(1)

Agencija Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) osnovana je Uredbom (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća (2) radi potpore djelovanju i jačanja djelovanja nadležnih tijela država članica i njihove uzajamne suradnje u sprečavanju i suzbijanju teških kaznenih djela koja utječu na dvije ili više država članica, terorizma i oblika kaznenih djela koji utječu na zajednički interes obuhvaćen određenom politikom Unije.

(2)

Europa je suočena s promjenjivim sigurnosnim okruženjem koje karakteriziraju nove i sve složenije sigurnosne prijetnje. Teroristi i drugi kriminalci iskorištavaju digitalnu transformaciju i nove tehnologije, a posebno i međupovezanost i činjenje nejasnima granica između fizičkog i digitalnog svijeta, na primjer prikrivanjem svojih kaznenih djela i svojih identiteta primjenom sve sofisticiranijih tehnika. Teroristi i drugi kriminalci dokazali su da su sposobni prilagoditi svoje načine djelovanja i razviti nove kriminalne aktivnosti u kriznim vremenima, među ostalim i iskorištavanjem alata koji se temelje na tehnologiji kako bi umnožili svoje kriminalne aktivnosti te proširili raspon i opseg svojih kriminalnih aktivnosti. Terorizam i dalje predstavlja znatnu prijetnju slobodi i načinu života građana Unije.

(3)

Nove i složene prijetnje šire se preko granica, obuhvaćaju različita kaznena djela i olakšavaju ih, a očituju se u organiziranim kriminalnim skupinama koje se bave različitim vrstama kriminala i čiji je raspon kriminalnih aktivnosti širok. Budući da za suočavanje s tim transnacionalnim sigurnosnim prijetnjama nisu dovoljni djelovanje na nacionalnoj razini i prekogranična suradnja, nadležna tijela država članica sve se više koriste potporom i stručnim znanjem koje Europol stavlja na raspolaganje za sprečavanje i suzbijanje teških kaznenih djela i terorizma. Operativna važnost zadaća Europola znatno se povećala otkad se počela primjenjivati Uredba (EU) 2016/794. Nadalje, zbog novih prijetnji mijenjaju se opseg i vrsta potpore koju države članice trebaju i očekuju od Europola kako bi zaštitile svoje građane.

(4)

Ovom Uredbom trebalo bi stoga Europolu dodijeliti dodatne zadaće kako bi mu se omogućilo da bolje podupire nadležna tijela država članica uz istodobno potpuno očuvanje odgovornosti država članica u području nacionalne sigurnosti iz članka 4. stavka 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). Pojačani mandat Europola trebao bi biti uravnotežen jačim zaštitnim mjerama u pogledu temeljnih prava i povećanom odgovornošću i nadzorom, uključujući parlamentarni nadzor i nadzor u okviru upravnog odbora Europola („upravni odbor Europola”). Kako bi se Europolu omogućilo da ispuni svoj pojačani mandat, trebalo bi mu osigurati odgovarajuće ljudske i financijske resurse za potporu njegovim dodatnim zadaćama.

(5)

Budući da se Unija suočava sa sve većim prijetnjama koje predstavljaju organizirane kriminalne skupine i teroristički napadi, djelotvoran odgovor tijelâ za izvršavanje zakonodavstva mora uključivati dostupnost dobro osposobljenih interoperabilnih specijalnih intervencijskih jedinica koje su specijalizirane za kontrolu kriznih situacija uzrokovanih ljudskim djelovanjem. U Uniji specijalne intervencijske jedinice država članica surađuju na temelju Odluke Vijeća 2008/617/PUP (3). Europol bi trebao moći pružati potporu tim specijalnim intervencijskim jedinicama tako da im osigura tehničku i financijsku potporu, nadopunjujući napore država članica.

(6)

Posljednjih su godina kibernapadi velikih razmjera, uključujući napade iz trećih zemalja, bili usmjereni i na javne i na privatne subjekte u mnogim jurisdikcijama u Uniji i izvan nje, a utjecali su na različite sektore, uključujući promet, zdravstvo i financijske usluge. Sprečavanje, otkrivanje, istraga i kazneni progon takvih kibernapada podupire se koordinacijom i suradnjom relevantnih aktera, među ostalim i Agencije Europske unije za kibersigurnost (ENISA), osnovane Uredbom (EU) 2019/881 Europskog parlamenta i Vijeća (4), nadležnih tijela za sigurnost mrežnih i informacijskih sustava u smislu Direktive (EU) 2016/1148 Europskog parlamenta i Vijeća (5), nadležnih tijela država članica i privatnih strana. Kako bi se na razini Unije i na nacionalnoj razini osigurala djelotvorna suradnja svih relevantnih aktera kad je riječ o kibernapadima i kiberprijetnjama, Europol bi trebao surađivati s ENISA-om, posebno razmjenom informacija i pružanjem analitičke potpore u područjima obuhvaćenima njihovim nadležnostima.

(7)

Visokorizični kriminalci imaju vodeću ulogu u kriminalnim mrežama te su njihove kriminalne aktivnosti velik rizik za unutarnju sigurnost Unije. U borbi protiv visokorizičnih organiziranih kriminalnih skupina i njihovih vodećih članova Europol bi trebao moći podupirati države članice u tome da svoje istrage usmjere na utvrđivanje identiteta članova i vodećih članova tih mreža te identificiranje njihovih kriminalnih aktivnosti i njihove financijske imovine.

(8)

Za prijetnje koje proizlaze iz teških kaznenih djela potreban je koordiniran, usklađen i multidisciplinaran odgovor više agencija. Europol bi trebao moći olakšati i poduprijeti sigurnosne inicijative država članica utemeljene na obavještajnim podacima, kao što je Europska multidisciplinarna platforma za borbu protiv kaznenih djela (EMPACT), čiji je cilj identificirati prijetnje od teških kaznenih djela, odrediti prioritete u vezi s tim prijetnjama i odgovoriti na te prijetnje. Europol bi trebao moći pružati administrativnu, logističku, financijsku i operativnu potporu takvim inicijativama.

(9)

Schengenski informacijski sustav (SIS), uspostavljen u području policijske suradnje i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima Uredbom (EU) 2018/1862 Europskog parlamenta i Vijeća (6), ključan je alat za održavanje visoke razine sigurnosti u području slobode, sigurnosti i pravde. Europol, kao središte za razmjenu informacija u Uniji, od trećih zemalja i međunarodnih organizacija prima i posjeduje vrijedne informacije o osobama za koje se sumnja da su sudjelovale u kaznenim djelima obuhvaćenima ciljevima Europola. Europolu bi trebao u okviru svojih ciljeva i svoje zadaće podupiranja država članica u sprečavanju i suzbijanju teških kaznenih djela i terorizma podupirati države članice u obradi podataka koje su mu pružile treće zemlje ili međunarodne organizacije tako da predloži mogući unos u SIS, od strane država članica, upozorenja pod novom kategorijom upozorenja s informacijama u interesu Unije („upozorenja s informacijama”) kako bi se ta upozorenja s informacijama stavila na raspolaganje krajnjim korisnicima SIS-a. U tu bi svrhu trebalo uspostaviti mehanizam periodičnog izvješćivanja kako bi se osiguralo da su države članice i Europol obaviješteni o ishodu provjere i analizi tih podataka te o tome jesu li informacije unesene u SIS. Države članice trebale bi se stalno međusobno koordinirati u pogledu načinâ suradnje pri obradi takvih podataka i unošenju upozorenjâ u SIS, a posebno kada je riječ o borbi protiv terorizma. Upravni odbor trebao bi odrediti kriterije na temelju kojih bi Europol trebao moći davati prijedloge za unos takvih upozorenja s informacijama u SIS.

(10)

Europol ima važnu ulogu u potpori mehanizmu evaluacije i praćenja za provjeru primjene schengenske pravne stečevine koji je uspostavljen Uredbom Vijeća (EU) br. 1053/2013 (7). Europol bi stoga, na zahtjev država članica, svojim stručnim znanjem, analizama, izvješćima i drugim relevantnim informacijama trebao doprinositi mehanizmu evaluacije i praćenja za provjeru primjene schengenske pravne stečevine.

(11)

Procjene rizika pomažu predviđanju novih trendova i suočavanju s novim prijetnjama koje proizlaze iz teških kaznenih djela i terorizma. Kako bi Komisiji i državama članicama pružio potporu u provedbi djelotvornih procjena rizika, Europol bi, na temelju informacija koje posjeduje o pojavama i trendovima kriminaliteta, Komisiji i državama članicama trebao dostavljati analize procjene opasnosti, ne dovodeći u pitanje pravo Unije o upravljanju rizicima u carinskim pitanjima.

(12)

Kako bi financijska sredstva Unije za istraživanja u području sigurnosti postigla svoj cilj osiguravanja da ta istraživanja razviju svoj puni potencijal i odgovore na potrebe izvršavanja zakonodavstva, Europol bi trebao pomagati Komisiji u utvrđivanju ključnih tema istraživanja te u izradi i provedbi okvirnih programa Unije za istraživanja i inovacije koji su relevantni za ciljeve Europola. Ako je to relevantno, Europol bi trebao moći širiti rezultate svojih istraživačkih i inovacijskih aktivnosti u okviru svojeg doprinosa stvaranju sinergija između istraživačkih i inovacijskih aktivnosti relevantnih tijela Unije. Europol bi se prilikom osmišljavanja i konceptualizacije istraživačkih i inovacijskih aktivnosti relevantnih za ciljeve Europola trebao moći, prema potrebi, savjetovati sa Zajedničkim istraživačkim centrom Komisije. Europol bi trebao poduzeti sve potrebne mjere kako bi se izbjegao sukob interesa. Kada pomaže Komisiji u utvrđivanju ključnih tema istraživanja, te u izradi i provedbi određenog okvirnog programa Unije, Europol ne bi trebao primati financijska sredstva iz tog programa. Važno je da se Europol može osloniti na dodjelu odgovarajućih financijskih sredstava kako bi mogao pomagati državama članicama i Komisiji u području istraživanja i inovacija.

(13)

Unija i države članice mogu donijeti mjere ograničavanja koje se odnose na izravna strana ulaganja zbog zaštite sigurnosti ili javnog poretka. U tu se svrhu Uredbom (EU) 2019/452 Europskog parlamenta i Vijeća (8) uspostavlja okvir za provjeru izravnih stranih ulaganja u Uniji. Izravna strana ulaganja u tehnologije u nastajanju zaslužuju posebnu pozornost jer mogu imati znatne posljedice za sigurnost i javni poredak, posebno kada nadležna tijela država članica upotrebljavaju takve tehnologije. S obzirom na uključenost Europola u praćenje tehnologija u nastajanju i njegovu uključenost u razvoj novih načina upotrebe tih tehnologija za potrebe izvršavanja zakonodavstva, posebno putem njegova laboratorija za inovacije i EU-ova inovacijskog centra za unutarnju sigurnost, Europol raspolaže opsežnim znanjem o prilikama koje takve tehnologije nude te o rizicima povezanima s njihovom upotrebom. Stoga bi Europol trebao moći pružati potporu državama članicama u provjeri izravnih stranih ulaganja u Uniji i povezanih rizika za sigurnost koji se odnose na poduzeća koja stavljaju na raspolaganje tehnologije, uključujući softver, koje Europol upotrebljava za sprečavanje i istragu kaznenih djela obuhvaćenih ciljevima Europola ili ključne tehnologije koje bi se mogle upotrijebiti za olakšavanje terorizma. U tom bi se kontekstu stručnim znanjem Europola trebala podupirati provjera izravnih stranih ulaganja i povezanih rizika za sigurnost. Posebno bi trebalo voditi računa o tome je li strani ulagatelj već bio uključen u aktivnosti koje utječu na sigurnost, postoji li ozbiljan rizik da je strani ulagatelj uključen u nezakonite ili kriminalne aktivnosti i je li strani ulagatelj pod izravnom ili neizravnom kontrolom vlade treće zemlje, među ostalim i putem subvencija.

(14)

Europol osigurava specijalizirano stručno znanje za borbu protiv teških kaznenih djela i terorizma. Na zahtjev države članice osoblje Europola trebalo bi nadležnim tijelima te države članice moći osigurati operativnu potporu u operacijama i istragama, posebno tako da olakšava prekograničnu razmjenu informacija te pruža forenzičku i tehničku potporu u operacijama i istragama, među ostalim i u kontekstu zajedničkih istražnih timova. Na zahtjev države članice osoblje Europola trebalo bi imati pravo biti prisutno tijekom provođenja istražnih mjera u toj državi članici. Osoblje Europola ne bi trebalo imati ovlast za provođenje istražnih mjera.

(15)

Jedan je od ciljeva Europola poduprijeti i ojačati djelovanje nadležnih tijela država članica i njihovu uzajamnu suradnju u sprečavanju i suzbijanju oblika kaznenih djela koji utječu na zajednički interes obuhvaćen određenom politikom Unije. Kako bi se ta potpora ojačala, izvršni direktor Europola („izvršni direktor”) trebao bi moći predložiti nadležnim tijelima države članice da pokrenu, vode ili koordiniraju istragu kaznenog djela koje se odnosi samo na tu državu članicu, ali koje utječe na zajednički interes obuhvaćen određenom politikom Unije. Europol bi o svakom takvom prijedlogu trebao obavijestiti Eurojust i, ako je to relevantno, Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) osnovan Uredbom Vijeća (EU) 2017/1939 (9).

(16)

Objavljivanjem identiteta i određenih osobnih podataka osumnjičenih ili osuđenih pojedinaca koje se traži na temelju nacionalne sudske odluke povećavaju se izgledi da države članice pronađu i uhite takve pojedince. Kako bi pružio potporu državama članicama u pronalasku i uhićenju takvih pojedinaca, Europol bi na svojim internetskim stranicama trebao moći objavljivati informacije o najtraženijim europskim bjeguncima koje se traži u vezi s kaznenim djelima obuhvaćenima ciljevima Europola. Europol bi u istu svrhu trebao olakšati pružanje, od strane javnosti, informacija o tim pojedincima državama članicama i Europolu.

(17)

Nakon što Europol utvrdi da su osobni podaci koje je primio obuhvaćeni njegovim ciljevima trebao bi moći obraditi te osobne podatke u sljedeće četiri situacije. U prvoj situaciji, primljeni osobni podaci odnose se na neku od kategorija ispitanika navedenih u Prilogu II. Uredbi (EU) 2016/794 („Prilog II.”). U drugoj situaciji, primljeni osobni podaci sastoje se od istražnih podataka koji sadržavaju podatke koji se ne odnose ni na jednu od kategorija ispitanika navedenih u Prilogu II., no koje su mu, na temelju zahtjeva za potporom Europola u određenoj kaznenoj istrazi, pružili država članica, EPPO, Eurojust ili treća zemlja, pod uvjetom da su ta država članica, EPPO, Eurojust ili ta treća zemlja ovlašteni obrađivati takve istražne podatke u skladu s postupovnim zahtjevima i zaštitnim mjerama primjenjivima na temelju prava Unije i nacionalnog prava. U toj bi situaciji Europol trebao moći obrađivati te istražne podatke dok god pruža potporu u toj određenog kaznenoj istrazi. U trećoj situaciji, primljeni osobni podaci možda se ne odnose na kategorije ispitanika navedene u Prilogu II. i nisu pruženi na temelju zahtjeva za potporom Europola u određenoj kaznenoj istrazi. U toj bi situaciji Europol trebao moći provjeriti odnose li se ti osobni podaci na neku od tih kategorija ispitanika. U četvrtoj situaciji, primljeni osobni podaci dostavljeni su za potrebe istraživačkih i inovacijskih projekata i ne odnose se na kategorije ispitanika navedene u Prilogu II.

(18)

U skladu s člankom 73. Uredbe (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (10) Europol, ako je to primjenjivo i u mjeri u kojoj je to moguće, treba jasno razlikovati osobne podatke koji se odnose na različite kategorije ispitanika navedene u Prilogu II.

(19)

Ako države članice upotrebljavaju infrastrukturu Europola za razmjenu osobnih podataka o kaznenim djelima koja nisu obuhvaćena ciljevima Europola, Europol ne bi trebao imati pristup tim podacima i trebao bi se smatrati izvršiteljem obrade u skladu s člankom 87. Uredbe (EU) 2018/1725. U tim bi slučajevima Europol trebao moći obrađivati podatke koji se ne odnose na kategorije ispitanika navedene u Prilogu II. Ako države članice upotrebljavaju infrastrukturu Europola za razmjenu osobnih podataka o kaznenim djelima obuhvaćenih ciljevima Europola i ako Europolu odobravaju pristup tim podacima, zahtjevi povezani s kategorijama ispitanika navedenima u Prilogu II. trebali bi se primjenjivati na svaku drugu obradu tih podataka koju provodi Europol.

(20)

Uz poštovanje načela smanjenja količine podataka Europol bi trebao moći provjeriti odnose li se osobni podaci primljeni u kontekstu sprečavanja i suzbijanja kaznenih djela obuhvaćenih njegovim ciljevima na jednu od kategorija ispitanika navedenih u Prilogu II. U tu bi svrhu Europol trebao moći provesti prethodnu analizu primljenih osobnih podataka isključivo kako bi utvrdio odnose li se ti podaci na neku od tih kategorija ispitanika tako da usporedi te osobne podatke s podacima koje već posjeduje, bez provedbe daljnje analize tih osobnih podataka. Takva bi se prethodna analiza trebala provesti prije i odvojeno od Europolove obrade podataka radi unakrsne provjere, strateške analize, operativne analize ili razmjene informacija te nakon što je Europol utvrdio da su dotični podaci relevantni i potrebni za obavljanje njegovih zadaća. Nakon što je Europol utvrdio da se ti osobni podaci odnose na kategorije ispitanika navedene u Prilogu II., trebao bi moći obrađivati te osobne podatke radi unakrsne provjere, strateške analize, operativne analize ili razmjene informacija. Ako Europol zaključi da se ti osobni podaci ne odnose na kategorije ispitanika navedene u Prilogu II., trebao bi izbrisati te podatke.

(21)

Kategorizacija osobnih podataka u određenom skupu podataka može se s vremenom promijenit kao rezultat novih informacija koje su postale dostupne u kontekstu kaznenih istraga, na primjer u pogledu dodatnih osumnjičenika. Zbog toga bi Europolu tijekom razdoblja od najviše 18 mjeseci koje počinje od trenutka kada Europol utvrdi da su ti podaci obuhvaćeni njegovim ciljevima trebalo dopustiti da obrađuje osobne podatke ako je to strogo potrebno i razmjerno u svrhu utvrđivanja kategorija ispitanika na koje se dotični podaci odnose. Europol bi trebao moći produljiti to razdoblje do najviše tri godine u propisno obrazloženim slučajevima i pod uvjetom da je takvo produljenje potrebno i razmjerno. O produljenju bi trebalo obavijestiti Europskog nadzornika za zaštitu podataka (EDPS). Ako obrada osobnih podataka u svrhu utvrđivanja kategorija ispitanika više nije potrebna i opravdana, a u svakom slučaju nakon završetka maksimalnog razdoblja obrade, Europol bi trebao izbrisati osobne podatke.

(22)

Količina podataka prikupljenih u kaznenim istragama postaje sve opsežnija a skupovi podataka sve složeniji. Države članice pružaju Europolu velike i složene skupove podataka te od njega zahtijevaju da provede operativnu analizu kako bi se utvrdile veze s kaznenim djelima koja nisu kazneno djelo koje podliježe istrazi u čijem su kontekstu podaci prikupljeni i s kriminalcima u drugim državama članicama i izvan Unije. S obzirom na to da Europol takve prekogranične veze može otkriti djelotvornije nego države članice u okviru njihove analize podataka, trebao bi moći pružati potporu državama članicama u kaznenim istragama tako što obrađuje velike i složene skupove podataka kako bi se utvrdile takve prekogranične veze pod uvjetom da se poštuju strogi zahtjevi i stroge zaštitne mjere utvrđeni u ovoj Uredbi. Ako je to potrebno radi djelotvorne potpore u kaznenoj istrazi koja je u tijeku u državi članici, Europol bi trebao moći obrađivati istražne podatke koje su nadležna tijela država članica ovlaštena obrađivati u toj određenoj kaznenoj istrazi u skladu s postupovnim zahtjevima i zaštitnim mjerama primjenjivima na temelju njihova nacionalnog prava te koje su naknadno pružila Europolu. To bi trebalo uključivati osobne podatke u slučajevima u kojima država članica nije mogla utvrditi odnose li se ti podaci na kategorije ispitanika navedene u Prilogu II. Ako država članica, EPPO ili Eurojust Europolu pruže istražne podatke i zatraže potporu Europola u određenoj kaznenoj istrazi koja je u tijeku, Europol bi trebao moći obrađivati te podatke dok god pruža potporu u toj određenoj kazneno istrazi, u skladu s postupovnim zahtjevima i zaštitnim mjerama primjenjivima na temelju prava Unije ili nacionalnog prava.

(23)

Kako bi se osiguralo da je svaka obrada podataka koja se provodi u kontekstu kaznene istrage potrebna i razmjerna, države članice trebale bi osigurati usklađenost s pravom Unije i s nacionalnim pravom kada pružaju istražne podatke Europolu. Pri pružanju istražnih podataka Europolu kako bi se zatražila potpora Europola u određenoj kaznenoj istrazi koja je u tijeku, države članice trebale bi razmotriti opseg i složenost obrade podataka te vrstu i važnost istrage. Države članice trebale bi obavijestiti Europol kada, u skladu s postupovnim zahtjevima i zaštitnim mjerama primjenjivima na temelju njihova nacionalnog prava, više nisu ovlaštene obrađivati podatke u određenoj predmetnoj kaznenoj istrazi koja je u tijeku. Europol bi trebao obrađivati samo osobne podatke koji se ne odnose na kategorije ispitanika navedene u Prilogu II. kada procijeni da nije moguće pružiti potporu u određenoj kaznenoj istrazi koja je u tijeku bez obrade tih osobnih podataka. Europol bi tu procjenu trebao evidentirati. Europol bi takve podatke trebao čuvati tako da ih funkcionalno odvaja od drugih podataka i trebao bi ih obrađivati samo ako je to potrebno za njegovu potporu u određenoj predmetnoj kaznenoj istrazi koja je u tijeku, na primjer u slučaju novog traga.

(24)

Europol bi također trebao moći obrađivati osobne podatke koji su potrebni za njegovu potporu u određenoj kaznenoj istrazi u jednoj ili više država članica ako je te podatke pružila treća zemlja, pod sljedećim uvjetima: na tu treću zemlju primjenjuje se odluka o primjerenosti u skladu s Direktivom (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća (11) („odluka o primjerenosti”); Unija je s tom je trećom zemljom sklopila međunarodni sporazum na temelju članka 218. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije (UFEU) koji uključuje prijenos osobnih podataka za potrebe izvršavanja zakonodavstva („međunarodni sporazum”); između Europola i te treće zemlje sklopljen je, prije stupanja na snagu Uredbe (EU) 2016/794, sporazum o suradnji kojim se omogućuje razmjena osobnih podataka („sporazum o suradnji”); u pravno obvezujućem instrumentu predviđene su odgovarajuće zaštitne mjere u pogledu zaštite osobnih podataka ili Europol zaključi, na temelju procjene svih okolnosti u vezi s prijenosom osobnih podataka, da te zaštitne mjere postoje u toj trećoj zemlji te pod uvjetom da je ta treća zemlja pribavila podatke u kontekstu kaznene istrage u skladu s postupovnim zahtjevima i zaštitnim mjerama primjenjivima na temelju njezina nacionalnog kaznenog prava. Ako treća zemlja Europolu pruži istražne podatke, Europol bi trebao provjeriti da količina osobnih podataka nije očito nerazmjerna u odnosu na određenu kaznenu istragu u kojoj Europolu pruža potporu u dotičnoj državi članici i da, u mjeri u kojoj je to moguće, nema objektivnih naznaka da je pri prikupljanju istražnih podataka u trećoj zemlji došlo do očitog kršenja temeljnih prava. Ako Europol zaključi da ti uvjeti nisu ispunjeni, ne bi trebao obrađivati podatke i trebao bi ih izbrisati. Ako treća zemlja Europolu pruži istražne podatke, Europolov službenik za zaštitu podataka trebao bi, prema potrebi, o tome moći obavijestiti EDPS.

(25)

Kako bi se osiguralo da država članica u kontekstu sudskog postupka nakon kaznene istrage može upotrebljavati analitička izvješća Europola, Europol bi na zahtjev te države članice, EPPO-a ili Eurojusta trebao moći pohraniti povezane istražne podatke u svrhu osiguravanja istinitosti, pouzdanosti i sljedivosti procesa prikupljanja kriminalističkih obavještajnih podataka. Europol bi takve podatke trebao čuvati tako da ih funkcionalno odvaja od drugih podataka i samo onoliko dugo koliko u državi članici traje sudski postupak povezan s tom kaznenom istragom. Povrh toga, potrebno je osigurati pristup nadležnim pravosudnim tijelima te osigurati prava na obranu, a posebno pravo osumnjičenika ili okrivljenika ili njihovih odvjetnika na pristup materijalima u spisu predmeta. U tu bi svrhu Europol trebao evidentirati sve dokaze i metode kojima se koristio za podnošenje ili pribavljanje tih dokaza kako bi obrana mogla djelotvorno propitati dokaze.

(26)

Europol bi trebao moći obrađivati osobne podatke koje je primio prije stupanja na snagu ove Uredbe a koji se ne odnose na kategorije ispitanika navedene u Prilogu II., u skladu s ovom Uredbom u dvije situacije. U prvoj situaciji, Europol bi trebao moći obrađivati takve osobne podatke radi potpore u kaznenoj istrazi ili radi osiguravanja istinitosti, pouzdanosti i sljedivosti procesa prikupljanja kriminalističkih obavještajnih podataka, pod uvjetom da se poštuju zahtjevi utvrđeni u prijelaznim aranžmanima u vezi s obradom osobnih podataka primljenih radi potpore u kaznenoj istrazi. U drugoj situaciji, Europol bi također trebao moći provjeriti odnose li se takvi osobni podaci na jednu od kategorija ispitanika navedenih u Prilogu II. tako da provede prethodnu analizu tih osobnih podataka tijekom razdoblja od najviše 18 mjeseci koje počinje od dana kada je prvotno primio podatke ili, u opravdanim slučajevima i uz prethodno odobrenje EDPS-a, tijekom duljeg razdoblja. Maksimalno razdoblje obrade osobnih podatak u svrhu takve prethodne analize ne bi trebalo biti dulje od tri godine od dana kada je Europol prvotno primio podatke.

(27)

Prekogranični predmeti teških kaznenih djela ili terorizma iziskuju blisku suradnju među nadležnim tijelima dotičnih država članica. Europol stavlja na raspolaganje alate za potporu takvoj suradnji u istragama, posebno razmjenom informacija. Kako bi se takva suradnja u određenim kaznenim istragama dodatno pojačala zajedničkom operativnom analizom, države članice trebale bi moći dopustiti drugim državama članicama izravan pristup informacijama koje su pružile Europolu, ne dovodeći u pitanje opća ili određena ograničenja koja su navele za pristup tim informacijama. Svaka obrada osobnih podataka koju provode države članice u okviru zajedničke operativne analize trebala bi se odvijati u skladu s ovom Uredbom i Direktivom (EU) 2016/680.

(28)

Europol i EPPO trebali bi sklopiti radni dogovor u kojem će utvrditi načine svoje suradnje, primjereno vodeći računa o svojim nadležnostima. Europol bi trebao blisko surađivati s EPPO-om i na zahtjev EPPO-a aktivno pružati potporu u istragama EPPO-a, među ostalim i tako da pruža analitičku potporu i relevantne informacije. Europol bi također trebao surađivati s EPPO-om od trenutka kada je navodno kazneno djelo prijavljeno EPPO-u do trenutka kada EPPO odluči hoće li pokrenuti kazneni progon ili na drugi način zaključiti predmet. Europol bi EPPO-u trebao bez nepotrebne odgode prijaviti svako kažnjivo postupanje u vezi s kojim bi EPPO mogao izvršavati svoju nadležnost. Kako bi se pojačala operativna suradnja između Europola i EPPO-a, Europol bi EPPO-u trebao omogućiti pristup podacima u posjedu Europola, na temelju sustava „ima/nema pogotka” u okviru kojeg se obavješćuje samo Europol u slučaju pogotka, u skladu s ovom Uredbom, uključujući sva ograničenja koja je naveo pružatelj informacija Europolu. Ako su informacije obuhvaćene ograničenjem koje je navela država članica, Europol bi trebao uputiti predmet toj državi članici kako bi ona ispunila svoje obveze na temelju Uredbe (EU) 2017/1939. Dotična država članica trebala bi potom obavijestiti EPPO u skladu sa svojim nacionalnim postupkom. Pravila o slanju osobnih podataka tijelima Unije utvrđena u ovoj Uredbi trebala bi se primjenjivati na suradnju Europola s EPPO-om. Europol bi također trebao moći pružati potporu u istragama EPPO-a tako da analizira velike i složene skupove podataka u skladu sa zaštitnim mjerama i jamstvima za zaštitu podataka predviđenima u ovoj Uredbi.

(29)

Europol bi trebao blisko surađivati s Europskim uredom za borbu protiv prijevara (OLAF) radi otkrivanja prijevara, korupcije i svih drugih nezakonitih aktivnosti koje utječu na financijske interese Unije. U tu bi svrhu Europol trebao OLAF-u bez nepotrebne odgode slati sve informacije u vezi s kojima bi OLAF mogao izvršavati svoju nadležnost. Pravila o slanju osobnih podataka tijelima Unije utvrđena u ovoj Uredbi trebala bi se primjenjivati na suradnju Europola s OLAF-om.

(30)

Teška kaznena djela i terorizam često imaju poveznice izvan Unije. Europol može razmjenjivati osobne podatke s trećim zemljama štiteći istodobno privatnost i temeljna prava i slobode ispitanikâ. Ako je to ključno za istragu određenog kaznenog djela obuhvaćenog ciljevima Europola, izvršnom direktoru trebalo bi dopustiti, na pojedinačnoj osnovi, da odobri kategoriju prijenosâ osobnih podataka trećim zemljama ako je ta kategorija prijenosâ povezana s istom određenom situacijom, ako se sastoji od istih kategorija osobnih podataka i istih kategorija ispitanikâ te ako je potrebna i razmjerna u svrhu istrage određenog kaznenog djela i ispunjava sve zahtjeve ove Uredbe. Pojedinačni prijenosi obuhvaćeni određenom kategorijom prijenosâ trebali bi moći uključivati samo neke od kategorija osobnih podataka i kategorija ispitanikâ čiji je prijenos odobrio izvršni direktor. Kategoriju prijenosâ osobnih podataka trebalo bi također moći odobriti u sljedećim konkretnim situacijama: ako je prijenos osobnih podataka potreban radi zaštite životno važnih interesa ispitanika ili druge osobe; ako je prijenos osobnih podataka ključan za sprečavanje neposredne i ozbiljne prijetnje javnoj sigurnosti države članice ili treće zemlje; ako je svrha prijenosa osobnih podataka zaštita legitimnih interesa ispitanika; ili, u pojedinačnim slučajevima, u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija ili radi uspostave, ostvarivanja ili obrane pravnih zahtjeva u vezi sa sprečavanjem, istragom, otkrivanjem ili progonom određenog kaznenog djela ili izvršavanjem određene kaznene sankcije.

(31)

Prijenosi koji se ne temelje na odobrenju izvršnog direktora, odluci o primjerenosti, međunarodnom sporazumu ili sporazumu o suradnji trebalo bi biti dopušteni samo ako su u pravno obvezujućem instrumentu predviđene odgovarajuće zaštitne mjere u pogledu zaštite osobnih podataka ili Europol zaključi, na temelju procjene svih okolnosti u vezi s prijenosom osobnih podataka, da postoje te odgovarajuće zaštitne mjere. Za potrebe te procjene Europol bi trebao moći uzeti u obzir bilateralne sporazume sklopljene između država članica i trećih zemalja kojima se omogućuje razmjena osobnih podataka i trebao bi moći voditi računa o tome treba li prijenos osobnih podataka podlijegati obvezama povjerljivosti i načelu specifičnosti, osiguravajući pritom da se podaci neće obrađivati u druge svrhe osim za prijenos. Osim toga, važno je da Europol vodi računa o tome bi li se osobni podaci mogli upotrebljavati za zahtijevanje, izricanje ili izvršenje smrtne kazne ili bilo kojeg drugog oblika okrutnog i nečovječnog postupanja. Europol bi trebao moći zahtijevati dodatne zaštitne mjere.

(32)

Kako bi se poduprla suradnja država članica s privatnim stranama kada te privatne strane posjeduju informacije relevantne za sprečavanje i suzbijanje teških kaznenih djela i terorizma, Europol bi trebao moći primati osobne podatke od privatnih strana i, u određenim slučajevima kada je to potrebno i razmjerno, razmjenjivati osobne podatke s privatnim stranama.

(33)

Kriminalci se sve više koriste uslugama koje nude privatne strane kako bi komunicirali i provodili nezakonite aktivnosti. Počinitelji seksualnih delikata iskorištavaju djecu i dijele slike i videozapise koji čine materijal koji sadržava seksualno zlostavljanje djece diljem svijeta na internetskim platformama ili s istomišljenicima putem brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga. Teroristi se koriste uslugama koje nude pružatelji internetskih usluga kako bi novačili dobrovoljce, planirali i koordinirali napade te širili propagandu. Kiberkriminalci iskorištavaju digitalizaciju naših društava i manjak digitalne pismenosti i drugih digitalnih vještina šire javnosti te se koriste phishingom i socijalnim inženjeringom za počinjenje drugih vrsta kiberkriminaliteta kao što su prijevare na internetu, napadi ucjenjivačkim programima ili prijevare povezane s plaćanjem. Zbog toga što se kriminalci sve više koriste internetskim uslugama, privatne strane posjeduju sve veće količine osobnih podataka, uključujući podatke o pretplatniku, prometu i sadržaju, koji mogu biti relevantni za kaznene istrage.

(34)

S obzirom na to da internet ne poznaje granice, moguće je da pružatelj internetskih usluga i digitalna infrastruktura u okviru koje su pohranjeni osobni podaci podliježu različitim nacionalnim jurisdikcijama bilo unutar Unije ili izvan Unije. Privatne strane stoga mogu posjedovati skupove podataka koji su relevantni za izvršavanje zakonodavstva i koji sadržavaju osobne podatke obuhvaćene nadležnošću više jurisdikcija te osobne podatke koje nije jednostavno pripisati određenoj jurisdikciji. Nadležnim tijelima država članica može biti teško djelotvorno analizirati, upotrebom nacionalnih rješenja, takve skupove podataka povezane s više jurisdikcija ili takve skupove podataka koji se ne mogu pripisati određenoj jurisdikciji. Osim toga, privatne strane koje odluče zakonito i dobrovoljno podijeliti skupove podataka s nadležnim tijelima država članica trenutačno nemaju na raspolaganju jedinstvenu kontaktnu točku. U skladu s time, Europol bi trebao imati na raspolaganju mjere za olakšavanje suradnje s privatnim stranama, među ostalim i u pogledu razmjene informacija.

(35)

Kako bi se osiguralo da privatne strane imaju na raspolaganju kontaktnu točku na razini Unije kojoj će zakonito i dobrovoljno pružati skupove podataka povezane s više jurisdikcija ili skupove podataka koji se ne mogu jednostavno pripisati jednoj ili više određenih jurisdikcija, Europol bi osobne podatke trebao moći primati izravno od privatnih strana kako bi državama članicama pružao informacije potrebne za utvrđivanje jurisdikcije i za istragu kaznenih djela u okviru njihovih jurisdikcija, u skladu s ovom Uredbom. Te informacije mogle bi uključivati prijave u vezi s moderiranim sadržajem za koji se može razumno pretpostaviti da je povezan s kriminalnim aktivnostima obuhvaćenima ciljevima Europola.

(36)

Kako bi se osiguralo da države članice prime informacije potrebne za pokretanje istraga radi sprečavanja i suzbijanja teških kaznenih djela i terorizma bez nepotrebne odgode, Europol bi trebao moći obrađivati i analizirati osobne podatke kako bi se utvrdile dotične nacionalne jedinice i tim nacionalnim jedinicama proslijedili osobni podaci i svi rezultati njegove analize i provjere takvih podataka koji su relevantni za potrebe utvrđivanja jurisdikcije i istraživanja dotičnih kaznenih djela u okviru njihovih jurisdikcija. Europol bi također trebao moći proslijediti osobne podatke i rezultate svoje analize i provjere takvih podataka koji su relevantni za potrebe utvrđivanja jurisdikcije kontaktnim točkama ili tijelima dotičnih trećih zemalja na koje se primjenjuje odluka o primjerenosti ili s kojima je sklopljen međunarodni sporazum ili sporazum o suradnji ili ako su u pravno obvezujućem instrumentu predviđene odgovarajuće zaštitne mjere u pogledu zaštite osobnih podataka ili Europol zaključi, na temelju procjene svih okolnosti u vezi s prijenosom osobnih podataka, da te zaštitne mjere postoje u tim trećim zemljama. Ako se na dotičnu treću zemlji ne primjenjuje odluka o primjerenosti ili ako ona nije stranka međunarodnog sporazuma ili sporazuma o suradnji, ili ako ne postoji pravno obvezujući instrument ili ako Europol nije zaključio da postoje odgovarajuće zaštitne mjere, Europol bi trebao moći prenijeti rezultat svoje analize i provjere takvih podataka dotičnoj trećoj zemlji u skladu s ovom Uredbom.

(37)

U skladu s Uredbom (EU) 2016/794, u određenim slučajevima i podložno uvjetima može biti potrebno i razmjerno da Europol prenese osobne podatke privatnim stranama koje nemaju poslovni nastan u Uniji ili u trećoj zemlji na koju se primjenjuje odluka o primjerenosti ili s kojom je sklopljen međunarodni sporazum ili sporazum o suradnji ili ako u pravno obvezujućem instrumentu nisu predviđene odgovarajuće zaštitne mjere u pogledu zaštite osobnih podataka ili ako Europol nije zaključio da postoje odgovarajuće zaštitne mjere. U takvim bi slučajevima prijenos trebao podlijegati prethodnom odobrenju izvršnog direktora.

(38)

Kako bi se osiguralo da Europol može utvrditi sve dotične relevantne nacionalne jedinice, trebao bi moći obavijestiti privatne strane ako informacije koje su mu te privatne strane pružile nisu dostatne kako bi mogao utvrditi dotične nacionalne jedinice. To bi tim privatnim stranama omogućilo da odluče je li u njihovu interesu da s Europolom podijele dodatne informacije i mogu li to činiti zakonito. U tu bi svrhu Europol trebao moći obavijestiti privatne strane o informacijama koje nedostaju u mjeri u kojoj je to strogo potrebno isključivo u svrhu utvrđivanja dotičnih nacionalnih jedinica. Na Europolove prijenose informacija privatnim stranama trebale bi se primjenjivati posebne zaštitne mjere ako dotična privatna strana nema poslovni nastan u Uniji ili u trećoj zemlji na koju se primjenjuje odluka o primjerenosti ili s kojom je sklopljen međunarodni sporazum ili sporazum o suradnji ili ako u pravno obvezujućem instrumentu nisu predviđene odgovarajuće zaštitne mjere u pogledu zaštite osobnih podataka ili Europol nije zaključio da postoje odgovarajuće zaštitne mjere.

(39)

Ako države članice, treće zemlje, međunarodne organizacije ili privatne strane s Europolom dijele skupove podataka povezane s više jurisdikcija ili skupove podataka koji se ne mogu pripisati jednoj ili više određenih jurisdikcija, moguće je da su ti skupovi podataka povezani s osobnim podacima u posjedu privatnih strana. U takvim situacijama Europol bi trebao moći poslati zahtjev državama članicama, putem njihovih nacionalnih jedinica, kako bi pribavio osobne podatke koje posjeduju privatne strane koje imaju poslovni nastan ili pravnog zastupnika na državnom području tih država članica. Takav zahtjev trebalo bi podnijeti samo ako je pribavljanje dodatnih informacija od takvih privatnih strana potrebno kako bi se utvrdile dotične nacionalne jedinice. Zahtjev bi trebao biti obrazložen i što precizniji. Relevantne osobne podatke, koji bi trebali biti što je moguće manje osjetljivi i strogo ograničeni na ono što je potrebno i razmjerno za potrebu utvrđivanja dotičnih nacionalnih jedinica, trebalo bi pružiti Europolu u skladu s primjenjivim pravom dotičnih država članica. Nadležna tijela dotičnih država članica trebala bi procijeniti zahtjev Europola i u skladu sa svojim nacionalnim pravom odlučiti hoće li ga ispuniti. Svaka obrada podataka koju provode privatne strane pri obradi takvih zahtjeva nadležnih tijela država članica trebala bi i dalje podlijegati primjenjivom pravu, posebno u pogledu zaštite podataka. Privatne strane trebale bi pružiti zatražene podatke nadležnim tijelima država članica radi njihova prosljeđivanja Europolu. U mnogim slučajevima moguće je da dotične države članice ne mogu utvrditi vezu sa svojom jurisdikcijom osim s pomoću činjenice da privatna strana koja posjeduje relevantne podatke ima poslovni nastan ili pravnog zastupnika na području pod njihovom jurisdikcijom. Neovisno o tome imaju li jurisdikciju u pogledu određenog kaznenog djela, države članice trebale bi u svakom slučaju osigurati da njihova nadležna tijela mogu pribaviti osobne podatke od privatnih strana kako bi se Europolu pružile informacije koje su mu potrebne da bi postigao svoje ciljeve, uz potpunu usklađenost s postupovnim jamstvima na temelju njihova nacionalnog prava.

(40)

Kako bi se osiguralo da Europol ne čuva osobne podatke koje je dobio izravno od privatnih strana dulje nego što je potrebno za utvrđivanje dotičnih nacionalnih jedinica, trebali bi se primjenjivati rokovi u okviru kojih Europol pohranjuje osobne podatke. Nakon što Europol iscrpi sva sredstva koja su mu na raspolaganju za utvrđivanje dotičnih nacionalnih jedinica i ne može razumno očekivati da će utvrditi bilo koje daljnje dotične nacionalne jedinice, pohrana tih osobnih podataka više nije potrebna i razmjerna za potrebe utvrđivanja dotičnih nacionalnih jedinica. Europol bi trebao izbrisati osobne podatke u roku od četiri mjeseca nakon njihova posljednjeg slanja, posljednjeg prijenosa nacionalnoj jedinici ili posljednjeg prijenosa kontaktnoj točki treće zemlje ili tijelu treće zemlje, osim ako dotična nacionalna jedinica, dotična kontaktna točka ili dotično tijelo u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom u tom roku ponovno Europolu podnese osobne podatke kao svoje podatke. Ako su ponovno podneseni osobni podaci bili dio većeg skupa osobnih podataka, Europol bi trebao čuvati samo one osobne podatke koje je ponovno podnijela dotična nacionalna jedinica, dotična kontaktna točka ili dotično tijelo.

(41)

Suradnja Europola s privatnim stranama ne bi trebala dovesti do udvostručivanja niti ometanja aktivnosti financijsko-obavještajnih jedinica (FOJ-evi) uspostavljenih na temelju Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća (12) i trebala bi se odnositi samo na informacije koje FOJ-evima nisu već morale biti pružene u skladu s tom direktivom. Europol bi trebao nastaviti surađivati s FOJ-evima, posebno putem nacionalnih jedinica.

(42)

Europol bi nadležnim tijelima država članica trebao moći pružati potporu potrebnu za interakciju s privatnim stranama, posebno tako da stavi na raspolaganje potrebnu infrastrukturu za takvu interakciju, na primjer kada nadležna tijela država članica prijavljuju teroristički sadržaj na internetu, šalju naloge za uklanjanje takvog sadržaja pružateljima internetskih usluga na temelju Uredbe (EU) 2021/784 Europskog parlamenta i Vijeća (13) ili razmjenjuju informacije s privatnim stranama u kontekstu kibernapadâ. Ako države članice upotrebljavaju infrastrukturu Europola za razmjenu osobnih podataka o kaznenim djelima koja nisu obuhvaćena ciljevima Europola, Europol ne bi trebao imati pristup tim podacima. Europol bi tehničkim sredstvima trebao osigurati da je njegova infrastruktura strogo ograničena na osiguravanje kanala za takve interakcije između nadležnih tijela država članica i privatne strane te da Europol osigurava sve potrebne zaštitne mjere protiv pristupa privatne strane bilo kojim drugim informacijama u sustavima Europola koje nisu povezane s razmjenom s tom privatnom stranom.

(43)

Teroristički napadi uzrokuju opsežno širenje terorističkog sadržaja putem internetskih platformi u kojem se prikazuju napadi na život ili tjelesni integriteti ili poziva na neposredne napade na život ili tjelesni integritet, čime se omogućuje veličanje terorizma i osiguravanje osposobljavanja za terorističke aktivnosti te, u konačnici, radikalizacija i novačenje drugih pojedinaca. Povrh toga, internet se sve više upotrebljava za snimanje ili dijeljenje materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece, čime se šteta žrtvama nanosi trajno jer se materijal može lako umnožavati i prosljeđivati. Kako bi se spriječila i suzbila kaznena djela obuhvaćena ciljevima Europola, Europol bi trebao moći podupirati djelovanja država članica za djelotvornu borbu protiv širenja terorističkog sadržaja u kontekstu kriznih situacija na internetu koje proizlaze iz aktualnih ili nedavnih događaja u stvarnom svijetu, širenja, na internetu, internetskog materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece te podupirati djelovanja pružatelja internetskih usluga u skladu s njihovim obvezama na temelju prava Unije i njihova dobrovoljna djelovanja. U tu bi svrhu Europol trebao moći razmjenjivati relevantne osobne podatke, uključujući jedinstvene digitalne potpise koji se ne mogu preinačiti („hashevi”), IP adrese ili URL-ove povezane s takvim sadržajem, s privatnim stranama koje imaju poslovni nastan u Uniji ili u trećoj zemlji na koju se primjenjuje odluka o primjerenosti ili, ako takva odluka ne postoji, s kojom je sklopljen međunarodni sporazum ili sporazum o suradnji ili ako su u pravno obvezujućem instrumentu predviđene odgovarajuće zaštitne mjere u pogledu zaštite osobnih podataka ili Europol zaključi, na temelju procjene svih okolnosti u vezi s prijenosom osobnih podataka, da te zaštitne mjere postoje u toj trećoj zemlji. Takve razmjene osobnih podataka trebale bi se odvijati samo za potrebe uklanjanja terorističkog sadržaja i internetskog materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece, a posebno ako se očekuju eksponencijalno umnožavanje i naglo širenje tog sadržaja i materijala putem više pružatelja internetskih usluga. Ništa u ovoj Uredbi ne bi trebalo tumačiti na način da sprečava državu članicu da upotrebljava naloge za uklanjanje predviđene u Uredbi (EU) 2021/784 kao instrument za suzbijanje terorističkog sadržaja na internetu.

(44)

Kako bi se izbjeglo udvostručivanje napora i moguće ometanje istraga te na najmanju moguću mjeru svelo opterećenje pogođenih pružatelja usluga smještaja na poslužitelju, Europol bi trebao pomagati, razmjenjivati informacije i surađivati s nadležnim tijelima država članica u pogledu slanjâ i prijenosâ osobnih podataka privatnim stranama radi rješavanja kriznih situacija na internetu i rješavanja problema širenja, na internetu, internetskog materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece.

(45)

Uredbom (EU) 2018/1725 utvrđuju se pravila o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije. Iako se Uredba (EU) 2018/1725 primjenjuje na obradu administrativnih osobnih podataka koju provodi Europol i koji nisu povezani s kaznenim istragama, kao što su podaci o osoblju, članak 3. točka 2. i poglavlje IX. te uredbe, kojima se uređuje obrada osobnih podataka, trenutačno se ne primjenjuju na Europol. Kako bi se osigurala ujednačena i dosljedna zaštita fizičkih osoba u pogledu obrade osobnih podataka, poglavlje IX. Uredbe (EU) 2018/1725 trebalo bi se primjenjivati na Europol u skladu s člankom 2. stavkom 2. te uredbe i trebalo bi se dopuniti posebnim odredbama o posebnim postupcima obrade koje bi Europol trebao provoditi kako bi ispunio svoje zadaće. Stoga bi trebalo ojačati nadzorne ovlasti EDPS-a nad postupcima obrade koje provodi Europol, u skladu s relevantnim ovlastima primjenjivima na obradu administrativnih osobnih podataka koje se primjenjuju na sve institucije, tijela, urede i agencije Unije na temelju poglavlja VI. Uredbe (EU) 2018/1725. U tu svrhu, ako Europol obrađuje osobne podatke za operativne potrebe, EDPS bi trebao moći naložiti Europolu da postupke obrade uskladi s ovom Uredbom i trebao bi moći naložiti suspenziju protoka podataka primatelju u državi članici, u trećoj zemlji ili u međunarodnoj organizaciji, te bi trebao moći izreći administrativnu novčanu kaznu u slučaju Europolove neusklađenosti.

(46)

Obrada podataka za potrebe ove Uredbe mogla bi podrazumijevati obradu posebnih kategorija osobnih podataka utvrđenih u Uredbi (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (14). Obradu fotografija ne bi trebalo sustavno smatrati obradom posebnih kategorija osobnih podataka jer su fotografije obuhvaćene definicijom biometrijskih podataka iz članka 3. točke 18. Uredbe (EU) 2018/1725 samo kada se obrađuju posebnim tehničkim sredstvima kojima se omogućuje jedinstvena identifikacija ili autentifikacija pojedinca.

(47)

Mehanizam za prethodno savjetovanje koji uključuje EDPS i koji je predviđen Uredbom (EU) 2018/1725 važna je zaštitna mjera za nove vrste postupaka obrade. Međutim, taj mehanizam ne bi se trebao primjenjivati na određene pojedinačne operativne aktivnosti, kao što su projekti operativne analize, već na upotrebu novih sustava informacijske tehnologije (IT) za obradu osobnih podataka ili bilo koje znatne promjene tih sustava koje bi predstavljale visok rizik za prava i slobode ispitanikâ. Rok unutar kojeg bi EDPS trebao biti dužan dostaviti pisani savjet o takvim savjetovanjima ne bi se trebalo moći suspendirati. U slučaju aktivnosti obrade koje su iznimno važne za izvršavanje zadaća Europola, i koje su posebno hitne, Europol bi iznimno trebao moći započeti obradu već nakon pokretanja prethodnog savjetovanja, čak i ako rok za dostavu pisanog savjeta EDPS a još nije istekao. Do takve hitnosti može doći u situacijama koje su iznimno važne za izvršavanje zadaća Europola kada je obrada potrebna radi sprečavanja neposredne prijetnje kaznenim djelom obuhvaćenim ciljevima Europola i borbe protiv takvog kaznenog djela te radi zaštite životno važnih interesa ispitanika ili druge osobe. Europolov službenik za zaštitu podataka trebao bi biti uključen u procjenu hitnosti i nužnosti takve obrade prije isteka roka u kojem EDPS treba odgovoriti na prethodno savjetovanje. Europolov službenik za zaštitu podataka trebao bi nadzirati takvu obradu. EDPS bi trebao moći izvršavati svoje ovlasti u pogledu takve obrade.

(48)

S obzirom na izazove koje za sigurnost Unije predstavljaju brzi tehnološki razvoj i iskorištavanje novih tehnologija od strane terorista i kriminalaca, potrebno je da nadležna tijela država članica ojačaju svoje tehnološke sposobnosti kako bi identificirala, osigurala i analizirala podatke potrebne za istragu kaznenih djela. Europol bi trebao moći podupirati države članice u upotrebi tehnologija u nastajanju, u istraživanju novih pristupa i u razvoju zajedničkih tehnoloških rješenja kako bi države članice bolje sprečavale i suzbijale kaznena djela obuhvaćena ciljevima Europola. Europol bi istodobno trebao osigurati da se razvoj, upotreba i primjena novih tehnologija vode načelima transparentnosti, objašnjivosti, pravednosti i odgovornosti, da se njima ne ugrožavaju temeljna prava i slobode i da su one u skladu s pravom Unije. U tu bi svrhu Europol trebao moći provoditi istraživačke i inovacijske projekte povezane s pitanjima obuhvaćenima ovom Uredbom u okviru općeg opsega istraživačkih i inovacijskih projekata koji je u obvezujućem dokumentu utvrdio upravni odbor. Takav bi se dokument prema potrebi trebao ažurirati i staviti na raspolaganje EDPS-u. Trebalo bi biti moguće da ti projekti uključuju obradu osobnih podataka samo ako su ispunjeni određeni uvjeti, odnosno ako je obrada osobnih podataka strogo potrebna, ako se cilj relevantnog projekta ne može postići upotrebom neosobnih podataka, kao što su sintetički ili anonimni podaci, i ako je osigurano potpuno poštovanje temeljnih prava, posebno prava na nediskriminaciju.

Obrada posebnih kategorija osobnih podataka za potrebe istraživanja i inovacije trebala bi biti dopuštena samo ako je to strogo potrebno. S obzirom na osjetljivost takve obrade, trebale bi se primjenjivati primjerene dodatne zaštitne mjere, uključujući pseudonimizaciju. Kako bi se spriječila pristranost u algoritamskom donošenju odluka, Europolu bi trebalo dopustiti obradu osobnih podataka koji se ne odnose na kategorije ispitanika navedene u Prilogu II. Europol bi trebao bilježiti zapise o svim obradama osobnih podataka provedenima u kontekstu svojih istraživačkih i inovacijskih projekata samo u svrhu provjere točnosti ishoda obrade podataka i samo onoliko dugo koliko je potrebno za tu provjeru. Odredbe o novim alatima koje će razvijati Europol ne bi trebale biti pravna osnova za njihovo uvođenje na razini Unije ili nacionalnoj razini. Kako bi potaknuo inovacije i ojačao sinergije u istraživačkim i inovacijskim projektima, važno je da Europol pojača svoju suradnju s relevantnim mrežama praktičara iz država članica i drugim agencijama Unije u okviru njihovih nadležnosti u tom području te podupire druge povezane oblike suradnje poput tajničke potpore inovacijskom centru EU-a za unutarnju sigurnost kao mreži za suradnju inovacijskih laboratorija.

(49)

Europol bi trebao imati ključnu ulogu u pružanju pomoći državama članicama u razvoju novih tehnoloških rješenja koja se temelje na umjetnoj inteligenciji, koja su relevantna za postizanje ciljeva Europola i koja su od koristi nadležnim tijelima država članica u cijeloj Uniji. Tu pomoć trebalo bi pružati uz puno poštovanje temeljnih prava i sloboda, uključujući pravo na nediskriminaciju. Europol bi trebao imati ključnu ulogu u promicanju razvoja i uvođenja etične, pouzdane i antropocentrične umjetne inteligencije u skladu sa strogim zaštitnim mjerama u pogledu sigurnosti, zaštite, transparentnosti, objašnjivosti i temeljnih prava.

(50)

Prije pokretanja svojih istraživačkih i inovacijskih projekata koji uključuju obradu osobnih podataka Europol bi o tome trebao obavijestiti EDPS. Europol bi trebao obavijestiti svoj upravni odbor ili se savjetovati s njim, u skladu s određenim kriterijima koji bi trebali biti utvrđeni u relevantnim smjernicama. Europol ne bi trebao obrađivati podatke za potrebe istraživačkih i inovacijskih projekata bez privole države članice, tijela Unije, treće zemlje ili međunarodne organizacije koji su pružili podatke Europolu, osim ako su ta država članica, to tijelo Unije, ta treća zemlja ili ta međunarodna organizacija dali svoje prethodno odobrenje za takvu obradu za te potrebe. Europol bi za svaki projekt prije obrade trebao provesti procjenu učinka na zaštitu podataka kako bi se osiguralo potpuno poštovanje prava na zaštitu podataka i svih ostalih temeljnih prava i sloboda ispitanikâ. Procjena učinka na zaštitu podataka trebala bi uključivati procjenu primjerenosti, nužnosti i razmjernosti osobnih podataka koji se trebaju obrađivati za određenu svrhu projekta, uključujući zahtjev u pogledu smanjenja količine podataka i procjenu moguće pristranosti u ishodu i u osobnim podacima koji se trebaju obrađivati za određenu svrhu projekta te mjere predviđene za uklanjanje tih rizika. To što Europol razvija nove alate ne bi trebalo dovoditi u pitanje pravnu osnovu, među ostalim ni razloge za obradu dotičnih osobnih podataka, koja bi naknadno bila potrebna za uvođenje tih alata na razini Unije ili nacionalnoj razini.

(51)

S obzirom na to da se Europolu stavljaju na raspolaganje dodatni alati i kapaciteti, potrebno je ojačati demokratski nadzor nad Europolom i odgovornost Europola. Zajednički parlamentarni nadzor važan je element političkog praćenja aktivnosti Europola. Kako bi se omogućilo djelotvorno političko praćenje načina na koji Europol upotrebljava dodatne alate i sposobnosti koji mu se stavljaju na raspolaganje ovom Uredbom, Europol bi Zajedničkoj skupini za parlamentarni nadzor (JPSG) i državama članicama trebao pružati detaljne godišnje informacije o razvoju, upotrebi i djelotvornosti tih alata i sposobnosti te o rezultatima njihove upotrebe, posebno kada je riječ o istraživačkim i inovacijskim projektima te novim aktivnostima ili uspostavi eventualnih novih specijaliziranih centara u okviru Europola. Povrh toga, dva predstavnika JPSG-a, jedan za Europski parlament i jedan za nacionalne parlamente, kako bi se odrazio dvojni sastav JPSG-a, trebalo bi pozvati na najmanje dva redovna sastanka upravnog odbora godišnje kako bi se obratila upravnom odboru u ime JPSG-a i raspravljala o konsolidiranom godišnjem izvješću o aktivnostima, jedinstvenom programskom dokumentu i godišnjem proračunu, pisanim pitanjima i odgovorima JPSG-a te vanjskim odnosima i partnerstvima, poštujući pritom različite uloge i odgovornosti upravnog odbora i JPSG-a u skladu s ovom Uredbom. Upravni odbor, zajedno s predstavnicima JPSG-a, trebao bi moći odrediti druga pitanja od političkog interesa o kojima treba raspravljati. U skladu s nadzornom ulogom JPSG-a dva predstavnika JPSG-a ne bi trebala imati pravo glasa u upravnom odboru. Planirane istraživačke i inovacijske aktivnosti trebalo bi utvrditi u jedinstvenom programskom dokumentu koji sadržava Europolovo višegodišnje programiranje i godišnjem programu rada te bi ih trebalo dostaviti JPSG-u.

(52)

Na prijedloga izvršnog direktora upravni odbor trebao bi imenovati službenika za temeljna prava koji bi trebao biti odgovoran za pružanje potpore Europolu u zaštiti poštovanja temeljnih prava u svim aktivnostima i zadaćama Europola, posebno u istraživačkim i inovacijskim projektima Europola te u razmjeni osobnih podataka s privatnim stranama. Člana postojećeg osoblja Europola koji je prošao posebno osposobljavanje iz prava i prakse u području temeljnih prava trebalo bi biti moguće imenovati službenikom za temeljna prava. Službenik za temeljna prava trebao bi blisko surađivati sa službenikom za zaštitu podataka u okviru svojih nadležnosti. U mjeri u kojoj je riječ o pitanjima zaštite podataka, punu odgovornost trebao bi snositi službenik za zaštitu podataka.

(53)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno potporu djelovanju i jačanje djelovanja nadležnih tijela država članica i njihove uzajamne suradnje u sprečavanju i suzbijanju teških kaznenih djela koja utječu na dvije ili više država članica, terorizma i oblika kaznenih djela koji utječu na zajednički interes obuhvaćen određenom politikom Unije, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog prekogranične prirode teških kaznenih djela i terorizma te potrebe za koordiniranim odgovorom na povezane sigurnosne prijetnje on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(54)

U skladu s člankom 3. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog UEU-u i UFEU-u, Irska je obavijestila da želi sudjelovati u donošenju i primjeni ove Uredbe.

(55)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog UEU-u i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(56)

Provedeno je savjetovanje s EDPS-om u skladu s člankom 42. stavkom 1. Uredbe (EU) 2018/1725 te je on dao mišljenje 8. ožujka 2021. (15).

(57)

Ovom se Uredbom u potpunosti poštuju temeljna prava i zaštitne mjere kao i načela posebno priznatima Poveljom Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”), a posebno pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života i pravo na zaštitu osobnih podataka predviđena člancima 7. i 8. Povelje te člankom 16. UFEU-a. S obzirom na važnost obrade osobnih podataka za rad tijelâ za izvršavanje zakonodavstva općenito, a posebno za potporu koju pruža Europol, ova Uredba trebala bi uključivati pojačane zaštitne mjere te mehanizme demokratskog nadzora i odgovornosti kako bi se osiguralo da se aktivnosti i zadaće Europola provode u potpunom poštovanju temeljnih prava kako su sadržana u Povelji, posebno prava na jednakost pred zakonom, prava na nediskriminaciju i prava na djelotvoran pravni lijek pred nadležnim nacionalnim sudom u vezi sa svim mjerama poduzetima na temelju ove Uredbe. Svaka obrada osobnih podataka na temelju ove Uredbe trebala bi biti ograničena na ono što je strogo potrebno i razmjerno te podlijegati jasnim uvjetima, strogim zahtjevima i djelotvornom nadzoru EDPS-a.

(58)

Uredbu (EU) 2016/794 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(59)

Kako bi se omogućila brza primjena mjera predviđenih u ovoj Uredbi, ona bi trebala stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije,

(1)

Uredbom (EU) 2016/1628 Europskog parlamenta i Vijeća (3) utvrđuju se ključne odredbe o emisiji plinovitih i krutih onečišćujućih tvari i homologaciji tipa za motore s unutarnjim izgaranjem za necestovne pokretne strojeve i ovlašćuje Komisija za utvrđivanje određenih detaljnih tehničkih specifikacija u delegiranim aktima. Člankom 55. stavkom 2. te uredbe ta je ovlast dodijeljena Komisiji na ograničeno razdoblje od pet godina. To je razdoblje isteklo 6. listopada 2021. Postoji potreba za ažuriranjem nekih od tih delegiranih akata kako bi se uzeo u obzir tehnički napredak te kako bi se uvele druge izmjene u skladu s ovlasti, uključujući u odnosu na delegirani akt kojim se utvrđuju zahtjevi koji se odnose na praćenje motora s unutarnjim izgaranjem u uporabi, ugrađenih u necestovne pokretne strojeve. Također bi trebalo biti moguće donijeti nove delegirane akte u skladu s ovlasti. Stoga bi ovlast Komisije za donošenje delegiranih akata trebalo produljiti te bi trebalo predvidjeti mogućnost daljnjih produljenja.

(2)

Uredbu (EU) 2016/1628 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(3)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog svojih učinaka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,

(1)

Direktiva 2008/106/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) značajno je izmijenjena nekoliko puta (4). Radi jasnoće i racionalnosti tu bi direktivu trebalo kodificirati.

(2)

Kako bi se održala i nastojala poboljšati visoka razina sigurnosti u pomorskom prometu i sprečavanja zagađivanja mora, od ključne je važnosti održati i po mogućnosti poboljšati razinu znanja i vještina pomoraca Unije razvojem pomorskog osposobljavanja i davanja svjedodžbi pomorcima u skladu s međunarodnim pravilima i tehnološkim napretkom te poduzeti dodatne mjere za poboljšanje europske baze pomorskih vještina.

(3)

Osposobljavanje pomoraca i izdavanje svjedodžbi pomorcima na međunarodnoj se razini regulira Međunarodnom konvencijom Međunarodne pomorske organizacije („IMO”) o standardima osposobljavanja, izdavanja svjedodžbi i straži za pomorce iz 1978. („Konvencija STCW”), koja je znatno revidirana na Konferenciji stranaka Konvencije STCW održanoj u Manili 2010. („Izmjene iz Manile”). Daljnje izmjene Konvencije STCW donesene su 2015. i 2016.

(4)

Ovom Direktivom Konvencija STCW uključuje se u pravo Unije. Sve države članice potpisnice su Konvencije STCW i stoga se usklađena provedba njihovih međunarodnih obveza treba ostvariti usklađivanjem pravila Unije o osposobljavanju pomoraca i izdavanju svjedodžbi s Konvencijom STCW.

(5)

Značajka je pomorskog sektora Unije visoka kakvoća pomorskog znanja koje doprinosi njegovoj konkurentnosti. Kakvoća osposobljavanja pomoraca važna je za konkurentnost ovog sektora te za privlačenje građana Unije, posebno mladih ljudi, pomorskoj struci.

(6)

Države članice mogu uspostaviti više standarde od minimalnih standarda utvrđenih Konvencijom STCW i u ovoj Direktivi.

(7)

Pravila Konvencije STCW priložena ovoj Direktivi potrebno je dopuniti obveznim odredbama sadržanima u dijelu A Kodeksa o standardima osposobljavanja, izdavanja svjedodžbi i straži za pomorce (Kodeks STCW). Dio B Kodeksa STCW sadrži preporučene smjernice za pomoć strankama Konvencije STCW i osobama koje su uključene u provedbu, primjenu ili izvršenje njezinih mjera, kako bi u cijelosti i potpuno ujednačeno provele Konvenciju.

(8)

Jedan je od ciljeva zajedničke prometne politike u području pomorskog prometa olakšati kretanje pomoraca unutar Unije. Takvim se kretanjem između ostaloga doprinosi nastojanju da se pomorski promet Unije učini privlačnim budućim generacijama čime se izbjegava situacija da se europski pomorski klaster suoči s nedostatkom stručnog osoblja s pravom kombinacijom vještina i kompetencija. Uzajamno priznavanje svjedodžbi pomoraca koje su izdale države članice ključno je kako bi se olakšalo kretanje pomoraca. S obzirom na pravo na dobru upravu, odluke država članica u pogledu prihvaćanja svjedodžbi o stručnoj osposobljenosti koje druge države članice izdaju pomorcima u svrhe izdavanja nacionalnih svjedodžbi o osposobljenosti trebale bi se temeljiti na razlozima koje dotični pomorac može utvrditi.

(9)

Osposobljavanje za pomorce trebalo bi obuhvaćati primjereno teoretsko i praktično osposobljavanje kako bi se osiguralo da su pomorci kvalificirani ispuniti norme sigurnosne zaštite i sigurnosti te da su sposobni reagirati u opasnim i hitnim situacijama.

(10)

Države članice trebale bi poduzimati i provoditi mjere za sprečavanje i kažnjavanje prijevarnih radnji povezanih sa svjedodžbama o osposobljenosti i svjedodžbama o stručnoj osposobljenosti, kao i nastaviti sa svojim naporima u okviru IMO-a za postizanje strogih i provedivih sporazuma o borbi protiv takvih radnji na svjetskoj razini.

(11)

Norme kakvoće i sustavi normi kakvoće trebali bi se razviti i provesti uzimajući u obzir, prema potrebi, Preporuku Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. (5) te s njom povezane mjere koje su usvojile države članice.

(12)

Za jačanje sigurnosti u pomorskom prometu i sprečavanje zagađivanja mora, u ovoj Direktivi trebalo bi utvrditi odredbe o minimalnom vremenu odmora za osoblje na brodskoj straži, u skladu s Konvencijom STCW. Te bi se odredbe trebale primjenjivati ne dovodeći u pitanje odredbe Direktive Vijeća 1999/63/EZ (6).

(13)

Europski socijalni partneri sporazumjeli su se o minimalnom vremenu odmora za pomorce i Direktiva 1999/63/EZ je donesena s ciljem provedbe tog sporazuma. Ta direktiva također dopušta mogućnost odobravanja iznimki u vezi s minimalnim vremenom odmora za pomorce. Mogućnost odobravanja iznimki trebala bi, međutim, biti ograničena s obzirom na maksimalno trajanje, učestalost i primjenu. Cilj je Izmjena iz Manile, između ostalog, utvrđivanje objektivnih ograničenja za iznimke u pogledu minimalnog vremena odmora za osoblje na brodskoj straži i pomorce kojima su dodijeljeni zadaci povezani sa sigurnošću, sigurnosnom zaštitom i sprečavanjem onečišćenja, a s ciljem sprečavanja premorenosti. Stoga bi ova Direktiva trebala odražavati Izmjene iz Manile tako da se osigura usklađenost s Direktivom 1999/63/EZ.

(14)

Radi poboljšanja sigurnosti u pomorskom prometu i sprečavanja ljudskih žrtava i zagađivanja mora trebalo bi osigurati komunikaciju među članovima posade na brodovima koji plove u vodama Unije.

(15)

Osoblje na putničkim brodovima, zaduženo za pomaganje putnicima u kriznim situacijama, trebalo bi biti sposobno sporazumijevati se s putnicima.

(16)

Posada na tankerima koji prevoze otrovni teret ili teret koji onečišćuje, trebala bi biti sposobna učinkovito se nositi sa sprečavanjem nesreća i kriznim situacijama. Od najvećeg je značaja da se između zapovjednika, časnikâ i posade uspostavi odgovarajuća veza u komunikaciji, koja ispunjava zahtjeve predviđene ovom Direktivom.

(17)

Bitno je osigurati da pomorci koji posjeduju svjedodžbe koje su izdale treće zemlje i koji služe na brodovima Unije imaju razinu kvalifikacija jednaku onoj koja se zahtijeva Konvencijom STCW. Ovom bi se Direktivom trebali utvrditi postupci i zajednički kriteriji država članica za priznavanje svjedodžbi pomoraca, izdanih u trećim zemljama, na temelju zahtjeva u pogledu osposobljavanja i izdavanja svjedodžbi, kako su dogovoreni u okviru Konvencije STCW.

(18)

U interesu sigurnosti na moru države članice trebale bi priznati kvalifikacije kojima se dokazuje zahtijevana razina osposobljenosti samo ako su izdane od ili u ime stranaka Konvencije STCW za koje je Odbor za sigurnost u pomorskom prometu pri IMO-u utvrdio da su dokazale i da nadalje dokazuju dosezanje standarda određenih u Konvenciji. Kako bi se premostio vremenski razmak do trenutka kada Odbor za sigurnost u pomorskom prometu to bude mogao utvrditi, potreban je postupak za privremeno priznavanje svjedodžbi.

(19)

Ova Direktiva sadržava centralizirani sustav za priznavanje svjedodžbi pomoraca koje su izdale treće zemlje. Radi učinkovitije upotrebe dostupnih ljudskih i financijskih resursa postupak za priznavanje trećih zemalja trebao bi se temeljiti na analizi potrebe za takvim priznavanjem, što uključuje, ali nije ograničeno na, naznaku procijenjenog broja zapovjednika, časnika i radiooperatera koji dolaze iz te treće zemlje i koji će vjerojatno službu obavljati na plovilima koja plove pod zastavama država članica. Tu bi analizu trebalo podnijeti na ispitivanje Odboru za sigurnost na moru i sprečavanje onečišćenja s brodova (COSS).

(20)

Kako bi se osiguralo pravo svih pomoraca na pristojna radna mjesta i ograničilo narušavanje tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu, pri budućem priznavanju trećih zemalja trebalo bi u obzir uzeti jesu li te treće zemlje ratificirale Konvenciju o radu pomoraca iz 2006.

(21)

Kako bi se osigurala učinkovitost centraliziranog sustava za priznavanje svjedodžbi pomoraca koje su izdale treće zemlje, ponovna procjena trećih zemalja iz kojih na brodove koji plove pod zastavama država članica dolazi malen broj pomoraca trebala bi se provoditi u razmacima od deset godina. To dulje razdoblje ponovne procjene sustava tih trećih zemalja trebalo bi kombinirati s prioritetnim kriterijima kojima se uzimaju u obzir sigurnosni rizici te se održava ravnoteža između potrebe za učinkovitošću i učinkovitog zaštitnog mehanizma u slučaju pogoršanja u kvaliteti osposobljavanja pomoraca koje se pruža u odgovarajućim trećim zemljama.

(22)

Prema potrebi, trebalo bi provoditi inspekcijske preglede pomorskih instituta, programa osposobljavanja i tečajeva osposobljavanja. Stoga bi trebalo utvrditi kriterije za takve inspekcijske preglede.

(23)

Europska agencija za pomorsku sigurnost osnovana Uredbom (EZ) br. 1406/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (7) trebala bi pomagati Komisiji u provjeri postupaju li države članice u skladu sa zahtjevima utvrđenima ovom Direktivom.

(24)

Informacije o zaposlenim pomorcima iz trećih zemalja postale su dostupne na razini Unije jer države članice priopćuju odgovarajuće informacije o izdanim svjedodžbama i ovjerama iz svojih nacionalnih registara. Te informacije trebale bi se upotrebljavati u statističke svrhe i svrhe oblikovanja politika te osobito u svrhu poboljšanja učinkovitosti centraliziranog sustava za priznavanje svjedodžbi pomoraca koje su izdale treće zemlje. Na temelju informacija koje su priopćile države članice, priznavanje trećih zemalja iz kojih na brodove koji plove pod zastavama država članica nije došao nijedan pomorac u razdoblju od najmanje osam godina trebalo bi ponovno ispitati. Postupkom ponovnog ispitivanja trebalo bi biti omogućeno ponovno osposobljavanje ili povlačenje priznavanja odgovarajuće treće zemlje. Osim toga, informacije koje su priopćile države članice trebale bi se upotrebljavati i za određivanje prioriteta za ponovnu procjenu priznatih trećih zemalja.

(25)

Države članice moraju, kao lučke vlasti, povećati sigurnost i poboljšati sprečavanje onečišćenja u vodama Unije prioritetnim provođenjem inspekcijskih pregleda brodova koji plove pod zastavom treće zemlje koja nije ratificirala Konvenciju STCW, osiguravajući time da brodovi koji plove pod zastavom treće zemlje nemaju povlašteniji tretman.

(26)

Odredbe o priznavanju stručnih kvalifikacija iz Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8) nisu su primjenjivale u pogledu priznavanja svjedodžbi pomoraca na temelju Direktive 2008/106/EZ. Direktivom 2005/45/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9) bilo je regulirano uzajamno priznavanje svjedodžbi pomoraca koje su izdale države članice. Međutim, definicije svjedodžbi pomoraca iz Direktive 2005/45/EZ zastarjele su nakon izmjena Konvencije STCW 2010. Stoga bi program uzajamnog priznavanja svjedodžbi pomoraca koje su izdale države članice trebalo regulirati kako bi se odrazile međunarodne izmjene. Osim toga, u program uzajamnog priznavanja trebalo bi uključiti i zdravstvene svjedodžbe pomoraca koje su izdane u nadležnosti država članica. Kako bi se izbjegla bilo kakva nejasnoća i rizik od nedosljednosti između Direktive 2005/45/EZ i ove Direktive, uzajamno priznavanje svjedodžbi pomoraca trebalo bi regulirati isključivo ovom Direktivom. Nadalje, kako bi se smanjilo administrativno opterećenje država članica, trebalo bi uvesti elektronički sustav za podnošenje kvalifikacija pomoraca kada se donose odgovarajuće izmjene Konvencije STCW.

(27)

Digitalizacija podataka neizostavni je dio tehnološkog napretka u području prikupljanja i priopćavanja podataka kojom se želi pridonijeti smanjenju troškova i učinkovitoj upotrebi ljudskih resursa. Komisija bi trebala razmotriti poduzimanje mjera kako bi se povećala učinkovitost nadzora države luke, uključujući, među ostalim, evaluaciju izvedivosti i dodane vrijednosti uspostave središnje baze podataka svjedodžbi pomoraca te upravljanja tom bazom podataka koja bi bila povezana s bazom podataka inspekcijskih pregleda iz članka 24. Direktive 2009/16/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (10) i s kojom bi sve države članice bile povezane. Ta bi središnja baza podataka trebala sadržavati sve informacije iz Priloga III. ovoj Direktivi u vezi sa svjedodžbama o osposobljenosti i ovjerama kojima se potvrđuje priznavanje svjedodžbi o stručnoj osposobljenosti izdanima u skladu s pravilima V/1-1 i V/1-2 Konvencije STCW.

(28)

Komisija bi trebala uspostaviti dijalog sa socijalnim partnerima i državama članicama kako bi se razvile inicijative za pomorsko osposobljavanje povrh međunarodno dogovorene minimalne razine osposobljavanja pomoraca, koje bi države članice mogle uzajamno priznavati kao europske pomorske diplome o izvrsnosti. Te inicijative trebale bi se temeljiti na preporukama aktualnih pokusnih projekata i strategijama utvrđenima u Planu Komisije za sektorsku suradnju u području vještina te se razvijati u skladu s tim preporukama i strategijama.

(29)

Kako bi se uzela u obzir kretanja na međunarodnoj razini i osigurala pravodobna prilagodba pravila Unije tim kretanjima, u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, ovlast za donošenje akata trebalo bi delegirati Komisiji radi uključivanja izmjena Konvencije STCW i dijela A Kodeksa STCW ažuriranjem tehničkih zahtjeva u pogledu osposobljavanja pomoraca i izdavanja svjedodžbi pomorcima te usklađivanjem svih relevantnih odredaba ove Direktive u vezi s digitalnim svjedodžbama koje se izdaju pomorcima. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (11). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(30)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu odredaba ove Direktive o priznavanju trećih zemalja, kao i u vezi sa statističkim podacima o pomorcima koje države članice moraju dostavljati Komisiji, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (12).

(31)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, posebno usklađivanje pravila Unije s međunarodnim pravilima o osposobljavanju i izdavanju svjedodžbi pomorcima, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega ili učinaka djelovanja on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(32)

Ovom Direktivom ne bi se trebale dovoditi u pitanje obveze država članica u pogledu rokova za prenošenje u nacionalno pravo direktiva, koji su navedeni u Prilogu IV. dijelu B,