(1)

Pouzdano i točno mjerenje i informacije o okolišnoj učinkovitosti proizvoda i organizacija ključan su element na temelju kojeg brojni dionici donose odluke povezane s okolišem.

(2)

Metode mjerenja ekološkog otiska proizvoda i ekološkog otiska organizacija (dalje u tekstu „metode mjerenja ekološkog otiska”) omogućuju poduzećima da mjere i priopćavaju o svojoj okolišnoj učinkovitosti i tako se natječu na tržištu na temelju pouzdanih informacija o okolišu. Sadržavaju detaljne upute o modeliranju i računanju učinaka proizvoda i organizacija na okoliš. Metode mjerenja ekološkog otiska temelje se na postojećim, međunarodno prihvaćenim praksama, pokazateljima i pravilima.

(3)

Komisija je 2013. donijela Preporuku Komisije 2013/179/EU (1) radi promicanja uporabe zajedničkih metoda za mjerenje i priopćavanje o okolišnoj učinkovitosti proizvoda i organizacija za vrijeme njihova životnog vijeka. Preporučuje njihovu uporabu državama članicama, poduzećima, privatnim organizacijama i financijskoj zajednici te sadrži dva priloga kojima se utvrđuju predložene metode.

(4)

Komisija je uspostavila okvir za daljnji razvoj metoda mjerenja ekološkog otiska uz sudjelovanje različitih dionika, uključujući industriju, a posebno MSP-ove, u okviru pilot-faze.

(5)

U pilot-fazi, koja je trajala od 2013. do 2018., sastavljanje pravila specifičnih za proizvode (pravila o kategorijama ekološkog otiska proizvoda, PEFCR-i) i pravila specifičnih za sektore (sektorska pravila o ekološkom otisku organizacija, OEFSR-i) ispitano je uz aktivno sudjelovanje dionika te je finalizirano 19 PEFCR-a i dva OEFSR-a.

(6)

Metode mjerenja ekološkog otiska ažurirane su i s obzirom na nekoliko tehničkih aspekata, kao što su: 1. primjena načela značajnosti („djelovanje ondje gdje je to bitno”); 2. definiranje referentne vrijednosti koja odgovara profilu ekološkog otiska prosječnog proizvoda na tržištu, što se naziva i reprezentativnim proizvodom/organizacijom; 3. dogovori o modeliranju ključnih aspekata u pogledu klimatskih promjena, električne energije, prijevoza, infrastrukture i opreme, ambalaže, kraja životnog vijeka i poljoprivrede; 4. uključivanje normalizacije i ponderiranja; 5. smjernice o tome kako uključiti bioraznolikost kao dodatne informacije o okolišu; 6. poboljšanje nekih metoda procjene učinka, a posebno metoda povezanih s toksičnošću (toksičnost za ljude – kancerogeni učinci; toksičnost za ljude – nekancerogeni učinci; ekotoksičnost – slatka voda, uporaba vode, uporaba zemljišta, resursi i čestice); 7. definiranje faktora karakterizacije na temelju podataka iz Uredbe REACH i 8. vodič za skupove podataka usklađene s ekološkim otiskom.

(7)

Rezultati pilot-faze predstavljeni su u radnom dokumentu službi Komisije iz 2019. pod nazivom „Održivi proizvodi u kružnom gospodarstvu – Prema doprinosu političkog okvira EU-a za proizvode kružnom gospodarstvu” (2). U istom radnom dokumentu službi Komisije naznačene su i moguće primjene metoda mjerenja ekološkog otiska u razvoju politike na razini EU-a. Od 2019. i nakon poziva na iskaz interesa upućenog industriji Komisija je nastavila s razradom novih pravila o kategorijama ekološkog otiska proizvoda.

(8)

U zaključcima Vijeća iz listopada 2019. (3) pozdravljeni su pilot-projekt za izradu metodologije mjerenja ekološkog otiska EU-a i sve inicijative za potporu komunikaciji o učincima na okoliš na temelju pilot-projekta za mjerenje ekološkog otiska.

(9)

Cilj je europskog zelenog plana (4) mobilizirati industrije za čisto i kružno gospodarstvo te se u njemu naglašava da su potrebne pouzdane, usporedive i provjerljive informacije kako bi se kupcima omogućilo donošenje održivijih odluka i smanjio rizik od „zelenog marketinga”.

(10)

U svojoj Komunikaciji „Novi akcijski plan za kružno gospodarstvo – Za čišću i konkurentniju Europu” (5) Komisija je naglasila da bi poduzeća trebala potkrijepiti svoje tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš s pomoću metoda mjerenja ekološkog otiska proizvoda i organizacija te se obvezala ispitati integraciju tih metoda u znak za okoliš EU-a.

(11)

U Komunikaciji pod nazivom „Nova strategija za potrošače – Jačanje otpornosti potrošača radi održivog oporavka” (6) navodi se da Komisija namjerava surađivati s gospodarskim subjektima kako bi ih potaknula da se češće dobrovoljno obvežu na obavješćivanje potrošača o svojem ekološkom otisku, poboljšanje svoje održivosti i smanjenje svojeg utjecaja na okoliš.

(12)

U zaključcima Vijeća iz prosinca 2020. napomenuto je da bi metoda mjerenja ekološkog otiska proizvoda mogla biti jedna od temeljnih metodologija za različite alate politike u području proizvoda u EU-u i u okviru za održive proizvode, uzimajući u obzir i druge prikladne metodologije.

(13)

Upotreba metoda za mjerenje ekološkog otiska već je predviđena u kontekstu politika i zakonodavstva EU-a kao što su Uredba o taksonomiji (7), inicijativa za održive baterije (8) i inicijativa za obvezivanje na zelenu potrošnju (9).

(14)

S obzirom na taj razvoj događaja, Preporuku Komisije 2013/179/EU trebalo bi ažurirati kako bi se integrirao tehnički razvoj pilot-faze, posebno razvoj pravila za kategorije i sektorskih pravila, te stoga pružila čvrsta osnova za daljnji razvoj i provedbu politika. Trebala bi olakšati poduzećima da izračunaju svoju okolišnu učinkovitost na temelju pouzdanih, provjerljivih i usporedivih informacija, a drugim dionicima (na primjer, javnim upravama, nevladinim organizacijama, poslovnim partnerima) da imaju pristup takvim informacijama. Osim toga, trebala bi potaknuti razvoj baze podataka ekoloških otisaka EU-a.

(15)

MSP-ovi možda nemaju stručno znanje i resurse potrebne za ispunjavanje zahtjeva za informacije o okolišnoj učinkovitosti za vrijeme životnog ciklusa. Stoga potporu MSP-ovima ne bi trebala pružati samo Komisija već i države članice i industrijska udruženja.

(16)

S pojavom novih, međunarodno dogovorenih pristupa očekuje se ažuriranje metoda mjerenja ekološkog otiska kako bi uključivale nove pokazatelje ili pravila za modeliranje. O tim aspektima raspravlja se u stručnoj skupini Komisije pod nazivom Tehnički savjetodavni odbor za ekološki otisak. Trenutačno se, na primjer, razmatraju učinci povezani s bioraznolikošću.

(17)

Kako je najavljeno u novom Akcijskom planu za kružno gospodarstvo, Komisija će razmotriti razvoj regulatornog okvira za certifikaciju uklanjanja ugljika, koji će se temeljiti na pouzdanom i transparentnom obračunu ugljika, radi praćenja i provjere njegova stvarnog uklanjanja. Taj će se okvir razviti u uzajamnoj sinergiji i dosljedno s metodom mjerenja ekološkog otiska i, prema potrebi, uključiti u buduća ažuriranja ove Preporuke.

(18)

Ta preporuka usmjerena je na utjecaje na okoliš, ali u globalnom kontekstu sve važniju ulogu imaju problemi povezani s gospodarskim i socijalnim učincima, uključujući radne prakse. Komisija će nastaviti pomno pratiti razvoj situacije i metode analize okolišnih, društvenih i gospodarskih učinaka lanca opskrbe proizvoda koji se konzumiraju u EU-u i imaju učinke duž lanca opskrbe u trećim zemljama.

(19)

Ova bi Preporuka trebala zamijeniti Preporuku Komisije 2013/179/EU,

1.1.

1.2.

1.3.

(a)

metoda mjerenja ekološkog otiska proizvoda (dalje u tekstu „PEF”): opća metoda za mjerenje i priopćavanje o mogućem učinku proizvoda na okoliš za vrijeme njegova životnog ciklusa kako je utvrđeno u Prilogu I.;

(b)

metoda mjerenja ekološkog otiska organizacije (dalje u tekstu „OEF”): opća metoda za mjerenje i priopćavanje o mogućem učinku organizacije na okoliš za vrijeme njezina životnog ciklusa kako je utvrđeno u Prilogu III.;

(c)

ekološki otisak proizvoda: rezultat studije ekološkog otiska proizvoda na temelju metode mjerenja ekološkog otiska proizvoda;

(d)

ekološki otisak organizacije: rezultat studije ekološkog otiska organizacije na temelju metode mjerenja ekološkog otiska organizacije;

(e)

pravila o kategorijama ekološkog otiska proizvoda (dalje u tekstu „PEFCR”): pravila koja su specifična za kategoriju proizvoda, temelje se na životnom ciklusu i nadopunjuju opće metodološke smjernice za studije PEF-a navođenjem dodatnih specifikacija na razini određene kategorije proizvoda. Ako PEFCR postoji, trebao bi se upotrijebiti za izračun ekološkog otiska proizvoda koji pripada toj kategoriji proizvoda;

(f)

sektorska pravila o ekološkom otisku organizacija (dalje u tekstu „OEFSR”): pravila koja su specifična za sektor, temelje se na životnom ciklusu i nadopunjuju opće metodološke smjernice za studije OEF-a navođenjem dodatnih specifikacija na razini određenog sektora. Ako OEFSR postoji, trebao bi se upotrijebiti za izračun ekološkog otiska organizacije koja pripada tom sektoru;

(g)

okolišna učinkovitost za vrijeme životnog ciklusa: kvantificirana mjera mogućih učinaka na okoliš uzimajući u obzir sve relevantne faze životnog ciklusa proizvoda ili organizacije, iz perspektive lanca opskrbe;

(h)

priopćavanje o okolišnoj učinkovitosti za vrijeme životnog ciklusa: svako otkrivanje informacija o okolišnoj učinkovitosti za vrijeme životnog ciklusa, među ostalim poslovnim partnerima, ulagačima, javnim tijelima ili potrošačima;

(i)

organizacija: trgovačko društvo, poduzeće, tijelo vlasti ili ustanova, ili njihovi dijelovi ili kombinacija, bez obzira na to jesu li udruženi, javni ili privatni, koji imaju vlastite funkcije i administraciju;

(j)

program: profitna ili neprofitna inicijativa privatnih poduzeća ili njihova udruženja, javno-privatnog partnerstva, vladine ili nevladine organizacije koja iziskuje mjerenje ili priopćavanje o okolišnoj učinkovitosti za vrijeme životnog ciklusa;

(k)

industrijsko udruženje: organizacija koja predstavlja privatna poduzeća koja su članovi organizacije ili privatna poduzeća koja pripadaju sektoru na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj ili međunarodnoj razini;

(l)

financijska zajednica: svi dionici koji pružaju financijske usluge (uključujući financijsko savjetovanje), uključujući banke, ulagače i osiguravajuća društva.

3.1.

3.2.

3.3.

3.4.

3.5.

3.6.

3.7.

4.1.

4.2.

4.3.

4.4.

4.5.

4.6.

4.7.

5.1.

6.1.

6.2.

6.3.

7.1.

8.1.