.

(3)

Uredbom (EU) 2021/953 nisu obuhvaćeni laboratorijski antigenski testovi, kao što su imunoenzimski testovi ili automatizirani imunotestovi. Tehnička radna skupina za dijagnostičke testove na COVID-19, koja je zadužena za pripremu ažuriranja EU-ova zajedničkog popisa antigenskih testova na bolest COVID-19 koji je dogovorio Odbor za zdravstvenu sigurnost uspostavljen u skladu s člankom 17. Odluke br. 1082/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća (3) preispituje, od srpnja 2021., prijedloge država članica i proizvođača za laboratorijske antigenske testove na COVID-19. Ti se prijedlozi procjenjuju na temelju istih kriterija koji se primjenjuju na brze antigenske testove, a Odbor za zdravstvenu sigurnost sastavio je popis laboratorijskih antigenskih testova koji ispunjavaju te kriterije.

(4)

Zbog tog razvoja događaja i kako bi se proširio opseg različitih vrsta dijagnostičkih testova koji se mogu upotrebljavati za izdavanje EU digitalne COVID potvrde definiciju brzih antigenskih testova trebalo bi izmijeniti kako bi obuhvatila laboratorijske antigenske testove. Stoga bi države članice trebale moći izdavati potvrde o testiranju te, nakon donošenja Delegirane uredbe Komisije (EU) 2022/256 (4), potvrde o preboljenju na temelju antigenskih testova koji su uvršteni na EU-ov zajednički popis antigenskih testova na bolest COVID-19, koji je Odbor za zdravstvenu sigurnost dogovorio i koji redovito ažurira, s obzirom na to da ti testovi ispunjavaju utvrđene kriterije kvalitete. S obzirom na to da se strategije testiranja na COVID-19 država članica razlikuju, mogućnost država članica da za izdavanje potvrda o preboljenju upotrebljavaju antigenske testove trebala bi stoga ostati fakultativna, te bi je trebalo upotrebljavati posebno u slučaju nedostatnih kapaciteta za testove NAAT zbog velikog broja infekcija na predmetnom području ili zbog nekog drugog razloga. Ako su na raspolaganju dostatni kapaciteti za testove NAAT, države članice mogu nastaviti izdavati potvrde o preboljenju samo na temelju testova NAAT, koji se smatraju najpouzdanijom metodologijom za testiranje slučajeva zaraze bolešću COVID-19 i kontakata. Slično tome, tijekom razdoblja povećanog broja infekcija virusom SARS-CoV-2 i posljedične velike potražnje za testiranjem ili nestašice testova NAAT, države članice mogle bi privremeno imati mogućnost izdavanja potvrda o preboljenju na temelju antigenskih testova. Nakon smanjenja broja infekcija države članice mogu nastaviti izdavati potvrde o preboljenju samo na temelju testova NAAT.

(5)

U skladu s člankom 5. Uredbe (EU) 2021/953 potvrde o cijepljenju koje izdaju države članice moraju uključivati broj doza koje je nositelj primio. Potrebno je pojasniti da se tim zahtjevom nastoje prikazati sve doze primljene u bilo kojoj državi članici, a ne samo one primljene u državi članici koja izdaje potvrdu o cijepljenju. Uključenje samo prethodnih doza koje su primljene u državi članici koja izdaje potvrdu o cijepljenju moglo bi dovesti do razlike između ukupnog broja doza koje je određena osoba stvarno primila i broja navedenog na potvrdi o cijepljenju te bi moglo spriječiti nositelje da se koriste svojom potvrdom o cijepljenju pri ostvarivanju prava na slobodno kretanje unutar Unije. Primanje prethodnih doza u drugim državama članicama dokazuje se valjanom EU digitalnom COVID potvrdom. Država članica ne bi smjela zahtijevati dodatne informacije ni dokaze od građana Unije koji posjeduju takve potvrde o cijepljenju, kao što je broj serije prethodnih doza. Država članica trebala bi moći zahtijeva od osobe da predoči valjani dokaz o identitetu i prethodnu potvrdu o cijepljenju ili potvrdu o preboljenju. U tom se kontekstu primjenjuju pravila za prihvaćanje potvrda o cijepljenju koje izdaju druge države članice utvrđena u članku 5. stavku 5. Uredbe (EU) 2021/953. Osim toga, potvrde obuhvaćene provedbenim aktom donesenim na temelju članka 3. stavka 10. i članka 8. stavka 2. Uredbe (EU) 2021/953 trebaju se prihvaćati pod istim uvjetima kao i EU digitalne COVID potvrde koje izdaju države članice kako bi se nositeljima olakšalo ostvarivanje prava na slobodno kretanje. U skladu s člankom 3. stavkom 4. Uredbe (EU) 2021/953 nositelj EU digitalne COVID potvrde ima pravo zatražiti izdavanje nove potvrde ako osobni podatci u izvornoj potvrdi nisu točni, među ostalim u vezi s cijepljenjem nositelja.

(6)

U skladu s člankom 5. stavkom 1. Uredbe (EU) 2021/953 država članica u kojoj je osoba primila cjepivo protiv bolesti COVID-19 dotičnim osobama izdaje potvrde o cijepljenju. Međutim, to ne bi trebalo tumačiti na način da se državu članicu sprječava da izdaje potvrde o cijepljenju iz članka 3. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) 2021/953 osobama koje dostave dokaz o tome da su cijepljene u drugoj državi članici.

(7)

Kontinuirani razvoj i proučavanje cjepivâ protiv bolesti COVID-19 ključan su čimbenik u borbi protiv pandemije te bolesti, osobito s obzirom na pojavu novih zabrinjavajućih varijanti virusa SARS-CoV-2. U tom je kontekstu važno olakšati sudjelovanje dobrovoljaca u kliničkim ispitivanjima, odnosno studijama koje se provode kako bi se istražila sigurnost ili djelotvornost lijeka, kao što je cjepivo protiv bolesti COVID-19. Klinička istraživanja imaju temeljnu ulogu u razvoju cjepivâ te stoga treba poticati dobrovoljno sudjelovanje u kliničkim ispitivanjima. Ako se sudionicima u kliničkim ispitivanjima uskrati dobivanje potvrda o cijepljenju, to bi moglo uvelike obeshrabriti sudjelovanje u takvim ispitivanjima, odgoditi završetak kliničkih ispitivanja i općenito negativno utjecati na javno zdravlje. Osim toga, kako bi se osigurala valjanost rezultata kliničkih ispitivanja, trebalo bi očuvati integritet tih ispitivanja, među ostalim u pogledu maskiranja podataka i povjerljivosti. Stoga bi države članice trebale moći izdavati potvrde o cijepljenju sudionicima u kliničkim ispitivanjima koja su odobrila etička povjerenstva i nadležna tijela država članica, bez obzira na to je li sudionik primio kandidata za cjepivo protiv bolesti COVID-19 ili, kako se ne bi narušile studije, dozu koja se daje kontrolnoj skupini.

(8)

Uz to, potrebno je pojasniti da bi druge države članice trebale moći prihvatiti potvrde o cijepljenju za cjepiva protiv bolesti COVID-19 za koja se provode klinička ispitivanja kako bi ukinula ograničenja slobodnog kretanja koja su, u skladu s pravom Unije, uvedena kao odgovor na pandemiju bolesti COVID-19. Razdoblje tijekom kojeg se takve potvrde o cijepljenju prihvaćaju ne bi smjelo biti dulje od razdoblja valjanosti potvrda izdanih na temelju cijepljenja cjepivima protiv bolesti COVID-19 za koje je izdano odobrenje za stavljanje u promet na temelju Uredbe (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (5). Razdoblje tijekom kojeg se takve potvrde o cijepljenju prihvaćaju može se razlikovati, ovisno o tome je li osoba cjepivo primila u okviru primarne serije cijepljenja ili kao pojačivač (engl. booster). Države članice mogu u tom razdoblju prihvaćati takve potvrde o cijepljenju osim ako su opozvane nakon završetka kliničkog ispitivanja, posebno ako za cjepivo protiv bolesti COVID-19 nakon toga nije izdano odobrenje za stavljanje u promet ili ako su potvrde o cijepljenju izdane za placebo dan kontrolnoj skupini u okviru slijepog ispitivanja. U tom je pogledu izdavanje potvrda o cijepljenju sudionicima u kliničkim ispitivanjima cjepiva protiv bolesti COVID-19 i prihvaćanje tih potvrda u nadležnosti država članica. Ako je za cjepivo protiv bolesti COVID-19 za koje se provode klinička ispitivanja naknadno izdano odobrenje za stavljanje u promet na temelju Uredbe (EZ) br. 726/2004, potvrde o cijepljenju za to cjepivo od trenutka izdavanja tog odobrenja za stavljanje u promet obuhvaćene su područjem primjene članka 5. stavka 5. prvog podstavka Uredbe (EU) 2021/953. Kako bi se osigurao dosljedan pristup, Komisiju bi trebalo ovlastiti da od Odbora za zdravstvenu sigurnost, Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC) ili Europske agencije za lijekove (EMA) zatraži izdavanje smjernica o prihvaćanju potvrda izdanih za cjepivo protiv bolesti COVID-19 za koje se provode klinička ispitivanja, a za koje još nije izdano odobrenje za stavljanje u promet na temelju Uredbe (EZ) br. 726/2004, u kojima bi se trebali uzeti u obzir etički i znanstveni kriteriji potrebni za provedbu kliničkih ispitivanja.

(9)

Epidemiološka situacija povezana s pandemijom bolesti COVID-19 znatno se promijenila od donošenja Uredbe (EU) 2021/953. Unatoč razlikama u razini procijepljenosti među državama članicama, do 31. siječnja 2022. više od 80 % odraslog stanovništva u Uniji završilo je primarni ciklus cijepljenja, a dodatnu dozu cjepiva primilo je više od 50 %. Povećanje procijepljenosti i dalje je ključan cilj u borbi protiv pandemije bolesti COVID-19 s obzirom na veću zaštitu od hospitalizacije i teškog oblika bolesti koju pruža cijepljenje, te stoga ima važnu ulogu u osiguravanju ukidanja ograničenja slobodnog kretanja osoba.

(10)

Uz to, širenje zabrinjavajuće varijante virusa SARS-CoV-2 delta u drugoj polovini 2021. uzrokovalo je povećanje broja infekcija, hospitalizacija i smrtnih slučajeva, zbog čega su države članice morale donijeti stroge javnozdravstvene mjere kako bi zaštitile kapacitete svojih zdravstvenih sustava. Početkom 2022. zabrinjavajuća varijanta virusa SARS-CoV-2 omikron dovela je do naglog porasta broja slučajeva bolesti COVID-19 te je brzo zamijenila deltu i dosegla dosad nezabilježen intenzitet prijenosa unutar zajednice u cijeloj Uniji. Kako je ECDC napomenuo u svojoj brzoj procjeni rizika od 27. siječnja 2022., čini se da je manje vjerojatno da će infekcije omikronom dovesti do ozbiljnog kliničkog ishoda koji zahtijeva hospitalizaciju ili prihvat u odjele intenzivne njege. Iako se smanjenje težine oblika bolesti djelomično može pripisati obilježjima svojstvenima virusu, rezultati studija djelotvornosti cjepiva pokazali su da cijepljenje ima važnu ulogu u sprečavanju ozbiljnih kliničkih ishoda infekcije varijantom omikron, pri čemu se djelotvornost protiv teškog oblika bolesti znatno povećava među osobama koje su primile tri doze cjepiva. Nadalje, s obzirom na vrlo visoke razine prijenosa unutar zajednice, zbog čega su mnogi ljudi bolesni istodobno, države članice vjerojatno će se suočiti s razdobljem znatnog pritiska na svoje zdravstvene sustave i na funkcioniranje društva u cjelini, uglavnom zbog izostanka s posla i obrazovanja.

(11)

Nakon vrhunca infekcija varijantom omikron početkom 2022. očekuje se da će velik udio stanovništva, barem u određenom razdoblju, biti zaštićen od bolesti COVID-19 zbog cijepljenja ili prethodne infekcije ili obojega. Zahvaljujući trenutačno dostupnim cjepivima protiv bolesti COVID-19, znatno veći postotak stanovništva također je bolje zaštićen od teškog oblika bolesti i smrti od bolesti COVID-19. Međutim, nije moguće predvidjeti utjecaj mogućeg povećanja broja infekcija u drugoj polovini 2022. Uz to, ne može se isključiti mogućnost pogoršanja pandemije bolesti COVID-19 zbog pojave novih zabrinjavajućih varijanti virusa SARS-CoV-2. Kao što je ECDC dodatno istaknuo, u ovoj fazi pandemije bolesti COVID-19 i dalje postoje znatne nesigurnosti.

(12)

S obzirom na to da i dalje ostaju nesigurnosti u pogledu daljnjeg razvoja pandemije bolesti COVID-19, ne može se isključiti da će države članice od građana Unije i članova njihovih obitelji koji ostvaruju svoje pravo na slobodno kretanje zahtijevati da predoče dokaz o cijepljenju, rezultatu testiranja ili preboljenju bolesti COVID-19 i nakon 30. lipnja 2022., odnosno datuma kada Uredba (EU) 2021/953 treba prestati važiti. Stoga je važno izbjeći situaciju u kojoj bi se, u slučaju da određena ograničenja slobodnog kretanja koja se temelje na javnom zdravlju ostanu na snazi i nakon 30. lipnja 2022., građanima Unije i članovima njihovih obitelji uskratila mogućnost upotrebe njihovih EU digitalnih COVID potvrda, koje su učinkovit i siguran način za dokazivanje cijepljenja, rezultata testiranja ili preboljenja bolesti COVID-19 kojim se štiti privatnost, ako države članice propisuju njihovo posjedovanje kako bi se ostvarilo pravo na slobodno kretanje.

(13)

U tom kontekstu države članice trebale bi od građana Unije i članova njihovih obitelji koji ostvaruju svoje pravo na slobodno kretanje zahtijevati da predoče dokaz o cijepljenju, rezultatu testiranju ili preboljenju bolesti COVID-19 ili bi trebale uvesti dodatna ograničenja kao što su dodatno testiranje na infekciju virusom SARS-CoV-2 povezano s putovanjem ili karantena odnosno samoizolacija povezana s putovanjem, samo ako su takva ograničenja nediskriminirajuća te nužna i proporcionalna u svrhu zaštite javnog zdravlja na temelju najnovijih dostupnih znanstvenih dokaza, uključujući epidemiološke podatke koje objavljuje ECDC na temelju Preporuke Vijeća (EU) 2022/107 (6), i u skladu s načelom predostrožnosti.

(14)

Pri uvođenju ograničenja slobodnog kretanja na temelju javnog zdravlja države članice trebale bi osobito voditi računa o posebnostima najudaljenijih regija, eksklava i zemljopisno izoliranih područja te o vjerojatnom učinku takvih ograničenja na prekogranične regije, s obzirom na snažne društvene i gospodarske veze tih regija.

(15)

Nijedna provjera potvrda koje čine EU digitalnu COVID potvrdu ne bi smjela dovesti do uvođenja dodatnih ograničenja slobode kretanja unutar Unije ili ograničenjâ u pogledu putovanja unutar schengenskog prostora.

(16)

Istodobno, s obzirom na to da bi sva ograničenja slobodnog kretanja osoba unutar Unije uvedena kako bi se ograničilo širenje virusa SARS-CoV-2, uključujući obvezu predočavanja EU digitalnih COVID potvrda, trebalo ukinuti čim to epidemiološka situacija dopusti, produljenje razdoblja primjene Uredbe (EU) 2021/953 trebalo bi ograničiti na 12 mjeseci. Uz to, produljenje razdoblja primjene te uredbe ne bi trebalo tumačiti na način da se njime od država članica, posebno onih koje ukidaju domaće javnozdravstvene mjere, zahtijeva da zadrže ili uvedu ograničenja slobodnog kretanja. Ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije delegirana Komisiji na temelju Uredbe (EU) 2021/953 trebalo bi također produljiti. Potrebno je osigurati da se okvir za EU digitalnu COVID potvrdu može prilagoditi novim dokazima u pogledu cijepljenja protiv bolesti COVID-19, ponovljene infekcije nakon oporavka ili u pogledu testiranja te znanstvenom napretku usmjerenom na suzbijanje pandemije bolesti COVID-19.

(17)

Komisija bi do 31. prosinca 2022. trebala Europskom parlamentu i Vijeću podnijeti treće izvješće o primjeni Uredbe (EU) 2021/953. To bi izvješće osobito trebalo sadržavati pregled informacija primljenih u skladu s člankom 11. te uredbe u pogledu ograničenja slobodnog kretanja koja su države članice uvele kako bi se ograničilo širenje virusa SARS-CoV-2, pregled kojim se opisuju sva kretanja u pogledu domaće i međunarodne upotrebe EU digitalne COVID potvrde, sva relevantna ažuriranja u pogledu procjene iz drugog izvješća i procjenu primjerenosti nastavka upotrebe EU digitalnih COVID potvrda za potrebe te uredbe, uzimajući u obzir epidemiološki razvoj i najnovije dostupne znanstvene dokaze te u svjetlu načela nužnosti i proporcionalnosti. Pri izradi izvješća Komisija bi trebala zatražiti smjernice od ECDC-a i Odbora za zdravstvenu sigurnost. Ne dovodeći u pitanje pravo Komisije na inicijativu, izvješću bi trebalo priložiti zakonodavni prijedlog za skraćivanje razdoblja primjene Uredbe (EU) 2021/953, uzimajući u obzir razvoj epidemiološke situacije u pogledu pandemije bolesti COVID-19 i sve preporuke ECDC-a i Odbora za zdravstvenu sigurnost u tu svrhu.

(18)

Uredbu (EU) 2021/953 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(19)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno olakšavanje ostvarivanja prava na slobodno kretanje unutar Unije tijekom pandemije bolesti COVID-19 uvođenjem okvira za izdavanje, provjeru i prihvaćanje interoperabilnih COVID-19 potvrda o cijepljenju osobe protiv bolesti COVID-19, rezultatu njezina testiranja ili preboljenju bolesti COVID-19, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega ili učinaka djelovanja on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(20)

Kako bi se omogućila njezina brza i pravodobna primjena radi osiguravanja kontinuiteta EU digitalne COVID potvrde, ova bi Uredba trebala stupiti na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

(21)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka i Europskim odborom za zaštitu podataka u skladu s člankom 42. stavcima 1. i 2. Uredbe (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (7) te su oni dali zajedničko mišljenje 14. ožujka 2022. (8),

1.

u članku 2. točka 5. zamjenjuje se sljedećim:

2.

članak 3. mijenja se kako slijedi:

3.

u članku 4. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

4.

članak 5. mijenja se kako slijedi:

5.

u članku 6. stavku 2. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

6.

članak 7. mijenja se kako slijedi:

7.

u članku 10. stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

8.

članak 11. zamjenjuje se sljedećim:

(*1)  Preporuka Vijeća (EU) 2022/107 od 25. siječnja 2022. o koordiniranom pristupu za olakšavanje sigurnog slobodnog kretanja tijekom pandemije bolesti COVID-19 i o zamjeni Preporuke (EU) 2020/1475 (SL L 18, 27.1.2022., str. 110.)”;"

9.

u članku 12. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

10.

članak 16. mijenja se kako slijedi:

11.

u članku 17. drugi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Primjenjuje se od 1. srpnja 2021. do 30. lipnja 2023.”;

12.

u Prilogu točka 2. podtočka (i) zamjenjuje se sljedećim:

(1)

Na temelju schengenske pravne stečevine, a osobito Uredbe (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća (2) (Zakonik o schengenskim granicama), državljani trećih zemalja koji se zakonito nalaze ili borave u Uniji i državljani trećih zemalja koji su zakonito ušli na državno područje države članice mogu se slobodno kretati na državnom području svih drugih država članica tijekom 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana.

(2)

EU digitalna COVID potvrda uspostavljena je Uredbom (EU) 2021/953 Europskog parlamenta i Vijeća (3), kojom se utvrđuje zajednički okvir za izdavanje, provjeru i prihvaćanje interoperabilnih potvrda o cijepljenju, testiranju ili preboljenju bolesti COVID-19 kako bi se tijekom pandemije bolesti COVID-19 olakšalo ostvarivanje prava na slobodno kretanje građana Unije i članova njihovih obitelji. Toj je uredbi pridodana Uredba (EU) 2021/954 Europskog parlamenta i Vijeća (4), kojom je okvir za EU digitalnu COVID potvrdu proširen na državljane trećih zemalja koji se zakonito nalaze ili borave na državnom području država članica i koji imaju pravo putovati u druge države članice u skladu s pravom Unije.

(3)

Uredbe (EU) 2021/953 i (EU) 2021/954 trebaju prestati važiti 30. lipnja 2022. Međutim, pandemija bolesti COVID-19 još traje, a izbijanje zabrinjavajućih varijanti može i dalje imati negativan utjecaj na putovanja unutar Unije. Stoga bi razdoblje primjene tih uredbi trebalo produljiti kako bi se EU digitalna COVID potvrda mogla nastaviti upotrebljavati.

(4)

Razdoblje primjene Uredbe (EU) 2021/953 treba produljiti za 12 mjeseci. Budući da je cilj Uredbe (EU) 2021/954 proširiti primjenu Uredbe (EU) 2021/953 na određene kategorije državljana trećih zemalja koji se zakonito nalaze ili borave u Uniji, trajanje njezine primjene trebalo bi izravno povezati s trajanjem primjene Uredbe (EU) 2021/953. Uredbu (EU) 2021/954 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(5)

Ova se Uredba ne bi smjela tumačiti na način da se njome olakšava ili potiče uvođenje ograničenja putovanja kao odgovor na pandemiju bolesti COVID-19. Osim toga, bilo koji zahtjev za provjerom potvrda propisanih Uredbom (EU) 2021/953 ne opravdava, sam po sebi, privremeno ponovno uvođenje granične kontrole na unutarnjim granicama. Kontrola na unutarnjim granicama trebala bi biti krajnja mjera i podliježe posebnim pravilima utvrđenima u Zakoniku o schengenskim granicama.

(6)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje. S obzirom na to da ova Uredba predstavlja daljnji razvoj schengenske pravne stečevine, Danska, u skladu s člankom 4. navedenog protokola, u roku od šest mjeseci nakon što Vijeće odluči o ovoj Uredbi odlučuje hoće li je provesti u svojem nacionalnom pravu.

(7)

Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Irska ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ (5); Irska stoga ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje. Kako bi se državama članicama omogućilo da u skladu s uvjetima iz Uredbe (EU) 2021/953 prihvaćaju COVID-19 potvrde koje Irska izdaje državljanima trećih zemalja koji se zakonito nalaze ili borave na njezinu državnom području radi olakšavanja putovanja unutar državnih područja država članica, Irska bi tim državljanima trećih zemalja trebala izdavati COVID-19 potvrde koje su u skladu sa zahtjevima okvira povjerenja za EU digitalnu COVID potvrdu. Irska i ostale države članice trebale bi na temelju reciprociteta prihvaćati potvrde izdane državljanima trećih zemalja na koje se primjenjuje ova Uredba.

(8)

U pogledu Cipra, Bugarske, Rumunjske i Hrvatske, ova Uredba predstavlja akt koji se temelji na schengenskoj pravnoj stečevini ili je na drugi način s njom povezan, u smislu članka 3. stavka 1. Akta o pristupanju iz 2003., članka 4. stavka 1. Akta o pristupanju iz 2005. odnosno članka 4. stavka 1. Akta o pristupanju iz 2011.

(9)

U pogledu Islanda i Norveške ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (6), koje pripadaju području iz članka 1. točke C Odluke Vijeća 1999/437/EZ (7).

(10)

U pogledu Švicarske ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (8), koje pripadaju području iz članka 1. točke C Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (9).

(11)

U pogledu Lihtenštajna ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (10), koje pripadaju području iz članka 1. točke C Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2011/350/EU (11).

(12)

Uredbu (EU) 2021/954 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(13)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno olakšavanje putovanja državljana trećih zemalja koji se zakonito nalaze ili borave na državnom području država članica tijekom pandemije bolesti COVID-19 uvođenjem okvira za izdavanje, provjeru i prihvaćanje interoperabilnih COVID-19 potvrda o cijepljenju osobe protiv bolesti COVID-19, rezultatu njezina testiranja ili preboljenju bolesti COVID-19, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega ili učinaka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(14)

Kako bi se omogućila njezina brza i pravodobna primjena radi osiguravanja kontinuiteta EU digitalne COVID potvrde, ova Uredba trebala bi stupiti na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

(15)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka i Europskim odborom za zaštitu podataka u skladu s člankom 42. stavcima 1. i 2. Uredbe (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (12) te su oni dali zajedničko mišljenje 14. ožujka 2022. (13),

(1)

Pandemija bolesti COVID-19 dovela je do naglog smanjenja željezničkog prometa zbog znatnog pada potražnje i izravnih mjera koje su države članice poduzele radi njezina ograničavanja.

(2)

Te okolnosti nisu pod kontrolom željezničkih prijevoznika, koji neprestano imaju probleme s likvidnošću i velike gubitke, a nekima prijeti i nesolventnost.

(3)

Kako bi se suzbili negativni gospodarski učinci pandemije bolesti COVID-19 i pomoglo željezničkim prijevoznicima, Uredbom (EU) 2020/1429 državama članicama omogućuje se da ovlaste upravitelje infrastrukture da smanje, oslobode od plaćanja ili odgode plaćanja naknada za pristup željezničkoj infrastrukturi. Ta je mogućnost odobrena za ograničeno referentno razdoblje, koje je zadnji puta produljeno Uredbom (EU) 2022/312 Europskog parlamenta i Vijeća (2) do 30. lipnja 2022.

(4)

Ograničenja kretanja tijekom pandemije znatno su utjecala na korištenje usluga željezničkog prijevoza putnika. Ta su ograničenja u manjoj mjeri utjecala i na usluge željezničkog teretnog prijevoza. Na temelju podataka koje su dostavili upravitelji željezničke infrastrukture u Uniji pandemija je najteže pogodila segment usluga prijevoza putnika. Najteže pogođen bio je segment komercijalnih usluga prijevoza putnika te je u svim državama članicama znatno smanjena ponuda tih usluga, koja se još nije vratila na razine iz 2019.

(5)

Broj teretnih vlakova koji su prometovali mrežom oporavio se te su razine 2021. bile samo 0,1 % niže nego 2019. Broj putničkih vlakova u okviru obveze pružanja javne usluge 2021. bio je 2 % veći nego 2019, dok je 2020. bio 5,1 % manji nego 2019. Međutim, s obzirom na to da broj putnika 2020. i 2021. nije dosegnuo dvije trećine broja putnika 2019., smanjenju učinaka pandemije i oporavku koji je uslijedio vjerojatno je pridonijela kontinuirana financijska potpora nadležnih tijela u okviru ugovora o obvezi pružanja javne usluge. Broj putničkih komercijalnih vlakova 2021. i dalje je bio 18,2 % manji nego 2019., a 2020. bio je 22,9 % manji nego 2019., što znači da nema znatnog oporavka.

(6)

Slična se kretanja mogu uočiti i kad je promet izražen brojem prijeđenih kilometara putničkih vlakova. Broj prijeđenih kilometara teretnih vlakova koji su prometovali mrežom pokazivao je znakove oporavka, na razinama koje su 2021. bile samo 0,5 % niže nego 2019. Putnički prijevoz u okviru obveze pružanja javne usluge izražen u broju prijeđenih kilometara vlakova 2021. bio je 1,1 % viši nego 2019. Međutim, komercijalne usluge prijevoza putnika izražene u broju prijeđenih kilometara vlakova 2021. ostale su na razini 18,7 % nižoj nego 2019., što je blago poboljšanje u odnosu na 2020.

(7)

Stoga je očito da se razina željezničkog prometa stalno smanjuje zbog učinka pandemije bolesti COVID-19 na segment putničkog prijevoza, koji je 2018. činio približno 80 % ukupnog prometa izraženog u broju prijeđenih kilometara vlakova.

(8)

Podaci Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da se broj dnevnih zabilježenih slučajeva bolesti COVID-19 u Europi početkom 2022. naglo povećao na razine koje nisu zabilježene nikad prije tijekom pandemije. Uz to, broj prijavljenih dnevnih slučajeva i dalje je vrlo visok.

(9)

Vjerojatno je da će pandemija i dalje negativno utjecati na željeznički promet, zbog čega će se teško financijsko stanje željezničkih prijevoznika vjerojatno nastaviti do kraja 2022.

(10)

Stoga je referentno razdoblje utvrđeno u članku 1. Uredbe (EU) 2020/1429 nužno produljiti do 31. prosinca 2022.

(11)

Ako bi Europski parlament i Vijeće preispitivali ovu Uredbu tijekom cijelog razdoblja za podnošenje prigovora predviđenog u članku 6. stavku 6. Uredbe (EU) 2020/1429, ova bi Uredba stupila na snagu tek nakon isteka referentnog razdoblja trenutačno predviđenog u članku 1. Uredbe (EU) 2020/1429. Kako bi se izbjegla pravna nesigurnost, ovu Uredbu trebalo bi donijeti po hitnom postupku predviđenom u članku 7. Uredbe (EU) 2020/1429 te bi trebala hitno stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije,

(1)

U Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 1333/2008 utvrđen je popis prehrambenih aditiva odobrenih u Uniji za uporabu u hrani te uvjeti njihove uporabe.

(2)

U Prilogu Uredbi Komisije (EU) br. 231/2012 (3) utvrđene su specifikacije za prehrambene aditive navedene u prilozima II. i III. Uredbi (EZ) br. 1333/2008.

(3)

Unijin popis prehrambenih aditiva i specifikacije za prehrambene aditive mogu se ažurirati u skladu sa zajedničkim postupkom iz članka 3. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1331/2008 na inicijativu Komisije ili na temelju zahtjeva države članice ili zainteresirane strane.

(4)

U prosincu 2019. Komisiji je podnesen zahtjev za odobrenje uporabe glikolipidâ kao konzervansa u aromatiziranim pićima, nekim drugim proizvodima iz kategorije 14.1., „Bezalkoholna pića”, te bezalkoholnom pivu i pićima od slada.

(5)

Europska agencija za sigurnost hrane („Agencija”) ocijenila je sigurnost predložene uporabe glikolipidâ kao prehrambenog aditiva. U mišljenju Agencije (4) donesenom 4. svibnja 2021. utvrđen je prihvatljivi dnevni unos od 10 mg/kg tjelesne težine. Agencija je napomenula da je najviša procijenjena izloženost od 3,1 mg/kg tjelesne težine dnevno (kod male djece) unutar utvrđenog prihvatljivog dnevnog unosa te je zaključila da izloženost glikolipidima ne predstavlja sigurnosni rizik u okviru uporaba i razina uporabe koje je predložio podnositelj zahtjeva.

(6)

Glikolipidi se dobivaju fermentacijom gljivice Dacryopinax spathularia. Kad se upotrebljavaju kao konzervans, glikolipidi produljuju rok trajanja pića jer ih štite od kvarenja uzrokovanog mikroorganizmima i sprečavaju rast patogenih mikroorganizama. Glikolipidi djeluju protiv kvasca, plijesni i gram-pozitivnih bakterija i mogu poslužiti kao alternativa drugim konzervansima koji su trenutačno odobreni za uporabu u pićima.

(7)

Stoga je primjereno odobriti uporabu glikolipidâ kao konzervansa u pićima obuhvaćenima zahtjevom i tom aditivu dodijeliti E broj E 246.

(8)

Specifikacije za glikolipide (E 246) trebalo bi uvrstiti u Prilog Uredbi (EU) br. 231/2012 jer se ta tvar prvi put uvrštava na Unijin popis prehrambenih aditiva utvrđen u Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 1333/2008.

(9)

Uredbe (EZ) br. 1333/2008 i (EU) br. 231/2012 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(10)

Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

(1)

U Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 1333/2008 utvrđen je popis prehrambenih aditiva odobrenih u Uniji za uporabu u hrani te uvjeti njihove uporabe.

(2)

Taj se popis može ažurirati u skladu sa zajedničkim postupkom iz članka 3. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1331/2008 na inicijativu Komisije ili na temelju zahtjeva.

(3)

U skladu s Prilogom II. Uredbi (EZ) br. 1333/2008 polivinilpirolidon (E 1201) odobren je za uporabu kao prehrambeni aditiv u stolnim sladilima u tabletama te u dodacima prehrani u krutom obliku, osim dodataka prehrani za dojenčad i malu djecu.

(4)

Dana 29. listopada 2018. podnesen je zahtjev za odobrenje uporabe polivinilpirolidona (E 1201) kao prehrambenog aditiva, to jest kao veziva za tablete, u hrani za posebne medicinske potrebe u obliku tableta i dražeja. Zahtjev je stavljen na raspolaganje državama članicama u skladu s člankom 4. stavkom 1. drugim podstavkom Uredbe (EZ) br. 1331/2008.

(5)

Znanstveni odbor za hranu ocijenio je polivinilpirolidon (E 1201) 1990. (3) U svojem znanstvenom mišljenju od 1. srpnja 2020. (4) Europska agencija za sigurnost hrane („Agencija”) ponovno je ocijenila sigurnost polivinilpirolidona (E 1201) kao prehrambenog aditiva i razmotrila je proširenje njegove uporabe na hranu za posebne medicinske potrebe u obliku tableta i dražeja. U tom je mišljenju Agencija zaključila da se ne očekuje da će takvo proširenje uporabe na predloženoj najvećoj dopuštenoj razini i preporučenoj razini konzumacije predstavljati sigurnosni rizik.

(6)

Postoji tehnološka potreba za dodavanjem polivinilpirolidona (E 1201) tijekom proizvodnje tableta za posebne medicinske potrebe kako bi se njihovi sastojci snažno povezali te kako bi se postigla cjelovitost tableta i usporilo njihovo raspadanje. Stoga je primjereno odobriti uporabu tog aditiva kao stabilizatora u hrani za posebne medicinske potrebe u obliku tableta i dražeja.

(7)

Odobrenje uporabe polivinilpirolidona (E 1201) kao prehrambenog aditiva u kategoriji 13.2., „Dijetna hrana za posebne medicinske potrebe kako je definirana Direktivom 1999/21/EZ (osim proizvoda iz kategorije hrane 13.1.5.)”, u dijelu E Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1333/2008 ne podrazumijeva klasifikaciju proizvoda prerađenog s tim prehrambenim aditivom kao hrane za posebne medicinske potrebe u skladu s Uredbom (EU) br. 609/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5).

(8)

Uredbu (EZ) br. 1333/2008 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(9)

Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

(1)

U skladu s člankom 8. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 978/2012 carinske povlastice na temelju općeg dogovora Općeg sustava povlastica (OSP) suspendiraju se u odnosu na proizvode iz odjeljka OSP-a podrijetlom iz zemlje korisnice OSP-a kad prosječna vrijednost uvoza Unije takvih proizvoda tijekom tri uzastopne godine iz te zemlje korisnice OSP-a premašuje pragove iz Priloga VI. toj uredbi.

(2)

U skladu s člankom 8. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 978/2012 te na temelju trgovinske statistike za kalendarske godine 2015.–2017. Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2019/249 (2) utvrđen je popis odjeljaka proizvoda za koje su carinske povlastice suspendirane od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2022.

(3)

U skladu s člankom 8. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 978/2012 Komisija bi svake tri godine trebala pregledati taj popis i donijeti provedbeni akt radi suspenzije ili ponovnog uvođenja carinskih povlastica.

(4)

Budući da Uredba (EU) br. 978/2012 istječe 31. prosinca 2023., revidirani popis trebao bi se primjenjivati godinu dana počevši od 1. siječnja 2023. Popis se temelji na trgovinskoj statistici za kalendarske godine 2018.–2020. raspoloživoj 1. rujna 2021. te se njime uzima u obzir uvoz iz zemalja korisnica OSP-a navedenih u Prilogu II. Uredbi (EU) br. 978/2012 kako se primjenjuje tog datuma. Međutim, ne uzima se u obzir vrijednost uvoza iz korisnica OSP-a koje od 1. siječnja 2023. više ne ostvaruju pravo na carinske povlastice iz članka 4. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) br. 978/2012,

(1)

Uredbom (EU) 2016/429 među ostalim utvrđeni su zahtjevi u pogledu zdravlja životinja za ulazak u Uniju pošiljaka životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla koji se primjenjuju od 21. travnja 2021. Jedan od tih zahtjeva u pogledu zdravlja životinja jest da te pošiljke moraju dolaziti iz treće zemlje, područja ili njihove zone ili kompartmenta u skladu s člankom 230. stavkom 1. te uredbe.

(2)

Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2020/692 (2) dopunjena je Uredba (EU) 2016/429 u vezi sa zahtjevima u pogledu zdravlja životinja za ulazak u Uniju pošiljaka određenih vrsta i kategorija životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla iz trećih zemalja, područja ili njihovih zona ili kompartmenata. Delegiranom uredbom (EU) 2020/692 propisano je da se ulazak u Uniju pošiljaka životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla koji su obuhvaćeni njezinim područjem primjene smije dopustiti samo ako te pošiljke dolaze iz treće zemlje ili područja ili njihove zone ili kompartmenta koji su uvršteni na popis za određene vrste i kategorije životinja, zametne proizvode i proizvode životinjskog podrijetla u skladu sa zahtjevima u pogledu zdravlja životinja koji su utvrđeni u toj delegiranoj uredbi.

(3)

Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2021/404 (3) utvrđeni su popisi trećih zemalja, područja ili njihovih zona ili kompartmenata iz kojih je dopušten ulazak u Uniju tih vrsta i kategorija životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla koji su obuhvaćeni područjem primjene Delegirane uredbe (EU) 2020/692. Popisi i određena opća pravila koja se odnose na popise utvrđeni su u prilozima od I. do XXII. toj provedbenoj uredbi.

(4)

U odjeljku A dijelu 1. Priloga VI. Provedbenoj uredbi (EU) 2021/404 utvrđen je popis trećih zemalja ili područja ili njihovih zona iz kojih je odobren ulazak u Uniju pošiljaka ptica u zatočeništvu i zametnih proizvoda ptica u zatočeništvu, osim ptica u zatočeništvu na koje se odnose odstupanja iz članka 62. Delegirane uredbe (EU) 2020/692.

(5)

Ujedinjena Kraljevina podnijela je Komisiji zahtjev za odobrenje ulaska u Uniju pošiljaka ptica u zatočeništvu i njihovih zametnih proizvoda, osim ptica u zatočeništvu iz članka 62. Delegirane uredbe (EU) 2020/692, iz krunskih posjeda otoka Man i Jersey te je dostavila jamstva u pogledu kapaciteta nadležnih tijela tih krunskih posjeda da zajamče pouzdano službeno certificiranje i usklađenost s relevantnim zahtjevima u pogledu zdravlja životinja za takve pošiljke ptica u zatočeništvu i njihovih zametnih proizvoda namijenjenih ulasku u Uniju. Te krunske posjede stoga bi trebalo navesti u Prilogu VI. Provedbenoj uredbi (EU) 2021/404.

(6)

Prilog VI. Provedbenoj uredbi (EU) 2021/404 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(7)

U odjeljku A dijelu 1. Priloga XV. Provedbenoj uredbi (EU) 2021/404 utvrđen je popis trećih zemalja, područja ili njihovih zona iz kojih je odobren ulazak u Uniju pošiljaka mesnih proizvoda kopitara i papkara, peradi i pernate divljači koji su podvrgnuti postupcima obrade za umanjivanje rizika iz Priloga XXVI. Delegiranoj uredbi (EU) 2020/692.

(8)

Maroko je Komisiji podnio zahtjev za odobrenje ulaska u Uniju pošiljaka mesnih proizvoda peradi, osim bezgrebenki, te je dostavio jamstva u pogledu usklađenosti te treće zemlje sa zahtjevima obavješćivanja i izvješćivanja o bolestima s popisa iz točke 1. Priloga I. Delegiranoj uredbi (EU) 2020/692 relevantnima za perad te jamstva u pogledu usklađenosti te treće zemlje s relevantnim zahtjevima Unije u pogledu zdravlja životinja ili jednakovrijednim zahtjevima. Stoga je, uzimajući u obzir i zdravstveno stanje peradi u Maroku, primjereno uvrstiti tu treću zemlju na popis iz odjeljka A dijela 1. Priloga XV. Provedbenoj uredbi (EU) 2021/404 u pogledu mesnih proizvoda peradi, osim bezgrebenki, koji su podvrgnuti posebnom postupku obrade za umanjivanje rizika „D” iz Priloga XXVI. Delegiranoj uredbi (EU) 2020/692.

(9)

Prilog XV. Provedbenoj uredbi (EU) 2021/404 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(10)

Provedbenu uredbu (EU) 2021/404 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(11)

Budući da se Provedbena uredba (EU) 2021/404 primjenjuje od 21. travnja 2021., u interesu pravne sigurnosti i radi lakše trgovine, izmjene Provedbene uredbe (EU) 2021/404 uvedene ovom Uredbom trebale bi hitno stupiti na snagu.

(12)

Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

(1)

Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru (2) („Sporazum o EGP-u”) stupio je na snagu 1. siječnja 1994.

(2)

Na temelju članka 98. Sporazuma o EGP-u, Zajednički odbor EGP-a osnovan Sporazumom o EGP-u („Zajednički odbor EGP-a”) može odlučiti izmijeniti, među ostalim, Protokol 31. o suradnji u posebnim područjima izvan četiriju sloboda, priložen uz Sporazum o EGP-u („Protokol 31.”).

(3)

Primjereno je nastaviti suradnju ugovornih stranaka Sporazuma o EGP-u u djelovanjima Unije koji se financiraju iz općeg proračuna Unije, a odnose se na slobodno kretanje radnika, usklađivanje sustavâ socijalne sigurnosti i mjere za migrante, uključujući migrante iz trećih zemalja.

(4)

Protokol 31. trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(5)

Stajalište Unije u okviru Zajedničkog odbora EGP-a trebalo bi se stoga temeljiti na priloženom nacrtu odluke Zajedničkog odbora EGP-a,

(1)

U skladu s člankom 300. stavkom 3. Ugovora Odbor regija sastoji se od predstavnika regionalnih i lokalnih tijela, koji ili imaju izborni mandat regionalnog ili lokalnog tijela ili su politički odgovorni izabranoj skupštini.

(2)

Vijeće je 3. veljače 2020. donijelo Odluku (EU) 2020/144 (2) o imenovanju članova i zamjenikâ članova Odbora regija za razdoblje od 26. siječnja 2020. do 25. siječnja 2025.

(3)

Mjesto člana Odbora regija postalo je slobodno podnošenjem ostavke g. Juana ESPADASA CEJASA.

(4)

Dva mjesta zamjenika članova Odbora regija postala su slobodna ostavkom g. Carlosa MARTÍNEZA MÍNGUEZA i istekom nacionalnog mandata na temelju kojeg je za to mjesto predložen g. José Francisco BALLESTA GERMÁN.

(5)

Španjolska vlada predložila je g. Julia MILLÁNA MUÑOZA, predstavnika lokalnog tijela koji ima izborni mandat lokalnog tijela, Alcalde del Ayuntamiento de Jaén (Andalucía) (gradonačelnik gradskog vijeća Jaéna (Andaluzija)) kao člana Odbora regija do kraja tekućeg mandata, koji istječe 25. siječnja 2025.

(6)

Španjolska vlada predložila je sljedeće predstavnike lokalnih tijela koji imaju izborni mandat lokalnog tijela kao zamjenike članova Odbora regija do kraja tekućeg mandata, koji istječe 25. siječnja 2025.: gđa Noelia María ARROYO HERNÁNDEZ, Alcaldesa del Ayuntamiento de Cartagena (Murcia) (gradonačelnica gradskog vijeća Cartagene (Murcia)) i g. Óscar PUENTE SANTIAGO, Alcalde del Ayuntamiento de Valladolid (Castilla y León) (gradonačelnik gradskog vijeća Valladolida (Kastilja i Leon)),

(a)

kao član:

i

(b)

kao zamjenici članova:

(1)

Na temelju članka 9. stavka 1. Odluke 2013/354/ZVSP Politički i sigurnosni odbor (PSO) ovlašten je, u skladu s člankom 38. Ugovora, donositi odgovarajuće odluke u svrhu obavljanja političkog nadzora nad Policijskom misijom Europske unije za palestinska područja (EUPOL COPPS) i njezina strateškog usmjeravanja, uključujući odluku o imenovanju voditelja misije.

(2)

PSO je 13. listopada 2020. donio Odluku (ZVSP) 2020/1541 (2) kojom je gđa Nataliya APOSTOLOVA imenovana voditeljicom misije EUPOL COPPS na razdoblje od 15. studenoga 2020. do 30. lipnja 2021.

(3)

Vijeće je 28. lipnja 2021. donijelo Odluku (ZVSP) 2021/1066 (3) kojom je mandat misije EUPOL COPPS produljen do 30. lipnja 2022.

(4)

PSO je 1. srpnja 2021. donio Odluku (ZVSP) 2021/1128 (4) o produljenju mandata gđe Nataliye APOSTOLOVE kao voditeljice misije EUPOL COPPS do 30. lipnja 2022.

(5)

Vijeće je 27. lipnja donijelo Odluku (ZVSP) 2022/1018 (5) kojom se mandat misije EUPOL COPPS produljuje od 1. srpnja 2022. do 30. lipnja 2023.

(6)

Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku predložio je produljenje mandata gđe Nataliye APOSTOLOVE kao voditeljice misije EUPOL COPPS na razdoblje od 1. srpnja 2022. do 30. lipnja 2023.,

(1)

Na temelju članka 10. stavka 1. Zajedničke akcije 2005/889/ZVSP Politički i sigurnosni odbor (PSO) ovlašten je, u skladu s člankom 38. Ugovora, donositi odgovarajuće odluke u svrhu obavljanja političkog nadzora nad Misijom pomoći Europske unije za granični prijelaz Rafah (EU BAM Rafah) i njezina strateškog usmjeravanja, uključujući odluku o imenovanju voditelja misije.

(2)

PSO je 13. listopada 2020. donio Odluku (ZVSP) 2020/1548 (2) kojom je g. Mihai-Florin BULGARIU imenovan voditeljem misije EU BAM Rafah na razdoblje od 1. studenoga 2020. do 30. lipnja 2021.

(3)

Vijeće je 28. lipnja 2021. donijelo Odluku (ZVSP) 2021/1065 (3) kojom je mandat misije EU BAM Rafah produljen do 30. lipnja 2022.

(4)

PSO je 1. srpnja 2021. donio Odluku (ZVSP) 2021/1127 (4) kojom je mandat g. Mihai-Florina BULGARIUA kao voditelja misije EU BAM Rafah produljen na razdoblje od 1. srpnja 2021. do 30. lipnja 2022.

(5)

Vijeće je 27. lipnja 2022. donijelo Odluku (ZVSP) 2022/1017 (5) kojom je mandat misije EU BAM Rafah produljen do 30. lipnja 2023.

(6)

Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku predložio je produljenje mandata g. Mihai-Florina BULGARIUA kao voditelja misije EU BAM Rafah do 30. lipnja 2023.,

(1)

Mandati dvadeset šest sudaca Općeg suda istječu 31. kolovoza 2022. Potrebno je provesti imenovanja za popunjavanje tih radnih mjesta za razdoblje od 1. rujna 2022. do 31. kolovoza 2028.

(2)

Predloženo je da se g. Ionu GÂLEI, g. Marcu JAEGERU, g. Deanu SPIELMANNU i gđi Mireli STANCU produlji mandat kao sucima Općeg suda.

(3)

Predloženo je da se g. Steven VERSCHUUR imenuje na prvi mandat kao sudac Općeg suda.

(4)

Osim toga, člankom 48. Protokola br. 3 o Statutu Suda Europske unije, kako je izmijenjen Uredbom (EU, Euratom) 2015/2422 Europskog parlamenta i Vijeća (1), predviđa se da se broj sudaca Općeg suda povećava u tri faze tako da se od 1. rujna 2019. Opći sud sastoji od dvaju sudaca po državi članici. U skladu s člankom 2. točkom (a) navedene uredbe prva faza povećanja broja sudaca Općeg suda podrazumijeva imenovanje 12 dodatnih sudaca, od kojih šest ima mandat do 31. kolovoza 2016. Tih šest sudaca biraju se tako da vlade šest država članica predlože po dva suca za djelomičnu zamjenu u Općem sudu u 2016., čiji mandat traje od 1. rujna 2016. do 31. kolovoza 2022. Radno mjesto dodatnog suca kojeg treba imenovati na prijedlog vlade Slovačke Republike jedno je od šest mjesta dodatnih sudaca obuhvaćenih djelomičnim obnavljanjem sastava Općeg suda u 2016. Gđa Beatrix RICZIOVÁ predložena je za mjesto dodatnog suca Općeg suda.

(5)

U skladu s člankom 7. Protokola br. 3 i zbog smrti g. Barne BERKEA potrebno je imenovati suca Općeg suda za preostalo vrijeme trajanja mandata g. Barne BERKEA, odnosno do 31. kolovoza 2022.

(6)

G. Tihamér TÓTH predložen je kao kandidat za upražnjeno radno mjesto.

(7)

Odbor osnovan člankom 255. Ugovora o funkcioniranju Europske unije dao je povoljno mišljenje o prikladnosti navedenih kandidata za obnašanje dužnosti suca Općeg suda,

—

g. Ion GÂLEA,

—

g. Marc JAEGER,

—

g. Dean SPIELMANN,

—

gđa Mirela STANCU,

—

g. Steven VERSCHUUR.

—

gđa Beatrix RICZIOVÁ,

—

g. Tihamér TÓTH.