1.   Za potrebe provedbe Sporazuma primjenjuju se Dodatak I. i odgovarajuće odredbe Dodatka II. Regionalnoj konvenciji o paneuromediteranskim povlaštenim pravilima podrijetla (1) („Konvencija”), kako je zadnje izmijenjena i objavljena u Službenom listu Europske unije.

2.   Sva upućivanja na „odgovarajući sporazum” u Dodatku I. i u odgovarajućim odredbama Dodatka II. Konvenciji smatraju se upućivanjima na Sporazum.

1.   Neovisno o članku 1. ovog Protokola, za potrebe provedbe Sporazuma smatra se da su proizvodi koji status robe s povlaštenim podrijetlom stječu u skladu s alternativnim primjenjivim pravilima o podrijetlu utvrđenim u Dodatku A ovom Protokolu („Prijelazna pravila”) također podrijetlom iz Europske unije ili iz Zapadne obale i pojasa Gaze.

2.   Prijelazna pravila primjenjuju se sve dok izmjena Konvencije, na kojoj se ona temelje, ne stupi na snagu.

1.   Ako u vezi s postupcima provjere iz članka 32. Dodatka I. Konvenciji ili članka 34. Dodatka A ovom Protokolu nastanu sporovi koji se ne mogu riješiti između carinskih tijela koja traže provjeru i carinskih tijela odgovornih za provedbu te provjere, iznosi ih se Zajedničkom odboru.

2.   U svim se slučajevima sporovi između uvoznika i carinskih tijela zemlje uvoznice rješavaju u skladu sa zakonodavstvom te zemlje.

1.   Ako Europska unija ili Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) za dobrobit Palestinske samouprave na Zapadnoj obali i u pojasu Gaze depozitaru Konvencije dostavi pisanu obavijest o svojoj namjeri povlačenja iz Konvencije u skladu s njezinim člankom 9., Europska unija i Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) za dobrobit Palestinske samouprave na Zapadnoj obali i u pojasu Gaze odmah započinju pregovore o pravilima o podrijetlu radi provedbe Sporazuma.

2.   Do stupanja na snagu tih novoutvrđenih pravila o podrijetlu na Sporazum se i dalje primjenjuju pravila o podrijetlu iz Dodatka I. i, prema potrebi, odgovarajuće odredbe Dodatka II. Konvenciji koji su bili primjenjivi u trenutku povlačenja. Međutim, od trenutka povlačenja smatra se da je pravilima o podrijetlu iz Dodatka I. i, prema potrebi, odgovarajućim odredbama Dodatka II. Konvenciji dvostrana kumulacija dopuštena samo između Europske unije i Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) za dobrobit Palestinske samouprave na Zapadnoj obali i u pojasu Gaze.

1.   Sljedeći se proizvodi smatraju u cijelosti dobivenima u stranci kada se izvoze u drugu stranku:

2.   Izrazi „njezina plovila” i „njezini brodovi tvornice” u stavku 1. točkama (h), odnosno (i) primjenjuju se samo na plovila i brodove tvornice koji ispunjavaju svaki od navedenih zahtjeva:

3.   Za potrebe stavka 2., ako je Europska unija stranka izvoznica ili uvoznica, to znači države članice Europske unije.

4.   Za potrebe stavka 2. države EFTA-e smatraju se jednom ugovornom strankom koja primjenjuje ova Pravila.

1.   Ne dovodeći u pitanje stavak 3. ovog članka i članak 6., proizvodi koji nisu u cijelosti dobiveni u jednoj od stranaka smatraju se dostatno obrađenima ili prerađenima ako su ispunjeni uvjeti utvrđeni u popisu iz Priloga II. za dotičnu robu.

2.   Ako se proizvod koji je status proizvoda s podrijetlom u određenoj stranci stekao u skladu sa stavkom 1. upotrebljava kao materijal u proizvodnji nekog drugog proizvoda, ne uzimaju se u obzir materijali bez podrijetla koji su mogli biti upotrijebljeni u njegovoj proizvodnji.

3.   Za svaki se proizvod provjerava jesu li ispunjeni zahtjevi iz stavka 1.

Međutim, ako se relevantno pravilo temelji na usklađenosti s najvećim dopuštenim sadržajem materijala bez podrijetla, carinska tijela stranaka mogu odobriti izvoznicima izračun cijene franko tvornica proizvoda i vrijednosti upotrijebljenih materijala bez podrijetla na temelju prosječnih vrijednosti iz stavka 4. kako bi se uzele u obzir fluktuacije troškova i valutnih tečajeva.

4.   Ako se primjenjuje stavak 3. drugi podstavak, prosječna cijena franko tvornica proizvoda i prosječna vrijednost upotrijebljenih materijala bez podrijetla izračunavaju se na osnovi zbroja cijena franko tvornica naplaćenih za svu prodaju istih proizvoda tijekom prethodne fiskalne godine i zbroja vrijednosti svih materijala bez podrijetla upotrijebljenih u proizvodnji istih proizvoda tijekom prethodne fiskalne godine kako je definirano u stranci izvoznici ili, ako iznosi za cjelokupnu fiskalnu godinu nisu dostupni, tijekom kraćeg razdoblja koje ne bi smjelo biti kraće od tri mjeseca.

5.   Izvoznici koji su se odlučili za izračun na temelju prosječnih vrijednosti moraju tu metodu dosljedno primjenjivati tijekom godine koja slijedi nakon referentne fiskalne godine, ili, ako je primjereno, tijekom godine koja slijedi nakon kraćeg razdoblja odabranog kao referentno. Takvu metodu mogu prestati primjenjivati ako tijekom određene fiskalne godine ili kraćeg reprezentativnog razdoblja koje nije kraće od tri mjeseca opaze prestanak fluktuacija u troškovima ili valutnim tečajevima koje su opravdavale korištenje takve metode.

6.   Prosječne vrijednosti iz stavka 4. upotrebljavaju se kao cijena franko tvornica i kao vrijednost materijala bez podrijetla radi utvrđivanja usklađenosti s najvećim dopuštenim sadržajem materijala bez podrijetla.

1.   Odstupajući od članka 4. i podložno stavcima 2. i 3. ovog članka, materijali bez podrijetla koji se u skladu s uvjetima iz popisa u Prilogu II. ne smiju upotrebljavati u proizvodnji određenog proizvoda mogu se ipak upotrebljavati, pod uvjetom da njihova ukupna neto težina ili vrijednost, utvrđena za taj proizvod, ne prelazi:

Ovaj se stavak ne primjenjuje na proizvode iz poglavlja od 50. do 63. Harmoniziranog sustava, za koje se primjenjuju odstupanja navedena u napomenama 6. i 7. Priloga I.

2.   Stavkom 1. ovog članka ne dopušta se premašivanje bilo kojih postotaka za najveći dopušteni sadržaj materijala bez podrijetla kako je određeno u pravilima iz popisa u Prilogu II.

3.   Stavci 1. i 2. ovog članka ne primjenjuju se na proizvode koji su u cijelosti dobiveni u stranci u smislu članka 3. Međutim, ne dovodeći u pitanje članak 6. i članak 9. stavak 1., dopušteno odstupanje predviđeno u tim odredbama neovisno o tome primjenjuje se na proizvod za koji se u pravilu iz popisa u Prilogu II. zahtijeva da su materijali koji se upotrebljavaju u proizvodnji tog proizvoda dobiveni u cijelosti.

1.   Ne dovodeći u pitanje stavak 2. ovog članka, sljedeći postupci smatraju se nedostatnom obradom ili preradom za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom, neovisno o tome jesu li ispunjeni zahtjevi iz članka 4.:

2.   Svi postupci koji su obavljeni na nekom proizvodu u stranci izvoznici uzimaju se u obzir pri utvrđivanju može li se obrada ili prerada kojoj je taj proizvod podvrgnut smatrati nedostatnom u smislu stavka 1.

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 2., smatra se da su proizvodi podrijetlom iz stranke izvoznice kada se izvoze u drugu stranku ako su ondje dobiveni uključivanjem materijala podrijetlom iz bilo koje ugovorne stranke koja primjenjuje ova Pravila a da nije riječ o stranki izvoznici, pod uvjetom da obrada ili prerada obavljena u stranci izvoznici nadilazi postupke iz članka 6. Takvi materijali ne trebaju biti dostatno obrađeni ni prerađeni.

2.   Ako obrada ili prerada obavljena u stranci izvoznici ne nadilazi postupke iz članka 6., smatra se da je proizvod dobiven uključivanjem materijala podrijetlom iz bilo koje druge ugovorne stranke koja primjenjuje ova Pravila podrijetlom iz stranke izvoznice samo ako je ondje dodana vrijednost veća od vrijednosti upotrijebljenih materijala podrijetlom iz bilo koje od drugih ugovornih stranaka koje primjenjuje ova Pravila. Ako to nije slučaj, dobiveni proizvod smatra se proizvodom podrijetlom iz ugovorne stranke koja primjenjuje ova Pravila uz koju se povezuje najveća vrijednost materijala s podrijetlom upotrijebljenih u proizvodnji u stranci izvoznici.

3.   Ne dovodeći u pitanje članak 2. te uz iznimku proizvoda iz poglavlja od 50. do 63., smatra se da je obrada ili prerada obavljena u ugovornoj stranci koja primjenjuje ova Pravila a koja nije stranka izvoznica provedena u stranci izvoznici kada se dobiveni proizvodi naknadno obrađuju ili prerađuju u toj stranci izvoznici.

4.   Ne dovodeći u pitanje članak 2., za proizvode obuhvaćene poglavljima od 50. do 63., ali samo za potrebe bilateralne trgovine između stranaka, smatra se da je obrada ili prerada obavljena u stranci uvoznici obavljena u stranci izvoznici kada se proizvodi naknadno obrađuju ili prerađuju u toj stranci izvoznici.

Za potrebe ovog stavka, sudionice EU-ova procesa stabilizacije i pridruživanja i Republika Moldova smatraju se jednom ugovornom strankom koja primjenjuje ova Pravila.

5.   Stranke mogu odlučiti jednostrano proširiti primjenu stavka 3. ovog članka na uvoz proizvoda obuhvaćenih poglavljima od 50. do 63. Stranka koja se odluči za takvo proširenje obavješćuje o tome drugu stranku i Europsku komisiju u skladu s člankom 8. stavkom 2.

6.   Za potrebe kumulacije u smislu stavaka od 3. do 5. ovog članka smatra se da su proizvodi podrijetlom iz stranke izvoznice samo ako su ondje podvrgnuti obradi ili preradi koja nadilazi postupke iz članka 6.

7.   Proizvodi s podrijetlom iz ugovornih stranaka koje primjenjuju ova Pravila iz stavka 1. koji ne prolaze nikakvu obradu ni preradu u stranci izvoznici zadržavaju svoje podrijetlo ako se izvoze u neku od drugih ugovornih stranaka koje primjenjuju ova Pravila.

1.   Kumulacija predviđena u članku 7. može se primijeniti samo uz sljedeće uvjete:

2.   Obavijesti o ispunjenju potrebnih zahtjeva za primjenu kumulacije objavljuju se u Službenom listu Europske unije (serija C) i u službenom glasilu na Zapadnoj obali i u pojasu Gaze u skladu s njihovim postupcima.

Kumulacija predviđena člankom 7. primjenjuje se od datuma navedenog u tim obavijestima.

Stranke dostavljaju Europskoj komisiji pojedinosti o relevantnim sporazumima sklopljenim s drugim ugovornim strankama koje primjenjuju ova Pravila, uključujući datume stupanja na snagu tih pravila.

3.   Dokaz o podrijetlu trebao bi uključivati izjavu na engleskom „CUMULATION APPLIED WITH (ime relevantne ugovorne stranke koja primjenjuje ova Pravila/relevantnih ugovornih stranaka koje primjenjuju ova Pravila na engleskom jeziku)” ako su proizvodi stekli status proizvoda s podrijetlom primjenom kumulacije podrijetla u skladu s člankom 7.

Ako se kao dokaz o podrijetlu upotrebljava potvrda o prometu robe EUR.1, to se navodi u polju 7. te potvrde.

4.   Stranke mogu odlučiti za proizvode koji su u njih izvezeni, a koji su status proizvoda s podrijetlom u stranci izvoznici dobili primjenom kumulacije podrijetla u skladu s člankom 7., ukinuti obvezu uključivanja izjave iz stavka 3. ovog članka u dokaz o podrijetlu (2).

Stranke obavješćuju Europsku komisiju o ukinuću u skladu s člankom 8. stavkom 2.

1.   Kvalifikacijska jedinica za primjenu ovih Pravila konkretni je proizvod koji se smatra osnovnom jedinicom pri utvrđivanju razvrstavanja primjenom nomenklature iz Harmoniziranog sustava. Iz toga proizlazi sljedeće:

2.   Ako je za potrebe razvrstavanja, u skladu s Općim pravilom 5. Harmoniziranog sustava, ambalaža uključena zajedno s proizvodom, uključuje ju se i za potrebe utvrđivanja podrijetla.

3.   Pribor, zamjenski dijelovi i alat koji se šalju s određenom opremom, strojem, uređajem ili vozilom koji su dio redovite opreme i stoga uključeni u njihovu cijenu franko tvornica smatraju se sastavnim dijelom te opreme, stroja, uređaja ili vozila.

1.   Ako se zamjenjivi materijali s podrijetlom i bez podrijetla upotrebljavaju u obradi ili preradi proizvoda, gospodarski subjekti mogu osigurati upravljanje materijalima primjenom metode odvojenog knjigovodstvenog iskazivanja, bez zasebnog skladištenja materijala.

2.   Gospodarski subjekti mogu osigurati upravljanje zamjenjivim proizvodima s podrijetlom i bez podrijetla iz tarifnog broja 1701 primjenom metode odvojenog knjigovodstvenog iskazivanja, bez zasebnog skladištenja proizvoda.

3.   Stranke mogu zahtijevati da se primjena odvojenog knjigovodstvenog iskazivanja uvjetuje prethodnim odobrenjem carinskih tijela. Carinska tijela mogu izdati odobrenje pod svim uvjetima koje smatraju prikladnima i nadziru upotrebu odobrenja. Carinska tijela mogu povući odobrenje kad god ga korisnik na bilo koji način neispravno koristi ili ako ne ispunjava bilo koji uvjet utvrđen ovim Pravilima.

Primjenom odvojenog knjigovodstvenog iskazivanja mora se osigurati da se ni u kojem trenutku ne može smatrati da je proizvoda „podrijetlom iz stranke izvoznice” više nego što bi to bio slučaj da je upotrijebljena metoda fizičkog odvajanja zaliha.

Metoda se primjenjuje, a njezina primjena evidentira na temelju općih knjigovodstvenih načela koja se primjenjuju u stranci izvoznici.

4.   Korisnik metode iz stavaka 1. i 2. sastavlja ili podnosi zahtjev za dokaze o podrijetlu za količinu proizvoda koji se mogu smatrati proizvodima s podrijetlom iz stranke izvoznice. Korisnik na zahtjev carinskih tijela dostavlja izjavu o tome kako se upravljalo tim količinama.

1.   Uvjeti iz glave II. moraju biti ispunjeni bez prekida u dotičnoj stranci.

2.   Ako se proizvodi s podrijetlom koji su iz stranke izvezeni u drugu zemlju vrate, smatraju se proizvodima bez podrijetla osim ako se carinskim tijelima mogu pružiti zadovoljavajući dokazi o tome:

3.   Na stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom u skladu s uvjetima iz glave II. ne utječu postupci obrade ili prerade koji su izvan stranke izvoznice obavljeni na materijalima koji su izvezeni iz stranke izvoznice i nakon toga ponovno uvezeni, uz uvjet:

4.   Za potrebe stavka 3. ovog članka uvjeti za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom utvrđeni glavom II. ne primjenjuju se na obradu ni preradu obavljenu izvan stranke izvoznice. Međutim, ako je u popisu iz Priloga II. za određivanje statusa podrijetla za krajnji proizvod predviđeno pravilo kojim se određuje maksimalna vrijednost za sve upotrijebljene materijale bez podrijetla, zbroj ukupne vrijednosti materijala bez podrijetla koji su upotrijebljeni na državnom području stranke izvoznice i ukupne dodane vrijednosti ostvarene izvan te stranke primjenom ovog članka ne smije biti viša od navedenog postotka.

5.   Za potrebe primjene stavaka 3. i 4. „ukupna dodana vrijednost” znači svi troškovi koji nastanu izvan stranke izvoznice, uključujući vrijednost ondje ugrađenih materijala.

6.   Stavci 3. i 4. ovog članka ne primjenjuju se na proizvode koji ne ispunjavaju uvjete utvrđene u popisu iz Priloga II. ni na proizvode koji se mogu smatrati dostatno obrađenima ili prerađenima samo ako se primjenjuju opća odstupanja utvrđena u članku 5.

7.   Svaka obrada ili prerada obuhvaćena ovim člankom koja se provodi izvan stranke izvoznice provodi se u skladu s postupcima vanjske prerade ili sličnim postupcima.

1.   Povlašteno postupanje predviđeno u Sporazumu primjenjuje se samo na proizvode koji zadovoljavaju zahtjeve ovih Pravila i koji su prijavljeni za uvoz u stranku, pod uvjetom da su jednaki proizvodima koji se izvoze iz stranke izvoznice. Ne smiju biti izmijenjeni, ni na koji način preoblikovani ni podvrgnuti postupcima, osim postupcima koji su potrebni kako bi se očuvali u dobrom stanju ili postupcima kojima se dodavanjem ili stavljanjem oznaka, etiketa, plombi ili bilo koje druge dokumentacije osigurava sukladnost s posebnim domaćim zahtjevima zemlje uvoznice koji se provode pod carinskim nadzorom u trećoj zemlji/trećim zemljama provoza ili razdvajanja prije njihova deklariranja za domaću upotrebu.

2.   Proizvodi ili pošiljke mogu se skladištiti pod uvjetom da ostanu pod carinskim nadzorom u trećoj zemlji/trećim zemljama provoza.

3.   Ne dovodeći u pitanje glavu V. ovog Dodatka, pošiljke se mogu razdvojiti pod uvjetom da ostanu pod carinskim nadzorom u trećoj zemlji/trećim zemljama razdvajanja.

4.   U slučaju dvojbe, stranka uvoznica može od uvoznika ili njegova zastupnika zatražiti da u bilo kojem trenutku dostavi sve odgovarajuće dokumente radi dokazivanja usklađenosti s ovim člankom, koji se mogu dostaviti u obliku dokaznih isprava, posebno:

1.   Pri uvozu proizvoda s podrijetlom koji se šalju na izložbu u zemlju s kojom se ne primjenjuje kumulacija u skladu s člancima 7. i 8. te se nakon izložbe prodaju za uvoz u stranku primjenjuje se relevantni sporazum uz uvjet da se carinskim tijelima pruže zadovoljavajući dokazi o tome:

2.   Dokaz o podrijetlu mora se izdati ili sastaviti u skladu s glavom V. ovog Dodatka te na uobičajen način podnijeti carinskim tijelima stranke uvoznice. Potrebno je navesti naziv i adresu izložbe. Prema potrebi mogu se zahtijevati dodatni dokumentirani dokazi o uvjetima u kojima su proizvodi bili izlagani.

3.   Stavak 1. primjenjuje se na sve trgovinske, industrijske, poljoprivredne ili obrtničke izložbe, sajmove ili slične javne priredbe, osim onih organiziranih u privatne svrhe u trgovinama ili poslovnim prostorima radi prodaje stranih proizvoda tijekom kojih dotični proizvodi ostaju pod carinskim nadzorom.

1.   Za materijale bez podrijetla upotrijebljene u proizvodnji proizvoda iz poglavlja od 50. do 63. Harmoniziranog sustava podrijetlom iz stranke za koju je dokaz o podrijetlu izdan ili sastavljen u skladu s glavom V. ovog Dodatka, u stranci izvoznici ne može se ostvariti povrat carine niti su izuzeti od carine bilo koje vrste.

2.   Zabrana iz stavka 1. primjenjuje se na bilo koji dogovor kojim se predviđa povrat, otpust ili neplaćanje, bilo djelomično ili potpuno, carina ili pristojbi s istovrsnim učinkom koje se u stranci izvoznici primjenjuje na materijale upotrijebljene u proizvodnji ako se takav povrat, otpust ili neplaćanje, izričito ili u praksi, primjenjuje ako se proizvodi dobiveni od tih materijala izvoze, ali ne i ako se ondje zadržavaju radi domaće upotrebe.

3.   Izvoznik proizvoda na koje se odnosi dokaz o podrijetlu mora u svakom trenutku biti spreman na zahtjev carinskih tijela podnijeti sve potrebne isprave kojima se dokazuje da u vezi s materijalima bez podrijetla koji su upotrijebljeni u proizvodnji predmetnih proizvoda nije ostvaren nikakav povrat carine te da su sve carine ili pristojbe s istovrsnim učinkom koji se primjenjuju na takve materijale doista plaćeni.

4.   Zabrana iz stavka 1. ovog članka ne primjenjuje se na trgovinu proizvodima između stranaka koji su primjenom kumulacije podrijetla iz članka 7. stavka 4. ili 5. dobili status proizvoda s podrijetlom.

5.   Zabrana iz stavka 1. ovog članka ne primjenjuje se u bilateralnoj trgovini između stranaka bez primjene kumulacije s materijalima s podrijetlom iz bilo koje druge ugovorne stranke koja primjenjuje ova Pravila.

1.   Na proizvode podrijetlom iz jedne od stranaka prilikom uvoza u drugu stranku ostvaruju se povlastice iz odredaba Sporazuma nakon podnošenja jednog od sljedećih dokaza o podrijetlu:

2.   Neovisno o stavku 1. ovog članka, na proizvode s podrijetlom se u smislu ovih Pravila u slučajevima predviđenima člankom 27., primjenjuju povlastice iz odredaba Sporazuma, pri čemu nije potrebno podnijeti ni jedan od dokaza o podrijetlu navedenih u stavku 1. ovog članka.

3.   Ne dovodeći u pitanje stavak 1., stranke se mogu dogovoriti da se za povlaštenu trgovinu između njih dokazi o podrijetlu navedeni u stavku 1. točkama (a) i (b) zamjenjuju tvrdnjama o podrijetlu koje sastavljaju izvoznici registrirani u elektroničkoj bazi podataka u skladu s unutarnjim zakonodavstvom stranaka.

Upotreba tvrdnje o podrijetlu koju sastavljaju izvoznici registrirani u elektroničkoj bazi podataka o kojoj su se dogovorile dvije ugovorne stranke koje primjenjuju ova Pravila ili više njih ne sprječava primjenu dijagonalne kumulacije s ostalim ugovornim strankama koje primjenjuju ova Pravila.

4.   Za potrebe stavka 1. stranke se mogu dogovoriti o uspostavi sustava kojim se omogućuje da se dokazi o podrijetlu navedeni u stavku 1. točkama (a) i (b) izdaju i/ili podnose elektroničkim putem.

5.   Za potrebe članka 7., ako se primjenjuje članak 8. stavak 4., izvoznik s poslovnim nastanom u ugovornoj stranci koja primjenjuje ova Pravila koji izdaje ili podnosi zahtjev za dokaz o podrijetlu na temelju drugog dokaza o podrijetlu na koji se primjenjuje ukinuće obveze uključivanja izjave koja se inače zahtijeva člankom 8. stavkom 3. poduzima sve potrebne mjere kako bi osigurao da su uvjeti za primjenu kumulacije ispunjeni te mora biti spreman carinskim tijelima podnijeti sve odgovarajuće isprave.

1.   Izjavu o podrijetlu kako je navedena u članku 17. stavku 1. točki (b) može sastaviti:

2.   Izjavu o podrijetlu moguće je sastaviti ako se proizvodi mogu smatrati proizvodima s podrijetlom iz ugovorne stranke koja primjenjuje ova Pravila te ako zadovoljavaju ostale zahtjeve iz ovih Pravila.

3.   Izvoznik koji sastavlja izjavu o podrijetlu mora u svakom trenutku biti spreman na zahtjev carinskih tijela stranke izvoznice podnijeti sve odgovarajuće isprave kojima se dokazuje da dotični proizvodi imaju status proizvoda s podrijetlom te da zadovoljavaju ostale zahtjeve iz ovih Pravila.

4.   Izvoznik sastavlja izjavu o podrijetlu tako da na računu, dostavnici ili drugoj komercijalnoj ispravi otipka ili otisne u pečatnom ili tiskanom obliku izjavu, čiji se tekst navodi u Prilogu III. ovom Dodatku, koristeći jednu od jezičnih verzija iz tog priloga, a u skladu s odredbama nacionalnog prava zemlje izvoznice. Ako je izjava pisana rukom, piše se tintom i tiskanim slovima.

5.   Na izjavama o podrijetlu mora biti izvorni vlastoručni potpis izvoznika. Međutim, ovlašteni izvoznik u smislu članka 19. ne mora potpisati takvu izjavu pod uvjetom da se carinskim tijelima stranke izvoznice u pisanom obliku obveže da preuzima punu odgovornost za svaku izjavu o podrijetlu u kojoj se on navodi kao osoba koja ju je vlastoručno potpisala.

6.   Izjavu o podrijetlu može sastaviti izvoznik u trenutku izvoza proizvoda na koje se izjava odnosi ili nakon izvoza („naknadna izjava o podrijetlu”), uz uvjet da se u zemlji uvoznici podnese u roku od dvije godine nakon uvoza proizvoda na koje se odnosi.

Ako se pošiljka razdvaja u skladu s člankom 14. stavkom 3., naknadnu izjavu o podrijetlu sastavlja ovlašteni izvoznik stranke izvoznice proizvoda pod uvjetom da se poštuje isti dvogodišnji rok.

1.   Carinska tijela stranke izvoznice mogu, ako je to u skladu s nacionalnim zahtjevima, ovlastiti bilo kojeg izvoznika s poslovnim nastanom u toj stranci („ovlašteni izvoznik”) da sastavlja izjave o podrijetlu neovisno o vrijednosti predmetnih proizvoda.

2.   Izvoznik koji zatraži takvo ovlaštenje mora, na način prihvatljiv carinskim tijelima, pružiti sva jamstva koja su potrebna za potvrđivanje da proizvodi imaju status proizvoda s podrijetlom te da zadovoljavaju ostale zahtjeve iz ovih Pravila.

3.   Carinska tijela ovlaštenom izvozniku dodjeljuju broj carinskog ovlaštenja, koji se mora navesti u izjavi o podrijetlu.

4.   Carinska tijela provjeravaju upotrebljava li ovlašteni izvoznik ovlaštenje na propisan način. Carinska tijela mogu povući ovlaštenje ako ga ovlašteni izvoznik nepropisno upotrebljava te to čine ako ovlašteni izvoznik više ne nudi jamstva iz stavka 2.

1.   Potvrdu o prometu robe EUR.1 izdaju carinska tijela stranke izvoznice na zahtjev koji u pisanom obliku podnosi izvoznik ili, pod izvoznikovom odgovornošću, njegov ovlašteni predstavnik.

2.   U tu svrhu izvoznik ili njegov ovlašteni predstavnik ispunjava i obrazac potvrde o prometu robe EUR.1 i obrazac zahtjeva, čiji se ogledni primjerci nalaze u Prilogu IV. ovom Dodatku. Ti se obrasci ispunjavaju na jednom od jezika na kojima je sastavljen Sporazum i u skladu s odredbama nacionalnih zakona zemlje izvoznice. Ako se obrasci ispunjavaju rukom, moraju se ispuniti tintom i tiskanim slovima. Opis proizvoda upisuje se u za to predviđeno polje bez ostavljanja praznih redaka. Ako polje nije potpuno ispunjeno, ispod posljednjeg retka opisa proizvoda povlači se vodoravna crta, a prazan prostor se precrtava.

3.   U polju 7. potvrde o prometu robe EUR.1 navodi se napomena na engleskom jeziku „TRANSITIONAL RULES”.

4.   Izvoznik koji podnosi zahtjev za izdavanje potvrde o prometu robe EUR.1 mora u svakom trenutku biti spreman na zahtjev carinskih tijela stranke izvoznice u kojoj se izdaje potvrda o prometu robe EUR.1 podnijeti sve odgovarajuće isprave kojima se dokazuje da dotični proizvodi imaju status proizvoda s podrijetlom te da zadovoljavaju ostale zahtjeve iz ovih Pravila.

5.   Carinska tijela stranke izvoznice izdaju potvrdu o prometu robe EUR.1 ako se predmetni proizvodi mogu smatrati proizvodima s podrijetlom i ako zadovoljavaju ostale zahtjeve iz ovih Pravila.

6.   Carinska tijela koja su nadležna za izdavanje potvrda o prometu robe EUR.1 poduzimaju sve potrebne mjere kako bi provjerila imaju li predmetni proizvodi status proizvoda s podrijetlom te zadovoljavaju li ostale zahtjeve iz ovih Pravila. U tu svrhu imaju pravo zatražiti sve dokaze i izvršiti sve inspekcijske preglede računa izvoznika ili bilo koju drugu provjeru koju smatraju potrebnom. Osiguravaju i da su obrasci iz stavka 2. ovog članka propisno ispunjeni. Konkretno, provjeravaju je li polje predviđeno za naziv proizvoda popunjeno tako da se isključuje svaka mogućnost neovlaštenog dopisivanja.

7.   Datum izdavanja potvrde o prometu robe EUR.1 navodi se u polju 11. potvrde o prometu robe EUR.1.

8.   Potvrdu o prometu robe EUR.1 izdaju carinska tijela i stavljaju je na raspolaganje izvozniku čim se obavi ili osigura stvarni izvoz.

1.   Neovisno o članku 20. stavku 8., potvrda o prometu robe EUR.1 može se izdati nakon izvoza proizvoda na koje se odnosi:

2.   Za potrebe provedbe stavka 1. izvoznik u svojem zahtjevu navodi mjesto i datum izvoza proizvoda na koje se potvrda o prometu robe EUR.1 odnosi te razloge za podnošenje zahtjeva.

3.   Carinska tijela mogu naknadno izdati potvrdu o prometu robe EUR.1 u roku od dvije godine od datuma izvoza, ali samo nakon što provjere odgovaraju li podaci navedeni u izvoznikovu zahtjevu podacima iz odgovarajuće evidencije.

4.   Osim zahtjeva iz članka 20. stavka 3., naknadno izdane potvrde o prometu robe EUR.1 moraju sadržavati sljedeću napomenu na engleskom jeziku: „ISSUED RETROSPECTIVELY”.

5.   Napomena iz stavka 4. unosi se u polje 7. potvrde o prometu robe EUR.1.

1.   U slučaju krađe, gubitka ili uništenja potvrde o prometu robe EUR.1 izvoznik od carinskih tijela koja su je izdala može zatražiti duplikat sastavljen na temelju izvoznih isprava koje se kod njih nalaze.

2.   Osim zahtjeva iz članka 20. stavka 3., duplikat izdan u skladu sa stavkom 1. ovog članka mora sadržavati sljedeću riječ na engleskom jeziku: „DUPLICATE”.

3.   Napomena iz stavka 2. unosi se u polje 7. duplikata potvrde o prometu robe EUR.1.

4.   Duplikat mora sadržavati datum izdavanja izvorne potvrde o prometu robe EUR.1 i stupa na snagu tog datuma.

1.   Dokaz o podrijetlu valjan je deset mjeseci od datuma izdavanja ili sastavljanja u stranci izvoznici i u tom se roku podnosi carinskim tijelima stranke uvoznice.

2.   Dokazi o podrijetlu koji su carinskim tijelima stranke uvoznice podneseni nakon isteka roka valjanosti iz stavka 1. mogu se prihvatiti za potrebe primjene carinskih povlastica ako te isprave nisu podnesene prije isteka roka zbog izvanrednih okolnosti.

3.   U ostalim slučajevima zakašnjelog podnošenja isprava carinska tijela stranke uvoznice mogu prihvatiti dokaze o podrijetlu ako su proizvodi carini podneseni prije isteka navedenog roka.

1.   Stranke poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale da proizvodi kojima se trguje na temelju dokaza o podrijetlu, a koji se tijekom prijevoza nalaze u slobodnoj zoni na njihovu državnom području, ne budu zamijenjeni drugom robom ni podvrgnuti nikakvom drugom rukovanju osim uobičajenim postupcima kojima je cilj sprječavanje njihova propadanja.

2.   Odstupajući od stavka 1., ako su proizvodi podrijetlom iz ugovorne stranke koja primjenjuje ova Pravila uvezeni u slobodnu zonu na temelju dokaza o podrijetlu i podvrgnuti obradi ili preradi, novi se dokaz o podrijetlu može izdati ili sastaviti ako je obrada ili prerada provedena u skladu s ovim Pravilima.

1.   Proizvodi koje u malim paketima šalju fizičke osobe fizičkim osobama ili koji čine osobnu prtljagu putnika smatraju se proizvodima s podrijetlom bez potrebe podnošenja dokaza o podrijetlu pod uvjetom da uvoz proizvoda nije trgovinske naravi, da postoji izjava da proizvodi ispunjavaju zahtjeve iz ovih Pravila te da ne postoji sumnja u istinitost te izjave.

2.   Uvoz se ne smatra uvozom trgovinske naravi ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

3.   Ukupna vrijednost tih proizvoda ne smije premašiti 500 EUR u slučaju malih paketa, odnosno 1 200 EUR u slučaju proizvoda koji čine dio osobne prtljage putnika.

1.   Otkriće manjih nepodudarnosti između izjava u dokazu o podrijetlu i onih u ispravama koje se podnose carinskom uredu u svrhu obavljanja formalnosti za uvoz proizvoda ne čini ipso facto dokaz o podrijetlu ništavnim ako se propisno utvrdi da ta isprava doista odgovara podnesenim proizvodima.

2.   Očite formalne pogreške, kao što su strojopisne pogreške na dokazu o podrijetlu, nisu razlog za odbacivanje isprava iz stavka 1. ovog članka ako te pogreške nisu takve da bi stvorile sumnju u pogledu točnosti navoda u tim ispravama.

1.   Prilikom izdavanja potvrde o prometu robe EUR.1 ili sastavljanja izjave o podrijetlu u stranci za proizvode s podrijetlom za čiju je proizvodnju u skladu s člankom 7. stavkom 3. ili 4. upotrijebljena roba iz druge ugovorne stranke koja primjenjuje ova Pravila koja je u njoj obrađena ili prerađena bez stjecanja povlaštenog podrijetla uzima se u obzir izjava dobavljača izdana za tu robu skladu s ovim člankom.

2.   Izjava dobavljača iz stavka 1. služi kao dokaz da je predmetna roba prošla obradu ili preradu u ugovornoj stranci koja primjenjuje ova Pravila u svrhu utvrđivanja mogu li se proizvodi, u čijoj je proizvodnji upotrijebljena ta roba, smatrati proizvodima podrijetlom iz stranke izvoznice te ispunjavaju li druge zahtjeve iz ovih Pravila.

3.   Dobavljač za svaku pošiljku robe, osim u slučajevima iz stavka 4., sastavlja zasebnu izjavu dobavljača u obliku propisanom u Prilogu VI. na listu papira priloženom uz račun, dostavnicu ili bilo koju drugu komercijalnu ispravu koja dotičnu robu opisuje dovoljno detaljno da omogući njezinu identifikaciju.

4.   Ako dobavljač određenom kupcu redovito isporučuje robu za koju se očekuje da se obrada ili prerada koje se izvršavaju u stranci koja primjenjuje ova Pravila neće mijenjati tijekom određenog vremenskog razdoblja, on može izdati jedinstvenu izjavu dobavljača koja obuhvaća naknadne pošiljke navedene robe („dugoročna izjava dobavljača”). Dugoročna izjava dobavljača može uobičajeno vrijediti do dvije godine od dana sastavljanja. Carinska tijela ugovorne stranke koja primjenjuje ova Pravila utvrđuju uvjete pod kojima se mogu primjenjivati dulja razdoblja. Dobavljač sastavlja dugoročnu izjavu u obliku propisanom u Prilogu VII. te opisuje predmetnu robu dovoljno podrobno da bi se mogla prepoznati. Izjava se dostavlja predmetnom kupcu prije isporuke prve pošiljke robe obuhvaćene tom izjavom ili zajedno s prvom pošiljkom robe. Dobavljač odmah obavješćuje svojeg kupca ako dugoročna izjava dobavljača nije više važeća za dostavljenu robu.

5.   Izjave dobavljača iz stavaka 3. i 4. otipkane su ili tiskane na jednom od jezika na kojem je sastavljen Sporazum u skladu s nacionalnim pravom ugovorne stranke koja primjenjuje ova Pravila, a u kojoj je izjava sastavljena, te moraju sadržavati vlastoručan potpis dobavljača. Izjava može biti pisana i rukom; u tom se slučaju ispisuje tintom i tiskanim slovima.

6.   Dobavljač koji sastavlja izjavu mora u svakom trenutku biti spreman na zahtjev carinskih tijela ugovorne stranke koja primjenjuje ova Pravila, a u kojoj je izjava sastavljena, podnijeti sve odgovarajuće isprave kojima se dokazuje da su podaci navedeni u toj izjavi točni.

1.   Za potrebe primjene članka 18. stavka 1. točke (b) i članka 27. stavka 3., ako su proizvodi fakturirani u valuti koja nije euro, svaka dotična zemlja na godišnjoj osnovi utvrđuje iznose u nacionalnim valutama stranaka koji čine protuvrijednost iznosa izraženih u eurima.

2.   Za pošiljku se pogodnosti iz članka 18. stavka 1. točke (b) ili članka 27. stavka 3. mogu uvažiti upućivanjem na valutu u kojoj je račun sastavljen, u skladu s iznosom koji je utvrdila dotična zemlja.

3.   Iznosi koji se upotrebljavaju u bilo kojoj nacionalnoj valuti protuvrijednost su iznosa izraženih u eurima prvog radnog dana u listopadu. O tim se iznosima obavješćuje Europsku komisiju do 15. listopada, a primjenjuju se od 1. siječnja sljedeće godine. Europska komisija obavješćuje sve dotične zemlje o odgovarajućim iznosima.

4.   Stranka može naviše ili naniže zaokružiti iznos koji dobije preračunavanjem iznosa izraženog u eurima u nacionalnu valutu. Zaokruženi iznos ne smije se razlikovati od iznosa koji je rezultat konverzije za više od 5 %. Stranka može zadržati neizmijenjenu protuvrijednost u svojoj nacionalnoj valuti kao iznos izražen u eurima ako prilikom godišnjeg usklađivanja predviđenog stavkom 3. povećanje dobiveno preračunavanjem protuvrijednosti tog iznosa, prije bilo kakvog zaokruživanja, ne bude veće od 15 % iznosa izraženog u nacionalnoj valuti. Protuvrijednost se u nacionalnoj valuti može zadržati nepromijenjenom ako bi konverzija za ishod imala smanjenje te protuvrijednosti.

5.   Zajednički odbor preispituje iznose izražene u eurima na zahtjev bilo koje stranke. Prilikom tog preispitivanja Zajednički odbor uzima u obzir poželjnost očuvanja stvarnih učinaka dotičnih ograničenja. U tu svrhu može odlučiti o izmjeni iznosa izraženih u eurima.

1.   Izvoznik koji je sastavio izjavu o podrijetlu ili je podnio zahtjev za izdavanje potvrde o prometu robe EUR.1 dužan je čuvati primjerak ili elektroničku verziju tih dokaza o podrijetlu i sve isprave kojima se potvrđuje status proizvoda s podrijetlom tijekom najmanje tri godine od datuma izdavanja ili sastavljanja izjave o podrijetlu.

2.   Dobavljač koji sastavlja izjavu dobavljača obvezan je najmanje tri godine čuvati preslike izjave i svih računa, dostavnica ili drugih komercijalnih isprava kojima je ta izjava priložena te isprave iz članka 29. stavka 6.

Dobavljač koji sastavlja dugoročnu izjavu dobavljača obvezan je čuvati preslike izjave i svih računa, dostavnica ili drugih komercijalnih isprava koje se odnose na robu obuhvaćenu izjavom koja je poslana dotičnom kupcu te isprave iz članka 29. stavka 6. najmanje tri godine. To razdoblje počinje od datuma isteka valjanosti dugoročne izjave dobavljača.

3.   Za potrebe stavka 1. ovog članka isprave kojima se potvrđuje status podrijetla među ostalima su sljedeće:

4.   Carinska tijela stranke izvoznice koja izdaju potvrde o prometu robe EUR.1 čuvaju obrazac zahtjeva iz članka 20. stavka 2. najmanje tri godine.

5.   Carinska tijela stranke uvoznice čuvaju izjave o podrijetlu i potvrde o prometu robe EUR.1 koje su im podnesene najmanje tri godine.

6.   Izjave dobavljača kojima se dokazuju postupci obrade ili prerade upotrijebljenih materijala obavljeni u ugovornoj stranci koja primjenjuje ova Pravila, a koje su sastavljene u toj ugovornoj stranci, smatraju se ispravom iz članka 18. stavka 3., članka 20. stavka 4. i članka 29. stavka 6. koja se upotrebljava za dokazivanje da se proizvodi obuhvaćeni potvrdom o prometu robe EUR.1 ili izjavom o podrijetlu mogu smatrati proizvodima s podrijetlom iz te ugovorne stranke koja primjenjuje ova Pravila te da ispunjavaju ostale zahtjeve iz ovih Pravila.

1.   Carinska tijela ugovornih stranaka jedna drugima dostavljaju ogledne otiske pečata koje u svojim carinskim uredima upotrebljavaju za izdavanje potvrda o prometu robe EUR.1, primjere brojeva odobrenja izdanih ovlaštenim izvoznicima te adrese carinskih tijela koja su nadležna za provjeru tih potvrda i izjava o podrijetlu.

2.   Kako bi osigurale odgovarajuću primjenu ovih Pravila, stranke putem svojih nadležnih carinskih tijela jedna drugoj pomažu u provjeri vjerodostojnosti potvrda o prometu robe EUR.1, izjava o podrijetlu, izjava dobavljača te točnosti navoda sadržanih u tim ispravama.

1.   Naknadne provjere dokaza o podrijetlu obavljaju se nasumičnim odabirom ili kad god carinska tijela stranke uvoznice imaju osnovane razloge za sumnju u vjerodostojnost takvih isprava, u status proizvoda s podrijetlom dotičnih proizvoda ili u ispunjavanje ostalih uvjeta iz ovih Pravila.

2.   Carinska tijela stranke uvoznice pri podnošenju zahtjeva za naknadnu provjeru vraćaju carinskim tijelima stranke izvoznice potvrdu o prometu robe EUR.1 i račun, ako je podnesen, izjavu o podrijetlu ili preslike tih isprava uz navođenje, prema potrebi, razloga za podnošenje zahtjeva za provjeru. Uz zahtjev za naknadnu provjeru šalju se sve dobivene isprave i informacije koje upućuju na netočnost podataka navedenih na dokazu o podrijetlu.

3.   Provjeru obavljaju carinska tijela stranke izvoznice. U tu svrhu imaju pravo zatražiti sve dokaze i izvršiti sve inspekcijske preglede računa izvoznika ili bilo koju drugu provjeru koju smatraju potrebnom.

4.   Ako carinska tijela stranke uvoznice dok se čekaju rezultati provjere odluče suspendirati odobravanje povlaštenog tretmana za dotične proizvode, uvozniku se nudi puštanje robe u promet uz primjenu mjera predostrožnosti za koje se procijeni da su potrebne.

5.   Carinska tijela koja su zatražila provjeru u najkraćem se mogućem roku obavješćuje o rezultatima provjere. U tim se rezultatima jasno navodi jesu li isprave vjerodostojne i može li se predmetne proizvode smatrati proizvodima s podrijetlom iz jedne od stranaka i ispunjavaju li ostale zahtjeve iz ovih Pravila.

6.   Ako se u slučajevima osnovane sumnje ne dobije nikakav odgovor u roku od deset mjeseci od datuma podnošenja zahtjeva za provjeru ili ako u odgovoru nisu sadržane dostatne informacije za utvrđivanje vjerodostojnosti dotične isprave ili stvarnog podrijetla proizvoda, carinska tijela koja su podnijela zahtjev, osim u iznimnim okolnostima, odbijaju pravo na povlastice.

1.   Naknadne provjere izjava dobavljača ili dugoročnih izjava dobavljača mogu se obavljati nasumično ili kad god carinska tijela stranke u kojoj su takve izjave uzete u obzir prilikom izdavanja potvrde o prometu robe EUR.1 ili za sastavljanje izjave o podrijetlu imaju osnovane razloge za sumnju u vjerodostojnost isprave ili u točnost informacija u toj ispravi.

2.   Za potrebe provedbe odredaba stavka 1. carinska tijela stranke iz stavka 1. carinskim tijelima ugovorne stranke koja primjenjuje ova Pravila, a u kojoj je izjava sastavljena, vraćaju izjavu dobavljača ili dugoročnu izjavu dobavljača i račune, dostavnice ili druge komercijalne isprave koje se odnose na robu na koju se takva izjava odnosi navodeći, prema potrebi, sadržajne ili formalne razloge za provjeru.

U prilog zahtjevu za naknadnu provjeru prosljeđuju sve pribavljene isprave i informacije koje upućuju na to da su podaci navedeni u izjavi dobavljača ili dugoročnoj izjavi dobavljača netočni.

3.   Provjeru provode carinska tijela ugovorne stranke koja primjenjuje ova Pravila, a u kojoj je izdana izjava dobavljača ili dugoročna izjava dobavljača. U tu svrhu imaju pravo zatražiti sve dokaze i izvršiti sve kontrole dobavljačevih računa ili druge kontrole koje smatraju primjerenima.

4.   Carinska tijela koja su zatražila provjeru u najkraćem se mogućem roku obavješćuje o rezultatima provjere. U tim se rezultatima mora jasno navesti jesu li informacije u izjavi dobavljača ili dugoročnoj izjavi dobavljača točne, a carinskim tijelima trebaju omogućiti ocjenu može li se i u kojoj mjeri ta izjava dobavljača uzeti u obzir za izdavanje potvrde o prometu robe EUR.1 ili sastavljanje izjave o podrijetlu.

1.   Za potrebe ovih Pravila pojam „Europska unija” ne obuhvaća Ceutu i Melillu.

2.   Kada se proizvodi podrijetlom iz Zapadne obale i pojasa Gaze uvoze u Ceutu ili Melillu, na njih se u svakom pogledu primjenjuje carinski režim jednak onom koji se primjenjuje na proizvode podrijetlom iz carinskog područja Europske unije u skladu s Protokolom br. 2 uz Akt o uvjetima pristupanja Kraljevine Španjolske i Portugalske Republike i prilagodbama Ugovorâ (3). Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) za dobrobit Palestinske samouprave na Zapadnoj obali i u pojasu Gaze na uvoz proizvoda koji su obuhvaćeni relevantnim sporazumom i koji su podrijetlom iz Ceute i Melille primjenjuje carinski režim jednak onome koji je odobren za proizvode koji se uvoze i koji su podrijetlom iz Europske unije.

3.   Za potrebe stavka 2. ovog članka u pogledu proizvoda podrijetlom iz Ceute i Melille, ova se Pravila primjenjuju mutatis mutandis u skladu s posebnim uvjetima utvrđenima u Prilogu V.